GIMNAZIJA ŽUPANJA

ISUSOVCI

Mia Pranjić, 2.b Antun Oršolić

Drenovci, 7. veljače 2023

Osnivač i prvi vrhovni poglavar Isusovaca ili Družbe Isusove je Sveti Ignacije Lojolski.
Isusovci su redovnička zajenica koju je papa Pavao III. odobrio 1540. Osnovana je da osobito
brani i širi vjeru te da promiče napredak duša u kršćanskome životu i nauku. Ignacije je
shvatio da bez škole neće moći pomagati dušama te je odlučio postati svećenik usprkos tome
što je već imao 30 godina te je odlučio otići na jedanaestogodišnji studij koji je završio na
sveučilištu Sorbonne u Parizu. Za vrijeme studija okupio je šestoricu svojih prijatelja koji su
se nazivali “Prijatelji u Gospodinu“. Oni su 15. kolovoza 1534. u kapeli na Montmartreu
položili zavjete čistoće i siromaštva. Odlučili su da će nakon studija otputuju u Jeruzalem i da
tamo djeluju među muslimanima a ako to ne budu uspjeli, stavit će se na raspolaganje papi.
Budući da zbog rata nijedan brod iz Venecije nije plovio prema Jeruzalemu, taj plan im je
propao te su krenuli za Rim. Papa ih je bez oklijevanja prihvatio i povjerio im niz poslova.
Pojava tih “reformiranih svećenika” kako su ih Rimljani zvali, tako je dobro utjecala na narod
da su uskoro bili pozvani i u druge talijanske gradove. Ignacije je napisao “Formulu Instituta”,
dokument, u kojemu je sažeto iznio svrhu te nove redovničke zajednice i predao papi na
odobrenje. Papa Pavao III. je 27. rujna 1540. svečano odobrio tu novu redovničku zajednicu.
Ignacije je bio izabran za prvog vrhovnog poglavara i to ostao sve do svoje smrti 1556.
Isusovci su se brzo širili po Europi. Prvo su započeli sa školstvom. Ignacije je osnovao
“Rimski kolegij“ koji je papa Pavao IV. Uzdigao na razinu sveučilišta 1556. a od 1583. se
naziva “Gregorijansko sveučilište“. Ignacije osniva “Collegium Germanicum“ u Rimu u koje
je primao izabrane mladiće koji su se spremali za svećeništvo i rad u svojim biskupijama, a
dolazili su iz zemalja gdje je kršćanstvo bilo opterećeno različitim teškoćama. Zatim su
osnivali učilište ''Biblicum'' za promicanje biblijskih znanosti i ''Institutum Orientale'' kojem je
svrha da zbliži istočnu i zapadnu Crkvu. Također vode i papinsku zvjezdarnicu te su
odgovorni za ''Radio Vatikan'' a danas oko tisuću Isusovaca radi diljem svijeta u sredstvima
društvenog priopćavanja kao što su radio, TV, film i tisak. Misije od početka imaju važno
mjesto u apostolatu Družbe Isusove. Oni kao misionari putuju u Maleziju, Indiju, Afriku,
Japan, Kinu te Sjevernu i Južnu Ameriku. U svom radu su se služili tiskarstvom, glazbom i
sakralnom umjetnošću. Gradnjom svojih zgrada i crkava uvodili su i promicali barokni stil u
Hrvatskoj. Izgradili su prve urbane barokne komplekse (Varaždin, Zagreb, Dubrovnik itd.) i
nadogradili i barokizirali starije gotičke građevine (Zagreb, Požega, Kutjevo). Visoku
kvalitetu postigli su angažiranjem vrsnih i poznatih graditelja kao što su A. Pozzo, Giacomo
Briani, Serafino Fabrini i Pietro Passalacqua, stranih i domaćih klesara i kipara, slikara,
dekoratera i stolara, naručivali su crkveno posuđe i ruho znatne vrijednosti. U Sjevernoj i
Južnoj Americi, ljudi iz prašume - Indijanci, okupljeni su u stalna naselja, nazvana redukcije.
Ta su smanjenja ubrzo postala nevjerojatno uspješna iu ekonomskom smislu. Nažalost, njihov
je uspjeh bio ograničen zbog pohlepe europskih osvajača za njihovim posjedima i zemljom.
Budući da je isusovački red uvijek upućivan na problematična mjesta i uključen u rješavanje
hitnih problema, red je zbog toga dospio u tešku situaciju. Tako je primijetio da je cijenjen, ali
i da je dosljedno progonjen. Godine 1773. papa Klement XIV., pod pritiskom kraljevske
obitelji Bourbon i janzenističkog pokreta, potpisao je dekret o ukidanju Društva. Međutim,
papa Pio VII ga je ponovno uspostavio 1814. F. Jambrehović i Kazimir Bedeković svojim su
djelima bitno oblikovali filozofski krajolik na zagrebačkoj Akademiji, dok se R. Bošković
istaknuo kao najznačajnija figura među većinom filozofa i znanstvenika izvan Hrvatske.
Značajan doprinos razvoju prirodnih znanosti dali su M. de Dominis, J. Zanchi, M. Lipšić, F.
J. Domin, Augustin Michelazzi, Franjo Bruna, Franjo Staindl i drugi. S. Glavač bio je među
prvim hrvatskim kartografima, a I. Ratkaj, F. Konšćak i I. Szentmartony bili su poznati
istraživači i kartografi u Americi. Za izdavanje Illyricum Sacrum zaslužni su J. Mikoczy, F.
Riceputi, D. Farlati i G. G. Coleti, a zapažene historiografske priloge dali su J. Ratkaj, Franjo
Ksaver Pejačević, Miho Horvat i N. Laurenčić. Posebno se ističu L. Grizogon, Matija Franjo
Ksaver Pejačević, Josip Berdarini, J. Zanchi, Matija Purulić, te pisci rasprava o istočnom
raskolu i armenskoj crkvi.

Vjerska djelatnost isusovaca sastojala se u propovijedanju, katehetskoj pouci, brizi za

bolesnike i zatvorenike u gradovima te u pastoralnome radu među kršćanima pod Turcima u
Slavoniji, Srbiji i Ugarskoj. Uvodili su i redovito držali pučke misije iz hrvatskih kolegija i
misijskih postaja u turskom području. Desetak hrvatskih isusovaca djelovalo je u
prekomorskim misijama u Americi i Aziji.
Danas red pokriva više od 600 tečajeva i 336 sveučilišta i kolegija u 60 zemalja. Ondje se
školuje više od milijun i pol mladih ljudi. Red je prisutan u 112 zemalja diljem svijeta i broji
gotovo 23.000 isusovaca. Kako Družba ne ograničava svoje djelovanje na određene
djelatnosti, isusovci djeluju na raznim područjima: u propovijedanju i katehezi, kao autori i
istraživači, u trajnom obrazovanju i centrima za usmjeravanje, u centrima za mlade i
duhovnim utočištima, u isusovačkoj službi za izbjeglice u ekumenskom i međureligijskom
dijalogu.
Isusovačka formacija uključuje dvije godine novicijata, nakon čega se polažu vječna
obećanja. Potom dvije godine studija filozofije i dvije godine praktičnog rada, a zatim četiri
godine teološkog studija.
Kao najveća služba Crkvi iu radu za duše, isusovci se vežu uz Papu posebnim zavjetom
poslušnosti. Zatim ih šalje na apostolski rad tamo gdje je veća potreba u Crkvi. Njihovo geslo
je: "Sve na veću slavu Božju!"
Kako bi oni koji su poslani u različite dijelove svijeta održavali bratsku vezu društva, zaklinju
se na poslušnost jednome od njih, kojega izaberu na općoj skupštini reda da im bude
doživotni poglavar i spona njihove zajednice. On također ima službeno izaslanstvo Pape da
stalno šalje članove na apostolski rad u svoje mjesto gdje postoji veća potražnja.
U Zagrebu se nalaze Filozofski fakultet, Teološki institut i Katedra za kršćansku filozofiju.
Ove ustanove bile su odgovorne za Dječačko sjemenište na Šalati i Nadbiskupsku klasičnu
gimnaziju. Njihovo poslanje uključuje izdavaštvo, televiziju, radio, župni rad i katehezu.
Isusovsku službu za izbjeglice, duhovne vježbe i javne misije također vodi 165 isusovaca u
Hrvatskoj provinciji.

Isusovci su donijeli jedinstven pristup monaškom životu. Za razliku od povučenog načina

života, oni uronju u svijet i ljudske probleme prihvaćaju kao svoje. Oni ne prepoznaju sukob
između djelovanja i molitve i nastoje pronaći Boga na svakom mjestu, stvari i djelovanju.
Sveti Ignacije, koji je sebe smatrao Božjim oruđem, u Ustanovama je zapisao da se Družba ne
treba čuvati niti unapređivati ljudskim sredstvima, nego milošću Božjom i Isusa Krista. Stoga,
u Njega moramo položiti našu nadu za očuvanje i promicanje ovog djela koje je On tako
milostivo započeo.
IZVORI:
https://www.redovnistvo.hr/redovi-i-druzbe/instituti/isusovci_di
https://www.isusovci-split.hr/kratka-povijest-druzbe-isusove/
https://www.obnovauduhu.com/vaznost-zagovorne-molitve-u-povijesti-hrvatskog-naroda-
isusovci-i-njihov-utjecaj-na-obrazovanje-u-hrvatskoj