François-Auguste-René Rodin, 12.11.1840., Pariz – 17.11.1917.

, Meudon

Rođen je u siromašnoj obitelji. Sa 13 godina pohađa školu crtanja gdje uči crtati i modelirati.

Sa 17 je pokušao upisati enkol de bu arts tj. skolu likovne umjetnosti u Parizu, ali su ga odbili i to čak
tri puta.

Nakon tragične smrti njegove sestre Marie on je bio odlučan u namjeri da se zaredi, ali se ipak vratio
kiparstvu nakon što upoznaje Rose Beuert koja mu postaje doživotna družica.

Rodine spada pod impresionizam jer uspjeva postići impresionističke efekte slobodnijom
modelacijom i naglašavanjem slikovitosti oblika u pokretu.

Općenito u umjetnosti impresionizam se zasniva na spontanom i slobodnom izražavanju osobnog

dojma svega viđenog nasuprot ustaljenim šablonama akadeizma. I rodin to stvarno čini.

Jedno od njegovih prvih djela bio je Čovjek sa slomljenim nosom, koje je napravio uz poticaje Jean
baptiste Curpoa, ali ta je skulptura bila odbijena da bude postavljena kao jedan od primjeraka na
Salonovoj izložbi

Roden sa 35 odlazi u Italiju, da se makne od silnog pritiska akademskih kiparskih normi i razvije svoj
jedinstveni stil. Njegovo prvo uspješno djelo Brončano doba nastaje pod utjecajima djela talijanskog
kipara i slikara Michelangela.

Njegova skulptura Vrata pakla posudila je teme iz Danteove Božanstvene komedije, a u gornjem
središnjem djelu vrata nalazi se Mislilac, doduše tada nazvan pjesnik i on je ustvari alegorijski prikaz
Dantea.

Također poznata skulptura Građani calaisa, kao grupa likova u razgovoru prelaze granicu zatvorene
skulpture (izrazitije nego jean baptist kurpo)

Osim u bronci Rodin također radi skulpture u mramoru, pa tako ovdje imamo primjer njegove
skulpture Poljubac koji predstavlja Pabla i Francescu iz Danteove Božanstvene komedije.

Skulptura kojom ćemo se danas baviti je Le Penseur tj. mislilac. Kao što sam već spomenula on je bio
segment skulpture Vrata pakla, u visini od oko 76cm, a tek je 1903. godine stvoren kip u punoj
ljudskoj veličini. Također valja napomenuti da ima nekoliko originalnih odlijeva ove skulpture.

Možemo vidjeti da je se Rodin za inspiraciju ugledao u Michelangela, a pretpostavlja se da je koristio

skulpturu Lorenzo de'Medici ili čučećeg dječaka kao refrencu ili čak Ugolino od Jean baptista curpoa.

Rodin je za sve svoje skulpture koristio modele koji bi šetali po prostoriji dok bi on skicirao. Pa je tako
za skulpturu Mislioca pozvao francuskog boksača Žana Boa i figuri dao snažnu anatomiju tijela.

Najprije nastane skica u glini, zatim se skulptura gipsa i radi se kalup. U kalup se na kraju lijeva
bronca. Kod skulpture Rodin postiže slobodniju modulaciju i naglašavanje slikovitosti oblika u
pokretu, postavlja temelje moderne skulpture.
Skulptura je u punoj ljudskoj veličini, spada u velike formate i nalazi se u vanjskom prostoru i
možemo reći da okolina dosta djeluje na skulpturu što se očituje u boji. Naime boja skulpture je
prirodna boja materijala a to je smečkasta boja bronce , ali zbog vlage stvara se tanki sloj patine koji
joj dodaje zelenkaste nijanse.

Vidimo figuru nagog muškarca u sjedećem položaju na stijeni s desnim laktom na desnom koljenu, te
zamišljenom ekspresijom lica. Unatoč tradicionalnoj pozi možemo uočiti umjetnikovu originalnost
koja se očituje u emociji figure.

Glavni motiv ove skulpture je slika ljudske figure u pokretu. Svjetovne tematike, skulptura prikazuje
čovjeka izgubljenog u svojim mislima, što zaključujemo po mrštenju obrva, uskim usnama i
proširenim nosnicama, te cijelim tijelom, svim mišićima leđa, nogu i ruku. Djelo je ustvari alegorijski
portret Dante Alighieria, a neki smatraju da je riječ i o samom rodinu.

Skulptura mislioca nalazi se u Muzeju Rodin koji podijeljen na dva dijela; Hotel Biron u Parizu kojeg je
umjetnik Auguste Rodin koristio kao radionicu, te Rodinovu kuću Villa des Brillantes u Meudon.

Zbirke najvećeg francuskog kipara predstavljene su u dvorcu iz osamnaestog stoljeća koji stoji u srcu
vrta u francuskom stilu. Rodinova donacija francuskoj državi 1916. omogućila je stvaranje Musée
Rodin ovdje 1916., a muzej je sada jedan od najposjećenijih u Parizu.

U Rodinovoj kući najpoznatija je galerija gipseva.