BIBLIOTEKA MANSIONI

Urednica: SANJA NIKČEVIĆ Antonin Artaud

Biblioteka Mansioni teatrološka je biblioteka Hrvatskog cen-

tra ITI-UNESCO. Potreba za praćenjem recentne svjetske tea-
trologije i drame, ali i za upoznavanjem dosega vlastite teatrolo-
gije i dramske riječi, potreba je koja se ne mjeri samo brojem
zainteresiranih čitatelja nego i važnošću za kulturu zemlje.
Zašto mansioni? Mansioni je naziv za pojedine postaje u sred-
njovjekovnim prikazanjima. Ime biblioteke je izabrano jer su knji-
KAZALIŠTE l
ge poput postaja. Svaka prikazuje djelić istine, a čitatelj ide od
jedne do druge u nadi spoznaje svijeta upravo kao i srednjovje-
kovni gledatelj koji se kreće od mansiona do mansiona u želji za
NJEGOV DVOJNIK
razumijevanjem objave Istine sa scene. Budući da su upravo prika-
zanja prvi scenski oblik zapadnoeuropske civilizacije, ovaj naslov
biblioteke ujedno je i podsjećanje na našu pripadnost tome krugu.
Preveo: Vinko Grubišić
FII.OZOFSKI FAK!.'LTET

XfijiZili~J •j,;;,l ' ' r_" ~ .. ,. ,

knliit:1TlUSI

Hrvatski centar ITI-UNESCO

Zagreb 2000.
KAZALIŠTE l NJEGOV DVOJNIK

KAZALIŠTE I KUGA

Arhivi u gradiću Cagliari na Sardiniji sadrže izvješće o

jednoj povijesnoj i čudnoj činjenici.
Jedne je noći potkraj mjeseca travnja, ili početkom
svibnja, dvadesetak dana prije dolaska broda "Grand-Saint-
-Antoine" u Marseille, s kojeg se iskrcavanje podudara s
najvećom, najčudnijom najezdom kuge što je prouzrokovala
procvat memoara o gradu, sardinski prijestolonasljednik Sv.
Rcmigijc sanjao posebno turoban san, možda stoga što su
ga smanjene odgovornosti monarha učinile osjetljivim na
najpogubnije viruse; vidio je sama sebe okužena, a ujedno i
to kako kuga upropaštava njegovu državicu. -
Pod djelovanjem kuge društveni se okviri rastapaju.
Red se raspada. On prisustvuje svim rasulima ćudoređa,
svim psihološkim propastima, u sebi sluša šum tekućina ko-
je ga rastaču, u punom su razaranju te tekućine što u vrto-
glavom gubitku materije postaju teške i pomalo se preob-
likuju u ugljen. Je li, dakle, kasno da se kuga spriječi? Čak
razrušen, uništen i organski smrvljen, zapaljen u moždini,
on zna da se u snovima ne umire, da pri tomu volja djeluje
sve do besmisla, do nijekanja mogućega, sve do neke vrste
preobrazbe laži od koje se ponovno pravi istina.
Budi se. Bit će sposoban udaljiti sve glasine što kruže o
kugi, sva zarazna isparivanja virusa koji je stigao s Istoka.
Saint-Grand-Antoine, brod odsutan mjesec dana iz Bey-
routha, traži prolaz i uplov u luku. Tada Sv. Remigije izdaje
zapovijed koju su njegov narod i njegova svita držali ludom,
bunovnom, besmislenom, slaboumnom i despotskom. On
hitno, navrat-nanos, upućuje prema brodu, s predpostav-
kom da je zaražen, izviđački čamac s nekoliko ljudi i sa za-
povijeđu da se "Grand-Saint-Antoine" treba odmah okre-

IS
 Antonin Artaud
nuti od ?bale, raz~ peti jedra i ~!ploviti, inače će ga potopiti
topovsktm plotumma. Rat protiv kuge. Autokrat nije nima-
lo okolišao.
~~pu.tno bi valialo sp?menuti posebnu snagu koju je
nad nJim I.mao san, Jer mu Je ta snaga dopuštala da ustraje u
okr~tn?sll naredb~, usprkos sarkazmu svjetine i sumnjiča­
yostt .nJegove okoline glede kršenja ne samo ljudskih prava,
1 obztra prema ljudskom životu već i svih narodnih i među­
narodnih pravila, koja pred smrću više ne vrijede.
Bilo ka k? m~ drago, lađa nastavi plovidbu, prista u Li-
yornu, u~lovizattm u Marsejsku luku gdje su joj dopustili
IskrcavanJe.
. • Što se je. dogodilo s. iskrcavanjem okuženih, nadzor-
meke nam sluzbe u Marseilleu o tomu nisu ostavile nikakav
~rag. ~o prilici znamo što se dogodilo s posadom koje svi
clan?v1 ms~ u.mrh od kuge i koji su se kasnije raštrkali po
razmm kraJevima.
Gra~d-~aint-Antoine nije unio kugu u Marseille. Ona je
t~mo vec btl~. I to u. s.tadiju posebna pogoršanja. Ali s us-
pjehom su bila lokaliZirana njena žarišta.
. .K~~a koju je donio brod "Grand-Saint-Antoine" bila je
Isto<;nJ~cka kuga,. ~~iginalni v!rus, tako da upravo od njenog
unos.~nJ~ ~ g~ad 1 strenp dallra posebno okrutan oblik epi-
demiJe 1 nJezma opća razbuktalost.
I to nam nadahnjuje neke misli.
:ra kuga, .koja je kako se čini ponovno aktivirala virus,
~asvim sam.a Je b~la kadra razbuktati pustošenja po prilici
Jedna.~a o.mm prvima; naime, od cijele posade jedino kape-
tan _mje_~I? podlegao kugi, a opet, s druge strane, čini se da
s~ n~vopndošli okuženici bili smješteni u posebnim odvoje-
~~m cetvrli?Ja pa d~ ta~o ni.~u.bili u do~iru s drugima. Brod.
Gr~nd:Samt-Antm~~ ..kOJI Je prolaz 1o na puškomet od
~a~hanJa naSard!niJI niJe tamo ostavio kugu, ali potkralj o
nJOJ u s? u. pnkuplJa sta?ovito zračenje, jer se ne može nije-
kalt da Je Između kuge 1 nJega bila uspostavljena komunika-
16
KAZALIŠTE l NJEGOV OVOJNIK
cija, ma kako ona bila suptilna. I bilo bi odv~ć lagano pripi-
sati širenje takve bolesti jednostavnom dodiru.
Ali odnosi između Sv. Remigija i kuge dovoljno su jaki
da se oslobode u slikama u njegovu snu, a ipak nisu do-
voljno jaki da bi mogli bolest učiniti takvom da se u njemu
popv1.
Bilo kako bilo, grad je Cagliari - saznavši nešto poslije
da je brod što je bio udaljen s njegovih obal~. despotsko~
voljom princa, koji je na onako čudnovat nacm ~10 o~.avt­
jcštcn kako je baš taj brod ~io začet~k velik~ ~ptdemiJe .u
Marseilleu - zabilježio u sVOJim arhiVIma tu cmJemcu, koJa
je svakomu pristupačna .
Kuga iz godine 1720. u Marseill~~ jedi~~ je ostavila tzv.
kliničke opise koje imamo o tom btcu BozJem.
No možemo sc pitati je li kuga koju su opisali ma~sejs~i
liječnici doista baš ista kao i ona iz god.ine 1347. u F~~enzt,
iz čega je proistekao Dekameron. PoviJ.est,. sve.t: knpg~, a
među njima i Biblija, te neki stari medtcmskt spts~, opiSUJU s
izvanjske strane sve vrste kuge ističući: kako se čm~, ~~ogo
manje njene morbidne značajke negoli obeshr~bruJUCI ~ne­
vjerojatan dojam što ga je kuga ostavlpla u dusama. Vjero-
jatno su u pravu. Naime, medicini bi bilo. veo~a teško us~o­
staviti bitnu razliku između virusa od kojega Je umro Penk-
lo pred Sirakuzom - ako je, uostalom, uo~će .istin~ da rije.č
virus ima ikakvo drugo osim verbalno znacenJe - 1 onog VI·
rusa koji se pokazuje u kugi što ju je opisao Hipokrat, a ko-
ju noviji liječnički spisi nazivaju vrstom lažne ku~e. A za. ~e
iste spise ne postoji autentična kuga osim one k?Ja d~lazi.IZ
Egipta, koja se širi iz otvorenih grobišta zbog s~z~va~Ja nJe-
ke Nila. Biblija i Herodot su suglasni kad opiSUJU zesto~u
pojavu kuge koja je za jednu. noć ~csetkoy.ala 18~.000 aSif-
nja točna, trebalo bi promatrali kugu kao tz~avno sreds.t_Vo
t
skih .v. oj.nik···a i. tako spasila egtp~tski tmpenJ: ~ko 1e t_!l. tvrd_:_
ili kao ostvarenje neke razumom obdaref!e,litle kop s!OJI.U.-~c
uskom odnosu s onim što naziva fatalnošću:.'· .. :
17 J
 li7'il Antonin Artaud
Bez obzir.a je li se l? zbilo uz pomoć vojske štakora, ili
pak bez te VOJske, koJa Je Iste noći nasrnula na gomile Asi-
r~~a, kad su za neko~Ik? s~ ti ti štakori izglodali i same voj-
m~ke. oklope. Ta se CinJemca dov?di u svezu s epidemijom
koJa Je buknu)~ godin~ 660 pr. Krista u svetome japanskom
gradu Makao, 1 to pn pukoj promjeni vlasti.
Kuga iz 1502. u Provansi, koja je prvi put pružila priliku
Nostradamusu da Y?kaže sv?je iscjeliteljske sposobnosti,
podudara_ se ~ pohti~kom smislu s dubokim poremećajima,
sa sv!g~~cem Ih s~rcu ~raljeva, s išćeznućem i razaranjem
provinCIJa, sa zemiJ~lresima, s magnetskim pojavama svake
~r~~e: s p~ogonima .Zidova, a sve se to događalo nekim po-
l,IIIckii? Ih p~k nekim kozmičkim slijedom, u velikim nesre-
cam~ I P?Slosenji.ma što su ih izazivali oni koji bijahu odveć
glupi da !h pr~dv1de, a opet nisu bili dovoljno nastrani da bi
stvarno zeljeh takve posljedice.
1
1 Pa b~le n~. znam kakve zablude povjesničara ili medici-
:i ne. o k.ugi, drz1m da se možemo suglasiti s idejom o bolesti
koJa b1 bila neka vrsta psihičkog bića i koja se ne prenosi vi-
rus__om. Ako ~Ismo htjeli pobliže analizirati sve činJ'enice
kuzne_zaraze sto . nam 1·h pOVIJest
·· 1·11· pak razni memoari nu-
~~· te~k? da b1s~o mogli .izdv_ojiti jedan jedini slučaj koji bi
IO UIStinu provJeren, gdJe b1 zaraza bila prenesena dodi-
ro~: a v~ć navedeni Boccacciov primjer kako su uginule
~VInJ~ kOJe su njušile plahte u kojima su bili umotani oku-
zemci ne ~o~ori ni o čemu drugom nego o tajanstvenoj vezi
Izm~đ~ S~Injskog mesa i naravi kuge, a to bi trebalo pobliže
analizirati.
. Kako zamisao o istinski morbidnom biću ne postoji
Ima oblika
.. . nad ko1·1·ma se d uh pn'bl'-
Izno moze- usug1asi!. I. u'
. oznaci~an!u opisane kuge onako kako slijedi.
·, /b.. PnJe Ikakve važnije fizičke ili duševne boli po tijelu iz-
• •
' '1 IJU_ crvene
•
mriJ'e ko1·e• b.o1esm·k ne pnmJeCUJe
· · , . ' sve dok ne
1..
1
· pocnu ~z~enada postaJati crne. Bolesnik se još nije dospio
prestrasiti kad mu u g1avi• pro kl'JUca;- a onda glava postane
golem.a .u odnosu na težinu tijela i bolesnik pada. Tada se
POJaVlJUJe strašan umor, umor nekog središnjeg magnetskog
'
'! 18
l
KAZAliŠTE l NJEGOV DVOJ'\JIK
središta, njegovih molekula koje se dijele na dvoi_e i ~~j~
teže prema samouništenju. Umor obuzimlJe bolesmka. CI~ I
mu sc da njegove tekućine pol udjele u neredu galopiraJU ll-
jelom. Diže mu se želudac i čini mu se da će mu kroz otvor
zubi proključati unutrašnjost trbuha. Bilo mu si?alaks~ čas
toliko da postaje gotovo sjenom, a čas galop1ra u ntmu
vrtloga unutrašnjih groznica i curenja zastr~ne njegova du-
ha. To bilo kuca žurnim otkucaj ima poput njegova srca koje
postaje napregnu to, puno, bu.čno; to zak.rvavljeno oko.' upa-
ljeno pa onda staklcnasto; laJ zadahtah JeZik, gro~an !~· ve-
lik, najprije bijel, onda crven, pa crn, pa kao P?uglJen I Ispu-
cao, sve to nagoviješta neviđenu organsku oluJU. Uskoro uz-
nemirene tekućine poput zemlje ošinu te gr~mom,_ p~put
vulkana u kojemu su proradile podzemne oluje, traze Izla-
ze. Između mrlja stvaraju se užarene točkice, a oko njih se
podiže koža u mjehuriće poput zračnih lo~tica pod ~.koru­
pom lave, a ti su mjehurići okruženi krugov!ma od k~] Ih po:
sljednji izgleda kao Sa turnov prsten oko uzarene ZVIJezde I
pokazuje krajnju granicu oteklina limfne žlijezde.
Tijelo je njima izbrazdano. Ali k?o ~to ~lka~i imaju
svoje točke izbora na zemlji, i te ote kime ~maJU svo!~ .t~čke
izbora na površini ljudskog tijela .. Na.sl~bma~a, u. smn.1. od
dva-tri prsta, pod pazuhom, u osJetlJIVIJim ?IJelovi~a ~lJela
gdje žlijezde poslušno vrše svoje ~adac~ •. ll se p~Istevi po-
javljuju gdje se organizam rasterecu!e, Ih od S":_~Je unutra-
šnje truleži ili, što nije rijedak slučaJ, o~ svog ZIV?l~: !aka
oteklina smještena u jed~oj točki pok~zuJe da ~rediSnJ~ ZIV?l
nije izgubio ništa od svoJe snage 1 da Je moguce popustanJ.e
bolesti, pa čak i samo ozdravljenje. Kao bijela kolera, naJ-
strašnija je ona kuga koja ne pokazuje simptome.
Otvoren kužni leš ne pokazuje ozljede. Žučni je mjehur
pun, a on bi trebao pročišćavati otežale i spore ot~atke or-
ganizma, pun je i toliko velik da bi mogao puknuli od pre:
napunjenosti nečim crnim i lj~_rljivim što je t?ko g~sto da bi
se moglo držati novom matenJom. Venozna 1 artenozna krv
isto je tako crna i ljepljiva. Tijelo je tvrdo poput k~mena. S
unutrašnje strane trbušne opne čini se da se otvonlo mno-
19
 Antonin Artaud
štvo krvnih izvora. Sve ukazuje na temeljni nered u izlučiva­
nju tvari. Ali nema tu ni gubitka ni izobličavanja tkiva kao
kod gube (!ep~~) ili pak sifilisa. Crijeva, koja su postala mje-
stom naJkrvaVIJih nereda, gdje tvan dolaze u nezamisliv stu-
panj raspa~anja i skamenjivanja, ta crijeva nisu organski na-
padnuta. Zučni mjehur, iz kojeg gotovo da treba tankim
nožem o~ vulkanskog stakla, prozirnog i tvrdog, izvaditi ot-
vrdh ~n?J kao ~?d nekih ljudskih žrtvovanja, povećan je i
~Jestimice lo~IJIV, ali netaknut, ma ni jedan jedini djelić da
bi mu nedostapo, bez ijedne je vidljive ozljede bez imalo
izgubljenog tkiva. ' nji materijalni sastojak, beskrajno malen, koji se pojavljuje
Ipak su u nekim slučajevima pluća i mozak oštećeni i
poeme. _za smekšana i narezuckana pluća, s obzirom na to
da padaJU pop~! strugotina, ne bi se moglo reći od kakve su
to crne matenJe, a mozak je rastočen, istrošen, izmrvljen,
pre_tvoren u prah, rastvoren u neku vrstu prašnjava crnog
ugljena.
.. Iz ovoga ~e trebaj_u izvući dvije važne opaske, od kojih
l Je prva da su Simptomi kuge cjeloviti i bez plućne i moždane
ga?gre~~· ta~? da okuženi dobije svoje i bez gnjiJenja bilo
ko!eg diJela t_IJela. ~e. potcjenjujući je, organizam ne prima
pnsutnost mJesne 1 tjelesne gangrene da bi se odlučio za
smrt.
D_ruga_ie_ pr!mjedba da postoje samo dva organa stvar-
no n~ceta 1 ostece~a kugom, a oba se, mozak i pluća, nalaze
pod I~r?v~om OVIsnošću od svijesti i volje. Možemo sebi
uskrati:! disanje ili mišljenje, možemo disanje ubrzati, na-
m:tn~:I mu _nta~ prema svojem prohtjevu, učiniti ga svje-
smi? Ih besvjesmm, uvoditi ravnotežu između dviju vrsta di-
sa~Ja; on?g au~?mats-~o~a, koje je pod izravnom zapovijedi
velikog Sim~aiicnog z1vcanog sustava, i onoga drugog koje
odgovara SVJesno vraćenim refleksima iz mozga.
M _Isto tako ~~že~o ub~zati, usporiti i ritmizirati misao.
o_zem~.P?desi~I SVJes~.u Igru duha. Ne možemo zapovije-
d~II proCISc~vanJU t:~ucma Jetrom, niti razdiobi krvi u orga-
mrna pomocu srca Ih krvnih sudova ne možemo nadzirati
probavu niti ubrzati odstranjivanje tvari izlučivanjem. Da-
20
KAZALIŠTE I NJEGOV DVOJNIK
t'Hl
kle čini se da kuga pokazuje svoju prisutnost na svim mje-
sti~a, ali da je sklona onim dijelovima tijela, onim dijelovi-
ma fizičkog prostora, gdje su ljudska volja, svijest i misao
bliske i na koraku očitovanja.
Godine 1880. i neke jedan francuski liječnik imenom
Yersin- koji je proučavao leševe umrlih od kuge u Indokini
- izdvaja mi krob u obliku punoglavca s kružnom lubanjom i
s kratkim repom koji samo mikroskopom možemo otkriti a
naziva ga mikrobom kuge. To je, za mene, samo jedan ma-
u bilo kojem stadiju razvitka virusa, ali kojim se nimalo J?e
objašnjava kugu. Volio bih da mi je taj doktor -~bJaSm?
zašto sve velike epidemije kuge- bile one v1rusne Ih bez vi-
rusa- traju pet mjeseci, a nakon toga se njihova otr?vnost
smanjuje. Volio bih, također, da mi je obj asmo kako Je mo-
gao onaj turski ambasador, prolazeći kroz Provansu potkraj
1720. godine, povući crtu preko Avignona i Toulousea spa-
jajući Nicu s Bordeaux-om kao krajnju zemljopisnu granicu
kuge. Tada su mu događaji dali za pravo.
Iz svega ovoga proizlazi duhovna fizionomija zla kojega
zakone ne možemo znanstveno odrediti i bilo bi glupo kad
bismo mu htjeli odrediti zemljopisno porijeklo, jer egipat-
ska kuga nema ništa zajedničko s onom istočnjačkom, koja
opet nije ista kao ona o kojoj je govorio Hipokrat, koja se
opet razlikuje od kuge u Sirakuzi i od one koja je harala u
Firenzi, od crne kuge kojoj srednjovjekovna Europa dade
svojih pedeset milijuna života. Nitko neće odgovoriti na p_i-
tanjc zašto kuga napada kukavicu koji ?ježi, zaJto pošteđ~Je
razvratnika koji se naslađuje na leševima. Zasto se udalJa-
vanje, čistoća i samoća ne suprotstavljaju udarcima kuge, a
zašto opet takva grupa razvratnika koja se osamljuje na selu
- kao Boccaccio s dvojicom dobro stojećih veseljaka i sa se-
dam pohotljivih licemjerki - mirno može čekati tople dane
kad se povuče kuga; a zašto opet u obližnjem dvor~u pre::
vorenom u ratničku tvrđavu s cijelom stražom oružmka koJI
brane ulaz u dvorac, kuga pretvara sve vojnike i vlasnika
21
 Antonin Artaud
dv_?rc~ u le~eve, a pošteđuje ratnike koji su jedini bili iz-
lozem zarazt? Isto tako, tko će objasniti činjenicu da su se
sanitarne straže koje je postavio Mehmet Ali potkraj pro-
šloga stolj~ća pri novom izbijanju egipatske kuge, pokazale
djelo~~rn~ma u zaštiti samostana, škola, zatvora, palača; a
onda 1 CtnJC:~t<;l_l ~a s~ ~~oga žarišta kuge, koja su pokazi-
vala s~a o~.t!Jezp tstocnpcke kuge, naglo buknula u Europi
srednjeg VIJeka, na područjima koja nisu imala nikakva do-
dira s Istokom.
. Od svih čudnovatosti, misterija, proturječja i od svih tih
odltka. treb~ -~astaviti duhovnu fizionomiju zla koje rastače
?rgamza~ 1 ztvot sve do razdiranja i do grča, poput boli ko-
Ja -~ostajući sve žešća i sve prodornija - umnaža svoje pu-
tove 1 raskoš u svim područjima osjećajnosti.
_ Ali u t.oj duh~vnoj slobodi s kojom se kuga razvija bez
l! stakor~, .mt~rob? 1 bez dodira, možemo uočiti mračnu i po-
svemasnJU tgru Jednog prizora koji ću pokušati raščlaniti.
l
_K,<td.. ,se.u kojem gradu usidri kuga, ukidaju se javne
sl.u~?e, Vl~~ nema ni nadzorništva ni vojske, ni redarstvenika
m cm?v~tstva. Pale se lomače za prženje mrtvaca, ako se za
to ~luc~Jno ?adu kakve slobodne ruke. Svaka bi obitelj htje-
la tmall SV?JU vlastitu lomaču. A onda i drva i mjesto i pla-
m~n postaJU sve veća rijetkost tako da ima obitelji koje se
ottm!Ju ~a !?mače, ali uskoro poslije toga nastaje opći bijeg,
Jer su le~evt postali odveć brojni. Mrtvaci već zakrčuju ulice,
nabac~~~ s1_1 .u oblicima ruševnih piramida koje sa strane
glođu z~v_otmJe. ~phov gadan zadah osvaja zrak poput pla-
mena. Otave ultce su zakrčene hrpama mrtvaca. Tada se
otv~raju ku.ć': pa .~e okuženi u ludilu, duh im je ošamućen
st~asmm prlVlđenJtma, rastrče ulicama urlajući. Bol koja im
ruJe~? utrobama, kola cijelim organizmom, oslobađa seek-
sploztJama Pl_ltem duha. Drugi okuženici, koji su bez otek-
lma, ?ez bolt, bez buncanja i bez crvenih mrlja, oholo se
gledaJU u .zrcalima, osjećaju kako pucaju od snage, odjed-
n.om padaJU mrtvi držeći u rukama brijaće plitice, puni pre-
zua prema drugim okuženicima.
22
KAZALIŠTE l NJEGOV DVOJNIK
Po krvavim, gustim i ogavnim potocima u boji tjeskobe
i opijuma, što rigaju leševe, prolaze čudne spodobe u vošta-
nim odjećama, dugih noseva, staklenih očiju, u nekakvim ~i­
soki m japanskim cipelama što su napravljene dvostruktm
rasporedom daščica od kojih su jedne vodoravne u obhku
đonova, a druge okomite da ih čuvaju od okuženih teku-
ćina, ps<>lmodirajući neke čudne litanije, zagovor kojih .~h
neće sačuvati od potonuća u zgarište, samo kad na nph
dade red. Ti neuki liječnici ne pokazuju ništa drugo do li
svoj strah i djetinjarije .
U otvorene kuće, izgleda, upada talog imunizirana sta-
novništva i svojom ražešćenom pohlepom prisvaja tuđa bo-
gatstva, iako zna da je dobit sasvim beskorisna. I upravo se
tu uspostavlja kazalište. )<;tzalište:-. neposredna bezrazložc
nost koja raste u nekorisnim činima i bez dobiti za suvreme-
nost.
Oni što su u posljednjim naletima ostali živi razdražuju
se; sin- sve do tada poslušan i pokoran- ubija oca svojega,
nevini sodomizira svoje bližnje. Raskalašeni postaje čist.
Škrtac baca pregršt svojega zlata kroz prozor. Junak ratnik
pali grad za čije se spašavanje prije žrtvovao. Kicoš se napir-
lita i ide u šetnju po hrpama leševa. Niti pomisao da nema
kažnjavanja, niti ideja o bliskoj smrti ne motivira to besmi-
sleno vladanje ljudi koji, uostalom, ne vjeruju da je smrt ka-
dra bilo što dokrajčiti. A kako objasniti ono izbijanje erots-
ke groznice u ozdravljelih okuženika, koji - umjesto da po-
bjegnu- nastoje zadovoljiti zabranjenu požudu s umirućim,
pa čak i s mrtvim ženama koje su napola zgnječene pod go-
milama leševa, tamo gdje ih je slučaj strpao.
No ako je potrebna neka vrhunska nesreća da omogući
pojavu te žestoke proizvoljnosti i ako se ta nesreća zove ku:
ga, možda bismo mogli istražiti što ta proizvoljnost donost .'
na našu potpunu osobnost. Stanje okuženog, koji umire a
da se pri tomu materija ne uništava, koji umire sa svim zn~­
cima apsolutnog i gotovo apstraktnog zla u sebt, Jednako Je
glumčevu stanju kad ga njegovi osjećaji potpuno guše i uz-
nemiruju, a da stvarnost pri tomu ništa ne dobiva. Glede
23
 &Hl An!nnin Artaud
fizičkog izgleda glumca, kao i okuže nika, sve pokazuje da je
život reagirao na napadaj u najvišem stupnju, ali da se pri
toruJp ak ništa nije dogodilo.
Između okuženog koji trči kričeći progonjen od svojih
~lika i glu.mca ~slijedu svoje senzibilnosti, izmedu živa čov­
jeka koji se sastoji od osoba koje nije nikada mislio u sebi
dočarati i koji te likove ostvaruje usred publike lc.šev:f,i
luđaka, te pjesnika što u nevrijeme izmišlja likove i nudi 1h
čitateljstvu- koje je isto tako lijeno ili ludo - ima i drugih
podudarnosti koje pokazuju razloge onih istina koje vrijede
i koje stavljaju kazališno djelovanje, kao i djelovanje kuge,
na razinu istinske epidemije.
Ondje gdje su slike kuge u odnosu prema moćnom sta-
nju fizičkog rastakanja poput posljednjih trzaja neke duhov-
ne snage što se iscrpljuje, poetske slike u kazalištu su ona
du.hovna snaga koja počinje svoju putanju u osjećajnom i
zbiva se bez stvarnosti. Kad je glumac jednom uronjen u
svoju ž~stinu, treba mu neusporedivo više snage da se zau-
stavi u Izvršavanju zločina negoli za izvršenje tog zločina i
upr~vo ~u, u svojoj proizvoljnosti, djelovanje osjećaja u ka-
zaii~tu, Izgleda, nešto je neusporedivo vrednije negoli djelo-
vanJe nekog ostvarena osjećaja.
Nasuprot bijesu ubojice koji se troši, bijes tragičnog
gl~~ea ?oravi_~ čistu i zatvorenu krugu. Bijes ubojice do-
vrsio Je }edan_ cm, a onda se rasterećuje i gubi dodir sa sna-
gom .kola ga Je nadahnula, ali ga više neće krijepiti. Bijes je
popnm1o oblik, oblik glumca koji sebe poništava time što se
oslobađa, što se cijepa u sveukupnosti.
• Ako pa~ prihvatimo tu duhovnu sliku kuge, promatrat
c~mo u~mucenu kužnu tekućinu kao skrućeno i materijali-
~Irano lice ne~eda, a na nekom drugom planu ta je slika
Jednaka sukobima, borbama, kataklizmama i rasulima koje
n~m događaji d~no~e. I _kao što nije nemoguće da neu potre-
bi] eno beznađe 1 knkov1 nekog luđaka u ludnici budu uzro-
kom kuge z~og s~an_ovite povratnosti osjećaja i slika, tako se
ta~ođer moze d rzali da se vanjski događaji, politički sukobi,
pnrodne kataklizme, revolucionarna djela i ratni neredi,
24
,_
KAZALIŠTE l NJEGOV DVOJNIK
prolazeći kazališnim prostorom, rasterete snagom epidemi-
je u osjećajnost onih koji ih promatraju.
Sv. Augustin u djelu O Božjoj Držari optužuje tu slič­
nost. djelovanja između kuge koja uništava, a da pri tomu
organi ostaju cijeli, i kazališta koje stvara u duhu- i to ne
samo pojedinaca nego i naroda- najtajnovitije promjene, a
da pri tomu ne ubija.
· · Znajte vi koji to ne znate - kaže on - da ove kazališne
predstave, ovi prizori sramote, nisu u Rimu bili ustanovljeni
grijesima ljudi nego zapovijedima vaših bogova. Bilo bi ra-
zunmije odati božanske počasti Scipionu * nego takvim bogo-
vima, koji sigurno nisu zavrijedili svojeg svećenika.
Kdko bi ublažili kugu koja Jtbija tjelesa, vaši su bogovi
tražili u svoju čast takve kazališne predstave, a vaš svećenik -
kako bi izbjegao kugu koja tmje duše- suprotstavlja se gradnji
kazališta. Ako vam preostaje još koji tračak pameti te više vo-
lite dušu nego tijelo, izaberite ono što zaslužuje vaše štovanje,
jer himba zlih duhova - predvidajući kako bi zaraza mogla
prestati u tijelu -proniče s radošću kako će se dočepati prigo-
de da uvede daleko opasniju nevolju, jer ona ne napada samo
tijelo nego i moral. Te predstave stvaraju takvu sljepoću, takvu
pokvarenost u duši da u zadnje vrijeme oni koje je ta mračna
strast opsjela, koji su izbjegli pljačku Rima, i izbjegli u Kartagu
svaki dan provode u kazalištu, ludujući do mile volje za glum-
cima.
Nepotrebno bi bilo navoditi točne uzroke tom prelaz-
nom ludilu. Umjesto toga valjalo bi ispitati razloge zbog če­
ga živčani organizam poslije određena vremena usvaja ti-
tranje najsuptilnije glazbe sve dok ona u njemu ne proizve-
de neku vrstu trajne prilagodbe. Važno je prije svega prih-
vatiti da je kazališna igra ludilo poput kuge i da je prelazno .J
Um vjeruje u ono što vidi i čini ono što vjeruje: to je
tajna opčinjenosti. Ni Sv. Augustin ne dovodi u sumnju ni
jedan trenutak u svom tekstu stvarnost te opčinjenosti.
• Scipion Nasica veliki svećenik koji je zapovjedio da kazalište uRi·
mu treba srušiti i kazališne podrume zemljom zasuti.
25
 l
Antonin Artaud
Ipak, postoje mogućnosti za pronalaženje rađanja u du-
hu prizora što ga opčinjuje: a to nije puki posao umjetnosti.
Ako je kazalište poput kuge, nije takvo samo stoga što
djeluje na velike skupine i što ih potresa u istovjetnu prav-
cu. U_kazalištu, ~9j u kugi, ima nečeg _tl_isti mah pobjeda-
/ no~noga-r-osvetljivog. Vrlo dobro osjećamo da onaj spon ta-
' ni požar što ga kuga zapali kud god prođe nije ništa drugo
nego_nc:_ko_~olemo odstranjenje.
J edan tako potpun društveni slom, takav organski ne-
red, ta bujica poroka, to potpuno istjerivanje duhova što
našu dušu tlače sve do dna, sve to ukazuje na prisutnost
stanja koje je opet s druge strane skrajnja snaga, gdje se
ogoljuju sve prirodne moći u trenutku kad priroda počne
ispunjavati nešto bitno.
_1 Kugazahvaća uspavane slike, prikriveni nered i odjed-
Ynom· ih gura sve do skrajnjih pokreta. Kazalište isto tako za-
hvaća pokrete i gura ih sve do kraja; poput kuge, i ono
obnavljaja_na_c izme_(iuonoga št_o jest i_onoga što nije, iz-
među prikrivenosti mogućega i onoga što postoji u materi-
jaliziranoj prirodi. Kazalište obnavlja pojam likova i simbo-
la-tipova što djeluju kao udari šutnje, kao zamasi orgulja,
kao zastoj krvi, zazivi poriva, kao grozničavost naglo raz-
buđenih slika u našim glavama; sve sukobe što u nama spa-
vaju, obnavlja nam osnažene i daje im moć imena koje poz-
dravljamo kao simbole što nasrću jedni na druge' u nemo-
gućem gaženju, jer kazalište može postojati samo od onog
trenutka kad uistinu otpočinje nemoguće i kad poezija koja
se događa na pozornici ugrijava i hrani ostvarene simbole.
Ti simboli, koji su znak zrelih snaga- sve do tada drža-
i ,l nib u ropstvu i u stvarnosti neupotrebljivih - izbijaju poput
nevjerojatnih slika koje daju građansko pravo i pravo posto-
janja činima koji su po prirodi protivni onima u životu za-
l'
l jednica.
' Istinska kazališna predstava budi uspavanost osjetila,
oslobađa potisnutu podsvijest, nagoni na pri tajenu pobunu
koja, uostalom, ima svoju pravu vrijednost samo ako ne
26
KAZAl .IŠTE l NJFGOV DVOJNIK
ostaje pritajena. Ona nameće okupljenim društvenim skupi-
nama junačko i teško držanje.
Tako u Fordovu djelu Annabella vidimo na naše naj-
veće zaprepaštenje kako se pojavljuje, i to čim se podigne
zastor, jedno biće ubačeno u drsku obranu rodoskvrnuća;
vidimo kako to biće svom svojom snagom svijesti i mladosti
nastoji taj zahtjev objaviti i opravdati.
Ono se ne koleba ni jednog trenutka, nije neodlučno ni
jednu minutu. Ono nam pokazuje kako malo znače sve za-
preke koje bi mu se mogle suprotstaviti. Ono je zločinsku s
junaštvom i junačko na odvažan i razmetljiv način. Sve ga·-
gura u tom pravcu i ushićuje, za njega ne postoji ni zemlja
ni nebo nego samo njegova grčevita strast, kojoj sasvim do-
bro odgovara buntovna i junačka Annabellina strast.
Plačem - kaže ona - ne zbog grižnje savjesti nego zbog
straha da neću moći zasititi svoju strast. Oboje su krivotvorci,
licemjeri, lažljivci radi probitka svoje nadljudske strasti, ko-
ju zakoni suzbijaju i progone, ali koju oni stavljaju iznad za-
kona. ·
Osveta za osvetu, zločin za zločin. Tamo gdje nam se či­
ni da su ugroženi, pritiješnjeni, izgubljeni i tamo gdje smo
skloni žaliti ih kao žrtve, pokazuju se pripravnim pridići se i
odgovoriti sudbini prijetnjom na prijetnju i udarcem na
udarac.
S njima idemo iz ispada u ispad, iz potraživanja u po-
traživanje. Annabella je uhvaćena, ustanovljeno je njeno
brakolomstvo, rodoskvrnuće, gažena nogama, zlostavljana,
za kosu su je vukli a naše je zaprepaštenje zaista veliko kad
je ugledamo, daleko od svakog izmicanja, kako još izaziva
svojeg krvnika i pjeva s nekom vrstom upornog junaštva. To
je apsolutnost pobune, to je ljubav bez odgađanja, primjer
koji na nas gledatelje djeluje tako da zastala daha od tjesko-
be mislimo kako je nikada ništa neće moći zaustaviti.
Tražimo li primjere potpune slobode u pobuni, Fordo-
vaAnnabella pruža nam taj pjesnički primjer povezan sa sli-
kom potpune pogibelji.
27
 Antonin Artaud
I upravo kad nam se čini da smo na vrhuncu užasa, kr-
vi, prekršenih zakona, na koncu poezije koja posvećuje po-
bunu, prisiljeni smo poći još dalje u vrtoglavicu koju ništa
ne može zaustaviti.
Ali na kraju, kažemo samima sebi, pa to je osveta, to je
smrt za toliku odvažnost, kao i za neodoljivi zločin.
Ali ne! Giovanni, ljubavnik kojega velik ushićeni pje-
snik nadahnjuje, postavit će se iznad osvete, postavit će se
iznad zločina nekom vrstom neopisivog i strastvenog zloči­
na, iznad prijetnje, iznad užasa, uzdiže se višim užasom koji
u isto vrijeme usmjeruje pogrešnim putem i zakone i moral
te one što se usuđuju biti toliko odvažni da se izdaju za
izvršitelje kazne.
Zamka je znalački postavljena, priređena je svečana go-
zba na kojoj među uzvanicima ima i plaćenih ubojica i skri-
venih uhoda koji su pripravni na prvi znak baciti se na
žrtvu. Ali ovaj junak, tjeskoban, izgubljen, nadahnut lju-
bavlju, nikomu neće dopustiti da toj ljubavi kroji pravdu.
Kao da je htio reći: vi ste htjeli ubiti moju ljubav, ali
upravo ću vam ja tu ljubav baciti u lice, poškropit ću vas
krvlju te ljubavi u visinama kakve ste nesposobni dohvatiti.
I on ubija svoju ljubavnicu i iščupa joj srce, kao da će se
njime zasladiti usred svečanosti gdje su uzvanici priželjkivali
upravo njega prožderati.
I prije nego je smaknut, on još ubija svog suparnika,
muža svoje sestre koji se usudio dići protiv njega i protiv te
ljubavi, i ubija ga baš u posljednjoj borbi, u onoj borbi koja
se doima onda njegovim vlastitim trzajem agonije.
Poput kuge, kazalište je dakle veličanstven zaziv snaga
koje primjerom dovode duh na izvorište njegovih unutar-
njih sukoba. Fordov strastveni primjer je, jasno se osjeća,
tek simbol velikog i potpuno bitnog djelovanja.
Zastrašujuća pojava Zla koja se u Eleuzinijskim mistc-
rijima davala u svojem čistom obliku i koja se uistinu otkri-
vala, odgovara crnom vremenu pojedinih klasičnih tragedi-
ja, koje svako istinsko kazalište mora ponovno pronaći.
28
KAZALIŠTE l NJEGOV DVOJNIK
Ako je istinsko kazalište poput kuge, .!!!LC. takvo stoga
što je zarazno, nego stoga što je objava poput kuge, na-
predovanje, zamah prema vanjštini iz dna otvo;ene okrut-
nosti kojom se lokaliziraju sve nastrane mogucnosti duha
na pojedincu ili pak na nekom narodu.
Poput kuge, kazalište je vrije_rrte zla, trij~mfcrnih sila
koje još dublja snaga podržava sve do utrnuca.
· U kazalištu je, kao i u kugi, prisutno ne~o ču~?~ sunce,
svjetlost s nekom nenaravnom žestinom gdje se etnt da te-
ško i nemoguće odjednom postaju naš naravan sastopk. I
Fordova Annabclla, kao i svako uistinu vrijedno kazališno
djelo, pod sjajem je toga čudnog sunca. Ona nalikuje s~?bo­
di kuge, gdje stupanj po stupa~j: stubu po .st~?u ~.mtruct bo-
lesnik umirući nadimlje svOJU !tenost, a gdje ztvuct postupno
postaje veličajan i preopterećen.
Sad se može reći da je svaka istinska sloboda crna i da
se neizbježno miješa sa slobodom spolnosti koja je isto tako
crna a da se i ne zna zašto je sve to tako. Jer vec odavno sc
plat~nski Eros, smisao nast~n~a. ži.votna .slob?d?, .EJ>ubio
pod odorom mračnoga Ltbtda, kojeg _potstovJecuJemo ~a
svime što je prljavo, nisko, ogavno u ztvotu, sto navalJUJe
prirodnom i nečistom silinom, te vazda obnavlpnom sna-
gom ka životu.
Zbog toga su svi veliki mitovi crni, pa ne_možem? ni za-
mišljati izvan atmosfere klanja, mučenja,. krvopro.hća, sv~:
divne priče koje govore masama, o prvoJ spo!noJ dtobt t.
prvom krvoproliću bića nastalih u činu stvaranJa.
Kazalište je poput kuge u prispodobi ovog krvoprolića,,
ovog bitnog odvajanja. Ono razmrsuje sukc:be, ?slobađa r
snage, otvara mogućosti, a. ~ko su -~vc mogu~~ostt t snage ,
crne za to nije kriva kuga th kazahste, nego ztvot. ~
Ne vidimo baš da život takav kakav jest_ i takav kakvim
nam je dan pruža mnogo razloga za ushite. Cini se da se ne-
ki kako moralni tako i društveni gnojni čir, kugom kolekttv-
n~ čisti. A poput kuge kazalište je stvoreno da bismo skup-
no ispraznili čireve.
29
 DQ Antonin Artaud
, , Može se dog()diti da kazališni otrov, ubrizgan u dru-
st\ eno !Ijelo, to Ilje lo rastvara kako reče Sv Augusti" n arr--
_°
on t Cini•· ·
na ·Isti· način kao i kuga,
' ·
kao osvetnička
nesreća,
k~o spasonosna epidemija u kojoj su bonobojazna vremena
gl;
VIdJela Prst Božji, a koja nije ništa dru do Ii primjena sta-
no\'Jtog _za'·orl'l ' d e g d"Je se svaki. pokret Izravnaje pok-
.. ~. ,~ pnro_ e '
r~ki crn SVOJim protučinom.
/_ Kazalište je, poput kuge, kriza koja razrješuje smrću ili
oz~ravlJCnJCnJ,) kuga_je neko više zlo, jer ona je potpuna
~r~a rkon koje ne ostaje ništa osim smrti ili skrajnjeg očiš­
~en a Isto Je tako i kazalište zlo jer je ono vrhunsko ravnan-
Je :oJe s~ ne postiže bez razgradnje. Ono prizivlje duh na
lu_ddo ~OJe mu uzdiže energiju. I, konačno, možemo ustano-
Vili da }e s na_šcg ljudskog gledišta kazališno djelovanje po-
put kuznog djelovanja- blagotvorno, jer prisiljava ljude da
se_ VIde_ onakvima kakvi jesu; ono obara obrazine, otkriva
laz, mhtavost, podlost, himbu; ono prodrmava zagušujuću
tromost ~van ~-op zarobljava čak i najjasnije spoznaje osje-
trla: otkriVaJUCI zajednicama njihove mračne moći, njihovu
sknvenu snagu, _roziva ih da, suočavajući se sa sudbinom;
upotre?e s~OJe JUnačko i nadmoćno držanje do kojega te
Zajedmce mkada ne bi stigle.
Pitanje je pak, koje se sada postavlja, saznati jma Ii u·
_D~Cl_m posrnulom svijetu, koji se samoubija a da toga (riife
SVjes_tan, skupina ljudi sposobnih da nametne to više poi-
n:~nJe o kazalištu, koje će nam svima vratiti prirodnu i ma-
glcnu naknadu za dogme u koje više ne vjerujemo.
'l
'l
'
l
l
30
~·~
KAZ ..\LIŠTE l NJEGOV DVOJNIK
'
REŽIJA I METAFIZIKA
Ima u Louvreu slika jednog Naivca, poznatog ili ne:
poznatog ne znam, ali čije ime n~će nikada predstavljati
važno razdoblje povijesti umjetnos!I: T~J se Naivac ~ove Lu-
cas van den Leyden a, po mom mislJenJU, pokaza~ Je besko-
~ risnim i nepristiglim kojih četiristo ili p~tsto go~I~a shkar-
stva što slijede nakon njega. Platno, o kojem Je_ nJeC, zove se
Lntm'l' kćeri, biblijska tema pomodna u ono v;IJeme. N~ra~-
~ 110 13ibliju su u srednjem vijeku prima!~ dru~ac_I!e _nego sto J_e
mi shvaćamo i to je platno čudan pnmJ:r. mi~trcmh dedukci-
ja koje se mogu izvesti. U svako~ slucaJU njego~~ pa:euka
uočljiva je već izdaleka i iznenađuje duh gromovi h~ vizual-
nim skladom, hoću reći kako njegova žestina djel~Je s_asvi.~
cjelovito i sva se sabire u jedan jedini PO.gi:ct. ~a.cak t pnJe
nego što smo mogli vidjeti o čemu J~ r~JCC, o;1ecamo kako
se tu događa nešto veliko, nešto, rekh bismo, sto Jstovr~me-
00 uzbuđuje i uho i oko. Izgleda da su u tu dramu_ na~IJene
--velike intelektualne vrijednosti, kao nenadno gomilanJ_e ob-
laka što ih je vjetar, ili neka druga izravnija kobnost, stjerala
da omjere svoje munje.
U biti, nebo je na slici crno i natrpana, ali čak prije ne-
goli se može uočiti da je na nebu nastala drama, da se_ na
nebu odvija, ona posebna rasvj~ta_ slike,_ zbrka obhka, dopm
koji se izdaleka pojavljuje, navtjesta pnrod~u dramu za ko-
ju sa sigurnošću tvrdim da Vehke Epohe shkarstva nemaJU
takva slikara.
šator je podignut uz more, a pred njim Lot sjedi sa
svojim štitom, s prekrasnom crvenom bradom •• gleda_ kretnJ~
svojih kćeri baš kao da sudjeluje na nekoj svecanoslt prostt-
tutki.
31