Boran Berčić

METAFIZIKA - REALIZAM I ANTIREALIZAM - PREDAVANJE IZ METAFIZIKE:

REALIZAM I ANTIREALIZAM
23. prosinca 2020.
Napisala: Tihana Tadej

U ovom predavanju ćemo govoriti o realizmu i antirealizmu, naslov današnjeg predavanja je

realizam i antirealizam. Ovo je posljednje predavanje u ovom semestru (u ljetnom semestru
akademske godine 2019./2020.), to je posljednje predavanje u ovoj cjelini iz kolegija:
„Metafizika“. Danas, na dan kad je ovo predavanje stavljeno na YouTube (dana 12. lipnja
2020. godine) bi trebao biti zadnji dan nastave u ljetnom semestru akademske godine
2019./2020. Jasno, bilo bi dobro da je ovo predavanje o realizmu i antirealizmu bilo stavljeno
na YouTube prije, možda tjedan-dva prije, bilo bi dobro da je ovo predavanje o realizmu i
antirealizmu bilo stavljeno na YouTube ranije, da se studenti stignu pripremiti, da se studenti
stignu pripremiti za ispit, jer prvi ispitni rok iz kolegija „Metafizika“ – kolegij odsjeka za
Filozofiju iz ljetnog semestra, za akademsku godinu 2019./2020., je već u ponedjeljak, 15.
lipnja 2020. godine, za tri dana od dana kad je ovo predavanje bilo stavljeno na YouTube
(dana 12. lipnja 2020. godine).

Bilo bi bolje da je ovo predavanje o realizmu i antirealizmu bilo stavljeno na YouTube ranije,
kako bi se studenti mogli pripremiti za završni ispit, pošto je prvi ispitni rok iz kolegija
„Metafizika“ – kolegij odsjeka za Filozofiju iz ljetnog semestra, za akademsku godinu
2019./2020., već u ponedjeljak, 15. lipnja 2020. godine, što je za tri dana od dana kad je ovo
predavanje bilo stavljeno na YouTube (ovo je predavanje bilo stavljeno na YouTube dana 12.
lipnja 2020. godine), ali dobro da smo stigli i ovako, u ovom vremenskom roku, da završimo s
predavanjima iz kolegija „Metafizika“ na YouTube-u do kraja nastave u ljetnom semestru
akademske godine 2019./2020. (zadnji dan nastave: 12. lipnja 2020. godine, isti dan kada je
ovo predavanje iz kolegija „Metafizika“, stavljeno na YouTube).

Poglavlje o realizmu i antirealizmu se nalazi kod Louxa u njegovoj knjizi: Metaphysics: A

Contemporary Introduction, u prijevodu: Metafizika: Suvremen Uvod, autor: Michael J. Loux,
prvi put objavljena 1997. godine. To je knjiga po kojoj mi radimo za ovaj kolegij
„Metafizika“ i po kojoj se ova predavanja ravnaju, i ona prate Louxovu knjigu i poglavlja,
tako da vam bude lakše pratiti i razumjeti Louxova poglavlja, argumente koje on daje u svojoj

1
knjizi, i kako biste bolje pratili i razumjeli cjelokupnu njegovu knjigu, uz orijentir koji pružaju
ova predavanja na YouTube-u. Poglavlje o realizmu i antirealizmu kod Louxa je posljednje
poglavlje njegove knjige, zove se: „Izazovi antirealizma“.

Zašto se poglavlje kod Louxa o realizmu i antirealizmu tako zove? Pa zato što je realizam,
engl. „default“ pozicija, u prijevodu: „zadana“ pozicija. Ljudi su uglavnom realisti u pogledu
postojanja vanjskog svijeta, svijeta u kojem mi živimo, tako da se onda uzima kao da je
antirealizam izazov, izazov uobičajenom gledištu realizma u pogledu postojanja vanjskog
svijeta, svijeta u kojem mi živimo. Zato je naslov poglavlja u Louxovoj knjizi: Metaphysics:
A Contemporary Introduction, u prijevodu: Metafizika: Suvremen Uvod, autor: Michael J.
Loux, prvi put objavljena 1997. godine, naslov posljednjeg poglavlja knjige: „Izazovi
antirealizma“.

Kod prethodnih predavanja, od svega što smo do sada radili, najviše veze sa ovim
predavanjem o realizmu i antirealizmu ima poglavlje iz uvoda u metafiziku, o kategorijama.
Vidjet ćemo danas, u ovom predavanju o realizmu i antirealizmu, u velikoj mjeri, težište
rasprave je na tome je li način na koji kategoriziramo svijet, da li on odgovara svijetu, je li
svijet stvarno takav, kao što ga mi kategoriziramo, objektivno i nezavisno od nas, ili su to
kategorizacije koje odražavaju neke naše pojmovne šeme, sheme, jezik, način mišljenja itd. I
jasno, većina toga, puno toga što smo radili u ovom semestru na kolegiju „Metafizika“, ima
veze s ovom temom, s temom realizma i antirealizma. Vidjeli smo u prethodnim
predavanjima, možemo biti realisti ili antirealisti u pogledu nekih posebnih domena, i stvari,
možemo biti realisti ili antirealisti u pogledu nekakvih sfera. Ne moramo biti ukupni,
metafizički, ili realisti ili antirealisti.

Vidjeli smo u prethodnim predavanjima, da postoji realizam i antirealizam u pogledu

univerzalija, gdje se postavlja pitanje: da li postoje univerzalije? Da li one stvarno postoje, ili
ne? Nominalisti u pogledu univerzalija misle da univerzalije ne postoje, a realisti u pogledu
postojanja univerzalija misle da univerzalije postoje. Onda, možemo biti realisti ili antirealisti
u pogledu postojanja propozicija, i propozicija, ili nekih drugih apstraktnih entiteta. A onda,
postoji i realizam i antirealizam u pogledu mogućih svjetova. Onda, možemo biti realisti ili
antirealisti u pogledu budućnosti, možemo biti realisti ili antirealisti u pogledu prošlosti.
Možemo biti realisti ili antirealisti u pogledu vremena, cijelog, mada to nije u pogledu
prostora.

2
Možemo biti realisti ili antirealisti u pogledu moralnih vrijednosti, u tom kontekstu se
postavlja pitanje: da li stvarno postoje etičke vrijednosti, ili su naša projekcija? Onda, estetske
vrijednosti isto tako, možemo biti realisti ili antirealisti u pogledu estetskih vrijednosti, u tom
kontekstu se postavljaju pitanja: da li stvarno postoje estetske vrijednosti, ili su naša
projekcija? Da li se radi o nekom sviđanju, nesviđanju, ili postoji nešto objektivno lijepo, ili,
postoji li nešto objektivno lijepo i dobro? Jesu li estetske vrijednosti nešto objektivno ili su
nešto subjektivno? Onda, možemo biti realisti i antirealisti u pogledu matematike, u pogledu
brojeva. Možemo biti realisti i antirealisti u pogledu mentalnih stanja, itd.

Ovo što ćemo danas govoriti i razmatrati, u ovom predavanju, tip realizma i antirealizma o
kojem ćemo govoriti u današnjem predavanju, to je opći realizam ili opći metafizički realizam
i antirealizam, to je realizam i antirealizam u pogledu postojanja vanjskog svijeta, ili svijeta u
kojem živimo. Na primjer, brda, zidovi, kompjuteri, drugi ljudi, rijeke, jezera, planeti, radi se
o svijetu u kojem živimo, i u tom kontekstu svijeta u kojem živimo se postavlja pitanje: da li
taj svijet, u kojem živimo, postoji stvarno, objektivno i nezavisno od nas (realistička pozicija
u pogledu postojanja vanjskog svijeta), ili, u nekoj mjeri, većoj ili manjoj mjeri, taj svijet u
kojem živimo, ovisi o tome kako ga mi vidimo, kako mi o njemu mislimo (antirealistička
pozicija u pogledu postojanja vanjskog svijeta) - da li naša spoznaja dijelom konstituira svijet
u kojem živimo, je li svijet u kojem živimo konstituiran od strane naše spoznaje, da li svijet u
kojem živimo, u nekoj mjeri, većoj ili manjoj mjeri, ovisi o našoj spoznaji (antirealistička
pozicija u pogledu postojanja vanjskog svijeta), ili svijet u kojem živimo, postoji objektivno i
nezavisno od nas, ma što o njemu mi mislili, ma kako ga mi doživljavali, ma kako mi mislili i
govorili o njemu – o svijetu u kojem živimo (to je realistička pozicija u pogledu postojanja
vanjskog svijeta).

Kad se spominju opći motivi za realizam i antirealizam, jedan opći motiv za realizam je nešto
što Bertrand Russell, engleski filozof, matematičar, logičar, povjesničar i društveni
reformator, jedan od najsvestranijih znanstvenika 20. stoljeća, zove: „robusni osjećaj za
stvarnost“. To je osjećaj da ono što mi vidimo u svijetu u kojem živimo i da je ono što nas
okružuje u svijetu u kojem živimo, da je stvarno tako, da brda, planine, zidovi, ceste, i tako
dalje, da to stvarno postoji, objektivno i nezavisno od nas. To bi bio ono što Russell zove:
„robusni osjećaj za stvarnost.“

3
Opći motiv za antirealizam je jedan uvid da postoji jedna razlika, da postoji razlika kada se
govori o onome što mi vidimo u svijetu u kojem živimo i kada se govori o onome što nas
okružuje u svijetu u kojem živimo, bili smo je već spominjali u prethodnim predavanjima,
razlika između toga kakve stvari jesu i toga kako nam stvari izgledaju. Antirealist misli da
ono do čega imamo pristup, to je ono kako nam stvari izgledaju, a ne to kakve stvari stvarno
jesu, i da jedino što mi možemo znati je to kako nam stvari izgledaju, kako ih mi
doživljavamo, i to je svijet u kojem mi živimo, a ne ovaj svijet stvari kakve one stvarno jesu.
Taj epistemički uvid, možda i epistemičko ograničenje, znači da smo zauvijek vezani uz svoju
perspektivu, i da ne možemo preskočiti vlastitu sjenu, da ne možemo izaći iz perspektive koju
mi imamo, jedino što možemo znati je to kako nam stvari izgledaju, a ne možemo i nikad
nećemo moći znati kakve stvari stvarno jesu, objektivno i nezavisno od toga kako one nama
izgledaju.

Motivi za samu filozofsku raspravu o realizmu i antirealizmu, da malo krenemo s, možda čak
pomalo tračevima, motivi za samu filozofsku raspravu o realizmu i antirealizmu mogu biti
razni, motivi mogu biti razni, i u povijesti je bilo raznih motiva za samu filozofsku raspravu o
realizmu i antirealizmu. U Njemačkoj je, negdje u 19. stoljeću, čak možda i na početku 20.
stoljeća, tamo je bila rasprava između dvije škole misli na temu realizma i antirealizma,
postojale su dvije glavne filozofske škole, to su bili neokantovci i neotomisti. Neotomisti su
pripadali kršćanskom, konzervativnom svjetonazoru, i oni su bili realisti, jer je Toma
Akvinski bio realist, a neotomisti su bili pod utjecajem Tome Akvinskog.

A onda, neokantovci su bili pod utjecajem Immanuela Kanta, Immanuel Kant je bio dio
prosvjetiteljstva, građanstva, građanskih revolucija, i Kant je bio antirealist, i onda su ljudi
koji su bili liberalno orijentirani tada, u to doba, onda su bili antirealisti, pa su onda time bili
neokantovci. Neokantovci i neotomisti su dvije glavne filozofske škole misli u Njemačkoj u
19. stoljeću, i na početku 20. stoljeća, i bila je rasprava između te dvije glavne filozofske
škole misli, na temu realizma i antirealizma. Tako da, onda je zavisilo zapravo baš o
političkom gledištu, (u to doba), u koji ćete se tabor svrstati i hoćete li podržavati realizam –
kao filozofska škola misli neotomista, kršćanski, konzervativni svjetonazor, bili su realisti pod
utjecajem Tome Akvinskog, ili ćete podržavati antirealizam – kao filozofska škola misli
neokantovaca, pod utjecajem Immanuela Kanta i prosvjetiteljstva građanstva, građanskih
revolucija.

4
Dobar primjer je ova knjiga, još ćemo je spominjati u današnjem predavanju, to je knjiga čiji
je autor Stjepan Zimmermann, a knjiga se zove: TEMELJI FILOZOFIJE - historijsko-kritička
orijentacija, godina izdanja: 1934. U toj knjizi nalazi se dosta argumenata o realizmu i
antirealizmu, a Stjepan Zimmermann, autor ove knjige, on brani realizam, on je tomist, i
uglavnom onda argumentira protiv neokantovaca. Tako da, političkim svjetonazorom može
biti određeno tko će zastupati koju poziciju. U Engleskoj, pak, je suprotno. Tamo je utjecajan
autor George Berkeley, irski biskup i idealistički filozof čiji je glavni filozofski rad bio
promoviranje subjektivnog idealizma, koji se najbolje može izraziti kroz Berkeleyevo
fundamentalno načelo: "Postojati znači biti opažen" (Esse est percipi).

George Berkeley je pripadao empiristima sedamnaestog stoljeća. Berkeley je smatrao da se

iskustvo ne zasniva na opažanju materijalnih stvari, jer je materija samo riječ, ime. Po
Berkeley-u, postoji samo naš duh i njegove ideje (to je krajnji oblik subjektivnog idealizma -
solipsizam). Empirističko gledište doveo je do subjektivnog idealizma. Predmeti su naše
spoznaje ideje, a idejama naziva sve naše doživljaje (osjetne doživljaje, doživljaje dobivene
promatranjem radnji duha i doživljaje stvorene pamćenjem i maštom). Skup povezanih osjeta
čini određenu stvar, npr. jabuku, knjigu, kamen. Stvari su samo kompleksi osjeta, pa
postoje samo ako su opažene. Ta Berkeleyeva pretpostavka presudna je čitavu njegovu
ontologiju. Pored ideja postoji i duh koji ih doživljava. Ideje, pa ni one utisnute u osjetila, ne
postoje izvan duha koji ih doživljava. Za osjetne stvari postojati ne znači drugo nego biti
opažen (biti = biti percipiran).

Berkeley je antirealist, vrlo jaki, radikalni antirealist (antirealizam su zastupali neokantovci,

jedna od dvije glavne filozofske škole misli koje su raspravljale na temu realizma i
antirealizma, u Njemačkoj, u 19. stoljeću i na početku 20. stoljeća, pod utjecajem Immanuela
Kanta, Immanuel Kant je bio dio prosvjetiteljstva, građanstva, građanskih revolucija, i Kant je
bio antirealist, i onda su ljudi koji su bili liberalno orijentirani tada, u to doba, onda su bili
antirealisti, pa su onda time bili neokantovci), i Berkeley je bio religiozan (a religiozni su bili
neotomisti, suprotstavljena, druga glavna filozofska škola misli koja je raspravljala o temi
realizma i antirealizma, u Njemačkoj, u 19. stoljeću i na početku 20. stoljeća, pripadali su
kršćanskom, konzervativnom svjetonazoru, i oni su bili realisti, jer je Toma Akvinski bio
realist, a neotomisti su bili pod utjecajem Tome Akvinskog.)

5
Tako da, ljudi koji su religiozni, koji imaju neko teističko shvaćanje, kršćansko, religiozno
shvaćanje, (u Engleskoj), onda su oni antirealisti, jer su sljedbenici Berkeley-a koji je bio jaki,
radikalni antirealist, dok su ovi drugi ljudi, koji su svjetovno orijentirani, oni su realisti. To je
u suprotnosti sa Njemačkom, jer u Njemačkoj, u 19. stoljeću i na početku 20. stoljeća, realisti
su bili neotomisti (religiozni), jedna od dvije glavne filozofske škole misli koja je raspravljala
o temi realizma i antirealizma u Njemačkoj, u 19. stoljeću i na početku 20. stoljeća, koji su
pripadali kršćanskom, konzervativnom, religioznom svjetonazoru, bili su realisti, jer je Toma
Akvinski bio realist, a neotomisti su bili pod utjecajem Tome Akvinskog, dok su antirealisti
bili neokantovci (pod utjecajem prosvjetiteljstva), druga glavna filozofska škola misli koja je
raspravljala na temu realizma i antirealizma, u Njemačkoj u 19. stoljeću i na početku 20.
stoljeća, neokantovci su bili pod utjecajem Immanuela Kanta, Immanuel Kant je bio dio
prosvjetiteljstva, građanstva, građanskih revolucija, i Kant je bio antirealist, i onda su ljudi
koji su bili liberalno orijentirani tada, u to doba, onda su bili antirealisti, pa su onda time bili
neokantovci.

Onda, bilo je suprotnih gledišta na temu realizma i antirealizma i u okviru marksizma, i u

okviru marksizma su bile podjele. Možemo uzeti ovaj primjer, Vladimir Iljič Lenjin, je
napisao knjigu pod naslovom: Materialism and Empirio-criticism, u prijevodu: Materijalizam
i empiriokriticizam, prvi put objavljena 1909. godine. U toj knjizi, Vladimir Iljič Lenjin
(sovjetski revolucionar, državnik, pravnik, filozof i publicist; predvodnik Oktobarske
revolucije 1917. u Rusiji; osnivač prve Komunističke partije i Kominterne; utemeljitelj Ruske
Sovjetske Federativne Socijalističke Republike i Sovjetskoga Saveza.), on u toj svojoj knjizi
brani realizam. Protiv koga on brani realizam, tko mu je neprijatelj po gledištu? Pa, neprijatelj
mu je Ernst Mach, austrijski fizičar i filozof, (profesor matematike u Grazu, fizike u Pragu i
filozofije u Beču. Eksperimentalno i teorijski obradio fizikalnu i fiziološku akustiku. Posebno
je poznat po tome što je obradio pojave vezane uz velike brzine bliske brzini širenja zvuka.)

Mach je bio izraziti antirealist, on je bio fenomenalist, on ima jedan citat, koji kaže: pitanje je:
atom, što je atom? I Mach kaže, njegov citat je: „atom je skup osjeta.“ U krajnjoj liniji, sve što
postoji je skup osjeta, prema Machu. I onda, Lenjin ima argumente protiv toga da je atom
skup osjeta, i da je, u krajnjoj liniji, sve što postoji skup osjeta. Lenjin je inače bio filozof, i
ova njegova knjiga: Materialism and Empirio-criticism, u prijevodu: Materijalizam i
empiriokriticizam, prvi put objavljena 1909. godine, ta knjiga ima neku vrijednost, filozofsku
vrijednost. U toj knjizi: Materialism and Empirio-criticism, u prijevodu: Materijalizam i

6
empiriokriticizam, prvi put objavljena 1909. godine, Lenjin kritizira Machov antirealizam i
fenomenalizam, Lenjin brani realizam i kritizira Macha i Machov fenomenalizam, ili
senzualizam, kako god hoćemo to nazvati. Lenjin to kritizira.

Ono što je zgodno, povijesno, u povijesnom smislu, u povijesnom kontekstu i povijesnom

okviru onda, u okviru marksizma, barem ovog službenog i ovog gledišta u Sovjetskom
savezu, onda, uglavnom se koristio jedan udžbenik, glavni udžbenik epistemologije je bio
ovaj udžbenik čiji je autor Todor Pavlov, djelo pod naslovom: Teorija odraza - osnovna
pitanja dijalektičko-materijalističke teorije saznanja/ spoznanja. Autor: Todor Pavlov.
Izdavač/nakladnik: Kultura. Mjesto izdanja: Beograd. Godina izdanja: 1947.

To nije onaj Pavlov, Ivan Petrovič Pavlov, od pasa, on je bio psiholog, on je bio Rus, radio je
na polju psihologije, fiziologije i medicine.

*Ivan Petrovič Pavlov (Rjazanj, 14. rujna 1849. - Lenjingrad, 27. veljače 1936.), ruski
fiziolog. Bio je profesor farmakologije u Lenjingradu na Vojnomedicinskoj akademiji, te je
upravljao fiziološkim odjelom Instituta za eksperimentalnu medicinu. Značajni su mu radovi
o inervaciji srca i o funkciji jetre. Istraživanja fiziologije želučane sekrecije donijela mu je
1904. godine Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu. Ivan Pavlov je bio pionir
biheviorizma. Na istraživanjima sa psima ustvrdio je proces formiranja tzv. uvjetnog
(kondicioniranog) refleksa. Svaki refleks uključuje podražaj (stimulus) i odgovor (reakciju).
Svaki uvjetni refleks je naučen na bazi prethodno postojećeg refleksa ili tzv. bezuvjetnog
refleksa. U Pavlovljevim eksperimentima sa psima, bezuvjetni refleks je bila proizvodnja
sline kao reakcija na podražaj hrane. Stoga, pas je gladan i kada vidi lijepi odrezak cure mu
sline. Na bazi toga bezuvjetnog refleksa Pavlov je učio pse novi, uvjetni refleks, koji
prethodno nisu znali. U tom novom refleksu ista reakcija, kao na primjer slinjenje, je izazvana
nekim drugim podražajem, a ne hranom. Tako su na primjer psi naučili sliniti na zvučni
podražaj zvonca. Da bi to postigao, Pavlov je trebao prvo prezentirati neko vrijeme zvonce i
hranu zajedno. Nakon toga su psi naučili reagirati samo na zvonce kao da im je prezentirana
hrana i to je bio uvjetni refleks. Da bi ta procedura bila uspješna, bilo je potrebno prezentirati
prvo zvonce i onda hranu, a nikako obrnuto. Simultana prezentacija isto nije bila efikasna za
formiranje uvjetnog refleksa. Ivan Petrovič Pavlov je bio fiziolog iz Ruskog Carstva i
Sovjetskog saveza, znan prvenstveno za svoj rad o klasičnom uvjetovanju, on je bio ruski

7
psiholog koji se smatra utemeljiteljem klasičnog uvjetovanja u psihološkom području
biheviorizma..
*
Ovaj Todor Pavlov, o kojem mi sada govorimo u kontekstu realizma i antirealizma i
epistemologije, je Bugarin, ali je živio u Moskvi, u Sovjetskom savezu, tamo je radio i
djelovao. Todor Dimitrov Pavlov (rođen 14. veljače 1890. u Štipu, kosovski Vilajet,
Osmansko carstvo - umro 8. svibnja 1977., Sofija, Bugarska) bio je bugarski marksistički
filozof, političar, novinar i vodeći član Bugarske komunističke partije. Bio je jedan od trojice
namjesnika maloljetnog Simeona II od 1944. do 1946. godine. (Izvor: Chary, Frederick B.
The Greenwood Histories of the Modern Nations: The History of Bulgaria. Santa Barbara,
California: ABC-CLIO LLC. (2011). str. 117.
Od 1947. do 1962. godine, Todor Pavlov bio je predsjednik Bugarske akademije znanosti.

Knjiga Todora Pavlova, pod naslovom: Teorija odraza - osnovna pitanja dijalektičko-
materijalističke teorije saznanja/ spoznanja. Autor: Todor Pavlov. Izdavač/nakladnik:
Kultura. Mjesto izdanja: Beograd. Godina izdanja: 1947. Ta je knjiga dugo godina bila
standardni udžbenik epistemologije, u Sovjetskom savezu. To je, inače, za te godine, dosta
solidan udžbenik.

Međutim, što je onda bilo? Onda je bio raskid, 1948. godine se dogodio raskid između
Jugoslavije i Sovjetskog saveza, i onda su naši filozofi odustali od tog udžbenika, i onda su,
zapravo, dosta, i u velikoj mjeri su branili antirealizam. Smatrali su da, to su bili filozofi iz
praxis škole koji su objavljivali časopis Praxis, to je bio filozofski časopis koji je izdavalo
Hrvatsko filozofsko društvo. Pokrenula ga je skupina marksistički orijentiranih filozofa
teoretičara filozofije prakse – takozvanih praxisovaca, uglavnom sa Zagrebačkog sveučilišta.
Časopis je izlazio u dva izdanja; domaćem i inozemnom.

Prvi broj jugoslavenskog izdanja Praxisa izašao je 1. rujna 1964. godine. Praxis izlazi sve do
1974. godine kada je zbog pomankanja sredstava ugašen. Inozemna izdanja Praxisa izlazila su
od 1965. do 1973. Osnivači časopisa bili su filozofi Branko Bošnjak, Danko Grlić, Milan
Kangrga, Rudi Supek, Gajo Petrović, Predrag Vranicki, Danilo Pejović i Ivan Kuvačić. Prvi
urednici časopisa bili su profesori sa zagrebačkog filozofskog fakulteta, odsjeka za filozofiju:
Gajo Petrović i Danilo Pejović, kao ravnopravni urednički dvojac. Pejović je 1966. godine
podnio ostavku na svoje mjesto i otišao iz redakcije, na njegovo mjesto došao je Rudi Supek.

8
U siječnju 1974. godine i Supek je podnio ostavku. Njega je zamijenio Ivan Kuvačić, koji je s
Gajom Petrovićem uređivao Praxis do njegovog zadnjeg broja. Usporedo s izdavanjem
časopisa, praxisovci priređuju i Korčulansku ljetnu školu, godišnji filozofski skup na kojem
sudjeluju neki od najugledijih inozemnih filozofa (Ernst Bloch, Henri Lefebvre, Herbert
Marcuse, Jürgen Habermas i drugi). Časopis Praxis je svojom kritikom prakse u socijalizmu
htio vratiti kreativni potencijal marksizmu. Ili po riječima urednika – Primarni je zadatak
jugoslavenskih marksista, na primjer, da kritički raspravljaju o jugoslavenskom socijalizmu.
Takvim kritičkim raspravljanjem jugoslavenski marksisti mogu najviše pridonijeti ne samo
svom vlastitom već i svjetskom socijalizmu.

Autori okupljeni oko časopisa inspiraciju za svoje studije, crpli su na idejnim zasadama;
Antonija Gramscija, Karla Korscha, Georga Lukácsa, Ernsta Blocha, Herberta Marcusea,
Ericha Fromma i Luciena Goldmanna. Časopis je gotovo ravnopravno objavljivao tekstove
filozofa s tadašnjeg istoka i zapada. Urednici Praxisa naginjali su objavljivanju kritičkih
tekstova protiv tadašnje vladajuće lenjinističke teorije i prakse, koju je tada provodio i Savez
komunista Jugoslavije. Takav položaj časopisu je u prvim godinama izlaženja donio
respektabilan ugled, ne samo u uglednim filozofskim krugovima, već i u široj kulturnoj
javnosti kako na zapadu tako i na istoku.

*Praxis je bio filozofski časopis humanističke i neomarksističke orijentacije. Izlazio kao

dvomjesečnik 1964–74; utemeljili su ga (i bili mu urednici) profesori Odsjeka za filozofiju i
sociologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu: G. Petrović, P. Vranicki, D. Pejović, D. Grlić,
B. Bošnjak, I. Kuvačić, R. Supek i dr. Izdavač časopisa bilo je Hrvatsko filozofsko društvo
(HFD). Praxis je objavljivao u prvom redu radove iz marksističke filozofije »zagrebačkoga
filozofskoga kruga«, ali i suvremene filozofske rasprave inozemnih filozofa. Komplementarna
časopisu bila je Korčulanska ljetna škola, u kojoj su se jednom godišnje organizirale rasprave
s inozemnim suvremenim filozofima (E. Bloch, H. Lefebvre, H. Marcuse, J. Habermas i dr.) o
aktualnim filozofskim, socijalnim i političkim temama. Škola je ukinuta istodobno s
časopisom 1974.
Citiranje:
Praxis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020.
Pristupljeno 8. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50018>.
*

9
*Pojam Praxis filozofija ili Filozofija prakse označava filozofski pravac tzv. "stvaralačkog",
nedogmatskog marksizma koji se oblikovao početkom 1960-ih godina i bio vrlo utjecajan u
tadašnjoj Jugoslaviji (osobito u Srbiji i Hrvatskoj) 1960-ih i 1970-ih godina. Naziv potječe od
središnjeg značaja (praxis grč. čin, djelo ili akcija) koji kod ovih mislilaca dobiva pojam
prakse, grčki praxis. Ime Praxis nosio je i časopis koji je izlazio u Zagrebu. Temeljni pojam
"prakse" dobiva u njihovom mišljenju posebno značenje, koje se razlikuje ne samo od
svakodnevnog, nego i uobičajenih značenja u tradicionalnoj filozofskoj terminologiji.

Termin "praksa" tradicionalno označava bilo koju ljudsku djelatnost; u praxis filozofiji
"praksa" je međutim definirana kao »slobodna stvaralačka djelatnost«. Nešto proširenije,
praksa je »slobodna, univerzalna, stvaralačka i samostvaralačka djelatnost kojom čovjek
stvara (čini, proizvodi) i mjenja (oblikuje) svoj povijesni svijet i sama sebe; djelatnost
svojstvena čovjeku po kojoj se on bitno razlikuje od svih drugih bića.« (Petrović, str. 14) –
(Direktno citirana literatura: Petrović, Gajo: Praksa/istina, Zagreb: Kulturno-prosvjedni sabor
Hrvatske i "Kulturni radnik", 1986.)

Jedino ona djelatnost koja ima ta dva atributa, slobodu i stvaralaštvo, jest "praksa"; i jedino
takva praksa (koja se naziva i "revolucijom") jeste kriterij istine. U tome je smisao čuvenih
riječi Karla Marxa: »Pitanje da li je ljudskom mišljenju svojstvena predmetan istina, nije
pitanje teorije, nego je praktičko pitanje. U praksi čovjek mora dokazati istinu, tj. zbiljnost i
moć, ovostranost svoga mišljenja.« (Druga teza o Feurbachu) (Značaj pojma revolucija vodio
je Gaju Petrovića do toga da svoje filozofsko uvjerenje nazove Mišljenje revolucije.) Pojam
Mišljenje revolucije uveo je kao oznaku svoje filozofske pozicije hrvatski filozof Gajo
Petrović 1970-ih godina, u nastojanju da dublje osmisli praxis filozofiju.

Čovjeka ne treba cijeniti po onom što (po nasljeđu) jest, nego po onom što sam od sebe, u
praksi, načini. Ono što "naprosto jest", čovjekovo je djelo koje je postvareno i od čovjeka
otuđeno, pa je i prijetnja slobodi; stoga je dužnost filozofa Kritika svega postojećeg (Marxova
sintagma iz jednog od mladenačkih djela, članak: Literatura: Marx, Karl i Engels, Friedrich:
Rani radovi, 1953. Pod imenom Rani radovi tiskan je u Zagrebu 1953. godine izbor iz djela
Karla Marxa i Friedricha Engelsa, nastalih u ranom razdoblju njihove djelatnosti, 1843-1845.
godine.) Uz praksu, ključni pojam ovog pravca je revolucija, koji dobiva osobiti smisao ne
samo kao pojam iz filozofske antropološkom, nego i na nivou ontologije. Zato je Gajo
Petrović 1970-ih godina umjesto termina: filozofija prakse uveo termin: mišljenje revolucije.

10
*
Filozofi iz praxis škole koji su objavljivali časopis Praxis, npr. Gajo Petrović i ostali koji su
bili u tome, onda se, u praxis školi filozofije, smatra da je čovjek biće prakse, da je čovjek
aktivan, naziv te praxis škole dolazi od riječi praxis, što znači „praksa“, u toj praxis školi
filozofske misli smatra se da je čovjek aktivan, da je kreativan, i da spoznaja, ljudska spoznaja
je previše važna stvar da bi mogla biti puki odraz, ljudska spoznaja ne može biti odraz, jer u
odrazu je čovjek pasivan i ne doprinosi odrazu aktivno, ogledalo je pasivno, ne radi ništa, a
čovjek je po svojoj prirodi aktivan, stoga mora biti aktivan i u spoznajnom procesu.

I onda su ti filozofi iz praxis škole filozofske misli, došli do raznih varijanti antirealizma. To
su, na primjer, možete naći te razne varijante antirealizma u knjigama poput knjige čiji je
autor Gajo Petrović, koji je zastupao praxis filozofiju i praxis školu filozofske misli, njegovo
djelo u kojem se vidi njegova filozofija se zove: Filozofski pogledi Plehanova, Autor: Gajo
Petrović, Izdavač: Kultura, Mjesto izdanja: Zagreb, Godina izdanja: 1957. U toj knjizi možete
naći onda raspravu o tome, o raznim varijantama antirealizma. Inače, ovo je ovako dobra
knjiga, i koga to zanima, (razne varijante antirealizma u raspravi o realizmu i antirealizmu),
može ići na to štivo Gaje Petrovića, to je vrijedno, to je kvalitetno štivo.

Tako da su onda filozofi u tadašnjoj državi, u Jugoslaviji, jugoslavenski marksisti su onda bili
antirealisti, a oni sovjetski marksisti su bili realisti (ta opreka koja se ocrtavala u suprotnim
gledištima realizma i antirealizma među marksistima se dogodila i produbila nakon što je bio
raskid Jugoslavije i Sovjetskog saveza, dogodio se raskid između Jugoslavije i Sovjetskog
saveza 1948. godine, te su, između ostalog, iz tog razloga, jugoslavenski marksisti su onda
bili antirealisti, a sovjetski marksisti su bili realisti).

Tako da, raznorazni motivi mogu dovesti do toga da razni ljudi imaju drugačija stajališta što
se tiče teme realizma i antirealizma, motivi mogu biti što politički, i neki drugi motivi koji
mogu dovesti do toga da razni ljudi imaju drugačija stajališta što se tiče teme realizma i
antirealizma, motivi mogu biti opći, svjetonazorski, i ti raznorazni motivi mogu dovesti do
toga da li će netko biti realist ili antirealist. I, to, izgleda, ide, (kao što i jesu te svjetonazorske
stvari), to ide u nekim paketima, koji su zapravo kontingentni, nema nikakve nužne veze,
nema nikakve logičke veze između svjetonazora i ove ili one filozofske pozicije, nego, tako
naprosto ide u paketu (ti raznorazmi motivi koji dovode do toga hoće li netko biti realist ili
antirealist, tako da, jedan skup motiva i jedan određeni svjetonazor, dovodi do toga da je

11
netko realist, a neki drugi, određeni skup motiva i drugi, određeni svjetonazor, dovodi do toga
da je netko antirealist, i izgleda da ti skupovi motiva i određenih svjetonazora, koji dovode do
određenih filozofskih pozicija, idu u paketu, iako su zapravo ti paketi motiva i svjetonazora,
koji dovode do određenih filozofskih pozicija kontingentni, nema nikakve nužne veze, nema
nikakve logičke veze između tih motiva i svjetonazora i ove ili one filozofske pozicije, ali
naprosto izgleda kao da idu u paketu određeni skupovi motiva i određeni svjetonazor, koji
dovodi do određene filozofske pozicije.

Možda bismo ovo mogli staviti na kraj predavanja, ali da spomenem na samom početku
predavanja: neki autori su, u kontekstu rasprave između realizma i antirealizma imali malo
drugačije gledište. Kažem, ta je rasprava između realizma i antirealizma, velika rasprava,
puno ljudi je sudjelovalo u njoj, puno argumenata je bilo ponuđeno u toj raspravi između
realizma i antirealizma, puno je objavljivano o tome, puno se radilo na tome, no, neki autori
imaju malo drugačije gledište i argument prema toj raspravi između realizma i antirealizma.

Nekima se čini da je to zapravo pseudo-problem (taj problem o kojem argumentiraju realisti i

antirealisti, npr. u pogledu postojanja vanjskog svijeta, što je današnja tema predavanja),
nekima se čini da je to pseudo-rasprava (ta rasprava između realizma i antirealizma) i tim
autorima nije jasno o čemu se tu, u toj raspravi radi. Neki autori smatraju da je to, ta oprečna
gledišta realizma i antirealizma, da je to možda verbalno neslaganje tih filozofa koji sudjeluju
u toj raspravi između realizma i antirealizma, i da tu nema nikakve sadržajne rasprave,
između realizma i antirealizma.

U toj raspravi između realizma i antirealizma, glavno je pitanje: je li svijet u kojem živimo
stvarno takav kakav nama izgleda, objektivno i nezavisno od nas, ili svijet u kojem živimo
ovisi o nama i našoj spoznaji? Neki autori bi rekli: „Pa, to je pseudo-problem, pa izađe ti na
isto. Kako ćeš provjeriti odgovor na to pitanje u raspravi između realizma i antirealizma, kako
ćeš provjeriti koje je od tih stajališta točno, kako ćeš provjeriti je li svijet u kojem živimo
stvarno takav kakav nama izgleda, objektivno i nezavisno od nas, ili, kako ćeš provjeriti
suprotnu tvrdnju, da svijet u kojem živimo ovisi o nama i našoj spoznaji? Ne možeš provjeriti
odgovor na to pitanje u raspravi između realizma i antirealizma, ne možeš provjeriti koje je od
tih stajališta točno i koja je od tih suprotstavljenih tvrdnji točna.“ Tako da to izgleda kao
pseudo-problem, ta rasprava između realizma i antirealizma, konkretno, na primjer, u pogledu
postojanja vanjskog svijeta.

12
Jedan od tih autora koji je to eliminirao, tu raspravu između realizma i antirealizma kao
pseudo-problem, naravno, to je Rudolf Carnap, i on svoj argument (to što je eliminirao
raspravu između realizma i antirealizma kao pseudo-problem), predstavlja u svom djelu:
njem. Der logische Aufbau der Welt, ovo je englesko izdanje: The Logical Structure of the
World, u prijevodu: Logička struktura svijeta, prvi put objavljeno 1928. godine (njemačko
izdanje: Der logische Aufbau der Welt, u prijevodu: Logička struktura svijeta, prvi put je
objavljeno 1928. godine), englesko izdanje: The Logical Structure of the World, u prijevodu:
Logička struktura svijeta.

I onda, uvijek se objavljuje zajedno sa ovim spomenutim djelom još jedan spis. Carnapovo
djelo: njem. Der logische Aufbau der Welt, engl. The Logical Structure of the World, u
prijevodu: Logička struktura svijeta, djelo je prvi put objavljeno 1928. godine, uvijek se
objavljuje zajedno sa ovim djelom i ovaj spis: engl. Pseudoproblems in Philosophy, u
prijevodu: Pseudo-problemi u filozofiji. Engleska riječ je: „pseudoproblems“, ili, njemački
izraz za pseudo-probleme je: „scheinprobleme“ – prividni problemi/lažni problemi - nešto što
samo izgleda kao problem, a zapravo to nije; problem čije rješenje u principu nije moguće“.

Puni naziv spisa koji se objavljuje zajedno sa Carnapovom knjigom pod naslovom: njem. Der
logische Aufbau der Welt, engl. The Logical Structure of the World, u prijevodu: Logička
struktura svijeta, djelo je prvi put objavljeno 1928. godine, puni naziv spisa koji se objavljuje
zajedno sa ovim djelom: njem. Scheinprobleme in der Philosophie und andere
metaphysikkritische Schriften, u prijevodu: Lažni/prividni problemi u filozofiji i drugim
spisima kritičnim za metafiziku/ Lažni/prividni problemi u filozofiji i drugim, metafizički
kritičkim spisima, prvi put objavljen 1929. godine u filozofskom časopisu: njem. Annalen der
Philosophie Und Philosophischen Kritik 8:77-77 (1929), u prijevodu: Ljetopisi filozofije i
filozofske kritike, 8:77-77 (1929). Autor spisa/rada: Rudolf Carnap.

*Izdanje Carnapove knjige koje sadrži i Carnapovu knjigu iz 1928. godine i spis iz 1929.
godine pod naslovom: „Pseudo-problemi u filozofiji“, to je knjiga: The Logical Structure of
the World and Pseudoproblems in Philosophy, u prijevodu: Logička struktura svijeta i
pseudo-problemi u filozofiji, ta knjiga (2003. godina) sadrži Carnapovu knjigu: njem. Der
logische Aufbau der Welt, engl. The Logical Structure of the World, u prijevodu: Logička
struktura svijeta, prvi put objavljeno 1928. godine, i na kraju te knjige, nalazi se Carnapov
spis: engl. Pseudoproblems in Philosophy, u prijevodu: Pseudo-problemi u filozofiji, iz 1929.

13
godine, puni naziv spisa: njem. Scheinprobleme in der Philosophie und andere
metaphysikkritische Schriften, u prijevodu: Lažni/prividni problemi u filozofiji i drugim
spisima kritičnim za metafiziku/ Lažni/prividni problemi u filozofiji i drugim, metafizički
kritičkim spisima, prvi put objavljen 1929. godine u filozofskom časopisu: njem. Annalen der
Philosophie Und Philosophischen Kritik 8:77-77 (1929), u prijevodu: Ljetopisi filozofije i
filozofske kritike, 8:77-77 (1929). Autor spisa/rada: Rudolf Carnap.

*Puni naziv spisa koji se objavljuje zajedno sa Carnapovom knjigom pod naslovom: njem.
Der logische Aufbau der Welt, engl. The Logical Structure of the World, u prijevodu: Logička
struktura svijeta, djelo je prvi put objavljeno 1928. godine, puni naziv spisa koji se objavljuje
zajedno sa ovim djelom: njem. Scheinprobleme in der Philosophie und andere
metaphysikkritische Schriften, u prijevodu: Lažni/prividni problemi u filozofiji i drugim
spisima kritičnim za metafiziku/ Lažni/prividni problemi u filozofiji i drugim, metafizički
kritičkim spisima, prvi put objavljen 1929. godine u filozofskom časopisu: njem. Annalen der
Philosophie Und Philosophischen Kritik 8:77-77 (1929), u prijevodu: Ljetopisi filozofije i
filozofske kritike, 8:77-77 (1929). Autor spisa/rada: Rudolf Carnap.

Tu je, na kraju Carnapove knjige pod naslovom: njem. Der logische Aufbau der Welt, engl.
The Logical Structure of the World, u prijevodu: Logička struktura svijeta, djelo je prvi put
objavljeno 1928. godine, tu se nalazi jedan spis, (slika: 14:09), na kraju Carnapove knjige,
puni naziv spisa koji se objavljuje zajedno sa Carnapovom knjigom (na kraju Carnapove
knjige) pod naslovom: njem. Der logische Aufbau der Welt, engl. The Logical Structure of the
World, u prijevodu: Logička struktura svijeta, djelo je prvi put objavljeno 1928. godine, puni
naziv spisa koji se objavljuje zajedno sa ovim djelom: njem. Scheinprobleme in der
Philosophie und andere metaphysikkritische Schriften, u prijevodu: Lažni/prividni problemi u
filozofiji i drugim spisima kritičnim za metafiziku/ Lažni/prividni problemi u filozofiji i
drugim, metafizički kritičkim spisima, prvi put objavljen 1929. godine u filozofskom časopisu:
njem. Annalen der Philosophie Und Philosophischen Kritik 8:77-77 (1929), u prijevodu:
Ljetopisi filozofije i filozofske kritike, 8:77-77 (1929). Autor spisa/rada: Rudolf Carnap.

I, jedan argument unutar tog spisa na kraju Carnapove knjige kaže: engl. „heteropsychological
and realism controversy“, u prijevodu: heteropsihološka i polemika/spor/neslaganje/diskusija
oko realizma“, u toj se polemici raspravlja postojanje tuđih umova i realizam i antirealizam, i

14
tu Carnap objašnjava, nastoji pokazati da je to zapravo pseudo-problem (rasprava između
realizma i antirealizma), i da tu nema pravog problema.

Da vidimo kako i zašto je to Carnap tvrdio, da je rasprava između realizma i antirealizma

pseudo-problem, i da tu nema pravog problema. On ima jedan jako zgodan primjer, koji kaže:
u Africi postoji neko brdo, tada, u to doba, još negdje početkom 20. stoljeća, u Africi postoji
mit, legenda o nekom brdu, ali, primjer kaže, nitko nikad nije stvarno bio tamo i nikad nitko
to brdo nije vidio, nego samo ljudi, koji su tamo prolazili, koji su putovali, koji su bili na
ekspedicijama tamo, u Africi, su zabilježili mit o tom brdu, a stvarno ne znamo da li to brdo
postoji ili ne.

Da bi utvrdili da li to brdo u Africi stvarno postoji ili ne, onda kaže Carnap, Carsko
geografsko društvo u Njemačkoj (Njemačka je tada, kada je ovaj primjer izmišljen, još imala
cara, prije Prvog svjetskog rata), Carsko geografsko društvo iz Berlina odluči poslati
ekspediciju u Afriku, koja će utvrditi da li to brdo stvarno postoji ili ne, i koja će utvrditi je li
to brdo samo mit ili je stvarno brdo tamo. Pošalju oni (Carsko geografsko društvo iz Berlina)
ekspediciju.

Da bi bili sasvim sigurni i da bi zasigurno dokazali postojanje ili nepostojanje brda u Africi i
činjenicu da li to brdo stvarno postoji ili ne, je li to brdo samo mit ili je brdo stvarno tamo, u
Africi, pošalju oni još jednu ekspediciju u Afriku, nezavisnu ekspediciju, koja će utvrditi da li
to brdo stvarno postoji ili ne, i koja će utvrditi je li to brdo samo mit ili je stvarno brdo tamo,
kao i prva poslana ekspedicija.

Krenu dvije nezavisne ekspedicije u Afriku da dokažu, utvrde da li to brdo stvarno postoji ili
ne, da dokažu, utvrde je li to brdo samo mit ili je brdo stvarno tamo, (da dokažu postojanje ili
nepostojanje brda u Africi), i onda, kad se vrate, Carsko geografsko društvo iz Berlina kaže:
„Kad se te dvije nezavisne ekspedicije vrate iz Afrike i donesu rezultate o postojanju ili
nepostojanju brda, onda ćemo mi usporediti rezultate obje ekspedicije, tako da budemo baš
sasvim sigurni da li to brdo stvarno postoji ili ne i je li to brdo samo mit ili je stvarno brdo
tamo.“

Odu ekspedicije u Afriku, i nađu oni tamo brdo, stvarno brdo postoji, i vrate se nazad u Berlin
i podnesu izvještaj. Ide izvještaj od jedne ekspedicije: „visina brda je tolika i tolika,

15
geografska struktura brda je tolika i tolika, flora i fauna na brdu je takva i takva, padaline,
oborine na brdu iznose toliko i toliko.

Ali, voditelj ove prve ekspedicije, on je geograf, ali po hobiju je filozof, i onda napiše u svoj
izvještaj, kaže: „Evo, i to je dokaz, ovi podaci su dokaz da to brdo postoji stvarno, objektivno,
nezavisno od nas i od naših mišljenja o njemu.“ Ovaj prvi voditelj, voditelj prve ekspedicije u
Afriku, on je po hobiju filozof, i on je realist, i doda na kraju svog izvještaja, uz objektivne
podatke o brdu, o njegovoj visini, geografskoj strukturi, flori i fauni, padalinama, oborinama
na brdu, još doda filozofski komentar, realistički komentar o tome kako to brdo i sva njegova
svojstva postoje objektivno i nezavisno od nas i naše spoznaje.

Dođe drugi voditelj, druga ekspedicija, i podnesu izvještaj o brdu: da je visina brda tolika,
geologija brda je takva i takva, padaline, oborine, na brdu, flora i fauna na brdu, sve se
podudara, oba se izvještaja podudaraju, svi se podaci u ta dva izvještaja podudaraju, ali vođa
druge ekspedicije je isto iz hobija filozof, i on je idealist, i njegov zaključak je da to brdo, kao
uostalom, i sve drugo u univerzumu, nije ništa drugo nego projekcija apsolutnog uma, drugi
vođa druge ekspedicije koji je iz hobija filozof, ali idealist, kaže da je brdo projekcija
apsolutnog uma, to brdo nije nešto što postoji objektivno i nezavisno od nas i našeg mišljenja
ili sl., nego, taj drugi voditelj druge ekspedicije kaže: „to je projekcija apsolutnog uma. Nije
nešto što postoji po sebi, kao uostalom i bilo što drugo u svijetu.“

I onda, pita se Carnap, kaže: „Što će sad reći ljudi u Carskom geografskom društvu iz
Berlina? Imaju ova dva izvještaja od dvije zasebne i neovisne ekspedicije. Ako usporediš ta
dva izvještaja o brdu, ako usporediš visinu, dužinu, lokaciju brda, geološku strukturu brda,
floru, faunu brda, padaline i oborine na brdu, to uspoređuješ, to su neki objektivni podaci koji
se mogu provjeriti. Ali, ova dva filozofska zaključka od dvojice vođe ekspedicija, od kojih je
jedan realistički zaključak o brdu, a jedan antirealistički, (Carnap se pita): kako to provjeriti,
da li se to može provjeriti? Da li možeš poslati treću ekspediciju da provjeri koji je od ovih
zaključaka (jedan realistički zaključak o brdu, a drugi antirealistički) točan, da li možeš
poslati četvrtu, ili petu ekspediciju da provjeri koji je od tih zaključaka o brdu točan? Da li
možeš poslati bolje uređaje, bolje instrumente? Pa ne možeš.“

I onda, Carnapov zaključak je da, on je tada vjerovao u princip verifikacije, koji kaže: ono što
ne možeš provjeriti, to je besmisleno, ono što, u principu, nije provjerljivo, to je besmisleno.

16
Kada su vođe ekspedicija u svojim izvještajima govorili o podacima o brdu, to je smisleno, to
je legitimno, to je u redu, to može biti točno, a može biti netočno, ali je smisleno. Ali, ovaj
filozofski dodatak obje vođe ekspedicija (od kojih je jedan filozof realist, a drugi je filozof
idealist), kojeg ti nikako ne možeš provjeriti, taj filozofski dodatak/zaključak je besmislen.
Stoga, ta rasprava između realizma i antirealizma je besmislena, doslovno, semantički
besmislena. Kaže Carnap, ta se rasprava sastoji od nekih rečenica koje izgledaju kao da imaju
smisla, izgledaju kao da su legitimne, ali zapravo nisu. Carnap kaže: kako ćeš provjeriti takve
zaključke (realističke i antirealističke), kako ćeš utvrditi njihovu točnost? Ne možeš. Je li, u
principu, moguća provjera takvih filozofskih zaključaka (realističkih i antirealističkih)? Nije.
Onda ta rasprava između realizma i antirealizma gdje se javljaju ti filozofski zaključci nema
smisla.

To Carnapovo gledište da je rasprava između realizma i antirealizma zapravo pseudo-problem

je vrlo zanimljivo, i opet je aktualno u meta-metafizici koja se radi danas, posljednjih desetak,
petnaestak godina, opet su aktualni Carnapovi stavovi, iz ovog ili onog razloga, bez obzira da
li se radi o tome da se ti zaključci iz te rasprave o realizmu i antirealizmu, da se to ne može
verificirati ili se radi o tome da su to interna i eksterna pitanja, o tome smo bili govorili u
prethodnim predavanjima. Opet su aktualni ti Carnapovi stavovi, ali na stranu sada ti stavovi,
idemo nazad na realizam i antirealizam, idemo vidjeti još neke elemente te rasprave. U toj
raspravi postoji jako puno toga, jako puno argumenata, i sad ćemo, u nastavku ovog
predavanja, vidjeti koji su elementi te rasprave o realizmu i antirealizmu.

Ono što je osnovno, da vidimo sada definiciju, definicija realizma i antirealizma. U toj
definiciji realizma i antirealizma:
1. Prva i osnovna stvar je dimenzija postojanja, da to nešto u pogledu čega smo
realisti, taj neki x, ma što to bilo, da to postoji. Prva stvar, realist tvrdi da to nešto
(taj neki x) postoji. Antirealist isto tako tvrdi da to nešto (taj neki x) postoji, i to je
dimenzija postojanja i tu se zapravo realisti i antirealisti slažu. Nije antirealist netko
tko tvrdi da toga nečega nema, nego, on tvrdi nešto drugo, sad ćemo vidjeti u nastavku
predavanja.
2. Druga stvar je dimenzija nezavisnosti. Realist tvrdi da to nešto (taj neki x) postoji i
da to postoji objektivno i nezavisno od nas i naše spoznaje. Antirealist najčešće i
najviše dovodi u pitanje tu drugu točku, tu dimenziju nezavisnosti, on kaže: „da, to
nešto (taj neki x) postoji, ali taj neki x, to je djelomično konstituirano našom

17
 spoznajom, bitno, u velikoj, značajnoj mjeri, taj neki x ovisi o našoj spoznaji, dok
realist kaže da taj neki x ne ovisi o našoj spoznaji.
3. I onda, još je zanimljiva treća stvar kod definicije realizma i antirealizma, to je
dimenzija ne-svodivosti. Ako smo realisti u pogledu x-a, onda ćemo tvrditi da x
postoji po sebi, per se. Ako smo redukcionisti u pogledu x-a, ako tvrdimo da x zapravo
nije ništa drugo nego neki prikriveni y, onda više nismo realisti, onda, na neki način,
eliminiramo postojanje x-a. Realist će onda tipično tvrditi da, da je realist u pogledu x-
a, onda će tvrditi da je x nešto što postoji po sebi, ili per se, da je x nešto što nije
svodivo ni na koju drugu stvar, nešto što nije svodivo ni na koju drugu vrstu stvari.

Kada govorimo o definiciji realizma i antirealizma, možemo navesti jednu diskusiju, to je

diskusija koja je eksplodirala 80-ih godina, 80-ih godina 20. stoljeća, tada je ovo djelo koje ću
navesti bilo aktualno, no već iz 30-ih godina 20. stoljeća, kod nas imamo ovo djelo čiji je
autor Stjepan Zimmermann, a djelo se zove: TEMELJI FILOZOFIJE - historijsko-kritička
orijentacija, godina izdanja: 1934. Opis djela: Filozofi su oduvijek nastojali da shvate
cjelovitost svega što postoji. Sve što nam se pojavljuje ili što iskustveno pronalazimo, postaje
za filozofa općenito pitanje; filozof hoće da rješava pitanje pojavnosti u najopćenitijem
opsegu.

Na 163. stranici ovog djela, Zimmermann kaže: „Na ovakvu se kritiku oslanja kritički
realizam (postoji naivni i kritički realizam). Realisti uče:
1. da egzistira u našoj svijesti neovisni realni svijet i
2. da ga možemo upoznati.“ (Zimmermann, TEMELJI FILOZOFIJE - historijsko-
kritička orijentacija, 1934. str. 163.)

U ovoj Zimmermannovoj definiciji (kritičkog) realizma nalaze se dva elementa: postojanje i

spoznatljivost. Imamo jednu, zapravo vrlo suvremenu definiciju koja je 50, 60 godina kasnije
od objave Zimmermannovog djela u kojoj je predstavljena, ta definicija postala aktualna, i
tada se krenulo o njoj raspravljati, a ovaj naš autor - Stjepan Zimmermann, tu definiciju
(kritičkog) realizma već ima 30-ih godina 20. stoljeća, točnije 1934. godine, kada je objavio
svoju knjigu: TEMELJI FILOZOFIJE - historijsko-kritička orijentacija, u kojoj je predstavio
tu definiciju (kritičkog) realizma na 163. stranici tog djela.

18
Idemo vidjeti, za definiciju realizma i antirealizma, idemo vidjeti, na primjer, što kaže Simon
Blackburn u svojem rječniku filozofije pod naslovom: The Oxford Dictionary of Philosophy,
u prijevodu: Oxfordski rječnik filozofije, prvi put objavljeno 1994. godine. Autor: Simon
Blackburn, tema: filozofija, žanr knjige: rječnik, izdavač: Oxford University Press, broj
stranica: 408. Preporučam, definitivno, ako ćete se baviti filozofijom iole ozbiljno, probajte
taj rječnik filozofije od Blackburna negdje pronaći, nabaviti, stvarno vrijedi. Blackburn
navodi 5 uvjeta za realizam:
1. prva točka ili uvjet za realizam, prvo je da x postoji, ako smo realisti u pogledu x-a,
onda tvrdimo da x postoji.
2. Onda, drugo, tvrdimo nezavisnost: da x-ovo postojanje je nezavisno od nas, naše
pojmovne sheme, teorije koju prihvaćamo, očekivanja, predznanja koja imamo, i
tako dalje. X je ono što postoji objektivno, objektivno i nezavisno od nas.
3. Tri, treća točka ili uvjet za realizam je anti-redukcionizam: x-ovo postojanje nije
svodivo ni na što drugo.
4. Onda, četiri, četvrta točka ili uvjet za realizam kaže: iskazi o x-u imaju istinosnu
vrijednost, i činjenice iz svijeta im daju istinosnu vrijednost. Činjenice iz svijeta
iskazima o x-u daju istinosnu vrijednost, a iskazima o x-u istinosnu vrijednost ne daju
činjenice iz našeg mišljenja i jezika, i tako dalje, nego činjenice iz svijeta iskazima o
x-u daju istinosnu vrijednost.
5. I pet, peta točka ili uvjet za realizam: možemo doći do istine o x-u, x je spoznatljiv, jer
mogao bi netko, na primjer, tvrditi da x postoji, ali ga nikad nećemo spoznati. To onda
nije to što realizam govori, to onda nije realizam. Da bi realizam bio realizam, on
mora sadržavati neku dozu epistemičkog optimizma, mora sadržavati neku dozu
toga da mi možemo spoznavati, da su naša vjerovanja o svijetu više-manje točna,
da su naša vjerovanja o svijetu uglavnom točna, da su naša vjerovanja o svijetu u
značajnoj mjeri točna. Ne moraju naša vjerovanju o svijetu biti sasvim točna, ali naša
vjerovanja o svijetu moraju biti u nekoj značajnoj mjeri točna.

Da još nešto kažemo za ovaj treći uvjet za realizam, o trećoj točci ili uvjetu za realizam, o
anti-redukcionizmu. Bili smo govorili na kolegiju: „Uvod u filozofiju“, na prvoj godini
preddiplomskog studija filozofije, i govorili smo i sada, na kolegiju: „Metafizika“, na trećoj
godini preddiplomskog studija filozofije, kroz ovaj semestar i u ovim predavanjima iz
kolegija „Metafizika“, na primjer, biheviorizam, što kažu bihevioristi, da li postoje mentalna
stanja? Oni kažu: „Da, ona postoje, ona su dispozicije za ponašanje.“

19
Kad smo rekli: „mentalna stanja“, mislili smo na nešto drugo, nismo mislili na ponašanje.
Ako biheviorist kaže da mentalna stanja postoje, i ona nisu ništa drugo nego dispozicije za
ponašanje, onda je i redukcionist, i to ozbiljni redukcionist, u pogledu mentalnih stanja. Na
neki način, možemo reći da biheviorizam zapravo eliminira mentalna stanja i svodi ih na
dispozicije za ponašanje, iako biheviorizam verbalno kaže da mentalna stanja postoje, ali
onda kaže da su ona jedna sasvim druga vrsta stvari od onoga što smo očekivali da će
mentalna stanja biti, biheviorizam kaže da su mentalna stanja zapravo dispozicije za
ponašanje.

Ili, u etici postoji kontraktarijanizam, vrlo zanimljiva teza, teorija, i kontraktarijanisti kažu da
moralnost nije ništa drugo nego dugoročna racionalnost. Pridržavat će se moralnih normi
netko tko je zapravo dugoročno racionalan. Ono što je dobro, ispravno, pošteno, i tako dalje,
to je zapravo ono što, kad bolje pogledamo, dugoročno gledajući, to je ono što je u našem
interesu. Zapravo, čovjek koji gleda vlastiti interes će se ponašati moralno, jer drugi ljudi ne
trpe nemoralno ponašanje. Stoga, bit ćemo dobri zato što nam je to u interesu.

Pametan čovjek koji gleda vlastiti interes, on će biti moralan. Onaj tko nije moralan, on je
zapravo glup, on radi protiv vlastitog interesa. Tu je ideja da je moralnost svodiva na
dugoročnu racionalnost, ideja je da moralnost nije ništa drugo nego dugoročna racionalnost.
Što to znači? Pa, to onda znači da moralnost nije nešto što postoji po sebi, per se, nego je
moralnost zapravo nešto drugo, a to je racionalnost. To je redukcionizam, u etici je ideja da
moralnost nije nešto što postoji po sebi, per se, nego je moralnost zapravo nešto drugo,
moralnost je zapravo svodiva na dugoročnu racionalnost, moralnost je zapravo dugoročna
racionalnost, i to je redukcionizam u etici i redukcionizam u pogledu pojma „moralnost“.

Eventualno, redukcionizam se može primijeniti i na pojam „prostor“. Kad smo bili govorili u
prethodnim predavanjima o prostoru, vidjeli smo da imamo apsolutno shvaćanje prostora – to
je shvaćanje prostora koje kaže da je prostor nešto što postoji po sebi, (per se), a imamo i
relacijsko shvaćanje prostora – to je shvaćanje prostora koje kaže da je prostor nešto što je
zapravo skup relacija među predmetima, to je shvaćanje prostora koje kaže da primarno,
prvenstveno, na primaran, prvenstven način, postoje predmeti. Ono što postoji po sebi, per se,
su predmeti, a prostor je onda skup relacija među tim predmetima.

20
To bi isto bio redukcionizam u pogledu prostora (i u pogledu vremena), to bi isto bila nekakva
varijanta redukcionizma, koja kaže da prostor i vrijeme nisu nešto što postoji po sebi, per se,
prostor i vrijeme nisu nešto što postoji per se – (po sebi), nego su prostor i vrijeme skupovi
relacija među nečim drugim, prostor bi bio skup relacija među predmetima, jer primarno i
prvenstveno postoje predmeti, ono što postoji po sebi, per se, su predmeti, a prostor je onda
skup relacija među tim predmetima.

Za vrijeme, vrijeme bi bilo skup relacija među događajima, jer primarno i prvenstveno postoje
događaji, ono što postoji po sebi, per se, su događaji, a vrijeme je onda skup relacija među tim
događajima. To bi isto tako bio redukcionizam, i onda to ne bi bio baš realizam, iako taj skup
relacija (prostor i vrijeme), on postoji objektivno, ali prostor (i vrijeme) onda nije nešto što
postoji po sebi, per se, nego svoje postojanje zahvaljuje nečem drugom (u slučaju prostora,
prostor nije nešto što postoji po sebi, per se, nego prostor svoje postojanje zahvaljuje
predmetima, jer je prostor skup relacija među predmetima. To bi bio redukcionizam u pogledu
prostora.

U slučaju vremena, vrijeme nije nešto što postoji po sebi, per se, nego vrijeme svoje
postojanje zahvaljuje događajima, jer je vrijeme skup relacija među događajima, to bi bio
redukcionizam u pogledu vremena. To su redukcionistička gledišta vremena i prostora.)

Možemo ponoviti, govorili smo još na prvoj godini preddiplomskog studija filozofije, na
kolegiju „Uvod u filozofiju“, o metaforama za realizam i antirealizam. Postoje metafore za
realizam i za antirealizam, to su „kuharske“ metafore. Postoji izraz (možete ga naći na
internetu, možete zaguglati, izaći će vam beskrajno mnogo rezultata za taj izraz), engleski
izraz: „to carve nature at its joints“, u prijevodu: „sjeći prirodu po zglobovima“, to je
Platonova metafora još iz njegovog djela: Fedar, Fedar (grčki: Φαῖδρος, u prijevodu:
Phaidros), djelo koje je napisao Platon, dijalog je između Platonovog protagonista Sokrata i
Fedra, sugovornika u nekoliko dijaloga. Fedar (djelo) je vjerojatno sastavljen oko 370. p.n.e.
(prije nove ere), otprilike u isto vrijeme kad i Platonova djela: Republika i Simpozij.

Platon taj izraz: engl. „to carve nature at its joints“, u prijevodu: „sjeći prirodu po
zglobovima“, možda je tamo, u svom djelu Fedar, Platon koristio taj izraz u malo drugačijem
kontekstu. Platon možda u drugačijem smislu koristi taj izraz u svom djelu Fedar, (vjerojatno
sastavljen oko 370. p.n.e. (prije nove ere)), jer Platon možda malo drugačiju stvar želi reći u

21
svom djelu Fedar, ali tu je ideja tog izraza, engl.: „to carve nature at its joints“, u prijevodu:
„sjeći prirodu po zglobovima“, ideja je da, prema realizmu, da naša spoznaja sječe prirodu po
zglobovima, da zahvaća točno stvari koje objektivno i nezavisno od nas postoje.

Na primjer, tu, na jednoj točci završava zid, i počinje stablo. Onda je tu, na toj točci gdje
završava zid, tu je stvarno stablo i tu je stvarno zid, i zid je zid, to je jedan entitet, stablo je
stablo, on je drugi entitet, i, ako smo presjekli tu, na spoju zida i stabla, onda smo spoznali
točnu stvarnost kakva ona jest, objektivno i neovisno od naše spoznaje, onda smo spoznali
točno entitete u stvarnosti kakvi oni jesu, objektivno i neovisno od naše spoznaje, i spoznali
smo točno gdje jedan entitet završava, a drugi počinje u stvarnosti, objektivno i neovisno od
naše spoznaje, onda je naša spoznaja dobra, onda ona prati svijet, prati entitete u svijetu, onda
naša spoznaja prati gdje završava jedan entitet, a gdje počinje drugi entitet.

A, ako naša spoznaja ne sječe entitete/predmete po zglobovima (ako naša spoznaja ne odvaja
točno entitete/predmete, ne sječe ih ondje gdje jedan entitet/predmet završava, a drugi
entitet/predmet počinje), onda naša spoznaja svijeta nije dobra, jer ne zadovoljava taj izraz,
engl: „to carve nature at its joints“, u prijevodu: „sjeći prirodu po zglobovima“, jer onda naša
spoznaja ne sječe točno entitete/predmete po zglobovima, naša spoznaja ne odvaja točno
entitete/predmete, ne reže/sječe ih ondje gdje jedan entitet/predmet završava, a drugi
entitet/predmet počinje, onda naša spoznaja nije dobra.

Tako da, na primjer, neka „kuharska, mesarska“ metafora je, npr. imamo batak, ili pršut, ili
slično, i ideja je da, kada se reže meso, dobar kuhar reže po zglobovima, loš kuhar onda sječe
već bilo kako, ali dobar kuhar sječe meso po zglobovima. Tu se oslikava filozofska
implikacija tog metaforičkog izraza, tu možemo iščitati filozofsku implikaciju metafore iz
izraza, engl. „to carve nature at its joints“, u prijevodu: „sjeći prirodu po zglobovima“.
Filozofska implikacija koja se krije u metafori tog izraza je da postoje prirodne cjeline, koje
onda treba razdvojiti. Dobar kuhar to radi, on sječe meso po zglobovima, a loš kuhar reže bez
veze meso.

Filozofska implikacija koja se krije u kuharskoj metafori tog izraza: engl. „to carve
nature at its joints“, u prijevodu: „sjeći prirodu po zglobovima“, i filozofska implikacija iza
kuharske metafore da dobar kuhar sječe meso po zglobovima, a loš kuhar reže meso bez
veze, je: isto je i sa spoznajom. Dobra spoznaja, točna, istinita spoznaja, zahvaća prirodu po

22
zglobovima - odvaja prirodne cjeline u svijetu. Loša spoznaja onda to ne radi – loša
spoznaja ne odvaja prirodne cjeline u svijetu.

Kad smo već na tome, na toj kuharskoj metafori rezanja mesa i „prirode“ po zglobovima, kad
smo već na tom izrazu: engl. „to carve nature at its joints“, u prijevodu: „sjeći prirodu po
zglobovima“, sad ćemo to malo pokazati, jer će biti još riječi o tome, o tom izrazu i o toj
kuharskoj metafori da dobar kuhar reže meso po zglobovima, i filozofskoj implikaciji te
kuharske metafore – da, isto tako, kako dobar kuhar reže meso po zglobovima, filozofska
implikacija te kuharske metafore je da dobra spoznaja zahvaća, reže prirodu po zglobovima –
odvaja prirodne cjeline u svijetu, a loša spoznaja to ne radi.

Na primjer, imamo u mesnicama, (ako netko ne voli meso, ako mu se gadi, onda neka
preskoči ovu sliku), postoji ova slikovna reprezentacija (da slikovno prikažemo kuharsku
metaforu da dobar kuhar reže meso po zglobovima), meso se dijeli ovako: (slika: 30:15). Pa
onda, postoji prva kategorija mesa, druga kategorija mesa, onda jedna kategorija mesa košta
toliko i toliko, košta neki određeni iznos, a ovo bolje meso, bolja kategorija mesa košta više i
tako dalje. Ili, postoji još jedna slikovna reprezentacija, to je objavio Prehrambeni fakultet,
npr. kako se rade kobasice (slika: 30:29). Ovo (ova slika) je udžbenik, sveučilišni udžbenik sa
Prehrambenog fakulteta.

Tu su, na toj slici iz sveučilišnog udžbenika sa Prehrambenog fakulteta, onda različitim

bojama budu označeni ti dijelovi, komadi mesa, na toj slici iz sveučilišnog udžbenika sa
Prehrambenog fakulteta onda različitim bojama bude označeno kako se kategoriziraju ti
dijelovi, komadi mesa. (Ja imam crno-bijeli printer, pa je slika crno-bijela): (slika: 30:37), ali
onda, na toj slici iz sveučilišnog udžbenika sa Prehrambenog fakulteta, onda različitim
bojama bude označeno kako se kategoriziraju ti dijelovi, komadi mesa. Vidjet ćemo, o ovome
će još biti govora tokom ovog predavanja.

S druge strane, antirealisti imaju ovu metaforu za svoje tvrdnje: engl. „cookie cutter“, u
prijevodu: „rezač za kolače“. To je forma za kolačiće, kalup koji formira kolačiće u određene
oblike. Tijesto za kekse se poravna, i onda se utiskuju ti kalupi u tijesto, i time onda dobijemo
razne oblike, npr. srce, mjesec, ovisno o tome što već želimo formirati, npr. zečića, i tako
dalje. Tu je ideja ove antirealističke metafore da ne postoje nekakvi prirodni zglobovi, kao u
realističkom izrazu: engl. „to carve nature at its joints“, u prijevodu: „sjeći prirodu po

23
zglobovima“, ideja je da objektivno nema toga gdje jedna stvar završava, a druga stvar
počinje, to gdje se predmeti odvajaju ili režu/sijeku, toga nema u stvarnosti, nego, to je
posljedica našeg mišljenja i naše spoznaje.

Antirealistička ideja je da mi našom spoznajom utiskujemo te oblike (oblici su metafora za

predmete u stvarnosti koje mi vidimo) u to tijesto (tijesto je metafora za stvarnost), i mi time
formiramo predmete u stvarnosti. Ti zečići, mjeseci, sunca i tako dalje, (ti oblici koji nastaju
kada utiskujemo kalupe koji formiraju kolačiće u određene oblike, u tijesto-stvarnost) to je
nešto što nastaje našom spoznajom. Antirealistička ideja je da to gdje završava jedan predmet,
a gdje počinje drugi predmet, to gdje se predmeti odvajaju ili režu/sijeku, toga nema u
stvarnosti, prema antirealistima, nego to ovisi o nama i našem mišljenju, o našoj spoznaji.

Dalje, što bi rekao antirealist? Kad mesari imaju kategorije mesa, o tome kako se dijeli
životinja (slika: 32:16), kako se dijeli meso u životinji, antirealist bi rekao: „Pa, dobro, tako se
dijeli, kategorizira meso u životinji, ali, to ovisi o interesu, to je stvar pragmatike, a ne
objektivne stvarnosti. Mesar, i kuhar, ili čovjek koji ima restoran, on će dijeliti meso životinje
ovako: (slika: 32:34), kao kategorije mesa i na temelju tih kategorija mesa se određuje visina
cijene mesa, pa onda, prva kategorija mesa je npr. 150 kuna, 200 kuna, onda ovo lošije meso,
lošija kategorija mesa je 50, 40, ili 30 kuna, ono meso za juhu je najjeftinije i tako dalje,
(slika: 32:43).

Na primjer, veterinar više neće dijeliti meso životinje ovako kako ga mesari kategoriziraju i
dijele meso životinje: (slika: 32:47), nego, npr. veterinar koji liječi životinje i gleda gdje je
koji organ, ili eventualno neku operaciju radi, da bi pomogao životinji, da bi je spasio,
veterinar će već gledati drugačije na tu životinju i kategorizaciju njenog mesa.

Veterinar će, na primjer, tu životinju, - ono što se kaže: „misaono rezati na dijelove“, rezati će
životinju misaono, na drugačiji način. Veterinarska podjela ili kategorizacija mesa životinje će
biti anatomska, veterinarska podjela ili kategorizacija mesa životinje će imati anatomsku,
medicinsku podjelu ili kategorizaciju mesa životinje, a veterinar neće imati podjelu, ili
kategorizaciju mesa od mesara. Veterinar će tu životinju dijeliti na dijelove na jedan način, a
mesar i kuhar će tu životinju dijeliti na dijelove na drugi način.

24
Onda, kaže antirealist: „Dobro, no koji je pravi način da se meso životinje podijeli na dijelove
ili kategorizira? Odgovor na to pitanje je: pa, nema pravoga načina da se meso životinje
podijeli na dijelove ili kategorizira, pravi je jedan i drugi način da se meso životinje podijeli
na dijelove ili kategorizira, ovisno što te zanima, hoćeš li liječiti životinju (u tom slučaju,
uzmeš veterinarsku podjelu ili kategorizaciju mesa životinje, koja će imati anatomsku,
medicinsku podjelu ili kategorizaciju mesa životinje), ili ćeš tu životinju kuhati (kao mesar,
kuhar, i onda uzimaš kategorizaciju mesa životinje od mesara). Pravi način da se meso
životinje podijeli na dijelove ili kategorizira ovisi o interesu, ovisi o pragmatici osobe.“

I onda, sukladno tome, antirealist smatra da se onda i te životinje, kao i sve drugo, da se može
na beskonačno puno, u principu, beskonačno puno načina podijeliti, i da su sve te
kategorizacije stvari u svijetu, da su one jednako dobre. Možda su nam neke kategorizacije
stvari u svijetu više korisne, a neke su nam manje korisne. A koja je prava, stvarna, objektivna
kategorizacija stvari u svijetu? Nema prave, stvarne i objektivne kategorizacije, one ovise o
nama i o našem interesu, o našim interesima, antirealist kaže: „To kako ćeš ti kategorizirati
stvari u svijetu zavisi o tome što te zanima.“ To je antirealistička ideja.

Autor koji je jako puno radio o tome, u raspravi o realizmu i antirealizmu, kojeg ćemo danas,
u ovom predavanju, dosta spominjati je Hilary Putnam. On je imao puno argumenata i u
prilog realizma i u prilog antirealizma, puno je radio na tome, negdje 80-ih godina 20. stoljeća
je bio posebno aktivan, 70-ih godina, 80-ih godina i 90-ih godina 20. stoljeća, i jako je puno
doprinio toj raspravi oko realizma i antirealizma. Jedan njegov primjer je, kaže, Putnam se
pita: kako podijeliti svijet? I, sjećamo se mereologije, bili smo govorili o mereologiji u
prethodnim predavanjima, kada smo govorili o perdurantizmu, Putnam kaže: (slika: 34:54):
Svijet a la Carnap Svijet a la poljski logičar
X1 X1
X2 X2
X3 X3
X1 + X2
X2 + X3
X1 + X3
X1 + X2 + X3

25
Putnam kaže: ovdje imamo „Svijet a la Carnap“, i ovdje, na drugoj strani, imamo „Svijet a la
poljski logičar“, to je bio jedan poljski matematičar, filozof i logičar, Stanisław Leśniewski, i
još jedan poljski analitički filozof i logičar, Kazimierz Jerzy Skrzypna-Twardowski. Imamo
na slici reprezentaciju toga kako bi Carnap podijelio svijet („Svijet a la Carnap“), i kako bi
poljski logičar podijelio svijet („Svijet a la poljski logičar“).

Na primjer, uzmimo da, objektivno, na stolu imamo nekakva tri entiteta, imamo x1, x2, i x3,
(slika: 35:18) – na strani (slike) gdje je prikazan „Svijet a la Carnap“, imamo tri kamenčića ili
keksa, ili već bilo čega, npr. tri nebodera. Kaže Carnap: „Imamo jedan, dva, tri entiteta.“ U
Carnapovom svijetu, na lijevoj strani slike: „Svijet a la Carnap“ su tri entiteta.

Ali, poljski logičar, na desnoj strani slike: (slika: 35:31), na strani slike gdje je prikazan
„Svijet a la poljski logičar“, on vjeruje u te aksiome mereologije. Prema mereologiji, odgovor
na pitanje: kada neki predmeti tvore sljedeći predmet? Kaže poljski logičar, prema slici gdje
je prikazan „Svijet a la poljski logičar“, kaže on: „Neki predmeti tvore sljedeći predmet bilo
kad, bilo koja dva predmeta mogu tvoriti treći predmet, bilo kojih pet predmeta može tvoriti
šesti predmet, i tako dalje.“ To je neograničena kompozicionalnost, jedna od pretpostavki i
posljedica mereologije.

Ako se sjećate, iz Louxove knjige: Metaphysics: A Contemporary Introduction, u prijevodu:

Metafizika: Suvremen uvod, prvi put objavljena 1997. godine, to je onaj pojam „atanasie“,
koji je analogan sa pojmom neograničene kompozicionalnosti. Loux za taj pojam „atanasie“
kaže, kao što to i Putnam tvrdi, Loux u svojoj knjizi kaže: „Moj nos, i Eiffelov toranj do 1950.
godine - eto entiteta.“ A zašto to može biti entitet? Zato što možemo slagati entitete kako god
hoćemo, to je neograničena kompozicionalnost, nema nikakve zapreke za to kako ćemo i na
koji način slagati entitete i nema nikakve zapreke za to kada neki predmeti tvore sljedeći
predmet.

Kaže onda poljski logičar: (slika: 36:15), na slici gdje je prikazan „Svijet a la poljski logičar“,
onda bi on rekao da imamo: imamo tri entiteta: x1, x2, x3, ali imamo: (slika: 36:21), neki
zbroj, nekakvu sumu, x1, i x2 (slika: 36:23), pa onda imamo zbroj, sumu x2 i x3 (slika:
36:24), pa onda imamo zbroj, sumu x1 i x3 (slika: 36:25), pa onda imamo zbroj, sumu x1, x2 i
x3, (slika: 36:27).

26
Tu, na slici gdje je prikazan „Svijet a la poljski logičar“, imamo jedan, dva, tri entiteta (slika:
36:30), pa onda u tom svijetu na slici: „Svijet a la poljski logičar“, imamo još tri entiteta koji
su složeni od dva entiteta, imamo još tri entiteta koji su složeni od sume ili zbroja dva entiteta
(slika: 36:33) i još jedan entitet koji je složen od sva tri entiteta. (slika: 36:35) Ovdje, na slici
gdje je prikazan „Svijet a la poljski logičar“, imamo sedam entiteta, (slika: 36:37), kod slike
„svijeta a la poljski logičar“, a na slici gdje je prikazan „Svijet a la Carnap“ imamo tri entiteta:
(slika: 36:40), kod slike „svijeta a la Carnap“.

I još onda raspravlja Putnam o tim slikama svijeta, o „svijetu a la Carnap“ i „svijetu a la
poljski logičar“ i kaže: „Je li prazan skup entitet? Da li u svaku ovu listu (u svaku sliku
svijeta, „svijet a la Carnap“ i „svijet a la poljski logičar“): (slika: 36:47), da li u svaku ovu
listu i sliku svijeta, još moramo dodati i nulu?“ Možemo dodati i nulu u svaku ovu listu i sliku
svijeta (u „Svijet a la Carnap“ i „Svijet a la poljski logičar“ možemo dodati i nulu), i onda
imamo osam entiteta kod slike svijeta: „Svijet a la poljski logičar“, (slika: 36:51).

Putnam kaže: koliko entiteta stvarno ima? Koji je način brojanja, koji je točan način brojanja
entiteta? Je li točan način brojanja entiteta ovaj gdje imamo tri entiteta: (slika svijeta: „Svijet a
la Carnap): (slika: 37:00), ili je točan način brojanja entiteta ovaj gdje imamo sedam entiteta:
(slika svijeta: „Svijet a la poljski logičar“): (slika: 37:01)?

Putnam tu, u ovom slučaju tih slika svijeta, „Svijet a la Carnap“ i „Svijet a la poljski logičar“,
tu on onda brani jednu varijantu antirealizma. Putnamova ideja je, on kaže: nema točnog i
netočnog načina brojanja entiteta. Putnam kaže: „Ja sam na strani Carnapa i njegove slike
svijeta, „Svijet a la Carnap“. Ja brojim entitete kao Carnap u njegovoj slici svijeta: „Svijet a la
Carnap“: x1, x2, x3, (slika: 37:13), ja sam za Carnapa i njegovu sliku svijeta: „Svijet a la
Carnap“. Ali, kaže Putnam: „Tu nema točnog i netočnog načina brojanja entiteta. Ja brojim
entitete ovako kao Carnap u njegovoj slici svijeta: „Svijet a la Carnap“, jer je ovako, na taj
način jednostavnije brojati entitete, ali objektivno, (Putnam kaže): „Pa, dobro, čovječe, (misli
na poljskog logičara i njegovu sliku svijeta: „Svijet a la poljski logičar“, (slika: 37:23), pa
dobro, jesi ti lud? Pa vidiš da imaš tri entiteta: (slika: 37:25), npr. tri nebodera. Zašto sad imaš
u svojoj slici svijeta (u slici svijeta: „svijet a la poljski logičar“), zašto imaš još jedan neboder
koji je spojen od drugog i trećeg nebodera? Nemaš, on ne postoji.“

27
Ovi ostali entiteti kod poljskog logičara, na slici svijeta: „Svijet a la poljski logičar“: (slika:
37:34), dalje dolje, entiteti na donjem dijelu slike prikaza svijeta: „Svijet a la poljski logičar“,
ti entiteti ne postoje, njih nema, to je kao u Carnapovoj slici svijeta: „svijet a la Carnap“:
(slika: 37:36). Ali poljski logičar kaže: „ne, tih dodatnih entiteta koji se nalaze na donjem
dijelu slike prikaza svijeta: „Svijet a la poljski logičar“, tih entiteta ima, oni postoje.“ (poljski
logičar to kaže za svoju sliku svijeta: „Svijet a la poljski logičar“ i kaže da entiteti na donjem
dijelu slike prikaza svijeta: „Svijet a la poljski logičar“, kaže da ti entiteti postoje i da ih ima.):
(slika: 37:38).

Antirealistička ideja je da svijet možemo rezati na raznorazne načine, i da svi ti načini na koje
možemo rezati svijet, su više-manje dobri i opravdani. Antirealistička ideja je da svijet
možemo rezati na različite načine, i da svijet, sam po sebi, nije takav da jedan od tih načina na
koji možemo rezati svijet čini točnim i istinitim, nego bilo koji od tih načina prikaza svijeta i
načina na koji možemo rezati svijet, može biti točan i istinit, to koji je način prikaza svijeta i
način na koji možemo rezati svijet, točan i istinit, je ovisno o našim potrebama, interesima i
tako dalje. To je poznati primjer, poznati Putnamov argument: „Svijet a la Carnap“ i „Svijet a
la poljski logičar“: (slika: 38:14).

Ovo pitanje: da li je ovdje, u ovom Putnamovom argumentu, da li ovi dijelovi svijeta poljskog
logičara tvore entitete ili ne (zbrojevi ili sume x-eva, dodatna četiri zbroja ili sume, dodatni
zbrojevi ili sume prva tri zasebna entiteta: x1, x2, i x3, u slučaju svijeta poljskog logičara,
„svijet a la poljski logičar“) u prikazu svijeta („svijet a la poljski logičar“), da li ovi dijelovi
tvore entitete ili ne (zbrojevi ili sume x-eva, dodatna četiri zbroja ili sume, dodatni zbrojevi ili
sume prva tri zasebna entiteta: x1, x2, i x3, u slučaju svijeta poljskog logičara, „svijet a la
poljski logičar“): (slika: 38:29), da li ovi ovdje dijelovi, x-evi, zbrojevi ili sume x-eva,
dodatna četiri zbroja ili sume, dodatni zbrojevi ili sume prva tri zasebna entiteta: x1, x2 i x3, u
prikazu svijeta poljskog logičara u Putnamovom argumentu (u prikazu svijeta: „svijet a la
poljski logičar“) tvore entitete ili ne: (slika: 38:30), što se tiče tog pitanja, u mereologiji je
naprosto aksiom da bilo što može tvoriti entitet, da je potpuno proizvoljno što može tvoriti
entitet, nema nikakvog ograničenja u tome. No, izgleda da u stvarnosti nije tako, i da je
zapravo to da li nešto jest ili nije entitet, da je to empirijsko pitanje, izgleda da je to
aposteriorno, empirijsko pitanje.

28
Na primjer, govori se: par cipela – (dvije cipele), to je par cipela, ili par čarapa, par rukavica.
Pitanje je: jesu li neke cipele par ili ne? Da li te cipele tvore par ili ne? To je empirijsko,
aposteriorno pitanje, i jest dijelom i pojmovno pitanje, ali pitanje: jesu li cipele jednake? Da li
je jedna cipela lijeva, i jedna cipela desna? Da li cipele imaju funkciju? Cipele tvore par
obzirom na funkciju, a ne zato jer su fizički odvojene, ali tvore par obzirom na funkciju. Na
primjer, netko kaže: „par cipela, kupio sam dva para cipela.“ Referiramo na dvije cipele kao
na par cipela, no pitanje je: da li dvije cipele jesu ili nisu par? To ovisi o njihovim svojstvima,
i o funkciji kojoj su namijenjeni, jer ljudi imaju dvije noge, pa su zato dvije cipele, i to se
zove par cipela, jedna cipela je za lijevu nogu, a druga je za desnu nogu.

Ili, npr. u astronomiji postoji izraz: „dvojna zvijezda“. Postoji nekakav entitet koji se zove:
„dvojna zvijezda“. Što je to? Imamo neke dvije zvijezde, onda one rotiraju jedna oko druge,
zakače jedna drugu sa svojim gravitacijama, i onda se rotiraju jedna oko druge. Mi odavde, sa
Zemlje gledamo u zvijezde i vidimo da neka dva nebeska tijela, da se nekako drže zajedno i
vrte. Da li ta dva nebeska tijela jesu ili nisu dvojna zvijezda, ovisi o tome da li je to samo
stvar perspektive iz koje mi odavde gledamo, ili se oni stvarno drže zajedno i rotiraju jedan
oko drugog, ako zvijezde imaju jedinstvenu putanju i drže jedna drugu gravitacijom i da
rotiraju jedna oko druge. To je naprosto empirijsko pitanje, ako su dvije zvijezde, (nebeska
tijela), koje, gledajući sa Zemlje, samo stoje jedna pored druge, onda one nisu dvojna
zvijezda, ali, ako su one tako postavljene da gravitacijom drže jedna drugu i da rotiraju oko
zajedničke osi, onda one jesu dvojna zvijezda.

Isto tako, možemo uzeti primjer, da odgovorimo na pitanje: da li nešto jest par ili nije? Neki
ljudi, npr. dvoje mlađih ljudi, ili starijih, i pitanje je: jesu li par ili nisu? To je empirijsko
pitanje, o tome da li se dovoljno često javljaju zajedno. Ako se dovoljno često javljaju
zajedno, onda jesu par, ako se nedovoljno često javljaju zajedno, pa onda nisu par. Na
primjer, na nekom tulumu su, i onda, odjednom se izgube dvoje ljudi, nekako nezavisno jedan
od drugog, jedan je muško, a druga osoba je žensko, i onda ih nema, onda se opet pojave
nakon nekog vremena na tulum. I sad je pitanje: jesu li sada to dva nezavisna čovjeka, što je
bilo? Jesu li oni par? To je empirijsko pitanje: da li se javljaju zajedno ili ne?

Ili, na primjer, riječ „posada“, da li može posada broda, uz posadu broda, npr. može biti i
posada topa, isto se koristi ta riječ „posada“ kod topa u artiljeriji, u vojsci, riječ „posada“ se
koristi da bi opisala skupinu ljudi kod topa u artiljeriji, u vojsci.

29
Postoji npr. petoro ljudi, i svaki od njih ima neki svoj zadatak, to bi bila općenita definicija
riječi „posada“. Ako imamo petoricu ljudi, a da li onda imamo i posadu? To je empirijsko
pitanje toga jesu li oni, tih petorica ljudi, dovoljno uvježbani, i da li oni stvarno čine posadu,
da svaki od njih zna svoj dio posla i da su dovoljno uvježbani da već s nekom dozom, skoro
pa - automatizma, rade i svaki od njih obavlja svoj dio posla i onda pucaju zajedno iz tog
topa. Ako ta petorica ljudi i jesu uvježbani, da funkcioniraju kao jedna cjelina, onda oni jesu
posada, ako nisu uvježbani i ne funkcioniraju kao jedna cjelina, ako imamo samo petoricu
ljudi i od njih da svaki na svoju stranu nešto vuče i radi i nikako se ne mogu koordinirati,
onda oni nisu posada. Ideja bi bila da je to da li ta petorica ljudi jesu ili nisu posada, da je to
onda empirijsko pitanje.

Na primjer, zviježđa, isto tako je pitanje zviježđa. Mi govorimo npr. o velikom medvjedu i
malom medvjedu (skupine zviježđa), i uzevši u obzir ono što imamo objektivno: (slika:
42:25), onda je pitanje: da li postoji takvo zviježđe u obliku velikog i malog medvjeda?
Zviježđe bi bilo dobar primjer baš za raspravu između realizma i antirealizma. Tu imamo
nekakve oblike, na slici neba, imamo ono što po noći vidimo, i imamo nekakvu formaciju
zvijezda na nebu, neko zviježđe. To je npr. veliki medvjed, ili mali medvjed: (slika: 42:41).

No, perspektiva da je ta formacija zvijezda na nebu - medvjed, to je definitivno učitavanje, jer

tamo gore, na nebu nije medvjed, tamo nema medvjeda. To je slikovito prikazano, ta
formacija zvijezda na nebu je slikovito prikazana. Da li postoji to sazviježđe, ili zviježđe
velikog ili malog medvjeda? Mislim da bi još trebalo reći da li ono postoji ili ne postoji, da li
trebamo biti realisti ili antirealisti u pogledu toga da li postoji formacija zvijezda u obliku koji
tvori malog ili velikog medvjeda?

Pa, izgleda da više trebamo biti antirealisti u pogledu toga da li postoji formacija zvijezda u
obliku koji tvori malog ili velikog medvjeda. Zašto? Jer to da te zvijezde tvore nekakvu sliku,
to ovisi o našoj perspektivi sa Zemlje. U stvarnosti, te zvijezde mogu biti jako udaljene, npr.
veliki medvjed (formacija zvijezda u obliku koji tvori velikog medvjeda), udaljenost tih
zvijezda koje tvore oblik velikog medvjeda ide od 63 svjetlosne godine, 68 svjetlosnih godina,
90 svjetlosnih godina do 210 svjetlosnih godina, to je njihova udaljenost od nas, od točke koju
mi vidimo (slika: 43:32).

30
Pitanje je: da li te zvijezde tvore entitet u obliku velikog medvjeda? Ovo ovdje: (slika: 43:41),
ova zvijezda koja je na najvećoj udaljenosti od nas, od točke koju mi vidimo - od 210
svjetlosnih godina, izgleda da ne tvori entitet u obliku velikog medvjeda.

Postoji možda neka povezanost između tih zviježđa u smislu da su te zvijezde dovoljno blizu
da gravitacija jednih zvijezda djeluje na gravitaciju drugih i da predstavljaju jedinstvenu
cjelinu. Neka od tih zviježđa su, koliko god to bile ogromne udaljenosti između njih, te
zvijezde su ipak dovoljno blizu da gravitacija jednih djeluje na gravitaciju drugih zvijezda, i
da onda, u nekom smislu, predstavljaju jedinstvenu cjelinu. Ako ih stvarno gravitacija drži
zajedno, i ako se te zvijezde zajedno kreću oko zajedničke osi (i rotiraju se jedna oko druge),
onda bi se moglo reći da one jesu entitet, ali ako je jedino što drži te zvijezde zajedno samo to
što sa Zemlje, te zvijezde izgledaju kao da tvore nešto, onda one nisu entitet, onda ne postoji
takva formacija zvijezda da tvore oblik kao što je veliki medvjed jer taj oblik velikog
medvjeda samo tako izgleda sa Zemlje, samo izgleda da te zvijezde tvore nešto, i onda one
nisu entitet.

Ili, isto za relativizam, relativizam je vrlo zanimljiva stvar. Antirealizam ide zajedno sa
relativizmom. Ako su naše podjele, naše kategorizacije stvari u svijetu, ako su one relativne u
odnosu na ovo ili na ono ili je moguće više njih, moguće je više različitih podjela ili
kategorizacija stvari u svijetu koje su jednako vrijedne, onda je to antirealizam.

Dok god imamo i tvrdimo realizam, od svih tih podjela ili kategorizacija stvari u svijetu,
imamo samo jednu podjelu ili kategorizaciju stvari u svijetu koja je ispravna i točna. Nema
relativnosti i toga da je moguće više različitih podjela ili kategorizacija stvari u svijetu koje su
jednako vrijedne. Relativnost, barem prima facie – na prvu, ide u pravcu antirealizma,
relativnost nas navodi na antirealističke zaključke, dok s druge strane, konvergencija nas
navodi na realistički zaključak.

Taj relativizam, npr. možemo vidjeti u medicini, imamo zapadnu medicinu: (slika: 45:27), pa
je to anatomija, pa je tu ljudsko tijelo, tu su mišići i kosti: (slika: 45:29). To je jedan način na
koji možemo čovjeka, biološki organizam opisati. A imamo i drugi način na koji možemo
opisati čovjeka ili biološki organizam, imamo ovaj istočnjački prikaz i način opisa čovjeka ili
biološkog organizma, to su opisi čovjeka ili biološkog organizma za akupunkturu i akupresuru
(slika: 45:42).

31
Netko tko vjeruje da je istočnjački način na koji opisujemo čovjeka ili biološki organizam
točan, će reći: „Ne, tu, u ljudskom tijelu, biološkom organizmu su energetski kanali.“ Čemu
oni odgovaraju? Oni odgovaraju živcima, kostima, krvnim sudovima? Netko tko vjeruje da je
istočnjački način opisa čovjeka ili biološkog organizma točan, će reći: „Ne, oni (živci, kosti,
krvni sudovi) su čisto energetski, tu, u istočnjačkom prikazu i opisu čovjeka ili biološkog
organizma imamo kanale, pa imamo meridijane, pa imamo točke.“

Istočnjački prikaz i opis čovjeka ili biološkog organizma je jedna potpuno druga slika čovjeka
od zapadnjačke slike, zapadnjačkog prikaza i opisa čovjeka ili biološkog organizma. Imamo
jednu te istu stvar, imamo čovjeka, ali, ove dvije slike opisa čovjeka (biološkog organizma) su
različite. Jedna je slika klasična, anatomska (slika: 46:09), a druga bi bila istočnjačka,
energetska slika čovjeka ili biološkog organizma: (slika: 46:13) Pitanje je: jesu li te dvije slike
spojive? One jesu različite, ali, pitanje je: jesu li one spojive, jesu li one, u krajnjoj liniji, u
principu, spojive? To da su spojive bi značilo da mogu dati jednu jedinstvenu sliku.

U tom slučaju, ako su te dvije slike čovjeka ili biološkog organizma (jedna je zapadnjačka,
klasična, anatomska, a druga slika čovjeka je istočnjačka, energetska slika čovjeka ili
biološkog organizma), ako su te dvije slike čovjeka spojive (to da su te dvije slike čovjeka ili
biološkog organizma spojive bi značilo da mogu dati jednu jedinstvenu sliku), to izgleda da
onda je realizam.

Međutim, ako te dvije slike čovjeka ili biološkog organizma nisu spojive, ako te dvije slike
čovjeka ili biološkog organizma ne mogu dati jednu jedinstvenu sliku, ako je, na primjer,
energetska, istočnjačka slika čovjeka ili biološkog organizma, i energetski kanali, ako je to
nešto što je nesvodivo na bilo što fizičko, onda te dvije slike čovjeka ili biološkog organizma
ostaju različite, i imamo dva različita načina na koji možemo proučavati ljudski organizam,
imamo dva različita načina na koji možemo mapirati ljudski organizam. To bi bili motivi za
realizam i antirealizam.

Idemo dalje, idemo vidjeti detaljnije koji su dalje motivi i izvori za realizam i antirealizam.
Spomenut ćemo ih nekoliko, prvenstveno lingvistiku i filozofiju znanosti. U lingvistici vam je
vjerojatno poznata Sapir – Whorfova hipoteza (Hipoteza o jezičnoj relativnosti, dio
relativizma, također poznata kao Sapir – Whorfova hipoteza, Whorfova hipoteza ili
whorfianizam – od engleskog izraza: „whorfianism“, to je načelo koje sugerira da struktura

32
jezika utječe na svjetonazor ili spoznaju njegovih govornika, a time su i percepcije ljudi
relativne u odnosu na njihov govorni jezik.)

Sapir – Whorfovu hipotezu formirali su Edward Sapir (američki antropolog-lingvist) i

Benjamin Lee Whorf, američki lingvist i kemijski inženjer zaštite od požara. Whorf je široko
poznat kao zagovornik ideje da razlike između struktura različitih jezika oblikuju način na
koji njihovi govornici percipiraju i konceptualiziraju svijet. Ovo se načelo često nazivalo
"Sapir-Whorfova hipoteza", po njemu i njegovom mentoru Edwardu Sapiru, ali Whorf je to
načelo nazvao "princip jezične relativnosti", jer je smatrao da ideja ima implikacije slične
Einsteinovom principu fizičke relativnosti. Ideja, međutim, slijedi iz posthegelovske filozofije
19. stoljeća, posebno od Wilhelma von Humboldta; i od Wilhelma Wundta i njegove metode
(eksperimentalne) psihologije, njem. Völkerpsychologie, u prijevodu sa njemačkog: Etnička
psihologija – Njemački izraz: Völkerpsychologie, u prijevodu: Etnička psihologija je metoda
psihologije koju je u devetnaestom stoljeću osnovao poznati psiholog Wilhelm Wundt.
Međutim, taj su pojam/termin prvi stvorili/skovali posthegelijanski socijalni filozofi Heymann
Steinthal i Moritz Lazarus.

Sapir i Whorf su bili Amerikanci, lingvisti, i oni su imali ideju da o jeziku ovisi to kako ljudi
poimaju svijet, to kako poimamo svijet ovisi o tome koji jezik govorimo, koji nam je materinji
jezik koji imamo, tako kategoriziramo stvari u svijetu, tako imamo kategorije u našem umu i
tako kategoriziramo svijet. Njihova ideja je da to kako ćemo kategorizirati svijet zapravo ovisi
o jeziku kojeg govorimo, i onda, ako različiti jezici različito kategoriziraju svijet, onda njihovi
govornici, ljudi koji govore te jezike, će različito kategorizirati svijet, i onda idu tu, u tom
kontekstu idu raznorazni primjeri.

Jedan primjer koji se često koristi u kontekstu Sapir-Whorfove hipoteze, je da Rusi nemaju
jednu riječ za plavo, nego imaju dvije. Jedna riječ je za „svijetlo plavo“, a jedna riječ je za
„tamno plavo“. Ako pitamo nekoga: koliko boja postoji? Koliko boja imaju ovi predmeti
ovdje, jesu li oni u tri boje, ili u pet boja? Rus će dati jedan odgovor, a ovi drugi ljudi koji
nisu Rusi, će dati drugi odgovor. Kod Rusa je jedna boja više, zato što svijetlo plavu boju i
tamno plavu boju, Rusi smatraju kao dvije različite boje i dva različita pojma, Rusi imaju
različite riječi za te dvije boje, i onda ih broje različito. Tako da, ako pitamo za neke
predmete: koliko predmet ima boja? Rus će imati jednu boju više, kod njega će biti jedna više
boja.

33
Ili, primjer koji se stalno vukao, dugo se vukao, su Eskimi. Eskimi imaju (no, pitanje je: da li
lingvistički, uopće postoji jedinstvena stvar kao što su Eskimi (postoji li uopće jedan,
jedinstveni narod Eskima) i da li lingvistički uopće postoji jedinstvena stvar kao jezik Eskima,
ili su to onda raznorazni jezici i raznorazni narodi), ali da ne kompliciramo, Eskimi imaju
puno riječi za „snijeg“, imaju otprilike, neki kažu 11, 12, 13, neki kažu 100, neki kažu čak
300, neki kažu da Eskimi imaju 300 različitih riječi koje imaju veze sa snijegom, neki kažu da
Eskimi imaju stotine različitih riječi koje opisuju vrste snijega, posljedice snijega, vremenske
uvjete koji dovode do snijega, što se s tim snijegom može napraviti, kako on djeluje na nas, i
sl.

Eskimi žive u snijegu i njima je snijeg jako važan i onda razlikuju otprilike 10, 15, 100, 300
različitih vrsta snijega. Mi ovdje, u Primorju baš nešto i ne razlikujemo vrste snijega, mi
kažemo samo „snijeg“ i „ne snijeg“, eventualno možemo imati, postoji riječ „bljuzga“ – to je
kad se topi snijeg. No, već ljudi u Gorskom kotaru i u Lici, oni već razlikuju par riječi za
„snijeg“, jer je njihovo okruženje i klima u kojoj žive takva da ima više snijega, postoji izraz:
„suhi snijeg“, „mokri snijeg“, „snijeg koji se topi“, „snijeg koji se lijepi“, i sl. Skijaši će već
razlikovati par vrsta snijega, postoji riječ: „prhak snijeg“, to je suhi snijeg, snijeg koji se ne
lijepi, nego je suh, kao pijesak, može ga se sipati kao pijesak. Ljudi već u Gorskom kotaru i u
Lici imaju nekoliko riječi kojima kategoriziraju snijeg u nekoliko kategorija.

Što bi rekli Sapir i Whorf, što zapravo slijedi iz njihove hipoteze: „Sapir – Whorfove
hipoteze“, što je to što oni zapravo tvrde? Pretpostavimo da je to točno, ti primjeri koji se
navode u sklopu njihove hipoteze, i ti primjeri koji se analiziraju, pretpostavimo da su točni i
relevantni itd. Što nam to pokazuje? Jedna jača teza koja proizlazi iz Sapir-Whorfove hipoteze
je: „Oni (ljudi iz primjera, Eskimi, Primorci, Ličani i ljudi iz Gorskog kotara), žive u
različitim svjetovima, i različito kategoriziraju stvari. Ovo što vrijedi za riječ „snijeg“ (više
različitih riječi za snijeg ovisno o okolini i klimi u kojoj se nalazite), to zapravo vrijedi za sve,
za vodu, za sunce, za knjige, za ljude, za sve stvari i entitete u svijetu vrijedi da se oni mogu
opisati, kategorizirati pomoću više različitih riječi koje opisuju različite načine na koje se ti
entiteti i stvari u svijetu pojavljuju ljudima u raznim okolinama i klimama).“

Radikalna teza (koja proizlazi iz Sapir-Whorfove hipoteze) bi bila da možeš kategorizirati

svijet (i stvari u svijetu) na beskonačno mnogo različitih načina, i svi će ti načini biti jednako
dobri, jednako točni i jednako istiniti. To je najžešća teza, i to nam pokazuje lingvistika, da je

34
to tako. No, teško baš da je to tako, naprosto se ljudi prilagođavaju svojoj okolini (i klimi na
prostoru na kojem se nalaze) i koriste riječi jezika ovisno o okolini gdje se nalaze. Da mi
živimo na Sjevernom polu, prilično brzo bismo počeli usvajati nove riječi za snijeg, ovisno o
okolnostima.

Jedna razumnija varijanta Sapir - Whorfove hipoteze je da različiti jezici imaju različite riječi
za različite pojmove i da to ima nekog utjecaja na kogniciju. Što rade lingvisti, što se radi u
lingvistici? Na primjer, lingvisti mjere brzinu reakcije, to je lingvistički eksperiment. Lingvist
vam pokaže predmete različitih boja i pita vas: koja je to boja? I onda gleda koliko brzo ćeš
odgovoriti. I onda, izgleda da kod Rusa postoji brža reakcija prepoznavanja svijetlo plave i
tamno plave boje jer imaju dvije zasebne riječi za te dvije nijanse plave.

Izgleda da Rusi, kad im se pokazuje svijetlo plava i tamno plava boja, izgleda da oni brže
reagiraju i klasificiraju koja je to boja. Izgleda da Rus brže kaže koja je riječ za svijetlo plavu
i tamno plavu boju, pošto Rusi imaju dvije zasebne riječi za te dvije nijanse plave, nego što to
kaže ovaj drugi čovjek, koji ima samo jednu riječ za plavu boju, on mora stati, pa malo
razmisliti o tome koja je to boja koju mu lingvist pokazuje. Izgleda da ovi ljudi i narodi koji
imaju finije kategorizacije u jeziku, brže reagiraju kada dobiju točno ono za što imaju pojam.
Ako imamo pojam za nešto, to ćemo onda brže prepoznati.

Te razlike u jezicima i različiti načini na koje različiti jezici (njihovi govornici koji govore te
jezike) kategoriziraju stvari u svijetu i imaju više različitih pojmova za neke pojave ili stvari u
svijetu, to ima empirijsko značenje, to ima neke empirijske posljedice - te razlike u jezicima i
razlike u tome kako kategoriziramo svijet ima empirijsko značenje, to ima neke empirijske
posljedice. Ako imamo neku kategoriju u jeziku za neku stvar u svijetu, koristimo tu
kategoriju, onda ćemo je brže i lakše prepoznati (tu stvar na koju se kategorija u jeziku
odnosi), ali prepoznat ćemo tu stvar u svijetu i ako nemamo kategoriju za tu stvar u našem
jeziku, samo što je nećemo znati opisati, dati ćemo nekakav opis za tu stvar u svijetu, a ne
jednu riječ – pošto nemamo kategoriju za tu stvar u našem jeziku, i trebat će nam možda neko
vrijeme, (to su milisekunde i sl.), trebat će nam malo više vremena da tu stvar prepoznamo i
uočimo. Nije baš tako da živimo u različitim svjetovima. To bi bila Sapir - Whorfova
hipoteza.

35
Drugi, vrlo jaki motiv za antirelizam dolazi iz filozofije znanosti, i taj su motiv analizirali
autori Thomas Kuhn i Norwood Russell Hanson. Thomas Kuhn je napisao knjigu pod
naslovom: The Structure of Scientific Revolutions, u prijevodu: Struktura znanstvenih
revolucija, prvi put objavljena 1962. godine, izdavač: University of Chicago Press, tema:
povijest znanosti, i autor Norwood Russell Hanson je napisao knjigu pod naslovom: Patterns
of Discovery: An Inquiry into the Conceptual Foundations of Science, u prijevodu: Obrasci
otkrića: Istraživanje konceptualnih temelja znanosti, prvi put objavljena 1958. godine,
izdavač: Cambridge University Press, tema: povijest znanosti i filozofija znanosti.

To su knjige koje su bile aktualne 60-ih godina 20. stoljeća, Amerika, i autori tih knjiga,
Thomas Kuhn i Norwood Russell Hanson, su izvršili jako veliki utjecaj u filozofiji znanosti, a
i u kulturi, i izvršili su jako veliki utjecaj općenito u kulturi. Do tada je bila slika znanosti, (da
bi se njih razumjelo, treba vidjeti protiv čega su se ti autori bunili i vidjet ćemo ovdje, tijekom
ovog predavanja, to je često slučaj u filozofiji - da biste razumjeli točno što netko hoće reći i
što hoće tvrditi, morate znati što je bilo prije i što se tvrdilo prije, i protiv čega on protestira,
protiv koje pozicije se bori), uobičajena slika znanosti je da je znanost nešto što je potpuno
racionalno, potpuno objektivno, i nešto što napreduje, da su današnje znanstvene teorije bolje
od onih od prije sto godina, a one znanstvene teorije od prije sto godina su bolje od onih
znanstvenih teorija od prije 400 godina, a one znanstvene teorije od prije 400 godina su bolje
od onih znanstvenih teorija od prije dvije ili pet tisuća godina, (kod znanstvenih teorija od
prije dvije ili pet tisuća godina, više-manje se uzima da su to znanstvene teorije, pitanje je:
koliko, u kojoj mjeri je to bila znanost, a koliko, u kojoj mjeri je to bila mitologija?), znanost
napreduje, znanstvene teorije su sve bolje i bolje, sve više i više su istinite, sve više i više smo
blizu nekog krajnjeg i konačnog opisa stvarnosti, krajnjeg i konačnog shvaćanja svijeta u
kojem živimo.

Ta slika kumulativnog napretka, (u znanstvenim teorijama i u znanosti), ideja da postoji

kumulativni napredak, ova dva autora: Thomas Kuhn i Norwood Russell Hanson, oni su to
doveli u pitanje, dovode u pitanje tu ideju kumulativnog napretka, dovode u pitanje ideju
napretka uopće, a pogotovo ovog kumulativnog napretka, ideju da svaka sljedeća teorija
počiva na prethodnoj, ali je bliže istini. Oni su govorili da, na primjer, Thomas Kuhn je
poznat po tome, on kaže: „Teorije, znanstvene teorije, one su kao naočale. Ako staviš crvene
naočale, sve ti je crveno. Ako skineš crvene naočale i staviš plave naočale, onda su ti svi
predmeti plavi.“ Thomas Kuhn time kaže da su znanstvene teorije zapravo takve, one su kao

36
neke naočale kroz koje mi gledamo svijet, i onda, to što ćeš vidjeti, ne ovisi o tome što je u
svijetu, to što ćeš vidjeti, ne ovisi samo o tome što je u svijetu, nego, to što ćeš vidjeti, ovisi o
tome koju teoriju prihvaćaš. To bi bila antirealistička, relativistička crta.

Jedna stvar koju su Thomas Kuhn i Norwood Russell Hanson tvrdili je da opservacija ovisi o
teoriji koju prihvaćamo. Prijašnja ideja je bila da opservacija izgleda kao nešto što je
apsolutno i potpuno objektivno, ali, ovi autori, Thomas Kuhn i Norwood Russell Hanson
kažu: „Ne, nije, opservacija nije nešto što je apsolutno i potpuno objektivno. Opservacija ovisi
o teoriji koju prihvaćamo.“

I onda, oni (Thomas Kuhn i Norwood Russell Hanson) navode primjer da podupre njihovu
tvrdnju da opservacija ovisi o teoriji koju prihvaćamo, i da opservacija nije nešto što je
apsolutno i potpuno objektivno. Prvo navode primjer „gestalt psihologije“, to su uglavnom
sve optičke iluzije npr. slika na kojoj se isprepliće patka i zec. Kad malo gledaš u jednom
smjeru, izgleda kao patka, a kad malo gledaš drugačije, u drugom smjeru, onda ti malo
izgleda kao zec. No, figura na slici, ili izgleda ovako, na jedan način (npr. ili izgleda kao
patka), ili izgleda onako, na drugi način (ili izgleda kao zec), ne može izgledati kao jedno i
drugo (kao i patka i zec), to se mijenja, to kako izgleda figura na slici se mijenja ovisno o
perspektivi s koje gledamo tu sliku, i nema nikakve objektivne činjenice koja bi presudila je li
to patka ili je to zec na slici. To su „gestalt primjeri“.

Ili, npr. postoji jedna slika (sa optičkom iluzijom), i ako figuru na slici gledaš na jedan način,
s jednog kuta, s jedne perspektive, ako gledaš u jednom smjeru, onda figura na slici izgleda
kao neka stara baba, nosata, ružna, a ako gledaš malo drugačije, ako figuru na slici gledaš na
neki drugačiji način, s drugog kuta, ako figuru na slici gledaš s drugačije perspektive, ako
gledaš u drugom smjeru figuru na slici, onda figura na slici izgleda kao mlada, lijepa žena. Što
je istina, što je uistinu na slici? A isti je crtež, iako vidimo dvije različite stvari na slikama. To
što ćemo vidjeti na slikama ovisi o perspektivi s koje gledamo figure na slikama.

Ti autori, Thomas Kuhn i Norwood Russell Hanson su htjeli reći da zapravo, to vrijedi za
našu percepciju i da to vrijedi za svu našu percepciju, uključujući i znanost i eksperimente,
opservacije itd. Oni su htjeli reći da, to što ćeš vidjeti (u svijetu), ovisi o tome koju teoriju
imaš, koja očekivanja imaš, koja predznanja imaš, i tako dalje, jer prijašnja ukorijenjena ideja
je bila da je znanost potpuno objektivna, i realna, zahvaća svijet takav kakav jest, i da znanost

37
kao takva, pomalo vodi napretku. No, ti autori, Thomas Kuhn i Norwood Russell Hanson
kažu: „Ne, znanost nije takva – znanost nije potpuno objektivna, i realna, niti ona zahvaća
svijet takav kakav jest, niti ona, kao takva, ne vodi napretku. Uvijek ovisi o tome što vjeruješ,
opservacije ne postoje kao takve, objektivne, realne, opservacija nije nešto što je apsolutno i
potpuno objektivno.

Sve opservacije su, engleski izraz je: „theory-laden“, u prijevodu: „prožete su teorijom“, sve
opservacije, (U filozofiji znanosti kaže se da su opažanja/opservacije, engl. "theory-laden", u
prijevodu: "prožeta teorijom" kada na njih utječu teorijske pretpostavke koje ima istražitelj.
Teza o tome da su opservacije prožete teorijom, engleski izraz za tu tezu je: engl. "theory-
ladenness", u prijevodu: "prožetost teorijom", ta teza najjače je povezana s radom Norwooda
Russella Hansona, Thomasa Kuhna i Paula Feyerabenda, ti radovi objavljeni su krajem 1950-
ih godina i ranih 1960-ih godina 20. stoljeća, a tu tezu je vjerojatno prvi objavio/predstavio
(barem implicitno) Pierre Duhem oko 50 godina ranije.) Ne postoje teorijski nevine
opservacije i opservacije koje bi odražavale svijet kakav je, nezavisno od naših vjerovanja, ti
autori kažu da toga nema.

U tom kontekstu postoji poznati primjer, odmah na početku svoje knjige, Norwood Russell
Hanson kaže, u svojoj knjizi: Patterns of Discovery: An Inquiry into the Conceptual
Foundations of Science, u prijevodu: Obrasci otkrića: Istraživanje konceptualnih temelja
znanosti, prvi put objavljena 1958. godine, izdavač: Cambridge University Press, tema:
povijest znanosti i filozofija znanosti. U toj knjizi, odmah na početku te knjige, Hanson ima
poznati primjer, kaže: (slika: 57:41), evo ga ovdje (na slici), taj odlomak knjige zove se: engl.
„Observation“, on govori o, engl. „observation“, u prijevodu: „Opservacija/opažanje“, kreće
odmah od toga, to mu je početak knjige, s time počinje knjigu.

Primjer u tom dijelu knjige kaže: sjede Johannes Kepler, njemački astronom, matematičar i
astrolog, i Tycho Brahe, danski astronom i znanstvenik, sjede na jednom brdu, oni su
astronomi, Tycho Brahe je jedan astronom i on je zastupao jednu teoriju, kombinaciju
geocentrične i heliocentrične teorije, (slike svijeta), i njegova teorija kaže: „Zemlja je u
središtu univerzuma, Sunce kruži okolo, a ostali planeti kruže oko Sunca.“ Kepler je mislio
ovo što mi danas mislimo, njegova teorija (slika svijeta) je da je Sunce u sredini i onda ostali
planeti kruže. Primjer kaže: sjede oni, Johannes Kepler i Tycho Brahe sjede na jednom brdu i
gledaju zalazak sunca. Što vide? Da li oni vide istu stvar?

38
U primjeru, Johannes Kepler vidi kako Sunce stoji, a Zemlja se okreće, a drugi astronom,
Tycho Brahe, vidi kako Zemlja stoji, a Sunce zalazi. Da li oni vide istu stvar? S jedne strane,
oni vide istu stvar zato što imaju iste podražaje na retinama. S druge strane, oni ne vide istu
stvar, zato što imaju različite teorije (slike svijeta). To kaže Norwood Russell Hanson, s time
počinje njegova knjiga, to je, engl. chapter 1: „Observation“, prvo poglavlje njegove knjige:
Patterns of Discovery: An Inquiry into the Conceptual Foundations of Science, u prijevodu:
Obrasci otkrića: Istraživanje konceptualnih temelja znanosti, prvi put objavljena 1958.
godine, to je prvo poglavlje te knjige koje se zove: Poglavlje 1: „Opservacija/Opažanje“ u
kojem se opisuje taj primjer sa astrolozima i njihovim suprotnim teorijama slike svijeta.

Pitanje je: da li oni, ta dva astrologa iz primjera vide istu stvar ili ne, kada gledaju zalazak
sunca, ako imaju različite teorije o kretanjima planeta i zvijezda? Onda, Norwood Russell
Hanson kaže: engl. „Yes, they do – no, they don't. Yes, they do – no, they don't…“ (Hanson,
1958.), u prijevodu: „Da, oni vide istu stvar – ne, oni ne vide istu stvar. Da, oni vide istu stvar
– ne, oni ne vide istu stvar…“ i tako dalje. (Hanson, 1958.) Čak niti opservacije u znanosti
nisu nešto što je objektivno.

Postoji jako puno drugih primjera u tom kontekstu rasprave između realizma i antirealizma od
autora: Thomas Kuhn i Norwood Russell Hanson, iz njihovih knjiga. Onda, dalje, jedna od
njihovih tvrdnji, jedan od njihovih argumenata je npr. da su teorije nesumjerljive, i to je isto
relativistički argument, da su teorije „inkomesurabilne“. Mi vjerujemo da su današnje teorije
bolje od onih starih teorija, međutim, ti autori kažu: „Ne, teorije koje danas imamo nisu bolje
od onih starih teorija, samo su različite. Mogu biti možda bolje tehnološki, i sl., ali nisu bolje
u smislu da su bliže istini, samo su različite.“ To je kao npr. da netko tko želi biti politički
korektan, civiliziran čovjek, onda vidi nekog divljaka i onda kaže: „Ma ne, nismo mi bolji od
njih, mi smo samo različiti.“ Onda mu netko odgovori: „Jesi, bolji si.“ Thomas Kuhn i
Norwood Russell Hanson imaju taj argument za nesumjerljivost.

Onda, dalje, npr. boje, boje su jedan jako lijep primjer za ovu raspravu realizma i
antirealizma. Distinkcija od Lockea ili primarne i sekundarne kvalitete, primarna i sekundarna
svojstva, zapravo, ta distinkcija je još od prije, postoji i kod Galilea, i kod Newtona, kod
Demokrita na koncu, postoji ta distinkcija između primarnih i sekundarnih kvaliteta, odnosno,
primarnih i sekundarnih svojstava.

39
Kaže Demokrit: „ono što po sebi postoji, to su atomi i prazan prostor, a toplo, hladno, gorko,
slatko i sl., to je po nama, a ono što je po sebi, per se, su samo atomi i prazan prostor i ništa
drugo.“ Primarna i sekundarna svojstva, zašto su ona dobra? Zato što ovi autori koji smatraju,
npr. Locke, smatraju da su boje, okusi i mirisi sekundarna svojstva. Što to znači? To znači da
to svojstvo zapravo nije u samoj stvari, nego da stvar ima u sebi neki, Locke kaže, engl.
„power“, neku dispoziciju, neku moć da u nama izazove takav osjet. Boje, okusi i mirisi, oni
nisu u samim stvarima, oni su u našem umu, ono što je u stvarima, to su nekakve dispozicije
o/u njihovoj molekularnoj strukturi, dispozicije da u nama izazovu te osjete.

Gdje je onda crvena boja? Je li u našem umu, ili je u samoj stvari? Locke bi rekao da je u
našem umu. To ne znači da mi možemo vidjeti crveno gdje hoćemo, nije proizvoljno, ali
crvena boja nije u stvari, u stvari je dispozicija da u nama izazove osjet – crveno. Tako npr.
šampita je slatka, ali to ne znači da je slatkost u šampiti. U njoj je šećer, ovakav ili onakav, u
njoj je ona kemijska formula koja ima dispoziciju da u nama, na našem nepcu, izazove osjet
slatkoga. To je antirealizam, antirealizam u pogledu sekundarnih svojstava.

Netko tko je realist u pogledu boja će reći, na primjer, na pitanje: je li ovo crveno ovdje, ovaj
kvadrat, ove knjige, je li to crveno? Netko tko je realist će reći: „Taj kvadrat je crven, jest da
ja njega vidim kao crvenog, a možda, u nekom smislu, onda imam i neku predodžbu crvenog,
ali crvenost je u površini, crvenost je u korici, a nije u našem umu.“ Realist će reći, netko tko
je realist u pogledu boja ili okusa, onda će reći da slatkost jest u šampiti, crvenost jest u
jabuci, ili u kvadratu, ili u korici od knjige.

Netko tko je dispozicionalist, koji vjeruje da su to sekundarna svojstva (boje ili okusi), on će
reći da je to (boje ili okusi) u nama, i to je baš odličan primjer, boje su odličan primjer
antirealizma. Zašto? Zato što one ovise o tome kako nama izgledaju. Na primjer, što uopće
znači da je nešto crveno? Pa to znači da izgleda crveno, normalnom spoznavatelju, u
normalnim okolnostima. Tu se definicija ne poziva na to kakav je predmet, nego, definicija se
poziva na to kako izgleda nekome, normalnom spoznavatelju, u normalnim okolnostima, npr.
da je normalna rasvjeta, da nije neonska, ili da spoznavatelj nema neki poremećaj i tako dalje.

Što znači da je predmet crven? To znači da izgleda crveno normalnom spoznavatelju u

normalnim okolnostima, svojstvo predmeta se definira zapravo time kako izgleda nama, i to je
onda antirealizam. Realist to neće prihvatiti, netko tko je realist u pogledu boja će reći: „Ne,

40
crveno je svojstvo predmeta, jest da ga mi vidimo (tu crvenost) i da nama izgleda tako, ali ono
je svojstvo predmeta, crvenost je u predmetu.“

To je što se tiče boja, a možemo biti realisti u pogledu ostalih stvari, a antirealisti u pogledu
sekundarnih svojstava. Netko tko npr. prihvaća distinkciju između primarnih i sekundarnih
svojstava i vjeruje da su boje, okusi, i mirisi sekundarni, taj je onda antirealist u pogledu jedne
stvari, u pogledu nekih dijelova, nekih aspekta svijeta, jer vjeruje da boje, okusi i mirisi ovise
o nama, a da npr. oblici, protežnost, masa, ili čvrstoća, i tako dalje, to ovisi o svijetu. Ne
moramo biti realisti i antirealisti u pogledu svega, možemo biti realisti u pogledu nečega, a
antirealisti u pogledu nečeg drugog.

Što se tiče boja, Berkeley je to generalizirao i Berkeley je smatrao da su zapravo sva svojstva,
nešto kao sekundarna. On je smatrao da, na pitanje: što je jabuka? Odgovor kaže: jabuka je
skup osjeta. Ili, postoji fenomenalizam koji se pripisuje John Stuart Mill-u. Prema
fenomenalizmu, što je fizički predmet? Fizički predmet je permanentna mogućnost osjeta. Za
Berkeleya, što je jabuka?

Jabuka je, za Berkeleya: crveno + slatko + sočno + itd… nabrojiš osjete koja jabuka u tebi
izaziva, i to jest jabuka, ona nije predmet koji postoji objektivno i nezavisno od toga kako
nama izgleda, nego, jabuka jest to kako nama izgleda. Onda, za takvo shvaćanje je problem
ovaj: što onda kad jabuku nitko ne gleda? Što onda kad ju nitko ne grize, kakva je onda?

Pa se zato onda definicija fizičkog predmeta mijenja, i onda se dodaje, ne samo da je fizički
predmet skup osjeta, nego je permanentna mogućnost osjeta, to je onda kontrafaktičko
shvaćanje - kad bi netko gledao jabuku, vidio bi ili, percipirao bi neki skup osjeta, što
označava permanentnu mogućnost osjeta. Što znači da je jabuka sočna? Pa to znači da, kad bi
je netko zagrizao, da bi mu izazvala takav i takav i takav osjet, i tako dalje. Kad bi je netko
gledao, izgledala bi mu crvena, i tako dalje.

Inače, to se (kontrafaktičko) shvaćanje pripisuje Millu, taj fenomenalizam pripisuje se Johnu

Stuartu Millu, no to zapravo nije točno, i svuda mu se pripisuje to shvaćanje, od Wikipedije
nadalje. Zapravo, to nije točno, ako idete gledati sam rad od Johna Stuarta Milla, ako idete
gledati, iščitavati Millove argumente na radu, na temelju rada od samog Milla, Mill raspravlja
o tom gledištu (fenomenalizma) i to on zove: psihološko shvaćanje predmeta.

41
To je psihološka (profesor u videu kaže: „psihonološka“) analiza naše spoznaje, to Mill zove
„psihološko shvaćanje predmeta“ i kaže: „Naravno da to nije točno, predmet, fizički predmet
je nešto što postoji objektivno i nezavisno od nas.“ Ali, Mill je došao na glas da je
fenomenalist, i sada svi tvrde da je fenomenalist, a nije. Ako idete pogledati Millove radove, u
kojima to Mill razrađuje, vidjet ćete da nije fenomenalist, čovjek kaže da je to netočno
shvaćanje, ali, svuda se navodi da je on fenomenalist.

Moramo reći nešto o istini. O istini se raspravlja kod Louxa u njegovoj knjizi: Metaphysics: A
Contemporary Introduction, u prijevodu: Metafizika: Suvremen Uvod, prvi put objavljena
1997. godine. Loux nešto spominje istinu, i, naravno, spominje to da je istina relevantna u
ovoj raspravi o realizmu i antirealizmu. Kad se radi o istini, mogu preporučiti knjigu čiji je
autor, urednik Paul Horwich, on ima jedan zbornik, antologiju radova pod naslovom:
Theories of Truth, u prijevodu: Teorije istine, prvi put objavljena 1994. godine.

To je velika, debela, skupa knjiga, ali izvrsna je, to preporučam, ako nekog zanimaju istine,
dobro mjesto za početi raspravu i istraživanje o tome, i ne samo za početi, nego i mjesto za
puno raditi na tome je ovaj zbornik, antologija radova: Theories of Truth, u prijevodu: Teorije
istine, prvi put objavljena 1994. godine, autor/urednik: Paul Horwich. Inače, vidjet ćemo kroz
ovo predavanje, Horwich je napisao i jednu malu knjižicu (koju je on sam napisao, to nije
knjižica gdje je urednik, nego, to je knjižica gdje je on autor.) Ili, na primjer, jedna dobra
knjiga o istini, čiji je autor Wolfgang Künne, on je jedan njemački autor iz Hamburga, knjiga
se zove: Conceptions of truth, u prijevodu: Koncepcije/poimanja istine, prvi put objavljena
2003. godine.

Idemo sada vidjeti nešto o istini, barem samo osnovne stvari koje su relevantne za ovu
raspravu između realizma i antirealizma. Kad se radi o istini, imamo dva osnovna shvaćanja:
1. Jedno je takozvano realističko shvaćanje istine
2. i drugo je epistemičko shvaćanje istine.

Postoje dva osnovna shvaćanja istine: realističko i epistemičko, to epistemičko shvaćanje

istine, ono je antirealističko shvaćanje istine, ali, o tome ćemo još nešto reći kasnije tokom
predavanja.

42
Sad ćemo razmotriti prvo osnovno shvaćanje istine, realističko shvaćanje istine, ili, zove se
aletički realizam. Taj naziv „aletički realizam“ dolazi od grčke riječi: αλήθεια, αλήθεια,
izgovara se: alítheia, to je grčki izraz za: „istina“, i onda, riječ „aletički“ znači da ima neke
veze sa istinom.

Onda, kaže Wolfgang Künne, on se onda zafrkava, kaže: „To nije baš sretan terminološki
odabir, taj izraz „aletički realizam“, jer se to može pročitati kao, njemački izraz: „alethisch
und athletisch“, u prijevodu: „aletički i atletički“, može se pobrkati „aletički realizam“ sa
„atletičkim realizmom“.“ Künne se zeza, naravno.

Aletički realizam je realističko shvaćanje istine, to je shvaćanje da, ako je nešto istina, onda je
to istina, ma tko što o tome mislio, jer, ako je nešto istina, onda je to istina, znali mi to ili ne,
mogli mi to doznati ili ne. Aletički realizam je shvaćanje da istina nema veze sa našom
spoznajom, ona je nezavisna od naše spoznaje. Mi možemo spoznati dosta toga, nadamo se da
ćemo spoznati i još toga u budućnosti, ali istina nema veze sa našom spoznajom. Ako je nešto
istina, onda je istina, znali mi to ili ne, mogli mi to spoznati ili ne, mogli mi do toga doći ili
ne, mogli mi to dokučiti ili ne. I to je aletički realizam, koji je, naravno, vezan uz realističko
shvaćanje.

Suprotna ideja je epistemičko shvaćanje istine. Zašto se zove epistemičko? Pa zato što, prema
tom shvaćanju, prema epistemičkom shvaćanju istine, istina je epistemički pojam. Što to znači
da je istina „epistemički pojam“? To znači da je istina pojam koji ima veze sa našom
spoznajom.

Na primjer, epistemički pojmovi su opravdanje, vjerovanje, evidencija, ili, druga riječ za

„evidenciju“, što kažu kod nas, je: „dokazi i dokazna građa“, onda, još jedan epistemički
pojam, koji se veže uz evidenciju, ili, druga riječ za „evidenciju“, što kažu kod nas, je:
„dokazi i dokazna građa“, još jedan epistemički pojam, koji se veže uz „evidenciju“, ili
dokaze i dokaznu građu („dokazi i dokazna građa“, što kažu kod nas, su druge riječi za
„evidenciju“), je tvrdljivost - tko što ima pravo tvrditi, i tko što nema pravo tvrditi, na osnovi
evidencije, ili, (druga riječ za „evidenciju“, što kažu kod nas, je): na osnovi „dokaza i dokazne
građe“. To su epistemički pojmovi, i ideja je da je istina, isto tako, jedan epistemički pojam.

43
Tu je ideja, to kaže antirealist, kaže: „Što će mi istina koju nitko ne može spoznati?“ Da bi
istina bila istina, onda ona mora biti korisna i upotrebljiva, i mora biti nešto što je za mene
dohvatljivo, nešto što ja mogu dohvatiti, i mora biti u mom epistemičkom dosegu.“ Antirealist
kaže: „Što će mi istina ako je ja (koju) ja nikad ne mogu spoznati, koju je, npr., u principu
nemoguće spoznati, u principu je nemoguće da je ljudski rod ikad spozna. Onda, što će mi to?
To nije istina, to nije ništa, istina je ono što možemo doznati.“

To je bit ideje epistemičkog shvaćanja istine. Autor koji je to tvrdio je Charles Sanders Peirce,
on ima djelo pod nazivom: PRAGMATIZAM, Nakladnik/ci: Grafos, Beograd, Godina izdanja:
1979. Preveo: Dušan Veličković. Charles Sanders Peirce je američki pragmatist, u povijesti
filozofije je William James ostao zapamćen kao glavni autor pragmatizma, a upravo je
Charles Sanders Peirce, američki filozof i znanstvenik, bio začetnik ovog filozofskog pravca.

U jednoj staroj, jako dobroj antologiji imamo njegove radove, postoji jedna stara antologija,
jako dobra: (slika: 1:11:00) pod naslovom: Classic American Philosophers: Charles Sanders
Peirce, William James, Josiah Royce, George Santayana, John Dewey, Alfred North
Whitehead, u prijevodu: Klasični američki filozofi: Charles Sanders Peirce, William James,
Josiah Royce, George Santayana, John Dewey, Alfred North Whitehead

Naslov knjige (antologije): engl. Classic American Philosophers: Charles Sanders Peirce,
William James, Josiah Royce, George Santayana, John Dewey, Alfred North Whitehead, u
prijevodu: Klasični američki filozofi: Charles Sanders Peirce, William James, Josiah Royce,
George Santayana, John Dewey, Alfred North Whitehead
Suradnik: Max Harold Fisch
Izdavač: Appleton-Century-Crofts, godina izdanja: 1951.

Drugo, revidirano izdanje te knjige (antologije) pod naslovom: Classic American

Philosophers: Peirce, James, Royce, Santayana, Dewey, Whitehead. Selections from Their
Writings (American Philosophy) 2nd Revised ed. Edition, u prijevodu: Klasični američki
filozofi: Peirce, James, Royce, Santayana, Dewey, Whitehead. Izbori iz njihovih spisa/radova
(američka filozofija) 2. prerađeno izdanje, objavljeno 1995. godine, izdavač: Fordham
University Press; 2. prerađeno izdanje, autor: Max Fisch, uvod napisao: Nathan Houser.

44
U toj staroj, jako dobroj antologiji nalaze se spisi klasičnih američkih autora, to su klasični
američki autori, to su prvenstveno pragmatisti čiji su spisi i radovi navedeni u ovoj antologiji.
I onda, postoji tekst kojeg je napisao Charles Sanders Peirce, a koji se nalazi u toj antologiji,
tekst kojeg je napisao Charles Sanders Peirce se zove: How to Make Our Ideas Clear, u
prijevodu: Kako učiniti naše ideje jasnima/ Kako naše ideje učiniti jasnima,, prvi put
objavljeno 1878. godine u filozofskom časopisu: Popular Science Monthly 12 (Jan.):286-302
(1878. godine): (slika: 1:11:19).

I onda, Charles Sanders Peirce tu, u tom tekstu, govori što je istina, daje jedno poznato
gledište o tome što je istina, daje jednu poznatu definiciju toga što je istina, daje jedno
poznato shvaćanje o istini, on kaže: istina je ono oko čega bismo se složili u idealnim
uvjetima. Što su idealni uvjeti? Charles Sanders Peirce kaže: idealni uvjeti su oni uvjeti koji
se ostvaruju kada bismo imali najbolju opremu za utvrđivanje istine kod određenog fenomena,
na primjer, nešto se ne može utvrditi jer nemamo dovoljno dobar teleskop. Idealni uvjeti za
utvrditi istinu za određeni fenomen su: kad bismo imali dovoljno dobar teleskop.

Onda, npr. nešto se ne može utvrditi jer nemamo dovoljno jak kompjuter. Idealni uvjeti za
utvrditi istinu za određeni fenomen su: kad bismo imali dovoljno jak kompjuter, kad bismo
ispitali sve što se može ispitati, kad bismo imali svu opremu koju treba imati za utvrđivanje
istine oko određenog fenomena, kad bismo imali dovoljno vremena, kad bi vlade izdvajale
dovoljno za znanost, i tako dalje, onda bismo došli do nekakve hipotetičke, krajnje i konačne
znanosti, i ono što bi nam rekla ta hipotetička, krajnja i konačna znanost, to je istina. To je
ideja ovoga što kaže Charles Sanders Peirce.

Ideja je da na pitanje: Što je istina? Odgovor glasi: istina je ono oko čega bismo se složili u
idealnim uvjetima. Istina ovisi o tome da se mi složimo. Jasno, Charlesu Sandersu Peirce-u
nije samo do toga da smo ljudi, pa ćemo se dogovoriti, nego, njemu je važno da to utvrđivanje
istine ide po kanonima, standardima racionalne argumentacije, i da postoji konvergencija u
znanju.

Inače, konvergencija ukazuje na realizam, a kod Peircea ne ukazuje na realizam. Ono oko
čega bismo se složili u idealnim uvjetima, ono do čega bi došla idealna znanost, to je istina.
Istina nije nešto što postoji objektivno i nezavisno od nas i nije tako da, ako je nešto istina,
onda je istina, ma što mi mislili o tome, nego, istina je ono oko čega bismo se mi dogovorili,

45
kada bi uvjeti bili dovoljno dobri. Na primjer, sad se dogovorimo, sad imamo konsenzus oko
toga oko čega imamo, ali kad bi uvjeti bili dovoljno dobri, onda bi se to nešto oko čega smo
se dogovorili, i to nešto oko čega imamo konsenzus- promijenio, i onda bi to bila istina. U
čemu je razlika?

Postoji nešto što se zove falibilizam i infalibilizam, nekad se tako kaže, u filozofskom
žargonu. Falibilizam je ideja da uvijek možemo pogriješiti, da uvijek postoji mogućnost
greške. Infalibilizam je ideja da, u nekim uvjetima, idealnim uvjetima, dovoljno dobrim
uvjetima, i tako dalje, da ne možemo pogriješiti. Realist je uvijek falibilist. Budući da istina
ne ovisi o nama i našem znanju, uvijek postoji mogućnost da je to što mi vjerujemo pogrešno,
i uvijek postoji mogućnost da naše znanje zapravo nije znanje, uvijek postoji ta mogućnost, u
principu.

Međutim, u ovom epistemičkom shvaćanju istine, ako smo stvarno došli do neke hipotetičke i
idealne znanosti, onda ono oko čega smo se složili, to je po definiciji istina. Nije više istina
nešto što transcendira našu idealnu teoriju, nego, naša idealna teorija jest istina, po definiciji,
prema epistemičkom shvaćanju istine. Da li možemo pogriješiti? Ne možemo pogriješiti, ako
su doista ispunjeni idealni uvjeti, više ne postoji mogućnost greške, nema pojmovnog prostora
da se kaže da to nije istina, to do čega smo došli, i nema pojmovnog prostora da se kaže da
smo pogriješili u onome do čega smo došli. Jedino možemo reći da smo pogriješili npr. jer
nismo dovoljno dobro računali, nismo dovoljno dobro eksperimentirali, i tako dalje, ali to
onda možemo korigirati, i kada dođemo do idealne znanosti, izračunamo sve što imamo za
izračunati, izmjerimo sve što imamo za izmjeriti, i tako dalje, to onda, po definiciji jest istina.

To je razlika između falibilizma i infalibilizma. Peter van Inwagen ima jedan članak o
realizmu, naslov članka je: On Always Being Wrong, u prijevodu: O tome da smo uvijek u
krivu, prvi put objavljen 1988. godine u knjizi čiji su urednici: Peter A. French, Theodore E.
Uehling & Howard K. Wettstein (urednici), autor: Theodore E. Uehling, knjiga pod
naslovom: Realism and Antirealism, u prijevodu: Realizam i anti-realizam. University of
Minnesota Press. pp. 95--111 (prvi put objavljena 1988. godine). Za realistu uvijek postoji
mogućnost pogreške, mogućnost. To ne znači da su naša vjerovanja neistinita, realist ne tvrdi
da su naša vjerovanja neistinita, ali moguće je da su neistinita, dok kod antirealizma, u
idealnim uvjetima, ta mogućnost da su naša vjerovanja neistinita, više ne postoji.

46
Dalje, kad se govori o realizmu i antirealizmu, nije loša analogija sa pravosuđem. Vidjet ćemo
kroz predavanje, još će biti nekih sličnih analogija sa pravosuđem. Što to znači da je netko
kriv za neko nedjelo? Možemo reći da to da je on „kriv“ znači da je on to stvarno učinio, a
možemo se držati presuda suda, i tako dalje, i reći: to da je on „kriv“ znači da je sud presudio
da je on kriv, i da ovaj za kojega je sud presudio da je kriv, on više nema pravo žalbe, to znači
da je iscrpio sva pravna sredstva i sud je presudio da je kriv. To znači da ima, kako se ono
kaže: „pravomoćnu presudu da je kriv.“ Što znači da je netko kriv, u terminima pravosuđa?
Pa, to znači da postoji pravo iza te tvrdnje, postoji pravomoćna sudska presuda da je kriv.
Možemo se držati ovog, legalističkog objašnjenja toga što znači da je netko „kriv“. Na
primjer, prema legalističkom, pravosudnom objašnjenju, što znači da je pronevjerio? Pa, to
znači da ima pravomoćnu presudu da je pronevjerio.

Realističko je tumačenje, na pitanje: što znači da je pronevjerio? Odgovor glasi, prema

realističkom tumačenju: to znači da je pronevjerio. Ma što sud mislio, bez obzira na to da li
sud može utvrditi ili ne može utvrditi da je pronevjerio, bez obzira na to je li bilo svjedoka ili
nije bilo svjedoka, to nema veze uopće, to ne mijenja činjenicu da je on pronevjerio. Ali,
možemo se držati i drugoga objašnjenja, npr. da ne bi nekoga uvrijedili, da nas ne bi netko
tužio, i sl., onda se možemo držati ovoga što kaže pravosuđe: to da je netko kriv znači da je
bio proveden neki valjani sudski postupak, i da je ishod tog valjanog sudskog postupka bio da
je on kriv, to znači da je kriv. To bi bila razlika između realističkog i antirealističkog
shvaćanja = i tog epistemičkog shvaćanja (to je antirealističko shvaćanje).

Dalje, jedno veliko shvaćanje, velika teorija istine je teorija korespondencije. To je teorija
koja na pitanje: što to znači da je sud istinit? Daje odgovor: to znači da taj sud korespondira sa
činjenicama, sa stvarnošću. Intuitivno, to i jest ideja istine, intuitivno je tu ideju istine jako
dobro zahvatio i Aristotel. On kaže: to da je nešto istina, to znači da, za ono što jest, kažemo
da jest, a ono što nije, za to kažemo da nije. A to da je nešto neistina, to znači da: za ono što
nije, kažemo da jest, a za ono što jest, kažemo da nije. Aristotel je to što je istina, a što
neistina, dobro zahvatio, ali, kaže se da je istina korespondencija, da mora postojati neko
podudaranje između rečenice, vjerovanja, ili propozicije, i činjenica u svijetu. Mora postojati
neko podudaranje, neka korespondencija između rečenice, vjerovanja ili propozicije, i
činjenica u svijetu.

47
Pitanje je: Kad je to što mi govorimo istinito? I odgovor, prema teoriji korespondencije, glasi:
Pa onda kad odgovara/korespondira činjenicama o svijetu. Što znači da to što mi govorimo
„odgovara“ činjenicama o svijetu? To znači da postoji nekakva korespondencija između
onoga što mi govorimo, i činjenica o svijetu. Veliko pitanje, možda čak i osnovno pitanje je:
kako razraditi tu ideju korespondencije? Što to znači, ta ideja korespondencije u pogledu
istine, kao teorija istine?

Jedan autor koji ima vrlo žestoku, možda i najžešću ideju korespondencije je Ludwig
Wittgenstein. On je napisao djelo pod naslovom: Tractatus logico-philosophicus, prvi put
objavljeno 1921. godine, jezik izvornika: njemački, izvorni naslov: njem. Logisch-
Philosophische Abhandlung, u prijevodu: engl. Logical-Philosophical Treatise, u hrvatskom
prijevodu: Logičko-filozofski traktat, teme: idealistička filozofija jezika, logika, metafizika.
Tractatus logico-philosophicus je djelo austrijskog filozofa Ludwiga Wittgensteina objavljeno
1921. godine. Ovo je jedino Wittgensteinovo djelo koje je objavljeno tijekom njegovog
života. Projekt je trebao identificirati veze između jezika i zbilje, i definirati granice znanosti.

Ludwig Wittgenstein u tom djelu ima ideju vrlo jake korespondencije, koja kaže ovako:
Ludwig Wittgenstein zapravo vjeruje da između našeg jezika i činjenica u svijetu postoji jaka
povezanost/korespondencija, on vjeruje da postoji doslovni izomorfizam (podudaranje,
korespondencija, paralelizam, podudarnost između dviju struktura unutar jezika, u ovom
kontekstu Wittgensteinove ideje korespondencije, izomorfizam znači podudarnost između
strukture našeg jezika i strukture činjenica u svijetu.

Izomorfizam znači da su neka dva entiteta strukturalno identični, u kontekstu Wittgensteinove

ideje korespondencije, Wittgensteinova ideja je da postoji doslovni izomorfizam između
našeg jezika i činjenica u svijetu, i to znači da su naš jezik i činjenice u svijetu strukturalno
identični, naš jezik i činjenice u svijetu imaju istu strukturu.), Wittgenstein vjeruje da postoji
doslovni izomorfizam između našeg jezika i činjenica u svijetu, on to tvrdi u svom djelu:
Tractatus logico-philosophicus, izvorni naslov: njem. Logisch-Philosophische Abhandlung, u
prijevodu: engl. Logical-Philosophical Treatise, u hrvatskom prijevodu: Logičko-filozofski
traktat.

Inače, obično postoji klasifikacija između Wittgensteinovih faza filozofskog djelovanja i

filozofskog stvaralaštva:

48
 1. Wittgenstein jedan (1) (prva faza Wittgensteinovog filozofskog djelovanja i
filozofskog stvaralaštva) je njegovo djelo: Tractatus logico-philosophicus, prvi put
objavljeno 1921. godine, jezik izvornika: njemački, izvorni naslov: njem. Logisch-
Philosophische Abhandlung, u prijevodu: engl. Logical-Philosophical Treatise, u
hrvatskom prijevodu: Logičko-filozofski traktat. Wittgenstein 1 (prva faza
Wittgensteinovog filozofskog djelovanja i filozofskog stvaralaštva je bila 1920. i
1921. godina.)
2. Wittgenstein 2, (druga faza Wittgensteinovog filozofskog djelovanja i filozofskog
stvaralaštva), to je bila 1953. godina, kada je prvi put objavljeno njegovo djelo
(posthumno), pod naslovom: engl. Philosophical Investigations, izvorni naslov: njem.
Philosophische Untersuchungen, u prijevodu: Filozofska istraživanja, prvi put
objavljeno 1953. godine. Tema: filozofija svakodnevnog jezika. Jezik izvornika:
njemački. Prevoditeljica: Gertrude Elizabeth Margaret Anscombe. Djelo pod
naslovom: Filozofska istraživanja (njemački: Philosophische Untersuchungen) djelo
je filozofa Ludwiga Wittgensteina. Knjiga je objavljena posthumno 1953. godine. To
djelo: Filozofska istraživanja, engl. Philosophical Investigations, izvorni naslov: njem.
Philosophische Untersuchungen, u prijevodu: Filozofska istraživanja, prvi put
objavljeno 1953. godine, to je Wittgenstein 2, Wittgensteinova druga faza filozofskog
djelovanja i filozofskog stvaralaštva i u toj fazi i u tom djelu, on zapravo ima suprotna
gledišta nego što ih je imao u prvoj fazi svog filozofskog djelovanja i filozofskog
stvaralaštva (Wittgenstein 1 – prva faza Wittgensteinovog filozofskog djelovanja i
filozofskog stvaralaštva).

Ovo o čemu sada govorimo, o teoriji, ideji korespondencije, to je tvrdio i zastupao

Wittgenstein 1 - govorimo o Wittgensteinu 1 – govorimo o prvoj fazi Wittgensteinovog
filozofskog djelovanja i filozofskog stvaralaštva, i njegovom djelu iz te prve faze
Wittgensteinovog filozofskog djelovanja i filozofskog stvaralaštva, pod naslovom: Tractatus
logico-philosophicus, prvi put objavljeno 1921. godine, jezik izvornika: njemački, izvorni
naslov: njem. Logisch-Philosophische Abhandlung, u prijevodu: engl. Logical-Philosophical
Treatise, u hrvatskom prijevodu: Logičko-filozofski traktat. Wittgenstein 1 (prva faza
Wittgensteinovog filozofskog djelovanja i filozofskog stvaralaštva je bila 1920. i 1921.
godina.)

49
U toj prvoj fazi svog filozofskog djelovanja i filozofskog stvaralaštva, Wittgenstein vjeruje, u
svom djelu iz prve faze svog filozofskog djelovanja i filozofskog stvaralaštva, u djelu pod
naslovom: Tractatus logico-philosophicus, prvi put objavljeno 1921. godine, jezik izvornika:
njemački, izvorni naslov: njem. Logisch-Philosophische Abhandlung, u prijevodu: engl.
Logical-Philosophical Treatise, u hrvatskom prijevodu: Logičko-filozofski traktat.

U tom djelu Wittgenstein govori da postoji jaka korespondencija između našeg jezika i
činjenica u svijetu, i da je ta korespondencija izomorfizam, čak doslovni izomorfizam (to
znači podudarnost između dviju struktura unutar jezika, u ovom kontekstu Wittgensteinove
ideje korespondencije, izomorfizam znači podudarnost između strukture našeg jezika i
strukture činjenica u svijetu. Izomorfizam znači da su neka dva entiteta strukturalno
identični, u kontekstu Wittgensteinove ideje korespondencije, Wittgensteinova ideja je
da postoji doslovni izomorfizam između našeg jezika i činjenica u svijetu, i to znači da su
naš jezik i činjenice u svijetu strukturalno identični, naš jezik i činjenice u svijetu imaju
istu strukturu.)

Izomorfizam u lingvistici, je paralelizam između dviju struktura (ili dvaju redova činjenica)
kada one obje pokazuju isti tip kombinatornih odnosa. Citiranje:
izomorfizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža,
2020. Pristupljeno 12. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28341>.

Wittgensteinova ideja iz prve faze njegovog filozofskog djelovanja i filozofskog stvaralaštva,

i iz njegovog djela objavljeno u prvoj fazi Wittgensteinovog filozofskog djelovanja i
filozofskog stvaralaštva, djela pod naslovom: Tractatus logico-philosophicus, prvi put
objavljeno 1921. godine, jezik izvornika: njemački, izvorni naslov: njem. Logisch-
Philosophische Abhandlung, u prijevodu: engl. Logical-Philosophical Treatise, u hrvatskom
prijevodu: Logičko-filozofski traktat, ideja u tom Wittgensteinovom djelu je da postoji
doslovni izomorfizam između našeg jezika i činjenica u svijetu (ta riječ „izomorfizam“ znači
da naš jezik, i činjenice u svijetu imaju istu strukturu, ta riječ „izomorfizam“ označava
podudarnost između dviju struktura unutar jezika, u kontekstu Wittgensteinove ideje
korespondencije, izomorfizam označava podudarnost između strukture našeg jezika i
strukture činjenica u svijetu.

50
Izomorfizam znači da su neka dva entiteta strukturalno identični, u kontekstu Wittgensteinove
ideje korespondencije, izomorfizam znači da su naš jezik i činjenice u svijetu strukturalno
identični. U kontekstu Wittgensteinove ideje korespondencije, Wittgensteinova ideja je da
postoji doslovni izomorfizam između našeg jezika i činjenica u svijetu, i to znači da su naš
jezik i činjenice u svijetu strukturalno identični, naš jezik i činjenice u svijetu imaju istu
strukturu.)

U lingvistici, izomorfizam je paralelizam između dviju struktura (ili dvaju redova činjenica)
kada one obje pokazuju isti tip kombinatornih odnosa. U ovom kontekstu Wittgensteinove
ideje korespondencije, izomorfizam znači podudarnost između strukture našeg jezika i
strukture činjenica u svijetu.) Wittgensteinova ideja je da postoji doslovni izomorfizam –
paralelizam, podudaranje, korespondencija, između našeg jezika i činjenica u svijetu.

I onda, Wittgenstein govori o logičkoj formi, govori da, npr. rečenice imaju logičku formu,
Wittgenstein kaže da činjenice u svijetu, fizičke činjenice, imaju logičku formu. Na primjer,
kažemo: Moskva je istočno od Berlina. Ta rečenica: „Moskva je istočno od Berlina“, ima
logičku formu: „a r b.“ To znači da a i b stoje u relaciji = r. Takva logička forma rečenice:
„Moskva je istočno od Berlina“, logička forma te rečenice je: „a r b.“, ta logička forma
rečenice znači da a i b stoje u relaciji = r. Prema tome, originalna rečenica: „Moskva je
istočno od Berlina.“, uz ovakvu logičku formu: „a r b.“, odnosno, takva logička forma znači
da „a i b stoje u relaciji = r“, to se može protumačiti ovako: Moskva je, ili Moskva i Berlin su
u takvoj relaciji: „biti istočno od.“

U krajnjoj liniji, sama fizička činjenica = smještaj Moskve i smještaj Berlina, i sav ovaj
ogroman prostor između, ima istu logičku formu: „a r b.“ Rečenica: „Moskva je istočno od
Berlina.“, ima istu logičku formu kao i fizička, geografska činjenica (geografski smještaj
Moskve i geografski smještaj Berlina). Ili, Wittgenstein govori o logičkoj strukturi, logičkoj
formi. To bi značilo da rečenica: „Moskva je istočno od Berlina.“, ima istu logičku strukturu
kao i fizička, geografska činjenica (geografski smještaj Moskve i geografski smještaj
Berlina.). Logička forma, logička struktura, te rečenice: „Moskva je istočno od Berlina.“ Je:
„a r b.“ To znači da a i b stoje u relaciji = r.

Dalje, Wittgenstein govori, to su točke u njegovim djelima, to (različite argumente i primjere)

je on imao klasificirane i raspoređene po točkama unutar svojeg djela. To su točke 4.4 i nešto,

51
pa nadalje, u Wittgensteinovom djelu pod naslovom: Tractatus logico-philosophicus, prvi put
objavljeno 1921. godine, jezik izvornika: njemački, izvorni naslov: njem. Logisch-
Philosophische Abhandlung, u prijevodu: engl. Logical-Philosophical Treatise, u hrvatskom
prijevodu: Logičko-filozofski traktat. Na primjer, tamo (u tom djelu) Wittgenstein
argumentira, daje jedan primjer: hijeroglifi. Wittgenstein kaže ovako: hijeroglifi, prvo da
kažemo što je hijeroglif. Hijeroglifi su oblik pisma koje su rabili Drevni Egipćani, a koje je
predstavljalo kombinaciju logografskih, abecedskih i ideografskih elemenata, hijeroglifi su
ideografsko pismo čiji je dio nađen uklesan u kamenu. Kroz povijest su postojali egipatski
hijeroglifi i hijeroglifi starih Maya koji su se jedni od drugoga razlikovali, a zajedničko im je
bilo da su rabili znakove za pisanje.

Prvo, kako je krenulo pismo? Pa, prvo je bio hijeroglif kao oblik slikovnog/ideografskog
pisma. Drevni Egipćanin, kad je htio reći: „ptica“, onda je isklesao pticu. U hijeroglifskom
pismu, slika ptice = znači „ptica“. Slika broda znači: „brod“, ideja je da se slika (nekog
entiteta iz stvarnog svijeta) prenosi u pismo. Wittgenstein kaže: „Tu, kod hijeroglifa, kao
slikovnog/ideografskog pisma, postoji doslovni izomorfizam/paralelizam, podudaranje,
korespondencija, između znaka i onoga što je označeno tim znakom, to je doslovni
izomorfizam/paralelizam, podudaranje, korespondencija, podudarnost između dviju struktura
unutar jezika, paralelizam između dviju struktura, kada one obje pokazuju isti tip
kombinatornih odnosa. Drugim riječima, kod hijeroglifa, kao slikovnog/ideografskog pisma,
postoji doslovni izomorfizam – podudarnost strukture znaka i strukture onoga što taj znak
predstavlja.

Pismo se dalje razvijalo, prelazilo je u druge oblike osim ideografskog/slikovnog pisma,

počelo je onda zahvaćati ideje, pa onda je to fonetsko pismo, i tako dalje. Danas se koriste
fonetska pisma, današnja pisma su fonetska, nema više hijeroglifa, ali, kaže Wittgenstein:
jezik i pismo je u sebi, koliko se god jezik i pismo promijenilo, u sebi je zadržalo ono
osnovno, a to je da npr. nacrtana ptica znači „ptica“, nacrtana ptica označava pticu, nacrtani
brod znači „brod“.

Jezik i pismo, koliko god se promijenilo, u sebi je zadržalo taj

izomorfizam/paralelizam/korespondenciju/podudaranje/podudarnost između znaka i onoga što
taj znak predstavlja, onoga na što taj znak referira. Kad mi danas kažemo „p t i c a“ (slovima),
i to se odnosi na pticu. Zašto? Zato što je pismeni znak „p t i c a “ (slovima napisan), i jezični

52
izražaj te riječi/ jezični izražaj tog pismenog znaka „ptica“, u sebi zadržalo onaj egipatski
hijeroglif - element slikovnog pisma, u smislu da je pismeni znak „ptica“ i jezični izražaj te
riječi/jezični izražaj tog pismenog znaka „ptica“, u sebi zadržalo taj
izomorfizam/paralelizam/korespondenciju/podudaranje/podudarnost između tog pismenog
znaka „ptica“ i jezičnog izražaja te riječi/jezičnog izražaja tog pismenog znaka „ptica“, i
između onoga što taj pismeni znak i taj jezični izražaj te riječi „ptica“/jezični izražaj tog
pismenog znaka „ptica“ predstavlja, odnosno, onoga na što taj pismeni znak i jezični izražaj te
riječi „ptica“/jezični izražaj tog pismenog znaka „ptica“, referira.

Ili, Wittgenstein ima primjer simfonije, dobar je primjer simfonija. Imamo neku simfoniju i,
primjer kaže: ta simfonija može biti misaona, može netko samo misliti u glavi o njoj, o toj
muzici, o toj melodiji, može netko misliti u glavi o toj simfoniji. Možemo imati note na
papiru, partituru, notni zapisi. Možemo slušati tu simfoniju na radiju, možemo je slušati na
cd-u, možemo tu simfoniju slušati uživo, da orkestar svira. Može neki drugi orkestar svirati tu
simfoniju, može biti jazz verzija, punk verzija te simfonije.

Kaže Wittgenstein: „U svim tim slučajevima, ona ima istu neku logičku strukturu, ta
simfonija ima istu logičku strukturu. Taj odnos između nota, između tonova, je sadržan i u
ovome kad netko misli na to, taj odnos između nota, između tonova, je sadržan u tome kad
netko misli na tu simfoniju, ili kad netko fućka na ulici tu simfoniju/melodiju, ili kad netko
svira uživo tu simfoniju, ili kad je notni zapis, kad je simfonija u obliku notnog zapisa, odnosi
među notama i odnosi među tonovima onda kada netko misli na tu simfoniju, ili kad netko
fućka na ulici tu melodiju/simfoniju, ili kad netko svira uživo tu simfoniju, ili kad je notni
zapis, kad je simfonija u obliku notnog zapisa, i odnosi među onim notama i odnosi među
onim tonovima te simfonije na cd-u ili na vinilu, imaju istu strukturu.

Ta simfonija može biti prisutna na različitim glazbenim medijima: gramofonska ploča od

vinila može puštati tu simfoniju, ili cd može puštati tu simfoniju, ili magnetofonska traka
može puštati tu simfoniju, ili orkestar, kad svira uživo tu simfoniju, ili kad neki čovjek misli
na tu simfoniju, logička struktura je svuda jednaka, odnosi između elemenata (te simfonije) su
jednaki. Isto vrijedi i za jezik, tu je Wittgenstein mislio da postoji doslovni, duboki, važni i
značajni izomorfizam/paralelizam/korespondencija/podudaranje između našeg jezika i
činjenica u svijetu, taj izraz „izomorfizam“ znači, u kontekstu Wittgensteinove ideje
korespondencije, da naš jezik i činjenice u svijetu imaju istu strukturu, naš jezik i činjenice u

53
svijetu su strukturalno identični, izomorfizam, u kontekstu Wittgensteinove ideje
korespondencije, označava podudarnost između strukture našeg jezika i strukture činjenica u
svijetu.

Wittgenstein kaže: „hijeroglifsko pismo oslikava činjenice što ih opisuje, iz njega je nastalo
slovno pismo ne gubeći ono što je bitno za odslikavanje.“ (Wittgenstein, Tractatus logico-
philosophicus, 1921.) Ili, gramofonska ploča: (ovaj citat kojeg ću sada navesti je uzet iz
Wittgensteinovog djela, odlomak pod naslovom: fragmenti 4, 4.0.14. (slika: 1:24:10),
odlomak u Wittgensteinovom djelu, pod naslovom: Tractatus logico-philosophicus, prvi put
objavljeno 1921. godine, jezik izvornika: njemački, izvorni naslov: njem. Logisch-
Philosophische Abhandlung, u prijevodu: engl. Logical-Philosophical Treatise, u hrvatskom
prijevodu: Logičko-filozofski traktat.

Citat iz tog djela, odlomak pod naslovom: fragmenti 4, 4.0.14., ide ovako: „Gramofonska
ploča, muzička misao, note, zvučni talasi, sve to stoji jedno prema drugom u onom
odslikavajućem unutrašnjem odnosu, koji postoji između jezika i svijeta. Svima njima
zajednička je logička struktura.“ (Wittgenstein, Tractatus logico-philosophicus, 1921.,
odlomak: fragmenti 4, 4.0.14.) To je izuzetno jaka teza, izuzetno jaka tvrdnja. Vidjet ćemo,
razmotrit ćemo to još, govorit ćemo još o toj tezi malo kasnije kroz predavanje.

Još treba reći da, od ovih teorija istina koje su relevantne za ovu raspravu između realizma i
antirealizma, i ne samo one teorije istine koje su relevantne za raspravu između realizma i
antirealizma, nego i od teorija istine, od toga što Michael J. Loux spominje u svom
udžbeniku: Metaphysics: A Contemporary Introduction, u prijevodu: Metafizika: Suvremen
Uvod, prvi put objavljen 1997. godine, to je redundancijska teorija istine. To smo bili
spominjali u predavanju o propozicijama. Redundancijska teorija istine je jedna teorija,
nastala je negdje u prvoj polovini 20. stoljeća, u prvom dijelu 20. stoljeća, možda i krajem 19.
stoljeća.

Jedan zagovornik redundancijske teorije istine je Alfred Jules Ayer, on je napisao knjigu pod
naslovom: Language, Truth, and Logic, u prijevodu: Jezik, Istina i Logika, prvi put objavljena
1936. godine. Tema: Značenje. Država u kojoj je knjiga prvi put objavljena: Ujedinjeno
Kraljevstvo.

54
Knjiga pod naslovom: Jezik, Istina i Logika, naziv engleskog izvornika: Language, Truth,
and Logic, knjiga je iz 1936. godine o značenju, koju je napisao filozof Alfred Jules Ayer, u
kojoj autor definira, objašnjava i zalaže se za princip verifikacije logičkog pozitivizma, koji se
ponekad naziva kriterijem značaja (od engleskog izraza: criterion of significance) ili
kriterijem značenja (od engleskog izraza: criterion of meaning.)

Ayer objašnjava kako se princip provjerljivosti/verifikacije može primijeniti na probleme

filozofije. Njegova knjiga: Jezik, Istina i Logika, naziv engleskog izvornika: Language, Truth
and Logic, ta knjiga skrenula je pažnju, pozornost engleskog govornog područja na neke ideje
Bečkog kruga i logičkih empirista.

Jedno poglavlje te knjige koja se zove: Language, Truth, and Logic, u prijevodu: Jezik, Istina
i Logika, prvi put objavljena 1936. godine, autor: Alfred Jules Ayer, jedno poglavlje te knjige
koje je relevantno za našu raspravu o redundancijskoj teoriji istine je poglavlje 5 te knjige,
naziv poglavlja: „Truth and probability“, (slika: 1:25:30), u prijevodu: „Istina i vjerojatnost“,
u tom poglavlju je izložena redundancijska teorija istine. Alfred Jules Ayer je jedan od prvih
autora koji su to zastupali.

Što je osnovna ideja redundancijske teorije istine? Osnovna ideja je da je istina zapravo jedan
suvišni pojam, istina je suvišni pojam. Zašto? Zato što sve što možemo reći uz pomoć tog
pojma možemo reći i bez tog pojma. Na primjer, što znači ovaj iskaz/sud: „Istina je da kiša
pada.“ Spominjali smo već redundancijsku teoriju istine i primjer ovog iskaza/suda u
predavanju o propozicijama.

U čemu bi bila razlika između iskaza/suda: „Kiša pada.“ i iskaza/suda: „Istina je da kiša
pada.“? Osoba koja zastupa redundancijsku teoriju istine, kao i Alfred Jules Ayer, koji zastupa
redundancijsku teoriju istine, kaže: „Ni u čemu, nema razlike između ta dva iskaza/suda. U
oba slučaja, sadržaj suda ili iskaza je jednak, a to je da: „Kiša pada.“

Kad god imamo p, propoziciju p, i imamo iskaz/sud: „Istina je da p.“ U čemu je razlika
između ovog prvog p, i ovog dodatka: „Istina je da p.“? Ni u čemu, nema razlike između ta
dva suda/iskaza, nema razlike između p, i iskaza/suda: „Istina je da p.“ Kad si rekao da: „Kiša
pada.“, što si rekao? Rekao si da: „Kiša pada.“ A što si rekao kad si rekao da je: „Istina da
kiša pada.“ Pa, ništa, rekao si opet isto to, rekao si da: „Kiša pada.“

55
Onaj izraz: „Istina je da…“, ništa ne doprinosi značenju, kognitivnom značenju rečenice, niti
išta doprinosi informaciji, sadržaju rečenice, taj izraz ne doprinosi informacijskom sadržaju
rečenice, taj izraz nema nikakvu dodatnu informativnu vrijednost koju doprinosi rečenici, taj
izraz ne pruža nikakve dodatne informacije niti doprinosi informativnosti rečenice.

Ovaj izraz: „Istina je da…“ može imati neku retoričku ulogu, kao da si stavio uskličnik, kao
da si lupao šakom po stolu, pa si vikao: „Istina je da pada kiša!“. Čovjek koji izriče tu
rečenicu je htio naglasiti da pada kiša, pa je uz to dodao i izraz: „Istina je da…!“, pa onda taj
izraz ima retoričku funkciju, ali sadržajno, taj izraz „Istina je da…“ ne nosi nikakvu
informaciju. Stoga, „istina“ je suvišan pojam, i to je redundancijska teorija istine, ona kaže da
je istina, u principu, suvišan pojam. Mi ga koristimo, znamo otprilike što bi bio taj pojam
„istina“ i znamo na što se odnosi, i tako dalje, ali u principu, sve, što god kažemo uz pomoć
tog pojma, možemo reći i bez tog pojma.

Ideja je redundancijske teorije istine da je moguća parafraza, da parafrazom možemo ukloniti

pojam istine. Što znači „parafraza“, parafrazirati neki pojam p? To znači da je moguće, ako
imamo neki diskurs, neku rečenicu u kojima koristimo taj pojam „istina“, moguće je i da to
isto što izriče taj diskurs ili rečenica u kojima koristimo taj pojam „istina“, to isto možemo
reći rečenicama u kojima ne koristimo taj pojam „istina“. I onda smo ga parafrazirali (taj
pojam „istina“), onda smo ga parafrazom uklonili, ali jasno, pod uvjetom da taj drugi skup
rečenica ili diskurs, ima isto značenje kao i ovaj prvi skup rečenica ili diskurs.

Kako možemo parafrazom ukloniti ovaj pojam „istine“? Dobar rad o tome je napisao Paul
Horwich, rad pod naslovom: Truth, u prijevodu: Istina, rad je prvi put objavljen 1998. godine.
Paul Horwich ima jednu malu knjižicu o istini (ovaj rad), a ima i veliku knjigu o istini, velika
knjiga je zbornik, tu je urednik, on ima jedan zbornik, antologiju radova pod naslovom:
Theories of Truth, u prijevodu: Teorije istine, prvi put objavljena 1994. godine.
Autor/urednik: Paul Horwich. A on ima i ovu malu knjižicu o istini koju je napisao, pod
naslovom: Truth, u prijevodu: Istina, rad je prvi put objavljen 1998. godine. To je jako lijepa,
dobra knjiga.

Paul Horwich zastupa jednu sličnu poziciju (sličnu redundancijskoj teoriji istine) koju danas
uglavnom zastupaju autori. Treba reći da danas baš i nema ljudi koji bi se potpisali za
redundancijsku teoriju istine, ali velik broj ljudi, čak većina, bi potpisala nešto vrlo slično,

56
nešto dosta slično, a to je minimalističko shvaćanje istine, minimalističko ili deflacijsko
shvaćanje istine.

Wittgensteinovo shvaćanje istine, da je taj pojam „istine“, da je to velika, bogata istina u kojoj
ima puno toga, puno elemenata, ta bi teorija istine bila inflacijska, to se napuhuje (pojam
istine se napuhuje u Wittgensteinovom shvaćanju ili teoriji istine), a deflacijska teorija istine
je ova minimalistička teorija istine, minimalističko ili deflacijsko shvaćanje istine, u kojem je
ideja da se taj pojam „istine“ minimizira. To je minimalističko shvaćanje istine, koje bi
potpisao veliki broj ljudi, čak većina, a redundancijska teorija istine baš nema zastupnika.

Kako bi parafrazirao pojam „istine“ Horwich? Na primjer, pitanje je: da li možemo stvarno,
kad god govorimo o istini, da li to što govorimo, možemo reći bez pojma „istine“? Imamo
npr. princip bivalencije koji kaže: za svaku rečenicu vrijedi da je istinita ona ili njena
negacija. Kako to možemo reći, a da ne kažemo, da ne koristimo riječ „istinita“? Kaže
Horwich: „Jednostavno to možemo reći: za svako p - p ili ne-p.“ I time smo izrekli princip
bivalencije, a da nismo koristili pojam „istine.“

Princip bivalencije glasi: za svaku rečenicu vrijedi da je istinita ona ili njena negacija. Kako to
reći bez da koristimo riječ „istina“? Kaže Horwich: „Lijepo: za svako p – p ili ne-p. Nismo
koristili pojam „istina“, a rekli smo istu stvar kao što tvrdi princip bivalencije.“ Ili, primjer
rečenice je: „Sve što kaže Platon je istina.“ Kako ćemo to reći, a da ne koristimo pojam
„istine“?

Ili, primjer rečenice je: „Sve što kaže Andrej Plenković, sve je istina, nema tu laži, sve je
istinito što on kaže.“ Kako to reći, a da ne koristimo pojam „istina“? Pa, na primjer, to
možemo reći i ovako, bez da koristimo pojam „istina“: „Ako Plenković tvrdi da p, onda p.“
„Za svako p, ako Plenković tvrdi da p, onda p.“ Time smo rekli da: „Sve što kaže Plenković je
istina.“, a da nismo koristili pojam „istine.“

Kako reći „ne-p“? Kako reći da je nešto neistina, bez da koristimo pojam „istine“, odnosno
„negacije istine“? Pa, treba samo tvrditi negaciju, na primjer, rečenica kaže: „Kiša pada.“
„Nije istina da kiša pada.“ To znači: „Kiša ne pada.“ Time smo izrekli da „Nije istina da kiša
pada.“ bez da smo koristili pojam „istine“, odnosno „negacije istine – neistine.“, treba samo
tvrditi negaciju od rečenice, a ne negaciju istinitosti.

57
Ili, na primjer, postoji u realizmu, realisti smatraju da istinitost objašnjava uspješnost. Zašto je
neka teorija uspješna? Realist bi rekao: „Zato što je istinita.“ Imali smo teoriju o atomima, pa
smo napravili bombu (atomsku bombu – i to smo uspjeli napraviti jer je teorija o atomima
istinita), napravili smo atomsku centralu, dobivamo struju. To smo uspjeli napraviti zato što ta
teorija o atomima radi, zato što je ta teorija o atomima istinita.

Postoji u svijetu svojstvo, karakteristika istinitosti, i zato što ta teorija o atomima ima to
svojstvo ili karakteristiku istinitosti, ona je uspješna. To što ta teorija (ili bilo što) ima
svojstvo, (karakteristiku) istinitosti, to objašnjava svojstvo uspješnosti, u tehnološkim
primjerima. Kako to reći bez da se koristi taj pojam „istinitosti“? Pa, kaže Horwich:
„Jednostavno se to može reći bez da se koristi pojam „istinitosti“, kažemo: „Teorija da p je
uspješna. Zašto? Zato što p.“ „Teorija da p uspješna je zato što p.“ Time smo rekli da:
„Istinitost objašnjava uspješnost.“, a da nismo koristili pojam „istinitosti.“

Da se vratimo nazad na raspravu o realizmu i da vidimo što to, ta rasprava o realizmu ima
veze s istinom. Wittgenstein je bio realist, Wittgenstein 1 – Wittgenstein u prvoj fazi svojeg
filozofskog djelovanja i filozofskog stvaralaštva (1920. i 1921. godina.), i u svom djelu pod
naslovom: Tractatus logico-philosophicus, prvi put objavljeno 1921. godine, jezik izvornika:
njemački, izvorni naslov: njem. Logisch-Philosophische Abhandlung, u prijevodu: engl.
Logical-Philosophical Treatise, u hrvatskom prijevodu: Logičko-filozofski traktat. Tada,
(1920. i 1921. godine) i u tom djelu je Wittgenstein bio realist. Na primjer, dosta suvremenih
autora su minimalisti (u pogledu istine), npr. autor Michael Devitt, vidjet ćemo još o njemu
kroz predavanje, Michael Devitt i Paul Horwich, oni su minimalisti u pogledu istine. Oni jesu
realisti, ali nemaju neku bogatu, baroknu teoriju istine, imaju minimalističku, deflacijsku
teoriju istine.

To da li netko jest ili nije realist, ne ovisi baš o tome koliko bogatu teoriju korespondencije,
pa čak ni koju teoriju istine ima. Zašto to govorim? Zato što, nekad se veže u literaturi
realizam, i onda se kaže: „to je onda neka komplicirana teorija istine koja se veže uz
realizam.“

No, nije to uvijek slučaj, ne mora biti da se uz realizam veže neka komplicirana teorija istine,
netko tko vjeruje u redundancijsku teoriju istine može biti realist - da vjeruje da postoji
vanjski svijet, npr. ako postoje stabla, brda, i tako dalje, i onda zaključuje da postoji vanjski

58
svijet, jer ako postoje stabla, brda, itd. a ona se nalaze u vanjskom svijetu oko nas u kojem
živimo, onda realist zaključuje da postoji vanjski svijet, jer postoje stabla, brda, itd., a ona
tvore vanjski svijet oko nas u kojem živimo, stoga realist vjeruje da postoji vanjski svijet. Ali,
netko može biti realist u pogledu vanjskog svijeta, a kada ga se pita: da li postoji istina? Može
tvrditi da ne postoji istina, a kada ga se pita: da li postoji svijet? Onda može tvrditi da postoji
vanjski svijet. Onda je realist, iako može čak u potpunosti eliminirati istinu.

Sad ćemo spomenuti autora koji se zove: Hilary Putnam, jedan od autora kojeg spominje
Loux u svom udžbeniku iz metafizike je Hilary Putnam. Hilary Putnam je jako puno učinio,
doprinio toj raspravi oko realizma i antirealizma. Onda, u Louxovom udžbeniku iz metafizike,
tamo postoji jedan primjer, Loux razmatra jedan primjer (od Putnama) u svom udžbeniku, u
svojoj knjizi iz metafizike, knjiga se zove: Metaphysics: A Contemporary Introduction, u
prijevodu: Metafizika: Suvremen Uvod, prvi put objavljena 1997. godine. Primjer kaže: engl.
„cat is on the mat“, u prijevodu: „mačka je na otiraču.“ Kaže Putnam: „To može značiti bilo
što. Mi to možemo reinterpretirati tako da to znači da je „trešnja na stablu.“

Što i o čemu Putnam uopće govori? Prvo, moramo reći što hoće Putnam u svojoj teoriji i što
hoće svojim tvrdnjama reći i protiv čega se on bori. Putnam hoće, Putnam se bori protiv ovog
što smo vidjeli kod Wittgensteina, Wittgensteinova slika da postoji vrlo jaki
izomorfizam/paralelizam/korespondencija/podudaranje između našeg jezika i svijeta, to
Putnam neće, on smatra da toga nema, on smatra da nije tako da je struktura našeg jezika ista
kao i struktura svijeta/struktura činjenica u svijetu, on smatra da nije tako da struktura našeg
jezika odgovara strukturi svijeta. Putnam hoće reći da toga nema, on hoće reći da naš jezik
odgovara svijetu, ali to je stvar konvencije, tu nema doslovnog izomorfizma u strukturi našeg
jezika i strukturi svijeta, tu nema doslovnog izomorfizma između strukture našeg jezika i
strukture svijeta.

I taj doslovni izomorfizam između strukture našeg jezika i strukture svijeta, taj jedan
izomorfizam u strukturi jezika i svijeta, to je to što Putnam napada, i zato onda Putnam ide s
tim primjerom, engl. „cat is on the mat“, u prijevodu: „mačka je na otiraču.“. On kaže:
„Uzmeš neku, bilo koju rečenicu, i zapravo, što ona znači? Pa, ta rečenica znači ovisno kako
je interpretiraš, značenje te rečenice je ovisno o tome kako je ti interpretiraš (kako ti
interpretiraš tu rečenicu.), značenje te rečenice ovisi o tome kako je ti interpretiraš. Ta

59
rečenica može značiti bilo što. Da su pravila jezika bila drugačija, rečenica: „Mačka je na
otiraču.“ bi značila da su „Trešnje na stablu.“

Ovdje imamo jedan argument, Ernest Sosa, Ernesto Sosa daje rekonstrukciju Putnamovog
argumenta, (slika: 1:34:42):

Ernest Sosa: „Putnam's Pragmatic Realism“ Journal of Philosophy 90. 1993.

1) Istina ovisi o referenciji.

2) Referencija ovisi o kauzalnosti.
3) Kauzalnost ovisi o perspektivi.
4) Referencija ovisi o perspektivi.
5) Istina ovisi o perspektivi.
6) Stvarnost ovisi o perspektivi.

Tu je napisano kako ide rekonstrukcija Putnamovog argumenta, kako je Ernest Sosa izložio
rekonstrukciju Putnamovog argumenta. Rekonstrukcija Putnamovog argumenta, kako ju je
izložio Ernest Sosa, ide ovako:
1. Istina ovisi o referenciji.
2. Referencija ovisi o kauzalnosti.
3. Kauzalnost ovisi o perspektivi. (Inače, Putnam je jedan od osnivača, jedan od dvojice,
on i Saul Aaron Kripke zalažu se za kauzalnu teoriju referencije, Hilary Putnam i Saul
Aaron Kripke su dvojica osnivača kauzalne teorije referencije.) Glavna postavka te
teorije je da: Kauzalnost ovisi o perspektivi (treća točka rekonstrukcije Putnamovog
argumenta, kako je tu rekonstrukciju Putnamovog argumenta izložio Ernest Sosa).
4. Referencija, (isto iz prethodnih premisa slijedi da): Referencija ovisi o perspektivi.
5. A onda, iz toga, iz četvrte premise: iz toga da: Referencija ovisi o perspektivi, slijedi
da i: Istina ovisi o perspektivi.
6. A onda, iz toga, iz pete premise, iz toga da: Istina ovisi o perspektivi, ovisi i da:
Stvarnost ovisi o perspektivi.

To je rekonstrukcija Putnamovog argumenta, kako je tu rekonstrukciju Putnamovog

argumenta izložio Ernest Sosa, i tu je Putnam antirealist (što se vidi iz njegovog argumenta),
jer hoće, ono što Putnamu ide na živce je taj jedan izomorfizam između jezika i činjenica (u

60
svijetu), kaže Putnam: „Ne, nema toga, nema izomorfizma između jezika i činjenica (u
svijetu), odnos, referencija, jezik, znači istina, to je sve stvar konvencije. Konvencija je mogla
biti drugačija, ona ovisi o perspektivi.“ I tu se on zalaže za antirealizam.

Inače, još jedan vrlo dobar autor, koga zanima antirealizam, jedan od vrlo dobrih autora, jedan
vrlo dobar autor u tome (u antirealizmu), jedan vrlo dobar autor koji je baš značajan u tom
pravcu (antirealizmu) je Nelson Goodman, njegova knjiga zove se: Ways of Worldmaking, u
prijevodu: Načini stvaranja svijeta, prvi put objavljena 1978. godine. Nelsona Goodmana
kritiziraju dosta Michael Devitt i Kim Sterelny imaju knjigu: jezik I STVARNOST: Uvod u
filozofiju jezika, izdavač: KruZak. Izvorni naslov knjige: engl. Language and Reality: An
Introduction to the Philosophy of Language, u prijevodu: Jezik i stvarnost: Uvod u filozofiju
jezika, prvi put objavljena 1987. godine. Autori: Michael Devitt & Kim Sterelny.

Michael Devitt i Kim Sterelny, u ovoj njihovoj knjizi: jezik I STVARNOST: Uvod u
filozofiju jezika, izdavač: KruZak. Izvorni naslov knjige: engl. Language and Reality: An
Introduction to the Philosophy of Language, u prijevodu: Jezik i stvarnost: Uvod u filozofiju
jezika, prvi put objavljena 1987. godine. Autori: Michael Devitt & Kim Sterelny. Oni su
realisti, i odbacuju taj, engl. „worldmaking“, koji zagovara Nelson Goodman, prijevod izraza
„worldmaking“: „stvaranje svijeta“, Michael Devitt i Kim Sterelny odbacuju ono što Nelson
Goodman tvrdi u svojoj knjizi, njegova knjiga zove se: Ways of Worldmaking, u prijevodu:
Načini stvaranja svijeta, prvi put objavljena 1978. godine. Michael Devitt i Kim Sterelny
odbacuju ontološki relativizam (koji Nelson Goodman zagovara).

Ili, Michael Devitt i Kim Sterelny odbacuju i djelo od Willarda van Ormana Quine-a, Willard
van Orman Quine je napisao djelo pod naslovom: Ontological Relativity & Other Essays, u
prijevodu: Ontološka relativnost i drugi ogledi, prvi put objavljeno 1969. godine. Inače, ovu
knjigu (od Willarda van Ormana Quine-a, pod naslovom: Ontological Relativity & Other
Essays, u prijevodu: Ontološka relativnost i drugi ogledi, prvi put objavljenu 1969. godine.)

Tu knjigu: Ontological Relativity & Other Essays, u prijevodu: Ontološka relativnost i drugi
ogledi, od Willarda van Ormana Quine-a, su preveli naši bivši studenti, sada su i zaposleni
kod nas na Filozofskom fakultetu u Rijeci, to su Edi Pavlović i Iris Vidmar. To što Quine
tvrdi u tom svom djelu, Michael Devitt i Kim Sterelny to odbacuju u ovoj njihovoj knjizi:
jezik I STVARNOST: Uvod u filozofiju jezika, izdavač: KruZak. Izvorni naslov knjige: engl.

61
Language and Reality: An Introduction to the Philosophy of Language, u prijevodu: Jezik i
stvarnost: Uvod u filozofiju jezika, prvi put objavljena 1987. godine. Autori: Michael Devitt &
Kim Sterelny.

Koga zanima realizam, može i ovdje, u toj knjizi naći dosta o tome. Primarni interes Michaela
Devitt-a i Kima Sterelny-a je filozofija jezika, ali u svojoj knjizi puno argumenata imaju i o
realizmu i antirealizmu. Michael Devitt ima jedan slogan: engl. „Metaphysics comes first.“, u
prijevodu: „Metafizika dolazi prva/najprije. Metafizika je na prvom mjestu.“ Taj Devittov
slogan znači da prvo treba riješiti vjerovanja o metafizici, a onda ići dalje, govoriti o
semantici.

Postoji još jedna stvar, Loux je navodi, zapravo, navodi je pod posljednjem poglavlju svoje
knjige, knjige pod naslovom: Metaphysics: A Contemporary Introduction, u prijevodu:
Metafizika: Suvremen Uvod, prvi put objavljena 1997. godine. Posljednje poglavlje te
Louxove knjige zove se: „Izazovi antirealizma (Hilary) Putnama i (Michaela) Dummetta.“
Autori koje Michael Loux navodi u tom posljednjem poglavlju svoje knjige su: Michael
Dummett i Hilary Putnam, navodi njih. U nekom smislu, u neku ruku, oni i jesu najnoviji i
najsvježiji autori koji se protive realizmu (izazovi su realizmu), barem tada, 90-ih godina 20.
stoljeća, još i 2000-ih godina, Michael Dummett i Hilary Putnam su najnoviji i najsvježiji
izazovi realizmu.

O Hilary Putnamu smo rekli što on hoće i rekli smo njegovo osnovno gledište, rekli smo ono
osnovno o njemu i njegovoj filozofiji, i koja mu je namjera, koji mu je motiv (njegove
filozofije i argumenata). Da vidimo još nešto o Michaelu Dummettu, da kažemo nešto o
Michaelu Dummettu, to je vrlo zanimljiv autor, britanski autor, napisao je djelo pod
naslovom: Truth and Other Enigmas, u prijevodu: Istina i druge enigme, prvi put objavljeno
1978. godine. Autor: Michael Dummett. Izdavač: Duckworth Books.

Autor o kojem govorimo je Michael Dummett (vidjeli smo, postoji dosta filozofa sa sličnim
prezimenima, postoji Michael Devitt, Michael Dummett, Daniel C. Demmett, Jonathan
Francis Bennett, to su sve filozofi, moramo paziti na imena), Michael Dummett je napisao
djelo pod naslovom: Truth and other enigmas, u prijevodu: Istina i druge enigme, prvi put
objavljeno 1978. godine. To je tekst, to je zbirka članaka, a jedan članak koji se nalazi u toj
zbirci je članak iz 1963. godine, zove se: Realizam, to je 10. poglavlje Dummettove knjige,

62
knjiga se zove: Truth and other enigmas, u prijevodu: Istina i druge enigme, a poglavlje u toj
knjizi se zove: Realism (1963). (slika: 1:38:30), u prijevodu: Realizam (1963).

Postoji još par radova koji su relevantni za našu raspravu o realizmu i antirealizmu tu, u
Dummettovoj zbirci članaka: Truth and other enigmas, u prijevodu: Istina i druge enigme, na
primjer, rad pod naslovom: Istina, i tako dalje. Zbirka članaka se zove: Truth and other
enigmas, u prijevodu: Istina i druge enigme, prvi put objavljeno 1978. godine. Autor: Michael
Dummett. To je izuzetno zanimljiv argument, izuzetno zanimljiv autor.

Da vidimo još što Michael Dummett kaže. Prvo, Dummett razlikuje dvije stvari:
1. razlikuje uvjete istinitosti,
2. i uvjete tvrdljivosti.

Uvjeti istinitosti su uvjeti pod kojima je neka rečenica istinita, a uvjeti tvrdljivosti su uvjeti
pod kojima je opravdano tvrditi neku rečenicu. Uvjeti tvrdljivosti su epistemički, oni
odgovaraju na pitanje: pod kojim je uvjetima opravdano tvrditi neku rečenicu, koliku ja
evidenciju moram imati da bi imao pravo nešto tvrditi.

A drugo je pitanje, druga stvar je: koji su uvjeti istinitosti. Uvjeti istinitosti su uvjeti pod
kojima je neka rečenica istinita. I, kaže Dummett, uvjeti istinitosti transcendiraju uvjete
tvrdljivosti.

Michael Dummett razlikuje dvije stvari: razlikuje, engl. „assertability conditions“ and „truth
conditions.“, u prijevodu: Michael Dummett razlikuje „uvjete tvrdljivosti“ i „uvjete
istinitosti.“
1. engl. „assertability conditions“, u prijevodu: „uvjeti tvrdljivosti“ – to su uvjeti pod
kojima je opravdano tvrditi neku rečenicu. Uvjeti tvrdljivosti su epistemički, oni
odgovaraju na pitanje: pod kojim je uvjetima opravdano tvrditi neku rečenicu, koliku
ja evidenciju moram imati da bi imao pravo nešto tvrditi.
2. Engl. „truth conditions“, u prijevodu: „uvjeti istinitosti.“. Uvjeti istinitosti su uvjeti
pod kojima je neka rečenica istinita. Uvjeti istinitosti transcendiraju uvjete tvrdljivosti.

Michael Dummet razlikuje tvrdljivost =engl. „assertability“ i istinitost = engl. „truth“.

63
Michael Dummett razlikuje uvjete tvrdljivosti, engl. „assertability conditions“ i razlikuje
uvjete istinitosti, engl. „truth conditions“.

Kaže Dummett, rasprava između realizma i antirealizma je bila formulirana na više različitih
načina, do sada i u povijesti filozofije, i tako, kaže Dummett, zapravo, njemu se čini da je
najbolji način da se formulira teza realizma i antirealizma je da vidimo za neku domenu
diskursa, da vidimo za tu domenu diskursa da li ta domena diskursa ima uvjete istinitosti
(engl. „truth conditions“) ili ima uvjete tvrdljivosti (engl. „assertability conditions“).

Tako da, onda realist bi bio onaj tko smatra da ta neka domena diskursa ili rečenice ili već što
je, da to ima uvjete istinitosti (engl. „truth conditions“), i da, zapravo, rečenica na neki način
govori o uvjetima istinitosti, rečenica izražava uvjete istinitosti, dok bi antirealist smatrao da
rečenica izražava uvjete tvrdljivosti (engl. „assertability conditions“), antirealist bi smatrao da
rečenica izražava pod kojim je uvjetima opravdano tvrditi tu rečenicu.

Možemo se sjetiti opet onog suda, mislim na pravosuđe. Što znači da je netko kriv? To znači
da je učinio to i to (da je počinio neko nedjelo)– to bi bilo u skladu s uvjetima istinitosti (engl.
„truth conditions“) – to su uvjeti pod kojima je neka rečenica istinita, i oni transcendiraju
uvjete tvrdljivosti, a drugo je shvaćanje da to da je netko kriv znači da ga je sud proglasio
krivim – to bi bilo u skladu s uvjetima tvrdljivosti (engl. „assertability conditions“) - to su
uvjeti pod kojima je opravdano tvrditi neku rečenicu. Uvjeti tvrdljivosti su epistemički, oni
odgovaraju na pitanje: pod kojim je uvjetima opravdano tvrditi neku rečenicu, koliku ja
evidenciju moram imati da bi imao pravo nešto tvrditi. U slučaju pravosuđa, sud tvrdi da je taj
netko kriv, i proglasio ga je krivim, i zato bi to bilo u skladu s uvjetima tvrdljivosti (engl.
„assertability conditions“).

Pitanje je: kakve su rečenice, kakav je diskurs, kakav je tekst? Da li te rečenice imaju uvjete
istinitosti (engl. „truth conditions“), ili imaju uvjete tvrdljivosti (engl. „assertability
conditions“)? Test, kaže Dummett, test kojim se razlikuje realizam od antirealizma je princip
bivalencije. Test kojim se razlikuje realizam od realizma je to da li netko prihvaća ili ne
prihvaća princip bivalencije za neodlučive iskaze. Neodlučivi iskazi, da vidimo što je to.
Dummettova motivacija dolazi iz matematike i logike, Dummettova motivacija zapravo
dolazi iz intuicionističkog programa u matematici i u logici.

64
Što je intuicionizam? Koja je tamo karakteristika tog intuicionizma, intuicionističkog
programa u matematici i u logici? To su velike riječi i složeni termini, no vidjet ćemo kroz
predavanje, osnovni elementi su jasni i jednostavni.

Dalje, što bi u matematici značilo da je nešto istinito i da je nešto neistinito? Jer, u matematici
postoje dokazi i onda, intuicionisti ne žele govoriti o istini i neistini, nego, oni smatraju da je
bolje govoriti ove termine: „dokazano“ i „nedokazano“, umjesto o istini i neistini, oni
smatraju da je bolje govoriti o: „dokazano“ i „nedokazano“. U ovom iskazu: „Istinito je da p.“
Ovaj termin „istinito“, to je bolje zamijeniti sa: „Dokazano je da p.“, a nije „Istinito da p.“, to
znači: „Dokazano je da ne-p.“ Izraz „istinito“ treba zamijeniti sa izrazom „dokazano“. To je
osnovna ideja intuicionističkog programa unutar matematike. Što ako nije dokazano nijedno
ni drugo (ni p ni ne-p)? Pa onda ništa, ne tvrdi se ni jedno ni drugo.

Jako dobar primjer je Goldbachova hipoteza: (slika: 1:42:44):

Goldbachova hipoteza
Svaki parni broj veći od 2 zbroj je dvaju prim brojeva.

Fermatov teorem
Ne postoje tri broja takva da xn + yn = zn gdje je n veće od 2.

Nastavak predavanja: Goldbachova hipoteza - Goldbachova hipoteza tvrdi da se svaki parni

prirodni broj veći od 2 može na barem jedan način prikazati kao zbroj dvaju prostih, prim
brojeva. Postavio ju je njemački matematičar Christian Goldbach u pismu švicarskom
matematičaru Leonhardu Euleru. Njemački matematičar Christian Goldbach u pismu
švicarskom matematičaru Leonhard Euleru postavio je hipotezu: "Svaki cijeli broj veći od 2 je
moguće napisati kao zbroj tri prosta broja." On je 1 smatrao prostim brojem, pa kad bi tu
tvrdnju modernizirali, dobili bi: "Svaki cijeli broj veći od 5 je moguće napisati kao zbroj tri
prosta broja." Euler se zainteresirao za tu tvrdnju te ju je promijenio u: "Svaki paran broj veći
od 2 može se predstaviti kao zbroj dva prosta broja.", i

Fermatov teorem – Dokaz u matematici, za koji je Pierre de Fermat tvrdio da postoji.

Prijedlog je prvi put kao teorem iznio Pierre de Fermat oko 1637. godine. U teoriji brojeva,
Fermatov posljednji teorem (koji se ponekad naziva Fermatova pretpostavka, posebno u

65
starijim tekstovima) navodi da niti jedna tri pozitivna cijela broja a, b i c ne zadovoljavaju
jednadžbu an + bn = cn za bilo koju cjelobrojnu vrijednost od n veću od 2. Slučajevi n = 1 i n =
2 poznati su još od antike, poznati su još od starina da imaju beskonačno mnogo rješenja.

To (Goldbachova hipoteza i Fermatov teorem) su primjeri iz matematike, relativni su za našu

raspravu o realizmu i antirealizmu, imaju veze sa našom raspravom o realizmu i antirealizmu,
jedna se hipoteza veže na prvu. Goldbachova hipoteza glasi: „Svaki parni broj veći od 2
predstavlja zbroj dvaju prim brojeva." Prim brojevi su oni brojevi, za koje vrijedi da je taj
broj djeljiv sa jedan (1) i sa samim sobom. Prosti brojevi ili primbrojevi su svi prirodni
brojevi djeljivi bez ostatka samo s brojem 1 i sami sa sobom, a strogo veći od broja 1.

Goldbachova hipoteza glasi: „Svaki parni broj veći od 2 zbroj je dvaju prim brojeva.“
Christian Goldbach, koji je postavio tu hipotezu je tom svojom hipotezom nešto rekao,
odnosno, tom hipotezom on nešto tvrdi o svim parnim brojevima (Goldbach svojom
hipotezom tvrdi da je svaki parni broj veći od 2 zbroj dvaju prim brojeva).
Fermatov teorem kaže: „Ne postoje tri broja takva da x n + yn = zn, gdje je n veće od 2. Ne
postoje takva tri broja.“

Zašto su ovi primjeri (Goldbachova hipoteza i Fermatov teorem) zanimljivi? Ovo se dugo, i
još uvijek se ne može nikako dokazati, odgovori na te primjere su uvijek: „ni da ni ne.“ Zašto
se ne može dokazati njihova točnost niti netočnost? Zašto je problem dokazati te primjere?
Zašto je teško dokazati te primjere, i čak, u principu, pitanje je: da li je moguće dokazati te
primjere ili nije? Zašto? Zato što brojeva ima beskonačno mnogo.

Fermat tvrdi u svom teoremu da: „Ne postoje tri broja takva da x n + yn = zn, gdje je n veće od
2.“ Na primjer, da pregledate sve brojeve do milijarde, i vidite da stvarno nema takva tri broja
kao što Fermatov teorem kaže. Ali imaš i milijardu i jedan broj, pa imaš milijardu i dva, pa
imaš milijardu i tri, koliko god brojeva pregledaš, uvijek imaš još brojeva, tako da nikad ne
možeš biti siguran da stvarno ne postoje tri takva broja da x n + yn = zn, gdje je n veće od 2, ili,
nikad ne možeš biti siguran da stvarno ne postoje dva takva broja da zadovoljavaju teorem, ne
možeš nikada biti siguran, jer brojeva ima beskonačno mnogo.

Kaže Dummett: „Tu je razlika. Realist, netko, u ovom slučaju, realist u pogledu matematike
će reći: „Ova rečenica: npr. Fermatov teorem: „Ne postoje tri broja takva da x n + yn = zn, gdje

66
je n veće od 2.“, kao i svaka druga rečenica, ili je istinita ili je neistinita. Možda mi to ne
znamo, ali ona je istinita ili je neistinita. Možda takvi brojevi kao što teorem kaže postoje,
možda takvi brojevi ne postoje.“

I jedna i druga hipoteza, i Goldbachova hipoteza: „Svaki parni broj veći od 2 zbroj je dvaju
prim brojeva.“ i Fermatov teorem: „Ne postoje tri broja takva da x n + yn = zn, gdje je n veće od
2.“, za obje rečenice će realist reći: „One imaju istinosnu vrijednost, (slika: 1:44:40), one jesu
istinite ili neistinite, jer je sve istinito ili neistinito, pa tako i one, ovisi o tome kakva je
matematika.“ Netko mu može odgovoriti i reći: „Ali nitko nikad nije pregledao te brojeve, jer
su preveliki.“ Realist će odgovoriti: „Možda nitko nije pregledao brojeve, ali oni su takvi
kakvi jesu.“

U nekom smislu, postoji neka matematička stvarnost, koja ove (slika: 1:45:04), iskaze
(Goldbachovu hipotezu i Fermatov teorem), i ovakve iskaze čini istinitima ili neistinitima,
znali mi to ili ne. Netko kaže: „Ali to ne možeš dokazati, ne možeš dokazati tvrdnje tih
rečenica, ne možeš dokazati tvrdnje iz Goldbachove hipoteze i Fermatovog teorema.“

Realist će reći: „Ne možeš dokazati tvrdnje tih rečenica (tvrdnje iz Goldbachove hipoteze i
Fermatovog teorema), ali stvar (te rečenice, tvrdnje iz Goldbachove hipoteze i Fermatovog
teorema), stvar je ili istinita ili neistinita.“ Zašto? Zbog principa bivalencije, koji kaže da
svaka rečenica je, za svaku rečenicu vrijedi: ili je istinita ona ili je istinita njena negacija, to je
princip bivalencije, i on nam kaže da ovo ovdje (Goldbachova hipoteza i Fermatov teorem):
(slika: 1:45:28), ili je istinito ili je neistinito. Mi to ne možemo znati, ali to je druga stvar što
mi ne možemo to znati (je li istinito ili neistinito).

Na primjer, ako kažemo: „U univerzumu ima inteligentnog života ili nema inteligentnog
života.“ Ako u univerzumu ima inteligentnog života, onda ga ima, a ako u univerzumu nema
inteligentnog života, onda ga nema. Ako je istina da u univerzumu ima inteligentnog života,
onda ga ima, a ako je istina da u univerzumu nema inteligentnog života, onda ga nema. Mi to
ne možemo znati da li u univerzumu ima ili nema inteligentnog života, ali nema veze što mi
to ne možemo znati, ako je istina da u univerzumu ima inteligentnog života, onda je to istina,
a ako je istina da u univerzumu nema inteligentnog života, onda je to istina, znali mi to ili ne.
To je realistička ideja.

67
Dummett neće realizam, on bi antirealizam, i to što on zastupa, varijanta antirealizma koju on
zastupa, to je neka varijanta verifikacionizma, tako da se govori o verifikacionizmu. To što on
zastupa, varijanta (antirealizma) koju Dummett zastupa, to je srodno i blisko
verifikacionizmu, u osnovi je ista ideja (Dummettova varijanta antirealizma i
verifikacionizam imaju, u osnovi, istu ideju), mada, treba paziti, postoje neke razlike između
onoga što su logički pozitivisti bili tvrdili, oni su bili verifikacionisti 30-40 godina prije
Dummetta, i (postoje neke razlike između toga što su logički pozitivisti tvrdili) i između
Dummettove varijante antirealizma, Dummettove varijante verifikacionizma.

Za tu razliku između Dummetta, Dummettove varijante antirealizma, Dummettove varijante

verifikacionizma i pozitivista, Rudolf Carnap ima jedan tekst, naslov teksta je: njem.
Wahrheit und Bewährung , u prijevodu: Istina i evidencija, ili Istina i dokaz, to je tekst iz
1952. godine, autori: Carl G. Hempel & Rudolf Carnap, prvi put objavljeno u filozofskom
časopisu: Journal of Symbolic Logic 17 (2): pp. 139 (1952. godine). The Journal of Symbolic
Logic , Volume 17 , Issue 2 , June 1952 , pp. 139
DOI: https://doi.org/10.2307/2266262

Rudolf Carnap. Wahrheit und Bewährung. Objavljeno u filozofskom časopisu: Actes du

Congrès International de Philosophie Scientifique, IV Induction et probabilité, Actualités
scientifiques et industrielles 391, Hermann & Cie, Paris. 1936., pp. 18–23.
Rudolf Carnap. Wahrheit und Bewährung. Objavljeno u filozofskom časopisu: Actes du
Congrès International de Philosophie Scientifique: pp. 18-23 (1936.)

I, u tom tekstu, kaže Carnap: „Naravno da su istina i dokaz dvije različite stvari.“ Bili su ga
dosta optuživali, onda ga je to nerviralo, bili su Carnapa dosta optuživali da on poistovjećuje
te dvije stvari (da poistovjećuje istinu i dokaz), onda je morao napisati tekst, gdje je explicite
objasnio da on ne poistovjećuje istinu i dokaz, morao je napisati tekst o istini i dokazu, koji se
i zove: Wahrheit und Bewährung, u prijevodu: Istina i evidencija, ili Istina i dokaz, gdje je
Carnap explicite kazao: „Pa naravno da istina i dokaz nije isto, naravno da istinitost i dokaz
nisu iste stvari, istina i dokaz su dvije različite stvari. Dokaz je dokaz, a istina je istina, to su
dvije različite stvari. Ja to nisam nikad poistovjetio.“

No, Dummett bi poistovjetio istinu i dokaz, istinitost i dokaz bi poistovjetio i rekao da su to

iste stvari. U tome je onda razlika između klasičnih pozitivista - verifikacionista i Dummetta,

68
to što Dummett bi poistovjetio istinu i dokaz, istinitost i dokaz bi poistovjetio i rekao da je to
isto, da su to iste stvari, a klasični pozitivisti – verifikacionisti ne bi poistovjetili istinu i
dokaz, istinitost i dokaz ne bi poistovjetili i rekli bi da su istina i dokaz dvije različite stvari.

Ili, ako nekoga zanima više o tome, (o verifikacionizmu), onda se preporuča, postoji jedna
dobra knjiga, čija je autorica: Cheryl Misak, C. J. Misak, njena knjiga se zove:
Verificationism: Its History and Prospects (Philosophical Issues in Science), u prijevodu:
Verifikacionizam: njegova povijest i izgledi/planovi (filozofska pitanja/problemi u znanosti),
prvi put objavljena 1995. godine, izdavač: Routledge (1995.), kraći naziv knjige:
Verificationism: Its History and Prospects, u prijevodu: Verifikacionizam: njegova povijest i
izgledi, prvi put objavljena 1995. godine, izdavač: Routledge (1995), autorica: C. J. Misak, ili
Cheryl Misak.

Još samo za kraj da kažemo, što je zanimljivo za Dummetta, on odbacuje princip bivalencije, i
prihvatio bi antirealizam, on smatra da je antirealizam bolji, a to je ideja da mi, kada
govorimo, da mi zapravo govorimo o uvjetima tvrdljivosti (engl. „assertability conditions“), a
ne govorimo o uvjetima istinitosti (engl. „truth conditions“).

Dummett smatra da, (to je antirealistička ideja), kada mi govorimo, naše rečenice, značenje
naših rečenica je vezano uz ono što je nama dostupno, uz ono što je nama spoznajno dostupno
(to su uvjeti tvrdljivosti, engl. „assertability conditions“ – to su uvjeti pod kojima je
opravdano tvrditi neku rečenicu. Uvjeti tvrdljivosti su epistemički, oni odgovaraju na pitanje:
pod kojim je uvjetima opravdano tvrditi neku rečenicu, koliku ja evidenciju moram imati da
bi imao pravo nešto tvrditi.), a, kada mi govorimo, naše rečenice, značenje naših rečenica nije
vezano uz to kakve stvari jesu, znali mi za njih ili ne (to su uvjeti istinitosti, engl. „truth
conditions“ - to su uvjeti pod kojima je neka rečenica istinita, i oni transcendiraju uvjete
tvrdljivosti.).

To je varijanta antirealizma koju bi Dummett htio, varijanta je semantička. Ovo što je Loux u
svojoj knjizi, u posljednjem poglavlju koje se zove: „Izazovi antirealizma“, stavio i Putnama i
Dummetta zajedno, u isto poglavlje, u nekom smislu oni stvarno pripadaju zajedno u to
poglavlje, zato što govore o semantici, govore o značenju i o jeziku.

69
Ovo što kaže Dummett, to je zanimljivo, to odbacivanje principa bivalencije i ta ideja da, ako
nešto nije dokazano, da onda nije istina i da nema smisla govoriti o istini koja nije dokazana,
to onda ima, i taj intuicionizam ima neke implikacije, ne samo teorijske. Na primjer, jedna od
implikacija je, Dummett kaže: u nekim situacijama, kaže Dummett, da je njegova teorija bliža
zdravom razumu, tvrdi da je njegova teorija bliža zdravom razumu od uobičajene, standardne
logike.

Na primjer, kad se radi o materijalnoj implikaciji, primjer kaže: u nogometu, igra Rijeka-
Hajduk. U Rijeci, ja se kladim da će Rijeka pobijediti, međutim, bude nevrijeme i utakmica se
ne održi. I što sad? Jesam ja izgubio okladu, da li to znači da sam ja izgubio zato što Rijeka
nije pobijedila? Netko kaže: „Pa rekao si da će Rijeka pobijediti, sto kuna si dao da će Rijeka
pobijediti, a Rijeka nije pobijedila. Stoga, izgubio si.“

Taj princip bivalencije nekako čudno radi, radi i kada nije ispunjen neki antecedens. Onda ja
mogu reći: „Ali morali su Rijeka i Hajduk igrati utakmicu.“ Onda netko može reći: „A, ne,
tvoja rečenica je bila: „Rijeka će pobijediti.“ I na to si se kladio i dao si sto kuna na to da će
Rijeka pobijediti, no Rijeka nije pobijedila, znači: izgubio si sto kuna.“ Ja onda mogu reći:
„Ali Rijeka i Hajduk nisu igrali uopće.“

Zato Dummett predlaže jednu modifikaciju principa bivalencije, npr. za materijalnu

implikaciju: (slika: 1:49:58), postoji nešto što se zove „paradoksi materijalnih implikacija“:
(slika:1:50:01). To znači da: kad je god antecedens (slika:1:50:04) neistinit, (slika: 1:50:05),
cijela implikacija je istinita (slika: 1:50:06). Kaže Dummett: „To nije tako, kad mi kažemo
ako, (oblik kondicionala, kondicionalne rečenice), onda nemamo to na umu. (slika: 1:50:08)

Kad mi kažemo ako, (oblik kondicionala, kondicionalne rečenice), imamo na umu ovo da, ako
je npr. bilo nevrijeme, pa utakmica se nije odigrala, onda, Dummett kaže: engl. „all bets are
off“, u prijevodu: „sve oklade otpadaju“. Ako antecedens (prvi dio kondicionala,
kondicionalne rečenice) nije ispunjen, „sve oklade otpadaju.“ i ono što ta kondicionalna
rečenica izriče ne može vrijediti, u ovom našem primjeru: ako se ja kladim da će Rijeka
pobijediti Hajduk u utakmici, ali bude nevrijeme pa se utakmica nije odigrala, onda moja
oklada otpada, jer antecedens te rečenice nije ispunjen, Rijeka nije pobijedila Hajduk jer se
utakmica uopće nije odigrala jer je bilo nevrijeme.“

70
Ne možemo baš taj princip bivalencije koristiti svuda i uvijek, to bi bilo grubo, sirovo,
netočno i neprecizno. Dummett kaže: „Koja je onda ovdje istinosna vrijednost, (slika:
1:50:41), kada antecedens nije istinit? (slika: 1:50:41). Ništa, onda nema istinosne vrijednosti,
engl. „all bets are off“, u prijevodu: „sve oklade otpadaju“.“ Dummett bi ovako revidirao
(slika: 1:50:46), ovu tablicu.

Za Dummetta, za Dummettov antirealizam, tu mislim da on ima jedan osnovni problem, jer

čini se da, izgleda da istina prethodi evidenciji. Što je evidencija? Evidencija su dokazi, neki
kolege kod nas na Filozofskom fakultetu u Rijeci, odsjek za filozofiju, neki kolege prevode sa
engleskog jezika, izraz: engl. „evidence“, pa onda ga prevode sa izrazom: „dokazna građa“,
jer dokaz nije baš adekvatan prijevod za engleski izraz: „evidence“, u filozofiji, dokaz nije baš
adekvatan prijevod u filozofiji, za taj engleski izraz: engl. „evidence“.

Na sudu se govori o dokazima, ali to baš nije dokaz (u pravom smislu te riječi, kako se ona
koristi na sudu) u filozofiji, u logici. Tamo (u filozofiji, u logici) je dokaz formalni dokaz,
logički, matematički dokaz, pa onda neki kolege kod nas, s Filozofskog fakulteta u Rijeci, s
odsjeka za filozofiju govore, za engleski izraz: „evidence“, govore: „dokazna građa“ ili slično.

No, mislim da možemo zadržati ovaj izraz „evidencija“, kao prijevod engleskog izraza: engl.
„evidence“ – hrv. „evidencija“, to je ono što dokazuje neku propoziciju. Ono na osnovi čega
smatramo da je ta propozicija istinita, to je evidencija. Onda, izgleda da istina pojmovno
prethodi evidenciji.

Na primjer, da bismo dokazali tu tvrdnju da istina pojmovno prethodi evidenciji, spomenimo

ovu situaciju: mi smo, npr., na sudu i netko je optužen da je ubio nekoga. Da bismo mi
razumjeli zašto je on optužen, moramo znati što znači to da je „on ubio nekoga“, da bismo mi
razumjeli zašto je on optužen, moramo znati što znači „ubiti nekoga“, ili, ako je netko optužen
da je pronevjerio nešto, da bismo mi razumjeli zašto je on optužen, moramo znati što znači to
da je „on pronevjerio nešto“, da bismo mi razumjeli zašto je on optužen, moramo znati što
znači „pronevjeriti nešto“.

Mi moramo znati što to znači npr. „pronevjeriti nešto“ ili „ubiti nekoga“, da bismo uopće
znali zašto je on optužen na sudu. Onda dolazi evidencija, pa onda dolazi policija i kaže: „Pa,
ima otisak prsta na mjestu zločina, pa ima tragove baruta na rukama itd.“. Da li to jest ili nije

71
evidencija, da li ćemo to uzeti u obzir ili nećemo kada dokazujemo krivnju ili nevinost
optuženika na sudu?

Da bismo mogli procijeniti što jest, a što nije relevantna evidencija, mi moramo znati što
znači iskaz da je optuženik npr. „ubojica“, ako je on optužen da je ubio nekoga, ili, moramo
znati što znači iskaz da je optuženik „falsifikator“, ako je on optužen da je pronevjerio nešto,
ili, moramo znati što znači to za što je već on optužen. Moramo prvo razumjeti istinu, da
bismo mogli znati što se uopće može računati kao evidencija, jer što nam vrijedi otisak prsta
ako ne razumijemo pojam ubojstva ili falsificiranja? Onda uopće nećemo znati što se računa
za što.

Tako da, izgleda da Dummettova opcija, njegova varijanta antirealizma, izgleda da neće
proći. Zašto? Zato što istinu ne možeš ukloniti, pojmovno je ne možeš ukloniti, ne možeš ju
ukloniti i zamijeniti evidencijom, zato što evidencija pretpostavlja istinitost. Da bismo uopće
mogli znati što jest i što nije relevantna evidencija za neku hipotezu ili za neku rečenicu, za
neki sud, moramo razumjeti tu hipotezu, tu rečenicu, taj sud, i moramo znati koji su uvjeti
istinitosti. Izgleda da uvjeti tvrdljivosti, engl. „assertability conditions“, oni jesu manje od
uvjeta istinitosti (engl. „truth conditions“), uvjeti istinitosti transcendiraju uvjete tvrdljivosti,
ali pojmovno, uvjeti tvrdljivosti podrazumijevaju uvjete istinitosti.

Postoji još jedan problem za Dummettovu opciju, varijantu antirealizma: evidencija se može
mijenjati s vremenom, a istina ne. Tako da su to različite stvari – evidencija i istina su različite
stvari, i ne smije ih se zamjenjivati. Što to znači?

Na primjer, u tom kriminalnom diskursu, bilo je dosta slučajeva po Americi da je čovjek

osuđen za nešto, npr. za ubojstvo, i onda, nakon 20 godina, dođe nova medicinska tehnika,
sudski vještaci imaju DNK analizu, i onda se analizira npr. uzorak kose, krvi, čega već, i
onda, sudski vještaci vide da nije bio on, da čovjek koji je bio osuđen za ubojstvo, da nije kriv
i da nije počinio to ubojstvo za koje je osuđen, i onda ga puste iz zatvora nakon 20 godina.
Imamo novu evidenciju. Zašto? Zato što imamo raspoloživu novu medicinsku tehniku, nove
mikroskope, ili već kakve kemijske i laboratorijske analize. Imamo novu evidenciju. Za što?
Za staru presudu, ili hipotezu ili sud.

72
To značenje iskaza „ubiti nekoga“, ili toga da je on „počinio ubojstvo“, što znači da ovaj
čovjek jest ubojica ili da nije ubojica, to ostaje fiksno, to je fiksno, a ono što može biti
evidencija za to da je on ubojica ili da on nije ubojica, to može varirati, napretkom
tehnologije. To, taj primjer onda pokazuje da se to (istina i evidencija), ne može brkati,
evidencija i istina su različite stvari, i ne smije ih se zamjenjivati, i taj primjer pokazuje da se
istina ne može mijenjati s vremenom, a evidencija se može mijenjati s vremenom.

Još samo da kažemo za kraj, postoji još jedna rasprava u kontekstu realizma i antirealizma, još
se govori o dispozicijama, često se govori o dispozicijama, dispozicijska svojstva. Ne znam je
li to dobro postavljeno terminološki, ne znam je li ispravno reći „dispozicijska svojstva“,
možda je bolje reći za ova primarna, jednostavna svojstva, to su „kategorička svojstva“, a ne
„dispozicijska svojstva“.

Možda je bolje reći da se rasprava između realizma i antirealizma odnosi na „kategorička

svojstva“, ali, može se odnositi i na dispozicijska svojstva koja su npr.: lomljivost, topljivost, i
tako dalje, i u kontekstu te rasprave o dispozicijskim svojstvima, unutar realizma i
antirealizma, postavlja se pitanje: da li ćemo biti realisti ili ne u pogledu toga, u pogledu
dispozicijskih svojstava?

*(Realisti u pogledu dispozicijskih svojstava bi tvrdili da dispozicijska svojstva postoje, čak i

ako ih neki čovjek (ili objekt) kojemu se pripisuju ta dispozicijska svojstva, nikad nije
pokazao, dispozicijska svojstva su npr.: lomljivost, topljivost, itd., a antirealisti u pogledu
dispozicijskih svojstava bi tvrdili da dispozicijska svojstva ne postoje, ako ih neki čovjek (ili
objekt) kojemu se pripisuju ta dispozicijska svojstva, nikad nije pokazao, dispozicijska
svojstva su npr.: lomljivost, topljivost itd.). *

*Realisti u pogledu dispozicijskih svojstava će onda tvrditi da postoji dispozicijsko svojstvo

hrabrosti kod čovjeka koji nikad nije pokazao to svojstvo hrabrosti i koji nikad u životu nije
bio izložen nikakvoj opasnosti, dok će antirealisti u pogledu dispozicijskih svojstava tvrditi da
ne postoji to dispozicijsko svojstvo hrabrosti kod čovjeka koji nikad nije pokazao to svojstvo
hrabrosti i koji nikad u životu nije bio izložen nikakvoj opasnosti. *

*U nastavku predavanja ću navesti detaljnije primjere (konkretni primjeri navedeni su za

dispozicijska svojstva: hrabrosti – primjer s hrabrošću je primjer kojeg Dummett navodi, i

73
topljivosti – primjer sa šećerom i topivosti kojeg profesor navodi) koji ilustriraju ono za što
Dummett smatra da su realisti u pogledu dispozicijskih svojstava dužni tvrditi, i ono što
antirealisti u pogledu dispozicijskih svojstava tvrde, i ti primjeri, konkretno, primjer sa
dispozicijskom svojstvom hrabrosti kojeg Dummett navodi, također ilustrira i Dummettove
antirealističke tendencije u pogledu dispozicijskih svojstava, ti primjeri, konkretno, primjer sa
dispozicijskom svojstvom hrabrosti kojeg Dummett navodi, također ilustrira i Dummettovu
tendenciju da prihvati antirealizam u pogledu dispozicijskih svojstava. *

Dummett i o tome piše (o dispozicijskim svojstvima unutar rasprave o realizmu i

antirealizmu, on piše o tome da li ćemo biti realisti ili ne u pogledu dispozicijskih svojstava),
no mislim da je možda bolje ta dispozicijska svojstva naprosto pustiti, i reći da su
dispozicijska svojstva posebna rasprava, ali, kaže Dummett, ako je netko realist, pa će onda
vjerojatno biti realist u pogledu dispozicijskih svojstava. Vjerojatno će biti realist u pogledu
dispozicijskih svojstava, ako je čovjek realist, ali on ne mora biti realist u pogledu
dispozicijskih svojstava, ako je realist inače, u pogledu drugih stvari. Možemo biti realisti u
pogledu kategoričkih svojstava, a antirealisti u pogledu dispozicijskih svojstava, koja su npr.:
lomljivost, topljivost itd.

Dummett govori i o dispozicijskim svojstvima unutar rasprave o realizmu i antirealizmu, i

onda kaže da, npr., netko tko je realist u pogledu dispozicijskih svojstava, da zapravo završi u
nekakvom apsurdnom gledištu, u smislu da to gledište (netko tko je realist u pogledu
dispozicijskih svojstava), da to ima apsurdne posljedice.

Dummett kaže ovako, uzme primjer, on ima odlične primjere, jako mi se sviđaju, zato ga
navodim, ali meni se čini, mislim i da taj primjer od Dummetta kojeg ću navesti, da zapravo
nije dobar i da ne pokazuje to što Dummett želi pokazati, ali dobar je primjer.

Primjer kaže: imamo pridjev: „hrabar“, hrabrost. Hrabrost je dispozicijska kvaliteta, hrabrost
je dispozicijsko svojstvo, i „hrabrost“ znači da, npr. ovisi o tome kako će netko reagirati kad
je suočen s opasnošću. Na primjer, ako je suočen s opasnošću, da on neće pobjeći, i onda to
znači da je hrabar. To je dispozicijski (to ako je netko suočen s opasnošću, da on neće pobjeći,
i onda je hrabar), i to kako će netko reagirati u nekim okolnostima (npr. u slučaju hrabrosti,
to da li je netko hrabar ili nije ovisi o tome kako će taj netko reagirati kad je suočen s

74
opasnošću), i to je dispozicijsko svojstvo, kao i ova druga dispozicijska svojstva, npr.
lomljivost, topljivost, tako je i hrabrost dispozicijsko svojstvo.

Kaže Dummett ovako: „Ako je netko realist u pogledu hrabrosti (u pogledu tog dispozicijskog
svojstva), onda on zapravo mora i primijeniti na to dispozicijsko svojstvo hrabrosti (ako je
netko realist u pogledu hrabrosti), onda on zapravo mora i primijeniti taj princip bivalencije
(na to dispozicijsko svojstvo hrabrosti, ako je netko realist u pogledu hrabrosti), i tako mora
naći kategoričku osnovu u nešto, mora naći kategoričku osnovu u nečemu što taj čovjek ima u
svom karakteru, nešto što ga čini hrabrim, nešto što hrabrost jest.

Dummettova ideja (ako je netko realist u pogledu hrabrosti) je da to (dispozicijsko svojstvo

hrabrosti – da za to svojstvo, realist u pogledu hrabrosti mora naći kategoričku osnovu u
nečemu što taj čovjek ima u svom karakteru, da je to nešto što ga čini hrabrim, nešto što
hrabrost jest), da su to neka karakterna svojstva koja čovjek ili ima ili nema, i da za njih
vrijedi princip bivalencije - da taj čovjek ta karakterna svojstva (koja odgovaraju
dispozicijskom svojstvu hrabrosti), ili ima ili nema.

I onda, ide Dummettov primjer ovako, kaže: zamislimo da je čovjek živio vrlo mirnim i
povučenim životom, cijeli život je živio vrlo mirnim i povučenim životom, na primjer,
uzmimo da je bio službenik na pošti. Nikad nije bio u konfliktu ni sa kim, nije imao nikakvih
problema, nikakvih sukoba, nikad nije bio izložen nikakvoj opasnosti, nikad u životu nije bio
izložen nikakvoj opasnosti.

Primjer dalje kaže: čovjek je tako proživio cijeli život, a da nije bio izložen nikakvoj
opasnosti. I onda, čovjek je umro, i, kaže Dummett, dođe mu netko na sprovod i kaže: „Znate,
on je bio jako hrabar čovjek.“ Što to znači da je on: „bio jako hrabar čovjek“? I onda, onaj
čovjek koji je rekao da je pokojni bio jako hrabar čovjek, odgovori: „Pa, imao je dispoziciju
da, zapravo, utvrdili smo, imao je dispoziciju, bio je takav da: da je bio suočen s opasnošću,
ne bi pobjegao, imao je tu karakteristiku. Stoga možemo reći da je on bio hrabar čovjek.“

Onda mu netko drugi kaže: „Ali on nikad u životu nije bio suočen s opasnošću.“ Čovjek koji
je rekao da je pokojni bio jako hrabar čovjek odgovori: „Da, nikad u životu nije bio suočen s
opasnošću, ali moramo reći da je bio hrabar.“ Zašto? Jer je imao takve i takve psihološke
karakteristike, da: da je bio suočen s opasnošću, da ne bi pobjegao.

75
Kaže Dummett, to izgleda apsurdno, za čovjeka koji nikad u životu nije bio izložen nikakvoj
opasnosti, za njega tvrditi da je bio hrabar. Dummett kaže: „To izgleda apsurdno.“ A, smatra
Dummett da je to posljedica realizma, pa ako ćemo biti realisti u pogledu dispozicijskih
svojstava, onda moramo imati kategoričku bazu tog dispozicijskog svojstva, npr. u slučaju
hrabrosti, realist u pogledu tog dispozicijskog svojstva - hrabrosti, mora naći kategoričku
osnovu u nečemu što taj čovjek ima u svom karakteru, nešto što ga čini hrabrim, nešto što
hrabrost jest. I onda smo dužni tvrditi ovakve stvari kao u primjeru (za čovjeka koji nikad u
životu nije bio izložen nikakvoj opasnosti, za njega tvrditi da je bio hrabar.), no, budući da su
ovakve stvari apsurdne, onda je bolje odustati od realizma, prema Dummettovom mišljenju.

*To bi značilo da su realisti u pogledu dispozicijskih svojstava dužni tvrditi da ona

(dispozicijska svojstva) postoje, čak i ako ih čovjek nije pokazao, npr. dužni su tvrditi da je
čovjek hrabar (hrabrost je dispozicijsko svojstvo) čak i ako nikad u životu nije bio izložen
opasnošću. Antirealisti u pogledu dispozicijskih svojstava tvrde da dispozicijska svojstva ne
postoje ako ih čovjek nije nikad pokazao (u kontekstu navedenog primjera, antirealist u
pogledu dispozicijskih svojstava bi tvrdio da čovjek nije hrabar, da nema to dispozicijsko
svojstvo hrabrosti, ako nikad u životu nije bio izložen opasnošću, i ako nikad nije pokazao to
dispozicijsko svojstvo hrabrosti.) *

*Jedan drugi primjer tvrdnje realista u pogledu dispozicijskih svojstava bi bio da je šećer
topiv (to je profesor naveo, a ne Michael Dummett), šećer sadrži to dispozicijsko svojstvo
topljivosti, čak i kada je šećer na suhome, čak i kada ne pokazuje to dispozicijsko svojstvo
topljivosti, šećer svejedno ima to dispozicijsko svojstvo topljivosti. *

*S druge strane, antirealist u pogledu dispozicijskih svojstava bi tvrdio da šećer u tom slučaju,
ako je na suhome, nema dispozicijsko svojstvo topljivosti, jer to svojstvo nije pokazao,
antirealist u pogledu dispozicijskih svojstava, u kontekstu ovog primjera sa šećerom, bi tvrdio
da ne postoji dispozicijsko svojstvo topljivosti šećera kada je šećer na suhome, dok bi realist u
pogledu dispozicijskih svojstava tvrdio da šećer ima to dispozicijsko svojstvo topljivosti čak i
kada je šećer na suhome, čak i kada ne pokazuje to dispozicijsko svojstvo topljivosti, šećer
svejedno ima to dispozicijsko svojstvo topljivosti. *

Meni se čini da taj Dummettov argument ne prolazi i da nije točan, ali dobar je primjer:
čovjek koji je cijelog života živio mirnim i povučenim životom, i nikad nije bio suočen ni sa

76
kakvom opasnošću, da li ćemo mu reći na sprovodu, da li ćemo za tog čovjeka reći na
njegovom sprovodu: „Znaš, on je bio jako hrabar čovjek. Zašto? Jer je imao takve psihološke
karakteristike, jer je imao takvu psihološku konstituciju da: da je bio suočen s opasnošću, da
ne bi pobjegao.“ To bi bilo sve za ovo današnje predavanje o realizmu i antirealizmu.

77