Ova pripovijetka govori o dječaku(piscu) koji je sreo Malog princa.

Mali
princ mu priča o svojim putovanjima. Govori o tome gdje je sve bio i
koga je sve sreo na tom putu. Mislim da je Mali princ iz tih putovanja
puno naučio, a u ostalom išao je u “svijet” sa namjerom da nešto nauči.
Sreo je mnogo čudnih ljudi, koji su imali razna zanimanja. Najčudniji je
bio nažigač; on je palio i gasio uličnu svjetiljku , a budući da se taj planet
okretao jednom u minuti on je svaku minutu morao gasiti i paliti
svjetiljku. Dječak sa početka knjige se okušao u slikarstvu. To mu baš i
nije polazilo od ruke, pa su mu odrasli savjetovali da se radije posveti
nečem drugom. Naučio je letjeti i jednog je dana pao u pustinji. Tamo je
sreo Malog princa. Na kraju priče oni dvoje razgovaraju i Malog princa
ugrize zmija i on umre. On se nečujno sruši. Dječaka se doživljaj dojmio i
on ga prepričava ostalima. Priča je pisana za sve uzraste. Djeca vole
pripovijetke (bajke), a odrasli alegorije. Djeci tu ništa nije neobično, a
stariji će tu priču shvatiti u prenešenom smislu. Mali princ nešto
predstavlja. Svako je dijete zapravo mali princ, ali naravno za svoje
roditelje. Mali princ je svaki čovjek koji se rodi i pred njim stoji čitav
život. Sjemenke baobaba su sjemenke našeg djetinjstva, jer mi dobre
sjemenke odnosno dobre navike pazimo i mazimo, a one loše isčupamo
dok se još nisu ukorjenile. Ova knjiga prikazuje razvojni put čovjeka od
njegovog djetinjstva do njegove starosti i svršetka života.