1

MATERIJALI U BRODOGRADNJI
3. semestar, 2+1

1. UVOD

Što je to materijal?

Materijali su čvrste tvari koje ljudi koriste u strojarstvu, brodogradnji,

građevinarstvu ali i za implantate u tijelima živih bića ili za ostvarivanje svojih
umjetničkih vizija. Materijali koji se koriste u različitim konstrukcijama trebaju u pravilu
Ispunjavati više zahtjeva koji se na njih postavljaju. Da bismo sagledali koji su te sve
zahtjevi prikazati ćemo shematski tijek materijala Slika 1

sirovine Prerada poluproizvod Izrada proizvod

sirovine proizvoda

Faza I Faza II

Uklanjanje ili neisk. otpad

proizvod Eksploatacija dotrajali ponovno
proizvod korištenje poluproizvod

Faza III Faza IV

Tijek materijala može se podijeliti u 4 glavne faze.

• prerada sirovina
• izrada proizvoda
• uporaba proizvoda ( eksploatacija )
• uklanjanje ili ponovno korištenje ( recikliranje )
Sagledavanjem tijeka materijala mogu se lakše i definirati zahtjevi koji se postavljaju
na materijal, odnosno odgovarajuća svojstva:

• eksploatacijski zahtjevi
• tehnološki zahtjevi
• ekonomski zahtjevi
 2

Eksploatacijski zahtjevi proizlaze isključivo iz faze eksploatacije proizvoda. To je

faza tijeka materijala u kojoj proizvodi obavljajući namijenjenu funkciju trebaju vratiti
uložena sredstva i rad uložene u dvije prijašnje faze i fazu koja slijedi.
Zato se eksploatacijskim zahtjevima na materijal pridaje najviše važnosti.
Eksploatacijski zahtjevi na materijal su:

• otpornost
• funkcionalnost
• pouzdanost
• trajnost

Tehnološki zahtjevi na materijal vezani su uglavnom uz fazu II tijeka materijala-

izradbu proizvoda. Ali tehnološki zahtjevi na materijal obuhvaćaju i mogućnost
ponovnog korištenja ili uklanjanja materijala ( faza IV tijeka materijala ) pa se dijele u
slijedeće podskupine:

• oblikovljivost (izradivost)
• unapredivost svojstava
• mogućnost ponovnog korištenja

Oblikovljivost materijala poznatija pod imenom tehnologičnost materijala. U suštini,

radi se o sposobnosti materijala da određenim postupkom bude oblikovan odnosno
da njega bude izrađen proizvod. Tu spadaju:

• plastična oblikovljivost
• rezljivost
• livljivost
• zavarljivost, lemljivost, ljepivost

Ekonomski zahtjevi na materijal vezani su uz sve četiri faze tijeka materijala. Dijele
se na slijedeći način:

cijena poluproizvoda
troškovi izrade proizvoda
troškovi održavanja proizvoda u eksploataciji
troškovi ponovnog korištenja materijala

Prema kemijskom sastavu, mikrostrukturi (građi), načinu dobivanja i svojstvima

najčešća podjela materijala je sljedeća:

• Metalni materijali
Dobri vodiči električne struje i topline, reflektiraju svjetlost, plastično deformabilni i
kod nižih temperatura, uglavnom neotporni kemijskim utjecajima

• Polimerni materijali
Loši vodiči električne struje i topline, krhki kod sniženih temperatura, no plastično
deformabilni kod povišenih temperatura, kemijski postojani na zraku kod nižih
temperatura, relativno niskog tališta
 3

• Keramički materijali
Često svjetlopropusni, loši vodiči el. struje i topline, plastično nedeformabilni,
kemijski vrlo postojani, visoke temperature tališta.
• Kompozitni materijali
Kompozitni materijali dobiveni su umjetnim spajanjem dvaju ili više različitih
materijala s ciljem dobivanja materijala sa svojstvima kakva ne posjeduje niti
jedna komponenta za sebe.

U okviru ovog kolegija govoriti ćemo o sve četiri spomenute skupine materijala i
dodatno još o drvu prirodnom materijalu koji se još uvijek koristi u brodogradnji.

2. SPECIFIČNOSTI MATERIJALA SA STAJALIŠTA NJIHOVE PRIMJENE U

BRODOGRADNJI
Kod primjene materijala u brodogradnji možemo razlikovati materijale za gradnju
brodskog trupa, te druge materijale (materijali za druge konstrukcijske dijelove broda
i njegove opreme).

2.1 MATERIJALI ZA GRADNJU BRODSKOG TRUPA

Na materijal za gradnju brodskog trupa postavljaju se sljedeći eksploatacijski zahtjevi

odnosno odgovarajuća svojstva materijala :
• Visoka specifična čvrstoća
• žilavost;
• dobra obradivost;
• postojanost prema agresivnim medijima;
• nezapaljivost.

Visoka specifična čvrstoća

Specifična čvrstoća predstavlja odnos vlačne čvrstoće materijala i njegove gustoće:
Rm/ρ. Vlačna čvrstoća materijala Rm utvrđuje se statičkim vlačnim ispitivanjem i
predstavlja temeljnu karakteristiku materijala glede mehaničke otpornosti. Specifična
čvrstoća je jedno od najvažnijih svojstava materijala za gradnju brodskog trupa,
budući da omogućuje malu težinu konstrukcije, a time i njenu ekonomičnost, tako da
se kod istih dimenzija broda svaka ušteda na težini trupa može koristiti za povećanje
nosivosti.

Žilavost
Žilavost je također važno svojstvo, budući da je brodska konstrukcija često izložena
udarnim i dinamičkim opterećenjima, a često lokalnim preopterećenjima. Žilavost
materijala se iskazuje kroz udarni rad loma (Charpy!) ili utvrđivanjem lomne žilavosti
na području mehanike loma. U svim tim slučajevima materijal se mora prije nego što
se slomi znatnije deformirati, dakle mora imati stanovitu žilavost. Osim toga kod
izrade broda materijal je izvrgnut znatnim deformacijama (npr. savijanje limova i
profila), koje mora izdržati bez pukotina.

Dobra obradivost
Materijal za gradnju brodskog trupa mora se dati dobro obrađivati kako bi se mogla
oblikovati komplicirana forma trupa. Pri tome je materijal podvrgnut savijanju,
 4

rezanju, bušenju i zavarivanju. Prvenstveno se od materijala traži dakle plastična

oblikovljivost ali i dobra rezljivost i zavarljivost.

Postojanost prema agresivnim medijima

Poželjno je da materijal za gradnju brodskog trupa bude postojan prema agresivni
medijima (antikorozivan), budući da je izvrgnut teškim uvjetima korozije u
eksploataciji. Morska voda i atmosfera naročito pogoduju koroziji metala. To se često
još i pogoršava ako brod prevozi u trupu teret koji pospješuje koroziju (npr.tankeri).
Ako materijal sam po sebi nije antikorozivan( često preskupo riješenje) treba ga
zaštititi raznim premazima.

Nezapaljivost
Nezapaljivost je također poželjno svojstvo, budući da uslijed mnogobrojnih električnih
uređaja, te zapaljivog materijala na brodu (pogonska goriva i maziva, lakovi, boje,
drvo itd.) može doći do požara, što usprkos svih sigurnosnih sredstava može imati,
pogotovo na otvoreno moru, katastrofalne posljedice. To naročito vrijedi za brodove
koji prevoze zapaljive materijale (npr. tankeri i brodovi za prijevoz plinova).

2.2 MATERIJALI ZA DRUGE DIJELOVE BRODSKE KONSTRUKCIJE I OPREMU

Od materijala za druge konstrukcijske dijelove broda i njegove opreme očekuju se

uglavnom ista svojstva kao od materijala za gradnju brodskog trupa. Ipak posebno
treba naglasiti malu gustoću, kemijsku postojanost, dobra tribološka svojstva, te
dobro prigušivanje vibracija.

3. METALNI MATERIJALI

Metalni materijali koji se koriste u brodogradnji i u tehnici uopće, jesu legure ili slitine,
a rijetko tehnički čisti metali. Svi metalni materijali isključivši metalna stakla imaju
kristalnu građu , odnosno atome smještene u pravilnim kristalnim rešetkama.
Najčešće su to FCC i HCP rešetka, ali najvažniji tehnički materijal – željezo odnosno
njegova legura s ugljikom čelik kristalizira i u BCC rešetki. Atomi u kristalnoj rešetci
nisu smješteni posvuda pravilno, tj. Ne postoji u tehničkoj primjeni idealna kristalna
rešetka. Nepravilnosti ili nesavršenosti kristalne građe, koje mogu biti točkaste (0-
dimenzionalne), linijske (1-dimenzionalne), površinske (2-dimenzionalne) i prostorne
(3- dimenzionalne). Sve one smanjuju mehaničku otpornost realne kristalne rešetke u
odnosu na onu idealnu odnosno smanjuju tzv. teoretsku čvrstoću materijala na onu
stvarnu odnosno realnu. Tako je primjerice stvarna čvrstoća čistog α - željeza koja je
utvrđena eksperimentalno čak cca 850 puta manja od one teoretske utvrđene
računski, temeljem strukturnih parametara! No te iste pogreške ili nepravilnosti u
građi kristala moguće je koristiti za tzv. očvršćivanje. Načine očvršćivanja metalnih
materijala nazivamo – mehanizmi očvršćivanja.
 5

3.1 MEHANIZMI OČVRŠĆAVANJA METALNIH MATERIJALA

Svi mehanizmi očvrsnuća svode se na stvaranje prepreka u mikrostrukturi koje će

otežati gibanje dislokacija te na taj način povisiti nominalnu granicu razvlačenja ReN
za određeni materijal. Tablica 1 pokazuje pregled metoda za kočenje gibanja
dislokacija.

Tablica 1. Metode za kočenje gibanja dislokacija

Postupak Kočenje dislokacija:
Stvaranje supstitucijskih i intersticijskih -točkastim zaprekama
kristala mješanaca legiranjem i/ili
faznom transformacijom
Umnažanje dislokacija hladnom -linijskim zaprekama
deformacijom i faznom transformacijom
Usitnjenje kristalnog zrna -površinskim zaprekama
Precipitacija izlučivanjem koherentnih ili -prostornim zaprekama
nekoherentnih čestica
(karbidi,nitridi,intermetalni spojevi) u
metalnoj matrici.

Kod nekih legura moguća je primjena nekoliko mehanizama očvrsnuća. Tako je kod
čelika pored najeefikasnijeg kaljenja moguće provesti i sve ostale postupke.
Kod nekih neželjeznih slitina ( na bazi Al, Cu i Ti ) je osim očvršćenja legiranjem,
hladnom deformacijom i usitnjenjem zrna moguće i precipitacijsko očvršćavanje.

3.1.1 Očvrsnuće legiranjem ( stvaranje kristala mješanaca ) - (∆Re) 1

Atomi legirnih elemenata ulaze na mjesta atoma osnovnog metala (zamjenbeni ili
supstitucijski mješanci) ili u međuprostore kristala osnovnog metala (uključinski ili
intersticijski mješanci), te na taj način otežavaju gibanje dislokacija. Način ulaska
atoma legirnih elemenata u kristalnu rešetku osnovnog metala ovisi prvenstveno o
veličini atoma, vrsti kristalne rešetke te

Očvrsnuće je određeno slijedećim izrazom :

(∆Re) 1= A ⋅ G ⋅ c 1/2

gdje su

A......... koeficijent specifičnog očvrsnuća ovisan o legirnom elementu

G.........smični modul, N/mm2
c........... koncentracija legirnog elementa u at %
 6

3.1.2 Očvršćenje umnažanjem dislokacija hladnom deformacijom ili faznom

pretvorbom- (∆Re)2

Povišenjem gustoće dislokacija odnosno njihovim umnažanjem na kliznim ravninama

ili granicama zrna one se međusobno ometaju u gibanju te dolazi do očvršćenja:

(∆Re)2 = a⋅ m ⋅ G ⋅ρ1/2

gdje su

a.........koeficijent interakcije postojećih i novounešenih dislokacija ( a ≈0,2 )

m........faktor orijentacije dislokacija ( za Fe m=2,75 )
b........Burgersov vektor, nm ( za Fe b=0,25 nm )
ρ.............gustoća dislokacija, cm-2

3.1.3 Precipitacijsko očvrsnuće (∆Re)3

Ovaj postupak koji se još naziva i očvrsnuće česticama ili očvrsnuće izlučivanjem
najvažniji je postupak očvršćavanja kod neželjeznih legura (Al-, Cu-i Ni-legure), no
koristi se i kod čelika ( mikrolegirani, brzorezni, maraging ). Čestice druge faze
izlučuju se rešetci osnovnog metala. Ovisno o vezi s rešetkom osnovnog metala
razlikujemo:
• koherentne
• djelomično koherentne
• nekoherentne
čestice. Dislokacije mogu čestice odrezati ili zaobići. Očvršćenje je jednako (
Orowanova jednadžba ):

(∆Re)3= Φ G•b /2•π•L ln L/ 2•b

gdje su
Φ………….koeficjent očvrsnuća čestice
L…………..razmak između čestica , nm
G………….modul smika, N/mm2
b…………..burgersov vektor, nm

Efekt očvršćenja ovisi dakle o količini čestica ( volumenskom udjelu čestica )

izlučenih u metalnoj matrici. Veći udio čestica jasno smanjuje razmak između čestica
L, pa očvršćenje (∆Re)3 raste.
 7

Iz ovog kratkog prikaza slijedi:Za precipitacijsko očvršćenje je pogodno prisustvo što

većeg broja malih tvrdih čestica ( precipitata ) koje dislokacije ne mogu “rezati” već ih
moraju obilaziti.

3.1.4 Očvrsnuće granicama zrna- (∆Re)4

Granice zrna predstavljaju površinske zapreke za gibanje dislokacija. Dislokacije se

zaustavljaju na velikokutnim granicama zrna sve do trenutka postizavanja nekog
kritičnog naprezanja kada nastavljaju gibanje kroz susjedni kristal. Takvo kočenje
gibanja dislokacija je to efektnije što ima više granica zrna odnosno što je kristalno
zrno sitnije. Očvrsnuće se utvrđuje Hall - Petchovim izrazom:

(∆Re)4= Kz ⋅ Dz-1/2

gdje su

Kz................. koeficijent djelovanja granice zrna, N/mm2

Dz.................veličina kristalnog zrna, mm

Najpoznatiji primjer ovog mehanizma očvrsnuća su sitnozrnati, mikrolegirani čelici.

3.2 ČELICI

U uvodu je već spomenuto da unatoč izvjesnoj stagnaciji u proizvodnji čelika u

svijetu, ovi materijali jesu i u dogledno vrijeme će ostati najznačajniji tehnički
materijali. U okviru ovog kolegija biti će riječi poglavito o čelicima koji svoju primjenu
prvenstveno nalaze u brodogradnji. Prije pregleda tih čelika osvrnuti ćemo se kratko
na označavanje tih materijala u skladu s europskim normama koje se odnedavna
koriste i u nas.

3.2.1. Označavanje čelika prema EN

Sustav označavanja koristi trodijelnu oznaku koja se sastoji od:

Glavna oznaka Dodatna oznaka čelika Dodatna oznaka za

proizvod od čelika

3.2.1.2 Označivanje čelika prema njihovoj namjeni i mehaničkim i fizikalnim

svojstvima (EN 10027)
Prema ovom kriteriju u normi se nalazi 11 skupina čelika. Za vas brodograditelje tu
su 2 najvažnije skupine :

• Opći konstrukcijski čelici

• Čelici za strojogradnju.

Tablica 2. pokazuje načela označavanja općih konstrukcijskih čelika

 8

Tablica 2. Načela označavanja općih konstrukcijskih čelika

Glavna oznaka Dodatne oznake za Dodatne oznake za

čelik čelični proizvod
1)
G S n n n an ……………… +an +an …………

Glavne oznake Dodatne oznake

slovo mehaničko za čelik za
svojstvo skupina 12) skupina 23) čelični
proizvod
G = čelični nnn = min C = posebno hladno tablice
lijev (gdje je granica Udarni rad loma, J Ispit. obradljivo 4.13,
potrebno) razvlačenja temp. D = za prevlake vrućim 4.14,
(Re), N/mm2 27 J 40 J 60 J °C uranjanjen 4.15
S = konstruk- za područje JR KR LR 20 E = za emajliranje
cijski čelik najmanjih J0 K0 L0 0 F = za kovanje
debljina J2 K2 L2 −20 H = šuplji profili
J3 K3 L3 −30 L = za snižene temperature
M = termomehanički valjano
J4 K4 L4 −40
N = normalizacijski žareno
J5 K5 L5 −50 ili normalizacijski
J6 K6 L6 −60 valjano
O = Offshore
P = za žmurje
A = otvrdnuto izlučivanjem Q = poboljšano
M = termomehanički valjano S = za brodogradnju
N = normalizacijski žareno ili T = za cijevi
normalizacijski valjano W = otporan na atmosferilije
Q = poboljšano
G = druge značajke, ako je an = znakovi propisanih
potrebno, s 1 ili 2 brojke dodatnih kemijskih
elemenata, npr. Cu, ako je
potrebno zajedno s
jednoznamenkastim brojem
koji je 10 × srednja
vrijednost (zaokružena na
0,1 %) propisanog područja
masenog udjela tog
elementa
1) n = brojčani znak, a = abecedni znak, an = abecedno-brojčani (alfanumerički) znak
2) Oznake A, M, N i Q u skupini 1 važe za sitnozrnate čelike
3) Oznake skupine 2, osim kemijskih znakova, mogu biti upotpunjene s jednom ili dvije brojke u svrhu
razlikovanja kvalitete prema pripadajućoj normi za proizvod
 9

Tablica 3 pokazuje načela označavanja čelika za strojogradnju

Tablica 3. načela označavanja čelika za strojogradnju

Glavna oznaka Dodatne oznake za čelik Dodatne oznake za čelični
proizvod
1)
E n n n an ……………… +an +an …………

Glavne oznake Dodatne oznake

slovo mehaničko svojstvo za čelik za čelični
skupina 1 skupina 2 proizvod
E = čelici za nnn = min granica G = druge značajke, ako je C = prikladno za tablica 4.14
strojogradnju2) razvlačenja (Re), N/mm2 za potrebno, s 1 ili 2 brojke hladno vučenje
područje najmanjih debljina
1) n = brojčani znak, a = abecedni znak, an = abecedno-brojčani (alfanumerički) znak
2) bez utvrđenih zahtjeva za žilavost ili zavarljivost.
Primjeri naziva čelika
Norma Raniji naziv Naziv prema EN 10027-1 i CR 10260
EN 10025 Fe 490-2 E295
Fe 490-2 KZ E295GC
Fe 590-2 E335
Fe 690-2 E360

3.2.1.3. Označavanje čelika prema kemijskom sastavu

Prema kemijskom sastavu čelici su podijeljeni u 4 skupine:

• Nelegirani čelici s prosječnim masenim udjelom Mn < 1%
• Nelegirani čelici s prosječnim udjelom Mn ≥ 1%, nelegirani čelici za obradu na
automatima i legirani čelici kod kojih je maseni udio svakog od legirnih
elemenata < 5%
• Legirani čelici kod kojih je maseni udio bar jednog elementa > 5%
• Brzorezni čelici

Tablice 4, 5 i 6 pokazuju načela označivanja čelika prema kemijskom sastavu za prve

tri skupine
 10

Tablica 4. Načela označivanja nelegiranih čelika s Mn < 1%,

Glavna oznaka Dodatne oznake za Dodatne oznake za
čelik čelični proizvod
1)
G C n n n an ……………… +an +an …………

Glavne oznake Dodatne oznake

slovo mas. udio ugljika2) za čelik za čelični
skupina 13), 4) skupina 2 proizvod
G = čelični nnn = E = prop. najveći mas. udio sumpora an = znakovi propisanih tablica
lijev (ako je 100 × sredina R = propisano područje udjela dodatnih kemijskih 4.15
potrebno) propisanog sumpora elemenata, npr. Cu iza
područja udjela C. D = za vučenje žice kojega, prema potrebi,
C = ugljik Ako nije zadano C = za hladno oblikovanje, npr. hladno slijedi jednoznamenkasti
područje mas. gnječenje, hladno istiskivanje broj dobiven množenjem
udjela C, treba S = za opruge srednje vrijednosti
izabrati prikladnu U = za alate propisanog područja
reprezentativnu W = za žicu za zavarivanje mas. udjela s 10
vrijednost. G = druge značajke, prema potrebi (zaokruženo na 0,1)
slijedi jedna ili dvije brojke
1) n = brojčani znak, a = abecedni znak, an = abecedno-brojčani (alfanumerički) znak
2) Radi razlikovanja dviju vrsta čelika sličnoga kemij. sastava može se brojčana oznaka mas. udjela C povećati za 1.
3) Oznake skupine 1, osim E i R, mogu biti upotpunjene s jednom ili dvije brojke u svrhu razlikovanja vrste čelika
prema pripadajućoj normi za proizvod.
4) Oznake E i R skupine 1 mogu biti upotpunjene s jednom brojkom koja predstavlja 100 × dopušteni ili srednji
maseni udio sumpora prethodno zaokružen na 0,01 %.
Primjeri naziva čelika
Norma Raniji naziv Naziv prema EN 10027-1 i CR 10260
EN 10083-1 2C35 C35E
3C35 C35R

Tablica 5. Načela označivanja nelegiranih čelika s Mn ≥ 1%, legiranih čelika s

udjelom svakog elementa < 5%
Glavna oznaka Dodatne oznake za Dodatne oznake za
1)
G n n n a… n-n… +an +an …………

Glavne oznake Dodatne oznake

slovo mas. udio ugljika2) legirni elementi za čelik za čelični
skupina 1 skupina 2 proizvod
G = čelični nnn = a = kemijski znakovi tablice
lijev (ako je 100 × sredina karakterističnih legirnih elemenata, 4.13,
potrebno) propisanog područja slijedi: 4.15
mas. udjela ugljika. n-n = brojke odvojene crticom,
Ako nije zadano dobivene množenjem srednje
područje mas. udjela vrijednosti mas. udjela elementa sa
ugljika, treba izabrati sljedećim faktorom
prikladnu Element Faktor
reprezentativnu Cr, Co, Mn, Ni, Si, W 4
vrijednost.
Al, Be, Cu, Mo, Nb, Pb, 10
Ta, Ti, V, Zr
 11

Ce, N, P, S 100
B 1000
1) n = brojčani znak, a = abecedni znak, an = abecedno-brojčani (alfanumerički) znak
2) Radi razlikovanja dviju vrsta čelika sličnog kemijskog sastava može se brojčana oznaka mas. udjela ugljika
povećati za 1.
Primjeri naziva čelika
Norma Raniji naziv Naziv prema EN 10027-1 i CR 10260
EN 10028 13CrMo4-5 13Mo4-5
EN 10083-1 28Mn6 28Mn6
prEN 10087 11SMnPb30 11SMnPb30

Primjeri:

– Čelik za kotrljajuće ležaje srednjeg kemijskog sastava: 0,8 %C; 4 %Cr; 4,25 %Mo; 1 %V:
80MoCrV42−16

– Čelik za poboljšavanje srednjeg kemijskog sastava: 0,42 %C; 1 %Cr; 0,2 %Mo: 42CrMo4

– Čelik za povišene temperature srednjeg sastava: 0,13 %C; 0,85 %Cr; 0,45 %Mo:
13CrMo4−4

Tablica 6. Načela označivanja legirani čelika kod kojih je maseni udio bar jednog
elementa > 5%

Glavna oznaka Dodatne oznake za Dodatne oznake za

1)
G X n n n a… n-n… +an +an …………

Glavne oznake Dodatne oznake

slovo maseni udio ugljika2) legirni elementi za čelik za čelični
skupina 1 skupina 2 proizvod
G = čelični lijev nnn = 100 × sredina a = kemijski znakovi tablice
(ako je potrebno) propisanog područja mas. karakterističnih legirnih 4.13
udjela ugljika. elemenata čelika nakon 4.15
X = srednji mas. Ako nije zadano područje kojih slijedi
udio najmanje mas. udjela ugljika, treba
jednog legirnog izabrati prikladnu n-n = brojke odvojene
elementa reprezentativnu crticom, odgovarajuće
≥5% vrijednost. srednjim vrijednostima
mas. udjela elemenata,
zaokruženo na slijedeći
cijeli broj

1) n = brojčani znak, a = abecedni znak, an = abecedno-brojčani (alfanumerički) znak

2) Radi razlikovanja dviju vrsta čelika sličnog kemijskog sastava može se brojčana oznaka mas. udjela ugljika
povećati za 1.
Primjeri naziva čelika
Norma Raniji naziv Naziv prema EN 10027-1 i CR 10260
EN 10088-1 X5CrNi18-10 X5CrNi18-10

Primjer: Čelik za povišene temperature srednjeg sastava: 0,20 %C; 12 %Cr; 1 %Mo; 0,55 %Ni; 0,35
%V:
 12

X20CrMoV12-1

3.2.1.4 Brojčano označavanje čelika

Brojčanu oznaku čelika (prema EN 10027-2) čini pet znamenki, te je ova

oznaka čelika pogodnija za računalnu obradu, nego za samo označivanje čelika
prema EN 10027-1 i ECISS/IC10.
Način brojčanog označivanja je praktički preuzet iz DIN-a – tzv. sustav W.No.
“Werkstoff Nummer”.

3.2.1 Opći konstrukcijski čelici

Od svih čelika najzastupljeniji su u proizvodnji (65...80 % mase) pa i u primjeni

za niz nosivih, pretežno zavarenih konstrukcija velike mase, kao što su npr. mostovi,
dizalice, nosači, brodske konstrukcije, dijelovi vozila, oprema u industriji nafte i plina,
a neki i za tipične strojne elemente.

3.2.1.1 Opći konstrukcijski čelici za nosive konstrukcije

Od tih se čelika u primjeni traži dovoljna nosivost i pouzdanost što se želi

ostvariti dovoljnom granicom razvlačenja (Re), vlačnom čvrstoćom (Rm), tlačnom
čvrstoćom (Rmt), savojnom čvrstoćom (Rms), smičnom čvrstoćom (Rmu), žilavošću
(udarni rad loma) – naročito pri nižim okolišnim temperaturama.
Od tehnoloških svojstava naročito je važna zavarljivost. Preduvjet dobre
zavarljivosti je što niži sadržaj ugljika a za legirane čelike što niža vrijednost
ugljičnog ekvivalenta Ce. Jedna od najčešće korištenih formula za Ce glasi:

Ce = %C + %Mn/4 + (%Cr + %Mo + %V)/5 + (%Ni + %Cu)/10

Znači da će zavarljivost biti tim bolja što je niži %C i što je niži stupanj legiranosti, jer
legiranost povisuje prokaljivost, tj. opasnost od spontanog zakaljivanja. Prihvatljiva
vrijednost je %C < 0,2 odnosno %Ce < 0,4. Čelici s višim ugljičnim ekvivalentom
zahtijevaju predgrijavanje, čime se postiže sporije ohlađivanje nakon zavarivanja.
Od ostalih traženih tehnoloških svojstava treba spomenuti hladnu oblikovljivost
– prikladnost za savijanje, duboko vučenje, kovanje i sl. i rezljivost.
To su nelegirani čelici sa feritno-perlitnom mikrostrukturom (slika 4.4). Zrno će
biti sitnije ako je čelik nakon toplog oblikovanja normaliziran. Sitnozrnatost se
poboljšava posebnim smirivanjem uz dodatak aluminija koji stvara aluminijev nitrid
(AlN) i sprječava rast zrna pri kasnijim ugrijavanjima.
Tipičnu mikrostrukturu općeg konstrukcijskog čelika prikazuje slika 2
 13

Slika 2 Tipična feritno-perlitna mikrostruktura općeg konstrukcijskog

čelika
a) čelik s 0,1 %C;
b) čelik s 0,25 %C (povećanje 200:1)

Kemijski sastav nije propisan, ali su zato zajamčena mehanička svojstva.

Zbog nezajamčenog kemijskog sastava i višeg masenog udjela nečistoća nego u
ostalih čelika, kao i nehomogenosti u mikrostrukturi, nisu predviđeni za toplinsku
obradu.
Iz oznake (tablica 2) je vidljivo da se pojedine vrste čelika klasificiraju na
osnovi vrijednosti granice razvlačenja i udarnog rada loma.
Isporučuju se u toplovaljanom stanju ili u normaliziranom stanju, a iznimno i u
hladnodeformiranom stanju.
Za primjenu odlučujuće su vrijednosti mehaničkih svojstava i zavarljivost.
Vrijednosti mehaničkih svojstava kreću se za cijelu skupinu čelika u rasponima:

Re = 190...370 N/mm2
Rm = 330...700 N/mm2
A5 = 10...28 %

Vrijednosti Re ovise o dimenzijama (debljina), a tim su više što je viši %C i viši udio
perlita u mikrostrukturi. Viša se čvrstoća postiže dodatkom Mn i Si te ostalih
elemenata (Mn ne smije prijeći 1,65 % jer povisuje prokaljivost). Što je veći omjer
Mn/C, to je veća žilavost (udarni rad loma) i to posebno pri nižim temperaturama
(manja sklonost krhkom lomu). Viši maseni udio Mn povisuje prokaljivost i opasnost
od spontanog zakaljivanja pri zavarivanju.
Temperature uporabe su od –40 do +50 °C (normalne i nešto snižene). Pri
sniženim temperaturama povećana je opasnost od pojave krhkog loma.
Otpornost na krhki lom biti će to viša što je niži maseni udio nečistoća i kod
smirenih, odnosno posebno smirenih čelika.

Norme propisuju sljedeće karakteristike :

a) Orijentacijski kemijski sastav

b) Mehanička svojstva:
– Re (minimalne vrijednosti),
– Rm (raspon vrijednosti),
– A5 (minimalne vrijednosti),
 14

– KV za B, C i D skupinu.
1. Tehnološka svojstva: kut savijanja

Podskupine zavarljivih čelika za nosive konstrukcije:

0 S185 (Č0000) – čelik trgovačke kvalitete bez zajamčenih svojstava. Primjenjuje

se za
podređene svrhe za niskoopterećene dijelove ili kao čelik za armirano-betonske
konstrukcije.
A S235JRG1 (Č0270), S235JRG1 (Č0370), S275JRG2 (Č0460).
Statički niže opterećene konstrukcije, spojene zakovicama i vijcima.
Čelici su slabije zavarljivi.
B S235JRG2 (Č0261), S235JRG2 (Č0361), S275JRG2 (Č0461), S355JRG2
(Č0561).
Zajamčeni udarni rad loma pri +20 °C. Primjenjuje se za tlačno i savojno
opterećene zavarene
konstrukcije gdje nema opasnosti od krhkog loma.
C S235J0G3 (Č0362), S275J0G3 (Č0462), S355J0G3 (Č0562) – posebno smireni
čelici.
Zajamčeni udarni rad loma pri 0 °C. Statički i dinamički opterećene zavarene
konstrukcije.
D S235J2G3 (Č0363), S275J2G3 (Č0463) i S355J2G3 (Č0563) – posebno smireni i
normalizirani.
Zajamčena je vrijednost udarnog rada loma od 27 J pri –20 °C pa su čelici otporni
na krhki lom.
Statički i dinamički opterećene odgovorne zavarene konstrukcije i pri nižim
temperaturama.

Zavarljivost čelika iz podskupina A, B, C, D osigurava niski maseni udio ugljika

(< 0,2 %C) što je povoljno i zbog udarnog rada loma. Kod čelika zajamčenog
udarnog rada loma (KV) propisan je i niži % P, S i N, a čelici su smireni ili posebno
smireni.
Posebno su zanimljivi čelici najviše čvrstoće: S355JRG3 (Č0561), S355J0G3
(Č0562) i S355J2G3 (Č0563) iz podskupina B, C, D zajamčenog udarnog rada loma.
Iako se kod njih ta visoka čvrstoća postiže dodatkom Mn (do 1,5 %) i Si (do 0,55 %),
oni se ne smatraju legiranim. Ovi čelici imaju viši omjer Re/Rm, što povisuje njihovu
ureznu osjetljivost – ako dođe do koncentracije naprezanja, manja je mogućnost da
se ona razgradi putem plastične deformacije. Inače, lomna žilavost – KIC (otpornost
naglom širenju napukline) kod ove je skupine čelika vrlo dobra.

Primjena čelika iz podskupina A, B, C i D:

─ konstrukcije u građevinarstvu: dizalice, mostovi, platforme, stupovi
dalekovoda,
─ spremnici tekućina i plinova,
─ dijelovi vozila – npr. šasija,
─ kostur i oplata brodova te oprema na brodovima...
 15

3.2.1.2 Čelici za strojogradnju

Ovi čelici se primjenjuju za strojne dijelove koji se gibaju u odnosu na druge

dijelove (npr. osovine u kliznim ležajima, vretena, niže opterećeni zupčanici) ili
prenose sile i momente (npr. klinovi, zatici, vijci, ručice, poluge i sl.). Prema
normama nema zahtjeva na zavarljivost i žilavost.
Čelici iz ove skupine su slabije zavarljivi zbog višeg masenog udjela ugljika,
više su čvrstoće (500...700 N/mm2), ali niže istezljivosti (10...20 %) od općih
konstrukcijskih čelika.
Unatoč višeg %C, ova podskupina čelika nije namijenjena kaljenju.

Vrste čelika prema normama jesu:

E295 (Č0545) s oko 0,3 %C – niža čvrstoća, ali viša istezljivost;
E335 (Č0645) s oko 0,4 %C;
E360 (Č0745) s oko 0,5% C – viša čvrstoća, ali niža istezljivost.
 16

3.2.2. Brodograđevni čelici

Hrvatski registar brodova u dokumentu «PRAVILA ZA TEHNIČKI NADZOR

POMORSKIH BRODOVA» predviđa slijedeće čelike za primjenu u brodogradnji:

• Čelici normalne i povišene čvrstoće

• Čelici povišene čvrstoće s Remin = 390 N/mm2
• Čelici za primjenu na niskim temperaturama
• Nelegirani čelici za zavarene konstrukcije
• Poboljšani visokočvrsti čelici za zavarene konstrukcije
• Čelici za primjenu na povišenim temperaturama
• Čelici žilavi na sniženim temperaturama
• Nehrđajući čelici
• .........

3.2.2.1. Čelici normalne i povišene čvrstoće

Čelici normalne i povišene čvrstoće jesu zavarljivi čelici koji se primjenjuju kao toplo
valjani limovi, široke trake, šuplji i puni profili i namijenjeni su poglavito za izradu
brodskog trupa, ali i za ostale dijelove broda. Ovi čelici koriste se prvenstveno za
dijelove čija debljina ne prelazi 50 mm.
Određene su četiri vrste čelika normalne čvrstoće. Dijelom po svom kemijskom
sastavu proizvodnji, mikrostrukturi a s time i po svojim svojstvima odgovaraju općim
konstrukcijskim čelicima (3.2.1.3). no za dvije najbolje kategorije CRS D i E pored
normalizacije predviđena je i termomehanička obrada.
Određene su četiri kategorije čelika normalne čvrstoće: CRS-A, CRS-B, CRS-
D i CRS-E na osnovi zahtjeva za ispitivanjem žilavosti. U tablici 7. naveden je
kemijski sastav čelika te propisana mehanička svojstva.

Tablica 7. Kemijski sastav, postupak dezoksidacije, stanje isporuke i mehanička svojstva

čelika normalne čvrstoće

Kategorija čelika CRS-A CRS-B CRS-D CRS-E

svaki svaki postupak smireno za d ≤ 25 smireno i
postupak osim mm, za d >25 mm, obrađeno na
Dezoksidacija
osim nesmirenog smireno i obrađeno sitno zrno
nesmirenog čelika na sitno zrno

nije nije ograničeno d ≤ 35 mm – nije normalizirano ili

ograničeno ograničeno; termomehanički
za d > 35 mm – valjano
Stanje isporuke
normalizirano,
valjano pri kontr.
temp. ili termomeh.
valjano
C maks 0,212) 0,21 0,21 0,18
Kemijski Mn min 2,5xC 0,803) 0,60 0,70
1)
sastav Si maks 0,35 0,35 0,35 0,35
(analiza P maks 0,040 0,040 0,040 0,040
taljevine), % S maks 0,040 0,040 0,040 0,040
Al (ukupno) min - - 0,0204) 0,020
Rm, N/mm2 400...490
2
Mehanička Re, N/mm , min. 235
 17

svojstva A5 , % min. 22
temp. ispit.,°C - 0 –20 –40
udarni rad loma, - 27 (L) 27 (L) 27 (L)
Žilavost KV, J, min - 20 (T) 20 (T) 20 (T)

1)
(C+Mn/6) < 0,40 %, registar može propisati granice štetnih primjesa (Cu i Sn);
2)
maks. 0,23 % za profile;
3)
ako se ispituje udarni rad loma maseni udio Mn smije biti i niži – minimalno i 0,60 %;
4)
za debljine d > 25 mm
L – uzdužno, T – poprečno

Za sve kategorije čelika propisano je smirivanje čelika. Propisani su max. ili min.
udjeli C, Mn, Si, P, i S te Al za dvije najbolje kategorije. Osnovna razlika u navedenim
kategorijama koja je jasno posljedica mikrostrukture odnosno tehnološkog postupka
proizvodnje čelika odnosi se na zajamčenu žilavost (udarni rad loma) na različitim
temperaturama. Dok za kategoriju CRS-A ne propisuje žilavost za ostale 3
zajamčena je žilavost to kod 0, -20 i -40 °C. Za sve kategorije propisana je minimalna
granica razvlačenja od Re= 235 N/mm2, te područje vlačne čvrstoće Rm= 400-490
N/mm2. Propisana minimalna istezljivost od 22% odnosi se na veće debljine lima ili
trake (40-50mm), dok su za manje debljine minimalne vrijednosti istezljivosti posebno
propisane.

Za čelike povišene čvrstoće određene su dvije podskupine prema

vrijednostima Re (min. 315 N/mm2 i min. 355 N/mm2) i Rm (440...590 N/mm2 i
490...620 N/mm2) te unutar njih po tri kategorije na osnovi temperature ispitivanja
žilavosti. (Tablica 8.)

Tablica 8. Kemijski sastav, postupak dezoksidacije, stanje isporuke i mehanička

svojstva čelika povišene čvrstoće

Kategorija čelika CRS-A32* CRS-D32 CRS-E32 CRS-A36 CRS-D36 CRS-E36

Dezoksidacija smireno i obrađeno na sitno zrno
ovisi o debljini - nije ograničeno za manje debljine, za veće debljine:
Stanje isporuke normalizirano, valjano pri kontroliranoj temp., ili termomehanički valjano
C maks 0,18
Mn 0,90...1,601)
Si maks 0,10...0,50
P maks 0,040
Kemijski S maks 0,040
sastav Ti maks 0,02
(analiza Cu maks 0,35
taljevine), % Cr maks 0,20
Ni maks 0,40
Mo maks 0,08
2)
Al (ukupno) min 0,020
2)
Nb 0,02...0,05
V 0,05...0,102)
(Al+Nb+V+Ti) maks 0,12
Rm, N/mm2 470...590 490...620
Mehanička Re, N/mm2, min 315 355
svojstva A5, % min 22 21
temp. ispit., °C 0 –20 –40 0 –20 –40
udarni rad loma, 31 (L) 31 (L) 31 (L) 34 (L) 34 (L) 34 (L)
Žilavost KV, J, min 22 (T) 22 (T) 22 (T) 24 (T) 24 (T) 24 (T)
 18

* broj uz oznaku označuje približnu vrijednost čvrstoće podijeljenu s 10;

1)
do d = 12,5 mm Mn smije biti do 0,70 %;
2)
čelik može sadržavati Al, Nb, V i druge elemente za usitnjenje zrna, pojedinačno ili u bilo
kojoj
kombinaciji. Ako se primjenjuje pojedinačno, čelik mora sadržavati određeni najmanji
maseni udio
tog elementa. U slučaju kombinacije elemenata, zahtijeva se najmanji maseni udio barem
jednog elementa.

Za sve kategorije predviđeno je pored smirivanja i usitnjenje zrna. Za to je potrebno

pored legiranja s Al, kao što je to spomenuto kod čelika normalne čvrstoće i
dodatno «mikrolegiranje» s:

V, Nb i Ti

koji tvore s C karbide, a s N nitride. Takve sitne čestice sprečavaju rast austenitnog
zrna koje nakon pretvorbe daje sitnu feritno-perlitnu mikrostrukturu, a dodatno
precipitacijski očvršćuju željeznu matricu. ( (∆Re)3 i (∆Re)4 ). Dodatno se zrno
usitnjuje termomehaničkom obradom (regulirano valjanje) i/ili normalizacijskim
žarenjem. Slika 3. pokazuje shematski postupak termomehaničke obrade takovih
čelika primjenom reguliranog valjanja.

Slika 3. Shematski prikaz zbivanja pri kontinuiranom valjanju mikrolegiranih čelika

Nakon početnog valjanja ( npr. od 1300 do 1050 ° C ) pri kojoj se temperaturi

otapaju NbC i NbN u austenitu, čelik se prestaje dalje valjati dok mu temperatura ne
 19

padne do oko 1000 °C ili nešto niže, a onda se završno valja do oko 800 °C uz
deformaciju od e = 0,5 - 0,7 u nekoliko prolaza od po najmanje 15%. Na taj način se
čelik završno valja u austenitnoj ili austenitno-feritnoj strukturi. Takav postupak
snižavanja završne temperature valjanja zajedno s djelovanjem Nb i V nitrida i
karbida sprečava brzu rekristalizaciju austenita pa austenitno zrno ostaje onako sitno
( ali i usmjereno ) kakvo je bilo između valjaka. Rezultat toga je vrlo sitno feritno -
perlitno zrno usmjereno u smjeru valjanja.
Ako se nije kontrolirano valjalo do dovoljno niske temperature mikro struktura se
može popraviti normalizacijskim žarenjem.
Slika 4. pokazuje razliku u veličini zrna čelika s istim sadržajem ugljika ali bez
dijelovanja mikrolegiranja i TM obrade i jednog sitnozrnatog čelika

Slika4. Usporedba veličine zrna «običnog» i sitnozrnatog čelika

Kao što je već spomenuto čelici su podijeljeni u dvije skupine prema vrijednostima Re
odnosno Rm, a u jednoj i drugoj skupini se čelici dijela prema temperaturi
zajamčenog udarnog rada loma KV ( 0, -20 i -40 °C) .

3.2.2.2 Čelici povišene čvrstoće s Remin = 390 N/mm2

Posebnu skupinu čine čelici kojima je zajamčena minimalna granica razvlačenja Remin
= 390 N/mm2. Za tu svrhu predviđene su kategorije CRS-A40, CRS-D40 i CRS-E40.
Pored zahtjeva koji se odnose na čelike iz prethodne skupine dodatno se za njih
propisuju sljedeća mehanička svojstva (Tablica 9.)
 20

Tablica 9. Mehanička svojstva čelika povišene čvrstoće s Remin = 390 N/mm2

Propisane vrijednosti vrijede za proizvode debljine do 50 mm. Kemijski sastav je

gotovo identičan onom čelika iz prethodne skupine.
Da bi se postigla zajamčena mehanička svojstva čelike treba, pogotovo za veće
debljine, uz normalizaciju i termomehanički obraditi. Za čelik CRS-E40 je još dodatno
potrebno poboljšavanje tj kaljenje i visoko popuštanje (Q & T).

3.2.2.3 Čelici za primjenu na niskim temperaturama

Ovoj grupi čelika pripadaju čelici kojima je zajamčen udarni rad loma na -60 °C. Za
tu svrhu predviđeni su čelici oznaka CRS-F32, CRS-F36 i CRS-F40. Sva tri čelika
spadaju u skupinu nisko ugljičnih sitnozrnatih čelika. U tablici 10 navedena su njihova
propisana mehanička svojstva

Tablica 10. Mehanička svojstva brodograđevnih čelika za niske temperature

Kemijski sastav ove skupine čelika vrlo je sličan onome za čelike povišene čvrstoće
(tablica 8) osim što je smanjen max. dozvoljeni sadržaj ugljika Cmax = 0,16 %
Limovi od tih čelika isporučuju se normaliziranom, poboljšanom ili termomehanički
obrađenom (valjanom) stanju (vidi sliku 3.)

Slijedeću skupinu čelika koju predviđa HRB, - Nelegirani čelici za zavarene

konstrukcije ćemo preskočiti jer se radi o skupini sitnozrnatih čelika normiranim
prema EN i DIN koji se bitno ne razlikuju od ovih o kojima smo govorili. Predviđeni su
plosnate proizvode, profile i šipke koji se koriste za zavarene brodske konstrukcije (
npr. u proizvodnji motora) ali ne i za izradu brodskog trupa.
 21

3.2.2. 4 Poboljšani visokočvrsti čelici za zavarene konstrukcije

Čelici iz ove skupine namijenjeni su izradu posebno opterećenih zavarenih

konstrukcija broda gdje normalizirani čelici nisu dovoljno čvrsti. Ovi se čelici
isporučuju kao limovi i trake debljine do 70 mm. Tri kategorije čelika CRS-D, CRS-E i
CRS-F imaju propisan sljedeći kemijski sastav:

%Cmax %Simax %Mnmax %Pmax %Smax

0,20 0,55 1,70 0,035 0,030

Norma propisuje dakle sadržaj samo osnovnih elemenata koji su prisutni u svim
čelicima. Sadržaj ostalih legirnih i mikrolegirnih elemenata prisutnih u čeliku posebno
se specificiraju.To mogu biti:

• Cr, Mo, Ni (legirni)

• Ti, V, Zr i B.(mikro legirni)

Sadržaj ugljika u odnosu na klasične čelike za poboljšavanje (0,25 – 0,6 %C) je

snižen na 0,2 zbog zavarljivosti. Čelici se isporučuju iz čeličane u poboljšanom
stanju. Prije toga obvezno je smirivanje čelika i postupak usitnjanja zrna .Dijagram na
slici 5 pokazuje postupak poboljšavanja čelika

Slika 5. Dijagram postupka poboljšavanja čelika

 22

Prema tome mikrostruktura ovih čelika za razliku od normaliziranih sitnozrnatih čelika

se sastoji od visokopopuštenog nisko ugljičnog martenzita i/ili bainita. Postupkom
poboljšavanja postižu se visoke granice razvlačenja od 420 – 690 N/mm2. Kod ovih
čelika prisutni su mehanizmi očvršćivanja:

• (∆Re)1 - stvaranjem kristala mješanaca ( manje legiranjem, više

faznom transformacijom )

• (∆Re)2 - umnažanjem dislokacija ( faznom transformacijom )

• (∆Re)3 - precipitatima

• (∆Re)4 - usitnjenjem zrna

Mehanička svojstva svih čelika iz ove skupine prikazana su u tablici 11.

Tablica 11. Mehanička svojstva čelika visoke čvrstoće

Pri preradbi ovih čelika valja voditi računa o povećanoj čvrstoći u odnosu na
normalizirane sitno zrnate čelike. Stoga pri hladnom oblikovanju treba računati s
većim elastičnim povratom, npr. pri savijanju lima.
Pri toplom oblikovanju ne smije se preći 1050 °C zbog otapanja čestica koje
sprečavaju rast zrna. Nakon toplog oblikovanja treba ponoviti poboljšavanje jer se
materijal ohlađivanjem samo normalizirao.
 23

Zavarivanje poboljšanih čelika vrlo je zahtjevno ( Ce >0,45!) u pogledu količine

unesene topline i izbora elektrode. Za uspješno zavarivanje potrebno je:
• izbjeći stvaranje krhke faze u zavaru i ZUT-u prikladnim unosom topline. Ako je
unos topline malen u odnosu na debljinu lima slijedi preoštro zakaljivanje !

• izbjeći stvaranje ferita u zavaru, pa ohlađivanje nesmije biti ni presporo odnosno

količina unešene topline nesmije biti prevelika u odnosu na debljinu lima.

Valja napomenuti da je oplata prve nuklearne podmornice «Polaris» izrađena od

ovakovog čelika.

3.2.2.5 Čelici za primjenu na povišenim temperaturama

Ovu skupinu čine čelici koji se koriste za izradu kotlova, posuda pod tlakom i ostale
procesne opreme na višim radnim temperaturama, Kod viših radnih temperatura
nastupa proces puzanja. Def. Puzanje je ireverzibilna spora deformacija materijala
nastala djelovanjem statičkog naprezanja tijekom dužeg vremena kod povišene
temperature. Prema ruskim autorima radne temperature strojeva i opreme dijele se
na sljedeći način:

• niske temperature Tr < 0,25 Tt

• povišene temperature Tr = (0,25 - 0,4) Tt
• visoke temperature Tr > 0,4 Tt

gdje je T apsolutna temperatura izražena u K.

Za željezne legure ( čelici ) proizlazi da se niskim smatraju radne temperature niže od

180 °C, povišene od 180 do 450 °C, a visoke one iznad 450 °C.

HRB za primjenu na povišenim temperaturama predviđa sljedeće čelike ( tablica 11)

Tablica 12. Mehanička svojstva čelika za povišene temperature

Oznake čelika su prema DIN-u. Prva dva HI i HII su ugljični čelici čija je EN oznaka
P235GH i P265GH odnosno stara HRN Č 1202( 0,16 %C) i 1204( 0,20%C) . Ostali
 24

su niskolegirani čelici. Ugljični čelici ne primjenjuju se iznad 475 °C, jer dolazi do
rekristalizacije matrice i koagulacije cementita. Nisko legirani čelici primjenjuju se do
550 °C jer legirni elementi Mo i Cr stvaraju kvalitetnije karbide u odnosu na cementit
a dodatno Mo povisuje temperaturu rekristalizacije. Naime na povišenim
temperaturama nije poželjno sitno zrno! Bolje je imati što manje granica zrna jer
metalni materijali rado pužu uzduž granica kristala! Svi ovi čelici primjenjuju se u
normaliziranom stanju.
Pored mehaničkih svojstava koji za ove čelike propisuje HRB , DIN propisuje i
granicu razvlačenja, granicu puzanja i statičku izdržljivost. Re, Rp1/t/ϑ i Rm/t/ϑ
(ponoviti definicije!)na povišenim temperaturama.( do 550
Budući da ovi čelici ne posjeduju više od 0,2 %C i imaju ne transformiranu strukturu
vrlo su dobro zavarljivi.

3.2.2.6 Čelici žilavi na sniženim temperaturama

U točci 3.2.2.3. upoznali smo čelike kojima se propisuje udarna radnja loma do -60
°C. Radi se o sitno zrnatim čelicima. U ovu grupu HRB svrstava dodatno i legirane
čelike kojima je zajamčen udarni rad loma i na još nižim temperaturama. Ovi čelici se
prvenstveno koriste za izradu tankova i procesnih posuda na tankerima za prijevoz
plinova. U tablici 13 navedeni su čelici žilavi na niskim temperaturama.

Tablica 13. čelici žilavi na niskim temperaturama

Prva skupina su praktički isti čelici koje smo spominjali u točki 3.2.2.3 ⇒ sitno zrnati
čelici.
Drugu skupinu čine čelici legirani Ni koji se poboljšavaju (kale i visoko
popuštaju). Sadržaj Ni varira od 0,5 kod najslabijeg čelika do 9% kod najboljeg čelika.
Nikal jeste najdjelotvorniji legirni element za povišenje žilavosti čelika na niskim
temperaturama. Osim što pospješuje sitnozrnatost u čeliku se kaljenjem dobiva tzv.
Ni martenzit koji je za razliku od klasičnog martenzita vrlo žilav. Zato se ovi čelici
primjenjuju do -200 ° C. Inače su ovi čelici osjetljivi na krhkost popuštanja pa ih
nakon popuštanja treba ubrzano hladiti.
 25

Za najniže temperature primjenjuju se austenitni čelici. To su nisko ugljični

visoko legirani čelici koji na sobnoj i sniženim temperaturama imaju austenitnu (FCC)
kristalnu rešetku. To je moguće djelovanjem tzv. gamagenih elemenata, prvenstveno
Ni. Austenitni čelici jesu ujedno i nehrđajući čelici o kojima ćemo opširnije govoriti u
sljedećoj točki. U tablici 13 su navedene samo brojčane i američke oznake pa
navodimo i EU oznake:

1.4404 x2CrNiMo17 12 2
1.4541 x6CrNiTi 18 10
1.4306 x2CrNi 19 11
1.4550 x6CrNiNb18 10

Budući da austenitni čelici imaju FCC kristalnu rešetku kao takvi jesu žilaviji s
neznatnim padom URL s sniženjem temperature. (Vidi sliku 6)

Slika 6. URL niskotemperaturnih čelika u ovisnosti o temperaturi

3.2.2.7. Nehrđajući čelici

Nehrđajući čelici u obliku limova i traka , profila i šipki namijenjeni su izradi tankova
na tankerima za prijevoz kemikalija, posuda pod tlakom i drugih posuda kod kojih se
zahtijeva kemijska stabilnost u odnosu na teret. Tako glase «opći zahtjevi» koje HRB
propisuje za ovu skupinu čelika. Za razliku od dosadašnjih skupina koje smo
obrađivali u okviru ovog kolegija, HRB za ovu ne navodi poimence čelike odnosno
njihova svojstva. Nehrđajući čelici zovu se također i korozijski postojani čelici.
Što je to korozija?
Def. Korozija je spontano razaranje materijala pod djelovanjem okolnog medija –
plina, kapljevine ili krutih agresivnih čestica, a zbog kemijskih ili elektrokemijskih
procesa..
Osnovne oblike korozije shematski prikazuje slika 7.
 26

Slika 7. Shematski prikaz oblika korozije

Opća jednolična korozija - najčešći i najrašireniji, ali i najmanje opasan oblik

korozije, a nastupa jednolično po cijeloj površini dijela. Opću koroziju uobičajeno
nazivamo “hrđanje”. Intenzivnost opće korozije mjeri se gubitkom dimenzija u
mm/godini ili gubitkom mase u g/m2h.

Selektivna korozija-Kod čelika koje smatramo korozijski postojanim naročito

na opću koroziju, mogu nastupiti neki posebni korozijski procesi. Oni mogu biti
mnogo opasniji od opće korozije jer nisu toliko uočljivi i odvijaju se u postrojenjima i
uređajima kemijske, prehrambene, petrokemijske i drugih odgovornih industrijskih
postrojenja. Oblici selektivne korozije su :

Točkasta (jamičasta )korozija (eng. Pitting) - Nastupa na brojnim nepredvidivim

lokalitetima, a ne po cijeloj površini, a očituje se malim jamicama koje s vremenom
prerastaju u rupice.
Uzrok koroziji je u lokalnim nehomogenostima u strukturi ili kemijskom sastavu
materijala. Uz postojanje elektrolita (vodene otopine, vlažni plinovi i sl.) doći će do
mikroelektrolize zbog razlike potencijala pojedinih područja u strukturi ili materijala u
spoju. Odnošenje materijala je uvijek s onog dijela koji se ponaša kao anoda.

Kontaktna korozija-Ako se u agresivnom mediju (elektrolitu) nalaze u dodiru dva

različita metala, doći će do stvaranja galvanskog članka, pri čemu će više korodirati
onaj element koji se ponaša kao anoda. Ova vrsta korozije nastupa zbog razlike
elektropotencijala ta dva metala, a ta vrijednost ovisi o vrsti materijala i vrsti
agresivnog medija

Interkristalna korozija-Predstavlja posebno opasan oblik korozije jer napreduje duž

granica kristalnog zrna. Na ovu vrst korozije osjetljivi su i čelici koji su inače otprni
kemijskim utjecajima- austenitni i feritni čelici. Uzrok pojave je izlučivanje karbida i
oksida legirnih elemenata različitog potencijala u odnosu na kristalno zrno
 27

Napetosna korozija- Nastupa kada je dio istovremeno izložen djelovanju agresivnog

medija i vlačnog naprezanja. Ovaj tip korozije nastupit će najčešće na hladno
deformiranim lokalitetima, jer tamo zaostaju napetosti (zaostala naprezanja). To su
npr. hladno deformirana koljena cjevovoda. Također nastaje u okolini zavarenih
mjesta gdje su povišena zaostala naprezanja.
Napukline napreduju okomito na smjer vlačnog opterećenja, a šire se intrakristalno ili
transkristalno, a ne po granicama zrna.

Svi nehrđajući čelici jesu visoko legirani. Dva su osnovna uvjeta za korozijsku
postojanost čelika:

• Prvi nužan uvjet pasivnosti čelika, odnosno potpune korozijske postojanosti, je

da čelik sadrži barem 12 %Cr i to u čvrstoj otopini. Današnji korozijski
postojani čelici sadrže i do 30 %Cr.
• Drugi uvjet korozijske postojanosti je homogena monofazna mikrostruktura.
Da bi se izbjegla opasnost nastanka lokaliteta čiji je elektropotencijal različit od
potencijala osnovne mase čelika, tj. opasnost pojave galvanskih članaka u
strukturi, korozijski postojani čelici teorijski bi morali imati potpuno feritnu (F),
austenitnu (A) ili martenzitnu (M) mikrostrukturu bez karbida, oksida ili
drugih intermetalnih faza.

Upravo zbog navedenog korozijski postojani čelici moraju sadržavati što viši
%Cr i što niži %C. Monofazna feritna mikrostruktura postiže se legiranjem s
alfagenim elementima (feritotvorcima) od kojih je najjači Cr i uz njega: Si, Al, Mo, V,
Nb i Ti. Gamageni elementi (austenotvorci) omogućuju stvaranje monofazne
austenitne mikrostrukture i to su: Ni - kao najjači, Mn, Co, Cu i N.

Dobar uvid u postizivu mikrostrukturu na osnovi poznatog kemijskog sastava

daju tzv. strukturni dijagrami. Schaefflerov dijagram za gašeno stanje (slika 8)
pomaže u definiranju strukturnog stanja čelika na osnovi poznavanja Cr-ekvivalenta
(Cre) i Ni-ekvivalenta (Nie).

Cre = %Cr + 2·(%Si) + 1,5·( %Mo) + 0,5·(%V + %Nb + %Ti) + 1·(%Al)

Nie = %Ni + 30·(%C) + 0,5·(%Mn) + 0,6·(%Cu) + 20·(%N) + 0,5·(%Co)

 28

Slika 8 Schaeflerov dijagram

S obzirom na sastav i mikrostrukturu današnji korozijski postojani čelici

svrstani su u sljedeće skupine:

1. Cr – čelici (neki s dodacima Mo, Al i Ti) koji prema mikrostrukturi

mogu biti:

─ feritni (< 0,10 %C, 15...18 %Cr),

─ martenzitni i martenzitno-karbidni (0,15...1,0 %C, 13...18 %Cr),
─ feritno-martenzitni (0,10...0,15 %C, 13...18 %Cr).

2. Cr-Ni, Cr-Ni-Mo i Cr-Mn čelici su prema mikrostrukturi:

─ austenitni,
─ feritni,
─ martenzitni,
─ austenitno-feritni (s 10 % G ferita),
─ martenzitno-feritni,
─ austenitno-martenzitno-feritni.

Novije podskupine čelika dobivene su modificiranjem sastava i mikrostrukture

prethodno navedenih vrsta i to su:

─ superferitni čelici s vrlo niskim %C i niskim masenim udjelima nečistoća

(ELA - Extra Low Additions),
─ austenitni s vrlo niskim %C (ELC - Extra Low Carbon),
─ austenitni legirani dušikom,
─ duplex čelici (austenitno-feritni s > 40 % ferita),
─ niskougljični martenzitni (mekomartenzitni).
 29

Feritni nehrđajući čelici- Ovi čelici sadrže < 0,1 %C i 13…17 %Cr i zbog
toga zadržavaju feritnu mikrostrukturu pri gotovo svim temperaturama pa se ne mogu
zakaliti.
Primjenjuju se u brušenom ili fino poliranom žarenom stanju.
Osnovna svojstva feritnih čelika jesu:
─ relativno su mekani,
─ magnetični su,
─ relativno slabo zavarljivi zbog sklonosti pogrubljenju zrna grijanjem iznad
900 ºC te opasnosti od krhkosti “475” pri duljem držanju pri 350…520 ºC,
kao i zbog mogućeg nastajanja krhke σ-faze (FeCr) pri dugom držanju od
520 do 850 ºC,
Feritni nehrđajući čelici prema 17440:
X6Cr17(Č4174), x6CrMo17, x8CrTi17( Č4971), X8CrNb17

Martenzitni nehrđajući čelici sadrže do 0,20 %C i 13...17 %Cr. Optimalna

svojstva postižu u kaljenom i visokopopuštenom stanju. Njihova je čvrstoća, tvrdoća i
otpornost na trošenje viša od feritnih čelika, ali im je zato niža korozijska postojanost.
Za razliku od feritnih čelika ne naginju krhkosti. Postojani su na djelovanje vode,
vodene pare i vlažnog zraka.
Primjenjuju se za: pribor za jelo, dijelove vodnih turbina, kirurške instrumente,
strojne dijelove u proizvodnji dušične kiseline itd.

Neke vrste normiranih čelika jesu:

X10Cr13 (Č4170), X15Cr13 (Č4171), X7CrAl13, X12CrS13, X15CrMo13.

Austenitni nehrđajući čelici

Radi se o visokolegiranim čelicima s Cr i Ni (Mn) koji proširuju austenitno
područje sve do normalnih temperatura.
Karakteristike kemijskog sastava jesu:
─ maseni udio ugljika treba biti što niži (< 0,15 %C), jer je onda manja
opasnost od stvaranja karbida tipa (Cr23C6),
─ maseni udio Cr što viši (više od 18 %), zbog uvjeta antikorozivnosti,
─ maseni udio Ni što viši (više od 8 %) jer je Ni gamageni element koji mora
prevladati alfageno djelovanje Cr, tako da nastane austenitna
mikrostruktura,
moguće je dodatno legiranje s Mo, Ti, Nb, Ta koji pospješuju pojavu 5…10 % ferita u
mikrostrukturi ili djeluju stabilizirajuće kod opasnosti od interkristalne korozije.
Neka od svojstava austenitnih čelika jesu:
─ nemagnetični zbog austenitne strukture,
─ dobro oblikovljivi u hladnom stanju (visoka A5, Z i KU a niska Re i Rm), a
hladnom deformacijom mogu očvrsnuti (vučena žica ili hladnovaljane trake),
─ uz dodatno legiranje s Mo, W i V pokazuju vrlo dobru otpornost na puzanje
pri temperaturama > 600 ºC,
zbog zadovoljavajuće žilavosti pri sniženim temperaturama primjenjuju se teorijski do
−273 ºC,

Neke vrste normiranih čelika jesu:

X2CrNi18- 9(Č45701), X2CrNiMo18-10 (Č45703), X5NiCrMoCuNb20-18
 30

4. Mehanika loma

Mehanika loma bavi se proučavanjem nastanka i napredovanja pukotine u krutim

tijelima.
Termin mehanika loma ima dvostruki smisao. U užem smislu ona se odnosi na
istraživanje uvjeta razvoja pukotine. U širem smislu mehanika loma obuhvaća i dio
mehaničke otpornosti materijala koja se odnosi na završnu fazu procesa deformiranja
materijala pod djelovanjem opterećenja. Ovako postavljena mehanika loma povezuje
teoretska razmatranja s rezultatima eksperimenata, te analizira pojavu lomova i
havarija konstrukcija u eksploataciji.

Koncepti mehanike loma

Na temelju različitog ponašanja materijala proizlaze definicije kriterija loma strojnih

dijelova odnosno epruveta koji sadrže pukotine ( slika 9 )

Slika 9. Koncepti mehanike loma

 31

Linearno-elastična mehanika loma (LEML)

Ovaj koncept mehanike loma omogućuje kvantitatvno razmatranje procesa loma u

uvjetima linearno-elastične deformacije sve do loma. Takovo razmatranje moguće je
provesti analizom raspodjele naprezanja pri vrhu pukotine pomoću teorije elastičnosti
kao i sagledavanjem energetske bilance kod širenja pukotine.

Koncept intenziteta naprezanja

Pukotina se može smatrati graničnim slučajem zareza s radijusom zakrivljenosti ρ ≈

0, te se na taj način može analiza raspodjele naprezanja pri vrhu pukotine nastaviti
na već spominjani utjecaj zareza na raspodjelu naprezanja . Prema slici 10 dolazi u
korijenu zareza do koncentracije naprezanja :
σ max = α k ⋅ σ n (39)
gdje je αk faktor oblika.

Slika 10. Usporedba raspodjele naprezanja pri vrhu zareza (a) i pukotine (b) pri
jedno osnom vlačnom naprezanju

Za zarez eliptičnog oblika vrijedi:

 32

 1

  a 
2
σ max = σ n 1 + 2 
  ρ 
 

gdje je a velika polu os elipse, a ρ radijus zakrivljenosti zareza. Za a >>ρ proizlazi:

1
 a 2
σ max ≈ 2 ⋅σ n  
 ρ

Prijelazom zareza u idealno oštru pukotinu (ρ→ 0) dolazi do pojave matematičkog

singulariteta pri vršku pukotine odnosno σmax →∞ . Na taj način se odnosi koji
vrijede za opis stanja naprezanja pri vrhu zareza ne mogu primijeniti za pukotine već
je potrebno uvesti pojam faktor intenziteta naprezanja kao granične vrijednosti
elastičnog djelovanja zareza. Pomoću faktora intenziteta naprezanja opisuje se
matematički raspored naprezanja i deformacije pri vršku pukotine:
1
σ ij = K( 2 ⋅ r ⋅ π ) 2 ⋅ f ij (θ )

Ovdje su σij normalna i smična naprezanja na mjestu u blizini vrška pukotine čiji je
položaj definiran polarnim koordinatama r i θ ( slika 10). Funkcija fij je
bezdimenzionalna i ovisna samo o θ. Faktor intenziteta naprezanja ovisi o r i θ a
označava r-1/2- singularitet linearno-elastičnog stanja naprezanja pri vršku pukotine.
Fizikalno je faktor intenziteta naprezanja mjerilo intenziteta porasta naprezanja u tom
podruèju. Dimenzije faktora intenziteta naprezanja jesu Nmm-3/2 ili MNm-3/2 a vrijedi:
3 3
− −
1Nmm 2
= 0,03162 MNm 2

Prema mogućem načinu otvaranja pukotina ( slika 11 ) razlikuju se i intenziteti

naprezanja
KI, KII i KIII.
Modus I - jednostavno
otvaranje
pukotine
Modus II - uzdužno smicanje
Modus III - poprečno smicanje

Slika 11. Načini otvaranja pukotine

U praksi način otvaranja pukotine I ima najveće značenje. Koristi se kod strojnih
dijelova s vanjskim i unutarnjim pukotinama, opterećenih vlačnim ili savojnim
opterećenjem, te kod konstrukcija podvrgnutih unutarnjem pritisku.
 33

Za ravninu u kojoj se nalazi pukotina (θ =0 ) vrijedi

1
σ y = KI (2 ⋅ r ⋅ π )
−
2

Odgovarajući izrazi daju se napisati za ostale načine otvaranja pukotine (II i III ). Kao
granični slučaj za unutarnju pukotinu nekog neograničeno istezljivog tijela za a<<W
dobiva se:
1 1
K I = lim σ y ⋅ (2 ⋅ r ⋅ π ) 2 = σ y (π ⋅ a ) 2

gdje je a polovina duljine pukotine. Za opis konačnih dimenzija strojnog dijela i

geometrije pukotine uvodi se korekturna funkcija pa općeniti izraz za faktor
intenziteta naprezanja za način otvaranja pukotine I glasi:
KI = σN ⋅ ( π a )1/2 ⋅f
faktor intenziteta nazivno duljina korekturna
naprezanja naprezanje pukotine funkcija
Kriterij za lom kod LEML je početak širenja jedne do tog trenutka mirujuće pukotine
dostizanjem kritične vrijednosti faktora intenziteta naprezanja u uvjetima ravninskog
stanja deformacije. Takove kritične vrijednosti KIc,KIIc i KIIIC nazivaju se lomna ili
pukotinska žilavost. te predstavljaju mehaničko svojstvo koje karakterizira žilavost
materijala

Slika 12. Ovisnost kritičnog faktora intenziteta naprezanja o debljini stjenke

1-ravninsko stanje naprezanja (smični lom )
2-mješano stanje naprezanja ( smični i ravninski lom )
3- ravninsko stanje deformacije ( ravninski lom )
 34

U području 1 vrijedi ravninsko stanje naprezanja. Za neku debljinu Do Kc dostiže

maksimum, a za sve manje debljine stjenke prisutan je smični lom. U području 2 s
povećanjem debljine stjenke povećava se udio ravninskog loma ali je uz rubove još
značajan udjel smičnog loma. U tom području prisutno je mješovito stanje naprezanja
i deformacije. Pri debljini stjenke DI Kc dostiže svoju minimalnu vrijednost KIC te u
području 3 nastupa gotovo čisti ravninski lom kao posljedica ravninskog stanja
deformacije. Izvjestan minimalni udio smičnog loma pojavljuje se uz rubove stjenke

5 LAKI I OBOJENI METALI

5.1. OZNAČIVANJE LAKIH I OBOJENIH METALA

Prema važećim hrvatskim normama i DIN-u oznaka je slovno-brojčana, a

sastoji se od:

X.GY1B1Y2B2YnBn.Z1Z2

X – slova koja govore o načinu proizvodnje ili primjeni;

G, Y1, Y2,...Yn – kemijski simboli za glavni element, legirne i ostale
dodane elemente;
B1, B2, Bn – brojevi koji govore o kemijskom sastavu;
Z1, Z2 – znakovi za stanje i svojstva materijala.

U tablici 14 navode se oznake za način proizvodnje, primjenu i stanja prema

važećim hrvatskim normama i DIN-u.

Tablica 14.: Primjeri oznaka za Cu, Al i njihove legure prema hrvatskim normama i
DIN-u

Skupi Vrste Oznaka na prvom mjestu Oznaka stanja i

na metala primjene
metala važeća HRN DIN HRN
Bakar i nelegira E – za E – bakar vrlo 0 – primarno (neobrađeno
njegov ni elektrotehniku dobre stanje
e D – za dodavanje i električne 1 – meko stanje
legure dezoksidaciju vodljivosti 2 – hladno deformirano i
H – za kemijsku S – dezoksidirani odžareno
ind. bakar do ¾ tvrdog stanja
 35

S – za spajanje 3 – hladno deformirano i

(lemljenje i odžareno
zavarivanje iznad ¾ tvrdog stanja
L – za ležaje V – predlegure za 4 – homogenizacijski
G – za tisak dodavanje žareno bez
Gl – za ležaje hladne deformacije
gnječene – bez L – za lemljenje 5 – homogenizacijski
oznake S – dodatni žareno s
materijal za hladnom
P – lijevana u zavarivanje deformacijom
legure
pijesak G – općenito 6 – toplinski očvrsnuto
K – lijevana u lijevano bez hladne
kokilu GK – lijevana u deformacije
T – tlačno lijevana kokilu 7 – toplinski očvrsnuto s
B – blokovi GD– tlačno hladnom
C – centrifugalni lijevana deformacijom
lijev GZ – 8 – odžareno bez
N – kontinuirani centrifugalno prethodnog
lijev lijevana hladnog očvrsnuća
9 – posebna stanja
Alumin D – za dodavanje 0 – primarno (neobrađeno
ij i S – za spajanje stanje)
njegov P – lijevana u 1 – meko stanje*
e pijesak 2 – hladno deformirano*
legure K – lijevana u 3 – djelomično odžareno*
kokilu 4 – toplinski obrađeno*
T – tlačno lijevana 5 – topl. obrađeno i
C – centrifugalni hladno deform.*
lijev 6 – popušteno stanje*
7, 8 – slobodno
9 – posebna stanja
* postoji i dodatna podjela na podstanja
Primjeri oznaka prema važećim hrvatskim (HRN) i njemačkim normama
(DIN):

E-Cu58 – bakar za elektrotehniku električne vodljivosti od minimalno 58m/Ωmm2

CuZn40Pb2 (CuZn40Pb2F43) – gnječena mjed s oko 40 %Zn i s oko 2 %Pb,
vlačne čvrstoće 430 N/mm2
P.CuAl10Fe5Ni5 (G-CuAl10Ni) – aluminijska bronca lijevana u pijesak s oko:
10 %Al, 5 %Fe i 5 %Ni
Al99,7 (Al99,7) – tehnički aluminij čistoće 99,7 %
AlMg5.30 (AlMg5 W25) – gnječena Al-legura s oko 5 %Mg u mekom stanju

5.2. BAKAR I NJEGOVE LEGURE

Čovjek koristi bakar i bakarne legure (bronce i mjedi) već od davnine

(brončano doba). Danas se tehnički čisti bakar upotrebljava pretežito u elektrotehnici,
 36

dok se kao konstrukcijski materijali u strojogradnji i brodogradnji koriste uglavnom

njegove legure.
Osnovna svojstva bakra su:

─ električna vodljivost čistog bakra bolja je od svih metala izuzev srebra na

volumnoj osnovi i aluminija na masenoj osnovi,
─ visoka toplinska vodljivost,
─ svojstva čistog bakra kao: čvrstoća, otpornost na oksidaciju, otpornost na
puzanje, otpornost na umor, otpornost na koroziju i livljivost, mogu se
poboljšati legiranjem, ali se pri tome snizuju električna i toplinska vodljivost,
─ većina legura ima izvrsnu duktilnost u žarenom stanju i posebno su
pogodne za proizvodnju cijevi, duboko vučenje, kovanje, oblikovanje u
toplom stanju itd.,
─ dobra otpornost na koroziju u atmosferskim uvjetima i u morskoj sredini
stvaranjem “patine”.

Klasifikacija bakarnih legura

Bakarne legure obično se klasificiraju pomoću glavnih legirnih elemenata, ali

svaka pojedina vrsta može sadržavati i druge elemente koji imaju značajan utjecaj na
specifična svojstva. Glavne vrste legura označene su tradicionalnim imenima: mjedi i
bronce. Kao i sve ostale legure i bakarne se dijele na ljevačke i gnječilačke.
Mjedi su zapravo legure bakra sa cinkom, kojima mogu biti dodani i drugi
elementi. Postoje osnovno dvije vrste mjedi: α-mjedi koje su oblikovljive
deformiranjem u hladnom stanju i (α+β)-mjedi koje su oblikovljive deformiranjem u
toplom stanju.
Tipične bronce su legure bakra s kositrom. Ostale vrste bronca pored bakra
mogu sadržavati još cink, olovo, aluminij, željezo, mangan, berilij, silicij itd. Ime
dobivaju po elementu koji je prisutan u najvećoj količini, npr. aluminijska bronca,
olovna bronca, berilijska bronca itd. Dakle, glavne su skupine legura:

Legure bakra s cinkom:

• legure bakra s cinkom (> 50 %Cu i < 44 %Zn) – mjedi
• legure bakra s niklom i cinkom (10...30 %Ni) – novo srebro.
• (

• Legure bakra bez cinka:

• legure bakra s kositrom (< 15 %Sn) – kositrene bronce
• legure bakra s aluminijem (< 14 %Al) – aluminijske bronce
• legure bakra s kositrom i/ili olovom (< 10 %Sn i/ili < 25 %Pb)
olovnokositrene i olovne bronce
• legure bakra sa berilijem (< 2 %Be) – berilijske bronce
• legure bakra s niklom (< 45 %Ni).
• legure bakra s kositrom ,cinkom i olovom (< 10 %Sn, <7% Zn, <4 %Pb) –
crveni lijev
 37

Mjedi

Glavne legure bakra s cinkom, mjedi, su najrasprostranjenije legure bakra s

vrlo raznolikom primjenom koja slijedi na osnovi sljedećih svojstava: dobre električne
i toplinske vodljivosti, dobrih mehaničkih svojstava, mogućnosti prerade u hladnom i
toplom stanju i antikorozivnosti. Vezu između mikrostrukture i mehaničkih svojstava
mjedi može se pratiti usporedbom ravnotežnog dijagrama stanja Cu-Zn i dijagrama u
kojem je prikazana ovisnost vlačne čvrstoće i istezljivosti o udjelu cinka (slika 6.2).

Slika 6.2. Dijagram stanja Cu-Zn (a) i prikaz utjecaja cinka na mehanička svojstva (b)

Pri peritektičnoj temperaturi od 902 oC bakar otapa do 32,5 %Zn. Topljivost

raste sa sniženjem temperature do 39 %, pri 454 oC. Uz vrlo sporo hlađenje, što
omogućava postizanje ravnoteže, rastvorljivost cinka u bakru opada do 35,2 % pri
250 oC. Difuzija cinka je vrlo spora, tako da uz industrijske brzine ohlađivanja ostaje
na sobnoj temperaturi oko 37 % Zn otopljenog u kristalima mješancima bakra
označenih sa α.
Porastom udjela cinka u leguri iznad 37 % pojavljuje se u mikrostrukturi
intermetalna faza β' (sređena struktura) koja odgovara sastavu Cu-Zn. β'-faza je
tvrda, ali prilično žilava na sobnoj temperaturi. Zagrijavanjem iznad 454 oC prelazi u
oblik β (nesređena struktura) koja je oblikovljiva deformiranjem. Između 45 i 50 %Zn
legura je monofazna. Mikrostruktura se sastoji samo od intermetalne faze β'.
Daljnji porast udjela cinka iznad 50 % dovodi do pojave γ-faze u mikrostrukturi.
Ona je vrlo krhka i zbog toga je legura nepovoljna za inženjersku primjenu. Zbog
takvih svojstava pojedinih faza tehničke legure ne sadrže više od 44 %Zn.
Na osnovi prethodnog razmatranja mjedi se mogu razvrstati na hladno i toplo
gnječene (oblikovljive) legure:
 38

• Hladno gnječene α-mjedi su po mikrostrukturi jednofazne homogene legure

• Toplo gnječene (α + β) - mjedi su legure sa više od 37 %Zn i do 60 %Cu i
gotovo su potpuno oblikovljive toplom preradom.

Lijevane mjedi imaju u pravilu 36 % do 43 %Zn i 1 % do 3 %Pb, a posebne mjedi

još i nikla, aluminija, željeza, kositra ili mangana. Posjeduju uski interval
skrućivanja i zbog toga ne dolazi do segregacija u zrnu. Ove legure nisu predviđene
za hladno oblikovanje zbog heterogene (α+β)-mikrostrukture (slika 6.4), pa se
primjenjuju u lijevanom stanju zbog povišene čvrstoće.

HRB posebno propisuje lijevane bakarne legure za proizvodnju brodskih vijaka

(Tablica 15)

Prva dva materijala CU1 i CU2 jesu posebne mjedi koje osim 33 – 40 % Zn sadrže
Al, Mn, i Fe Ni. U lijevanom stanju imaju heterogenu (α+β)-mikrostrukturu. Propis
ograničava količinu β - faze, odnosno propisuje minimalno 25 % α - faze u
mikrostrukturi.
Propisuju se i sljedeća mehanička svojstva :

Rp0,2min = 175 N/mm2 , RMmin = 440 N/mm2 i Amin= 20 %

CU 3 i CU4 pripadaju drugoj skupini ljevačkih bakarnih legura, legura bez cinka s
dodatkom Al i nazivaju se ⇒ Al bronce. CU3 pored Al sadrži i Mn, Fe i Ni a CU4 Mn,
Fe i Ni.
Treba naglasiti da obje ove legure spadaju u toplinski obradive Cu – legure. Stoga se
nakon provedbe toplinske obrade ( homogenizacija, zagrijavanjem na 900 ° C,
 39

gašenje te dozrijevanje na 500°C) legura precipitacijski očvršćava (∆ Re)3. Zato su i

propisane vrijednosti mehaničkih svojstava bitno više nego kod posebnih mjedi (Cu 1
i CU 2):

CU3
Rp0,2min = 245 N/mm2 , RMmin = 590 N/mm2 i Amin= 16 %
CU4
Rp0,2min = 275 N/mm2 , RMmin = 630 N/mm2 i Amin= 18 %

ALUMINIJ I NJEGOVE LEGURE