Što Biblija kaže o tradicionalizmu?

Tradicionalizam je praksa pridržavanja tradicije kao autoritativne. Tradicionalizam se nadalje

može definirati kao uvjerenje da moralna i vjerska istina dolazi iz božanske objave koja se
prenosi tradicijom, a ne da se postiže ljudskim razmišljanjem. Tradicionalizam nastoji održati
te tradicije i otporan je na promjene. U jednom pogledu, vjerska i moralna istina dolazi iz
božanske objave - Biblija je puna moralne i vjerske istine. Međutim, ljudska je tradicija
pogrešiva. Božanska objava je krajnji autoritet, a ne ljudska tradicija koja se oko nje razvila.
Često se rasprave o tradicionalizmu pojavljuju u usporedbama protestantizma i katolicizma.
Protestantizam se drži sola scriptura; to jest, protestanti se drže samo autoriteta Svetog pisma
u pitanjima vjere i prakse. Katolicizam, s druge strane, daje jednaku težinu crkvenoj tradiciji.
Kada pogledamo što Biblija zapravo kaže, uključujući Isusov prijekor tradicionalistima
njegova vremena (Luka 11:37-52), jasno je da Biblija treba biti naš autoritet. To ne znači da je
tradicija bez zasluga, ali ta je tradicija mjerodavna samo onoliko koliko se temelji na
biblijskoj istini. Druga Timoteju 3:16-17 kaže da je Sveto pismo bogonadahnuto. Također
tvrdi da je Sveto pismo “korisno za poučavanje, ukoravanje, popravljanje i odgajanje u
pravednosti, tako da sluga Božji može biti potpuno opremljen za svako dobro djelo.” Svetom
pismu ne treba ništa dodati; mi smo potpuno opremljeni za služenje Bogu kroz Božju Riječ.
Sam Isus je potvrdio važnost Svetoga pisma. Kada ga je Sotona iskušavao u pustinji, tri je
puta odgovorio s "Pisano je" (Matej 4,1-11). Isus nije odgovorio s "Stari patrijarsi" ili "Prema
tradiciji". Rekao je saducejima da su bili u zabludi u pogledu uskrsnuća jer nisu "poznavali
Pismo ni Božju silu" (Matej 22:29). Isus je često prozivao vjerske vođe da se drže
tradicionalizma umjesto pravih Božjih zapovijedi. Kad su neki farizeji i učitelji zakona pitali
Isusa o tome da su njegovi učenici prekršili tradiciju starijih u određenoj stvari, Isus ih je
upitao zašto su prekršili Božji zakon radi svojih tradicija (Matej 15,1-20). Jasno je da Božja
Riječ, a ne tradicija, ima autoritet u našim životima. Na dan kada je Isus uskrsnuo od mrtvih,
susreo se s dvojicom učenika koji su hodali u Emaus. Isprva ga nisu prepoznali i raspravljali
su o događajima od proteklih nekoliko dana (tj. Njegovo raspeće). “Reče im: ‘Kako ste
nerazumni i kako sporo vjerujete svemu što su proroci govorili! Nije li Mesija morao
pretrpjeti te stvari i onda ući u svoju slavu?’ I počevši od Mojsija i svih proroka, objasni im
što je u svim Pismima rečeno o njemu” (Lk 24,25–27). Isus ih nije uputio na tradiciju nego na
Sveto pismo. Ljudi su pogrešivi, a samim time i ljudska tradicija. To je slabost
tradicionalizma. Ne smijemo se držati tradicije samo radi tradicije. Umjesto toga, moramo
pažljivo ispitati svoje tradicije i usporediti ih s Božjom Riječi. Uz to, tradicija može imati
veliku vrijednost. Neke su tradicije zapovijedane u Svetom pismu. Židovi su trebali svetkovati
Gospodnje blagdane kako bi se prisjetili Božje vjernosti i radovali Njegovim blagoslovima.
Druge tradicije nisu izričito zapovijedane u Svetom pismu, ali ipak mogu slaviti Gospodina.
Primjeri su židovski blagdani Purim i Hanuka. Ni jedan od njih nije jedan od biblijskih
blagdana, ali ne postoji ništa što je suprotno Svetom pismu u njihovom posebnom naglasku na
knjizi o Esteri i oslobođenju od Seleukida. Zapravo, neki znanstvenici vjeruju da je Isus slavio
Purim (Ivan 5:1). Božić okružuju mnoge tradicije koje slave kršćani diljem svijeta, a takva
slavlja nisu pogrešna. Tradicije nam mogu biti poučne na mnogim razinama i nema ničeg
inherentno lošeg u promatranju tradicije. Tradicije mogu dati osjećaj identiteta, ujediniti nas
kao jedinstvenu Kristovu obitelj, pružiti prilike za podučavanje i pomoći nam da zapamtimo
važne istine. Ali uvijek moramo održavati razliku između božanskih zapovijedi i ljudskih
tradicija. Božje zapovijedi su obvezujuće; ljudska tradicija nije. Tradicije, bez obzira koliko
stare bile, imaju vrijednost samo ako su utemeljene na Božjoj istini i upućuju nas na Njega.
Tradicija mora biti pod autoritetom Boga i Njegove Riječi; svaku tradiciju koja proturječi
Božjoj Riječi ili nas odvlači od nje treba odbaciti. Tradicija može biti način na koji
prakticiramo svoju vjeru, ali naša je vjera utemeljena na Božjoj istini, a ne na pogrešivoj
ljudskoj tradiciji.