BIBLIOTEKA

SAZVEŽĐA
BERTOLT BRECHT

13
DIJPkTLEKTIKA
u
UREDNIK Drugo izdanje
MILOš STAMBOLić

IZBOR, PREVOD I KOMENTARI

DARKO SUVIN

CRTEZ NA KORICAMA: DUSAN RISTIC e TEHNICKI UREDNIK: BOG-

DAN CURCIN e KOREKTORI: VERA SPASOJEVIC, ANKA TEOFANOVIC
• IZDAVAC: NOLIT, BEOGRAD, TERAZIJE 27 e GLAVNI I ODGOVOR-
NI UREDNIK: MILOS STAMBOLIC e STAMPA: KULTURA, BEOGRAD, NOLIT • BEQGRAD
MAKEDONSKA 4 e TIRAZ: 5.000 PRIMERAKA
1979
 92
BERTOLT BRECHT DIJALEKTIKA U TEATRU
<:en·)e .d"Jeca uopće ne shv , .
93
.
oblikuJu karaktere č . :c~Ju .. TI teatralni događaji opisnog karaktera, te zato što se služio komentatorskim
fleksije glasa. 1 pl~č ~~~~ . ogrra geste, mimiku, in- zl5orovima i projekcijama, nazvao epskim. Pomoću odre-
staje zbog plača. . aJe z og tuge, ali i tuga na- đene, ne sasvim jednostavne tehnike glumac se distan-
Ni s odraslima nije d V·. cirao od lika koji je igrao, i podvrgao situacije komada
ne P.restaje. Samo mrtve ~gac;I_Je .. N)ih~v C?d.goj nikad takvom kutu gledanja da su one morale postati predmet
okolme. Onaj koji razmisr e miJenJaJu lJ.~di Iz njihove gledaočeve kritike. Pobornici tog epskog teatra navodili
tra za oblikovanje ka kt l o tome. sh va tice značaj tea- su- da se na taj način lakše mogu savladavati nove teme,
~ada .hiljade pred sto~f era. '?J?- ce ~hv~titi šta znači vrlo zamršena zbivanja klasnih borbi u času njihovog
J~ga!lJe ramenima ni. nama hilJada rgraJl! teatar. Sli- strahovitog zaoštrenja, jer se njime mogu prikazivati
l]udt <;>ko umjetnosti.Je odgovor na nasto.Janja tolikih društveni procesi u svojim kauzalnim vezama. No za
. Nr sama umjetnost . estetiku tim se pokušajima otvorio čitav niz znatnih
~zvodi na sasvim us ut ne ostaJ~v netak~uta time što se teškoća.
Jetnost teatra je tako an~.bez~r~zan, nmvan način. Um-
Razmjerno je jednostavno postaviti osnovni model
njenija od svih umjetn~es~{ ~aJlJudskij~: IJ~jr~spro.stra­
samo na pozornici ne . . vJ?-a Se najcesce IZVOdi, ne epskog teatra. Na praktičnim pokusima odabirao bih
nost nekoa naroda 1.1. go 1 u zrvotu. l teatarska umjet- obično za primjer najjednostavnijeg, tako reći »prirod-
. . o 1 vremena mo . · nog« epskog teatra zbivanje koje se može odigravati na
CJe 1~na, kao živi organizam k . . .~a se prosuc1IVati kao
?OVI udovi nisu zdravi I t op ~IJe zdrav ako svi nje- svakom uličnom uglu: očevidac prometne nesreće pri-
Jeg se isplati govor"t"1 . 0 o Je Jedan razlog zbog ko- kazuje okupljenim ljudima kako se nesreća zbila. Ti
1 amaterskom teatru.12 ljudi možda nisu vidjeli zbivanje, ili se s prikazivačem
ne slažu nego na zbivanje »drugačije gledaju« - ali
ULičNI PRIZOR glavno je da prikazivač prikazuje držanje vozača ili
pregažcnoga ili obojice tako da krug gledalaca može
!Jsn!!:?..ll~:·.!1lP~el_ i?d_I!:!!_K prizorq. . epskog teatra doći do nekog suda o nesreći.
v Prvih petnaestak od· .. Taj se primjer epskog teatra najprimitivnije vrste
kusavao se u nekim .g u;a. nakon SVJetskog ratat3 is- čini lako razumljiv. Pa ipak iskustvo uči da je on za
način glume koji s nJ~macktm t~atrima razmjerno nov slušaoca ili čitaoca začudno težak čim se od njega traži
e z og svog Jasno izvještavajućeg i da shvati dalekosežnost zaključka prema kojem je ta-
da bu" <;>vo je prvi. dio većeg nedovr' "... - kvo prikazivanje na uličnom uglu osnovni: oblik velikog
teze zde. !Jest kromka o amaterskom senog članka CIJI Je naslov trebalo
teatru~ 2taJ članak, koje glase: •l) Da 1t_eatru: Bre!"ht je ostavio i daljnje teatra, teatar naučnog razdoblja. Time se, naime, podra-
ter u· l Amat!'_r i di/etam. Razlika je : se Jsplatt gov01iti o amaterskom zumijeva da se epski teatar u svim svojim pojedinosti-
tnik. Dh~~tu /"Je d!letant. Amater mož~Zib~t" u an;ate_ra i_ diletanata. Ama-
vlastitu a_n IZam JC oponašanje raf . J ' umJetmk, ' to veliki umje- ma može javiti kao bogatiji, zamršeniji, razvijeniji, ali
šaji umj~~~~tno(st. 3) Amaterski tedtar e,~''Ri~laca; ~mate_r m?ra pronaći da, principijelno, ne mora sadržati druge elemente no
ternac· n: a n;uzli'ara i dramatiča JemackoJ PYlJC Hrtlera. Poku-
trebna!O~aln_k muz,čki festivali u Bade~~a~a stvD_e pu_čku. umjetnost. In- to prikazivanJe na uličnom uglu da bi mogao biti veliki
Za amate~:' -:·· ~mater~ki teatar radnika enu. Jeca lg!aJu !<;_atar. »Upo- teatar; i da se, s druge strane, ne bi moglo više govoriti
najsnažn""' Je teze .da 1gra naturalisti"k' · 4) Sta ;qdmk moze da igra?
grupom ~~ :J ~ealisttčnom. S) Amateri e. ' '?ego »s!Jhz.a·am?"· On .ie ipak o epskom teatru kad bi u njemu nedostajao i jedan
pa posjed~Je skJh amatera. S ta je elelne~f~~~lf /lamgkt pnzor. - :r'okusi sa od glavnih elemenata prikazivanja na uličnom uglu.
stično i . -:eoma mnogo dara za kom"č 1 '. eataJ. KonstataciJa da tro-
tere. Fog~~ č'":. sn:ije osloboditi svoju f~~t 1 .~a m)ože nevjerovatno pia- Dok se to ne shvati, ne može se zapravo shvatiti ovo
oblike r -. reviJe Je napredna. Mode aliJu. -6 Dramatika za ama- što slijedi. Dok se ne shvati šta je u tvrdnji da takvo
pitanje ~IJeh (Abe,U, ~uden, B!itzstein rWa drah'!!Jka razvija ';'IDjetničke
Iz tek - _ononranJe dramariča~a •D ange_n elm). Loše revije. Važno prikazivanje na uličnom uglu dostaje za osnovni model
1930-ti!~t~,}Jin'zostavljen kraći pasu~ '5 P~d~~!lka a~atera. Perspektiv~ .• velikog teatra- ono novatorsko, neuobičajeno, što bez-
" U 't a .- _op. D. S. Ima o svedskom amaterizmu
Pl anJu Je Prvi svjetski rat· eseJ· J·e n . uvjetno izaziva kritiku, ne može se zapravo shvatiti ovo
' ap1san 1940. - op. D. s. što slijedi.
 ----=,""~"""'""''- - - - - . . . . - · - - - - - - - -

94 DIJALEKTIKA U TEATRU
BERTOLT BRECHT 9S:
Razmislimo· nawd b' . skim, činjenica da prikazivanje ima društveno prak-
podrazumijeva~o od ~no. : ~~~~J~ o~ito .:'ije ono što
vač ne mora b't' p . J?JCcmckml zbFanJcm. Prikazi- tični smisao. želio naš prikazivač pokazati da pri tak-
postigao svoj ~ilJ u~~e~;\l~k~to on mora ~nati da bi vom i takvom ponašanju prolaznika ili vozača nesreća
ne može izvesti t 'k a . rc r_ svatko. Uzmrmo da on jes-te ili nije neizbježna, ili vršio prikazivanje da razja-
podražava, onda ~a oo~~z~ ~re~nJu kao unesrećeni kojeg sni tko je kriv - njegovo prikazivanje teži praktičnim
se kretao tri u v Ja~nJ_enJe treba samo da kaže: on svrhama, ono društveno intervenira.
bitno okrnjen~ t~ b~ze, 1 ?Je govo _:pri~azivanje neće biti Svrha njegovog prikazivanja određuje koji stupanj
govom savršens~~ o esna~~no. ~nJ_e JC tačno da su nje- potpunosti on pridaje svojem podražavanju. Naš prika-
okolnim gledaoci\ u pos tm ljen:. rzyJesne granice. Kad bi zivač ne mora imitirati cjelokupno ponašanje svojih Ii-
ob raža van· a ~a upala u ocr .:'Jeg~:>va sposobnost pre- kova, nego samo ponešto, upravo toliko da bi se dobila
bjecravati J ' t~ br_ zas~letalo pnkazrvanju. On mora iz- određena slika. Teatarski prizor većinom daje znatno
Ii o~a · v· ponasa~Je P~1 ~o jem bi netko uzviknuo: Kako potpunije slike, shodno njegovom širem krugu interesa.
koga ~,zll:~~-pnOkazuJe Jednog _vozača! On ne smije ni- Kako se tu uspostavlja veza između uličnog i teatarskog
~ ..
d asnJrce _, .1~<- n ne treba mkoga izmamiti iz svaki- prizora? Glas pregaženoga, da izvučemo jedan detalj,
u »vrse sfere 0
. . . «. n ne mora raspolagati poseb- možda u početku nije igrao nikakvu ulogu u nesreći.
mm sugestrvmm sposobnostima. Razlika u mišljenju očevidaca o tome da li se jedan
A sasvim ]·e siuurno d v ·v • '
povik (»Pazi!«) čuo iz usta unesrećenoga ili nekog dru-
otpad · d o . a u nasem uhcnom pnzoru
·.stv --~e . na .?d glavmh karakteristika običnoo- teatra· gog prolaznika može našeg prikazivača ponukati da
---rc3!-~<IDJ.'-!~llttZZJe._ PredstavljanJe uličnog prikazi;'ača im~ podražava taj glas. Pitanje se može rešiti prikazivanjem
doga
arađter ponavljanja. Zbivanje se dogodilo a ovdj'e se
..a nJegovo
d' p ona v1·JanJe. · Ako teatarski 'prizor u to-
glasa - starca ili žene, ili samo visokog ili dubokog. No
odgovor na nj može ovisiti i o tome da li je to bio glas
me s I IJe 1 ulični priz
tea ta k v • <;>r, o_n d a teatar VIse
" ne knJ . .e da Je
· obrazovanog ili neobrazovanog čovjeka. Da li je uzvik
. :k' ~o st? P~1kaz1van.1e na uličnom ucrlu ne kriJ'e da bio glasan ili tih može igrati značajnu ulogu, jer bi
]e pn az1van]e (1 ne t d'1 d · o
se u ot .
v. • vr . ~ Je samo zbivanje). Onda zbog toga krivica vozača mogla biti veća ili manja. Va-
vp punost1 OCitUje da Je Igra priređena da J·e tekst lja prikazati i niz svojstava pregaženoga. Je li bio rasi-
naucen napamet sa . . ' jan? Je li nešto rastreslo njegovu pažnju? šta bi to
tada doživz· . -::- . v ap~rat l sve pnpreme. Gdje je
s t varnost? JaJ, doziVlJava h se tada uopće prikazivana moglo biti? šta je to u njegovom ponašanju ukazivalo
da ga je rastresla upravo ova a ne neka druga okolnost?'
Ulični prizor od đ · k · Itd, itd. Kao što se vidi, naša vježba prikazivanja na
življaj ko.. re UJe OJe vrste treba da bude do-
bez sumni~ s~t;-~~,~0 C:"'L!- fP~ema._ Iza uličnog prikazivača
1 uličnom uglu pruža mogućnost za prilično bogato i mno-
svoje prika · J~ ozrv Ja)«, ah on ne stremi tome da gostrana odslikavanje ljudi. Uprkos tome, teatar koji u
i doživi' · Zlva:rJ~ prevrat! u »doživljaj« gledalaca; čak bitnim elementima ne želi prevazići ono što pruža naš
mično ~aJ.~oz~c~ Ih pre%a~enoga on predaje samo djelo- ulični prizor moraće prihvatiti izvjesne granice podra-
l'v. ' _m u . 0J~m slucaJu, bez obzira koliko živo uob- žavanja. Takav teatar mora biti u stanju da određenom
lCIO SVOJe pnkazrvanJ·e k v svrhom opravda upotrebljavane elemente.14
lagodan d " 1. . · ~e po ~sava da ga prevrati u
. O~IV_JaJ gledaocev. Njegovo prikazivanJ·e ne
gu b 1• na PrimJer u vriJ'ed t' k, " Cesto susrećemo sv~kodncvna prikazivanja koja su potpunija
užas što · ' , nos 1 a o on ne reproducira podraiavanja od onog što p:a i<' potrehovala naša nesreća na uglu ulice.
ga Je nesreca pobudila· d v b· .. Ona su obično komične pripmde. Naš susjed (ili naša susjeda) možda·
izgubilo u vrijednosti On . . · . _apa;e, ono z f?rlJe
nas ))zabavlja<~ pokazttinći škrtost našeg kućevlasnika. Podra7avanie je·
đenje čistih emo .. ·T DIJe ?.nJentrran na prmzvo- u takvom slučaju obilato, i bogato varijantama. Bližim ispitivanjem
stvari mijenja SV~J!~a.f ekat.~r ~OJI ga. u tome_ ~Ii jedi u ipak bismo utvrclili da i to, n~oko vrlo kompleksno, podražavanje »uzi-
. . un CIJU, sto valJa shvatiti. ma na nišan« samo sasvim određene elemente kućev1~~nikovog ponaša·
B 1tan lC element u]' v • nja. Podražavanje je rezime ili isječak, pri čemu su brižljivo izostavljenr
laziti i u teatarskom r~nog Pp~or~, koji se mora na- momenti u kojima naš kućevla.c;;nik snsjcdu izgleda »sasvim pristo.ian«,
a ti momenti, dakako, ipak postoje. Susjed ni izdaleka ne daje obuhvat-
pnzoru zeh h se on nazivati ep-

!
'96 BERTOLT BRECHT
Prika~ivanj_e, na primjer, može stajati pod znakom
naknade ._s tete _Itd. Vo~ač se pribojava otpuštanja s po-
s~a, ~duztm~r;Jc_t vozacke dozvole, zatvora, a pregaženi
VIsokih bolm~k1h t:ošk~)Va, gubitka radnog mjesta, traj-
ne !1-akaznosti, mazda 1 nesposobnosti za rad. Na tom
polJU p_rika~ivač izgrađ':lje svoje likove. Pregaženi je
n~o.ga? Imati ~eko~ pra_twca, kraj vozača je mogla sje-
~htl ~Jeg?v~_dJeVoJka. U tom je slučaju društveno polje
JaS!liJe VIdlJIVO. Karaktere će biti moguće bogatije ocr-
tati.
. D':ljnji_je bitni element uličnog prizora da naš pri-
k::zn·ac syoJe karaktere u potpunosti izvodi iz njihovog
dJel?vanJa. ~n podražava njihova djelovanja i time do-
zvolJ~va zaklJ_učke o njima. Teatar koji ga u tome slijedi
odl':lcno p~ek1da s običajem postojećeg teatra da djelo-
va~J.a za~mva na karakterima, da djelovanje zakloni od
kntlke tim~ što ih predstavlja kako nezadrživo, prirod-
nom zakomtošću, proizilaze iz karaktera koji ih izvrša-
va~u. ~a n~šeg uličnog prikazivača karakter što ga treba
pnkaziVatl ostaje veličina koja se ne mora u potpunosti
??rediti. U okviru izvjesnih granica on može biti ovakav
th onakav, to nije važno. Prikazivača zanimaju ona nje-
gova svojstv:: koja su izazvala ili spriječila nesreću. 1 5
Teatarsk1 pnzor može pokazivati fiksiranije individu-
u~e_. ~o on tada mora biti u stanju da svoj individuum
ob1l]ez1 kao poseban slučaj, t.e da naznači i djelokrug
d!ustyeno najre~evantnijih učinaka. Mogućnosti prika-
z~vanJa naš_eg uhčnog prikazivača kreću se u uskim gra-
mcama (taJ smo model odabrali da bismo došli do što
užih gra;nica). Ne treba li teatarski prizor svojim bitnim
elementima da prevazilazi okvire uličnog prizora, to
nu sliku; ona..ne bi .U?Pće komično djelovala. Teatarski prizor, koji
rnor;;t. P:e_dstaVlti veće ISJečke, suočava se tu s teškoćama koje ne valJa
potciJemti. ~n .t.~eba ~a <;>mogući isto toliko krepku kritiku, ali kri.tiku
IDI_I~go z;;tmrsemJ~h zb1van]a .. On treba da omogući pozitivnu i ne~;atJVn'!
kn tiku, 1 to u , Jedn'>~ te ts~om toku. Treba razumjeti šta znači d.a t
SUj?:la;most pubhke valJa steći pomoću kritike. I za to, dakako, 1rna
·pr~mJe.ra 1f našem uličnom prizoru, naime u bilo kojem svakidašnjem
pn~az1yan]u. Naš ~usjed i naš ulični prikazivač mogu reproducir':'ti
»J?.nst~JnO« ponašanJe baš kao i »nepristoJno«, podvrgavajući ga ocjc-
npvan)':'· ~o ako se ono javi u istome toku (ako onaj koji je upravo
biO Pn.sto]an pos!aie nepristojan, ili obratno), onda su im najčešće
P?trebm .komc:;ntan POf!lOĆu kojih mijenjaju stanovište s\'Qjcg prika~!va­
TIJa. 0'-:dJC leze, kako )e spomenuto, teškoće za teatarski prizor. NJima
se ovdJe ne .može"'!o b~viti. l!poredi Kratak opis jedne nove tehnike
.glumačke um,etnostz . koJa prozzvodi efekt začudnosti - op. B. B.
Sve ?sobe koJe po karakteru ispunjavaju prikazivačeve uvjete,
15
lc .
· OJe pokaZUJU crte kakve on podražava, stvaraće istu situaciju - op. B. B.
DIJALEKTIKA U TEATRU 97
će njegovo veće bogatstvo s~jet_i da pr_?i~tiče samo iz
obogaćivanja. Pitanje gramčmh slucaJeva postaje
akutno.
•v
Izvući ćemo jedan detalj. Može li se našem uhcnom
prikazivaču desiti da, recimo! uz~ujc;nim !onom rep~o­
ducira tvrdnju vozača kako Je biO IscrplJe~ l?redug1m
radnim vremenom? (To mu se, samo po sebi, Isto tako
ne može desiti kao što se, recimo, nekom poslaniku na-
kon povratka ne može desiti da svojim zemljacima za-
počne opisivati razgovor s kraljem riječima: »Yi_d~~ s<;n;
bradatog kralja«.) Da bi mu se to moglo des1h th, J?S
bolje, da bi mu se to moralo desiti, bilo bi, bez sumn.1e:
nužno zamisliti takvu situaciju na uličnom uglu u kOJOJ
je ta uzrujanost (upravo povodom neko~ određe!log
vida događaja) igrala posebnu ulogu. (U nasem go~nJem
primjeru do takve bi situacije došlo. da se kralJ npr.
zakleo da neće brijati bradu dok ... 1td.) Treba, dakle,
da potražimo stanovište s kojeg naš prikazivač može tu
uzrujanost podvrći kritici. Samo ako se naš prikaziv~~
stavi na sasvim određeno stanovište, može mu se des1h
da podražava uzrujani ton vozača, _ako, n~ primje:, na-
pada vozače jer se ne brinu dovolJno da 1m radm dan
bude kraći (»On čak nije ni u sindikatu, ali kad nekog
pregazi, eto ti uzrujavanja) ,Ja sjedim već deset sati za
volanom'«).
Da bi stigao dovdje, znači da bi glumcu mog_ao _dodi-
jeliti određeno stanovište, teatar mora poduzeti mz za-
hvata. Ako teatar poveća isječak prikazanoga time št~
vozača pokaže u više situacija a ne samo u prometnoJ
nesreći, on time nikako ne prevazilazi svoj model. On
stvara samo još jednu situaciju modelskog karaktera.
Moguće je zamisliti prizor: iste vrs_t~ kao i uli~ni priz<?r
u kojem dolazi do dovolJno mot1v1ranog pnkaziVanJa
postanka emocija poput one vozačeve, ili jedan prizor
u kojem se vrše poređenja glasovnih modulacija. ~a ne
prevaziđe modelski prizor, teatar mora samo svaJn pu_t
iznaći onu tehniku kojom se emocije podvrgavaJU kn-
tici gledaoca. Time, dakako, nije reče~o da s~ gle?al:'lc
principijelno mora onemogućiti u sudJel?vanJ.u ?- IZVJe-
snim prikazivanim emocijama; no preuzi~';lnJe Je .e~o­
cija samo jedan određeni oblik (faz~, ~~lJe~~ knh_ke.
Teatarski prikazivač, glumac, m?ra yrumJem~I tehmku
pomoću koje može reproducirati ton pnkazanoga
7
 98
BERTOLT BRECHT
DIJALEKTIKA U TEATRU 99·
s izvjesnom rezervom d t · ·
može kazati· »On se ' s o_ s OJanJem (tako da gledalac
, . uzruJava - uzalud ~ p r_e k asno, ko- pokret, pošto ga izvodi oprezno, vjerovatno i usporeno,
naeno« itd.). Ukratko· alu to on postiže V-efekt: to znači da on taj djelić zbivanja
on mora reproducir~tf IT}-,ac I_Uora ostati pnkazivačem;
on u svo · · , . pnKaz~yafologa kao tuđu osobu, čini začudnim, on ga naglašava po važnosti. I stvarno,
učinio t:J_pnkazn:nJu ne smiJe Izbrisati ono »to je on V-efekt epskog teatra pokazuje se kao koristan i za
do ' e 011
re -ao«. On ne smije dozvoliti da dođe našeg uličnog prikazivača, drugim riječima: on se javlja
potpzm~g preobražavanja u osobu koju prikazuje. i u ovom svakodnevnom malom prizoru prirodnog te-
Jedan Je od bitn"h 1 ., atra na uličnom uglu, koji ima malo veze sa umjetno-
rodno držanje ulično~ pe ·1me_na~a ~hcnog prizora pri- šću. Još lakše se kao element svakog uličnog prikazi-
pogledu· on st l . n, azivaca, ~ to u dvostrukom vanja prepoznaje neposredni prelaz od predstavljanja
ponaša prirod~on~ vodi :~~u_na ,o dvije sit~acije. On se • na komentar, koji je karakterističan za epski teatar.
prikazivani rir ao pn ,azivac, ~ dozvolJava i da se Ulični prikazivač prekida, kad mu sc god to čini mogu-
nikad ne doi lc;>dno !onasa. On mkad ne zaboravlja, i ćim, svoje podražavanje objašnjenjima. Zborovi i pro-
a ne prikaz· vo J_av~ a se,~aboravi, da je on prikazivač , jicirani dokumenti epskog teatra, izravno obraćanje
s ta an· . Ivar_u. , 0. zn~cr: ono što publika vidi nije
njegovih glumaca gledaocu, principijelno su ista stvar.
ni, ~e Jr~f::~apyaca !. pnka_ziva_noga, r:ij_e neki samostal-
kaziv~a) i J~~l trecl ~ neJ_asnun obnsima prvoga (pri- Može se, nadam se ne bez čuđenja, ustanoviti da ja
ča. eni oo~a (pnk~_zivanoga)' kako nam to uobi- nisam spomenuo specifično umjet11ičke elemente kao
i ~s· eć~e-~tar pru~a l! S'_'OJl!T}- pr?dukcijama.lG Mišljenja odlučujuće za naš ulični prizor, a time i za epski teatar-
ćeni~ 'J pn kazi vaca l pnkazrvanoga nisu poistovje- ski prizor. Naš je ulični prikazivač bio u stanju uspješ-
no sprovesti svoje prikazivanje pomoću sposobnosti
koje »praktično svatko ima«. Kako je s umjet11ičkom
e kDolazimo time k J· edno m o d speci·t·, ICnr"h e lemenata vrijedno.i§ću epskog teatra?
fps ~g teat~':· do takozvanog efekta začudnosti (Ver-
r:npsk- 1 ~ 1 V-efekta). Pri tom se, ukratko rečeno radi
oretmeh niCl
Epskom je teatru stalo da svoj osnovni model stavi
d" , OJOm . se pn"kaz1vamm· · zbivanjima među' Iju- na ulični ugao, to znači da se vrati na najjednostavniji
. Ima moze pndati pečat nečeg upadlJ"ivog nečeg za s'to »prirodni« teatar, na društveni poduhvat, čiji su motivi,
Je potrebno 0 b" ' · · , .. '
1.. .. JaSnJenJe, sto mJe samo po sebi razum- sredstva i ciljevi praktični, zemaljski. Model zadovolja-
lvo, lllJe nal?~osto prirodno. Cilj je tog efekta da gle- va iako mu nisu nužna takva objašnjenja teatarskog
rv~w,cu om?guci plo?nu kritiku sa društvenog stanovišta. igranja kao što su »nagon za izražavanjem«, »prisvaja-
oze;no h ~?kazati da taj V-efekt ima značajnog udjela njem tuđih sudbina«, »duševni događaj«, »nagon za
u nase~ uhcnom prikazivanju?
igranjem«, »Zadovoljstvo u fabuliranju« itd. Je li, dakle,
ro Mo~emo ~amis~iti šta se dešava ako je prikazivač epski teatar nezainteresiran za umjetnost?
P.t pu~_tiOJprmzvestr V-efekt. Mogla bi nastati slijedeća Korisno je prvo drugačije postaviti pitanje, naime
~ u_ac~Ja. edan bi gledalac mogao reći· »Ako je unesre-
1

ovako: možemo li svoje umjetničke sposobnosti koris-

cdem, ao što to vi pokazujete, prvo zakoračio na cestu titi u svrhe uličnog prizora? Nije teško na ovo pitanje
esnom noaom onda J. e N v b· · · ,
aao rekin~t- ·' '". · · · «. as 1 ga pnkaz1vac mo- dati potvrdan odgovor. I prikazivanje na uličnom uglu·.
""t P10 l l r~~l. »Ja sam pokazao da je on najprije sadrži umjetničke elemente. Manji stupnjevi umjetnič­
~:1? vna ~estu h Jevom nogom«. Pri prepirci je li pri- kih sposobnosti nalaze se u svakom čovjeku. Nije štetno .
l'".0z1v,~c zarsta najprije lijevom ili desnom nogom za-
raciO na cestu i pri· v . sjetiti se toga u velikoj umjetnosti. Sposobnosti koje
učinio p rika : .' Je syega, sta Je unesrećeni bio mi nazivamo umjetničkima bez sumnje uvijek mogu
do V-~fekta ~v~nJe s~ m?zev tako mijenjati da dolazi naći mjesta u okviru granica postavljenih našim uličnim
· osto pnkaz1vac sada tačno pazi na svoj modelom. One će djelovati kao umjetničke sposobnosti
" Najjasnije je to razvio Stanislavski _ op.
B. B.
i ako ne prekoračuju te granice (na primjer, ako ne
dolazi do potpunog preobražavanja prikazivača u prika-
7*
100 BERTOLT BRECHT
zivanu ?sobu). I ~ai~ta, epski je teatar vrlo umjetnički
P.~sao, Jedva zamisliv bez umjetnika i artistike fanta-
~IJe, humora, suosjećanja; bez svega toga i još' mnogo
cega drugoga ?n sey ne može upražnjavati. On mora da
b~de. z~bavan, 1 poucan. A kako se umjetnost može raz-
VIJati IZ. elemenata uličnog prizora bez ispuštanja ili
dodav~nJa. nekog ~lementa? Kako iz njega nastaje te-
a~arski. P;Iz<?r s nJeg~vom izmišljenom fabulom, njego-
vim pnuc~mm glumcima, njegovim povišenim načinom
govora,
. • ? D
nJegovom
. šminkom
. ' nJ"egovim suiaranJ"em
b
više
1graca. a h nam Je potrebno usavršavanje naših ele-
menat~ kad napredujemo od »prirodnog« prikazivanja
k »UmJetnom«?
Nisu li proširenja koja poduzimamo na našem mo-
delu. _da bismo došli do epskog teatra stvarno elemen-
tarni Ja? Već. nam kratko razmatranje može pokazati
d~. ona to msu. Uzmimo fabulu. Naša ulična nesreća
DIJe uopće bila izmišljena. A ni obični se teatar ne bavi
samo izmišljenim zbivanjima, sjetimo se historijskih
komada. No i na uličnom uglu može se izvoditi neka
fabula. Naš prikazivač može svaki čas doći u položaj
da kaže: vozač je kriv jer c;;e zbivanje desilo kako sam
to pokazao. On ne bi· bio kriv da se ono desilo kako ću
to sada pokazati. I tada može izmisliti neko zbivanje
i prikazati ga. Ako je u pitanju naučeni tekst, tada naš
prikazivač može za neku sudsku raspravu u kojoj tre-
ba. svj~dočiti, naučiti napamet i prostudirati tačan tekst
pnkaziVane osobe, koji je za tu priliku mogao zapisati.
On tada takođe donosi prostudirani tekst. Ako se radi
o prostudiranom igranju više osoba: takvo se prikazi-
vanje samo po sebi ne odigrava uvijek u umjetničke
sv~~e; pomislimo na praksu francuske policije, koja
ob1cava da glavni učesnici u nekom kriminalnom slu-
~ju p~ed _njom ponove određene bitne situacije. Ako
JC. u pit~nJu f!laska: male promjene u izgledu, na pri-
II?-Jer k1fstr~nJe. kose, mogu se uvijek poduzimati u ok-
VIru pn~azivanJa neumjetničke vrste. Ni šminka se ne
upotrebljava samo u teatarske svrhe. Brkovi vozača u
uličn?j ~ceni. mogu imati određeno značenje. Oni su
m<?gh ~tJ~Catl na svjedočenje eventualne pratilice. Naš
pnka~lVac to može predstaviti na taj način što će pri-
kaza~~ vozača k_ako gladi imaginarnu bradu dok svoju
pratihcu navodi na iskaz. Time prikazivač umnogome
DIJALEKTIKA U TEATRU lOt
može umanjiti vrijednost pratiličinog svjedočenja. No
prelaz na upotrebljavanje prave brade u ~eata~sk~m
prizoru prouzrokuje još izvjesne teškoće, koJe se JaVlJa-
ju i pri kostimiranju. Naš prikazivač može u određe­
nim okolnostima staviti na glavu vozačevu kapu, na
primjer ako hoće pokazat~ da )e ?n, r:no~da, bio ypij::~
(loše mu je stajala na glavi), ah pnkaz1vac to mo~e _ucx-
niti samo u određenim okolnostima, a ne bez dalJnJega
(vidi gornja razmatranja o graničnim slučajevima!). No
pri prikazivanju pomoću više prikazivača gore navede-
ne vrste može se desiti da se upotrijebe preoblake ka-
ko bi se razlikovale prikazivane osobe. I ovdje dolazimo
samo do ograničenog kostimiranja. Ne. sm!je se proiz-
vesti iluzija da su prikazivači zaista pnkazxvane oso~e.
(Epski teatar može tu iluziju spriječiti._naročito pr~tJe­
ranim kostimiranjem ili kostimima koJI su na neki na-
čin obilježeni kao predmeti posebne pažnje.) Osim toga,
možemo uspostaviti jedan osnovni model koji bi u tom
pogledu nadomjestio naš dosadašnji: ulično pr~ka~iv~­
nje takozvanih »letećih uličnih prodavača«. Tl ljudx,
da bi prodali svoje kravate, prikazuju ka~o loše ?~u­
čenog tako i elegantnog čovjeka; s nekoliko rekvtzxta
i malo zahvata oni izvode male nagovještajne prizore,
pri čemu se pokoravaju u biti istim ogranič~n.iii?a
kojima se pokoravao i naš ulični prikaziv~č (pn~vaJa­
jući kravatu, šešir, štap, rukavice bonvivana 1 po-
dražavajući izvjesne crte, oni .i dalje o ovom~ go;-
vore kao o njemu!). Kod uličnih prodavača nalazimo 1
upotrebu stiha u istom okviru kakav je i okvir našeg
osnovnog modela. Oni upotrebljavaju fiksne nejednoli-
ke ritmove, bilo da je u pitanju prodaja novina ili na-
ramenica.
Takva razmatranja pokazuju da naš osnovni model
zadovoljava. Ne postoji elementarna razlika između pri-
rodnog epskog teatra i umjetnog epskog teatra. Naš je
teatar na uličnom uglu primitivan; pobude, cilj i sred-
stva izvođenja nisu baš »bogzna šta«. Ali on j<;_ n<:surrt-
njivo smisleno zbivanje čija je društvena funkciJa JaS~
i vlada svim njegovim elementima. Pobuda je_ i_zvođ~nja
jedan događaj koji se može različito prosuditi, koJI se
u ovom ili onom obliku može ponoviti i koji još nije
završen nego će imati posljedica, tako da je donošenje
suda o njemu značajno. Cilj je izvođenja da olakša
102 BERTOLT BRECHT
ocjenjivanj: _događaja .. Sredstva izvođenja odgovaraju
t~~e. Epski Je teatar VIsoko artistički teatar sa zamrše-
lllJim sadržajima i širom društvenom svrhovitošću
P~stavljaj_ući ulični I?r~zor k~o osnovni model epskog
teatra, mt. mu do~elJ~_Jemo Jasnu društvenu funkciju,'
te po~tav~Ja~?? kr~te_nJe za _epski teatar po kojima se
~oze IZmJent~ radi h se u nJemu o smislenom zbivanju ,
Ih ne. <?snovm J?O~~l posjeduje praktično značenje. On '
omog~~ava voditelJima pokusa i glumcima da pri iz-
g~adnJI .P~~d~tave koju često prate teška posebna pita- '
IIJa, a~tiS~tckt :problemi i društveni problemi, vrše kon-
~rolu ~e h drustvena funkcija cjelokupnog aparata još
Jasno mtaktna.
O TEATRALICI FAšiZMA
T h o ~ a s : Ne?avno smo razgovarali kako bi se
~<?glo d~ci. do _Igr~nJ~ teatra čija bi prikazivanja zajed-
n~cko~ zt::lJenp lJudi dala gledaocima ključ za savla-
·đtvanJ.~ IIJiho~llh društvenih problema. Mi smo tražili ne-
ko obtcnvo, ucestalo zbivanje iz života koje se općenito
ne _ozn~~ava . kao teatralno jer se ne odigrava među
umJetn~ctma 1 ne slijedi umjetničke svrhe, ali koje ipak
pokazuJe upotrebu teatarskih sredstava i istovremeno
:p_r~dst!lv!ja demonstraciju koja gledaocima treba izru-
~I~l klJUC za. sav_lađivanje neke nejasne situacije. Prona-
S~l smo mah _PJ_"IZor na uglu neke ulice u kojem je oče­
vi_dac saobr~C~Jne nesreće prolaznicima izvodio ponaša-
!!Je u_nesrecemh. Iz načina glume uličnog prikazivača
~.sta~dt srr_10 neke crte koje mogu imati vrijednosti za na-
se IgranJe teatra. Sada želimo promatrati drugačiju
vrst t~ata_rvskog prikazivanja, koja se takođe ne igra
u UmJetmck~. :v:he niti od· strane umjetnika, ali se
v pokazuju naročito upadljivu formu da teatralni i_zra;z.
ucestalo upr~h~uJ.e na ulicama i na skupovima u za-
tvorenom. MI zelimo da promatramo teatraliku u na-
stupu fašista.
K~- rl : Misl~m da i ovo promatranje zapravo treba
d~ sluzi teatru, 1 moram priznati da mi to izaziva iz-
VJesnu pelago~~- _K~ko ~a mislim na teatar kad je život
tako uzas~n? z~v_Jett, natme ostati na životu, postalo je
danas ~mJetn~scu; tko će sad još razmišljati o tome
kako bi se umJetnost mogla održavati na životu? čak i
DIJALEKTIKA U TEATRU 103
rečenice kao što je ova upravo izgovorena već mi izgle-
daju cinične u ovim danima.
T h o m a s: Razumijem taj osjećaj. Ali mi smo_ se
ipak složili da igranje u teat~ koje ~i ~m~mo u vtdu
treba da širi upravo ovu umJetnost ZIVlJevnJa. Ako. go-
vorimo o teatralici tlačitelja, onda, doduse, govonmo
kao stručnjaci za teatralno, ali i ka~ po_tla~eni .. Na oč~­
gled bijede čovječanstva koju stvaraJU lJUdi, miV_Ww?n-
mo o uslugama koje naša umjetnost m?že pruzttl sil_o~
vanju. Mi se svojom umjetnošću namJeravamo bontl
protiv izrabljivanja čovjeka čovjekom_. U tu s_vrhu mo-
ramo tačno ispitati s kakvim sredstvima rad1~0! a ta
ćemo sredstva najbolje promotriti tamo gdJe Ih ne
primjenjuju profesionalni umjetni<;:i u umjetn!č~e svrh~,
jer ni mi svoju profesionalnu umJetnost ne zelimo pn-
mijeniti u umjetničke svrhe.
K a rl : Misliš li ti da teatar ne podražava samo
zbivanja iz zajedničkog življenja ljudi nego i način na
koji se ovi događaji podržavaju »U životu«?
T h o m a s : Da, to mislim. I sada vam predlažem
da ispitamo kako tlačitelji našeg vremena igraju teatar,
ne samo u njihovim teatrima nego i na ulici, na skupo-
vima u zatvorenom, kao i u njihovim privatnim stano-
vima i njihovim diplomatskim uredima i dvoranama za
zasjedanja. A mi pod igranjem teatra pri tom pod~~azu­
mijevamo da se oni ne ponašaju samo kc:ko to ~Jih<?v
posao neposredno zahtijeva, nego da svJesn~ dJeluJU
pred očima svijeta i svoje neposredno obavlJanJe po-
slova pokušavaju nametnuti j.ednoj publici kao uvjer-
ljivo i primjerno.
K ar l : Uzmimo ponajprije mala dramatiziranja, ko-
ja su tako karakteristična za nacionalsocijalizam. Pri
tom se radi o tome da se određenim stanjima koja ne
Klasičan primjer za to je požar Reichstaga. OvdJe Je
opasnost od komunista dramatizirana i izgrađena u
efekt. Drugi primjer pruža 30. j~li, kada F.li~~er lično
uhvati nekoliko homoseksualaca m flagranti 1 Jedna se
vjerovatno samo potencijalna politička protustruja uo-
bličava u faktičnu, plastičnu i akutnu zavjeru. ~o mo-
žemo preći i na izravno glumačke vidove. Nema mkakve
sumnje da se fašisti ponašaju sa~vim na:očito. teatralno.
Oni imaju za to specijalnog smisla. Om sami govore o