Professional Documents
Culture Documents
Program Prerade Lekovitog I Aromatičnog Bilja
Program Prerade Lekovitog I Aromatičnog Bilja
Kako je potražnja za lekovitim biljem stalno bila u porastu, počelo se sa plantažnim gajenjem lekovitog bilja kao
alternativnim izvorom prirodnih sirovina.Ovo je bilo veoma važno; prvo, zbog toga što su se količine mogle
planirati, planski povećavati i na proizvodnju uticati razvojem tehnologije uz primenu selektiranih vrsta i drugo
što se usmerenim i kontrolisanim gajenjem može uticati na nekontrolisano sakupljanje i uništavanje
samoniklog, divljeg bilja što ga štiti od potpunog izumiranja.
Dakle, danas su zastupljena dva načina obezbeđenja lekovitog bilja kao sirovine: organizovano i osmišljeno
sakupljanje samoniklog lekovitog bilja ( u različitim formama: koren, stablo, list, cvet, plod ili seme) i
proizvodnja izabranih sorti lekovitog bilja projektovanog kvaliteta odnosno sastava.
Lekovito bilje samoniklo ili kultivisano, sakuplja se ili uzgaja samo iz jednog razloga: a to je što u sebi sadrže
posebne, specifične hemijske supstance koje imaju različita svojstva, lekovita, aromatična ili mirisna.Obzirom na
karakter supstanci odnosno “aktivnih principa” sadržanih u bilju, definisana je i njegova namena: za lečenje, za
kozmetičke namene, kao začina u pripremi prehrambenih proizvoda, osveživača prostora i dr.
Plantažno, odnosno kultivisano uzgajanje lekovitg bilja naovim prostorima nije imalo takav značaj koji bi moralo
imati.Tome je doprinela stihija i haotičnost tržišta, situacija u kojoj su se zemlje Balkana nalazile, ratovi,
nedovoljno istraženo svetsko tržište, aktivnosti na plasmanu koje su nekada prepuštene severo‐zapadnim
delovima bivše Jugoslavije‐odnosno neposedovanje kanala plasmana lekovitog bilja.Zanimanje za plantažno
gajenje bilo je manje i zato što tehnologija uzgoja nije bila dovoljno istražena, a pogotovo zbog nedovoljno
mehanizovane obrade i berbe.U međuvremenu su istraživanja intenzivirana, posebno u poslednjih 15 god. Kao u
pogledu izbora vrsti, agrotehničkih zahteva i mehanizacije, tako i u pogledu nužne primene agrohemikalija radi
profitabilne proizvodnje.
S obzirom na potrebe svetskog, posebno razvijenog zapadnog tržišta, započela je i proizvodnja biološki čistog
lekovitog bilja za kupce biološke hrane, tj. Proizvoda proizvedenih tehnologijom organske proizvodnje.
Obezbeđenje sirovina
Podrazumeva organizovano, plansko, sakupljanje i trasport do pogona za preradu samoniklog bilja kao i
pravovremeno mašinsko kombajniranje, košenje ili branje plantažno gajenog bilja.
Veoma je bitno poznavanje specifičnosti bilja, njegovih karakteristika, načina branja, pakovanja i transporta u
svežem stanju.
Kod industrijske preraade postoje različite sušare.Različite su po kontinualnosti procesa, po vrsti energenta, po
stepenu mehanizacije odnosno automatizacije procesa, nivou kvaliteta kontrole tehnoloških parametara i
kapacitetu.
Koja će sušara biti odabrana za neki konkretan projekat zavisi od: kapaciteta, najzastupljenijih biljnih vrsta koje
će se sušiti, dostupnosti pojedinih energenata, finansijskih mogućnosti investitora itd.
Parametri sušenja: temperatura, vlažnost i vreme su specifične karakteristike svake biljne vrste.Za mnoge biljne
vrste oni su naučno istraženi i desfinisani, a za neke se još proveravaju i utvrđuju.Izbor najboljih režima veoma je
bitan zbog potpunog očuvanja kvaliteta lekovitih i dr. Komponenti koje su vrlo nestabilne pri termičkom
tretamanu.Ovde je bitno istaći: da bez obzira na da li je sušenje prirodno ili prinudno u sušarama, i bez obzira na
tip sušare, vlagu sveže droge koja je ponekad i do 70% treba svesti na 14% i to ne prelazeći max. dopuštene
temp. sušenja.Ove temperature su specifična karakteristika svake biljne droge a utvrđene su eksperimentalnim
istraživanjima.Sa aspekta kvaliteta poželjno je da su temp. sušenja što niže (35◦‐40◦C) a sa aspekta
ekonomičnosti procesa da je vreme sušenja što kraće.Zato se rešenja traže u savremenim i automatizovanim
sušarama sa kvalitetnim postupcima eliminacije vlage.
Klasifikacija se kod nekih oblika ne vrši (koren, stablo).Kod travnatih nadzemnih delova biljke (herba) odvaja se
list od stabljike, kod nekih se pak odvaja cvet od stabljike.
Važan način klasifikacije je prema načinu dalje prerade.Ako se rade i suvi oblici bilja i hemijska prerada onda se
I. Kvallitet upotrebaljava za suve oblike, dok se za hemijsku preradu koristi II. i niži kvaliteti.
Ako se rade suvi proizvodi‐ čajevi u rimfuznom pakovanju, onda se koristi najbolji kvalitet.Ako se rade čajevi u
filter kesicama onda se upotrebaljava slabiji kvalitet.Jednom rečju radi se o proizvodnim »finesama«.
Što se tiče mašina, one su takođe specifične i kao takve se i biraju i kupuju.Najčešće se radi o rotacionim i
vibracinim uređjima.Na primer: za klasifikaciju ploda kleke upotrebiće se vibracini klasifikator koji će bobice
Što se tiče mašina, koriste se opet specifične mašine odabrane prema vrstama bilja.Tako na primer: mora se
obezbediti mašina za dezintegraciju šipka i mašina za odvajanje dlačica, to su mašine koje rade samo to.Mašina
za mlevenje mesnatog tkiva ploda šipka može biti univerzalni čekićar koji se koristi i za druge namene.
Za mešanje pojedanih vrsta u cilju dobijanja čajnih mešavina mora se upotrebiti protivstrujna mešalica
praškastih supstanci, moguće su i druge vrste mešalica ali to opet zavisi od kapaciteta.
Mašine za pakovanje čajeva u filter kesice mogu biti prostije, a mogu biti potpuno sofisticirane sa svim
neophodnim operacijama: odmeriti, dozirati u kesicu od filter paira, zalepiti, zakačiti konac sa kartončićem i
etiketom, napraviti kartonsku kutiju za zbirno pakovanje kesica, izbrojati kesice, zatvoriti kutiju, celofanirati je i
poslati trakom na zbirno pakovanje.Ali uslov za to je kapacitet.
Stepen usitnjenosti zavisi od prirode biljnog materijala, a način usitnjavanja od osetljivosti ulja na prisustvo
kiseonika (nepoželjni su oksidacioni procesi).
Cvetovi, listovi i zeljasti delovi biljke najčešće se ne sitne jer se uspešno ekstrahuju i bez toga. Ćelijski zidovi su
dovoljno tanki i propustljivi pa je izdvajanje aktivnih supstanci dovoljno brzo.
I da ponovimo: način pripreme i usitnjavanja bilja je specifičbost biljne vrste i metoda hemijske prerade.U načelu
za pripremu biljnog materijala na raspolaganju je nekoliko postupaka, koji se primenjuju posebno ili u
kombinaciji:
• mlevnje u mlinovima
• seckanje
• granulisanje fino usitnjenog materijala
• propusštanje između sistema valjaka tako da nastaju pahuljice
• istiskivanje na povišenoj temperaturi.
Ekstrakcija
Pod pojmom » ekstrakcije bilja« u opštem značenju podrazumevaju se svi postupci kojima se iz bilja izdvajaju,
odnosno hemijsko‐stručnom terminologijom rečeno izoluju, aktivne principe, koje lekovite i aromatične
supstance čine: lekovitim, aromatičnim ili mirisnim.
Etarska ulja su, prema definiciji ISO, uljasti proizvodi intenzivnog mirisa koji se dobijaju destilacijom vodenom
parom ili ekstrakcijom pogodnim rastvaračem iz biljaka ili delova biljaka ili pak presovanjem‐ceđenjem iz kore
voća porodice citrus.
Etarska ulja su vrlo rasprostranjena u biljnom svetu i nalaze se u svakoj biljci koja ima izrazito mirisne
delovae.Poznato je oko 3000 različitih etarskih ulja, od kojih samo 150 ima praktičnu vrednost i primenu.
U tom slučaju se primenjuje postupak ekstrakcije pogodnim rasvaračem.Izbor rasvarača je složeno i veoma
stručno pitanje a zavisi od više faktora ali zbog ograničenosti ovog teksta nećemo ga elaborirati.Postupci
pripreme bilja su opisani.
Postupak ekstrakcije se sastoji u tome, da se u pogodnim uređajima, a mogu se primeniti tzv.perkolatori ili pak
tzv.maceratori, obezbeđuje kontakt usitnjenog bilja sa rastvaračem (može biti topla voda, može biti glikol,
benzol, heksan i dr., ali najčešće 70% etanol).U kontaktu rastavarača i bilja napred opisanim postupcima difuzije
dolazi do rasvaranja etarskih ulja ali idrugih organskih materija u rastvaračima (zato ekstrakti dobijeni na ovaj
način nisu tako skupi a ni fini proizvodi kao etarska ulja dobijena postupkom destilacije vodenom parom).Na
ovaj način se sadržina etarskih ulja iz biljnih ćelija »preseli« u rastvarač (stručno: ekstragens).Ekstragens sada
obogaćen iscrpljenim ekstraktom se odvoji od bilja, pa se doda novi, svež ekstragens.Deo zaostalog etarskog
ulja rastvori se sad u ovom svežem ekstragensu.To se ponavlja nekoliko puta i tako se iscrpljuje kompletna
sadržina lekovite, aromatične ili mirisne supstance.Upotrebljeni ekstragensi se spoje.
U slučaju da se ne radi o gotovom proizvodu, tečni ekstrakt se koncentriše elimnacijom ekstragensa.Ovo se vrši
destilacijom na niskim temperaturama (oko 60 C) ali pod vakuumom.Eliminacijom rastvarača proizvod se
dovodi do sadržaju 60‐70% ekstrahovane aktivne kompomnente, što je po farmakopeji JUG.IV deklarisano kao
gusti ekstrakt.Potpunom eliminacijom rastvarača dobije se suva,potpuno čista supstaca koju je određeno bilje
sadržavalo, ovo je suvi ekstrakt.
Pored opisanog postupka postoje i neke »finese« kada se kao proizvodi dobijaju i proizvodi poznati pod nazivom
»konkret« i »apsolutno ulje« ali to iz iz okvira ovog teksta.
Mora se ovde pomenuti i postupak ekstrakcije sa mastima ili uljima, što je takođe veoma star postupak, ali on
nema širu primenu.Ima specijalni značaj kod najfinijih i najskupljih ekstrakata (pomenućemo ovde ljubičicu i
cvetove jasmina, a postupak je poznat pod nazivom anfleraž).Ovo se danas održalu više u domenu zanatstva, ali
još uvek može imati značajnu primenu kod proizvodnje ulja kantariona.
Takođe je vredan omena postupak o kome se sve više i više govori u stručnim krugovima kao postupak »hit«,
kao postupak »bez mana« osim jedne sitnice, a to je visoka cena investicionih ulaganja.To je postupak poznat
pod nazivom ekstrakcija gasovima u nadkritičnom stanju.Sastoji se u tome da se gasovi (npr. ugljendioksid) pod
visokim pritiskom, u tečnom stanju, dovode u kontakt sa na napred opisani način pripremljenom sirovinom.Izvrši
se ekstrakcija kao i kod napred opisanih rastvarača ali se rasvarač otparava ne zagrevanjem, nego samo
dovođenjem sistema na normalan pritisak, pri čemu gas otpari a zaostane ekstrakt u čistom stanju.
To mogu biti razne forme.Mogu biti čajne mešavine.Mogu biti etarska ulja.Mogu biti tinkture.Mogu biti tečni
ekstrakti.Mogu biti gusti ekstrakti.Mogu biti suvi ekstrakti.
Tečne forme mogu biti stavljene u promet u bočicama, mogu biti kapsulirane.
HIDRODESTILACIJA
U osnovi mogu se razlikovati tri režima hidrodestilacije:
• destilacija vodom
Destilacija vodom je najstariji, a sad najređe korišćeni način.Biljni materijal je potpuno potopljen u vodu,
zagrevanjem voda otparava zajedno sa lakoisparljivim komponentama ulja.Koristi se za izuzetno osetljive
materijale: ružine latice, cvet narandže itd.
Destilacija vlažnom parom je postupak kod koga se biljni materijal izlaže dejstvu sekundarne pare razvijene
direktnim injektiranjem pare u vodu pod atmosferskim pritiskom, Tu= 100 stepeni C.
Retko se koristi za ceo tok destilacije već samo kao među‐faza, ako treba izvršiti vlaženje materijala radi
ubrzanja hidrodestilacije.
Destilacija ravnotežnmmom ili pregrejanom parom je postupak kod koga se biljni materijal izlaže dejstvu
direktne pare.Izbor režima zavisi od prirode biljnog materijala, a vrlo često se tokom destilacije režimi
(temperatura i vlažnost pare ) moraju menjati da bi se postigao željeni rezultat.
Osnovni principi
Difuzija ‐ hidrodifuzija je utoliko uspešnija ukoliko je prisustvo vode u biljnom tkivu veće.
Hidroliza ‐ razlaganje ulja pod uticajem vode je brža ukoliko je sadržaj vode veći i obrnuto.Znači u interesu
smanjenja gubitaka treba smanjiti sadržaj vode na najmanju moguću meru, a da se ne ugrozi hidrodifuzija.
Razlaganje nekih komponenata ulja pod uticajem visoke temperature u većini slučajeva je štetna (veći gubitci) i
u principu hidrodestilaciju treba voditi na što nižim temperaturama.
Sakupljena kohobaciona voda se ponovo destiliše indirektnom parom, i otparava do oko 10‐15% početne
zapremine, a proizvodi redestilacije se mogu poboljšati isoljavanjem (natrijumhloridom do zasićenja).
Za redestilaciju se mogu koristiti šaržni destilatori ( koji se koristi i za hidrodestilaciju ) ili neki drugi ako se radi o
velikim količinama kohobacione vode.Specijalne kontinualne kolone su isplative ako više destilatora
istovremeno obrađuje isti biljni materijal pa je i količina kohobacione vode velika.
Postupcima rektifikacije i obične ponovne destilacije pod vakuumom dobijaju se oplemenjeni proizvodi čija je
cena neuporedivo viša od sirovih ulja.pri izvođenju ovih operacija oplemenjivanja ulja može se tokom samog
procesa odvajati jedna ili više komponenata ili sirovo ulje potpuno razdvojiti na komponentte koje čine njegovu
strukturu.Ovo je poznato pod pojmom frakcona destilacija.Proizvodi frakcione destilacije se direktno primenjuju
u izradi različitih skupih kompozicija u parfimeriji, kozmetici ili prehrambenoj industriji.
1.Građevinski objekat
2.Parni kotao
3.Osnovna tehnološka oprema
4.Bunar sa pumpom za crpljenje rashladne vode
(alternativno:priključak na vodovodnu mrežu,reku ili izvor, ili zatvoren sistem hlađenja.)
GRAĐEVINSKI OBJEKAT
Mora biti od čvrstog materijala, zatvorenog tipa,sa zastakljenim površinama prema standardima koji važe za
industrijske objekte (poželjno je da zastakljene površine ne budu sa južne strane),visina objekta zavisi od tipa
destilatora a uvek je veća od 3,5 m. Krovna konstrukcija može biti od drveta, čelika ili drugog savremenog
materijala.Poželjna je optimalna termička izolacija krova.Površina objekta za jednu destilacionu jedinicu treba
da je 4x5 m.Poželjno je predvideti mogućnost za naknadno instaliranje još jedne ili više jedinica.To znači da
prostor za dve jedinice nebi trebalo da je manji od 40 m2.Obavezno je da ojekat ima vrata veličine 3x3 m,a kod
objekata gde se planira veći broj jedinica poželjna su dvoja ovakva vrata.Objekat treba da ima tvrdi prilazni
put,da je povezan na najbližu trafo stanicu kablom snage cca.150KW (samo u slučaju da se vodena para
prizvodi u električnom generatoru), i da ima dovod hladne bunarske ili rečne vode.Unutrašnji zidovi mogu biti i
A koji su pritisci pare potrebni? U svetu se danas za postupke destilacije bilja predlažu visoki pristisci >3
bara.Osnovni razlog za to je što se za nijansu skraćuje vreme od zatvaranja destilatora do početka destilovanja
jer je para na višem pritisku energetski na višem nivou i drugo što se može raditi sa potpuno vlažnim biljnim
materijalom jer se sa parom visoke energije sirov materijal može brzo prosušiti što kod primene niskopritinog
kotla to traje nešto duže.Ipak ima tu još jedna bitna stvar koja nam daje pravo da za manje pogone predlažemo
kotlove sa pritskom pare ispod 0,5 bara.Naime ovi kotlovi po propisima i lokalnim i evropskim ne zahtevaju
inspekciju od strane odgovarajućih inspekcijskih službi nadležnih za parne kotlove i sudove pod pritiskom i
takođe ne obavezuju vlasnika da mora zaposliti rukovaoce sa položenim ispitom za parne kotlove.Dakle, kotlove
niskog pritska mogu ložiti i kontrolisati i radnici koji rade na destilaciji što veoma pojeftinjuje proizvodnju.
Po našem mišljenju, ako su svi energenti potencijalno mogući na određenoj lokaciji redosled u izboru bi bio:
kotao na gasovito gorivo sa rezervnim gorionikom za tečno,električni kotao,kotao na čvrsto gorivo.Izuzetno bi
predložili čvrsto gorivo samo u slučajevima da se raspolaže sa stvarno dovoljnim i prevelikim količinama čvrstih
goriva,otpadnih materijala koji su balast i koje je poželjno ukloniti i ako u krugu fabrike pored proizvodnje
etarskih ulja postoji ili planira još neki potrošač vodene pare.A kad je pritisak u pitanju predlažemo niskopritisni
kotao <ili =0,5 bara.
Kondenzator je projektovan kao cevni izmenjivač toplote.Oblik kondenzatora je cilindrični a izveden je cevnim
registrom i dve fikne glave.Kroz cevni registar protiče smeša para koje se iz destilatora,kroz lulu, u njega
uvode.Oko cevnog registra struji hladna voda kao rashladni fluid.Princip izmene toplote je protivstrujni.Površina
Hladnjak je po konstrukciji takođe cevni izmenjivač toplote, iste ili drugačije konstrukcije od okonstrukcije
kondenzatora..Površina je tako proračunata,da se maximalna količina kondenzata,a to je 80‐150
kg/sat,uvedena u hladnjak ohladi do temp. 25 step.C. Protok rashladnog fluida je 0.5m³/sat.Materijal izrade
hladnjaka je čelik Č.4572.U poslednje vreme se kondenzator i hladnjak projektuju i izrađuju kao jedinstven
uređaj.
Separator odnosno dekanter, je jednostavan cilindrčni sud u koji se uvodi kondenzovan i ohlađen destilat.
Dovoljno je visok i sa sistemom cevčica obezbeđuje potpuno efikasno raslojavanje i odvajanje eteričnih ulja od
kohobacione vode.Uređaj je univerzalne namene i obezbeđuje vrlo uspešno odvajanje kako ulja manje,tako i
ulja veće gustine od vode. Materijal izrade je nerđajući čelik u kombinaciji sa staklom.
Okretni destilator
Takve je konstrukcije da se droga šaržira direktno u destilator, destilator se zatvara polopcem i počinje sa
destilacijom.Nakon završetka destilacije destilator se otvara i destilator obrće oko horiziontalne ose u cilju
pražnjenja.Potom se ponovo puni.Destilacija je efikasna i para nema drugi put osim kroz biljnu masu.Okretanje
destilatora je jednostavno i potpuno bezbedno sa aspekta sigurnosti radnika.Mana ovakvog rešenja je gubitak u
vremenu potrebnom za šaržiranje destilatora.Ne zahteva takve visine objekta kao prethodno konstrukciono
rešenje.
O HEMIJSKOLABORATORIJSKOJ KONTROLI
U radu industrijskih pogona za preradu lekovitog bilja ova aktivnost neophdna je i provodi se u cilju:
Oprema laboratorije
Opremanje laboratorije pogona za preradu lekovitog bilja je standardna kao i svakoj drugoj hemijskoj
laboratoriji.U pitanju je oprema za fizička i fiziko‐hemijska merenja kao hemijsku kontrolu kvaliteta.
Dobro je ako je moguće laboratoriju opremiti pored standardne opreme i aparatom za gasno‐hromatografsku
analizu(i nekim drugim modernim aparatima) ali to nije neophodno osim ako se žele pojačati istraživačko‐
razvojne aktivnosti u ovoj oblasti.
O KADROVIMA
Kadrove je moguće definisati tek na bazi tačno definisanih kapaciteta i broja radnih smena.Ono što se može
kazati o potrebnim kadrovima to je: proizvodnju i kontrolu kvaliteta moraju voditi kadrovi fakultetskog nivoa
obrazovanja, hemijske, hemijsko‐tehnološke, biohemijske ili farmaceutske struke, posao na tehnološkim
celinama moraju voditi tehničari hemijsko‐tehnološke, prehrambeno‐tehnološke a unekim tehnološkim linijama
moguće i mašinske struke, ostali radnici moraju biti trećeg stepena obrazovanja struke bliske ovoj vrsti prerade.
1. Jedan manji destilator (npr.1000 lit. radne zapremine) i jedan veliki destilator (npr.1500 lit. ili veći)
zahtevaju dva rukovaoca.
2. Zbog vremena trajanja destilacije koje je za nejveći broj biljnih vrsta oko 2 sata, dva rukovaoca mogu
opsluživati jednako dva destilatora kao i jedan.
Iz datih napomena proizilazi da se bolja produktivnost postiže sa optimalno odabranim veličine kapaciteta
destilatora i broja destilacionih jedinica.
Sa aspekta investicionih ulagaja sa porastom radne zapremine destilatora cena uređaja po jedinici zapremine je
niža.
Autor studije:
+38163505297 parafarm@eunet.rs
Januar, 2009.g.