Kibou-daini je planet opsjednut varanjem smrti.

Bilo bi licemjerno da im Carski Revizor Miles Vorkosigan predbacuje zbog toga kad i sam vara smrt otkad zna za sebe, isto da joj vrati milo za drago. isto Ali kad se jedna kibou-dainijska krio-korporacija - besmrtna kompanija zaduena da svoje bolno smrtne dainijska krio tna zamrznute korisnike vodi u neizvjesnu budunost - pokua proiriti na Barrayarsko Carstvo, car Gregor budu Carstvo alje Milesa, svog najboljeg istraitelja, da izvidi situaciju. Planet Kibou-daini svoju kulturu i gospodarstvo sve vie i vie posveuje isklju daini gospodarst uje iskljuivo krionikom ouvanju mrtvih u nadi njihova skorog oivljavanja. Kako to obino biva kad se ovjek bezo uvanju obi bezono plete u prirodne tekovine, ta e praksa ubrzo po eti stvarati razumljive demografske potekoe. Miles otkriva da e poeti poteko se na Kibou-dainiju razbuktava generacijski sukob oko novca i resursa, premda na planetu koji vrvi dainiju izbjeglicama izmjetenima iz svog vremena ni generacija vie nije ono to je nekad bila. Tu e pronai jo i djeaka koji oboava ivotinje i aka uva opasnu tajnu, Snjeguljicu zarobljenu u ledenom lijesu koja gori od ajnu, elje da svoju priu iznova ispie sama i zagonetnu staricu koja prakti ki utjelovljuje maksimu da u praktiki tajnicama ne treba stajati na ulj. Podmi Podmiivanje, korupcija, zavjera, otmica - neto je trulo na Kibou-dainiju, K i to ne zato to je u kriokombama nestalo struje. A samom u epicentru svih nevolja nalazimo Milesa! riokombama

Lois McMaster Bujold

LEDENE OPEKLINE
Crioburn
Aneli su pljutali na sve strane. Miles je trepnuo, dajui sve od sebe da zlatasta oblija koja su mu sijevala pred oima svede na puke svjetlosne bljeskove, ali siune, jasno ocrtane prilike zdvojnih lica i zaokrugljenih usta nisu se dale otjerati. Njihovi drhtavi vapaji zvuali su kao fijukanje udaljenog vatrometa iji se odjeci sudaraju meu brdima. Ah, divno. I slune halucinacije. Dodue, u ovom smetenom stanju privienja su za njega bila opasnija od zvukova. Ako primjeuje stvari kojih nema, lako bi se moglo dogoditi da ne primijeti stvari kojih ima, okno stubita, na primjer, ili pukotine u podu ovog hodnika. Ili balkonsku ogradu, iako bi nju valjda osjetio jer bi mu se utisnula u prsa? Zapravo nije u toj gustoj tmini vidio nita - ak ni svoje ruke, kojima je nesigurno napipavao put. Srce mu je kucalo prebrzo, krv bubnjala u uima poput valova koji se potmulo razbijaju o obalu, njegova suha usta gutala su zrak. Mora usporiti. Smrknuto je pogledao aneoske oborine. Zapravo je bio uvrijeen. Ako ve moraju tako blistati, u najmanju bi ruku mogli osvijetliti prostor oko njega, pa neka budu dostojne rajske gravsvjetiljice. Ali ne. To bi imalo neku svrhu. Posrnuo je i ruka mu je udarila po neemu to je zazvualo uplje - nije se valjda taj dio zida pomaknuo? Brzo je povukao ruke od zida, stisnuvi ih oko sebe i drui. Samo mi je hladno, da, to je sve. A to je morala biti ista autosugestija, jer se inae znojio. Oklijevajui, ponovno je ispruio ruku da opipa zid hodnika. Dalje je nastavio sporije nego prije, prebirui prstima preko blagih obrisa i izboina ladica i brava, naslaganih u bezbrojnim redovima visoko izvan njegova dosega. A u svakoj ladici jedan zamrznuti le: ukoen, nijem, pun iekivanja i ludog nadanja. Stotinu leeva na svakih tridesetak stopa, tisue iza svakog ugla, stotine tisua u ovom izgubljenom labirintu. Ne - milijuni. Naalost, taj dio nije bio halucinacija.

Za Kriokombe, kako su nazivali ovo mjesto, govorkalo se da vijugaju kilometrima ispod grada. Uredni blokovi novih mauzoleja na zapadnom rubu grada, u urbani plan upisani pod imenom Kriopolis, nisu obuhvaali sva starija postrojenja ratrkana po gradu i ispod njega, podignuta prije sto pedeset ili ak dvjesto godina, od toga neka jo u pogonu, a druga ispranjena i naputena. A neka moda naputena, ali ne i ispranjena? Miles nauli ui, pokuavajui kroz bubnjanje krvi u uima i vapaje anela uhvatiti umirujue brujanje ureaja za rashlaivanje. Koja bi to tek bila nona mora - da toliki redovi ladica preko kojih su mu preskakivali prsti ne kriju zaleenu nadu, nego toplu trule smrti. Vjerojatno bi bilo glupo potrati. Aneli su i dalje sipili poput susnjeice. Miles je odbio ulupati ono malo zdravog razuma to mu je ostalo na pokuaj da ih sve prebroji, ak ni statistiki valjanom metodom mnoenja uzoraka. Slian okvirni izraun na poleini salvete izradio je im je doao na Kibou-daini, prije, koliko ono, nekih pet dana? Reklo bi se da sam tu due. Ako su krio-trupla u hodnicima naslagana prosjenom gustoom od stotinu na svakih deset metara, na svaki kilometar hodnika dolazi ih deset tisua. Sto kilometara hodnika za milijun zamrznutih mrtvaca. A to znai da se pod ovim gradom prostiru krio-hodnici u duini od sto pedeset do dvjesto kilometara. Pojma nemam gdje sam. Ruke su mu bile izgrebene i bolne, hlae na koljenima poderane i vlane. Od krvi? Bio se provlaio i kroz nekakve uske prolaze i cijevi, zar ne? Tako je, a i njih je bilo na kilometre. Pa zatim kroz normalnije pristupne tunele, sa stropnom rasvjetom i bez stoljeima starih posmrtnih ostataka. Njegove su umorne noge posrnule i on se opet ukoio... ovaj, nakratko zaustavio... da uhvati ravnoteu. Sve bi dao za svoj tap izgubljen u ranijem okraju, od kojeg je dosad proteklo tko zna koliko sati. Mogao bi ga upotrijebiti kao slijepa osoba na Staroj Zemlji ili u barrayarsko Vrijeme izolacije, tapkajui njime ispred nogu ne bi li izbjegao pukotine u podu koje je njegova mata tako ivopisno doaravala. Njegovi nesueni otmiari nisu ga pretjerano izubijali tijekom propalog pokuaja kidnapiranja, uzdajui se da e sedativ u hipospreju biti dovoljan da obuzda zarobljenika. teta za njih to je pripadao istoj skupini sedativa na koje je Miles bio izrazito alergian - tovie, sudei po simptomima, radilo se upravo o tom lijeku. Raunali su na uspavan i lako prenosiv teret, a dobili pomahnitalog ovjeuljka koji je vritao na sav glas dok im se otimao iz stiska. Iz toga je Miles zakljuio da njegovi ugrabitelji nisu znali ba sve o njemu, to mu je pruilo kakvutakvu utjehu. Nije bilo iskljueno ni to da o njemu nisu znali nita. Ali budite sigurni, gadovi jedni, da ste sad izbili na sam vrh crne liste preuzvienog carskog revizora Milesa Vorkosigana. Samo, pod kojim imenom? Ni pet dana u ovoj zabiti, a ve me pokuavaju ubiti totalni neznanci. Da sve bude alosnije, to ak nije bio rekord. Kad bi bar znao tko su oni. Kad bi bar bio doma, u Barrayarskom Carstvu, gdje strana titula carskog revizora ljudima neto znai. Kad bi bar ti prokleti aneli prestali urlati na mene.

"Jata anela", promrmljao je, da vidi hoe li arolija upaliti, "uspavala me svojim pjesmama." Aneli su odbili stopiti se u lutajui plamen koji bi ga izveo odavde. Toliko o maglovitoj nadi da je njegova podsvijest pratila kojim je putem iao dok nije bio pri zdravoj pameti, pa e sad dramatino povui neki nadahnuti potez. Treba ii dalje. Noga pred nogu, nije li to odrasli nain rjeavanja problema? U ovoj dobi valjda bi ve trebao biti odrasla osoba. A to ako se vrti ukrug? Ruka koju je vukao po zidu najednom je propala kroz crni zrak, naiavi na uski sporedni hodnik namijenjen lakem pristupu ureajima za odravanje krio-pogona. Ignorirao ga je. Neto kasnije naiao je na jo jedan. Ve je dovoljno puta nasjeo i otiao istraivati sline hodnike, emu je djelomice i mogao zahvaliti to se tako grozno izgubio. Sad je imao novo pravilo: hoda samo ravno, osim u sluaju da hodnik naglo zavrava, a u tom sluaju kad god je mogue skree desno. Ali u tom trenutku prsti su mu poskoili preko neega to nije bio novi red krio-ladica i on se naglo zaustavio. Opipao je prostor oko sebe bez okretanja - ranije je ustanovio da okretanje ima pogubno djelovanje na njegov ionako bitno smanjeni osjeaj za orijentaciju. Da, vrata! Samo da ne vode opet u neku ostavu. I da za promjenu nisu zakljuana. Nisu zakljuana, to! Miles je zaitao kroz zube i povukao. Zahrale arke zakripae. Teila su bar tonu, ali vraja vrata su se pomaknula! Za probu je gurnuo nogu kroz nastali razmak i opipao. Pod, a ne bezdan... ako ga osjetila opet ne varaju. Nije imao ime podboiti vrata; nadao se da e ih moi opet pronai ako se i ovaj izlaz pokae beskorisnim. Paljivo se spustio na sve etiri i provukao izmeu vrata i dovratka, napipavajui put. Nije ostava. Stube, stube za izlaz u sluaju nude! Naao se, kako se inilo, na odmoritu pred vratima. Desno od njega, stube su vodile uvis, hladne i prljave pod njegovom izranjavanom rukom. Lijevo od njega, vodile su dolje. Kojim putem krenuti? Katova e mu prije ili poslije ponestati. Dojam da put u podzemlje ne bi imao kraja vjerojatno je bio samo varka, premda vrlo uvjerljiva. Na kraju krajeva, nije mogue da se ovaj labirint protee sve do magme u dubinama planeta. Vruina bi otopila mrtve. Odmorite je bilo ak i ograeno, ogradom koja se nije pretjerano klimala, ali Miles je putovanje ipak nastavio na sve etiri, tapui prag svake stube da potvrdi njezino postojanje prije stupanja na nju. Nakon promjene smjera, uslijedio je novi bolni uspon. Skrenuo je prema novom odmoritu... pritisnuo kvaku na vratima, utvrdio da ni ta nisu zakljuana. Nije, dodue, uao... nije se namjeravao vratiti unutra, meu one bezbrojne redove leeva, osim ako mu ne ponestane stuba. Ili dok mu ih ne ponestane. Iako je isprva pokuao brojiti prijeene katove, nakon nekoliko skretanja sve mu se pomijealo. Shvatio je da tiho cvili, u ritmu s lelekanjem anela, i prisilio se na utnju. Oh, boe, zar se to gore nazire nekakav priguen sivkast sjaj? Pravo svjetlo ili nova fatamorgana?

Znao je da je rije o pravoj svjetlosti kad je ugledao bjelasanje svojih ruku i rukave nalik na blijede sablasti. Ha - ipak nije u onom mraku postao bestjelesan. Na sljedeem odmoritu pronaao je vrata s pravim prozorom, prljavim etvrtastim oknom irokim poput njegova dva ispruena dlana. Istegnuo se da izviri van, trepui pred sivilom koje ga je zaslijepilo poput plamena, tjerajui suze u oi priviknute na mrak. O, bogovi i ribice male, dajte da nisu zakljuana... Gurnuo je vrata, odahnuvi kad su se pomakla. Nisu zakripala onako glasno kao donja. Moda si na krovu. Samo oprezno. Ponovno na sve etiri, napokon je ispuzao na svje zrak. Nije bio na krovu, nego u irokoj sporednoj ulici na razini tla. Oslanjajui se rukom na grubu fasadu iza sebe, Miles se osovio na noge i zakiljio u oblake sive poput kriljevca i kiovitu izmaglicu u sutonu. Sve tako blistavo da mu se srce stegnulo od miline. Zdanje iz kojeg je iziao imalo je samo jo jedan kat, ali preko puta se izdizala via zgrada. Na ulinoj strani nije imala ni vrata ni prozore na niim katovima, ali u visinama se kroz mutno svjetlo naziralo srebrnasto presijavanje tamnih prozorskih stakala. Iako nijedno staklo nije bilo razbijeno, prozori su ipak djelovali prazno i sablasno, kao oi naputene ene. Cijela je etvrt ostavljala dojam industrijske zone, nigdje ni traga trgovinama ili kuama. Nije bilo rasvjete, ni javne ni bilo kakve druge. Skladita, ili naputena tvornica? Po napuklom ploniku zaplesala je plastina folija noena ledenim vjetrom. Taj komadi arenog smea bio je solidniji od svih uplakanih anela na svijetu. Ili u njegovoj glavi. Svejedno. Procijenio je da se jo uvijek nalazi u glavnom gradu Teritorijalne prefekture, Northbridgeu iliti Kitahashiju - inilo se da se svako mjesto na ovom planetu okitilo s dva meusobno zamjenjiva imena, nedvojbeno zato da unesu to je mogue veu pomutnju meu turiste. Do bilo kojeg drugog urbanog podruja ove veliine morao bi prevaliti stotinu kilometara pod zemljom u ravnoj liniji. S obzirom na bol u nogama, jo bi nekako i povjerovao u prijeenih stotinu kilometara, ali ne i u to da ih je preao u ravnoj liniji. Ironija sudbine moda ga je ak dovela natrag u centar, blizu toke od koje je i krenuo, ali u to zapravo nije vjerovao. Dodirujui rukom hrapavu tukaturu, djelomice zato da ostane na nogama, a djelomice zato to mu je to u meuvremenu preraslo u gorku, praznovjernu naviku, Miles se okrenuo... nadesno... i oteturao niz uliicu do prvog sporednog hodn... ugla. Plonik je bio hladan. Otmiari su mu odmah oduzeli cipele; arape su se ve raspadale, kao, vjerojatno, i koa ispod njih, ali stopala su mu toliko odrvenjela da nije osjeao bol. Preao je rukom preko izblijedjelog grafita, ispisanog crvenim sprejem koji nisu u potpunosti izbrisali: Spalite mrtve. Od slijetanja na planet s tim se sloganom susreo vie puta: jednom na zidu pothodnika na putu iz pristanita za atlove, gdje ga je tim istaa ve marljivo brisao, a ee dolje, u pristupnim tunelima, gdje turiste nitko nije ni oekivao. Na Barrayaru, ljudi su palili darove za mrtve, no Miles je imao osjeaj da je ovdje na djelu neto drugo. Zagonetna fraza bila je zaposjela visoko mjesto na popisu stvari koje bi trebao poblie istraiti, prije nego to se sve tako zapetljalo... juer? Jutros?

Skrenuvi iza ugla u novu neosvijetljenu ulicu ili pristupnu cestu, na suprotnoj strani opasanu dotrajalom ianom ogradom, Miles je nesigurno zastao. Iz polumraka i kie anela iznikle su dvije prilike, hodajui usporedo. Miles je zatreptao da razbistri vid i smjesta to zaalio. Na desnoj strani hodao je taucetanski biserasti guter, visok, ili tonije, nizak kao Miles. Koa mu je bila prekrivena raznobojnim ljuskama smee, ute i crne boje, bijela poput slonovae na ogrlici oko vrata i na trbuhu, ali nije se kretao skaui poput abe nego je hodao uspravno, to je bilo znakovito. Pravi taucetanski biserasti guter bi u unju Milesu sezao do struka, pa se nije moglo rei da je ovaj bio iznimno visok za svoju vrstu. Ali zato je u rukama nosio vreice, to definitivno nije odgovaralo ponaanju pravog biserastog gutera. A njegov vii kompanjon... no da. Maslobub, visok metar osamdeset dva, definitivno je bio stvor koji pripada samo i jedino u Milesove none more. Unato slinosti s divovskim oharom i blijedom, pulsirajuem trbuhu, svijenim, oklopljenim krilima smee boje i trzavoj glavi, hodao je ipak na dvije stranje noge, tanke poput tapia, dok je u prednjim klijetima i sam drao platnene vreice. Srednji par nogu svako malo bi se pojavio pa nestao, kao da Milesov mozak nije siguran kako odvratnog stvora poveati tako da ostane proporcionalan. Kad mu se dvojac primakao i usporio korak da se zagleda u njega, Miles se vre uhvatio za najblii raspoloivi zid i oprezno pokuao: "Zdravo?" Maslobub je okrenuo kukcoliku glavu prema Milesu, prouavajui ga s jednakom pomnjom. "Jin, ostani tamo", savjetovao je nieg kompanjona. "Izgleda kao nekakav narki koji je ovamo sluajno nabasao. Gle mu oi." Maslobubova donja eljust i ticala treperila su dok je govorio. Glas je bio muki, starakog i mrzovoljnog prizvuka. Miles im je elio objasniti da njegova oita nadrogiranost ne znai da je i ovisnik, ali jednostavno nije imao snage za takve nijanse. Stoga je isti rezultat pokuao postii irokim, ohrabrujuim osmijehom. Njegove halucinacije zgroeno su ustuknule. "Hej", razdraeno ree Miles. "Nema anse da ja vama izgledam tako jezivo kao vi meni. Tek toliko da znate." Moda je zalutao u neku priu o ivotinjama koje umiju govoriti, poput onih koje je bezbroj puta itao Sashi i maloj Vraici u njihovoj sobi. Osim to stvorovi u takvim priama obino imaju krzno, pomisli on. Zato njegovi kemikalijama zaarani neuroni nisu proizveli divovske maie? Oboruavi se svojim najdostojanstvenijim diplomatskim tonom, rekao je: "Oprostite na smetnji, ali ini se da sam zalutao." I pritom ostao bez novanika, rune kom-veze, nekoliko odjevnih predmeta, tjelohranitelja i zdravog razuma. A bome i bez - opipao je vrat - lanca s revizorskim peatom. Peat mu nije mogao pomoi da zaobilazi ifre i na druge naine prka po kom-mrei ovog svijeta, ali bar je emitirao signal kojemu bi orunik Roic mogao ui u trag. Pod pretpostavkom da je Roic uope iv. Kad ga je Miles posljednji put vidio, prije no to ih je razdvojila uspaniena masa, jo je bio na nogama.

U stopalo mu se utisnula krhotina razbijenog kamena pa se promekoljio. Ako mu oi mogu uoiti razliku izmeu kamenia, stakla i plastike na ploniku, zato ne razlikuju ljude od golemih kukaca? "Posljednji put kad sam imao ovako lou reakciju, priviali su mi se divovski cvrci", ree on maslobubu. "U stvari, ima neto utjeno u divovskom maslobubu. Nijedan drugi mozak na ovom planetu, osim moda Roicova, ne bi generirao slike maslobuba, tako da tono znam odakle ste se stvorili. Sudei po ovdanjem dekoru, lokalnim stanovnicima vjerojatno bi se ukazao neki stvor s glavom akala, ili moda ovjek-jastreb. U bijeloj laboratorijskoj kuti." Miles je shvatio da je sve to izgovorio naglas tek kad je dvojac ustuknuo za jo jedan korak. to, zar mu oi bljeskaju nebeskim svjetlom? Ili moda plamte divljakim crvenim sjajem? "Jine, samo kreni dalje", ree maslobub svom guterskom sudrugu, vukui ga za ruku. "Ne obraaj mu se. Polako se udalji." "Zar mu ne bismo trebali pokuati pomoi?" Drugi glas zvuao je znatno mlae; Miles nije mogao odrediti pripada li djeaku ili djevojici. "Tako je, trebali biste!" ree Miles. "Pred oima mi se roji toliko anela da ne vidim gdje stajem. Ostao sam ak i bez cipela. Zlikovci su mi ih uzeli." "Idemo, Jin!" ree maslobub. "Moramo vreice s pronaenim stvarima donijeti tajnicima prije mraka, ili e se ljutiti." Miles je pokuao dokuiti bi li lake shvatio tu opasku da mu mozak radi kako treba. Moda i ne bi. "A kamo zapravo idete?" upita guter mladog glasa, opirui se kompanjonu koji ga je i dalje vukao. "Ja..." ne znam, shvati Miles. Natrag nije dolazilo u obzir sve dok mu se droga ne isplavi iz organizma i dok ne stekne bar neki uvid u to tko su mu neprijatelji - povratak na konferenciju o krionikoj tehnologiji, pod uvjetom da je uope nastavila s radom nakon svih onih prekida, mogao bi ga ponovno odvesti ravno u njihove ake. Kui je definitivno bilo poeljno odredite, do juer najpoeljnije, ali onda su stvari postale... zanimljive. Dodue, da su ga njegovi neprijatelji htjeli ubiti, to bi dosad ve i uinili. Imali su mnotvo prilika. Znai, nije sve beznadno... "Jo ne znam", priznao je. Postariji maslobub zgaeno ree: "Pa onda vas nemamo kamo poslati, zar ne? Idemo, Jin!" Miles je liznuo usnice, ili je bar to pokuao. Ne, ne ostavljajte me! Krotkijim glasom ree: "Uasno sam edan. Moete li mi bar rei gdje bih mogao nai najbliu pitku vodu?" Koliko je vremena izgubio u podzemlju? Mokrani mjehur nije bio osobito pouzdana ura - tko zna, moda je i piao u nekom kutku na svojoj nasuminoj ruti. Sudei po edi koju je osjeao, u lutanju je proveo izmeu deset i dvadeset sati. Gotovo se nadao da je druga brojka blia istini, jer bi to znailo da e djelovanje droge uskoro oslabjeti.

Guter po imenu Jin polako ree: "Mogao bih vam ja donijeti vodu." "Jin, ne!" Guter se oteo iz stiska. "Ne moe mi zapovijedati, Yani! Nisi mi ni tata, ni mama!" Zadnje rijei izgovorio je napuklim glasom. "Ma idemo. Nadstojnik nas eka da moe sve zakljuati!" Nevoljko, pogledavajui preko arenog ramena, guter se dao odvui niz sumranu ulicu. Miles je klonuo na tlo, priljubivi se leima uza zid zgrade, i uzdahnuo od iscrpljenosti i oaja. Zinuo je, gutajui gustu maglu koja se sputala oko njega, ali to mu nije pomoglo da utai e. Hladnoa plonika i zida probila se kroz njegovu tanku odjeu - ostavili su mu samo koulju i sive hlae ispranjenih depova. Nije imao ak ni remen. Hladnoa e se jo vie pogorati kad padne no. Pristupna cesta nije bila osvijetljena. Bar se mogao uzdati u to da e gradsko nebo zadrati postojan svijetlonaranasti sjaj, svakako bolji od beskrajne tmine u podzemlju. Miles se zapitao koliku e hladnou biti spreman otrpjeti prije no to odgmie natrag u zaklon onih zadnjih vrata. Vraku hladnou, puno goru od ove sad. A Miles je mrzio hladnou. Dugo je sjedio na istom mjestu, drhturei i sluajui daleke zvukove grada i tanahne vapaje u svojoj glavi. Je li se njegova najezda anela napokon poela pretapati u bezobline bljeskove? Od srca se nadao da jest. Nisam trebao sjesti. Osjeao je zatezanje i grenje u miiima nogu i nije bio nimalo siguran da e moi opet ustati. Iako nije vjerovao da e uspjeti zaspati u tako neudobnom poloaju, nakon nekog neodreenog vremena iz sna ga je prenuo plah dodir po ramenu. Kraj njega je kleao Jin, neto manje gmazolik nego ranije. "Gospodine, ako elite", apnuo je Jin, "moete doi u moje skrovite. Tamo imam nekoliko boca s vodom. Yani vas nee vidjeti, otiao je spavati." "To", protisnuo je Miles, "zvui odlino." S mukom se uspravio na noge; vrst stisak mlade ruke sauvao ga je od posrtanja. Okruen piskavom omaglicom od uskovitlanih svjetala, Miles se zaputio za susretljivim guterom. Jin je pogledao preko ramena da provjeri je li udnovati ovjeuljak jo uvijek iza njega. Iako rastom nije bio nita vii od Jina, ak je i u sumraku bilo oito da je narki odrasla osoba, a ne drugo dijete, kao to se Jin isprva ponadao. Imao je odrastao glas, a rijei su mu bile precizne i komplicirane unato jeziku, koji se pleo od umora, i neobinom naglasku, potmulom i tvrdom. Kretao se gotovo jednako ukoeno i sporo kao Yani. No kad bi mu licem preletio osmijeh i nakratko izbrisao napetost, doimao se neobino dobroudno, kao mu je to normalno stanje, kao da osmijesi tu prirodno pripadaju. Zajedljivi Yani nikad se nije smijeio.

Jin se pitao jesu li ovjeuljka pretukli, i zato. Hlae su mu na koljenima bile poderane i krvave, a i koulja je bila posuta smekastim mrljama. Djelovala je inae prilino elegantno za koulju tako jednostavna kroja, kao da je - prije nego to se u njoj valjao po podu - bila utirkana i lijepa, iako Jin nikako nije mogao dokuiti zato ostavlja takav dojam. Nije vano. Bar zasad, to je udnovato novo bie bilo samo njegovo. Kad su doli do metalnih ljestava na vanjskoj strani toplinske stanice, Jin je promotrio mrlje od krvi i ovjeuljkovo ukoeno dranje i dosjetio se upitati: "Moete li se penjati?" ovjeuljak pogleda uvis. "To mi nije ba omiljena aktivnost. A dokle tono see kula ovog zamka?" "Samo do vrha." "A to bi bila, hm, dva kata?" Tie je promrmljao: "Ili dvadeset?" Jin ree: "Samo tri. Moje skrovite je na krovu." "Skrovite dobro zvui." ovjek je liznuo popucale usne jezikom koji je izgledao suho. Jin je pretpostavljao da mu zbilja treba voda. "Moda bi ti trebao ii prvi. Za sluaj da ja padnem." "Moram ii iza vas da mogu podii ljestve." "Oh. Dobro." Mala, etvrtasta ruka ispruila se da uhvati gazite. "Uvis. Uvis je dobro, zar ne?" Zastao je, udahnuo, i potom nezgrapno krenuo put neba. Jin ga je slijedio okretno poput gutera. Preavi tri metra, zaustavio se da namota kota kojim su se ljestve podizale izvan dohvata neovlatenog osoblja i navukao zasun. Nakon jo tri metra, doao je do toke gdje gazita zamjenjuju iroki elini klinovi, zabijeni u zid zgrade. ovjeuljak se uspio popeti po njima, ali sad je zapeo na rubu zgrade. "Gdje sam sad?" napeto je doviknuo Jinu. "Osjeam da je s druge strane prazan prostor, ali ne znam koliko je dubok." ekaj, pa nije ba tako mrano. "Jednostavno se zakotrljajte preko ruba i pustite se, ako se ne moete podii. Zidi je visok samo oko pola metra." "Ah." Stopalo u arapi zamahnulo je uvis i nestalo s vidika. Jin zau potmuo udar i stenjanje. Preskoio je nisku ogradu i na ravnom krovu zatekao ovjeuljka u sjedeem poloaju. Strugao je prstima po zrnatoj praini kao da trai neko uporite za ruke. "Oh, zar se bojite visine?" upita Jin, osjeajui se kao budala to ga to nije ranije pitao. "U normalnim okolnostima, ne. Vrti mi se u glavi. Oprosti." Jin mu pomogne da ustane. Mukarac nije otresao ruku, pa ga je Jin poveo oko dvije istovjetne izmjenjivake stanice, smjetene na krovu poput velikih kocaka. Prepoznavi Jinov

korak, Galli, Tanana, Gospoa Tokica i njezino estero preivjele djece u trku su zaobili kockaste kuice da ga pozdrave kokodakanjem i pijukanjem. "O, boe. Sad mi se priviaju kokoi", istisnuo je mukarac kao da se gui, skamenivi se. "Valjda se moe rei da imaju neke slinosti s anelima. Krila i to." "Prestani, Tanana", ukori Jin smeu koko, koja je pokuavala kljucati po hlaama njegova gosta. Maknuo ju je u stranu nogom. "Jo nisam donio hranu za vas. Kasnije u." "A ti isto vidi kokoi?" oprezno upita mukarac. "Aha, moje su. Bijela se zove Galli, smea je Tanana, a ova crno-bijela s tokicama je Gospoa Tokica. A ovo su njezini pilii, iako pretpostavljam da zapravo vie i nisu pilii." Nedoraslo jato ba je bilo u fazi mitarenja, pa nije izgledalo odve privlano, zbog ega se Jin zamalo ispriao mukarcu koji je i dalje zurio kroz polutamu u njihov odbor za doek. "Znate, nazvao sam je Galli zato to je znanstveno ime za koko Gallus gallus." Veselo ime, koje je zvualo kao galop-galop, to bi Jinu uvijek izmamilo osmijeh. "To... ima smisla", ree mukarac, doputajui Jinu da ga odvue dalje. Kad su skrenuli za ugao, Jin je automatski provjerio je li nadstrenica od odbaenih cerada i krpa koje je rastegnuo preko motki izmeu dvije izmjenjivake stanice i dalje stabilan zaklon za njegovu ivotinjsku obitelj. ator je bio udoban i topao, vei od njegove sobe dok je jo... ne, o tome nee misliti. Pustio je neznanevu ruku i skoio na stolac da upali runu svjetiljku zakvaenu za komad ice na atorskoj motki. Njegovo skriveno kraljevstvo obasjala je svjetlost koja ni po emu nije bila slabija od normalne stropne rasvjete. Mukarac je odmah nadlakticom prekrio pocrvenjele oi, a Jin je priguio svjetlo da mu manje smeta. Kad je Jin siao na pod, s prostirke na madracu napravljenom od izrezanih folija ustala je Sreka, protegnula se i uz mijaukanje skoila prema njemu. Propela se na stranje noge i prednju apu moleivo poloila na Jinovo koljeno, masirajui ga kandicama. Jin se sagnuo i poeao njezine meke sive ui. "Nije jo vrijeme za veeru, Sreka." "Ta maka zbilja ima tri noge, zar ne?" upita mukarac. Zvuao je nervozno. Jin se nadao da nije alergian na make. "Aha, jedna joj je zapela u vratima dok je jo bila mae. Nisam joj ja dao ime. Bila je mamina maka." Jin stisne zube. To zadnje je mogao i preutjeti. "Ona je obina Felis domesticus." Sokol Vihor proparao im je ui sa svoje preke, na to su se uskomeali i crno-bijeli takori u kavezima. Jin ih je sve glasno pozdravio. Kad su shvatili da nee smjesta dobiti hranu, svi su se ozlojeeno primirili. "Volite li takore?" Jin gorljivo upita svog gosta. "Ako elite, dopustit u vam da primite Jinni. Ona je najpitomija."

10

"Moda poslije", odvrati mukarac nemonim glasom. Zamijetivi Jinov razoarani pogled, virnuo je prema polici s kavezima i dodao: "Nemam nita protiv takora. Samo se bojim da e mi ispasti iz ruke. Jo se malo tresem. Proveo sam dobar dio dana lutajui po Kriokombama." U sljedeem trenutku dometnuo je jo i: "Poznavao sam jednog galaktiara koji je drao hrke." To je bilo ohrabrujue; Jin se razvedrio. "Joj, vaa voda!" "Da, molim te", ree mukarac. "Ovo je stolac, zar ne?" vrsto se uhvatio za naslon maloprijanjeg Jinova podnonjaka, koristei ga kao potporanj. Pokraj stolca je stajao izgrebeni okrugli stol, izbaen iz nekog kafia, Jinov trofej iz prebiranja po ulinom otpadu. Isprva je bio malo klimav, ali nadstojnik Tenbury pokazao je Jinu kako da ga popravi s nekoliko metalnih podloaka i avlia. "Aha, sjednite! ao mi je to imam samo jedan, ali obino ovamo dolazim sam. Preputam ga vama jer ste gost." Mukarac se svalio na stari plastini stolac iz menze, a Jin je prekopao police u potrazi za svojom litrenkom s vodom. Odvinuo je ep i pruio je mukarcu. "ao mi je, nemam alicu. Nee vam smetati da pijete iz iste boce kao i ja?" "Ni najmanje", odvrati mukarac. Podigao je bocu i edno potegnuo. Naglo je stao kad je ispraznio tri etvrtine boce i upitao: "ekaj, je li ovo sva voda koju ima?" "Ne, ne. Na vanjskim zidovima obiju izmjenjivakih stanica nalaze se pipe. Jedna je neispravna, ali nadstojnik Tenbury je zbog mene prikljuio drugu na vodovod kad sam sve svoje ljubimce preselio ovamo. I pomogao mi je podii ator. Tajnici vie nisu htjeli da ivotinje drim unutra, jer su nekim ljudima smetali mirisi i buka. Ovdje mi je ionako ljepe. Pijte do mile volje. Jednostavno u je opet napuniti." ovjeuljak je iskapio bocu i vratio je Jinu, oito ga drei za rije. "Moe jo, molim te?" Jin je otrao do pipe i ponovno napunio bocu, usput koristei priliku da ispere posudu za kokoi i natoi novu vodu u nju. Njegov gost je od uba popio jo pola litre i potom se umirio, sklapajui oteale kapke. Jin je pokuao procijeniti koliko mu je godina. Imao je blijedo i naborano lice, s mreicom plitkih bora u kutovima oiju. Oito se danas nije obrijao, vjerojatno zato to se izgubio Tamo Dolje. To bi svakoga izbacilo iz takta. Tamna kosa bila je uredno podiana, s pokojom sjedinom koja se presijavala na svjetlu. Fiziki je vie bio sitan nego izoblien, dostatno vrste grade, iako mu je glava na kratkom vratu bila malo prevelika za tijelo. Jin je u ime lijepog ponaanja odluio da e znatielju pokuati zadovoljiti zaobilaznim putem. "Gospodine, a kako se vi zovete?" On je naglo otvorio oi; bile su svijetlosive boje, a vjerojatno bi bile i bistre da nisu bile podlivene krvlju. Moda bi se Jin vie bojao njegova ofucana izgleda da je ovjek bio krupnijeg stasa. "Miles. Miles Vo... no, od ostatka imena ovdanji ljudi lome jezik. Zovi me jednostavno Miles. A kako je tebi ime, mlada... osobo?" "Jin Sato", ree Jin.

11

"ivi na ovom krovu?" Jin slegne ramenima. "Manje-vie da. Ovdje mi nitko ne dolazi smetati. Dizalne cijevi u zgradi ne rade." U nastavku mu je prvo dobacio mamac: "Meni je skoro dvanaest godina", a onda je, zakljuivi da je zadovoljio pravila bontona, dodao jo i: "A koliko je vama godina?" "Skoro trideset osam. Ako malo broji unatrag." "Oh." O tome je Jin morao malo promozgati. Rije je, dakle, o alosno staroj, a time vjerojatno i utogljenoj osobi, iako ne tako staroj kao Yani. Dodue, pravilno izraunavanje Yanijeve dobi bilo je pria za sebe. "Imate udan naglasak. Jeste li odavde?" "Nipoto. Ja sam s Barrayara." Jin namrti elo. "Gdje je to? Je li to grad?" Teritorijalna prefektura nije; Jin je znao nabrojiti svih dvanaest. "Nikad nisam uo za njega." "Nije grad, nego planet. Tonije, troplanetarno carstvo." "Galaktiar!" Jinove oi zaokruglile su se od sree. "Nikad prije nisam sreo galaktiara!" Veeranje prekopavanje po otpadu najednom se vie nije inilo onako jalovim naporom. S druge strane, ako je turist, vjerojatno e otii im nazove hotel ili prijatelje. Od te se pomisli snudio. "Jesu li vas pretukli pljakai, ili tako neto?" Jin je nauo da pljakai obino napadaju narkie, pijance i turiste. Valjda zato to su svi tako lake mete. "Tako neto." Miles je zirnuo u Jina. "Jesi li u protekla dvadeset etiri sata esto sluao vijesti?" Jin odmahne glavom. "Ovdje samo tajnica Suze ima ispravnu komkonzolu." "Ovdje?" ' "Na ovoj lokaciji. Ovdje je prije bilo krio-postrojenje, ali ispraznili su ga i napustili, oh, davno prije mog roenja. Onda se tu uselilo puno ljudi koji nisu imali kamo otii. Moglo bi se rei da se svi mi na neki nain skrivamo. Mislim, ljudi iz susjedstva znaju da ovdje netko ivi, ali Suze-san kae da se samo moramo truditi da nikome ne smetamo, pa e nas pustiti na miru." "Ona, khm, osoba s kojom sam te ranije vidio, Yani. Tko je to? Neki tvoj roak?" Jin energino odmahne glavom. "Jednostavno se jednog dana ovdje pojavio, kao i veina ostalih. On je oivljenik." Jin se potrudio naglasiti ono to je u rijei bilo posebno, oivljenik. "Misli, krio-oivljenik?" "Aha. Ali nije ba sretan zbog toga. Potpisao je ugovor sa svojom korporacijom na samo sto godina - pretpostavljam da je to u ta davna vremena jako puno platio. Ali zaboravio im je rei da ga ne smiju odmrznuti dok ne pronau lijek za starost. Vratili su ga u ivot jer mu je tako pisalo u ugovoru, iako mislim da je njegovoj korporaciji bilo krivo to su izgubili njegov glas.

12

Vjerojatno nije oekivao ovakvu budunost - ali previe je star i smuen da bi ita radio i zaradio dovoljno novca za novo zamrzavanje. Stalno jadikuje zbog toga." "Razumijem... Valjda." ovjeuljak je zamirio i potom opet otvorio oi. Protrljao je elo kao da ga boli. "Boe, kad bi mi se bar glava razbistrila." "Ako elite, moete prilei na moj leaj", plaho mu ponudi Jin. "Ako se ne osjeate ba najbolje." "Mladi Jine, uistinu se ne osjeam ba najbolje. Lijepo reeno." Miles je nagnuo bocu i ispio sve do zadnje kapi. "to vie vode popijem, to bolje - da si isperem ovaj prokleti otrov iz organizma. to ti slui kao WC?" Vidjevi Jinov zbunjeni pogled, dodao je: "Latrina, toalet, zahod, pisoar? Postoji li u zgradi neto slino?" "Oh! Ne u blizini, ao mi je. Kad sam ovdje due, oduljam se do oluka u kutu i poslije ga isperem kantom vode, da se sve slije niz odvod. Ali enama to nikad ne kaem. Samo bi prigovarale, iako kokoi kakaju svuda po krovu i to nikome ne smeta. Ali zato je trava oko zgrade zbilja zelena." "Ah-ha", ree Miles. "estitam... iznova si otkrio garde-robe, moj guterski titonoo. Kako se dvorcu i prilii." Jinu nije bilo jasno zato najednom razgovaraju o odjei, ali narki je ve bio izgovorio toliko besmislica da jedna vie ili manje nije bila razlog za brigu. "A nakon to se malo odmorite, mogao bih vam donijeti neto za jelo", predloi Jin. "Nakon to se malo odmorim, moda mi se i eludac smiri dovoljno da prihvatim tvoju ponudu, da." Jin se nasmijei i skoi na noge."Jeste li za jo vode?" "Molim te." Kad se Jin vratio s vodom, vidio je da se mali mukarac polako sputa na leaj, postavljen uz boni zid izmjenjivake stanice. Sreka mu je pomagala; pruio je ruku i odsutno je poeao iza uha, a onda joj je prstima vjeto izmasirao obje strane hrpta, dok se ona izvijala u luk pod njegovim dodirom. Maka se ak udostojala kratko zapresti, to je bio rijedak znak naklonosti. Miles je zastenjao i legao, prihvaajui bocu s vodom i smjetajui je uz glavu. "Ah. Boe. Kako je ovo dobro." Sreka mu je skoila na prsa i ponjuila neobrijanu bradu dok ju je on tolerantno motrio. Jin se sjetio nove potekoe. "Ako vam se od visina vrti u glavi, oluk bi mogao biti problem." Pred oima mu se pojavila jeziva slika u kojoj se njegov gost strmoglavljuje preko ograde dok pokuava pikiti u mraku. Njegov gost iz svemira. "Vidite, kokoi ne lete ba onako vjeto kako bi se oekivalo, dok pilii uope ne znaju letjeti. Zbog te ogradice sam izgubio dvije bebe Gospoe Tokice. Bili su narasli taman tako veliki da su se mogli popeti na rub zgrade, ali

13

nisu znali lepetati krilima da se nakon pada sigurno spuste. Zato sam im u toj prijelaznoj fazi svima oko noge zavezao dugu uzicu, da ne odlutaju predaleko. Moda bih mogao i vama, ovaj... svezati konopac oko glenja ili neto slino?" Nakrivivi glavu, Miles je fascinirano zurio u njega, pa se Jin nakratko pobojao da je smrtno uvrijedio ovjeuljka. No Miles je naposljetku promuklim glasom rekao: "Zna... s obzirom na okolnosti... to uope nije loa ideja, deko." Jin se nasmijao od olakanja i pohitao potraiti ue u svojim zalihama. Jedan je kraj vrsto privezao za metalnu ogradu pokraj vrata izmjenjivake stanice, prethodno provjerivi see li sve do oluka u kutu, i potom se vratio do gosta da mu drugi kraj svee oko glenja. ovjeuljak je ve zaspao, pod jednu ruku zataknuvi bocu vode, a pod drugu sivu maku. Jin mu je dvaput omotao ue oko glenja i vrsto stegnuo vor. Poslije se popeo natrag na stolac i priguio runu svjetiljku do jaine nonog svjetla, dajui sve od sebe da ne misli na mamu. "Kad mami spava blizu, ni stjenice ne grizu." "Ako ikad pronaem stjenice, uhvatit u ih i spremiti u svoje staklenke. A kako stjenice uope izgledaju? Pojma nemam. To je samo aava pjesmica za laku no. Spavaj, Jine! Neko su ga te rijei grijale, ali sad ga je zbog njih proimala hladnoa. Mrzio je hladnou. Kad se uvjerio da je sve osigurao i da ga zanimljivi galaktiar ne moe tek tako napustiti, Jin se vratio do ogradice, prebacio se preko nje i spustio niz ljestve. Ako se pouri, stii e do stranjih vrata Ayakine kavane prije zatvaranja, kad izbacuju najbolje ostatke hrane.

Drugo poglavlje
Nakon drugog, ili moda treeg, buenja orunika Roica, neprozirna narkotika kaa u njegovoj glavi istanjila se u mutnu, pulsirajuu izmaglicu. Opipao je zapee, nimalo iznenaen to vie nema runu kom-vezu. Zastenjavi, okrenuo se na pljesnivom madracu postavljenom na pod ove... prostorije i otvorio oi. Doekalo ga je danje svjetlo i prvi jasan pogled na njegov zatvor. Prostorija je bila prazna. Nekakva stara hotelska soba, zakljuio je koju minutu kasnije po njezinu izgledu, mrljama, utinicama, zahraloj prskalici za gaenje poara na stropu te jeftinoj svjetiljci iznad jedinih vrata. Njegov madrac leao je u nii u koju se nekad moda odlagala odjea, preko puta male kupaonice s ispravnim instalacijama iz koje su uklonili vrata. Lanac svezan oko Roicova glenja vodio je do klina zabijenog u zid. Bio je dovoljno dug da mu dopusti

14

odlazak na zahod, toliko se sjeao iz inae maglovite noi, ali ne tako dug da bi Roic mogao dosegnuti vrata koja su vodila iz sobe. Opet je otiao u kupaonicu i edno popio vodu iz tanahne plastine ae, oito ostavljene ba za njega, sve u nadi da e tako isprati preostalu kau iz glave. Iznad umrljane kade protezao se uzak duguljast prozor. Zagledao se van, u jednolinu strminu prekrivenu visokim etinjaama tamnih i zapletenih kroanja u obliku strelica. Kad je pokucao po staklu, uzvratilo mu je potmulim zvukom koji je jasno rekao neprobojno sam, bar za ljude bez elektrine builice ili moda plazmikog luka. Zatim je provjerio duljinu lanca. Nije uspio prevaliti ni pola puta do vrata, no kad se uspravio, primijetio je da moe pogledati kroz prozori na njima: nisu ga zastirale ni zavjese, ni polarizirajui filtar. Oito ne oekuju goste. Soba je vodila na galeriju na drugom katu. S druge strane ograde pruao se pogled na nizbrdicu, iroki predio ikare koji je valovito nestajao u daljini, uokviren onom gustom tajgom. Na vidiku nije bilo drugih zgrada. Vie nije u gradu, to je bilo jasno. Je li se sino igdje na horizontu nazirao sjaj gradske rasvjete? Sjeao se jedino nonog svjetla u zahodu. Nije znao je li od Northbridgea udaljen deset ili deset tisua kilometara. A to bi poslije moglo biti dosta vano. Smotao je svoje dugo tijelo natrag na madrac i posvetio se klinu na zidu, jedinoj stvari u sobi koja se uope mogla smatrati slabom tokom. Klin se nije micao, a Roicovi veliki prsti jedva su uspijevali uhvatiti taj prokleto sitni predmet. Kad bi ga bar uspio rasklimati... Kako sam se samo naao u ovoj vrajoj situaciji? Zamislio je orunikog zapovjednika Pyma kako kritizira njegove jueranje postupke i zgrio se od muke. Ovo je bilo tisuu puta gore od zloglasnog debakla s maslobubima. A etiri tjedna ranije, sve je poelo tako bezazleno. I nenadano, premda to nije bilo nita novo - galaktiki zadaci na koje je car Gregor slao lorda Revizora Vorkosigana obino su bili nenadani. Nakon desetak izvanplanetarnih putovanja na koja je pratio milorda, Roic se u svojoj ulozi povremenog posilnog uvjebao u munjevitom pakiranju. Jednako brzo sreivao je milordove i vlastite putne isprave, to je inio u ulozi milordova tjelohranitelja i osobnog tajnika - tako se najee i predstavljao na njihovim putovanjima, jer je razjanjavanje drevnog i asnog poloaja orunika galaktiarima bilo uzaludan posao. K tome je bio i privatni medicinski tehniar za milordove kronine zdravstvene tegobe - premda milord o tome gotovo nikad nije govorio naglas. Sposobno osoblje kue Vorkosigan, pod nadzorom jo sposobnije lady Ekaterine Vorkosigan, ovom ga je prilikom ak potedjelo prvog zadatka. Vie ga je pogodilo otkazivanje vlastitih planova, jer je taman bio skupio hrabrost da gospoicu Pym pozove u Hassadar kako bi je upoznao sa svojim roditeljima. Dodue, Aurie je, kao orunikova ki, bila puna razumijevanja. U protekloj godini pokazalo se da je snubljenje keri vlastita zapovjednika proces koji treba izvoditi na dosta zaobilazan nain, slino onim kukcima sa Zemlje koje mu je opisala lady Vorkosigan, gdje se mujak enki pribliava bolno oprezno da ga odabranica ne bi zabunom

15

slistila za ruak. Osim to bi Roicu u sluaju pogrenog poteza glavu otrgnuo i pojeo oruniki zapovjednik Pym. Unato svemu tome ni dan kasnije ve su se uspjeli ukrcati na atl iz kojeg su u orbiti presjeli na skoni brod, otiskujui se na dosadno, ali i komforno trotjedno putovanje na Novu Nadu II, ili Kibou-daini, kako ga je zvalo lokalno stanovnitvo radi razlikovanja od ostala dva planeta i tranzitne postaje istog imena u crvotonom neksusu. Ili, hvala ti boe, jo krae Kibou. Milord, naviknut od davnih dana u Carskoj sigurnosti da vrijeme putovanja ne troi uludo, uvalio je Roicu poveliku domau zadau o njihovu odreditu, dok se sam udubio u jo opsenije i povjerljivije izvjetaje. Roic osobno jo nije uspio prokljuviti ovaj zadatak. Istina, lord Vorkosigan bio je jedina osoba iz Roicova kruga poznanika koja je umrla i prola proces krio-oivljavanja, zbog ega se profilirao kao glavni strunjak za tu problematiku meu Gregorovim revizorima, carevom osobnom ergelom otklanjaa svih kvarova. Niti mu se moglo porei da dobro poznaje galaktiare. I jo je k tome u svojoj drugoj ulozi zastupnika svog grofa oca u Vijeu grofova uspjeno priveo kraju nekoliko godina rada u odborima posveenima usklaivanju barrayarskog zakona o reproduktivnim tehnologijama s galaktikim standardima. Krionika je, pretpostavljao je Roic, bila druga krajnost u spektru ivotnih tehnologija, pa time i logian produetak milordovih napora. Ali konferencija o krionici o Northbridgeu, koja je na poziv i u organizaciji konzorcija korporacija za krio-oivljavanje s Kibou-dainija okupila pun hotel ushienih znanstvenika i dobro uhranjenih odvjetnika, pokazala se najdobroudnijim skupom tog sastava koji je Roic ikad vidio. "Ne podcjenjuj zlou akademika kad im je financiranje na kocki", rekao je milord kad mu je Roic to napomenuo. "A ni sposobnost odvjetnika da te zaskoe iz zasjede." "Da, ali oni obino ne koriste oamute ili igline granate", odvratio je Roic. "Sve su to rijei. Moje vjetine ovdje su beskorisne. Kad ponu ispucavati svoje granate od papira, radije bih se sklonio iza vas." Izgleda da se malo zaletio. Sjedio je na svakom izlaganju koje je milord posjetio, obino u dnu prostorije da moe motriti na sve izlaze, iako je jedva uspijevao ostati budan, za razliku od milorda koji je nekritiki snimao sve to je mogao. Pratio je milorda na objede s ostalim sudionicima i na raskone veernje zabave u organizaciji sponzora konferencije, na udaljenostima u rasponu od prijeteeg stajanja uz milordovo onisko rame do naslanjanja na najdalji zid, ovisno o milordovu signalu. Nauio je vie o krionici i ljudima koji se njome bave no to je ikad elio znati. I na kraju je manje-vie zakljuio da je cijeli taj izlet bio namjetaljka koju su smislile lady Vorkosigan i carica Laisa, da se Ekaterini priuti zaslueni odmor od supruga koji je sve pritube dijagnosticirao kao simptom dosade izljeive samo nekim novim uzbudljivim zadatkom. A kako je lady Vorkosigan ve upravljala golemim kuanstvom, drala na uzdi opor sastavljen od etvero djece ispod est godina i sina tinejdera iz prethodnog braka, glumila politiku hostesu za supruga s dvojnom ulogom carskog revizora i grofova nasljednika, nadzirala poljoprivredne

16

aktivnosti i teraformiranje u Okrugu Vorkosigan i u preostalim slobodnim sekundama oajniki pokuavala voditi svoje poduzee za vrtni dizajn, meu poslugom su pljutale oklade o tome kad e prolupati i na milordov koncept supruinske pomoi uzvratiti izbacivanjem dotinog ovjeuljka s prozora etvrtog kata Kue Vorkosigan. Roic je ovo putovanje smatrao dostojnom zamjenom za takvo finale. Ali ak i najodaniji orunik tu i tamo mora otii na zahod, zbog ega je Roic, kvragu i tednja, neprestano zahtijevao da na ovakve ekskurzije povedu i ovjeka za podrku, ili, jo bolje, dvojicu. Kad se... preksino? - ako ovako oamuen nije u zatoenitvu izgubio i vie od jednog dana - vratio u sredinju dvoranu u kojoj se odravao prijem, ustanovio je da milord nije u njoj. Brzom provjerom lokatora naao ga je kat vie, iza nekih zavojitih stuba, u jo privatnijem prostoru domjenka. Njihove rune kom-veze bile su povezane kodiranim osiguranim kanalom; u izostanku koda za doi-ovamo-trebam-te, Roicu nije preostalo nita drugo nego da podrhtava od nestrpljivosti i pazi da ne izgubi ivce. Kad se milord napokon spustio niz zavojite stube, uoio Roica i pridruio mu se, samozadovoljno poteui manete, nita u njegovoj pojavi nije davalo razloga za spokoj. Bar ne onima koji su ga dobro poznavali. Vidjelo se to po manijakalnom sjaju u njegovim oima, letiminom osmijehu i opem ushitu kojim je odisao. Ne bi ovjek vjerovao kakve stvari njega mogu ushititi. "to je bilo?" uzbunjeno je promrmljao Roic. "Kasnije", odvratio je milord. "I zidovi imaju ui." Roicu nije bilo druge nego da krgue zubima dok se u pono nisu nali u zajednikoj sobi, gdje je milord prvi put iz prtljage izvadio i spravu za ometanje prislukivaa, kao i ureaj za kodiranje poruka. Sjeo je za jedini radni stol u sobi i poeo tipkati. "Dakle?" upitao je Roic. "Zato ste najednom tako sretni?" "Nakon toliko dana mrtvila, napokon imam prvi trag u ovom sluaju. Netko me upravo pokuao podmititi." Roic se ukoio. Na Barrayaru se za pokuaj podmiivanja carskog revizora mogla zaraditi i smrtna kazna. Ali nismo na Barrayaru, koje li tete. "Ovaj... i to je dobro?" "Kako kau, gdje ima dima, ima i vatre." Milord je nastavio veselo tipkati poruku Samo Za Carske Oi. "Ili moda magle. I pazi, mito je bilo suptilno i elegantno. Gotovo sam sretan to nemam posla s idiotima. Oh, Laisa, bila si u pravu, bila si u pravu. Kako li je samo tvoj slatki komarrski nosi to nanjuio?" "to ste to rekli?" zabrinuto je upitao Roic. "Pa da, ti nikad nisi bio galaktiki plaenik. Ili operativac tajne slube. Obje strane imaju prokuane naine postupanja kod podmiivanja. U mojoj staroj floti vrijedilo je pravilo da se svako mito prihvaa, prijavljuje zapovjednitvu, a nakon toga napravi tono ono to si ionako namjeravao napraviti. U tajnim operacijama je bilo slino - prihvati mito i slijedi nit da vidi kamo

17

e te odvesti. Jer, zna ve, nit obino ima dva kraja. Neka se stvar odvrti do kraja, a onda uvuci udicu... da vidi to je zagrizlo... Hah!" Prestao je tipkati uz teatralnu gestu. "Kakvo mito?" nije se predavao Roic. "Ili... moda ne bih smio znati?" Molim vas, ne tjerajte me da radim u potpunom neznanju! "Zanimljiv paket dionica u Shiragiku-sha - punim imenom Krionika korporacija Bijela krizantema. A zna, Bijela krizantema je tvrtka koja upravo otvara franizu na Komarru. ini se da su me spremni primiti pod istim uvjetima kao i osnivae, po jako povoljnoj cijeni. U stvari, oni bi mi dali beskamatnu pozajmicu, koju bih im vratio nakon to se vrijednost mojih dionica udvostrui. Jer to bi za njih bilo bolje nego da se mogu pohvaliti lokalnim dioniarom koji ima tako suludo dobre veze kao ja? Iako mi, gle uda, nisu ponudili dionice koje donose pravo glasovanja. Glasovi su rezervirani za njihove korisnike u dubokom smrzavanju." Roic se ve imao prilike susresti s raznim verzijama demokracije od kojih ovjeku staje pamet, ali nijedna, ak ni sekundarno trite za razmjenu planetarnih glasakih udjela na Komarru, nije mu zadala takvu glavobolju kao obiaj na Kibou-dainiju da mrtvi i dalje glasaju. Putem punomoi, naravno - ostavljenih u rukama krio-korporacija koje svoje zamrznute tienike vode u nepoznatu i udnovato neuhvatljivu budunost. U usporedbi s povjeravanjem svoje smrti i budueg ivota nekakvoj kompaniji, glasako pravo moralo se initi kao prava sitnica. "Ne sumnjam", ustro je zamijetio milord kad je prvi put uo za to, "da im se to u ono doba inilo kao dobra ideja." Tonije, prije dvjesto-tristo godina, kad su bizarni pogrebni obiaji na Novoj Nadi - Roic nije znao kako bi drugaije razmiljao o njima - tek poeli dobivati na popularnosti. "Heh", promrmljao je milord i otposlao poruku na njezino kodirano i kruno putovanje. Roic je dobro poznavao taj heh. Od njega mu se ledila krv u ilama. Potom su otili na spavanje i ustali da odrade posljednji dan konferencije, koji se odvijao u smjeru koji, koliko je Roic mogao procijeniti, nitko nije oekivao, ak ni njegov prefrigani milord. A sad je, boe mu pomozi, negdje zagubio malog manijaka... Ili moda nije? Zakanjelo se zapitao jesu li u onoj sveopoj ludnici u predvorju ugrabili i milorda. Moda je ovdje. Roic se ostavio klina, priao zidu i tri po tri puta pokucao po njemu. Zatim je to ponovio. Nita. Isto je pokuao na suprotnoj strani sobe, iako se morao istegnuti da dopre do zida. Tajac. Mogue je da su susjedne sobe prazne ili da su njegovi suzatoenici jo toliko nadrogirani da ga ne uju ili mu ne mogu odgovoriti. A moda su tamo samo njegovi otmiari, kojima je upravo javio da je pri svijesti. Prokletstvo. Da kasnije pokua opet? Ponovno se posvetio svom klinu, za svoj trud zasad zaradivi samo uljeve na prstima, bez ikakva primjetnog rasklimavanja. Pustio je da ga obuzmu mrane misli. Tek je na trenutak

18

skrenuo pogled s milorda i tada su proradili stari refleksi iz vremena kad je radio u gradskoj strai, pa je u cijevno dizalo natrpao najmanje est potencijalnih rtava otmiara i omoguio im bijeg, samo zato to su bili nenaoruani civili. Ali to nije bio njegov posao. Nije vano to ga u tom trenutku nije obavljao ni nitko drugi. Nakon toga su mu njihovi razljueni napadai posvetili znatno vie pozornosti, bar dok ga nije zahvatio snop iz oamuta. Moda je milord pobjegao pa e on spasiti mene. Roic je zakljuio da mu takva blamaa uope ne bi teko pala. Na iznenadno kljocanje koje je pratilo skidanje zasuna s vrata, trgnuo se i urno spustio ruke u krilo. Vrata su se otvorila i na njima se pojavio mrav mladi ravne tamne kose s jednim poluzatvorenim okom na kojem je iskoila modrica u grimiznim i ljubiastim tonovima. Na trenutak je sumnjiavo zurio u Roica, koji je sjedio na madracu. Uepao je u sobu, zaustavljajui se malo izvan domaaja Roicova lanca, stavio na pod plitku posudicu s kupovnim instant-jelom i gurnuo ga prema Roicu drkom za metlu. Posudica je jo bila zapeaena. Nemaju, dakle, namjeru izgladnjivati Roica - ili ga trovati? Gotovo je mogao uti kako milordov glas recitira: Ne donosi preuranjene zakljuke. Roicu je sinulo da zapravo krepava od gladi, ali nije se ni pomaknuo prema posudi. "Ve sam te vidio", iznenada progovori Roic. "U predvorju hotela." I to izbliza. U trenutku otmice sve se odvijalo prebrzo da bi Roic stigao procijeniti ima li posla s amaterima ili profesionalcima, ali sad kad je razmiljao o tome, neto mu je govorilo da su u njoj prste imali i jedni i drugi. Strijelac koji ga je pogodio iz oamuta bio je dovoljno pribran, ali horda mukaraca zaduenih da obuzdaju i odvedu zarobljenike nije ni priblino zadovoljila Roicove standarde kvalitete - ni vojne, ni paravojne, a ni one za nedorasle izviae. Otmica je bila masovna, dakle, Barrayarci nisu bili primarna meta - to bi moglo raniti milordov ego - ali Roic nije bio siguran ini li to cijelu stvar jo udnijom ili ne. Mravko je dotaknuo oteeno oko i namrteno ustuknuo. Oito se i on sjeao Roica. "Tko ste vi uope?" upita Roic. "I koji vam je bio vrag da ste me - nas - oteli?" Mravko je naglo podigao glavu; zdravo oko se zacaklilo. "Mi smo Osloboditelji nasljea Nove Nade. Jer ova generacija" - tresnuo se akom po prsima - "napokon poduzima potrebne korake da se suprotstavi korporacijama gladnima moi. Postali su tako tusti i korumpirani da nemamo izbora nego cijeli taj truli sustav spaliti do temelja i sve poeti ispoetka. Ustali smo da ugrizemo mrtvu ruku prolosti koja nas sve melje u prah i pepeo!" Roic je zgroeno zakiljio kad je Mravko u nesuvislom zanosu nastavio razraivati svoju temu. O.N.N.N. je oito bila neka lokalna aktivistika skupina, koja je, frustrirana svojom nesposobnou da odnese pobjedu u verbalnim okrajima - nije ni udo, ako im je ovo bila tipina retorika - odluila povisiti ulog demonstracijama sile. Tu i tamo bi iz bujice alopojki izronio poneki fragment utemeljenijih osuda lokalne politike koje je Roic nauo tijekom konferencije, ali tirada se u sutini svodila na to da su Mravko i njegovi prijatelji dekintirani pehisti koji su doli do zakljuka kako bi ivi imali vie prilika za bogaenje da ih mrtvi ve nisu preduhitrili u tome. Mravko je oito brkao korporacije i mrtvace. Roic se suzdrao od napomene da bogatstvom Kibou-dainija u ime mrtvih zapravo upravljaju ivi ljudi te da je bilo malo

19

vjerojatno da bi ak i u sluaju da njih zamijene neki drugi ivi ljudi itko za taj zadatak odabrao O.N.N.N. "Spalimo mrtve!" zavrio je Mravko, manje-vie istim tonom kojim bi netko drugi moda rekao amen na kraju mehaniki izgovorene molitve. Spaljivanje, pokop, zamrzavanje, Roic nije meu tim opcijama vidio nikakve osobite razlike, osim gubitka pokojeg organa za recikliranje. "Ali kakve to veze ima s nama?" upitao je tugaljivim tonom. "Mi ne glasamo ovdje. Sljedei tjedan odlazimo. Jeste li htjeli otkupninu?" Na to je Mravko ponosno odmahnuo rukom. "Ne! Ali elimo da cijeli neksus sazna za nepravdu, patnju i krau na Kibouu! Nitko... ni vi galaktiari, ni oni samodopadni starci s redovnim plaama, debele ovce koje jo sanjaju samo o svojim zamrzivaima, a ni naa podjarmljena generacija irom planeta, nee nakon ovoga ivjeti u neznanju, ma koliko zatvarali oi i ui!" "Ah", ree Roic. "Reklamni trik, je li?" Zapravo bi mu bilo drae da trae otkupninu. To bi milord mogao srediti za as posla, im mu dopuste stupiti u kontakt s ovdanjim barrayarskim konzulom, a Roic uope nije sumnjao da bi usput smislio i neki podmukli plan za kasnije preotimanje novca. S druge strane, Roic nikad jo nije uo za skupinu politikih marginalaca kojoj ne treba novac. "Moda bi se ipak dala srediti neka otkupnina", oprezno je zapoeo. "Pa ak i nagrada, ovisno..." Iako je Mravko izgledao prezirno, moda je samo trebalo malo vremena da ideja zaivi? Ali Roic je imao veih briga. "Lord Vorkosigan - ovjek za kojeg radim, ne bi ti promaknuo, tjeme bi mu bilo otprilike u istoj ravnini s tvojim ramenima, nosi tap, pria kao navijen - je li i on ovdje?" Je li taj smeteni pogled bio odglumljen? Roic nije bio siguran. Nastavio je uurbanije: "Jer ako je tu, morate nas staviti u istu sobu. Ja sam njegov privatni medicinski tehniar i trebam mu. Pati od groznih konvulzija. On je iznimno vaan vorski plemi na Barrayaru. Skupo bi vam platili da im ga vratite neozlijeenog. Ali ako umre dok je u vaim rukama, pa, u tom sluaju i ne slutite kako bi ovo moglo postati gadno." Roic nije bio siguran do koje mjere da forsira taj aspekt. Milord je vjerojatno s razlogom pazio da ovdje nikom ne upada u oi, a osim toga, Roic nije elio nehotice povisiti iznos otkupnine. Konvulzije od kojih je lord Vorkosigan patio nakon krio--oivljavanja zapravo su se sastojale u tome da bi klonuo na pod, par minuta se tresao neugodno izokrenutih oiju i zatim se probudio u stanju krajnje mrzovolje. Napadaji u principu nisu bili opasni po ivot, jer mu je lady Vorkosigan uspjela iskamiti obeanje da se nikad vie nee pokuati sam voziti u motornom vozilu - zemaljskom, zranom, lakoletu, atlu ili bilo kojem srodnom prometalu. Ponudila mu je konje i bicikle kao kompromisno rjeenje, a milord se unato mrnji prema kacigama drao dogovora.

20

To Mravko nije morao znati, pa je Roic uloio sve svoje kreativne napore u friziranje stvarnih medicinskih injenica, sve dok Mravko, iji je pogled odavao rastuu nesigurnost, nije popustio i rekao: "Dobro! Pitat u." I jo dodao - kao to nijedan profesionalac ne bi - "Ali nisam ovdje vidio nikog tko slii tom tipu." Mravko je otiao, ostavljajui Roica da zakljui: Aha. Sluga, a ne gospodar. Mravko je Roicu izgledao kao profil s kojim se esto susretao na samom poetku svoje karijere u gradskoj strai Hassadara, glavnog grada Okruga Vorkosigan. Nije im se moglo povjeriti rukovanje niim kompliciranijim od perilice za sue, ali zato ih je bilo iznimno lako uvjeriti da su za sve njihove nevolje krivi drugi ljudi. Roic je to znao jer se nasluao njihovih opirnih i nesuvislih govora na tu temu dok bi ih teglio na neko sigurno mjesto da se oporave od pijanevanja, drogiranja ili uljivih svaa. To, dodue, nije iskljuivalo mogunost da postanu istinski opasni, osobito kad bi se nali u situaciji kojoj nisu bili dorasli, za to obino nisu morali zaglibiti osobito duboko. Blatna kaljua u koju je sam zaglibio trenutno mu je vie nalikovala na provaliju. Jesu li Osloboditelji nasljea planirali svoje zarobljenike ubijati jednog po jednog dok se ne ispune njihovi zahtjevi? Nai ekstremisti s Barrayara sigurno bi, pomislio je Roic sa stanovitim ponosom. No ova se otmica dosad pokazala neobino beskrvnom - oamuti i sedativi, ne igline granate I nervni otrov. Ali moda, moda - smije li se ponadati? - milord uope nije bio na njihovu rasporedu. Pogine li naime milord u Roicovoj smjeni, Roicu nee preostati nita drugo osim da poalje svoj iskaz osiguranom kom-vezom i na licu mjesta si preree grkljan. Radije bi umro nego takav izvjetaj odreenim osobama podnio oi u oi. Zamislio je kako bi izgledali grof i grofica Vorkosigan, ili lady Ekaterina, nakon takve vijesti. I zapovjednik Pym, i Aurie. Zamislio je Sashu i malu Helen, stare pet godina - morao bi kleknuti da im moe pogledati u oi... Roic, a gdje je tata? Nije imao prikladan no. uo je prie o zarobljenicima koji su se uguili gutanjem vlastita jezika - savio je svoj za probu - no nije vjerovao da bi to upalilo u njegovu sluaju. Na raspolaganju mu je bio jedino zid. Dovoljno vrst da se onaj prokleti klin nije micao iz njega. Bi li se mogao zaletjeti u zid dovoljnom silinom da slomi svoj jaki vrat? Bilo bi preuranjeno donositi ikakve odluke, ali i to je trebalo imati na umu. U meuvremenu, milord je uvijek vjerovao da se prije donoenja ivotno vanih odluka treba dobro najesti, a kad malo bolje razmisli, i milady je dijelila to miljenje. Roic je uzdahnuo, prepuzao sobu i posegnuo za svojim instant-obrokom. Prenuvi se iza sna, Miles je iznad sebe ugledao danje svjetlo, platnenu nadstrenicu i radoznalu maju njuku kako ga motri na udaljenosti od jednog majeg daha. im je s olakanjem utvrdio da teret na njegovim prsima nije neka nova zabrinjavajua zdravstvena komplikacija, premjestio je tronogu zvjerku na pod i oprezno se uspravio u sjedei poloaj. Postnarkotika glavobolja, da. Umor, da. Aneli koji vrite, ne, provjereno dvaput, s usklinicima na kraju. Vie mu se nije privialo nita nestvarno, a okolina u kojoj se naao, iako neobina, nije bila dio nijedne njegove none more.

21

Odgurnuo je pokriva u stranu i promotrio utoite na krovu. Sve pojedinosti koje su podsjeale na dvorac nestale su, a zamijenio ih je ravni etverokut utilitarna izgleda s dvije izmjenjivake stanice koje su ujedno sluile kao potpornji za sobu od cerade. Ili staju. Ili zooloki vrt. Uz otmjenu i oholu pticu grabljivicu na preki, oito vorsku vladaricu svih prostora koje je obuhvaala pogledom, na izubijanim policama stajali su kavezi u kojima je bila izloena kolekcija crno-bijelih takora te nekoliko staklenih terarija. Iako se veina njihovih stanovnika skrivala iza vjeto araniranog bilja, bio je prilino siguran da je spazio kornjau. Uza zid preko puta njegove prostirke bile su poslagane tri kutije ispunjene izrezanom folijom, gnijezda za kokoje stanovnike; smea koko Tanana jo je kunjala u svome. Miles pogleda ue za razgrtanje odjee svezano oko glenja. Jesam li i ja postao dio zbirke? Ne bi mu to bilo najgore iskustvo. A eno i njegova timaritelja. Jin, koji je sjedio za okruglim stoliem, okrenuo se i nasmijeio. "Joj, ba dobro, probudili ste se!" Sad kad mu naruena kemija u mozgu nije vie slala pogrene slike, vidio je da je Jin mrav djeak na rubu puberteta, neposlune ravne crne kose, koju bi trebalo podrezati, te bistrih smeih oiju. Crte njegova lica bile su tipine za mjeavinu rasa u lokalnim osnivakim populacijama. Nosio je preveliku koulju, podvrnutih rukava i izvuenu van preko vreastih bermuda. Na stopalima je imao nehajno navuene iznoene tenisice, bez arapa. "Jeste li za doruak?" upita Jin. "Jutros imam svjea jaja - ak tri!"

Kakav ponosan mladi farmer; Miles je vidio jaja u svojoj bliskoj budunosti. "Ubrzo. Prvo bih se umio." "Umio?" ponovi Jin, kao da prvi put uje za taj koncept. "Ima li sapun?" nastavi Miles. "Pretpostavljam da depilator nema." Jin je na depilator odmahnuo glavom, ali skoio je na noge i, prekopavi pretrpane police, pronaao komad prilino sasuena sapuna, plastini lavor i posivjeli runik. Miles je morao zamoliti Jina da mu pomogne rasplesti ue oko noge, a onda je prihvatio sapun i ostale stvari, zahvalio i polako obiao izmjenjivaku stanicu da doe do ispravne pipe. Tamo je skinuo odjeu, ili bar ono to mu je od odjee preostalo, kleknuo i uspio oprati i isprati ne samo lice, nego i glavu i ostatak tijela, ukljuujui temeljito sapunanje izranjavanih stopala i koljena. Potonja su sad bila izubijana i krastava, ali nisu, na svu sreu, pokazivala znakove infekcije. Pridruio mu se i Jin, radoznalo se mrtei kad je ugledao mreicu blijedih oiljaka na Milesovu trupu. Miles se opet zavio u svoje poderano i poneto smrdljivo ruho, provukao prste kroz kosu i otklatario natrag, zahvalno klonuvi na jedinu stolicu, prema kojoj ga je kretnjom ruke uputio njegov mladi domain. Jin je stavio metalni lonac s vodom da zakipi na jednostavno i dosta izubijano kuhalo na napajanje, kakva se inae koriste za kampiranje. Djeak je svoje kraljevstvo na krovu oito opremio probranim komadima ulinog otpada. Voda se brzo zagrijala i Jin je u nju njeno uronio

22

svoja tri dragocjena jaja. "Tanana je snijela ovo smee", izvijestio je Milesa, "a Galli preostala dva. Svjea su, od sino. Imam i sol!" Jin se latio posla i iznio dva plastina tanjura, napunjenu bocu vode za obojicu i pola truce kruha, koji se zaudo pokazao izvrsnim, unato tome to se ve pomalo osuio. Drei se kao da mu se sprema neto priznati, Jin spusti glas. "Znate, jaja izlaze iz kokojih guza." "Da, znao sam to", odvrati Miles ozbiljno. "I tamo odakle ja dolazim imamo zemaljske kokoi, kao i druge ptice." Jin se opusti. "Onda dobro. Neki se ljudi jako iznerviraju kad to saznaju." "Neki ljudi misle da je Barrayar primitivan svijet", prizna Miles. Jin se razvedri. "Ima li tamo mnogo ivotinja?" "Da, sve uobiajene vrste koje se uvoze sa Zemlje, uz autohtoni ekosustav. Ali autohtone ivotinje veinom su sitne, kao kukci. Vei stvorovi ive u morima." "Ima li ribolovaca?" "Ne na morima. Na jezerima s uvezenom ribom da. Barrayarske biljke i ivotinje uglavnom su toksine za ljude." Jin mudro kimne. "Ovdje su izvorne vrste koje su nali na ekvatoru uglavnom bili mikroorganizmi. Misle da je otud doao kisik, prije zadnjeg velikog smrzavanja. Uveli su puno zemaljskih biljaka da slijede put ledenjaka koji se otapaju, na sjeveru i jugu. Ali ivotinje ba i nisu." "Kibou-daini jako podsjea na Komarr - to je drugi planet mojeg Carstva", ree Miles. "Ledeni svijet koji se polako teraformira. Sergyar - to je trei planet - on bi ti se vjerojatno svidio. Ima u potpunosti razvijen autohtoni ekosustav i obilje nevjerojatnih ivotinja, bar mi tako kae moja majka. Kolonizirali su ga tek u prethodnoj generaciji, pa znanstvenici jo uvijek otkrivaju nove stvari o njegovoj bioti." Jin je Milesa pogledao s vie topline. Oito je upravo narastao u djeakovim oima - zar je mogue da su odrasli koji umiju razumno razgovarati rijetkost u Jinovu svijetu? S time da je u djeakovu sluaju rije razumno u izvjesnoj mjeri bila sinonim za o zoologiji. "Pretpostavljam da nema kave. Ili aja", ree Miles, i ne nadajui se potvrdnom odgovoru. Jin odmahne glavom. "Ali imam nekoliko tikvica s kolom." Jurnuo je natrag do polica i vratio se s dvije plastine tikvice jarke boje. "Samo to su tople." Prihvativi jednu, Miles je zakiljio da razabere sastojke na naljepnici, gnusnu mjeavinu jeftinih eera i kemikalija. Zakljuio je da nema za njih snage prije doruka, unato tome to je jedna od kemikalija bila kofein. Kad si se ti to tako profinio, moj lorde Revizore? Ili bi tonije bilo:

23

Kad si to tako ostario? Jaja, kruh I voda predstavljat e dovoljan izazov za njegov uzburkani eludac. Odmahnuo je glavom i odloio tikvicu. Jaja su se jo kuhala na laganoj vatri. Miles pogleda oko sebe i ree: "Ovo je zanimljivo mjesto. Potpuno se razlikuje od svega to su mi dosad pokazali na Kibouu." S obzirom na to da su se sva razgledavanja odigrala u reiji krio-korporacija, nije ni udo. "Koliko ljudi ovdje ivi?" Jin slegne ramenima. "Sto-dvjesto? Nisam siguran. Suze-san e znati." Miles podigne obrve. "Tako puno!" Vjeto su se skrivali. Pretpostavljao je da je zajednica bespravnih stanara i mogla opstati samo ako je znala biti diskretna. "Kako si ti ovamo dospio?" Opet je slegnuo ramenima. "Jednostavno sam naao ovo mjesto. Ili je ono nalo mene. Dvoje ljudi koje je skupljalo koristan otpad naletjelo je na mene dok sam spavao u parku, pa su me poveli sa sobom." Tradicija, reklo bi se. "Ima li ovdje jo nekoga iz tvoje obitelji?" "Ne." Netipino jezgrovit odgovor inae priljivog - osamljenog? - djeteta. "Ima li igdje obitelj?" "Moj tata je mrtav." Malo se kolebao. "Mama je zamrznuta." Vana distinkcija, na ovom planetu. "Braa i sestre?" "Imam mlau sestru. Negdje. S roacima." Posljednju rije je praktiki ispljunuo. Miles je pazio da ne pomakne ni obrvu i da niim ne narui ohrabrujuu tiinu. "Bila je premalena da je povedem sa sobom," nastavio je Jin poneto obrambenim tonom, "a ionako joj uope nije bilo jasno to se dogaa." "A to se to, ovaj, dogaalo?" Opet to slijeganje ramenima. Jin skoi na noge. "Joj, jaja su gotova!" Onda, je li Jin siroe? Ili bjegunac? Oboje? Miles je nekako stekao dojam da Kibou-daini ima socijalnu slubu za djecu koja je uobiajena za tehnoloki napredne planete, iako vjerojatno ne bi zadovoljila bespotedne standarde, recimo, Kolonije Beta. Jin je bio zagonetka, ali, naalost, ne i najhitnija zagonetka koju je jutros morao rijeiti. Jin je iskrenuo vrua jaja na njihove tanjure, pazei da Milesu pripadne ono specijalno, smee, a Miles je bio dovoljno pametan da se ne buni to je kao gost dobio dvostruku porciju. Jin mu je uruio paketi soli iz nekog lokala po imenu Ayakina kavana, a kruh i vodu su podijelili. "Odlino je", rekao je Miles punih usta. "Ne moe biti svjeije", nasmijeio se Jin.

24

Miles je progutao zalogaj kruha i rekao: "Spomenuo si da netko ovdje ima komkonzolu? Bi li mi dopustili da se posluim njome?" "Suze-san." Jin kimne. "Moda bi. Ako je uhvatite rano ujutro, dok se jo nije razgoropadila." Dodao je, prilino nerado: "Mogao bih vas ja odvesti k njoj." ali li sad to mu je odvezao ue oko glenja? "To bi mi puno znailo, hvala ti. Zbilja je jako vano." Opet je odgovorio onim pravim-se-da-mi-je-svejedno slijeganjem ramena. Jin kao da je vjerovao da drugo ivo bie moe zadrati samo ako ga zavee i nahrani, jer e inae pobjei i nestati bez traga. Nakon doruka, Jin se zaposleno rastrao po krovu, hranei sokola komadiima mesa, kokoi mrvicama kruha, a takore i stanovnike staklenih kutija drugim pomno odabranim otpacima. Oistio je kaveze te isprao posude za vodu, punei ih svjeom vodom za sve. Miles je potiho bio zadivljen njegovom temeljitou, iako nije bilo iskljueno ni to da je deko namjerno odugovlaio, ne elei privesti kraju Milesov posjet. A u pravom trenutku, kad se ve osjeao mnogo snanije i manje oamueno, Miles je iznova krenuo za svojim vodiem, ovaj put ga oprezno slijedei niz ljestve.

TREE POGLAVLJE
Miles je slijedio Jina kroz jo jedna nezakljuana metalna vrata, niza stube koje su vodile u neugodno mraan hodnik i pristupni tunel iz kojeg su uli u novu zgradu. Subliminalni zvukovi i mirisi, kao i bolja rasvjeta, odavali su da je ova zgrada nastanjena, i doista, nakon jo jednog skretanja izbili su u prostor koji je neko oito sluio kao kuhinja i menza za zaposlene. Trenutno je u njemu bilo desetak ljudi, zaokupljenih kuhanjem ili jelom. Svi su njihov prolazak popratili nepovjerljivom tiinom, osim jedne mlade ene za profesionalnim mikserom koja je zamahnula velikom kuhaom kad je zamijetila Jina, pozivajui ga na doruak. Jin je posustao pred mirisom peenog peciva koji se dolelujao iz njezina smjera, ali onda se nasmijeio i odmahnuo glavom. "Kasnije, Ako! Imam gosta!" Miles je nastavio zuriti preko ramena i nakon to ga je Jin odvukao dalje. Koraajui hodnikom dva kata vie, proli su pokraj itavog niza vrata iza kojih su, pomislio je Miles, svojevremeno vjerojatno bili smjeteni uredi, ali koji su u meuvremenu prerasli u stambene prostore. Tamo gdje su vrata bila otvorena, primijetio je filtrirano danje svjetlo i gomile osobnih stvari, to urednih, to neurednih, kako gdje. Svi su predmeti bili otrcani i pohabani do te mjere da bi ih koristili i uvali samo ljudi za koje je to bilo jedino rjeenje. Veina stanara koje je spazio kunjali su na svojim leajevima ili se tiho motali po sobi. Nekoliko mu je u prolazu

25

uzvratilo sumnjiavim pogledima. Nisu svi bili iste dobi, ali uoio je nerazmjerno mnogo postarijih osoba. Moda su mladi i tjelesno sposobni, kao kuharica Ako, bili vani, obavljajui razne poslove? Zgrada je raspolagala dovoljnom koliinom struje i vode da osigura pristojan standard ivota, ako ne i takve luksuze kao to su cijevna dizala. Nije bilo naznaka da se kante koriste kao none posude, da su stubita ujedno i nunici ili da se obroci pripremaju na vatri zapaljenoj u koevima za smee ili u kadama. Ali odakle dolazi sva ta struja i kamo idu otpadne vode? Plaa li ovdje netko reije ili jednostavno potkradaju gradsku komunalnu mreu? Odgovori bi mu, pomisli Miles, tota otkrili, samo da ima vremena za istraivanje. Na sljedeem katu ekao je hodnik s manjim brojem vrata. Jin se zaustavio pred zadnjima i ustro pokucao. Priekao je minutu, naslonivi se leima na zid i maui jednom nogom, a onda je pokucao opet, ovaj put glasnije. "Da, da", zau se osoran glas s druge strane. "ujem te. Smiri ivce." Vrata su se odkrinula za irinu dlana. Podigavi pogled neznatno vie od razine vlastitih oiju, Miles se susreo s izboranim licem koje mu se mrtilo. "to je ovo?" otro upita mrzovoljan glas. "Oh, ti si, Jin. Otkud ti ideja da ovamo dovede nepoznatu osobu?" "Yani i ja smo ga sino nali", ree Jin. "Izgubio se." Oteene oi se suzie. "ekaj, to je onaj Yanijev narki?" Miles se nakalje, bolno svjestan gusarskog izrasta na svojoj bradi. "Pod narkoticima, gospoo, ali ne i narki. Imao sam nezgodnu alergijsku reakciju na jedan lijek, tijekom koje sam bio opljakan i zalutao u Kriokombama. Trebalo mi je dosta dugo da se izvuem iz njih." "Niste odavde." "Ne, gospoo." Tu se ubacio Jin: "On bi se elio posluiti vaom komkonzolom, Suze-san." Mrtenje se pojaalo. "Nemam izlaznu vezu. Samo ulaznu." U to je Milesu bilo teko povjerovati, ali bolje ita nego nita, bar za poetak. Suze oito nije bila sretna to ga vidi. U ovako tajnovitoj zajednici, autsajder otrog oka kojemu nitko ne vjeruje lako bi mogao nagrabusiti. Dodue, nije jo primijetio prisutnost razbijakog elementa, ali za ubojstvo ne treba imati miie; prepredenost je vie nego dovoljna. "Samo bih elio pogledati vijesti, gospoo. Dok ne doem do svog novanika i osobnih dokumenata, moram se osloniti na ljubaznost stranaca." Suze puhne. "Sreete li mnogo ljubaznih stranaca, tamo odakle dolazite?"

26

"Uvijek sam ih sretao u dovoljnom broju." Milesu su desecima puta ivot spasili ljudi koje je jedva poznavao. "Rekao bih da me to obvezuje da se i sam jednako ponaam." "Ha", ree Suze. "Jinni i Sreki se svidio", posvjedoi Jin, zabrinuto mu priskaui u pomo. Tanke usnice su se trznule. "Mada, ako su se takorica i maka usuglasile, tko sam ja da se bunim...?" Trenutak kasnije, vrata su se irom otvorila i Jin ga je urno uveo u sobu. Suze je po dobi mogla biti sve od oronule osamdesetogodinjakinje do dobro uuvane stogodinjakinje. Miles je imao dojam da je prije dvadesetak godina sigurno bila via za glavu, ali sad bi joj za dosezanje visine od metar i pedeset dva trebale dobro podstavljene cipele. Ona je, meutim, nosila ravne plastine sandale koje su joj pri svakom koraku strugale po suhim petama. Glavu su pokrivale ispucale i neposlune sijede kovre. Da se nasmijeila, vjerojatno bi djelovala mlae, ali isturene usne bile su okruene dubokim borama od mrtenja. iroke hlae, majica i koulja na njoj nisu bile dio istog kompleta, no kako je sve troje bilo crne boje, nije ostavljalo dojam neusklaenosti. Njezin stambeni prostor sastojao se od dvije sobe. Prva je bila ispunjena slinom starudijom kakvu je Miles opazio i na donjim katovima, a svojevremeno je vjerojatno sluila kao prijemni ured. Druga soba bila je prostrani ured u kutu zgrade s ostakljenim vanjskim zidovima, u ranijim vremenima zasigurno domena nekog direktora. Uz jedan unutarnji zid bila je ispruena zguvana prostirka; kod drugog je uoio komkonzolu, s radnim stolom i stolicom. Na izubijanom stolu stajali su vr za vodu i lavor za umivanje, kao i vlani runici. Gotovo neprimjetan miris sapuna natjecao se s ustajalim zrakom punim starakog vonja. Tko zna to je bilo spremljeno u visokom kredencu zatvorenih vrata. Dvije jednostavne uredske stolice na okretanje, kau iz kojeg je strilo punjenje i dva naslonjaa, sve rabljeni uredski namjetaj, odavali su da Suze moda ipak nije onakva samotnjakinja kakvom se inila na prvi pogled. Suze mahne prema komkonzoli. "Otvorena je." "Hvala, gospoo", ree Miles, sputajui se u radnu stolicu. Suze i Jin gledali su preko njegova ramena. Nije mu trebalo vie od nekoliko asaka da pronae kanale s lokalnim vijestima. Na izborniku koji je nudio otprilike tuce lokalnih jezika, od kojih mu je polovica bila nepoznata, odabrao je standardni engleski u uporabi irom neksusa. U ponudi jezika nije bilo barrayarskog ruskog, to bi mu moglo dobro posluiti za privatne razgovore s tjelohraniteljem pod uvjetom da je Roic uope jo iv... Kao to je i pretpostavljao, jueranje burno jutro na krio--konferenciji privuklo je veliku pozornost medija. Vid-komentari bili su poslovino povrni i ne pretjerano informativni, ali detaljni prilozi koji su pratili vijesti pokazali su se korisnijima; donijeli su potpuni popis otetih, s fotografijama i apelima lokalnih vlasti da im se jave svi koji neto znaju. Na popisu su bili i Roic i Miles, a, naalost, i doktor Durona. Dvije razliite ekstremistike organizacije, za koje Miles

27

nikad prije n ije uo - toliko o CarSi-govim izvjetajima o Kibou-dainiju - preuzele su odgovornost, ili krivnju, za otmice. "To ste vi!" ushieno ree Jin, pokazujui Milesovo lice na holovidu. Miles fotografiju nije smatrao nimalo laskavom, ali oito je bila prepoznatljiva. Samo to trenutno nije bio siguran je li to dobro ili loe. Jin nastavi: "Miles Vor - vor - vorkasiiigejn." "Vor-co-sa-gn", automatski ga ispravi Miles. "Znai, i vi ste nastradali u toj svinjariji", ree Suze. "Galaktiar, je li?" Nije bila tako neobavijetena kao Jin. Zanimljivo. "inilo se da su otmiari doli ba po strance. Nekolicina nas se okupila u predvorju jer smo trebali poi u razgledavanje s vodiem. Bilo je najavljeno na javnom rasporedu, to znai da otmicu nisu nuno organizirali iznutra." "Upravo ste rekli da su vas opljakali." "I jesu, sve do cipela. Ali sedativ koji su mi utrcali dok su me odvlaili bio je nezgodan odabir. Nisam se onesvijestio, nego pomahnitao. Uspio sam im se otrgnuti." "Zato se niste vratili u hotel?" "Pa, zato to su tada nastupile halucinacije. I potrajale desetak sati, rekao bih." Suze ga je motrila krajnje sumnjiavim pogledom. Miles se nadao da shvaa da se tako suluda pria ne da izmisliti. Devet otetih delegata - ne, osam bez Milesa, iako otmiari nisu priznali da su njega negdje zametnuli. Ovdanji barrayarski konzulat moda je bio siuan, ali dosad je sigurno ve prijavio otmicu, iako poruka nije jo mogla stii do domovine. Kvragu. Admiral Miles Naismith, slobodni plaenik, nikad nije imao kunu adresu, niti ikoga zbog koga bi ga sudbina drala u aci. Za razliku od lorda Revizora Vorkosigana. Nije mogao ne javiti se. Ali, kakvu je zanimljivu priliku za privremenu nevidljivost dobio praktiki na dar... Stari instinkti tajnog operativca polako su se vraali u ivot. Nije bio siguran treba li se tome radovati. Da se odavde otputi u bilo koju trgovinu ili restoran, prije ili poslije pronaao bi nekoga tko bi mu dopustio da pozove pomo i prijevoz. Poziv bi, dakako, bio neosiguran i vidljiv svima koji tragaju za njim, a ne samo vlastima. Miles bi ga ipak uputio bez oklijevanja, samo da mu iste te vlasti, ili bar monici za koje je nagaao da vuku konce, nisu preksino privukli pozornost na onako negativan nain. I zato sad jest oklijevao. Suze je privukla uredsku stolicu i svalila se na nju, pomnije pratei to Miles ita. Jin se premjetao s noge na nogu, oito se dosaujui dok je namrteni Miles redao holozaslon za holozaslonom mahom beskorisnih podataka. "Hej, Suze-san, elite li da vam donesem puie s cimetom? Ako ih je maloprije vadila iz penice." "Ima li dolje kave?" upita Miles, ivnuvi. "Bi li mi mogao donijeti kavu? Crnu?"

28

Jin napravi grimasu. "Ne razumijem kako to itko moe piti." "Ta se sklonost razvija kako odrasta. Slino zanimanju za cure." Suze se zagrcnula, moda od smijeha, a moda da iskalje sluz. Jin je sad izgledao jo zgaenije, ali nakon to im je nekako uspio kimnuti cijelim tijelom, pokupio se van. "Dvije kave!" dovikne mu Suze. Potvrdio je da ju je uo zamahom ruke i izaao uz glasnu lupnjavu vrata. Miles se okrenuo na stolici da pogleda za njim - djeak vie nije bio u dosegu sluha. "Simpatian deko." "Aha." "Lijepo od vas to ste ga udomili. to znate o njemu?" Pripremite teren, moj lorde Revizore. "Rekao mi je da mu je otac mrtav, a majka zamrznuta, to ga ini svojevrsnim siroetom. Nije li njegova majka bila premlada za dugoronu krio-izolaciju? U njezinoj dobi toj se mjeri pribjegava samo u hitnim sluajevima, da se ljude odri na ivotu dok ne dobiju odgovarajuu terapiju." Kao to se svojevremeno dogodilo Milesu. Nije ak mogao dodati to sam skupo platio, jer unato nedostacima njegova oivljavanja, Miles je i svoj ivot, i sve to mu se u njemu dogodilo u zadnjih deset godina, dugovao tom postupku. I ljubaznosti stranaca, nemoj njih zaboraviti. A Grupacija Durona bila je praktiki olienje stranoga. Ovaj put se u Suzinu puhanju jasno ulo da odvaguje to e mu rei. Odmjerila ga je i oito presudila u njegovu korist, jer je zatim nastavila: "Jinov otac poginuo je u nesrei na gradilitu. Nije imao krio-ugovor ni krio-osiguranje, pa su mu uskratili pravovremeni tretman. Pretpostavljam, dodue, da se u njegovu sluaju sve odvijalo brutalno brzo." Miles kimne. Ako nije bio brz, hitni krio-tretman bio je beskoristan, dajui novo znaenje frazi brzi ili mrtvi. Oivljavanje tijela s bespovratno izgubljenim umom nije imalo smisla; u takvim je sluajevima nastradalog lake klonirati i sve poeti ispoetka. "Jinova je majka nakon toga malo poludjela. Zapoela je kampanju da zamrzavanje postane univerzalno javno pravo i optuila korporacije da su pljakai grobova. U posljednjih nekoliko godina prerasla je u glavnu predstavnicu pokreta. Tube, protesti. Najednom od njezinih skupova izbili su neredi - nikad nisu utvrdili tko ih je izazvao, iako ja poneto nagaam a nju su uhitili. Uspjeli su joj priiti navodni mentalni poremeaj - nisu otili tako daleko da je optue da je neubrojiva, jer bi im za to trebali vri dokazi - a onda se neki dobronamjerni prijatelj suda ponudio da e financirati njezino zamrzavanje dok se ne pronae lijek za nju." Miles je zakrgutao zubima. "I tako su ohladili opoziciju, je li?" "Moglo bi se tako rei."

29

"Zar se njezini roaci nisu pobunili? Je li se itko pobunio?" "Njezina aktivistika skupina raspala se zbog svih nastalih trokova. Roaci su se samo crvenjeli - zamislite, mogli su zbog nje ostati bez posla. Nagaam da im je potajno bilo drago to su joj zaepili usta." Suze ga odmjeri. "Ne djelujete mi osobito okirano." Miles slegne ramenima. "Obiao sam dosta planeta, upoznao mnogo ljudi. Susreo se s itavim nizom razliitih sistema. Vidio sam gore. Priznat u, dodue, da ima neto osvjeavajue u neskrivenoj korumpiranosti Jacksonova Skrovita, kojim u biti vladaju vojni diktatori s pristupom visokoj tehnologiji i njihovi batinai. Oni se bar ne moraju pretvarati da je njihova zloa neto dobro kako bi to prodali glasaima." "Neto u vam rei, mladiu - prljava tajna demokracije jest to da pravo glasa ne znai i da e va izbor prevagnuti." Uzdahnula je. "Iako do prije dvadeset, trideset godina ovdje nije bilo tako loe. Krio-korporacija je bilo na stotine, a njima su upravljali razliiti ljudi s razliitim idejama, pa niiji glasaki interesi nisu pretezali. A onda su neke od njih toliko ojaale da su poele prodirati druge. Ne zato to je to koristilo Kibouu, ili njihovim krio-korisnicima, ili ikome osim njihovoj grabeljivoj vrhuci, nego samo zato to su mogli. I tako smo danas spali na petest velikih korporacija koje kontroliraju praktiki sve, i aicu veterana koji se jo nisu predali, ali su jednostavno presitni da bi ikome smetali." "Jin vas zove tajnica Suze", polako ree Miles. "A gdje ste to bili tajnica?" Njezino izborano lice, kojem je ljutnja nakratko udahnula nov ivot, postalo je neitljivo. "Ovdje, nekad davno. U paljivo uvanoj obiteljskoj korporaciji. Bila sam izvrna tajnica naeg direktora. A onda su nas kupili - progutali i opustoili. Ne zato to nas je kupac trebao, nego zato to su nas htjeli eliminirati." "Tko vas je kupio? Moda Bijela krizantema?" Suze odmahne glavom. "Ne, Shinkawa Perpetuum. Ali Bijela krizantema kasnije je epala njih." Iskrivljeno se nasmijeila, oito uvjerena da je kozmika pravda obavila to je trebala, pa makar i prekasno. "Ali kako ste vi zavrili u ovoj ljuturi od zgrade?" "Znate, tada nas je mnogo ostalo bez posla. Obini zaposlenici nisu mogli raunati na nesmetan odlazak u mirovinu. A nekamo smo morali otii." Neodluno je zastala. "Ostali su pristigli kasnije." "Izvrna tajnica, je li? Kladim se da znate gdje je zakopan svaki le." Prostrijelila ga je pogledom - ekaj, zar se ona boji? Ta ilava vjetica? Nije stigao poblie istraiti tu ideju, jer se u tom trenutku uz treskanje vrata pojavio Jin, s pretrpanim pladnjem u rukama. Na pladnju je - uz obeane puie oko kojih se irila raskona aroma cimeta, tetrapak mlijeka i dvije rasparene alice - stajao i do vrha pun termos-vr s kavom. Miles je bio ponosan

30

na svoju samokontrolu. Nije se, naime, bjesomuno bacio na kavu, nego je ekao da ga njegova domaica poslui. Pa je zato pao u oaj kad se ona prvo odgegala do svog visokog kredenca, vraajui se s etvrtastom staklenom bocom bez naljepnice. Ulila je neto njezina sadraja - neko estoko pie, pretpostavljao je Miles - u alicu i nakon krae stanke podignutih obrva pogledala Milesa. "Jeste li i vi za malu okrepu?" "Ovaj, ne hvala. Kava je dovoljna." Potekla mu je niz grlo, okrepljujue jaka sama po sebi. Jin je opet sjeo, sretno vaui puie i vrtei se na uredskoj stolici koja je ustrajno cviljela. Suze se stresla od zvuka i otpila dug gutljaj svog pojaanog napitka. Prouavajui Milesa, opet se namrtila. Nije znao ime joj je to digao tlak, i to ba u trenutku kad je mislio da je polako pridobiva. Bilo je oito da nije samo ena kojoj se posreilo pronai ispravnu komkonzolu, nego i svojevrsna predvodnica ove udnovate tajne zajednice. "Neka vas Jin odvede do Ayakine kavane", iznenada je progovorila. "Tamo moete nazvati prijatelje da dou po vas." Uspravivi se na stolici, Jin se pobunio: "Ali jo mu nisam pokazao kako Vihor leti!" "Jin, on ne moe ovdje ostati." Jin se pokunjio. Miles u ulozi delegata otetog tijekom konferencije Suze je oito bio jo manje simpatian od obinog zabludjelog turista sklonog rekreacijskim halucinogenim drogama. Odluio je pokuati s drugaijim mamcem. "Doao sam na konferenciju da nauim vie o kriozakonodavstvu i krionikoj znanosti na Kibou-dainiju, no na kraju su me samo opali ulickanim ponudama za franize raznoraznih krio-korporacija. Nakon etiri takva dana, mnogi delegati bili su spremni na licu mjesta potpisati ugovore s njima. Napad ekstremista na neki je nain bio srea u nesrei. Moj me poslodavac ovamo poslao da izradim cjelovit izvjetaj o vaem krionikom sustavu, no sve mi se ini da mi nedostaju neki prilino veliki dijelovi te slagalice." "U tom sluaju, najbolje je da to prije krenete u potragu za njima, zar ne?" A u koji se dio slagalice uklapa ti? Zagonetna si u svakom sluaju. "Znate, sad kad je konferencija zavrila, mogu svojim vremenom raspolagati kako mi odgovara. Ali nakon jueranjih nevolja, dobro bi mi doao jo jedan dan odmora, ako Jin nema nita protiv. Postoji, meutim, netko kome se doista moram javiti. Jin, ako ti objasnim kamo mora ii, misli li da bi mogao odnijeti moje pismo u drugi dio grada i osobno ga uruiti jednom ovjeku?" Jin ivne. "Naravno! Uh... moda. U koji dio grada?" "Istoni." "Ovaj... da, mislim da bih mogao."

31

Miles je odluio ignorirati blag prizvuk nesigurnosti u Jinovu glasu. "Usput, a gdje se trenutno nalazimo?" "Na junoj strani", ree Jin. "Odnesite ga sami", ree Suze. "Dat u vam novac za kartu cijevnog tramvaja. Samo se ne vraajte." "A kad me policija pita gdje sam bio, to da im kaem?" Lice joj se jo vie smrknulo. "Recite im da ste zalutali." "Moda i hou... za pravu nagradu." Ovaj put je puhnula upravo divljaki. "Da imamo novca za podmiivanje, zar bismo bili ovdje?" "Pogreno ste me shvatili, gospoo. Moja valuta su informacije. Ali, znate, vi ste druga osoba na Kibouu koja me je pokuala podmititi. Je li to neki lokalni obiaj?" Usta su joj se nijemo micala. "Tko je bio prvi?" "Bijela krizantema." "Dojmljivo." "Svakako je ostavilo dojam na mene, iako ne onakav kakvom su se oni nadali. Mali darovi pospjeuju prodaju. Veliki darovi slue zatakavanju. Nakon toga sam se stvarno zainteresirao." "A jeste li prihvatili va veliki dar, Vorkosigan-san?" Nije se trudio ispraviti to u Vorkosigan-sama ili moda - dono; bar mu je pravilno izgovorila ime. "Na toj razini, prezirno odbijanje nije samo kratkovidno, nego i potencijalno opasno. Mislim da bi dan-dva odmora ovdje pogodovalo mom zdravlju." "A kako mogu znati da vae pismo prijatelju nee stvoriti jo gore probleme za nas?" "Nee ako ja tako kaem. Nadreen sam mu." Usne joj se iskrivie. "Da, a bome se tako i drite, zar ne?" Suze se u svoje vrijeme nedvojbeno nagledala menaderskog epirenja. Miles se pitao jesu li njezini efovi ikad shvatili koliko ih je pomno motrila. Jin je njihov razgovor pratio uz zabrinutu kripu stolice. "Mogu odnijeti njegovo pismo, Suze! Uope mi nije teko."

32

Miles joj prui otvoreni dlan, nagovarajui je i molei u jednakoj mjeri. "Razmislite. Tajnost vam nee biti nita ugroenija nego to ve jest" - preutio je osim ako me ne namjeravate ubiti zato bi joj davao ideje - "a zauzvrat ete stei moju zahvalnost." "A koja mi je korist od nje?" Na Barrayaru, povelika. Ali, kao to je Roic vie puta istaknuo, nisu na Barrayaru. "Neto u ve smisliti." Njezine obrve odavale su krajnju sumnjiavost. No obratila se Jinu: "Nije li ti Yani lijepo rekao da ga ostavi gdje si ga i naao? Eto zato dobra djela samo donose nevolje, Jin!" Miles nije mogao procijeniti je li to bio pristanak ili odbijanje, ali ona je teko uzdahnula i nastavila: "Odvedi Vorkosigan-sana u skladite i nai mu neto ime e pisati. I neto na emu e pisati." Jin je ushieno skoio na noge. Miles je zahvalio i odmah poao za Jinom, da se Suze ne stigne predomisliti. Premjetajui se s noge na nogu, Jin je gledao Miles-sana, jer tako je odluio razmiljati o njemu da si ne lomi jezik onim prezimenom, kako prebire po polupraznim kutijama s listovnim papirom na polici u skladitu. Veinom je to bio papir namijenjen starim damama koje piu formalne zahvale, ureen cvjetiima i tome slinom, iako je Jin s odreenom enjom mjerkao listove s uzorkom tenadi. ovjeuljak je uz trzaj obrve odabrao papir i zatim poeo pretraivati kutiju punu odbaenih olovaka, isprobavajui koje meu njima jo piu. Naao je dvije, tutnuo ih u dep i obazreo se po prostoriji. "Ovo mjesto izgleda kao staretinarnica. Ili tavan Kue Vorkosigan..." "Kad god ljudi meu otpadom pronau neto to im ne treba, donesu to ovamo da svima bude na raspolaganju", objasni Jin. "Ili kad... uh." Kad se po posljednji put sputaju do Tenburyja, ali to nije mogao izgovoriti. Nije ak bio siguran da to smije znati. Pogled Miles-sana zapeo je za neto. "Ah! Cipele!" Odepesao je do hrpe. Jin ga je slijedio i susretljivo se pridruio prekopavanju. Galaktiareva stopala bila su neto manja od njegovih, ali upravo zato je Jin prije mjesec dana i morao ovdje potraiti nove cipele za sebe: prsti su mu probili vrhove prethodnog para onako kako proljetni izdanci probijaju povrinu zemlje. Fine damske cipele nisu bile od koristi ni veini ovdanjih dama, pa je njih bilo napretek, no Miles-san je na kraju uspio pronai par tenisica odgovarajue veliine. Imale su enskast cvjetni uzorak, ali on ih je navukao i pritegnuo remenje ne obazirui se na to. "To je ve bolje. Sad se mogu normalno kretati." Okretao se, paljivije promatrajui zalihe. "Ha. tapovi!" Priao je zbirci tapova naslonjenih na zid u kutu i poeo ih pregledavati, zaobilazei one vrste medicinske tapove s vie nogara podloenih gumom, kao i sve koji su mu bili predugi. Prije konane odluke svakim je tapom u uem izboru zamahnuo kao da je ma te njime snano udario o zid, pa Jin nije mogao odrediti treba li mu tap kao pomo pri hodanju ili kao oruje. Jin ga je za svaki sluaj natrag u svoj dom na krovu poveo unutarnjom rutom, koja je stubitem za izlaz u sluaju nude vodila do vrata izmjenjivake stanice.

33

Miles-san zauzeo je stol i stolicu, izvadio papir i namrtio se, oito napregnuto razmiljajui. Nagnuo se i poeo krabati olovkom, uz povremene duge, zamiljene stanke. Do trenutka kad je prestao pisati, zapeatio pismo i podigao glavu, pogledavajui oko sebe, Jin je stigao oistiti kokoje kaveze, prebrojiti pilie, za sluaj da neki opet nije odletio s ograde zida, i ietkati Sreku. "Ima li isti, otri no? Ili pribadau, ili iglu?" "Pogledat u." Jin je naposljetku u polovinoj kutiji za prvu pomo koju je svojevremeno donio s ulice pronaao mali scalpel i uruio ga Miles-sanu, koji ga je odmjerio, slegnuo ramenima i, na Jinov uas, otrim vrkom zarezao svoj palac. Istisnuvi iz rane kaplju krvi, sagnuo se i pritisnuo palac preko preklopa omotnice, ostavljajui na njemu jasan otisak prsta koji je zatim zaokruio i potpisao inicijalima. "ovjee", ree Jin. "Zato ste to uinili?" "DNK. Otisak palca jednako je dobar znamen kao i bode--peatnjak mog djeda. Bolji. U njegovo vrijeme nije bilo skeniranja DNK. Na kraju krajeva, ne moemo od jednog ataea oekivati da se pretrgne oko neke anonimne poruke s ulice." U nastavku je Jinu dao dosta komplicirane upute za snalaenje u istonom dijelu grada i zatraio da mu ih Jin sve ponovi; uvi tu recitaciju, samo je uzdahnuo i opet se sagnuo da napie ime i adresu primatelja na vanjskoj strani omotnice. "Pretpostavljam da e nekako ve doi do njih. Ali pazi, ne stavljaj ovo u ruke nikome osim poruniku Johannesu ili konzulu Vorlynkinu. Vrlo je povjerljivo." Jin mu je obeao da nee i otiao potraiti svoju kutijicu s kovanicama. Uzeo je koliko mu je trebalo za tramvajsku kartu u oba smjera. Poslije toga je spao na nekoliko novia. "To ti je sve to ima u blagajni?" upita Miles-san, virei preko njegova ramena. Jin kimne. "Pa, ako isporui moje pismo, moe raunati na povrat novca." Jin nije znao koliko bi to trebao ozbiljno shvatiti, ali ipak je kimnuo. Sad je na njemu bio red da Miles-sanu izrecitira niz uputa za postupanje u sluaju izbijanja neke ivotinjske krize dok Jin bude odsutan, to je kod njegova gosta izazvalo neto treptanja. On je, dodue, sve to je uo ponovio bez ijedne pogreke. Jin je spremio pismo u koulju i uz jo jedan skeptian pogled preko ramena spustio se niz ljestve. U cijevnom tramvaju nervozni se Jin neprestano pribojavao da ga ljudi gledaju, ali nitko ga nije zgrabio za ruku da ga odvue u slubu osiguranja. Na velikoj tranzitnoj postaji u centru malo je nedostajalo da se izgubi jer nije poznavao rute za istoni dio grada. Zato nije skidao pogled s karata na zidu, ali pazio je da niim ne oda svoju paniku. Susretljivi ljudi za njega su bili jednako opasni kao i sumnjiavci. Naposljetku je pronaao pravi tunel i pravu postaju. Pjeaenje kroz est blokova, bez previe skretanja, dovelo ga je na odredite. etvrt u kojoj se naao nije se odlikovala urednim stambenim zgradama onog tipa u kojem je i sam

34

odrastao, nego zastraujue luksuznim kuama iji su vrtovi bili ograeni zidom. Neke su na ulazu imale sjajne mjedene ploe iz kojih se vidjelo da je rije o veleposlanstvima razliitih planeta - jedna osobito velika i impresivna vila pripadala je Escobaru. I barrayarski je konzulat, na svu sreu, bio jasno oznaen i u usporedbi s escobarskim veleposlanstvom nije djelovao tako strano - bila je to omanja kua u blizini ulice, pa Jin nije imao vremena prestraiti se dok je prilazio vratima. Nije bilo uniformiranih straara, a ukrasna eljezna vrata na ogradi bila su tako niska da ih je Jin mogao i preskoiti, osim to to nije bilo potrebno jer su ve bila otvorena, pozivajui na ulazak. Jin je progutao knedlu i pritisnuo zvono. Vrata mu je otvorio plavokosi mukarac u koulji i hlaama s naramenicama. Izgledao je izguvano, umorno i nedepilirano. Kad je ugledao Jina, obrve su mu se spustile od mrtenja. "Ne primamo icare i prosjake", rekao je obeshrabrujuim tonom. Imao je isti onaj tvrdi naglasak kao i Miles-san, ali Jin je na svoj oaj shvatio da nisu svi Barrayarci niskog rasta. Ovaj je mukarac bio vrlo visok. "Molim vas, gospodine, ja sam glasnik. Imam pismo za porunika Johannesa ili konzula Vor, ovaj, Vorlynkina." Prisjeajui se Milessanova kratkog opisa porunika, Jin je pretpostavljao da upravo gleda u njega, ali otkad se porunici javljaju na vrata? I osim toga, pomislio je Jin s neto gorine, Miles-san je rekao da je Johannes simpatian djearac, a ne stravina odrasla osoba. Iako vjerojatno samo odrasle osobe i mogu postati porunici. "Ja sam Johannes." Jin je zavukao ruku u koulju; mukarac se napeo, oputajui se tek kad je Jin izvukao pismo. "Od Miles-sana... od gospodina Vorkosigana." Pazio je da pravilno izgovori ime. "Sranje!" Jin se lecne. U sljedeem trenutku porunik Johannes jo ga je vie prepao jer ga je zgrabio za ruku, povukao u predvorje i zalupio vrata. epao je pismo, podigao ga prema svjetlu i rastrgao omotnicu, zastajui tek koliko je trebalo da prema gornjem katu vikne: "Stefin!" Pogled mu je letio preko urednih, gusto ispisanih reenica. "iv je, oh, hvala bogu! Spaeni smo!" Niza stube je dokloparao drugi odrasli mukarac, neto stariji i jo vii od prvoga. Bio je odjeven kao bilo koji poslovni ovjek iz Northbridgea, ukljuujui hakama hlae, osim to je njegova haori jakna irokih rukava bila rastvorena i to je izgledao jednako nepovjerljivo i umorno kao porunik. "to je, Trev?" "Vidi ovo! Pismo od lorda Vorkosigana - nije zarobljen!" Drugi mukarac pogledao je preko porunikova ramena i ponovio: "Hvala bogu! Ali zato se nije javio?" U sljedeem trenutku dodao je: "to? to?" Porunik je okrenuo list pa su nastavili itati. "Je li on poludio?"

35

Stariji mukarac zagledao se u Jina suenih oiju, budei sve Jinove najgore strahove. Ve je mogao vidjeti kako se nad njega nadvijaju policajci. "Je li ovo istina?" zapita stariji mukarac. Jin se sagnuo, podigao s poda omotnicu i utke mu je pruio. Progutavi knedlu, uspio je istisnuti: "Rekao je da e vam se svidjeti otisak prsta. Rekao je da je to isto kao peat njegova djeda." "Je li to krv?" "Ovaj, da...?" Stariji mukarac preda omotnicu poruniku. "Odnesi je dolje i provjeri." "Da, gospodine." Trev-san nestao je u prolazu u dnu predvorja. Zatim je uslijedilo lupanje vratima i bat koraka koji su se sputali niz neke druge stube. "Oprostite, gospodine, jeste li vi konzul?" Jin je stekao maglovitu predodbu da je konzul neto slino veleposlaniku, ali sitnije. Ba nekako kao i njegova kua. "Jer je Miles-san rekao da njegovo pismo predam samo poruniku ili konzulu Vorlynkinu." Ovaj put je prezime uspio izgovoriti bez zapletanja jezikom. Jin bi od pravog veleposlanika oekivao da bude zdepastiji i stariji, ali ovaj je mukarac bio vitak i ne tako star kao Miles-san. U svakom sluaju nije imao sjedina u smeoj kosi. "Ja sam Vorlynkin." Pogled uperen u Jina postao je jo intenzivniji. Oi su mu bile izrazito plave, kao vrue ljetno nebo. "Gdje si vidio lorda Revizora Vorkosigana?" "Ovaj, sreo sam ga sino. Izgubio se u Kriokombama. Tako je rekao." "Je li dobro?" Odgovor bi bio kompliciraniji od samog pitanja, pa je Jin zakljuio da je bolje umiriti ga nego se uputati u objanjenja: "Jutros je puno bolje. Servirao sam mu jaja." Vorlynkin je trepnuo i ponovno pogledao pismo. "Da pismo nije pisano njegovom rukom ako ovo pismo nije pisano njegovom rukom - brzopentao bih te iz ovih... eh. Gdje si ga vidio?" "Ovaj, tamo gdje ivim." "A gdje je to?" Sad je bio pritijenjen izmeu Suze i ovog uznemirujueg neznanca. Inae nije smio razgovarati s neznancima ili ikome rei za postrojenje, to su mu ponovili bezbroj puta. Zapitao se bi li uspio mugnuti kroz vrata i niz prilaz prije negoli ga konzul stigne uhvatiti. "Ovaj, u mom stanu...?"

36

"to..." Na Jinovo iznenaenje, Vorlynkin nije nastavio s ispitivanjem, nego je opet okrenuo pismo. "A kako se ponaao?" "Ovaj... postavljao je puno pitanja." Jin je malo porazmislio i rekao: "Znate, vie nije otet." "Ali zato kao kurira poslati dijete...?" promrmljao je Vorlynkin. Kako nije bio siguran je li pitanje uope upueno njemu, Jin nije ni pokuao odgovoriti. Niti je ovo bio pravi trenutak da Vorlynkinu objanjava da mu je skoro dvanaest godina. Sve mu se inilo da bi za njega bilo najsigurnije da to manje govori. Drugi mukarac - porunik Johannes, Trev-san, svejedno - dotoptao je natrag u predvorje, maui omotnicom prema efu. "Nije krivotvoreno. to sad, gospodine?" "I dalje moramo traiti njegova orunika - on misli da je Roic otet. Tu se, to se lokalaca tie, nita nije promijenilo. Pretpostavljam da moramo postupiti tono kako nam je napisao. Ali poalji holosnimku pisma CarSigovim Galaktikim Poslovima na Komarru, prioritetnom potom i kodirano." Porunik je izgledao optimistino. "Moda e oni imati neku zapovijed za nas. Neku drugu zapovijed. Neku koja ima smisla." "Ne u sljedeih nekoliko dana. I samo pomisli kome bi se morali obratiti za opoziv ove." Iz nekog zagonetnog razloga, tu su se mukarci uznemireno pogledali. "I dalje smo preputeni sami sebi." Jin se skrueno nakalje. "Miles-san je zatraio da donesem odgovor." "Da", ree konzul. "Priekaj ovdje." Pokazao je na krhku stolicu privuenu uza zid. Neto dalje stajala je jo jedna identina stolica, a izmeu njih komodica ukraena svilenim cvijeem iznad koje je visjelo zrcalo. Oba mukaraca opet su odmarirala u podrum. Jin sjedne. Samo odlunost i jezgrovitost tog dala mu je hrabrosti da ne pobjegne im mu se ukazala prilika. Unato sumnjiavosti prema Jinu, pismo Miles-sana shvatili su ozbiljno, to je bilo olakanje. Dugo je ostao sam. U nekom trenutku je ustao da zaviri u prostorije na obje strane predvorja. Jedna je bila neka vrsta dnevne sobe, i vrlo luksuzna; druga je izgledala ozbiljnije, vie kao ured. Nigdje nije bilo ni traga kunim ljubimcima, ak ni ptici u krletki ili maki. Kad je iz sporednog hodnika izaao novi mukarac, iznenaeno ga pogledao i rekao: "Mogu li ti nekako pomoi?", bilo mu je drago to nije nastavio potragu za ivotinjama. Ovaj je ovjek govorio normalnim naglaskom za Kibou. Jin je energino odmahnuo glavom. "Porunik Johannes je ve preuzeo stvar. Mene." Lakoa s kojom je Jin izrekao porunikovo ime kao da je smirila mukarca. "Oh", rekao je i otiao u ured. Sjeo je za komkonzolu i latio se nekog posla. Jin se nakon toga vie nije micao sa stolice.

37

Mnogo kasnije, Vorlynkin se vratio. Drao je u ruci novu zapeaenu omotnicu, neoznaenu i poslovna izgleda, znatno deblju od one koju je donio Jin. "Misli li da bi mogao ovo uruiti lordu Vorkosiganu - ali samo njemu?" Jin ustane. "Dosad sam sve obavio kako treba." "Istina." Vidno oklijevajui, konzul mu predade omotnicu. Jin ju je opet spremio u koulju i nije se vie zadravao. Meni ovdje nita nije jasno. Uz zabrinut pogled preko ramena, Jin je proao kroz eljezna dvorina vrata. Ali bilo mu je drago to Miles-san ima prijatelje. Kakve-takve.

etvrto poglavlje
im se uvjerio da se Jin bez problema spustio preko ograde, Miles se ranije koritenim putem vratio u podrumsku menzu, pazei da nigdje pogreno ne skrene. Znao je da je uranio na ruak kad se na njegov dolazak sumnjiavo okrenulo samo nekoliko glava. Sinulo mu je da je ovdje manje upadljiv u dronjcima nego to bi bio u formalnoj sivoj odori carskog revizora, odijelu tako stroga izgleda da je svuda u neksusu signaliziralo Gle ozbiljnu osobu, bez obzira na hirove lokalne mode. Gle uliara mnogo je bolje odgovaralo njegovim trenutnim potrebama. aica stolova bila je od kuhinjskog prostora odijeljena dugim pultom za posluivanje iznad kojeg su bili postavljeni visei metalni elementi. Zaobiavi ga, ugledao je neku vrstu velikog elektrinog samovara koji je obeavao aj. Pokraj samovara stajala je rasparena kolekcija alica, a iznad njih natpis Operi svoju alicu! Nije mogao procijeniti imaju li alice vlasnike ili su na raspolaganju svima, to mu je dalo savrenu izliku da zapodjene razgovor sa enom, oito Akinom zamjenom, koja je upravo mijeala juhu u loncu od dobrih deset litara. Obratio joj se: "Smijem li uzeti jednu?" Slegnula je ramenima. "Samo naprijed. Ali poslije je operite." Otresla je kuhau o rub lonca i stavila je na stranu. "A vi ste novi?" "Iznimno nov." "Pravila su: kuhaj to eli, isti za sobom, nadomjesti sve to potroi, priloi novac za smonicu kad moe. Upiite se na raspored za ienje koji visi na vratima friidera." "Hvala. Zasad u samo aj..." Miles otpije gutljaj. aj je bio vru, jeftin, gorak i sluio je svrsi i kao stimulans i kao pomagalo za daljnje poticanje razgovora. "Vi ste ovdje ve due vrijeme?" "Dola sam s bakom. Neu jo dugo."

38

Dok je smiljao kako da je navede da to poblie objasni, iza njega se zauo poznat svadljivi glas: "Je li juha konano gotova?" Visoki, povijeni starac sagnuo se da proviri kroz otvor za posluivanje. Impresivni bijeli brkovi visjeli su nadolje, uokvirujui njegov namrteni izraz i njiui se dok je govorio. Poput ticala kukca, ah. "Jo pola sata", dovikne ena. "Samo ti sjedi." "Mislim da sam njega ve sreo", promrmlja Miles. "Zove se Yani?" "Aha, to je on." Vukui korake, Yani se pribliio da si natoi aj iz samovara. Namrgoeno je pogledao Milesa. Miles je uzvratio vedrim osmijehom. "Dobro jutro, Yani." "Znai, otrijeznio si se. Odlino. Idi kui." Yani je stegnuo alicu objema rukama, moda zato da mu se prestanu tresti. Polako se vratio za jedan od stolova. Miles se nije dao smesti: istog je trena poao za njim i sjeo mu suelice. "Zato si jo tu?" upita Yani. "Jo ekam na prijevoz. Da se tako izrazim." "To svi ekamo." "Jin kae da ste oivljenik. Jeste li se doista dali zamrznuti prije sto godina?" Dakle, negdje oko zavretka barrayarskog Vremena izolacije i pred sam poetak povijesnih previranja koja je Yani manje-vie prespavao. "Pretpostavio bih da e vas ovdanji kroniari usmene povijesti opsjedati." Yani se gorko nasmije. "Teko. Ljudima je dosta intervjua s oivljenicima. Mislio sam da bih mogao neto zaraditi od asopisa, ali ima nas previe. Nitko nas ovdje ne eli. Sve je preskupo. Grad je prevelik. Naseljavanje se trebalo odvijati na veoj povrini. Kvragu, mislio sam da e dosad teraformirati dobar dio prostora do polova. U politici nita ne valja i nitko se ne zna pristojno ponaati..." Miles ga je uz ohrabrujue mrmljanje poticao da nastavi. Ako je u svojoj ranoj mladosti ita usavrio, bila je to vjetina da ugodi starcu sluanjem njegovih alopojki. Jedno kimanje glavom Yaniju bilo je dovoljno se upusti u iscrpnu osudu Kiboua, svijeta koji ga nije trebao, niti je imao mjesta za njega. Neke je fraze ve tako dotjerao da su mu iz usta izlazile u urednim odlomcima, kao da ih je izgovarao svakome tko bi zastao da ga saslua. Od ega su dosad sigurno ve svi odustali... nekoliko stanara koji su u meuvremenu uli u menzu Yanijev su stol zaobili u irokom luku. Zamueno starako oko iskrilo se od sree zbog novog sluatelja koji niim nije pokazivao da bi si odgrizao nogu samo da pobjegne od njega. ak je i Milesova pretpostavljena narkomanija nakratko bila zaboravljena.

39

I dok je Yani tako trabunjao, Miles se poeo prisjeati vlastitog djeda. General grof Pjotr Vorkosigan, osloboditelj planeta, unitavatelj i stvaratelj careva te pokreta dobrog dijela povijesnih promjena koje je Yani propustio, nasljednika je dobio tek u pozno doba, ba kao i Milesov otac njega, pa djeda i unuka nisu dijelile dvije, nego gotovo tri generacije. Ipak su se na svoj udni nain voljeli. to bi se promijenilo u Milesovu ivotu da su njegova djeda samo zamrznuli kad je Milesu bilo sedamnaest godina, a ne istinski pokopali? I da njegov predstojei povratak uvijek visi u zraku kao obeanje, ili moda kao prijetnja? Stari general bio je poput velikog stabla, ali stablo ne slui samo tome da prui zaklon od oluje. Po emu bi sve Barrayar bio drugaiji da se ta golema figura nije sruila, doputajui sunevim zrakama da se probiju do umskog tla i potaknu rast novih izdanaka? to ako se na Barrayaru nije moglo ekati da prirodna smjena generacija dostojanstveno ukloni stari poredak, nego je jedini nain da se pokrenu promjene bilo njegovo nasilno unitenje? A Milesu je prvi put sinulo da prisvajanje glasakih prava, kao i nedostatak medicinskog napretka u obrtanju procesa starenja, moda nisu jedini razlozi zbog kojih krio-korporacije svoje korisnike radije zamrzavaju, nego odmrzavaju. Yani je u meuvremenu raspreo priu o tome kako ga je njegova krio-korporacija prevarila, oito tako to ga u ovaj novi svijet nije isporuila u cvijetu mladosti, bogatog i slavnog, to je otprilike bila ista ona toka u kojoj je Milesa ranije uvukao u svoju tiradu. Yani je bio kao putnik kroz vrijeme koji tek dolaskom na odredite shvati da mu ono nije nita drae od polazne toke na koju se vie ne moe vratiti, pritom ne primjeujui da je jedini zajedniki faktor u toj prii on sam. A koliko jo takvih kao on lunja ulicama Kiboua? Izgovarajui se njihovim praznim alicama, Miles je dohvatio obje i otiao ih ponovno natoiti. Dok je prao svoju alicu i dolijevao jo aja u Yanijevu, Miles je ispod glasa upitao kuharicu: "Je li istina da su Yanija ljudi odbacili zato to je oivljenik?" Puhnula je. "Kladila bih se da su i prije sto godina svi bjeali od njega. Ne znam zato je mislio da e se to promijeniti." Miles je suspregnuo osmijeh. "Da." Ona je ipak uhvatila taj letimini osmijeh i sad ga paljivije pogledala. "Vi ba i niste jako stari. Jeste li bolesni?" Miles trepne. "Zar izgledam tako mamurno?" "Mislila sam da ste moda zato ovdje." "Pa, imam kroninu bolest, ali radije ne bih o njoj." Kako je pogodila? Konvulzije nisu bile vidljive izvana, kao, primjerice, kone lezije. Miles je opet imao osjeaj da uope ne razgovaraju o istoj stvari i da ga je upravo uputila na koristan trag. Ali kakav?

40

Nije dobio priliku za daljnja pitanja, jer se u tom trenutku okrenula i rekla: "Oh! Tenburysan!" Na ulazak mukarca izrazito bujne kose u izlizanom kombinezonu i koulji podvrnutih rukava, mnoge su se glave okrenule prema njemu, ali poglede je uglavnom pratilo kratko kimanje ili prijateljsko mahanje. I on je pozdrave uzvraao utke. Mukarac je doao u kuhinjski prostor. Zavukao je ruku u gustu smeu bradu proaranu sjedinama, poeao se, kimnuo kuharici i ispruio poznati vr, koji je ona isprala i ponovno napunila kavom. "Va ruak je spreman, Tenbury-san", doviknula je preko ramena. "Vrea je u friideru." Mukarac je progunao zahvalu i priao ugostiteljskom hladnjaku. Miles je tek sad shvatio da to obilje neukrotive kose ne skriva grau medvjeda, nego krakato tijelo i blijedo lice. Mukarac je izvadio suknenu vreu, okrenuo se i odmjerio Milesa. "Vi ste novi." "Ja sam Jinov prijatelj", odgovori Miles, ne ba direktno. Ili bar dio njegove zbirke. "Stvarno? A gdje je deko?" "Poslao sam ga van da neto obavi za mene." "Eh. Dobro. Vrijeme je da neto pone raditi." "U dva deset curi pipa", obavijesti ga kuharica. "Dobro, dobro. Donijet u alat nakon veere", ree mukarac. Uzeo je vr i polako se udaljio. "A tko je to?" upitao je Miles kad se kuharica opet prihvatila kuhae. "Tenbury. On je ovdje nadstojnik." Miles se maglovito prisjetio da je ve vie puta uo tu rije i zapitao se ima li i ona znatno ire znaenje od uobiajenog, slino Suzinoj tajnikoj tituli. Bilo kako bilo, upravo mu se pruila prilika da utvrdi odakle dolazi struja i kamo otjeu otpadne vode. Da prieka Jina za posredovanje pri upoznavanju? Miles nije imao beskonano mnogo vremena za istraivanje... noge su se ve pokrenule, odluujui umjesto njega. Mahnuo je kuharici u znak zahvale, odnio Yaniju novu alicu aja, prijateljski kucnuo po stolu da ga pozdravi i stigao do vrata u pravi as da moe slijediti Tenburyja koji je ve bio odmakao. Izlizani gumeni potplati na tenisicama iz skladita priguivali su Milesove korake kao to se i nadao. Zauvi kripu arki, Miles je urno skrenuo za ugao i vidio da se to zatvaraju vrata na sljedeem stubitu. Duboko je udahnuo i krenuo istim putem. Stube su se sputale u paklensku tminu. Disanje mu se ubrzalo. Preplavilo ga je olakanje kad se na zidovima pred njim najednom pojavio odsjaj - Tenbury je izvadio runu svjetiljku. Dobro je, tip ipak ne vidi u mraku kao vukodlak. Na etvrtom odmoritu, zaulo se struganje tekih vrata pri otvaranju i odsjaj svjetiljke je nestao. Miles je produljio korak, ispruio ruke i

41

naao kvaku. Ta je vrata otvorio opreznije, provlaei se kroz njih postrance. Pridravao ih je dok se nisu posve zatvorila da izbjegne buku. Nemirno svjetlo udaljavalo se desno od njega; skrenuo je u istom smjeru, mislei o lutajuem plamenu u movari koji neoprezne putnike vabi u propast. Dok je tako hodao, postao je svjestan da mu u kutovima oiju pleu iskrice nalik na lebdee krijesnice, to je jo vie pojaalo ugoaj nonog prolaska kroz movaru. Trepnuo je i slika se izotrila, otkrivajui ratrkana kontrolna svjetla zelene boje - znak da je sve u redu - koja su nasumino krivudala du zidova s obje strane hodnika. Miles se nekako natjerao da isprui ruku, putajui da mu prsti putuju preko sad ve dobro poznatih izboina gusto natiskanih polica s krio-ladicama. S time to ove nisu bile naputene I prazne, nego u pogonu - ako ne sve, jedan dio svakako. Zahvaljujui kvalitetnoj izolaciji, prednje stijenke ladica imale su sobnu temperaturu - stvarno, nije bilo opasnosti da e mu se koa zalijepiti za povrinu i da e ga staklene sige obrasti poput ahure iz koje nema izlaza. Ipak je ruke privukao tijelu i nastavio hodati sredinom hodnika, pratei ono magino svjetlo. Kad su se u dnu hodnika otvorila nova vrata, stao je kao ukopan. Nakratko ga je zabljesnula sasvim obina rasvjeta uredsko-laboratorijsko-stambenog tipa, zbog ega se inilo da upavu glavu ispred njega, koja se, sreom, nije okrenula, okruuje aureola. Vrata su se zatvorila, a oko Milesa se opet sve zamrailo. Dok su mu se oi opet polako privikavale na tamu, njezinu gustou ublaile su, ako se to moglo tako rei, ratrkane zelene tokice svjetla. Uspio je nazreti vlastite rukave, sivkaste poput koe lea. Nije, dakle, otkrio pumpnu stanicu niti elektrine transformatore. Otkrio je pravu tajnu ovog mjesta - funkcionalne krio-komore. itav niz nepoznanica uredno se posloio na svoje mjesto. Suze i kompanjoni upravljali su tajnom krio-korporacijom. Ne - krio -zadrugom. I to, ako se Miles nije varao, bez doputenja, bez plaanja poreza i bez inspekcije. Ilegalna operacija, neslubena u svakom pogledu. Kibou-daini - cijeli je planet bio tako opsjednut varanjem smrti da su ak i ljudi s ulice nekako uspjeli u otpadu ieprkati neto nade za sebe. to je svakako bilo bolje od ivota i smrti u kartonskoj kutiji koja se polako raspada, morao je priznati Miles. Usta su mu se rastvorila u nijemom smijehu. A ja sam mislio da su moje stare egzibicije bile vratolomne... Kako su, dovraga, Suze i pomagai koje je vrbovala uspjeli zdipiti itavo postrojenje - i to vjerojatno u razdoblju dok su ga zatvarali i odnosili inventar, a korisnike premjetali u otmjeni novi Kriopolis na zapadnoj strani grada, meu one upadljive piramide osvijetljene reflektorima? Miles je odjednom umirao od elje da uje cijelu priu. Nezgodna formulacija, moj lorde Revizoru. U ovom hodniku ni treina krio-ladica nije bila osvijetljena onim krijesnikim svjetlima, a koliko jo ima takvih hodnika? Mjesta za nove muterije bilo je napretek. A onda je, budui da je njegov mozak tako funkcionirao, pomislio kako bi ovdje bilo lako poiniti umorstvo krio-ladicom.

42

ibicarenje bez premca, jedno ivo tijelo skriveno meu stotinama mrtvih. U zapeaenoj crnoj kutiji brzo bi dolo do guenja, ak i prije zamrzavanja, a dok bi ga netko pronaao ve bi bilo prekasno... Kao da to ve nisam doivio. Ba udno to ga ta pomisao uope nije umirila. Priao je vratima u dnu hodnika, podignutom rukom dotaknuo hladnu metalnu povrinu i zatim jednostavno ostao tako stajati punu minutu. A onda je stisnuo aku i pokucao. Zaulo se kripanje stolice. Vrata su se djelomice otvorila, a u razmaku izmeu njih i dovratka pojavilo se bradato lice. "Da?" "Tenbury-san?" "Samo Tenbury. to elite?" "Postaviti vam par pitanja, ako mi doputate." Tamnosmee oi ispod upavih obrva se suzie. "Jeste li razgovarali sa Suze?" "Jin me jutros odveo k njoj, da." Iz upave brade izvirile su Tenburyjeve napuene usne. "Oh. Dobro." Vrata se irom otvorie. Ne ispravljajui pogrenu predodbu da ga je Suze pripustila u njihovu skrivenu zajednicu, Miles je smjesta uao. Prostorija je sluila kao ured, kontrolna soba za redove krio-ladica i stambeni prostor, bar sudei po raspremljenom podnom leaju kraj jednog zida i hrpama osobnih stvari. U dnu sobe otvorena vrata vodila su u prostoriju koja je izgledala kao neka vrsta servisa za popravke. Miles je u polumraku zamijetio radne stolove i police s alatom. Radna stolica bila je ujedno i jedina stolica u prostoru, pa je Miles u prvi mah pretpostavio da je Tenbury nedrutveniji od Suze. Nadstojnik je, meutim, Milesu uljudno dao znak da sjedne, dok se sam naslonio na upravljaku konzolu. Milesu bi bila draa obrnuta situacija, jer mu je ovako prijetila ukoenost vrata i blamaa zbog kratkih nogu kojima je mogao samo mlatarati iznad poda. No kako nije elio kvariti ve zapoeti korisni dijalog, sjeo je i uvis uputio nenametljiv osmijeh. Tenbury je nakrivio glavu i ponovio kuhariinu primjedbu. "Izgledate premlado za nas. Zar ste bolesni ili tako neto?" Miles je ponovio odgovor koji je jednom ve upalio. "Imam neizljeive konvulzije." Tenbury se suutno lecne, ali ree: "Probajte opet s lijenicima. Moda na nekom drugom planetu."

43

"Jesam. Bilo je skupo." Miles je rijei popratio izvrtanjem praznih depova. "Zato ste ovdje zavrili? Nemate ni pare?" "Moglo bi se tako rei." Iako je primjenu pretjerane doslovnosti obino uvao za ispitivanja pod brzopentom, Miles iz nekog udnog razloga nije tom ovjeku elio lagati u oi. "Nije to tako jednostavno." "Mda, nikad nije." "Moete li mi pokazati to bi me ovdje ekalo? Mislim, ako ostanem?" Guste obrve su poskoile. "Moj vas rad ne treba zabrinjavati. Doite, i vidjet ete." Tenbury ga je proveo kroz radionicu, spoj strojarske i medicinske tehnike. Na radnom stolu bili su razasuti razmontirani dijelovi hladnjae. "Dio komora odravam u funkciji tako to vadim dijelove iz drugih", objasni Tenbury. Miles je poticao tehniara da se raspria o ezoterinim stranama svog zanata istim mrmljanjem koje je primijenio i na Yaniju, ovaj put s veim uspjehom. A kad vie nije imao snage sluati o ustroju krio-komora, upitao je: "Ali zar vam nee ponestati dijelova?" "Ne jo neko vrijeme. Postrojenje je prvobitno trebalo usluivati dvadeset tisua korisnika. U dvadeset godina ostvarili smo samo desetpostotnu ispunjenost kapaciteta. Priznajem da smo u ono doba imali skromnije ciljeve. Moemo ovako nastaviti jo desetljeima. Bar dok sam ja tu." "A onda? Na koga se oslanjate za oivljavanja?" "Jo nam ne treba nitko za oivljavanja. U svakom sluaju, ona su puno nezgodnija." Ne reci. "A tko obavlja krio-pripremu?" "Medicinska sestra u postrojenju. Prije ili poslije ete je upoznati. Odlina je, a i ima pripravnicu, Ako. Vjerojatno bih i ja trebao nai dvoje takvih mladaca." Milesa to nije iznenadilo. Hitna krio-priprema bila je dovoljno uvrijeen medicinski postupak da ga je nauio ak i on, bar u teoriji, u sklopu obuke iz prve pomoi u vojsci. U normalnim uvjetima postupak je nedvojbeno bio doraeniji, pa poslije njega nije bilo toliko sluajeva krioamnezije i ostalih neeljenih nuspojava. Manje ozljeda na poetku procesa znailo je manje ozljeda od kojih se treba oporaviti, ali odabrati silazak u tu tamu hladnokrvno, kad se ve morao tako izraziti, dok jo die... "Pomisao na to jo me plai", ree on iskreno. "Za veinu je to krajnja mjera, a ne prvo emu pribjegnu. Premda, s vremenom svi doemo do toga. Nitko ne eli usred noi dobiti srani udar nakon kojeg se nee probuditi jer je ve zapoeo proces raspadanja. Sigurnije je ne ekati predugo." Tenburyjeve usne se iskrivie. "Iako danas neke korporacije pokuavaju uveati svoj udio na tritu poticanjem ljudi na rano zamrzavanje. Nisam siguran je li im raunica na mjestu."

44

"To zvui kao neelastina potranja, da", sloi se fascinirani Miles. "Vie klijenata sad samo moe znaiti manje klijenata kasnije. Kratkorona strategija za tako dugoroan projekt." "Da, osim moda za one koji bi inae propustili svoju ansu." Sad je bio red na Milesu da zamiljeno nakrivi glavu. "Pretpostavljam da ak ni sad nisu u stanju potpuno zasititi trite. A to je s religioznim tipovima?" "Oh, da, jo ima neto nesuglasnih." "Nesuglasnih?" "Niste odavde, zar ne? I pretpostavio sam po vaem naglasku, iako sam stekao dojam da ste ve due vrijeme na Kibouu. Mislim, s obzirom na to da ste spali na nas." "Bio je to vie nesretan sluaj. Ali drago mi je to sam nabasao na vas." Nesuglasni, ba kao i oivljenici, bili su jo jedna stavka koju su pomno orkestrirana razgledavanja u organizaciji korporacija propustila spomenuti, ali ak i da mu Tenbury nije susretljivo ponudio kratko objanjenje, Milesu ne bi bilo teko pogoditi u emu je stvar. Tenbury je smatrao da su ljudi koji zbog praznovjerja biraju pokop umjesto zamrzavanja samoograniavajua pojava. Miles se sjetio onih ekstremistikih utopistikih zajednica koje su prakticirale strogi celibat i izumrle u prve dvije generacije ili, bolje reeno, antigeneracije, i kimnuo da pokae da se, bar zasad, slae. Tenbury je potom Milesa ljubazno odveo iz radionice u drugi hodnik - blaeno osvijetljen, iako je ak i uz rasvjetu ugoaj bio neugodan spoj hodnika svemirske postaje i mrtvanice. Tamo je otvorio praznu, nedavno adaptiranu krio-ladicu i objasnio njezine performanse manirom krajnje suzdranog prodavaa rabljenih automobila. "Djeluje... skueno", ree Miles. "Nije ba prostrana", dopusti Tenbury. "Ali ako ste zavrili u njoj, ionako vie niste u stanju naglo se uspraviti u sjedei poloaj. esto sam se pitao ostane li ljudima neko sjeanje na njihov boravak u ladicama, ali svi oivljenici koje sam sreo kau da ne pamte nita." Zatvorio je ladicu i njeno je lupnuo da brava sjedne kako treba. "Samo zaspi i probudi se u budunosti koju je netko drugi odabrao za tebe. Bez snova", sloi se Miles. "Nema te, pa te opet ima, sve u treptaju oka. Slino anesteziji, samo to due traje." Kao intimna najava smrti, zasigurno manje traumatina kad do / nema te faze ne doe zato to ti je prsa razorila iglina granata, to je Miles morao priznati. Rairio je dlan preko prednjeg dijela ladice. "A to e se dogoditi sa svim tim sirotim zamrznutim ljudima" - ili zamrznutom sirotinjom - "ako vlasti otkriju ovo mjesto?" upava brada namrekala se zbog kratkog, neveselog osmijeha. "Pa, ne smiju dopustiti varijantu u kojoj se odmrznemo, istrunemo i onda nas oni zakopaju. To je protuzakonito."

45

"Ubojstvo?" "Svojevrsno. Jedna kategorija ubojstva, u svakom sluaju." Znai da ovo mjesto nije bilo tako uzaludno kao to se Milesu uinilo na prvi pogled. Netko jest razmiljao dugorono. Do koje mjere? Koga bi u budunosti mogla zapasti pravna odgovornost za ove zamrznute due? Gradsku upravu Northbridgea? Nekog neupuenog poduzetnika koji je novootkrivenu nekretninu kupio zbog zaostalih poreza, a da je nije provjerio? Varanje smrti, bome da. "Drugim rijeima, protuzakonito je zasad. A to ako se zakon promijeni?" Tenbury slegne ramenima. "Tada je nekoliko tisua ljudi umrlo spokojno i bez boli, s nadom, a ne u oaju. I za drugo nikad nee znati." Nakon zamiljene stanke dodao je: "Ionako bi bilo runo probuditi se u takvom svijetu." "Mm, vlasti se vjerojatno ne bi uputale u napor i troak oivljavanja ljudi koje e odmah pustiti da umru. Nema te... i onda te stvarno nema." Istu tu sudbinu moglo se doivjeti i na znatno gore naine. Miles se u to uvjerio mnogo puta. "Pa, vrijeme je da se vratim na posao", natukne Tenbury svom nepozvanom gostu. "Nadam se da vam je ovo pomoglo." "Da, pomoglo je. Hvala vam." Miles je pustio da ga Tenbury otprati kroz radionicu sve do prvog hodnika. "Mislim da u otii nahraniti Jinove ljubimce. Obeao sam mu." "udno je to dijete. Nadao sam se da bi mi on mogao postati pripravnik, ali njega vie zanimaju ivotinje nego strojevi." Tenbury je uzdahnuo, moda zbog aljenja, a moda zbog iskrenog uenja. Miles nije bio siguran. "Uh..." ree Miles, zagledavi se u zamraeni hodnik. "Prva vrata lijevo", ree Tenbury. Obzirno je ostavio vrata svog ureda irom otvorena kako bi Milesu osvijetlio put dok ne nae vrata u polutami. Poslije toga, Miles se orijentirao uz pomo stubine ograde i pomnog brojenja svih skretanja. Izbio je u podrum blizu menze, odakle se do Jinova krova popeo po unutarnjim stubama. Izlazei na danje svjetlo praen pozdravima nemirnih kokoi, pomislio je: Prokletstvo, stvarno se nadam se da e se deko brzo vratiti. Na velikoj tranzitnoj postaji u centru bilo se jednako teko snai u povratnom, kao i u dolaznom smjeru, zakljuio je Jin kad je po drugi put pogreno skrenuo. Vreva ga je ispunjavala nervozom, a guva je samo mogla postati jo gora jer se bliilo vrijeme prometne pice. Mora otii odavde. Mrtei se, dvaput se okrenuo oko svoje osi, ponovno se orijentirao i krenuo ususret kolonama koje su hodale ulaznim hodnikom, sudarajui se s brojnim ljudima koji su ili u suprotnom smjeru.

46

to li se samo nalazi u toj velikoj, debeloj omotnici koju mu je konzul Vorlynkin uruio? ukala mu je pokraj koe. Uavi u rotondu na drugoj razini, sklonio se s puta eni s djejim kolicima, a zatim se ramenom naslonio na stup i izvukao pismo. Razoaralo ga je to nije zapeaeno krvavim otiskom prsta, ali nije bilo sumnje da je vrsto zatvoreno. Nita od zavirivanja. Uzdahnuo je i gurnuo omotnicu natrag u koulju. Naposljetku je pronaao prave pokretne stube i odvezao se dva odmorita vie, do galerije na najvioj razini. Bio je zabrinut zbog svojih ivotinja. Hoe li se Miles-san dobro brinuti za njih? S odraslima nikad ne zna. Pretvarali bi se da te ozbiljno shvaaju, ali onda bi se iza tvojih lea podsmjehivali stvarima koje su ti vane. Ili bi ti rekli da e ionako sve brzo zaboraviti zato to si samo dijete. Ali Jin je stekao dojam da su se Miles--sanu njegovi takori zbilja svidjeli i ak je pustio da mu Jinni sjedi na ramenu i gricka mu kosu, a da nije ni trepnuo. Jin je uvijek znao kad neka odrasla osoba nije istinski shvaala koliko su takori svilenasti i smijeni i dobroudni. I osim toga jako su grizli samo u sluajevima kad ih se prejako stisne, to im stvarno nije mogao zamjeriti. Kad je osjetio stisak na ramenu, Jin je poskoio i ciknuo. Da je imao odgovarajue zube, moda bi ruku i ugrizao, ali ovako mu nije preostalo nita drugo osim da se okrene i pogleda uvis. Ravno u lice svoje najgore none more. Smea kosa, ugodan osmijeh, plava odora gradske sigurnosti. Nije samo zatitarka na podzemnom tramvaju; oni nose zelene odore. Prava policajka, ba poput one koja je dola po njegovu mamu. "Kako se zove, dijete?" Glas je bio prijazan, ali s elinim prizvukom. Jin otvori usta: "Jin..." A ne, to nee ii. Inae se bojao lagati odraslima, ali nekako je uspio istisnuti: "Jin, ovaj, Vorkson." Trepnula je. "Kakvo je to ime?" "Tata mi je bio galaktiar. Ali vie nije iv", urno se ogradio Jin. To i nije bila potpuna la. Prisilio se da ne misli na sprovod. "Zar te mama puta da sam dolazi u centar? Zna, sad traje nastava." "Ovaj, da. Poslala me da neto obavim za nju." "Hajdemo je onda nazvati." Jin joj pokae svoja mrava zapea. Osjeao je ledeno grenje u elucu. "Nemam runu kom-vezu, gospoo." "U redu je. Doi e u kabinu osiguranja pa emo je nazvati odande." "Ne!" Uspanieni Jin pokuao joj se otrgnuti iz stiska. Ruka mu je odjednom bila bolno izvijena na lea. Pritom mu se iz hlaa izvukla koulja, pa je omotnica glasno tresnula na

47

plonik. "Ne, ekajte!" Pokuao se baciti za omotnicom. Ne putajui mu ruku, ena ga je prestigla i podigla omotnicu. Zagledala se u nju i njezino mrtenje se produbilo. Promrmljala je u runu kom-vezu: "Dan, ifra est. Razina jedan." Koji trenutak kasnije, pojavio se drugi policajac. "to se zbiva, Michiko? Ulovila si malog depara?" "Nisam sigurna. Moda markiranta. Ovaj mladi mora doi u kabinu i nazvati svoju majku. A i moramo mu provjeriti identitet." "Moe." Oko Jinove druge ruke stegnula se jo snanija aka. Bespomoan, pustio je da ga vode. Sve bi dao da se moe oteti, ali nijedan stisak nije poputao. Kabina osiguranja imala je velike staklene prozore koji su gledali na rotondu. Unutra je bilo prohladno i kad su se vrata zatvorila, zavladala je blaena tiina, koja bi Jinu inae donijela olakanje, ali ne i sad. Mnogi su monitori bili ukljueni, a Jin je shvatio da su neki od njih spojeni na vid-kamere uperene ravno u lica ljudi koji se sputaju ili penju pokretnim stepenicama. U amoru, guvi i strci cijele postaje nije ih ni primijetio. ena ga je posjela na stolicu na okretanje. Noge su mu jedva sezale do poda. Onaj iroki mukarac, Dan, podigne svjetlosnu olovku. "Da ti vidim oi, dijete." Skeniranje mrenice? Bljesnulo je crveno svjetlo. Jin je zamirio najjae to je mogao i za svaki sluaj dlanovima prekrio lice. Ali ve je bilo prekasno. uo je da mukarac prilazi svojoj komkonzoli. "Dane, on se boji", ree ena. Jin je provirio kroz prste i vidio da podie omotnicu, stiui je i tresui kao roendanski poklon. "to misli, je li ovo razlog?" Komkonzola je zapitala. "Aha. Mislim da smo ga nali. To je bilo brzo." Policajac Dan podigne pogled i upita: "Zove li se Jin Sato?" "Ne!" "Ovdje pie da je nestao prije vie od godinu dana." Ne putajui Jinovu ruku, ena ga zaobie da pogleda holozaslon. "Zaboga! Obitelj e mu sigurno odahnuti kad im se vrati!" "Ne, nee! Pustite me!" "Sinko, a gdje si se skrivao punih godinu dana?" upita policajac Dan, iako mu ton nije bio neugodan.

48

"I to je ovo?" upita Michiko, namrteno vaui omotnicu u ruci. "Ne smijete je uzeti! Vratite je!" "A to je unutra?" "Samo pismo. Jako osobno pismo. Koje trebam predati. U, u ime nekih ljudi." Oboje policajaca se skamenilo. "Kojih ljudi?" upita Michiko. "Jednostavno... ljudi." "Prijatelja? Roaka?" U Jinovu svijetu, roaci nisu vrijedili ni piljiva boba. "Ne. Danas sam ih upoznao." "Gdje si ih upoznao?" Jin je vrsto zatvorio usta. "Nema adrese. Nema potanskog iga. Nema zakonskog razloga da ne bacimo pogled, zar ne?" ree Dan. ena kimne i preda mu omotnicu. Dan je otvorio sklopivi no i zarezao omotnicu s donje strane, drei je iznad pulta. Van se sruio debeo snop novanica, za kojim se dolelujao papiri s porukom. Jin nikad u ivotu nije vidio toliko novca na jednom mjestu. Sudei po njihovim iskolaenim oima, ni dvoje policajaca nije bilo naviknuto na takve svote, osobito ne u rukama djeteta. Zapanjeni Dan prelistao je novanice i otegnuto zazvidao. Michiko ree: "Misli da su trgovci drogom? Krijumari taktil-snova?" "Moda... bogova mu, svata bi to moglo biti. estitam, Michiko. Ne bih se zaudio da za ovo zaradi promaknue." Zurei u omotnicu s vie potovanja nego prije, Dan se napokon sjetio izvui iz depa tanke plastine rukavice, navlaei ih prije podizanja poruke. Bila je isprintana na pola stranice folije. Dan naglas proita: "Moramo vjerovati da znate to inite. Molimo vas da nam se osobno javite to je mogue prije." Preokrenuo je poruku pod svjetlom. "Nema adrese, datuma, imena, potpisa. Niega. Jaaako sumnjivo." Michiko se sagne i strogo pogleda Jina u oi. "Gdje si sreo te zloeste ljude, dijete?" "Nisu oni zloesti ljudi. Jednostavno su... ljudi. Prijatelji prijatelja." "A kamo si nosio sav taj novac?"

49

"Nisam znao da nosim novac!" Michiko podigne obrve. "Vjeruje li mu?" upita ona partnera. "Da," ree Dan, "ili bi ga moda sam zdipio." "Tu si u pravu." "Ne bih! ak ni da sam znao!" "Sad ti vie nitko ne prijeti, Jine", ree Michiko blaim tonom. "Na sigurnom si." "Nitko mi ni nije prijetio!" Jin se nikad u ivotu nije osjeao nesigurnije. A ako ita kae, ugrozit e i sigurnost Suze, Ako, Tenburyja i svih ostalih ljudi koji su mu postali prijatelji. A tek Sreka, takorii, kokoi i veliki, lijepi Vihor... Stisnuvi usnice to je jae mogao, Jin je utke uzvraao pogled policajcima. "Nazovi slubu za zatitu mladih da dou preuzeti malog", ree Michiko. "A ostatak dokaza treba poslati u Poroke, rekla bih." "Moe", ree Dan. Rukama u rukavicama spustio je Jinovu dragocjenu omotnicu, snop novanica i poruku u prozirnu plastinu vreicu. "Moje ivotinje", apne Jin. Zadatak koji mu je Miles-san povjerio bio je tako jednostavan, a on je sve upropastio. Sve je upropastio. Ispod stisnutih kapaka probile su se prve suze. Zauo se zvuk struganja i klin je u oblaku praine izletio iz betona. "Konano", dahnuo je Roic.

Peto poglavlje
Roic je priekao da sumrak preraste u mrak i da se povremeni odjeci koraka na galeriji sasvim utiaju, tek tada se uputivi u oprezno izvianje. Brava na vratima nije izdrala susret sa silom, ili tonije, krhki dovratak se rasprsnuo pa se cijeli mehanizam otkinuo, bunije nego to je Roicu odgovaralo. Nitko, meutim, nije viknuo niti je doao istraiti to se zbiva. unuvi da ne bude vidljiv s prozora dok su mu bose noge neujno gazile po daanom podu, tek uz povremeno tiho zveckanje lanca oko njegova glenja, Roic je utvrdio da se galerija protee du tri zida etvrtaste zgrade, sa stubama na oba svoja kraja. Na ovoj razini bilo je smjeteno jo desetak soba poput njegove. Nije bilo treeg kata. Desno je stajala druga zgrada, smjetena neto nie na obronku. U njezinim je prozorima sjajilo prigueno uto svjetlo. Iza se protezalo parkiralite zaklonjeno drveem, no zbog upadljivog nedostatka vanjske rasvjete pojedinosti su bile nevidljive - ne samo njemu, pretpostavljao je Roic, nego i svakome tko je u lakoletu prolazio iznad njih. U ovom trenutku

50

slaba vidljivost mu je odgovarala. Oduljao se do najdaljeg ugla zgrade. Trea zgrada, slina hangaru, niska i crna u polutami, stajala je na rubu ravne ikare. Roic se pitao je li nastala kao rezultat poara za raskrivanje pregusto izrasle crnogorice. Roicu je zamalo otkazalo srce kad je glas iznad njegove glave zaitao: "Roic! Gore!" Zabacio je glavu i vidio da iznad ruba krova proviruje neije lice, vidljivo samo kao blijeda mrlja. Kad je prepoznao dugu crnu pletenicu koja je pala preko ramena prilike na krovu, odahnuo je od olakanja. "Doktor Durona? Raven? Znai, i tebe su uhvatili!" "Psst! Ne tako glasno. Vozili smo se u istom dizalnom kombiju. Ti si bio u nesvijesti. Penji se gore dok se netko nije vratio." Prema Roicu se ispruio par ilavih ruku; Raven je oito leao na trbuhu. "Samo mi pazi na prste..." Roic se uzverao na ravni krov gotovo neujno, uz minimalno stenjanje i struganje. Oprezno vukui noge da se kroz strop ne bi pronosio bat njihovih koraka, nali su kakav-takav zaklon iza kuita ventilatora. Raven Durona, vitki Euroazijac intelektualna izgleda, istaknutog nosa i ravne crne kose koja mu je padala do struka nije odskakao od stanovnika Kibou-dainija sve dok ne bi otvorio usta, kad bi ga odao njegov nimalo lokalni naglasak. Na krio--konferenciju je doao kao delegat Medicinske grupacije Durona s Escobara. Bio je jedina osoba koju je Roic tamo poznavao - i to ak dosta dobro - ali milord im je iz nekog neobjanjivog razloga dao znak da se moraju drati podalje jedni od drugih. Raven je signal uvaio gotovo neprimjetnim naklonom glave i trzajem obrve, i nakon toga se Roicu i milordu sklanjao s puta. Putao je milorda, zakanjelo je shvatio Roic, da u miru lovi svoj plijen. Roic se spustio u lotos poziciju, escobarski krio-kirurg je rukama obujmio koljena, a zatim su primaknuli glave. Roic gotovo neujno promrmlja: "Jesi li spazio kakve straare?" "Ne, ali nai otmiari jo su budni", odvrati doktor Durona istim tonom. "Veina je jo dolje u blagovaonici, ali neki povremeno dobauljaju gore. Spavaju ispod nas." "Kako si izaao iz sobe?" "Izvrio sam kirurki zahvat na bravi mog kupaonskog prozora." A u izlasku mu je nesumnjivo pomoglo to to je bio gibak poput zmije; Roic bi zbog svojih ramena ostao zaglavljen u prozoru. "A lanci?" "Lanci? Imao si lance? Roic, pa ti si poseban!" "Pusti to. Jesi li vidio koliko smo udaljeni od Northbridgea? I gdje se, kvragu, uope nalazimo?"

51

"Nekih stotinjak, sto i pedeset kilometara, rekao bih. Sve to sam uspio spaziti bila je uma dokle see pogled. Izgleda da nema nikakvih cesta - sve moraju dopremati lakoletom ili dizalnim kombijem. Ovo je prije bilo nekakvo odmaralite na jezeru za vikendae iz Northbridgea, a onda je brana popustila u nekoj oluji i jezero je isteklo u rijeku. Ponovna izgradnja zapela je zbog parnienja, pa odmaralite ve dvije godine ne radi. Ispostavilo se da je jedan od naih otmiara vlasnik. A moda su Osloboditelji nasljea zato i smislili ovaj suludi plan." "Kog vraga oni... ne, ekaj. Prvo, jesi li vidio lorda Vorkosigana?" Raven odmahne tamnokosom glavom. "Mislim da sam vidio da ga rue na pod kad su me zgrabili u predvorju, a ti si ubacivao ljude u dizalnu cijev i urlao im da samo idu uvis - asne mi rijei, neki od onih jadnih delegata vie su se bojali tebe nego naih napadaa - ali odonda nita. Ovdje je, osim tebe i mene, samo jo est talaca. Nou su svi pod kljuem. ini se da se O.N.N.N. spremao ugostiti triput vei broj. Mislim da ti zamjeraju to si im pomrsio raune." "A koliko ima zloinaca?" "Koja barrayarska formulacija! Po mojoj slobodnoj procjeni, desetak. Nisam ih sve vidio na okupu. Dave nas na smjene." "Ha?" "Uglavnom nam dre predavanja. O ozbiljnim i uzvienim ciljevima Osloboditelja nasljea Nove Nade." "Oh. I ja sam uo poneto o tome." "Samo poneto? Mi ostali smo to trpjeli satima. Sve su nas otjerali u blagovaonicu i tupili nas dok nisu ostali bez glasa." "Kako to da mene nisu pozvali?" "Ti si stekao reputaciju bezobzirnog barrayarskog barbara - izgovori to est puta zaredom to bre moe - koji je preopasan da bi mu se dopustilo slobodno kretanje. Lanci, kae? Srea tvoja da si propustio lekcije. Mislim da nam pokuavaju usaditi neki sindrom poistovjeivanja s vlastitim otmiarima, ali odabrali su pogrenu metodu. Stari barun Ryoval bi ih sve pojeo za doruak." Roic je samo jednom uo da milordov klonirani brat lord Mark citira pokojnog baruna Ryovala s Jacksonova Skrovita - bio je promrmljao neto kao: A onda emo prouiti zanimljivo djelovanje prijetnje tvom preostalom oku na sposobnost fokusiranja - i nije osjetio elju da trai dodatna pojanjenja. Ali zato jest osjetio elju da se polako udalji od lorda Marka, iako je pola metra vii od njega. Znao je samo to da Grupacija Durona, koja se sastojala od otprilike trideset petero kloniranih brae i sestara s izvanrednim talentom za medicinu, smatra da zahvalnost za svoj bijeg iz tehno-ropstva u novi, slobodni ivot duguje lordu Marku i lordu Vorkosiganu. Za bizarnu mjeavinu naglasaka, kojom nije govorio samo Raven nego i svi ostali Durone, bilo je

52

zasluno to to su izbjeglice s Jacksonova Skrovita koji ve vie od deset godina ive na Escobaru. Za upokojenje zloglasnog baruna bio je zasluan lord Mark. A to je bilo zasluno za Roicov i Ravenov trenutni smjetaj na krovu... to je jo bilo nejasno. Dobro, Ravena su pozvali na konferenciju da odri ilustrirano predavanje o tehnikama kriooivljavanja nakon pogibije od krajnje tekih ozljeda, kojemu je prije tri dana prisustvovao i milord, pa tako silom prilika i Roic, zato to je Raven tijekom sluajnog susreta u cijevnom dizalu hotela natuknuo da bi milord posebno mogao zanimati vrlo kompliciran sluaj pacijenta C, gadne smrti uzrokovane udarcem igline granate u prsa. Bio je to, izvijestio je Raven svoju publiku, jedan od njegovih najranijih i najdojmljivijih sluajeva iz mladenakih dana, kad je jo radio kao nii asistent kirurga. Milordov pogled doista je bio prikovan za ekran. Roic je mirio. Ali to nije nita objanjavalo. "Da, ali zato vam ti idioti dre predavanja?" "Mislim da reklamiraju svoj program. Zapravo slino kao to su nam zadnjih dana radili na krio-konferenciji, samo to je njihova poruka obrnuta. A hrana puno loija." "Vlada ih proganja, mediji ih cenzuriraju?" "Ni najmanje, kako se ini. ak imaju stranicu na planetarnom internetu na kojoj se moe saznati sve o njihovim uvjerenjima. Samo to to nikoga osobito ne zanima, pa su sad pribjegli nasilnijim nainima privlaenja pozornosti. E sad, oruana pljaka postie rezultate. Ali oruana prodaja - to je ve druga pria. Jutro smo zapoeli nasmrt uplaeni. Ali do kraja dana, sve je to jednostaVno postalo otuno." Raven protrlja nos. "Izgleda da planiraju u istom tonu nastaviti jo danima. Otud moj pokuaj bijega, koji zasad dosta zapinje." "Ne moe se rei da dosad nismo nita postigli..." "Da, ali sad stojimo nasred ume koja pokriva povrinu od stotinu kilometara - a i vie ako pogreno skrenemo - a ak i ako nije puna grabeljivaca koji jedu ljude, bilo bi suludo otputiti se u taj mrak bez cipela ili opreme. A sva vozila na parkiralitu uredno su zakljuana. Upravo sam ih provjerio." "Ha. teta." Raven zamiljeno odmjeri Roica. "Zna, mislim da sam ne bih uspio zaskoiti nekog tko ide do svog lakoleta, da mu ga preotmem nakon otvaranja, ali kad bismo ga zajedno doekali..." to je rezignirani Roic shvatio kao: Kad bi ga ti zaskoio dok ja navijam sa strane... Raven se namrti. "Samo to ova ekipa ba i ne izlazi van. Sve je pod kljuem, da se izbjegne podizanje buke. Dok ti nisi naletio, ve sam pomiljao da bi mi moda bilo pametnije da se vratim u sobu i do neke bolje prilike pravim da se ovo nije dogodilo."

53

"Mislim da ja to neu moi", ree Roic, sjetivi se svog razorenog dovratka. Istegnuo je vrat da preko ruba krova pogleda u ono tree, zamraeno zdanje. Ako je ono ispod nekad bila obala... "to se nalazi u onoj zgradi?" "Ne znam. Nisam primijetio da u nju itko zalazi." "Mislim da bi to moglo biti spremite za brodove. Ili ostava s alatom - ovako izolirano mjesto ne bi moglo bez nje - ali vea je vjerojatnost da je spremite za brodove." Raven je podsmjeljivo pogledao u isueno korito jezera i promrmljao: "Nikad se nisam vozio brodom. Ne bih rekao da je ovo prava no da ponem. Ali alat... misli da bi mogao provaliti u lakolet? Samo to bi ti i dalje trebao kod za pokretanje. Tu nam eljezna poluga ne bi pomogla. Osim moda da njome odalamimo vlasnika?" "Milord ima brodove. Ima kuu na jezeru u Okrugu Vorkosigan, na Barrayaru, do koje iz prijestolnice treba dva sata lakoletom." U Roicovu bolnu glavu uvukla se nova ideja. "Zna to, ajmo vidjeti." Raven mu je uputio skeptian pogled, ali slegnuo je ramenima u znak pristanka. Bolno oprezno, spustili su se s krova i na vrcima prstiju se oduljali niz udaljenije stube. Otili su ravno u zaklon stabala, a onda su zaobilaznim putem izbili na obalnu stranu niske zgrade. Nakon svih granica, kamenia i ostalog otpada na koji je nagazio bosim nogama, Roic se teka srca morao sloiti s Ravenovim pesimistinim pogledom na bilo kakve dugotrajnije etnje po umi. Prozorsko staklo bilo je neprobojno, no vrata, koja su gledala na nekadanje jezero, pod lokotom ipak su popustila pred istom metodom koju je Roic primijenio na vratima svoje sobe. Raven se lecnuo na zvuk trganja. Obojica su se ukipili, napregnuto oslukujui, ali nitko nije podigao uzbunu. Uuljali su se u zgradu. Vanjska vrata vodila su u ured; sljedea vrata, hvala ti boe, bila su otkljuana. Otvorivi ih, Roic je ugledao prostor nalik na garau. I tu je vladala potpuna tama, ali - je li brodove mogue nanjuiti? Miris drva, ulja, stare kaljue i osuene vodene kuge nije ostavljao prostora sumnji i imao je u sebi neku neobino sretnu notu, kao da uva ugoaj ljeta. Kad su mu se oi privikle na mrak, Roic je uspio razaznati oko pet-est obrisa kajaka ili kanua objeenih na stropu, te nekoliko irih krma na vrstim nosaima. U dnu prostorije bio je radni stol, manje-vie ispranjen. Raven se zaputio prema njemu, pruivi ruke ispred sebe da ne naleti na stupove ili druge zamraene prepreke o koje bi mogao razbiti glavu, ali Roic ga je aptom pozvao da se vrati. "Doi ovamo. Ovaj veliki gliser - pomozi mi da skinem ceradu." "Roic, ak i da ga uspijemo provui kroz vrata, jezero je isueno." "Nije u tome tos. Samo mi pomozi, moe?"

54

Trup broda bio je dug nekih pet metara i irok otprilike dva i pol, a zategnuta plastina cerada titila je veliki otvoreni kokpit. Nakon dosta tekog otkopavanja, Roic je ceradu odvukao u stranu i popeo se na brod. Raven ga je radoznalo slijedio. Roic je napipao upravljaku plou smjetenu odmah iza vjetrobranskog stakla i otvorio neto za to se ispostavilo da je - da! - poklopac male vid-ploe. E sad, ako ova kom-veza ima samostalan izvor energije, kao to bi bio red... Roic je prtljao prstima dok naposljetku nije naao prekida. Zelena i ukasta svjetla natjerala su tamu na uzmak. "Hej!" ree Raven zadivljeno, to je Roica prilino obodrilo - veina Durona inae mu je ulijevala strah. "Jesi li znao da e to nai?" "Nagaao sam. Ako su ovdje gostima iznajmljivali brodove, morali su imati i neto u emu e ih spaavati. Kom-veza je obino standardna nadogradnja za rekreativne brodove ove veliine, zajedno s mjeraem dubine, navigacijskim vezama i tako dalje." Nije bilo teko pronai kanal za hitne sluajeve. Roic se u roku nekoliko minuta vjeto probio kroz sustav, sve do policije u Northbridgeu. Zahvaljujui godinama koje je proveo u gradskoj strai, dobro je znao to treba rei da bez zapinjanja doe do osoba koje donose odluke, a navigacijski ureaj na brodu precizno je pokazivao njihovu lokaciju. U kratkim je crtama opisao svoja i Ravenova iskustva zateenom, ali zadovoljnom detektivu iz Northbridgea koji je vodio sluaj otmice, a po ijem je tonu Roic razabrao da cijelu situaciju prati velik publicitet. Roic se ozbiljno zabrinuo kad je shvatio da nitko jo nije naao lorda Vorkosigana. Prepustivi policiju Northbridgea njihovim urnim pripremama, Roic je zatvorio vezu i zavalio se u stolicu. "to sad?" upita Raven. "Sad ekamo." "Da nas spase? Ne misli da bismo trebali poduzeti neto i za ostale?" "Bolje je da se pritajimo. Nema smisla da sami ita uzburkavamo dok nai otmiari ne primijete da nas nema. Neka ekipa s Kiboua obavi svoj posao, a mi se nadajmo da e preduhitriti otmiare." Roic se prisjetio nekih milordovih prodika o lokalnoj odgovornosti, iako se sam milord istim konceptom zamarao tek povremeno. A kad je ve kod lokalaca... Roic se opet nagnuo naprijed i potraio broj barrayarskog konzulata u Northbridgeu. Naalost, javna mrea imala je samo broj za javnost, a ne osigurani hitni kanal koji mu je bio ukodiran u runu kom-vezu, a koju su otmiari vjerojatno bacili jo u gradu zbog opravdanog straha da bi im tako mogli ui u trag. Ljubazni snimljeni glas zamolio ga je da se javi u radno vrijeme konzulata ili ostavi poruku. U pozadini je prigueno svirao popularni barrayarski vojni mar, a Roica je nakratko uhvatila enja za domom. Ve je bio izgovorio pola kratkog izvjetaja o svojoj trenutnoj situaciji kad ga je, na njegovo olakanje, prekinulo ivo ljudsko bie.

55

Roic je prepoznao porunika Johannesa, mladog vozaa koji ih je - zajedno s konzulom Vorlynkinom osobno, jer milord je ipak milord - pokupio na pristanitu za atlove tjedan dana ranije da ih odveze u hotel u kojem se odravala konferencija. Vojni atae, svojevrstan CarSigovac, a moda i, koliko je Roic mogao procijeniti, kuhar, vrtlar i konzulov posilni. Pomiljajui na sve to, osjetio je odreenu bratsku solidarnost s Johannesom. "Orunie Roic!" Johannesov glas bio je odsjean i zabrinut. "Jeste li dobro? Gdje ste?" Roic je iznova zapoeo izvjetaj; u pola prie, Johannesovu liku iznad vid-ploe pridruilo se i napeto lice konzula Vorlynkina. "Ako se i sami poveete s policijom u Northbridgeu, sve ete ostale informacije dobivati istom brzinom kao i mi", zavrio je Roic. Vorlynkin ree: "Lord Vorkosigan nije s vama - zar ne?" "Nismo ga ovdje uoili. Ima li tamo neki trag?" Stanka se otegnula. "Nismo ba sigurni." Kog vraga to znai? "im se naete na slobodi, smjesta se javite u konzulat", nastavi Vorlynkin. "Da poaljem Johannesa u policiju radi koordinacije s njima?" Roic se poee po glavi. "Ako milord nije ovdje, nema smisla dizati paniku zbog nas. Vratit u se s ostalima." "A ja?" upita Raven, ogoreno ili zabavljeno, teko je bilo procijeniti. "Tko je to?" otro upita Vorlynkin. "Doktor Durona. Poznanik s Escobara, jedan od delegata", odvrati Roic. Raven se susretljivo nagnuo u vidokrug vid-snimaa i dobroudno se nasmijeio. Vorlynkin mu je uzvratio mrtenjem. "Milordu bi bilo vano znati da je on" - siguran je jo bila preuranjena tvrdnja - "sa mnom", objasni Roic. Vorlynkin je rezerviranim tonom odvratio: "Znate, kad biste bili malo otvoreniji prema nama, mogli bismo svoj posao pruanja podrke obavljati znatno djelotvornije." Konzul nije ni slutio koliko je jedva ujna primjesa gorine u njegovu glasu utjeila Roica. Sve je ukazivalo na to da je Vorlynkin doista nedavno imao nekog posla s milordom, o kojem nije elio govoriti preko neosigurane kom-veze. "Da, gospodine", rekao je Roic pomirljivim tonom.

56

Prekinuo je vezu. "to sad?" upita Raven. "Samo emo sjediti i ekati sirene?" "Ne daj boe da upale sirene", ree Roic. "Idealno bi bilo da se spuste bez najave i prije podizanja bilo kakve buke prvo zatite taoce." Tako im je bar on predloio. Nakon podulje stanke, Raven ree: "Osloboditelji se nisu ponaali kao da nas ele ubiti. Samo preobratiti." "Panika udno djeluje na ljude." Raven uzdahne. "Zna, Roic, ne bi ti pala kruna s glave da povremeno kae i neto umirujue." Zgurivi se oko kontrolnih svjetala kao oko minijaturne logorske vatre, ekali su u tmini. *** Miles je zatresao dvorina vrata konzulata, izraena od kovanog eljeza, ustanovio da su zakljuana i umorno se zagledao iznad njih. U draesnom vrtu stajala je omalena kua, zasjenjena grandioznijim susjedima, ali dobro ouvana. Moda je u nekim drugim vremenima u njoj ivjela posluga? Kibou-dainiju, iji je planetarni sustav bio smjeten u slijepu crvotoinu s druge strane Escobara, daleko od barrayarske sfere utjecaja, nikad se nije pridavala strateka vanost koja bi opravdala znaajnije troenje carskog novca. Konzulat je postojao prvenstveno zato da olaka kretanje povremenih barrayarskih, ili ee komarrskih trgovinskih projekata kroz umu planetarnih propisa, da pomogne graanima Carstva koji upadnu u neku lokalnu nevolju te da usmjeri i izvri diskretnu provjeru jo rjeih dravljana Kiboua koji planiraju putovanje u Carstvo. Milesov dolazak vjerojatno je bio najuzbudljiviji dogaaj koji je zadesio konzulat u tko zna koliko godina. A prava uzbuenja tek slijede. Nije jo bilo svanulo pa je hladni zrak bio pun vlage koja se probijala do kostiju. Miii nogu su mu se grili, lea ga boljela. Uzdahnuo je i uskobeljao se preko ograde, te zatim ponovno uzeo svoj tap i, preavi u nekoliko ukoenih koraka kratku stazu, praktiki sjeo na zvono. Svjetla na trijemu i u predvorju se upalie; iza stakla se pomolilo lice i vrata su se odkrinula. Milesu nepoznat mladi progovorio je naglaskom s Kiboua: "Gospodine, morat ete doi u radno vrijeme. Otvaramo za otprilike dva..." Miles je gurnuo tap u razmak izmeu vrata i dovratka, proirio ga, spustio glavu i jurnuo unutra. "Gospodine...!" Slugana je od eksplozije revizorskog bijesa spasio samo konzul Vorlynkin koji je doetao kroz nadsvoen prolaz u dnu predvorja, govorei: "to je bilo, Yuuichi? ... O, moj boe, lord Vorkosigan!"

57

Pokazujui dobro razvijen osjeaj za samoouvanje, Yuuichi se povukao iz prostora koji je Milesa dijelio od konzula. Vorlynkin, visok i ilave grae, nije se jo do kraja odjenuo, nego je nosio samo hlae, koulju i papue. Pogled mu je bio pospan, a u ruci je drao alicu iz koje se puilo, irei oko sebe blagu aromu vrueg zelenog aja. Milesa je taj miris u prvi mah oparao do te mjere da je umalo zaboravio pomno pripremanu reenicu kojom je kanio zapoeti razgovor. Ali imao je noas mnogo sati da je uvjeba. "Vorlynkin, to ste, dovraga, napravili mom kuriru?" Vorlynkinova lea smjesta su se izravnala, nehotice otkrivajui da je u nekom ranijem razdoblju ivota bio vojnik. U plavim oima pojavilo se djelomino, ali samo djelomino, olakanje. "Na to moemo odgovoriti! Moj lorde." "Dakle, Jin je uspio doi do vas?" "Ovaj, da, gospodine." Znai, do problema je dolo dok se Jin vraao. To nije dobro... Miles ga je ekao do ponoi, sve zabrinutiji, a onda je nagovorio Ako da pripazi na ljubimce i preuzeo stvar u svoje ruke, ili bolje reeno noge. Sati koje je protratio da ovamo stigne neprimijeen nisu mu nimalo popravili raspoloenje. Kia jo manje. Konzul mu je uzvraao pogled skupljenih obrva, mjerkajui Milesovu pojavu, koja vie nije imala nikakve veze s paljivo njegovanim stilom sive eminencije kojim se Miles odlikovao prilikom njihova kratkog susreta prolog tjedna. Iako poderana i umrljana odjea, dvodnevna brada, sveopi smrad i udnovate cipele moda nisu bile jedini razlog za njegovo lecanje. No tada je primijetio da Milesov pogled prati kretanje njegove alice i otkrivajui otro oko korisno za pripadnika diplomatske slube glatko dodao: "Biste li nam se pridruili u kuhinji, moj lorde Revizore? Ba smo dorukovali." "aj, da", ree Miles, koji se sad vie nije morao boriti sa snanim porivom da mu alicu otme iz ruke. Bogova mu, da. Vorlynkin ga je poveo kroz nadsvoeni prolaz u dnu predvorja, govorei: "Kako ste doli ovamo?" "Pjeice. Od ponoi sam preao tridesetak kilometara, sporednim uliicama, dvaput se izmaknuvi lokalnim ulinim pozornicima jer im nisam elio objanjavati zato sam u ovakvom stanju. Suvino je rei da to nije bio dio mog prvotnog plana." Kuhinja je bila skromna, uredna prostorija s nekom vrstom nie u koju su uspjeli ugurati okrugli stol za blagovanje, odakle se pruao pogled na vrt iza kue ograen zidom. U prozorima se uglavnom odraavala rasvijetljena unutranjost prostorije, ali ipak se vidjelo da vani vlano crnilo noi poprima plavetniju nijansu. Plavokosi mladac, atae Johannes, okrenuo se od

58

mikrovalke i zamalo ispustio iz ruku pakiranje nekog gotovog obroka za samce koji je upravo bio zagrijao. Na efov trzaj glave, pohitao je izvui stolicu za iznimno vanog premda i iznimno neurednog gosta. Miles se svalio na nju, pazei da od silne zahvalnosti ne zaboravi na svoju razdraenost, jedini razlog zbog kojeg je jo uope funkcionirao. "Mogu li vam neto ponuditi, moj lorde?" brino zapita porunik. "aj. A uz njega i tu, suhu odjeu, hranu, san i osiguranu komkonzolu, iako pristajem i samo na komkonzolu. Ali za poetak e i aj biti dovoljan." Inae bi se lako moglo dogoditi da nasloni glavu na podlaktice i zaspi na licu mjesta. "Jeste li poslali moju nemojte-paniariti poruku na Barrayar i mojoj supruzi? Kodiranu, po mogunosti?" Vorlynkin je odgovorio pomalo ukoenim tonom: "Obavijestili smo CarSigov Ured za galaktike poslove na Komarru da ste nam se javili i da niste u rukama otmiara." "Moe i to. Uskoro u im se sam javiti." Miles se nadao da e njegova poruka sustii bilo kakvu obavijest koju je netko moda netaktino predao Ekaterini. U protivnom ga je na povratku kui ekalo i neto poniznog puzanja. "U meuvremenu, zadnji put sam neke vijesti uo juer. Jeste li saznali neto vie o taocima koje su odveli s krio-konferencije? Zna li se ita o oruniku Roicu?" Vorlynkin se spusti na svoju stolicu, za etvrtinu stola dalje od Milesa. "Tu su vijesti dobre, gospodine. Va orunik uspio je umaknuti svojim otmiarima dovoljno dugo da se dokopa komveze i javi vlastima u Northbridgeu. Spasilaki tim policije nedavno je doao do njih - cijelu smo no pratili to se tamo zbiva. Kako se ini, svi su ivi. Ne znam koliko e mu trebati da se vrati... rekao je da mora ostati dok ne da svoj iskaz." "Ah, da. Roic ima znatno vie razumijevanja za policijsku proceduru od mene." Miles je prvi gutljaj vrueg aja otpio s dubokim osjeajem olakanja. "A deko - samo malo. A tko ste vi?" Miles je odmjerio Yuuichija, koji je utoite naao na drugoj strani kuhinje, pokraj Johannesa. "To je tajnik konzulata, Yuuichi Matson", umijea se Vorlynkin. "Na najvaniji namjetenik. Ovdje je oko pet godina." Slubenik je zahvalno pogledao efa i uljudno se naklonio Milesu. Tonije, bio je to jedini namjetenik konzulata. A budui da je Vorlynkin ovdje dvije godine, a Johannes je stigao tek prole, Matson je bio i najstariji namjetenik, po stau ako ne i po godinama. Kome vjerujete, moj lorde Revizore? U ovakvoj situaciji jedino Roicu, pretpostavljao je Miles, ali promaena paranoja moe biti jednako velika pogreka kao i promaeno povjerenje. Dakle, dalje treba oprezno, ali ne toliko da ostane prokleto paraliziran. "A to se dogodilo s Jinom?" "Poslali smo ga natrag kako ste nas i uputili, moj lorde. Ipak smo poduzeli mjeru opreza i u omotnicu podmetnuli mikroskopski lokator da ga moemo pratiti." Ne ba u skladu s Milesovom zapovijedi, koja je glasila: Nemojte ga pratiti, ali bilo bi licemjerno sad cjepidlaiti oko nijansi. Rezultati su ipak rezultati.

59

"Omotnica je u predveerje zavrila u, koliko moemo procijeniti, sobi s dokazima u policijskoj upravi Northbridgea - u svakom sluaju je u toj zgradi. Djeak Jin proao je policijsku obradu i zavrio u prihvatilitu za mlade, gdje je proveo cijelu no. Sluei se tim informacijama, porunik Johannes uspio je ui u jueranju javnu evidenciju uhienja i identificirati ga procesom eliminacije. ini se da je djeakovo puno ime Jin Sato i da je odbjeglo dijete koje se vodi kao nestalo ve vie od godinu dana!" "A da?" ree Miles. "To sam znao." Vorlynkinov diplomatski ton zamalo nije izdrao taj pritisak. "Kako ste dovraga - gospodine! - upleli takvo dijete u svoje poslove - to god oni bili?" "Jedanaest mu je godina", ree Miles. "Jedanaest! Sve gore od goreg!" "Kad je mom ocu bilo jedanaest godina", ree Miles staloeno, "postao je autant mom djedu generalu u graanskom ratu koji je tada bio u punom jeku. Do trinaeste godine ve je pomogao svrgnuti cara. Nisam mislio da bi poslijepodnevni izlet na drugi kraj rodnog grada i natrag - i to na mirnom planetu - bio preveliko optereenje za Jina." Ali oito se prevario. Miles se lecne u sebi. Nije vodio dovoljno rauna o implikacijama Jinova bjegunakog statusa u ovako pomno nadziranom drutvu, ak i ako je deko bio naviknut da bira rutu kojom e najmanje privlaiti pozornost. Dosad je sigurno ve izludio od brige za svoje ivotinje, a to je bio tek manji dio problema. "Moja pogreka, koju stoga ja moram ispraviti. Ne naputam svoje ljude ako to ikako mogu izbjei. Jednostavno emo ga morati izvui." Vorlynkin je zinuo od zaprepatenja. "On je maloljetno dijete. Kako? Nemamo nikakva prava na njega!" "A nosio je i sav novac iz nae blagajne", doda Johannes. "Ve bih otiao po njega, ali nije bilo naina da dokaem da je na." Jer ste vi to tako traili, italo se iz njegova namrtena pogleda Milesu. Pa pozovi se na svoj lokator, no to Miles nije dospio izgovoriti naglas, jer je Vorlynkin nastavio. "Ako va maloljetni kurir progovori, vjerujem da e se policija Northbridgea javiti nama. S nekim pitanjima na koja e biti jako teko odgovoriti." Miles zastane, na oprezu. "Jesu li se ve javili?" "Ne. Nisu jo." A ako se i ne jave, to e znaiti da je Jin drao jezik za zubima, to je u ovakvim okolnostima moralo biti zastraujue. "To je... zanimljivo." "A gdje ste nali tog djeaka, moj lorde?" priupita Vorlynkin.

60

"On je zapravo naao mene. Manje-vie na ulici." Miles je izvrio munjevitu reviziju injenica. Nije se moglo porei da je dao Suze preutno obeanje da nee otkriti njezino skrovite ako zauzvrat dobije informacije, a niti to da je informacije zbilja dobio, na stranu to to jo nije znao to da s njima uini. "Proitali ste poruku koju sam vam poslao, zar ne?" Vorlynkin kimne. "Pa, kao to sam rekao, sedativ kojim su me otmiari pokuali staviti pod kontrolu izazvao je manine halucinacije i na kraju sam nekako zalutao u Kriokombama." Ne mora precizirati koliko je sve trajalo; situacija je svakako bila dovoljno fleksibilna da pokrije dan vie koji je proveo s Jinom i drutvom. "Kad sam doao k sebi i pronaao izlaz, jo me drala paranoja da e me otmiari opet pronai i nisam mogao hodati od iscrpljenosti. Jin mi je nesebino pomogao i zato sam njegov dunik." Vorlynkin je zurio u Milesa. "elite li rei da niste bili pri sebi?" "To bi zapravo moglo biti dobro opravdanje, u sluaju potrebe. Ima li konzulat lokalnog odvjetnika?" "Da, u svojstvu stalnog pravnog savjetnika." Standardna praksa. Moete li se pouzdati u to da e on ili ona uvati nae tajne? To pitanje Miles jo nije bio sasvim spreman izgovoriti naglas. "Dobro. Stupite u kontakt s odvjetnikom to je mogue prije i saznajte to moemo poduzeti da dobijemo Jina." Ispruio je alicu, traei jo aja; tajnik Yuuichi uljudno mu je priskoio u pomo. Milesova ruka podrhtavala je od umora, ali uspio je prinijeti alicu usnama bez prolijevanja. "Tuiranje vrijedi koliko tri sata sna. Tuiranje pa komkonzola, molim lijepo." "Zar se ne biste trebali odmoriti, moj lorde?" ree Vorlynkin. Miles je jedva suspregnuo poriv da zavriti: Ne prepirite se sa mnom!, to je bio prilino dobar indikator da mu je vraji odmor i te kako potreban, ali prvo je morao saznati jo nekoliko kljunih detalja. "Poslije", rekao je i zatim pomirljivijim tonom dometnuo: "Uskoro." U sljedeem trenutku teka je srca dodao jo i: "Bilo bi dobro da javite policiji Northbridgea da sam pobjegao, zalutao u Kriokombama i sam se vratio u konzulat - ne elim da trate resurse na potragu za mnom. Smijete im rei da sam neozlijeen, ali krajnje umoran i da se trenutno odmaram ovdje. Ako je potrebno, neka sutra poalju nekoga da mi uzme izjavu. Jina ne spominjite ako sami ne pitaju za njega. Bude li se itko drugi raspitivao za mene... prvo se konzultirajte sa mnom." Na te se rijei Vorlynkin opet netremino zagledao u njega, ali samo je kimnuo. Johannes je odveo Milesa na kat, do spavaih soba - inilo se da je dvoje barrayarskih neenja tedjelo na najamnini stanovanjem u konzulatu - a osoblje konzulata zaradilo je oko milijun bodova od Milesa kad mu je uruilo njegovu vlastitu odjeu i opremu, koju su, zajedno s

61

Roicovim stvarima, nakon otmice pokupili iz njihova hotela. Johannes je Revizorovu osobnu osiguranu komunikacijsku opremu - najbolje to je CarSig imao - predao mjerkajui je s dunim potovanjem. Osobne stvari koje su otmiari oduzeli Milesu jo su bile u rukama policije, koja ih je pronala u uliici u centru grada i zadrala kao dokaz, osim revizorskog peata, koji im je Vorlynkin uspio iupati iz aka energinom primjenom, nagaao je Miles, diplomatskih tehnika nagovaranja. Pola sata kasnije, okupani, obrijani i u istu odjeu odjeveni Miles zatraio je od Johannesa da ga odvede u sigurnu sobu za komunikacije, ako ju je tako mogao nazvati, u podrumu konzulata, i uputi ga na osiguranu komkonzolu. Protegnuo se, razgibao prste i utipkao prvi pojam za pretraivanje: Lisa Sato. "Tko je to?" upita Johannes, naginjui mu se iznad ramena. "Majka Jina Satoa." "A ona je vana?" "Netko je tako mislio, porunie. Netko je definitivno tako mislio." Vid-ploa se upalila i Miles se prepustio toku podataka.

esto poglavlje
Kratak razgovor s milordom preko komkonzole u policijskoj upravi Northbridgea, u koju su dopremili spaene delegate, rasprio je Roicovu najgoru nou moru, onu da e izgubiti malu mre... milorda. Zamijenila ju je sva sila novih zagonetki. Zato je milord inzistirao da Roic dovede i doktora Duronu? "Zapravo sam se planirao vratiti u hotel i pokupiti svoju prtljagu", umijeao se Raven, naginjui se prema vid-snimau. "Prvo se nai sa mnom", odvratio je milord. "Neu stii na skoni brod." "To je svakodnevna linija. U stvari, nemoj jo zamijeniti kabinu za raniji termin." Ravenove crne obrve su poskoile. "Moje vrijeme je novac." "Imat u to na umu." Raven je na milordov krajnje suhi ton samo slegnuo ramenima i slijedio Roica, ukajui papirnatim papuama koje su obojica dobili na koritenje od svojih domaina dok se negdje ne pojavi njihova ukradena obua.

62

Poslijepodne je ve bilo dobrano odmaklo prema veeri kad je policija Roica i njegova zamiljenog sudruga napokon ostavila pred konzulatom. Roicu se etvrtasta kua u kojoj je konzulat bio smjeten inila pretjerano skromnom, iako je pretpostavljao da uvanje digniteta Imperija na ovako dalekoj lokaciji samo po sebi dosta kota. No isto je tako bilo jasno da bi Roic tu mogao nai tu i mjesto da odspava, to bi objedinilo njegove dvije najvee neostvarene elje otkako je policija osloboenim taocima osigurala obrok, ili, tonije, onoliko porcija prehrambenih ploica koliko su ljudi bili voljni pojesti. Ploice su bile bogate bjelanevinama i vitaminima, a po okusu spoj smjese za kitanje obloene okoladom i pijeska za make - neke su strahote oito bile univerzalne. Roic je suzbio svoju elju za kupanjem i od porunika Johannesa zatraio da ih smjesta odvede milordu, koji se u komunikacijskoj sobi konzulata ve raskomotio poput nasrtljivog pauka. U veini planetarnih veleposlanstava koja je Roic posjetio s milordom, sigurna soba bila je skriveno vorite svih poslova veleposlanstva, stiano i uurbano. Ovdje je vie podsjeala na podrumsku sobu koja je ranije sluila za razonodu - i to neku jako udnu razonodu - da bi je naknadno opremili ureajima visoke tehnologije. Milord se okrenuo na radnoj stolici i mahnuo Roicu i Ravenu da sjednu, otpustivi porunika Johannesa rijeima: "Hvala, porunie". Johannes, koji je izgledao kao da umire od elje da ostane i uje o emu razgovaraju, kimnuo je i posluno se povukao. Vrata su se zatvorila uz onaj potmuli zvuk koji je odavao kvalitetnu zvunu izolaciju. Roic je ignorirao nedostatak prozora i ambijent po mjeri serijskog ubojice te pokuao ar prostora pronai u injenici to ovdje napokon ima priliku voditi istinski privatan razgovor. "Jeste li vas dvojica dobro?" Milord im je pitanje postavio reda radi - nije ak priekao da Raven kimne, a Roic zaguna, nego je odmah nastavio: "Ispriajte mi sve to vam se dogodilo. I da, elim uti svaku pojedinost." Dok je sluao integralnu verziju prie o otmici i spaavanju, milordove obrve sve su se vie skupljale. Pripovjedae je na kraju nagradio samo jednim kukavnim: "Ha." Ravenu je dodao: "Drago mi je da si dobro. Ne bi me veselilo da sam tvojoj klonskoj brai i sestrama morao objanjavati kako si poginuo, a ni svome bratu. Zapravo sam mislio da e Grupacija Durona poslati tvoju sestru Rowan." "Ne, trenutno je previe zauzeta za odlaske s planeta", ree Raven. "Ona vodi na Odjel za krioniku - imamo preko petsto zaposlenih, kad se ubroje nae klinike slube, odjel za istraivanje i administracija. A ona i onaj escobarski medicinski tehniar za kojeg se udala samo to nisu porodili i svoje drugo dijete iz materninog replikatora." "Nije se klonirala, je li?" "Ne, sve je ilo na starinski nain, jajace i spermij u epruveti. ak se nisu odluili ni za kakve genetike modifikacije, osim, naravno, rutinskog testa za rano otkrivanje defekata."

63

"Naravno", promrmlja milord bez daljnjih komentara. "Dakle, dobra stara Lily Durona je sad prava pravcata baka - ili teta, ovisno o toki gledita. Nadam se da se ona i dalje dobro dri za svoju dob?" "I vie nego dobro." "Zanimljivo." Raven je rastreseno potegnuo raupanu pletenicu na ramenu i nastavio: "Sad kad je voditeljica odjela, Rowan kae da joj nedostaju operacije. Vie ne stigne raditi ni dva oivljavanja tjedno, ako i toliko. Ja ih dnevno odradim od dva do est, ovisno o komplikacijama. Nijedno tako komplicirano kao tvoje - na tebi smo u ono doba morali raditi Rowan, ja i dvije smjene medicinskih tehniara, i to osamnaest sati u komadu." "Obavili ste dobar posao." "Hvala." Ako se pitalo Roica, Ravenov naklon glavom bio je prilino samodopadan. "Pozdravi Rowan kad je vidi." "Joj da, rekla mi je da i ja pozdravim tebe." Time je zaradio neobino ironian pogled, a i odgovarajui naklon glavom. "Ako sam dobro shvatio," umijea se Roic, "doktor Durona nije na konferenciju doao sluajno?" "Nipoto. Zamolio sam Grupaciju Durona da mi organizira neovisnu tehniku evaluaciju krio-konferencije i svega to e se na njoj dogoditi." "Grupacija je zapravo dobila poziv za sudjelovanje na konferenciji znatno prije tvoje molbe, lorde Vorkosigan. Namjeravali smo poslati jednog od mlaih staista - ovo nam je mjesto u biti dosta zanimljivo." "I, jesi li dosad uoio neto to zahtijeva posebnu pozornost? Tehniki gledano." Milord se zavalio u radni stolac, spojio prste ruku i promiljeno pogledao Ravena. "Tehniki za nas nita novo. Ali primijetio sam da ih vie zanima zamrzavanje ljudi, nego odmrzavanje." "Da, krio-korporacije se igraju lutrije s glasakim punomoima svojih klijenata - koje oni zovu korisnicima." "Koliko sam uspio shvatiti, tu su ve izali kao dobitnici." Milord kimne. "Na konferenciji su to jedva spominjali, ali ini se da se o tome inae dosta raspravlja. Na ulicama i drugdje."

64

Raven napomene: "O.N.N.N. se svakako alio na sav glas." "Da, ali ne i osobito uinkovito", ree Roic. "Takvi luaci su sami sebi najgora reklama." "Imate li obojica dojam da je cijela debata dosta otvorena, kad se pogleda kako takve stvari obino funkcioniraju? Da je glasna?" "Pa, da", ree Raven. "Ne tako glasna kao to je obiaj za escobarsku politiku." "Ali glasnija nego na Barrayaru", ree Roic. "Mnogo glasnija nego na Jacksonovu Skrovitu", prizna Raven uz nakrivljen osmijeh. "Nema tamo politike, samo grabeljivci i njihov plijen", promrmlja milord. Ali nastavio je: "Pa, zahvaljujui O.N.N.N.-u proivio sam dva vrlo korisna dana. Sad kad ste se obojica vratili ivi i zdravi, mogu im mirne due zahvaliti." "Novi odgovori?" upita Roic, znaajno podiui obrvu. "Bolje od toga. Obilje novih pitanja." U nastavku je milord bez pol muke - naravno - zasjenio Roicovu pripovijest stravinom priom o zapanjujuim razmjerima Kriokombi pod gradom, i potom o tome kako je nabasao na piratsko postrojenje za zamrzavanje u rukama bezdomne staradi s Kiboua. Ravena se piratska krionika manje dojmila - valjda zato to je Jacksonac. Koliko je Roic dosad uspio shvatiti, na Jacksonovu Skrovitu sve se radilo ilegalno. Ili, tonije, u potpunom bezakonju. "Krhko i osueno na propast", jezgrovito je opisao Raven operaciju madame Suze. "Ne mogu vjerovati da je jo nisu uhvatili." "Mm, moda to i nije tako udno. Postrojenje je ilegalno, ali u biti ne ugroava kriokorporacije. Imajui u vidu da su ovdje svi zapravo u istoj kai." Milord je protrljao bradu i suzio oteene oi, koje su se malo previe caklile. "I tu dolazimo do te ene, Lise Sato, i njezine skupine." "Zamrznuta mama vaeg malog timaritelja?" ree Roic. "Aha. O.N.N.N.- u su dopustili da se ispuca, Suzeinu operaciju su previdjeli, ali naizgled mnogo razumniju i zakonitu skupinu Lise Sato su unitili, i to uz poprilian trud i troak. Toliko uma u eteru, ali samo je jedan glas utian." Milord mahne prema trenutano zatamnjenoj komkonzoli. "Kopam ve nekoliko sati..." A milordu, je kao nekadanjem galaktikom operativcu CarSiga, takvo kopanje vrhunska poslastica, pomisli Roic. "... i ak u tako kratkom vremenu, naiao sam na mnotvo nepravilnosti. Lisa Sato nije bila jedina lanica svoje skupine koja je nastradala. Jo je dvoje bilo zamrznuto nakon navodno neuspjenih tretmana za bolesti koje ne bi smjele biti smrtonosne, jedan lan je poginuo u

65

nesrei, dok su pogibiju druge lanice proglasili samoubojstvom padom ili skokom. To je ve onda izazvalo podizanje obrva i uzrujalo dosta ljudi, ali sve te reakcije izgubile su se u bujici napisa o trivijalnim seksualnim skandalima. to vam to govori?" "Da se grupa Lise Sato spremala na neto to bi nekoga gadno ugrozilo?" polako ree Roic. Raven kimne da se slae. "Kako?" "Zanimljivo je da toga u javnim arhivima nema. A ni u neto manje javnim arhivima. Netko je obavio prvorazredan posao brisanja tragova, iako nisu uspjeli ukloniti ba sve. To je trenutno prvo na mom popisu divnih novih pitanja - to su to tono izbrisali prije godinu i pol dana?" Roic se namrti. "Jako zanimljivo, milorde, ali... kakve to veze ima s barrayarskim interesima?" Milord se nakalje. "Prerano je rei", odvratio je utogljeno. Ozlovoljeni Roic to je protumaio kao: Nisam jo izmislio razlog, ali ako mi da malo vremena... Sprema li se milord na donkihotski pohod zbog onog siroeta? Car Gregor glavom i bradom u jednom je od njihovih rijetkih razgovora u etiri oka upozorio Roica na milordovu sklonost rastronim vitekim podvizima. Tu je primjedbu popratio carskim uzdahom iz kojeg Roic nije uspio iitati oekuje li Gregor od njega da obuzda milorda ili ne. Vrata su se itavo otvorila, a iza njih se pomolila glava konzula Vorlynkina. "Lorde Vorkosigan, javila mi se odvjetnica." "Ah, odlino!" Milord mu mahne da ue; ustao je, djelujui pomalo nepovjerljivo. "to kae za Jina?" "Kao to sam i mislio, zakonitim putem ne moemo poduzeti nita. Da je siroe bez srodnika, mogli biste zatraiti skrbnitvo nad njim, ali postupak bi trajao mjesecima, a sudovi u Northbridgeu gotovo bi sigurno odbacili va zahtjev, osobito u sluaju bilo kakve naznake da ete ga odvesti s planeta." "Nisam ga elio posvojiti, Vorlynkine. Samo spasiti od policije." "U svakom sluaju, lorde Revizore, to je sad irelevantno - policija ga je ve predala krvnoj srodnici, teti koja mu je trenutno zakonska skrbnica." "Kvragu!" Milord se snudio. "Kvragu. Nadam se da e se Ako pokazati kao vjernija uvarica od mene." "Kidnapirati ga ionako ne moemo", ree Vorlynkin s blagim osmijehom. Milord ga je samo odmjerio. Izgledajui kao da ve ali zbog svoje bezazlene dosjetke, Vorlynkin se nakaljao i ponovno postao bezizraajan. Roic se pitao da li da kasnije odvede Vorlynkina na stranu i

66

upozori ga da ne govori takve stvari pred milordom, i to ne zato to bi se lord Revizor mogao uvrijediti. Roic protrlja svoje suhe oi. "Moda bi bilo najbolje da prije donoenja odluke malo odspavate, milorde", predloio je, ne sasvim nesebino. Milord je oito iskoristio priliku da se otuira i presvue u istu odjeu, ali ipak se vidjelo da je proveo besanu no, kao i svi ostali. Odavale su ga staklaste oi. "Jeste li provjerili razinu neurotransmitera otkako ste se vratili?" Poviena razina najavljivala je konvulzije i bila znak da je vrijeme za uporabu stimulatora kojim se suzbijao napadaj - u nekom sigurnom i kontroliranom okruenju. Milord je neto zagonetno promrmljao u smjeru svojih cipela. "Tako dakle", ree Roic vrlo strogim tonom. Milord uzdahne i protrlja potiljak. "Da, da." "Smijem li se sad vratiti u hotel?" upita Raven s nadom. "Da, ali ostani u vezi. U stvari - Vorlynkine, molio bih vas da doktoru Duroni date osiguranu runu kom-vezu prije nego to ode, u redu?" Vorlynkin je podigao obrve, ali rekao je samo: "Da, moj lorde." "Trebam jo podataka", zareao je milord, obraajui se svima i nikome. Podigao je pogled prema konzulu, kao da ga procjenjuje. "U redu, Vorlynkine. Ako Bijela krizantema ili itko od naih donedavnih domaina nazovu da pitaju kako sam, elim da im kaete da sam jako uzrujan zbog prekida konferencije i otmice mog orunika. U stvari, kiptim od bijesa i im se oporavim od svega to sam propatio namjeravam odmarirati kui i iznijeti krajnje nepovoljan izvjetaj o cijelom dogaaju svima koji me budu eljeli sluati, poevi od cara Gregora." "Ovaj... a jeste li uzrujani?" smeteno upita Vorlynkin. Milordov jedini odgovor bio je nimalo umirujui osmijeh. "elim da testirate dokle su spremni ii da ponovno uspostave komunikaciju. Dajte im do znanja da ete uloiti sve svoje diplomatske vjetine u to da me smirite, ali da niste sigurni u uspjeh. A ako vam ponude neki poticaj za va napor, prihvatite ga." "Vi... elite da pristanem na mito, gospodine?" Vorlynkin je stisnuo zube, ne samo zbog neto iskrene uvrijeenosti, nego i zbog razumljive zbunjenosti. "Pa, bar se pretvarajte da ete razmisliti o tome, moe? To e nam otkriti tko to eli i koliko jako. Ako se ne isprse, morat u smisliti neku drugu fintu, ali ako imate imalo dara za lov u mutnom, mislim da biste mi mogli neto upecati." "Ovaj... dat u sve od sebe, gospodine." Moda bi bilo pretjerano rei da je Vorlynkin zurio u lorda Revizora kao da je manjem mukarcu izrasla dodatna glava, ali Roic je praktiki mogao vidjeti kako konzul pokuava uhvatiti korak s njim. Mda, dobro doao u moj svijet.

67

Sasluavanje je zavrilo. Konzulat je na katu imao dvije slobodne spavaonice namijenjene gostima, no one su se, budui da su rijetko sluile izvornoj svrsi, postupno pretvorile u spremita svega i svaega. Jednu od njih na brzinu su raistili za lorda Revizora. Roic je namjestio krevet i prekopao milordovu prtljagu da pronae stimulator napadaja. Milord je skinuo sve osim donjeg rublja, sjeo na krevet i oinuo medicinski aparat prezirnim pogledom. "Sklepano smee." "Da, milorde. Recite mi, mogu li vjerovati momcima iz konzulata ili ne?" "Nisam jo siguran. Ve sam imao neugodnih iskustava s osobljem veleposlanstava, a i s CarSigovim kuririma koji su radili za drugu stranu." "Jer ako elite da nam pruaju podrku, koja nam je stvarno potrebna, morate ih poeti ukljuivati u tok informacija. Na primjer, primijetio sam maloprije da porunik Johannes nije znao kako bi protumaio to to ste ga potpuno izostavili." "Ma to je zato to sam sad carski revizor. Dovraga,tada sam mogao praktiki svakoga navesti na razgovor. Probaj ih malo procijeniti kad uhvati koju slobodnu minutu, moe? Uope ne sumnjam da e prema tebi biti otvoreniji, s obzirom na tvoje prostoduno lice i sve to." "Da, milorde." "Ve znam da netko kupuje ljude. Pitanje je jesu li ve kupili i konzulat, ili do mog dolaska nitko nije ni mislio da je to potrebno? Dobro je to nijedan Barrayarac ovdje nema obitelj, pa se bar ne moram brinuti zbog negativne stimulacije." Milord se namrtio, legao i namjestio stimulator uz lubanju. Roic mu je dao titnik za usta, koji je stavio na zube. Udahnuo je, zamirivi kao da se sprema ispiti lijek neugodna okusa, i upalio stimulator. Roic je mjerio trajanje konvulzije - ova se oduila, to je znailo da se milord preforsirao. Roic se navikao na izokrenute oi, udnovatu grimasu i drhtanje, ali sumnjao je da e se ikad uspjeti pomiriti s bizarnim nestajanjem snane osobnosti koja je inae pokretala to lice. Uskoro je neuralna oluja jenjala i milordovo tijelo je omlohavilo, a oi su mu se opet otvorile prema svemiru kao da ga njegov pogled iznova stvara. "Boe, kako ovo mrzim", promrmljao je. Njegova standardna mantra u ovoj toki. "Da, milorde", tjeio ga je Roic. Njegov standardni odgovor. "Noas neu biti ni za to ak ni ako se naspavam. A ni sutra." "Donijet u vam kavu." "Hvala, Roic." Milord se okrenuo na trbuh i navukao pokrivae, napokon poputajui zahtjevima svog iscrpljenog tijela. U jastuk je jedva ujno dodao: "... za sve..."

68

Roic je zavrtio glavom i na prstima se iuljao da nae leaj za sebe. *** Jin je otvorio bolne oi u polutami majune sobe svoje sestre Minako i ugrizao se za usnicu da ne zastenje. Namjeravao je ostati budan, strpljivo ekati i nadmudriti svoje tamniare, ali tijelo ga je izdalo, izmoreno naporima proteklog dana. Podigao se na lakat. Nono svjetlo utaknuto u donji dio zida svijetlilo je priguenim ruiastim sjajem, ali u sobi nije bilo sata. Vani je jo bila no, a kroz tanke zidove susjedne sobe probijalo se potmulo hrkanje tetka Hikarua. Dakle, svi su ostali spavali, ali sat je mogao biti bilo koji izmeu ponoi i svitanja. Izbacio je gole noge ispod pokrivaa na uskom futonu. Teta Lorna ga je poslala na spavanje u donjem rublju, jer mu je pidama bratia Tetsua bila prevelika, a bratia Kena premala. Njegovu vlastitu odjeu odnijela je na pranje, ili moda na lomau, jer, kako je rekla, tko zna gdje je sve bila. Jinu nije padalo na pamet da je prosvijetli. Maloduno je priao prozoru i isprobao bravu. Otvorila se, ali prozor je kliznuo u stranu za samo tri centimetra. Poslije svae za veerom tetak Hikaru popeo se na posuene ljestve i zaglavio ga tapom. Jin je mogao zavui prste oko okvira, ali nije kroz razmak mogao provui cijelu ruku. Nee moi pobjei na isti nain kao prole godine. Naslonio je elo na hladno staklo i zagledao se u vidljivi dio poploenog dvorita, kat nie. Teta Lorna mu je proli put olakala bijeg, jer je u taj prostor prognala sve njegove ivotinje. Nakon izlaska kroz prozor i sputanja u vrt, jednostavno ih je sve natovario na Minakina stara kolica, koja je ranije istog dana sakrio iza ograde. Uasno se bojao da e Vihor zakrijetati i da e Srekino mijaukanje razbuditi sve u kui, ili da e se staklena kutija sa takorima i kornjaom prevrnuti i razbiti, ali no je bila hladna, prozori zatvoreni, a za njegove ivotinje ionako nije mario nitko osim njega. Tonije, Tetsu je stekao naviku da zadirkuje Vihora, sve dok ga Vihor, sasvim prirodno, nije ugrizao. A onda je uslijedio odlazak na hitnu pomo, pa kirurko ljepilo i antibiotici, i teta Lorna, koja je kretala vie od Tetsua, prvenstveno zbog rauna koji su im ispostavili. Ako se pitalo Jina, Tetsu se sutradan u koli prilino besramno hvalisao svojim oiljkom iz bitke. Jin se oduljao do vrata i pokuao ih otvoriti, okreui bravu to je tie mogao. I dalje su bila zakljuana. Druga velika svaa veeras izbila je zbog pitanja hoe li netko morati ustajati nou da Jina pusti na zahod. Tetak Hikaru okonao ju je vrlo praktino, tako to je Jinu dao kantu. Teta Lorna se na to sablaznila, a Tetsu i Ken su mu se rugali dok ih tetak nije odalamio. Spomenutoj svai prethodila je arka oko toga gdje e Jin spavati sad kad mu je sestra prevelika da dijeli krevet s njim, ili moda obrnuto. Tetsu i Ken, koji su se ve tiskali u skuenoj sobi, pobunili su se na ukljuenje treeg djeaka u postojei krkljanac, a nita bolje im nije sjela ni ideja da bi trebali biti Jinovi uvari. Jin je sino i danas tota otrpio utke, u iekivanju skorog bijega. Nije oekivao da e ga staviti pod klju.

69

"Samo dok se deko ne pomiri sa situacijom", rekao je tetak Hikaru - kao da bi Jin ikad napustio svoje ivotinje. Kao da bi ikad ostao tu. Brine li se Miles-san kako treba za ivotinje koje mu je Jin povjerio? Kako je shvatio to to mu Jin nije donio njegov novac? Hoe li misliti da ga je Jin pokrao? Zapravo ga je ukrala policija, ali moda bi ak i taj sasvim neobini galaktiar ipak prije povjerovao odraslima nego Jinu? Progutao je knedlu u grlu, ne elei opet zaplakati, jer moda je upravo to to se ranije prepustio suzama bio glavni razlog to je zaspao. S druge strane, emu se siliti da ostane budan kad ionako ne moe izai? Vratio se na futon i klonuo na njega, obuzet oajem. Moda bi sutra uveer mogao sakriti odvija ili drugi alat u sobi pa pokuati iznutra rastaviti bravu prozora ili vrata. Tenbury bi znao kako, u to je Jin bio siguran. Nije vjerovao da bi mogao odglumiti tako brzu pomirenost sa situacijom da svoje tamniare uljuljka u laan osjeaj sigurnosti, ne dok je panika u njemu sve vie rasla. Teta Lorna zaprijetila je da e ga sutra upisati u Tetsuovu i Kenovu kolu, jer si ne moe priutiti da zbog njega izgubi jo radnih dana. Koliko se sjeao, iz kole je bilo jo tee pobjei nego od - Jin je odbio o ovoj uskoj, unajmljenoj kuici u nizu razmiljati kao o svojoj kui. Brava je kljocnula. Teta Lorna ga provjerava? Jo se ulo hrkanje tetka Hikarua. Okrenuo se licem prema zidu, navukao pokrivae preko ramena i vrsto zamirio. "Jin?" zau se srameljiv glas. "Spava?" Jin se opet okrenuo na leda, s olakanjem, ali i razdraeno. Bila je to samo Mina. "Da", zareao je. Kratka utnja. "Ne, ne spava." "A to ti hoe?" Neku zaboravljenu lutku ili plianu igraku, pretpostavljao je, iako ih je odnijela punu koaru u svoju privremenu postelju na kauu u prizemlju. Vrata su zazveketala, kliznuvi natrag u svoj okvir, a mala stopala dotapala su do njegova futona. Okrenuo se na lakat da je pogleda i vidio da i ona gleda njega. Imala je iste smee oi i upavu crnu kosu kao Jin, ali izduila se i istanjila u odnosu na onu djevojicu koju je pamtio od prije etrnaest mjeseci. Tada jo uope nije ila u kolu - a sad je pohaala drugi razred. I nije vie djelovala onako... zbunjeno. "Ako te pustim van," ree ona, "hoe li me povesti sa sobom?" "Ha?" Zateeni Jin je sjeo i obujmio si koljena. ekaj, znai li to da nije zalutala na putu do kupaonice? "Ne, naravno da neu. Jesi li poludjela?" Lice joj se oduljilo. "Oh." Otila je do vrata i poela ih zatvarati za sobom. "Ne, ekaj!" sikne Jin, nespretno se podiui na noge.

70

U susjednoj sobi tetkovo hrkanje je zamrlo. Oboje su se ukipili. U sljedeem trenutku zaula se kripa i buka slina klokotanju odvoda, a hrkanje se nastavilo. "Ne moemo ovdje razgovarati", apne Jin. "Ajmo dolje." Malo je razmislila, kimnula i priekala na hodniku da Jin prebaci deku preko ramena i krene za njom. Jin je vrata zatvorio vrlo polako i tiho. Stube su kripale pod njihovim nonim prstima, ali nitko nije izaao za njima. "Nemoj paliti svjetlo", ree Jin, ne podiui glas. Svjetlo koje je dopiralo iz kuhinjice za jedno dupe, kako ju je nazivao tetak Hikaru, smjetene u nii pokraj dnevne sobe blagovaonice, bilo je dovoljno jako da se ni o to ne spotaknu. Mina se opet smjestila u gnijezdo ispremijeanih pokrivaa na kauu. Jin je sjeo na rub naslonjaa tetka Hikarua i ogledao se oko sebe. Mina upita: "Sjea li se tate?" "Pomalo. Donekle." "Ja ne. Samo njegove slike u obiteljskom hramu koji je mama napravila." "Imala si tri godine." Kad im je umro otac, Jinu je bilo sedam godina. Otada su prole etiri godine - pola ivota, inilo se. Mnogo je bolje pamtio maminu neumjerenu tugu i bijes, i to kako ju je poslije rijetko viao - kao da mu je jedna smrt ukrala oba roditelja, ak i prije one policajke koja je dola po mamu. "Zar teta Lorna vie ne odrava obiteljski hram?" "Neko vrijeme je pustila da ga uvam u svojoj sobi, ali ponestalo nam je prostora kad mi je zatrebao radni stol za uenje, pa ga je stavila u kutiju i spremila. Nisam bila sigurna da li da stavim i tvoju sliku ili ne." Mina se obuvala s odlunim izrazom na licu. "Ne moe ii sa mnom", s nelagodom ponovi Jin. "Ne tamo gdje ja idem." "Gdje ide?" "Na jedno dugo pjeaenje. Predugo za tebe. Zato uope eli ii?" A mislio je da je teti i tetku mezimica. "Tetsu i Ken su grozni prema meni. Zadirkuju me i gnjave. Tetak Hikaru samo vie na njih, ali nikad ne ustane da neto i uini." Jin nije ba shvaao u emu je problem. Dobro, imao je neki nejasan osjeaj da je zadirkivanje sestre njegov posao, ali ako je netko drugi elio popuniti prazninu, nije imao nita protiv. "Vjerojatno su samo ljubomorni jer ti dobiva sve one stvari za curice. I da te nema, Ken bi imao svoju sobu", dodao je u ime pravinosti.

71

"Tetak i teta su govorili da bi me posvojili, prije nego to si se vratio. Ali ja ne elim da mi Tetsu i Ken budu braa. elim svog pravog brata." "Kako te mogu posvojiti, kad je mama jo..." Zautio je. iva? Rije mu je zapela u grlu, guei ga neizvjesnou. Progutao je slinu i nastavio: "Ne moe ivjeti tamo gdje ja idem. Ja... oni te ne bi htjeli. Samo bi smetala." Suze-san i ljudi koji tamo ive moda su bili spremni deka lutalicu prihvatiti jednako nonalantno kao maku lutalicu, ali imao je neki nezgodan osjeaj da bi djevojica lutalica, i to mlaa od njega, izazvala sasvim drugaiju reakciju. Ni policija se moda ne bi pretjerano zabrinjavala oko nekoga tko bjei po drugi put, o tetku Hikaruu i teti Lorni da se i ne govori, ali bi li i na Minin bijeg samo slegnuli ramenima? "Ne bi mogla drati korak sa mnom." "E, ba bih!" "Pst! Ne deri se!" Tvrdoglavo je stisnula usta. "Ako me ne povede, zavritat u, pa e te uhvatiti i vratiti natrag u moju sobu! A ja te neu opet pustiti van, pa ti vidi!" Pokuao je procijeniti je li to samo blef. Ne, vjerojatno nije. Da je neim tresne po glavi i pobjegne dok je ona u nesvijesti? Neto mu je govorilo da to bolje pali u holovidovima nego u stvarnosti. A da je udari nekim loncem ili tavom tete Lorne, jedinim tupim orujem koje mu je bilo pri ruci, to bi vraki odjeknulo, sve ih probudilo i potpuno mu pokvarilo planove. Mina je njegova neprijateljska promiljanja prekinula praktinim tonom koji ga je podsjetio na tetka Hikarua: "Osim toga, ja imam novac, a ti nema." "... Koliko?" "Preko petsto nuyena", ree ona ponosno. "Utedjela sam od roendana i kuanskih poslova." Dovoljno za desetak vonji tramvajem, zanemari li se to da se Jin zarekao da vie nikad nee imati posla s cijevnim tramvajima. Istegnuo se da pogleda na sat u kuhinji - jo su ih otprilike dva sata dijelila od zore, kad e svi ustati i shvatiti da ih nema. Ne ba blistava poetna prednost, za razliku od prolog puta. Sad ili nikad. Jin je prihvatio neizbjeno. "Dobro, spremi se. Tiho. Zna li gdje je teta Lorna stavila moje stvari?" Jinovu odjeu nali su u plastinoj koari spremljenoj, zajedno s njegovim cipelama, u ormar pokraj kuhinje u kojem stoji perilica. Mina je znala u kojoj se kuhinjskoj ladici kriju hranjivi prutii i desetak gurnula u torbu. Samo nekoliko minuta kasnije, oboje su se iskrali van kroz klizna vrata na stranjoj strani kue. Jin je zatvorio dvorina vrata to je tie mogao i poveo ih u uliicu. Ratrkana ulina svjetla u vlanoj su nonoj izmaglici izgledala poput hladnih aureola. "Nikad prije nisam bila vani ovako kasno", ree Mina, apuui i dalje, iako su sad ve dosta

72

odmakli od kuice u nizu. "udno je. Boji li se mraka?" inilo se da se sprema prii blie Jinu; on je ubrzao korak. "Mrak je u redu. Ljudi se treba bojati." "Valjda." utnja se oduljila. uo se samo tihi bat njihovih koraka po ploniku. Mina odjednom ree: "Ono to ti je teta Lorna rekla, o recidiv - recidiv... ne mogu to izgovoriti. O djeci koja stalno bjee od kue. Nije valjda da ih zbilja zamrznu?" Jin je razmislio, osjeajui nelagodu. "Nisam nikad uo za to. I mislim da bi bilo jako skupo." "Znai, samo te pokuala prestraiti da bude dobar?" "Aha." Dio sa straenjem je svakako postigao cilj, morao je priznati Jin. "Ali u svakom sluaju te ne zamrznu nakon prvog puta." To je Mina konstatirala s prilino neumjesnim zadovoljstvom. Nepozvano, Jinu se vratilo jedno sjeanje. Ne zbog vlakastog mirisa noi - policajke su po njegovu mamu dole po danu - nego zbog vlakaste hladnoe koja mu se tog dana uvukla u eludac, i koju je sad opet osjetio. Mama klei, stee ga za ramena, govori mu: Jin, i ti se brini za Minu, u redu? Budi dobar stariji brat i sluaj tetu Lomu. Jin je digao ruke od sluanja tete Lorne nakon to je zatraila da se rijei svih svojih ljubimaca, da, svih odreda, tvrdei da nema mjesta za njih, da previe smrde i kakaju i da je "ona" ptica opasna po ivot. Da sve bude gore, Ken je navodno razvio alergiju na Sreku, koja je bila prelijena da bi ikoga grebala. Jin je mislio da njegov brati mrca i ispuhuje nos namjerno, da mu digne tlak, u emu je svakako i uspijevao. A zaboravio je taj prvi dio mamina oprotaja... blagoslova, kletve, svejedno, iz jednostavnog razloga to na Minu nitko nije vikao onako kako su vikali na njega i njegove ljubimce. Bilo bi mu drae da se toga nije sjetio. Dobro e se nahodati da izau iz ovog dijela grada, a morali su iz njega izai to prije, dok jo nisu primijetili da ih nema. Vjerojatno bi bilo pametno da se za vrijeme nastave negdje pritaje. Jin je odabrao put za koji je bio gotovo sasvim siguran da vodi na jug i nastavio klipsati u tom smjeru.

73

Sedmo poglavlje
Dva dana nakon njegova ranojutarnjeg povratka u konzulat, Milesova grupa okupila se na prilazu, gledajui dolazak zemaljskog vozila koje je Bijela krizantema poslala po njih. Vozilo je bilo dugako, elegantno i blistavo, a na plonik se spustilo s uzdahom zadovoljne ljubavnice. Roic podigne obrve. "Bolje od onog busa kojim su nas vozali uokolo dok smo bili delegati na konferenciji, to moram priznati." "Nesumnjivo", ree Miles. "Bravo, Vorlynkine. Izgleda da se Bijela krizantema sprema puzati u velikom stilu." Konzul mu je uzvratio nesigurnim naklonom glave. On je juer dobar dio dana proveo za komkonzolom, dogovarajui dananji posjet s njihovim buduim domainima dok se Miles pretvarao da je nedostupan. Ako nita drugo, tako se bar stigao oporaviti od induciranih konvulzija. Milesu je bilo oito da ga diplomatski predstavnik vlastitog planeta smatra problematinim tipom, ali nije vjerovao da e to nakoditi njegovoj istrazi. Vie ga je muilo to to nije bio siguran moe li konzula kontrolirati. Ili moda nije bio siguran tko ga kontrolira? Udijelio mu je kratak osmijeh. "Usput budi reeno, Vorlynkine, molio bih vas da ne komentirate nita to bih danas mogao rei ili uiniti. Dok smo tamo, igrajte ulogu poslunika." Bezizraajna stanka. "Da, moj lorde Revizore." Ima osjeaj za ironiju, je li? To je dobro. Vjerojatno. "Samo zamislite da ste u kazalitu", tjeio ga je Roic. Vorlynkinove obrve su se trznule, ali ne kao da im se vlasnik osjea utjeeno. Doktor Durona, koji je dotad prouavao arenolisne hoste posaene du prilaza, uspravio se i sa zanimanjem okrenuo glavu prema zemaljskom vozilu kad se svod stranje kabine podigao i van je izala ena. Bila je elegantna poput vozila, iako znatno delikatnija. Dugu crnu kosu skupila je na potiljku i emajliranim eljevima uvrstila u otmjenu konstrukciju na kojoj joj je, pomisli Miles, Raven morao zavidjeti. Stanovnici Kiboua odijevali su se u itav niz modnih stilova, inspiriranih to lokalnim, to galaktikim trendovima; Miles je ovdje proveo tono toliko vremena da je njezinu odjeu mogao smjestiti u kategoriju enske inaice poslovno-tradicionalnog stila. Majicu koja prati obrise tijela, strukiranu donju jaknu i iroki gornji haljetak koji se stezao uzicom nosili su mukarci i ene, ali umjesto irokih hlaa koje su se vezale na glenjevima, kakve su odijevali mukarci, ona je kratkom suknjom i tajicama istaknula svoje vitke listove. Sve to u suptilnim jesenskim tonovima koji su naglaavali njezine tamnosmee oi. Cjelokupan dojam bio je istovremeno decentno elegantan i seksi, kao da je vrlo skupa kurtizana - Milesu su tradiciju geja pojasnili prilikom jednog posjeta Zemlji i otoku s kojeg je potekla, a za koji je mogao zahvaliti svojoj nevjesti opsjednutoj vrtovima. Osjeaj da je ova ena oruje naciljano ravno u

74

njega bio je pobuen prvenstveno njezinim sitnim stasom, koji se mogao mjeriti s njegovim, te injenicom da je obula ravne sandale. "Dobro jutro, ohayogozaimasu." Svima im se formalno naklonila, ali osmijeh je bio rezerviran za Milesa. "Lorde Vorkosigan, konzule Vorlynkin, Durona-sensei, Roic-san. Divno, svi ste tu. Ja sam Aida, za danas osobna asistentica gospodina Rona Winga. Otpratit u vas u novo postrojenje Bijele krizanteme i odgovoriti na sva pitanja koja biste putem mogli imati." Ne i na moja, kladio bih se, pomisli Miles, ali uzvratio je pozdrav na odgovarajui nain i dopustio lijepoj mladoj dami da ih sve uvede u prostrano zemaljsko vozilo. Miles se pitao koliko se njezin ef morao namuiti da u tako, hm, kratkom roku pronae tako majunu hostesu. Ron Wing je bio mukarac kojeg je Miles juer vabio svojom nedostupnou, dok je Vorlynkin odgovarao na jednu okolinu poruku za drugom, pritom ulaui vidljiv napor da si ne poupa kosu od muke. Po slubenoj funkciji Wing je bio voditelj Odjela razvoja, a uz to jo i jedan od glavnih operativnih direktora Bijele krizanteme te glavni i odgovorni ovjek u njihovu projektu ekspanzije na Komarr. Upravo su njegovi podinjeni onako zduno obraivali Milesa, a i on njih, tijekom konferencije o krionici. Sad emo saznati to je na drugom kraju njihove uzice. Roic, Aida i Raven zauzeli su sjedala okrenuta prema stranjem dijelu vozila; Miles i Vorlynkin sjeli su na suprotnu stranu. ak ni u najveem komeanju dok su se smjetali nikome nije zaprijetilo sudaranje s tuom glavom. "Podsjea me na staro zemaljsko vozilo mog tate", promrmlja Miles Roicu. "Ma ne", odvrati Roic aptom, dok je voza u prednjoj kabini, kojega im nisu predstavili, vjeto pokretao vozilo. "Ovo je bar upola lake. Nema neprobojni oklop." Milozvuna Aida stavila im je na raspolaganje nevjerojatnu lepezu pia iz bara u vozilu, koja su nakon Milesa uljudno odbili i svi ostali. Miles je nakrivio lice prema polariziranom svodu kako bi prijestolnicu, za promjenu, osmotrio iz zrane perspektive. Northbridge nisu okruivale prave planine, ali od povlaenja ledenjaka proteklo je dovoljno vremena da rjeice iskleu morene u neto to nije bila samo oguljena ravnica. Autohtone biljne vrste, kojih je ionako bilo malo, ovdje je veim dijelom zamijenio urbani krajobraz koji se temeljio na bilju prenesenom sa Zemlje. Grad je bio grad, izrastao oko prometne i tehnoloke infrastrukture koja nije odskakala od galaktikih standarda. Da Miles nije osobno pohodio njegovo podzemlje, ne bi ni slutio kakve se tamo bizarnosti kriju. Vidici su postali zanimljiviji kad su zali u zapadni dio grada i pribliili se samom Kriopolisu. "Razvoj Kriopolisa zapoeo je prije etrdesetak godina", obavijestila ih je Aida manirom kvalitetnog turistikog vodia, "kad je daljnje irenje krio-postrojenja pod gradom postalo neisplativo. U meuvremenu se spojio sa Northbridgeom i dobio status samostalne opine, nazvane Zapadna Nada.

75

"A koliko Zapadna Nada ima predstavnika u zakonodavnim tijelima Teritorijalne prefekture?" priupita Miles. "etrnaestero", odvratila je vedro. Jednako koliko i matini grad, iako se po povrini ne moe mjeriti s njim. "Zanimljivo." Roic je naglo okrenuo glavu. "Koji vrag...?" "Piramide!" sretno ree doktor Durona, takoer isteui vrat da bi bolje vidio. "Deseci piramida! Ima li negdje i krokodil u dubokoj rijeci Nil?" Miles je zakljuio da e prvom prilikom kad se nau nasamo morati i Ravenu rei da se malo obuzda. Aidin permanentni osmijeh na trenutak se pretvorio u bolnu grimasu, ali smjesta se pribrala. "To su postrojenja naeg najveeg konkurenta na podruju pruanja krionikih usluga,Novog Egipta." U zid od pjeenjaka dug otprilike jedan kilometar bila su ugraena visoka vrata, a lijevo i desno od njih stajale su goleme skulpture ozbiljnih, posjednutih prilika s izduenim pseim njukama. "Njih sam ve vidio", ree Roic, "na konferenciji. Neki je tip bauljao uokolo u oskudnom kostimu s velikom pseom glavom od plastike i dijelio letke. Mislio sam da reklamira neku tvrtku za bioinenjering s Jacksonova Skrovita." Miles je znao razlog. "To su figure Anubisa, egipatskog boga mrtvih", objasni on. "Imali su niz bogova sa ivotinjskim glavama - jastrebovi, make, krave - koje su imale razliita figurativna znaenja. Zapravo nije u pitanju pas, nego akal, strvinar u njihovim drevnim pustinjama. Valjda je za ljude iz predindustrijskog doba to bila prirodna veza s mrtvima." Pogledao je Aidu iskosa i suzdrao se od daljnjih usporedbi, iako se zapitao je li se itko potrudio provjeriti prijevode hijeroglifa koji su ukraavali zidove ili su na njima ostale poruke tipa Ptah-hotep je gnjida! ili Unas duguje Tetiju stotinu snopova ita i jednu bavicu smokava. Aida je bacila pogled na figure koje su ostale iza njih i frknula nosom. "Kao to vidite, izabrali su tu eru Stare Zemlje kao svoju korporativnu temu." Prije kao tematski zabavni park, pomisli Miles. Aida je nerado, ali s odreenim divljenjem dodala: "Piramide su njihova krio-spremita. Novi Egipat je ustanovio da su korisnici spremni platiti i vie od nominalne vrijednosti za ogranieni broj luksuznih prostora na gornjim razinama." "Luksuzni prostor?" ree Roic. "Zar nije sve to isto, kad vas zamrznu? Mislim, tehnoloki gledano?"

76

Krajikom oka je pogledao Ravena, koji je promrmljao: "Nadajmo se da jest..." "Da, ali krio-ugovore odabiru i potpisuju ivi ljudi", objasni Aida. "Taj se program za Novi Egipat pokazao vrlo popularnim i uspjenim. Zatitili su cijelo to povijesno razdoblje kao svoju robnu marku da sprijee imitacije." Zvuei pomalo razoarano, dodala je: "Ove godine su na konferenciji dijelili ive sfinge, ali ef naeg odjela je zakasnio pa nam nije uspio nabaviti nijednu." Miles je morao uloiti odreeni napor da na tu izjavu ne trepne, pa mu se tako pruio lijep pogled na sljedee postrojenje na njihovoj ruti, koje se odlikovalo staklenim kulama i svjetlucavim tornjevima ovijenim nitima raznobojnog svjetla. Zemaljsko vozilo imalo je dobru zvunu izolaciju, ali Miles bi se zakleo da se kroz svod probio zvuk basa. "Glazba?" "Grupa Shinkawa", objasni njihova vodilja. I doista, provezli su se mimo novih velikih vrata, iznad kojih je u duginim bojama bilo istaknuto ime dotine krio-korporacije. "Vjerujem da nastoje privui mlade ljude." Miles je pokuao procesirati tu informaciju. Nije ilo. "Pa to mora biti najmanji segment trita." "Korisnici u vrijeme aktiviranja ugovora obino ve budu stariji, da" ree Aida. "Ali manje optereujete vlastite financijske mogunosti ako ugovor potpiete to ranije i odmah zaponete otplatu. To se zapravo pokazalo kao vrlo djelotvorna strategija za Shinkawu. Da u sklopu svojih poslovnih olakica nemam krio-ugovor s vlastitim poslodavcem, moda bih se i sama odluila za njih." Manikiranom je rukom prikrila hihotanje. "Iako vam to vjerojatno ne bih smjela rei." Na drugoj strani autoputa pomolio se sljedei krio-korporativni kompleks. Vidjelo se mnotvo drvea, ali nigdje nije bilo ni zidova ni vratnica - a ni uvara na vratnicama - iako je na niskom pregradnom zidu od kamena pisalo Sjeverni izvor. Nekoliko zgrada koje je Miles uoio kroz vegetaciju bile su etvrtaste i utilitarna izgleda. Miles pokae prstom. "A oni?" "Ah, Sjeverni izvor", ree Aida. "Oni se istiu po tome to su jedna od najstarijih kriokorporacija u regiji i jedna od prvih koja je ovdje podigla postrojenje, ali nisu ba ono to bismo nazvali prvom klasom." Zapravo, ako je bilo vjerovati Milesovim ne-uvijek-neadekvatnim preliminarnim izvjetajima o Kibou-dainiju, zauzimali su esto mjesto na popisu trenutno aktivnih krio-korporacija u javnom vlasnitvu, to ih je po njegovu miljenju definitivno inilo prvom klasom. Ali opi dojam cijelog mjesta bio je tako ozbiljan da je graniio s monotonijom. Velik se tu novac troio na snubljenje... ne mrtvih, pomislio je Miles, nego ivih. Ako ve bira dugoronu krio-izolaciju, valjda ti je onda i drae da sve ostane u rukama besmrtnog entiteta kao to je korporacija. Ta impresivna proelja obeavala su tota, ali u prvom redu kontinuitet. Jo da ovjek ne zna da se u skrivenom srcu svih takvih organizacija, kako korporacija, tako i vlada, i dalje sve svodi na ogranien broj nesavrenih ljudi koji razgovaraju jedni s drugima...

77

Veliko zemaljsko vozilo usporilo je i skrenulo, prolazei kroz golema crvena vrata - Bijela krizantema nije gubila vrijeme, nego je odmah deklarirala svoj odabrani korporativni stil. Zatitari su ih propustili elektronskim putem, bez zadravanja. Zaokrenuli su iza skupine borova i zaustavili se pred glavnom zgradom. Iza nje vidio se blok visokih zgrada svrsishodna izgleda, ali gosta je krivudavi put prvo vodio kroz imitaciju tradicionalnog vrta s vodenim povrinama i stazicama, mahovinom, grabljanim ljunkom i ipkastim crvenolisnim javorima. Ista tema nastavljala se i u velikom staklenom predvorju, koje su krasila minijaturna kvrgava stabla i strogi cvjetni aranmani. U toj su ih decentnoj raskoi uz naklon doekali njihovi domaini, a Miles je ostavio po strani zaostali umor nakon konvulzija i sabrao se. Ron Wing uivo je bio sredovjean, vitak mukarac u slubenom poslovnom kompletu: donja jakna, gornja jakna irokih rukava i blago pojaanih ramena te vreaste hlae u suptilnim, priguenim plavim nijansama, a na nogama arape razdvojenih prstiju i sandale. Stil, kvaliteta tkanine i kroj oglaavali su status, imovinsko stanje i funkciju u jednakoj mjeri kao i pseudovojnika tunika, hlae i izme do pola glenja na barrayarskom vorskom plemiu. Pomno proraunatu odjeu pratile su pronicave oi i smirena usredotoenost. Wingu je uz rame stajao mukarac koji je lordu Revizoru delikatno ponudio mito Bijele krizanteme na domjenku odranom veer prije nego to su oni teroristi/aktivisti/idiotisti onako drsko prekinuli tu obeavajuu razmjenu dobara. Hideyuki Storrs imao je titulu izvrnog dopredsjednika za razvoj. Nosio je pojednostavljenu verziju odjee svog efa, slinu Vorlynkinovim studioznim odjevnim kombinacijama u lokalnom stilu, u kojima je tradicionalni element bio ublaen praktinou; Miles ga je svrstao u kategoriju visokorangiranih poslunika, ali bez pristupa u najui krug. Odjel za razvoj oito je elio nastaviti ono to je zapoeo, a Milesa je to podsjetilo da im ne smije dopustiti da ga prebrzo umire. Zato bi uludo troio poklonjenu prednost? Glavnina Milesovih jueranjih manevara bila je usmjerena na to da se po zapovjednom lancu uzvere do Onoga Koji Zna. Kad je Aida grupu prepustila Storrsu, koji ih je slubeno upoznao s Wingom, Miles je zadovoljno pomislio: Meta na vidiku. Gaaj. Uoivi Wingov osmijeh, zapitao se je li i njegovu protivniku upravo kroz glavu prola slina misao. Vaniji sam ti nego to bih trebao biti. Zato? "Tako mi je drago", ree Wing, "to ste nam dopustili da vam se oduimo za bar neke nezgode koje ste u zadnje vrijeme pretrpjeli, lorde Vorkosigan." Miles je na to odmahnuo rukom, oslobaajui ga krivnje, iako je kretnju odmah potkopao blagom grimasom. Uzvratio je: "Budimo zahvalni to tijekom cijele te eskapade nitko nije zadobio ozbiljne ozljede ili smrtno nastradao." "Istina", prihvati Wing. "Ali bar vam to moemo nadoknaditi pruanjem mnogo detaljnijeg uvida u nae postrojenje od onoga koji biste dobili tijekom obilaska za javnost." "Neka nadoknada bi bila nuna, da."

78

"Biste li se neime okrijepili? Moda ajem? Ili da slijedimo galaktiki obiaj i odmah ponemo?" "Zapravo bih radije odmah preao na stvar. Nemam na raspolaganju beskrajno mnogo vremena." "Poimo onda ovuda..." Cijela grupa vukla se za Wingom tempom Milesova epanja, koje ak nije bilo u potpunosti hinjeno. Sad je ve bolno osjeao posljedice onog mrcvarenja koje je proao u podzemlju i uobiajenih popratnih pojava mrskih konvulzija. Aida je hodala usporedo s njim, oito pripravna da ga uhvati ako se stropota. Na brzinu su im pokazali najljupkije dijelove glavne zgrade otvorene za javnost, a onda su u lebdeem vagonu odletjeli u drugu zgradu, namijenjenu prijemu samih korisnika. I u predvorju i u utovarnim prilazima u stranjem dijelu zgrade bilo je dosta prometno. "Nai korisnici obino stiu jednom od dvije rute", objasni Wing, vodei ih niz hodnike bolnikog mirisa. "One kojima je metabolizam iznenadno i neoekivano otkazao procesiraju bolnice i zatim ih upuuju nama na dugoronu pohranu. Drugi se odlue za manje rizian nain, pa sami dou na obradu u nae klinike." "ekajte, dolaze ivi?" upita Roic. "to ste zdraviji pri zamrzavanju, to su bolje vae anse za uspjeno oivljavanje", ree Storrs. "iva istina", promrmlja Raven. Roic se namrtio i krajikom oka pogledao Milesa, koji je mogao dodati jo jedino: "Naalost, tako je." "Biste li htjeli poblie promotriti tehnike procese?" upita Wing. "Naravno, taj odjel obino nije ukljuen u razgledavanja za javnost. Za danas imamo zakazano dvadesetak zamrzavanja. Razumljivo, transferi iz bolnica obino su nenajavljeni." Miles, koji je s cijelim procesom ve bio i preintimno, ako ne i svjesno upoznat, odmahnuo je rukom, odbijajui sablasnu ponudu; Roic je izgledao kao da mu je pao kamen sa srca. Vorlynkin je sve pratio kamenog lica. Raven je, vidjevi da mu Miles iza lea pokazuje podignuti palac, prihvatio prijedlog i udaljio se sa Storrsom. Milesu je laknulo kad je napustio zgradu za obradu korisnika. Iako njezin miris nije bio neugodan, izazivao je neki udan nemir u njegovu primozgu. "A koliko u jednom danu izvedete krio-oivljavanja?" upitao je Miles Winga nakon to su se udobno smjestili u lebdeem vagonu i nastavili dalje. On i Wing sjedili su zajedno na prednjem sjedalu, odakle se pruao i najljepi pogled, Aida je sjedila iza njih, licem okrenuta na drugu

79

stranu, a Vorlynkin i Roic smjestili su se na zadnju klupu, iako nisu bili sasvim izvan dometa sluha. Wing je oklijevao samo na tren. "Trebao bih prvo provjeriti." Bacio je pogled preko ramena dok je lebdei vagon jurio kroz njegovani perivoj. "Kako ste upoznali doktora Duronu?" Inae ukljuenog u ovaj izlet na Milesovu - pa, ne ba molbu; Ravena su jednostavno najavili na popisu putnika za zemaljsko vozilo. "On i moj asistent Roic upoznali su se tijekom otmice. Vjerujem da ih je to iskustvo zbliilo." "Ah, sad mi je jasnije. I ja bih se u kriznoj situaciji rado sakrio iza vaeg Roica." Wing je oito s lakoom titulu asistent preveo u tjelohranitelj. Isto je mislio svatko tko je Milesa i Roica vidio zajedno. Miles je bio prilino siguran da Wing jo nije proniknuo u svu kompleksnost titule orunika. Wing nastavi: "Zaintrigiralo me otkrie da imate srodnika koji je veliki dioniar u Grupaciji Durona. Osim ako je prezime Vorkosigan uobiajeno na Barrayaru?" "Mark?" Znai, konano si to skopao. Jo jedan dokaz, od nekoliko, da je Milesov revizorski posjet Kibouu krio-korporaciju uhvatio nespremnu i da ga jo nisu uspjeli prokljuviti. Miles se ve susretao s pomno planiranim urotama, koje su dozrijevale godinama; Wingovi manevri vukli su na hitne mjere, stare moda tek koji dan. "To je moj mladi brat." "Stvarno!" Wing se nasmijei. "Mislite li da bi i njega mogao zanimati na projekt proirenja na Komarr?" Da, ali ne onako kako si ti zamilja. "Radije bih da Marka ne upleemo u ovo. On je vrlo otrouman poslovni ovjek. Dok ja cijeli ivot crnim u javnoj slubi uz gotovo nikakvu naknadu, on je nagomilao zavidno bogatstvo i nadmaio me u svakom pogledu. Jedna od stvari koja me najvie ushiuje u vaem projektu jest prilika da ga napokon potuem na njegovu vlastitom terenu." Miles razvue usta u prepreden osmijeh, da bolje doara bratsko suparnitvo. Wing je odmah shvatio na to cilja, to je govorilo neto o Wingu. "Razumijem." Trenutak kasnije dodao je: "A ima li on podjednak utjecaj na javne poslove kao i vi, lorde Vorkosigan?" "Ne, on se uglavnom dri svog zanata." "teta." "Ne s mog stanovita." "A ostatak vae glasovite obitelji? Jeste li s njima u boljim odnosima?" "Oh, da. Iako se ne javlja svaki dan prilika da im svima pokaem." Miles je dopustio da mu se u glas uvue nota cmizdravosti. "Na Barrayaru sam se uvijek morao dokazivati vie od drugih." Eto, dao je Wingu dovoljno materijala, fino izbalansiranog izmeu ljubomorne pohlepe i

80

obeanja utjecaja za koji se vrijedi cjenkati. Povrnu provjeru proi e bez problema. Hvala ti, brate. Wingovo elo sumnjiavo se namrti. "Zar ga doktor Durona nee o svemu izvijestiti?" "Recimo da radim na tome." Miles je spustio glas da brujanje lebdjelice zagui sljedee rijei. "Znate onu staru izreku: Dri prijatelje blizu, a neprijatelje jo blie?" Wing kimne. "Ta je dobra." Malo je oklijevao. "U nastavku smo za vas pripremili prezentaciju o komarrskom projektu. Da tijekom prezentacije odvedemo dragog doktora u razgledavanje nekog drugog dijela postrojenja?" "Nije potrebno. Osim ako nemate neku tehniku inovaciju koju radije ne biste otkrivali potencijalnim rivalima?" "Ne, instalacija na Komarru temeljit e se na prokuanoj i pouzdanoj tehnologiji. Sve nae inovacije tiu se poslovnog modela." "Onda nema problema. Mislim da je Raven jedan od onih tehniki zagrienih tipova - nema on osjeaja za poslovne nijanse." Zar je Wing doista toliki provincijalac? Pa Raven je odrastao na vrajem Jacksonovu Skrovitu, gdje je uspjeno sklapanje poslova umjetnost, znanost, oblik ratovanja i najbolji nain da iv doeka zoru. "Jeste li ikad naputali svoj rodni planet, gospodine Wing?" "Da, prole godine sam posjetio va Komarr, dok smo tek pripremali teren. Naalost, sve se svelo na posao - imao sam malo vremena za razgledavanje. Nisam se maknuo dalje od Solsticijske kupole." "Ah, ba teta." Kad su se vratili u glavnu zgradu, sve su ih odveli u konferencijsku sobu na najviem katu. I tu su elegantnom ureenju doprinosila kvrgava stabalca u posudama, te staklene umjetnine. Aida ih je napokon uspjela nagovoriti da prihvate pie - Miles i Vorlynkin ostali su pri zelenom aju, a Roic pri kavi - a onda su morali odgledati raskonu holovidnu prezentaciju o velikom postrojenju Bijele krizanteme koje se gradi u Solsticijskoj kupoli, planetarnoj prijestolnici Komarra. Iako se upinjao iz petnih ila, Miles nigdje nije uoio ak ni naznaku nezakonitih radnji. Kao ni komarrski CarSig, koji je imao pristup znatno iscrpnijim podacima. A sve su ih pomno proeljali, te usput uz svesrdnu suradnju i oduevljenje Bijele krizanteme uhvatili dva dobavljaa koji su prekomjerno naplatili svoje usluge, carinskog slubenika koji se bavio pronevjerom plus bandu koja je provaljivala u skladita. Wingov efektni vid te je epizode preskoio. Otprilike u pola prezentacije opet su im se pridruili Raven i Storrs. Vid je zavrio optimistinim, a opet decentnim glazbenim brojem.

81

Miles se zavalio u svoju nevjerojatno udobnu konferencijsku fotelju i spojio prste ruku. "Dobro, zato Komarr? Ako vas je zanimala ekspanzija izvan granica vlastitog planeta, ne bi li Escobar bio blii?" Wing se uspravio na stolici, kao da se veseli odgovoru. "I o tome smo razmiljali. Ali Escobarove vlastite krionike slube mnogo su zrelije i bolje zatiene od konkurencije odredbama koje mogu okarakterizirati jedino kao iznimno protekcionistike. Nai su analitiari zakljuili da bi Komarr, unato veoj udaljenosti, pruio vie prostora za rast, a upravo u tome i lei najvea zarada. Zarada koju emo rado podijeliti s Barrayarcima poput vas, naravno. tovie, Solsticijska kupola ve profitira - za sve radove nakon izrade idejnog projekta angairali smo lokalne ljude." "Pretpostavljam", ree Miles promiljeno, "da kad svima na jednom planetu prodate kriougovor, i nemate izbora nego ii drugdje." Nije dodao: A budala ima svuda, ali samo nakon teke unutarnje borbe. "To je, naalost, rizik zrelog trita, da. Iako se u zadnjih godinu dana dogaaju zanimljive stvari s komodificiranim ugovorima." "Molim?" U Wingov glas uvukao se istinski entuzijazam. "Povijesno gledano, krioniki ugovori nisu ujednaeni, jer su ih sklapale brojne i razliite ustanove, vodei se razliitim lokalnim zakonima, i tako ve dugi niz godina. Prihod donose po drastino razliitim osnovama, s time da su neki tijekom razdoblja valjanosti ugovora dobivali na vrijednosti, dok su je drugi gubili. I same kompanije svata su prole: razdvajanja, udruivanja, bankrote, gubitak kontrolnog paketa. Ranije su ugovori i odgovornost za njih mijenjali vlasnika samo ako je vlasnika promijenila i ustanova kojoj pripadaju. Ali nedavno je uoeno da sekundarno trite pojedinanih ugovora ima velik potencijal, to za ubiranje zarade, to za poveanje operativnog kapitala." Miles je osjetio da mu se elo stee od mrtenja. "Kupujete i prodajete mrtve?" "Trampite sva ta zamrznuta tijela?" Roic se nije ni trudio sakriti uasnut izraz lica. "Ne, ne!" ree Wing. Storrs je podrao efa energinim odmahivanjem glave. Ne, ne, ne. "To bi bilo besmisleno rasipanje novca", nastavi Wing. "Korisnici veinom ostaju tamo gdje ve jesu, osim ako se postrojenje dograuje ili zatvara, naravno. uvaju se po principu recipronosti izmeu pojedinih kompanija. Razmjenjuju se jedino njihovi ugovori." Dodao je pobonim tonom: "Nadamo se da e to s vremenom dovesti do ujednaenijeg i pravednijeg ustroja ugovora na razini cijele industrije." Miles je to preveo kao Prestat emo tek kad iz spuve iscijedimo i posljednju kap. Sudei po Ravenovu iznimno bezbojnom osmijehu, iz kojeg bi se reklo da nije shvatio ni jednu jedinu rije, i on je doao do istog zakljuka.

82

"A hoete li, ovaj, taj model primjenjivati i na Komarru?" upita Miles. "Naalost, ne. Tamo se nemamo s kime razmjenjivati." Unato tekom uzdahu, Wing nije izgledao osobito uzrujano. To je Miles protumaio kao Planiramo imati monopol. "Doista zapanjujue", iskreno ree Miles. "A to vi mislite o tome, Vorlynkine?" Dobrohotno je namignuo konzulu. "Hoete li se i vi pridruiti? Iako pretpostavljam da je vama sve ovo ve dobro poznato." "Pa... ne ba", ree Vorlynkin. "Ja se u svom poslu vie bavim ivima. Morao sam otpremiti posmrtne ostatke jednog jadnog barrayarskog turista koji je poginuo prole godine sputajui se niz ledenjak - to je vrlo opasan sport - i potpisati dostavu dvojice poslovnih ljudi s Kiboua koji su umrli od prirodnih uzroka u Carstvu i bili poslani kui. Jedan zamrznut, jedan kao pepeo. Rodbina potonjega je podnijela albu, koju sam proslijedio odgovornima." Vorlynkin doda diplomatski - a kako bi drugaije? - "Ali zahvalan sam vam to sam mogao zaviriti iza kulisa, Wing-san. To mi je prilino otvorilo oi." S time da je pogled ispod trepavica bio upuen Milesu. Ponovno su ih sve okupili i odvezli na ruak, posluen u niskoj zgradi iz koje se opet pruao pogled na vrtove i jezerce s koi ribicama. Prostor je bio pun papirnatih paravana i tatami strunjaa, a i tu je bilo umjetnina od stakla te onih cvjetnih aranmana koji se sastoje od aice oblutaka, tri tapia, dva pupoljka i jednog cvijeta. Smjestili su se na svilene jastuie oko dva niska stola od lakirana drveta. Za jednim je stolom izmeu Winga i Aide sjedio Miles, dok je za drugim Storrs ugostio Vorlynkina, Roica i Ravena. Dvoje posluitelja donijelo je niz delikatnih jela koja su sva izgledala kao minijaturne skulpture, a Miles je naposljetku dopustio Aidi da mu poslui bistro vino udna okusa u plosnatoj keramikoj alici. Pitao se je li posudica namjerno dizajnirana da ogranii konzumaciju; svatko tko je previe popio sigurno bi se isprolijevao po prsima. Miles je to uspio izbjei, na jedvite jade. Aida je usmjeravala razgovor kroz niz ugodnih, neutralnih tema, primiui mu se centimetar po centimetar. Razvezana gornja i donja jakna strateki je otkrivala obline grudi pod dekoltiranom bluzom. Vjerojatno je u igri bio i feromonski parfem, iako je poruka i ovako bila jasna: mlada dama moe biti dio njegova mita ako on tako poeli. Naalost, Aida niim nije pokazala da raspolae prljavim tajnama zbog kojih bi joj vrijedilo pokloniti vie pozornosti, a osim toga, nije ba morao izgledati korumpirano u svakom smislu te rijei. Pravi umjetnik zna kad treba stati. Miles je izvadio holovidnu kocku i pokazao slike svoje boanstvene ene i preslatke djeice, nakon ega se dama odmaknula, ali kako je usput izgovorio nekoliko alopojki o tome da ga prehranjivanje obitelji skupo kota, sad mu se poeo primicati Wing, potiui ga da nastavi. Miles je otpio jo malo onog udnog vina i blesasto se nasmijeio. Uope nije sumnjao da bi mu Bijela krizantema nastavila natakati vina u alicu dok ne bi spuznuo pod stol. Prigodu je uspio privesti kraju tek opetovanim aluzijama da se Vorlynkin mora vratiti na dunost. Aida se premjestila za susjedni stol da zabavi drugu grupu, a Wing je Milesa poveo u etnju oko jezera, "da si razbistrimo misli". Milesove misli svakako su se razbistrile im je Wing naposljetku iznio neke vrlo konkretne detalje o metodi kojom e se izvriti tajni prijenos Milesovih novih dionica. Moda nije bilo u redu to mu je kroz glavu stalno prolazilo: Kako ste

83

samo brzi, moj lorde Revizore; od predigre do koitusa u jednom popodnevu. Ali tko tu koga navlai? I zato, zato, zato ga podmiuju? "Istinski vjerujem u komarrski projekt", rekao mu je Wing u napadu neskrivene iskrenosti. A i s primjesom euforije, iako Miles nije mogao odrediti je li to posljedica vina ili zakljuenja pregovora; imao je osjeaj da je za Winga to dvoje meusobno zamjenjivo. ovjek je posjedovao gotovo jacksonsku strast za poslovne pobjede. "ak sam sve svoje dionice i opcije prebacio iz Bijele krizanteme u Bijelu krizantemu Solsticij. Podravam ga u toj mjeri da sam i svoj krio-ugovor sklopio s novim postrojenjem. Dakle, kao to vidite, iza mojih rijei stoje i moj novac i moj ivot." Njegove tamne oi praktiki su iskrile dok je to otkrivao Milesu. A Miles, koji je napokon poeo povezivati konce, pomislio je: Svih mu bogova. Mislim da si mi upravo servirao svoju glavu na tanjuru.

Osmo poglavlje
Pauk vujak izgledao je ljupko i elegantno u svom crnom krznu na bijele pruge i uredne tokice, kao aristokrat u povijesnom holovidu koji se dotjerao za noni izlazak. Jin je mogao lako izbrojiti svih osam oiju na divljem licu; dva crna gumba koja su mu uzvraala pogled, ispod njih vjeni od jo etiri dodatna oka, te po dva na lijevoj i desnoj strani glave. Ispod njegova - ne, njezina trbuha visjelo je klupko finih bijelih niti, nalik na siunu grudicu vate - ahurica za jaja? Znai li to da e uskoro postati mama pauk? Leei na podu zaguljive vrtne kuice, Jin se ukoio od uzbuenja i zatim polako uzmaknuo, pazei da je ne prepadne i natjera na bijeg u pukotine na podu ili u zidu dok jo nije pronaao neto u to e je uhvatiti. Bila je dosta velika za svoju vrstu, preko tri centimetra, duga i iroka kao zadnji lanak Jinova palca, dakle, definitivno odrasli pauk. inilo se da ga strpljivo eka. Jin se pomalo razoarano ogledao po kuici. Pjeaenje od prigradske etvrti na sjeverozapadnoj strani grada u kojoj su ivjeli teta i tetak do gotovo pa june strane oduzelo im je mnogo vie vremena nego to je oekivao. Za to je bar djelomino bilo zasluno Minino zaostajanje i jadikovanje koje je poelo im se umorila, kao to je Jin i predviao, ali bojao se da je glavni razlog ipak bilo to to je on pogreno skrenuo tijekom njihova sinonjeg dugotrajnog klipsanja, nakon ega su se posve izgubili. Zbunjivale su ga ulice koje su krivudale u neoekivanim smjerovima, a tornjevi u centru grada, koje bi tu i tamo ugledao s nekog breuljka ili istine, iz svih su mu smjerova izgledali jednako. Jutros ih je otkrie ovog sklonita oduevilo. Zastali su da u malom duanu u susjedstvu s dosta kua kupe pola litre mlijeka i onda proli jo nekoliko blokova, traei mjesto gdje bi se sklonili dok traje nastava. Pred jednom kuom stajao je natpis Na prodaju, a kad su zavirili kroz prozore vidjeli su da u njoj nema namjetaja ni ljudi, to je znailo da je sigurna. Sama kua bila je zakljuana, ali vrata vrtne kuice nisu imala lokot. Vrt je bio ograen visokim zidom, a grmlje i drvee prualo je dodatan zaklon i zatitu od nametljivih znatieljnika. Da sve bude bolje, nali

84

su vanjsku slavinu koja je ostala prikljuena na vodovod. Jo nisu iscrpili Mininu zalihu hranjivih ploica, iako su im ve dodijale, ali voda je bila ozbiljniji problem. Dodue, tijekom jueranjeg dugog mara dvaput im se posreilo da naiu na gradske parkove koji nisu imali samo esme s pitkom vodom, nego i zahode. Ispostavilo se, naime, da Mina ak ni u mrklom mraku nije sklona nudu obavljati iza grma. Na policama naalost nije bilo pogodnih spremnika, a ni vrtnog alata, osim jedne savijene i zahrale lopatice. Jinov pogled pao je na usnulu sestru, sklupanu i s presavijenom jaknom pod glavom, te na njezin uti ruksak s patentnim zatvaraima, ukraen nasmijeenim, ali anatomski pogreno prikazanim pelama. unuo je i poeo kopati po njemu. Ah, tu je! "Hej!" promrmlja Mina, sjedajui i zijevajui. Lice joj je bilo blijedo od sna i izbrazdano od improviziranog jastuka, a kosa joj je strila na sve strane. Zato ljudi uvijek izgledaju tako pregrijano i zguvano kad spavaju danju? "Krade mi novac?" Jin je otvorio prozirnu plastinu kutiju u kojoj je uvala kovanice i iskrenuo ih natrag u ruksak. "Ne! Samo mi treba kutija." "Za to?" upita Mina, trpei prekopavanje, ali bar ne i krau svoje imovine, uz tek neto malo mrtenja. "Da bude kuica za pauka." "Fuj! Ne volim pauke. Njihove mree se lijepe za usta." "Ona je pauk vujak. Oni ne pletu mree." "Oh." Mina trepne, razmiljajui o tome. Nije izgledala sasvim razuvjereno, ali bar se suzdrala od glupog vritanja. Ipak se drala podalje dok se Jin nije pribliio svojoj lovini i uhvatio je. No im se gospoa pauk nala u zaklonu iza prozirne barijere, Mina je ipak pokazala spremnost da se priblii kako bi joj Jin mogao ukazati na svu minijaturnu divotu krzna, oiju i eljusti pauice, te na obeavajuu ahuricu s jajima. "Stvarno ima osam oiju!" rekla je Mina, gledajui ukri kao da nastoji zamisliti kako pauica vidi nju. Ohrabrena bratovim primjerom, kucnula je po plastinom poklopcu. "Hej, nemoj. Prestrait e je." "Hoe li unutra moi disati?" upita Mina. Iznova obuzet sumnjom, Jin je promotrio kutiju. Nije bilo sumnje da je sigurna, ali inilo se da je dosta hermetina. Pauica je jalovo grebla zidove zatvora svojim tanahnim kandama. "Bar zasad." "Kako se zove?" "Nisam joj jo dao ime."

85

"Treba joj ime." Jin kimne, potpuno se slaui s njom. Dobro, ponekad je Mina bila razumna. Govorilo se da je na staroj Zemlji bilo na tisue vrsta paukova vujaka, ali teraformeri na Kibouu, krci jedni, za svoj su novi ekosustav uvezli samo pet-est. Ali ovdje nije bilo kom-veze, pa nije mogao potraiti pravo znanstveno ime nove ljubimice. Nadao se da e biti jednako sofisticirano kao i sama pauica. "Mogao bi je nazvati Pletilja. Osim to si rekao da ona ne plete mreu. Vuko?" "Zvui kao ime za deka", pobuni se Jin. "Ona je dama, treba joj i takvo ime. Neto sa Stare Zemlje." Mina je neko vrijeme mozgala i mrtila se, a onda se razvedrila. "Dama Murasaki! To je najstarije damsko ime koje znam." Jin, koji se iz istog bratskog refleksa spremao popljuvati njezinu ideju, tu je zastao. Odmjerio je pauicu. Ime joj je pristajalo. "Moe." Mina se slavodobitno nasmijei. "A to jede?" "Manje bube. Bilo bi dobro da prije odlaska ulovim nekoliko u vrtu. Nisam siguran koliko emo jo morati hodati da doemo, ovaj. Doma." Sad ve vrlo zainteresirana svime to je ula, Mina ree: "Smijem li ti pomoi kad je bude hranio?" "Jasno." Mina se protegnula. Moda potaknuta razgovorom o hrani, kopala je po opustoenom ruksaku dok nije nala novi hranjivi pruti. "Moda bi bilo bolje da ovaj podijelimo. Da nam due potraju." "Dobra ideja", prizna Jin. Odloio je kutiju s pauicom na stranu i otiao isprati njihove boce s mlijekom da ih napuni vodom iz vrtne slavine. Kad se vratio natrag u kuicu i zatvorio kripava vrata, Mina upita: "Koliko je vani sati?" "Nisam siguran. Podne je prolo, u svakom sluaju." "Misli da je nastava ve gotova? Smijemo li opet izai na ulicu?" "Uskoro." Podijelili su pruti i vodu.

86

"Moda bismo Damu Murasaki trebali prebaciti u jednu od boca za vodu", ree Mina nakon to je iskapila svoju i podigla je prema svjetlu koje se probijalo kroz prljavi prozor kuice. "Mogli bismo na njoj izbuiti rupe za disanje." "Mislio sam ih isprati i ponovno napuniti vodom, da ih ponesemo sa sobom. Zna kako si juer popodne stalno tupila da ti je vrue i da si edna." "Noge su mi se tako uznojile u cipelama", ree Mina. "Grozan osjeaj." Podigla je pogled prema njemu. Oi su joj jo bile oteene od spavanja u neudobnim uvjetima. "Koliko e nam jo trebati da doemo do tvoje kue?" "Teko je rei." Jin zabrinuto slegne ramenima. "Nije me bilo puno due nego to sam planirao. U svakom sluaju se nadam da se Miles-san brine za moje ivotinje." "To je tvoj galaktiki prijatelj, zar ne?" Tijekom njihova zavojitog putovanja u posljednjih dan i pol, Jin je Mini postupno povjerio vjerojatno i previe svojih tajni, djelomice da stane na kraj njezinu neprestanom zapitkivanju, ali uglavnom zato to - pa, ve tako dugo nije sreo drugu djecu s kojom je mogao razgovarati. "Aha." Jina je izjedao njegov totalni neuspjeh u ulozi kurira. Hoe li Miles-san povjerovati da mu Jin nije ukrao novac? I kako se slae s Vihorom? Sokolu je trebala njena, ali vrsta ruka. S kokoima je bilo lake, osim to se trebalo sputati niz ljestve ili stube i nositi ih natrag na krov svaki put kad bi odleprale preko ograde. Hoe li Miles-san, kojemu je za hodanje trebao tap, moi nositi uvrijeene kokoi i istovremeno se penjati po stubama? "Ima li Miles-san djece?" upita Mina. Jin se namrti. "Nije rekao. Dosta je star - rekao je da ima trideset i neto godina. Ali izgleda nekako udno. Ne znam moe li si on uope nai curu." Kad je prestalo djelovanje droge, Miles-san se pokazao kao sasvim ugodan ovjek, ijem licu pristaju osmijesi. Osim toga, inilo se da razumije Jinove ivotinje, to znai da je za odraslu osobu bio prilino pametan. Jin nije bio siguran da li da mu poeli omalenu nevjestu punu razumijevanja ili ne. Nakon duge, zamiljene stanke, Mina ree: "Misli da bi ih htio?" "to?" "Djecu. Mislim, ako je osamljen." Vidjevi Jinov smeteni pogled, Mina je hrabro nastavila: "Ove godine smo za kolu itali jednu knjigu o dva siroeta koje posvoji mukarac sa Zemlje. Odveo ih je tamo i oni su vidjeli sve o tome odakle su doli nai preci." Da ga pridobije, dodala je jo i: "Dobili su nove kune ljubimce..."

87

Jin se maglovito prisjeao te knjige iz svog drugog razreda, koji je inae zapamtio po tome to su im te godine natovarili uvod u kanji. Bilo je puna sladunjavih stvari o curici koja dobiva skupi kimono, ali u jednom poglavlju su ili na more, i u njemu su se pojavile neke morske ivotinje sa Zemlje - prekratka epizoda, ali bar je bila ilustrirana slikama - a pria je imala i genijalnu maku koja je nadmaila samu sebe kad se na kraju i omacila. "Miles-san nije sa Zemlje. Rekao je da je s Barrayara." "Gdje je to?" "Valjda negdje iza Escobara." Jin je znao da je Escobar najblii trgovaki partner Kiboua u neksusu, udaljen jednu krau vieskonu rutu. Dalji svjetovi nisu se puno spominjali do galaktike povijesti u srednjoj koli, izuzme li se Zemlja. Jin je o Zemlji mnogo uio i sam, zbog zoologije. Sad, kad bi neki dobroinitelj doao i ponudio da Jina odvede na Zemlju... Iako, kad malo razmisli, i Barrayar kako ga je opisao Miles-san mogao bi biti skoro jednako dobar, sa svojom dvostrukom biotom. U Jinovu umu najednom je iznikla slika neobinog ovjeuljka koji sam samcat ivi u kuici na selu - ne, jo bolje, u velikoj staroj kui nepravilna oblika s ogromnim, bujnim vrtom. Kao u onoj knjizi o starom profesoru koji je u jednom ratu udomio dvoje gradske djece - u kojem ratu, to Jin nije znao, osim da se vodio prije nego to su ikoga zamrzavali. Knjiga je jo imala i konja koji je vukao zapregu, i divne pustolovine, ukljuujui jednu u spilji sa slijepim bijelim ribicama. Jin je prilikom jednog kolskog izleta u zooloki vrt u Northbridgeu vidio konja. Hrabrijoj djeci dopustili su da poglade njegov glatki vrat, dok je timaritelj pridravao uzde; Jin se sjeao da je golema ivotinja ispuhivala zrak kroz meke nosnice nalik na mijeh za raspirivanje vatre, drakajui mu obraz svojom toplinom. Jin je znao i da se uzgajaju manje verzije samo za djecu, zvane poniji. Mina se konja te veliine ne bi bojala. Visoka zvijer u zoolokom vrtu uzbunila je ak i Jina, ali onda je bio mlai. Velika, nepravilna kua, i ivotinje, i... Sve su to bile obine bezvezarije. Miles-san nije profesor, niti ujak bilo koje vrste, pra- ili obini, i sasvim je mogue da ivi u skuenom stanu u gradu i da uope nije osamljen. Jin je zakljuio da mu se ta sanjarija o ivotu na selu nimalo ne svia. Previe je boljelo kad bi zavrila. Namrteno je pogledao Minu. "Nitko nas nee posvojiti i odvesti odavde. To je glupa ideja." Mina je izgledala uvrijeeno. Okrenula mu je jedno rame i poela navlaiti arape. Bile su istokane ruiastosmeim mrljama na mjestima gdje su joj uljevi pukli i prokrvarili, i Jina je malo zapekla savjest. Oboje su se obuli, pospremivi Damu Murasaki u sigurnost Minina ruksaka, jer je Jin tvrdio da e se tamo manje tresti nego u njegovu depu. Ponovno su se iskrali na ulicu. Jedan zavojit kilometar dalje, tijekom kojeg je Jin pogledom bezuspjeno traio neku naznaku tornjeva u centru koja bi mu pomogla pri orijentaciji, izbili su na prometniju ulicu s ulazom u postaju cijevnog tramvaja.

88

Minini koraci ve su se skratili i postali epavi. Pogledala je ulaz s dosta enje. "Ako eli ii na tramvaj" - tu je malo progutala slinu - "ja u platiti karte." "Ne, policija ima vid-kamere na postajama. Tako su me prekjuer uhvatili. Ne moemo tamo." Ali Jinov pogled zapeo je za veliku arenu plou na vanjskoj strani ulaznog kioska. Karta! Zagledao se uvis, paljivo provjeravajui snima li koja vid-kamera tu stranu. Kad nije uoio nijednu, smogao je hrabrosti prii blie, s Minom za petama. Osvijetljeno Nalazite se ovdje uasnulo je Jina. Nisu bili ni blizu junoj strani grada, kao to se nadao s obzirom na to koliki su put prevalili. Nekako su zavrili na rezidencijalnoj istonoj strani, to je znailo da ih od zone lake industrije na jugu dijeli jo tridesetak kilometara, dakle, jednako velika udaljenost kao ona koju su ve preli. Pa, sad je bilo jasnije zato su ovdanje kue tako lijepe. Jin se primaknuo jo blie i zagledao u kartu suenim oima. Samo dva stajanja dalje na istoj liniji bila je upravo ona postaja na kojoj je siao da doe do barrayarskog konzulata. Otprilike tri kilometra nadzemnog pjeaenja. Jin je zurio pred sebe i napeto razmiljao. Imao je nekakav maglovit plan da kad dou na odredite ponudi Miles-sanu Mininu uteevinu, premda je dosad ve utvrdio da se Mina jako teko rastaje od svog novca. Sigurno bi digla dreku, iako je Jin bio gotovo siguran da bi joj Miles-san vratio novac im bi mogao. Ali kad bi prvo otiao u konzulat i objasnio im kako je izgubio novac, s time da odreene detalje preuti, moda bi mu htjeli dati jo novca za Barrayarca? inilo se da im je Miles-san dosta vaan. A ne bi Jina prijavili policiji, jer nisu eljeli otkrivati svoje tajne, zar ne? Ve je i sama pomisao na to priznanje u njemu izazivala blagu muninu, ali ne toliku da se bio spreman Miles-sanu vratiti praznih ruku, umjesto samo s tri dana zakanjenja. Usredotoio se na kartu, pokuavajui zapamtiti ulice i skretanja. "Sad znam kamo idemo", rekao je Mini, pokuavajui zvuati kao samouvjereni stariji brat. "Doi." *** Nakon to ih je zemaljsko vozilo Bijele krizanteme ostavilo pred konzulatom, Roic je milorda slijedio na kat, gdje je gledao kako guta dvije tablete protiv glavobolje i nekoliko aa vode. Vrativi se natrag u predvorje, milord je povirio u sobu o kojoj je Roic razmiljao kao o salonu, a u kojoj je Raven Durona ostao hladiti pete, i rekao: "Nove konzultacije u podrumu." Raven kimne. Na povratku kui nije se mnogo razgovaralo; Aida je jo bila s njima, milord je zatvorio oi i povukao se u sebe, Vorlynkin je stisnutih zubi zurio kroz svod vozila, Roic je sebe smatrao prvenstveno promatraem, a Raven oito nije imao volje prkositi opem raspoloenju. Stigavi pred vrata sigurne sobe u podrumu, otkrili su da je zatvorena i zakljuana. Milord je mlatnuo po interkomu." Vorlynkin? Jeste li unutra? Otvorite." "Samo trenutak, milorde", zauo se Vorlynkinov glas iz zvunika. Trenutak je prerastao u nekoliko minuta, dok je milord lupkao nogom, a Raven zijevao sjedei na oblinjoj stubi.

89

"Ovo je kao u kui sa samo jednom kupaonicom kad je rodbina u gostima", primijetio je Roic kad se ekanje oduilo. Milord mu je uputio ironian pogled. "Ne bih znao. Nikad nisam ivio u kui sa samo jednom kupaonicom." Roic mu je uzvratio jednako ironinim naklonom glave. Naposljetku se brtva za zvunu izolaciju otklopila, vrata teka poput trezorskih su se otvorila i konzul ih je pustio unutra. Njegove su plave oi sijevale, a disanje mu je bilo ubrzano, kao da je trao. "Zakasnili ste", objavio je. Milord podigne obrve. "Ne bi mi bilo prvi put. to sam to sad propustio? Mii pokraj Vorlynkinovih stisnutih usta je poskoio. "Upravo sam navoenom vezom poslao potpuni izvjetaj o svemu to sam vidio generalu Allegreu u CarSigov stoer na Barrayaru. Nisam mislio da u ikad doivjeti da vidim kako se Vorkosigan prodaje za novac. Moda sam si bacio karijeru u smee, ali bar e zavriti gdje i vaa, moj lorde Revizore." "Ah, odlino. To smo rijeili." Milord je nogom zalupio vrata; opet su se zabrtvila, pretiho za Vorlynkinovo raspoloenje. "Molim?" Vorlynkin stegne ake. "Nije da svaki ovjek nema svoju cijenu", nastavi milord dobroudno. "S ime bi se Wingsan sigurno sloio. Ali mene je vie brinulo to bih morao ponoviti cijelu onu paradu s konferencije da se danas nije isprsio." Ako konzul ne prestane gutati zrak, plua e mu se raspuknuti, pomisli Roic. Pomirljivo je ubacio: "Prestanite provocirati jadnog ovjeka, milorde." Sad kad ste konano dobili ono to ste htjeli. Roic se nije elio nai u situaciji da mora konzula oboriti na pod zato to je pokuao zadaviti milorda, a vidjelo se da je na rubu. Je li ona stara fraza utopio bi ga u liici vode bolje doaravala silinu njegova bijesa nego da se u njoj spominjala neka vea vodena povrina? U milordovoj blizini, Roic se esto bavio takvim promiljanjima. Milord je dodao, pomalo nestrpljivo: "Vorlynkine, ljudi poput Winga ne troe novac na potencijalne protivnike napamet. Prvo moraju utvrditi je li meta podmitljiva. Dao sam sve od sebe da mu pomognem u odluivanju. Konzule, doktore, sjednite. Vrijeme je da porazgovaramo." Vorlynkinova usta, otvorena za neku estoku repliku, objesila su se. "Lorde Vorkosigan - je li ovo klopka?" "Sad jest." Milord je izvukao radnu stolicu i svom se teinom spustio na nju. "Prvo nismo bili sigurni, pa su zato i poslali mene - ja sam mogao istovremeno posluiti i kao mamac i kao klopka, ime sam Imperiju smanjio trokove putovanja skonim brodom, ako nita drugo." Vorlynkin se polako spustio na stolicu preko puta; Roic je odmah lake disao. Konzul je zgroeno pogledao osiguranu komkonzolu. "Milorde - ja sam izvjetaj ve poslao."

90

"Ne ispriavajte se. Na kraju krajeva, tko kae da va sljedei slubeni gost nee primati mito? Da vas umirim - ni ja se vama ne kanim ispriavati. Ne bi mi bilo prvi put da sretnem potkupljenog diplomata. Morao sam vas provjeriti." "Vi ste me... testirali?" Onaj zabrinjavajui ar u Vorlynkinovim oima, koji se taman poeo gasiti, sad se opet rasplamsao. "A to mislite, zato sam vas danas odvukao tamo i pustio da sve to vidite?" Vorlynkin je akama stegnuo koljena, ali onda se opet polako opustio. "Razumijem. Vrlo uinkovito." "Tako je, ukljuite malo vijuge." Milord je ljubaznijim tonom dodao: "Nee biti lako; ovaj je sluaj sludio nekoliko CarSigovih analitiara." Obratio se Ravenu. "A ti, jesi li saznao neto zanimljivo dok si bio sa Storrsom?" Raven skeptino iskrivi usta. "Nisam siguran da sam saznao ita novo. Njihov program krio-zamrzavanja djeluje savreno legitimno - s tehnikog stanovita svi postupci su na mjestu. Zamolio sam da vidim oivljavanje, ali Storrs je rekao da za danas nisu nita imali zakazano, to me u tom trenutku vie nije ni moglo iznenaditi. No pokazao mi je postrojenja za oivljavanje. Izgledala su sasvim adekvatno. Ispipavao je bi li me zanimao posao u Bijeloj krizantemi i pokuao saznati moju trenutnu plau. Rekao sam mu da me zanima preventivno kriooivljavanje, jer je medicinski zahtjevnije. Rekao je da e to prenijeti dalje, ali nije rekao kome. Vratili smo se i pridruili tvom igrokazu, ba kad si izvodio zadnju toku. Eh." Raven slegne ramenima. Vorlynkin trepne. "Lorde Vorkosigan, zar je doktor Durona va agent?" "Civilni konzultant pod ugovorom", pojasni milord, "kojeg plaam iz svog budeta za ovu istragu. Ravene, jo uvijek istovremeno prima i svoju plau u Grupaciji Durona?" Raven se nasmijei. "To je privatna informacija." "Dakle, da. Zato se nemojte ustruavati doktora Duronu angairati i za dvostruke smjene, ukae li se potreba." Raven se nasmijao i ustao da ukljui automat za napitke, strateki postavljen blizu osigurane komkonzole i njezine pratee konzole. Sudei po mirisu, automat je ispljunuo neto kaveno. Raven je podigao alicu i uljudno mahnuo prema svojoj stolici; Roic mu je signalizirao da se vrati u nju i naslonio se na zid prekrtenih ruku, u pozi koju je prekopirao od stanovitog biveg efa CarSiga. "Da vas uputimo u situaciju, Vorlynkine", nastavio je milord. "Bijela krizantema je prola provjeru CarSiga i dobila zeleno svjetlo kad su njezini preliminarni timovi poeli izviati situaciju na Komarru prije osamnaest mjeseci, ali CarSig je traio samo veze s vojnom pijunaom i tome

91

slino. Lokalne komarrske komisije dale su suglasnost za njihov poslovni plan i bili su na konju. I da nije bilo dobrog starog nepotizma, nitko ih poslije toga ne bi vie ni pogledao." "U posljednjih nekoliko mjeseci, kad se izgradnja udarnog postrojenja koje smo vidjeli u Wingovu vidu primakla kraju, Bijela krizantema je poela sklapati ugovore s buduim klijentima. Ne udi to su se usredotoili na klubove za postarije ene iz vie klase u Solsticiju. U isto vrijeme, drugi je prodajni tim ponudio inicijalni paket dionica stanovitim imunim i utjecajnim Komarranima, kako bi lokalne krupne ribe imale interesa za budui uspjeh njihovih operacija. Nagaam da dva prodajna tima nisu usporedila svoje liste za odstrel, pa tako nisu shvatili da su neke imune stare dame umirovljene trgovkinje koje knjigovodstvenu bilancu umiju protumaiti do najsitnijeg detalja. "I tako je jedna od tih stariica pogledala dvije ponude pred sobom i rekla: 'Ovo smrdi, ali ne znam kako', pa ih je odnijela svojoj voljenoj praneakinji, a ona je rekla: 'Ima pravo, tetice, ovo smrdi, ali ne znam kako', te problem iznijela pred svog vjernog supruga, poznatijeg pod imenom car Gregor Vorbarra. A on je sve skupa uruio svom odanom carskom revizoru, rekavi, citiram: 'Izvoli, Miles, nitko ne zna iakati zlatni prsten iz govana tako dobro kao ti. Primi se posla.' A ja sam rekao: 'Hvala vam, gospodaru' i sjeo na brod za Kibou-daini." Vorlynkin je opet trepnuo. Jako. A Roic je pomislio da otroumna komarrska vladarica Imperija nije Gregoru dobro dola samo za zajedniku proizvodnju njihove zastraujue pametne djece. Milord je bezbrino nastavio: "A druga stvar koju imuni stari Komarrani obiavaju imati jest viak planetarnih glasakih udjela - ovaj, Ravene, da ti ih objasnim?" "Da, molim te", ree Raven, zavalivi se u stolicu s fasciniranim izrazom na licu. "Njihov sustav je, kako to obino biva, ostatak kolonizacijske povijesti na Komarru. Planet je trenutno nemogu za ivot - iako se nalazi u dugoronom procesu teraformiranja - sve naseobine smjetene su u zapeaene arkologije, to jest, u Kupole." "To sam ve znao..." "U redu. Da potaknu razvoj Kupola, rani kolonisti na Komarru uspostavili su sustav nagraivanja. Uz neotuivo pravo jednog glasa po jednoj osobi s kojim se svaki Komarranin raa i umire, kolonija je dodijelila dodatne glasove onima koji su na sebe preuzeli napor i rizik da stvore nove ivotne prostore. Ti su glasovi bili podloni nasljeivanju, trampi, prodaji i openito akumulaciji. Temelj komarrske oligarhije u njezinu dananjem obliku jest klanski posjed blokova tih planetarnih glasakih udjela. Planet je na papiru demokracija, ali neki su izmjerljivo jednakiji od drugih. Slijedi me?" Raven kimne. "Znai", ree Vorlynkin, koji je ipak imao prilike dvije godine gledati kako funkcionira Kiboudaini, "mislite da Bijela krizantema planira masovnu akumulaciju tih glasova?"

92

"Sad mislim. Dodue, Komarr ima dugu povijest pokuaja da se glasaki sustav izvrda na ovaj ili onaj nain. S vremenom se nakupio golem broj pravila da to osujeti. Izmeu ostaloga, korporacije ne smiju izravno posjedovati glasake udjele - oni moraju biti u rukama pojedinaca. Postoje prokuani sustavi za glasake punomoi, i tako dalje. Ugovori Bijele krizanteme dobili su zeleno svjetlo od mjerodavnih komarrskih tijela, to bi nam bilo dovoljno da i mi to prihvatimo, sve da je netko u tom trenutku uope jo ita provjeravao. "Moje dvije radne hipoteze su da je Bijela krizantema ili podmitila neka nadzorna tijela - to sad smatram i vie nego moguim - ili su smislili neki nain da izigraju sustav pravila i prikriju svoje prave namjere dok ne bude prekasno. Ili oboje." Roic nije mogao suspregnuti misao da milord ne bi trebao izgledati ba toliko impresionirano dok sve to iznosi Vorlynkinu, koji je jo kuhao na laganoj vatri. Dodue, znajui ga, vjerojatno si nije mogao pomoi. "Jedino to me jo zbunjivalo bila je spoznaja da to nikako ne moe biti plan za brzo bogaenje, unato tome to im komarrski sustav glasakih udjela daje turbopoticaj u usporedbi s Kibouom. Stopa dobiti u dokazivo uslunoj industriji tanka je poput britve, ali Bijela krizantema troi novac kao pijani vorski plemi. Zato se tako muiti za zaradu koju nikad nee iv doekati? A onda mi je Wing danas popodne pred sam kraj razgovora rekao da planira sebe zamrznuti na Komarru." Milord je ponosno pogledao po prostoriji, kao da se nada velikom aplauzu, i oito je bio razoaran to je zauzvrat dobio tri zbunjena pogleda. Udahnuo je i vidno se pribrao. "Razloi, Miles, razloi. Sad sumnjam na prevaru koja se odvija na dvije razine. Mislim da postoji ui krug menadera Bijele krizanteme koji planiraju godine provesti u krio-stazi, kako bi ih oivili u pravo vrijeme da uberu plodove svog rada. U stvari, ako su pametni kao to mislim da jesu, vjerojatno to namjeravaju raditi na smjene, tako da je netko iz tima uvijek budan da zatiti njihove interese. Dok oni potiho, istom automatikom, bez prolijevanja krvi kupuju Komarr. Ili moda ne ba sasvim bez krvi, ovisno o tome smatrate li preuranjeno zamrzavanje umorstvom, samoubojstvom ili ne. Najsporija, najsuptilnija i, moram rei, najsablasnija urota za osvajanje planeta koja je ikad smiljena!" Na to je poskoio ak i Vorlynkin, zaprepateno otvarajui usta. "Osvajanje!" "Ne znam kako bih to drugaije nazvao. Ali jo u mnogo konaca morati povezati prije negoli ovu istragu privedem kraju. im aktiviramo programe za traenje skrivenih podataka kojima konzulat raspolae, to je prvo to elim nai - popis osoblja Bijele krizanteme koje je u posljednje vrijeme sve svoje investicije prenijelo u Bijelu krizantemu Solsticij te planira i osobno krenuti za njima. Jer, s obzirom na brojke, mislim da je takoer mogue da je rije o tajnoj grupi unutar Bijele krizanteme koja peljei vlastitu tvrtku da si podeblja dep." "Bome!" ree Raven, s dunim divljenjem. Milord mu podari zadovoljan osmijeh.

93

Vorlynkin je provukao ruke kroz kosu. "Kako planirate srediti te gadove? Podmiivanje carskog revizora je na Barrayaru protuzakonito k'o sam vrag, ali sad smo na Kibou-dainiju. ak i da to moete dokazati - a bojim se da bi moje svjedoanstvo odmah doveli u pitanje - sumnjam da bi Winga zadesilo ita gore od packe po prstima." "Zapravo, bilo bi mi drae da nikome na Kibouu ne damo ni najmanji znak da smo ih prokuili. Idealna osveta bi bila da pustimo Bijelu krizantemu da na Komarru zaglibi tako duboko da se vie ne moe izvui i onda promijenimo pravila ugovora tono koliko je potrebno da moraju odustati od akumulacije glasova. Nakon ega bi postali upravo ono to se pretvaraju da jesu, marginalno profitabilna usluna tvrtka. To bi ih dovoljno zaboljelo da poslui kao upozorenje ostalima. Surova nacionalizacija je krajnja mjera - razbjesnila bi ostatak komarrske poslovne zajednice bez obzira na to to bi u ovom sluaju bila opravdana. Morat emo to dobro prouiti - bojim se da emo do zatvaranja sluaja plivati u odvjetnicima - no uz malo sree moj e dio zadatka dotada biti gotov." Milord pogleda Vorlynkina. "A to mislite o vaem poruniku Johannesu? Mlad je, a time i siromaniji i potencijalno lakovjerniji. Je li dovoljno pouzdan da ga ukljuimo?" "Ja..." Vorlynkin je zastao. "Nisam nikad imao razloga sumnjati u njega." "A va lokalni tajnik, Yuuichi kako-se-ono-preziva, Matson?" "Ni u njega nikad nisam imao razloga sumnjati. Ali nikad prije nismo imali ovakvu situaciju." "Koliko vam je poznato", uzdahne milord. "A opet, rutinske putnike vize za osoblje Bijele krizanteme cijelo su se ovo vrijeme rjeavale preko konzulata." "Da, ali sve to mi pitamo je: posao ili turizam? Uz brzinsku provjeru kriminalnog dosjea." Kutovi milordovih oiju namrekali su se dok je glasno razmiljao. "Pitam se bismo li trebali dodati rubriku Razlog za putovanje: sablasna urota za osvajanje planeta... ne, vjerojatno ne bismo." Vorlynkin polako ree: "to bi bilo da vas maloprije nisam pokuao prijaviti?" "Tada ne biste prisustvovali u ovom sastanku, a ja bih ve smiljao nain da sredim i vas. Onako usput." Milord se protegnuo i razgibao ramena. A Vorlynkin je napokon, zamijetio je Roic, imao primjereno zamiljen izraz lica. "A sad prijeimo na ono drugo", poeo je milord, ali prekinulo ga je zvono na zapeaenim vratima. Iz interkoma se oglasio porunik Johannes. "Konzule? Lorde Vorkosigan?" "Da?" odgovori lord. "Ah... va mali kurir se upravo pojavio na stranjim vratima. I nije sam."

94

Milord je podigao obrve; Vorlynkin ih je spustio. Raven je znatieljno nakrivio glavu. "Ne dajte mu da ode, Johannes", dovikne milord. "Odmah stiemo." Maui Roicu da odbrtvi vrata, milord je epao svoj tap i podigao se na noge.

Deveto poglavlje
Kuhinja u konzulatu bila je ugodna, premda velika za Jinove standarde. Moda se tako toplom i svjetlom inila zbog prohladnog sumraka u vrtu iza kue. Moda su joj hrpe sua nabacanog u sudoperu davale taj... kuhinjasti ugoaj, kao da bi tu mogao doi neto prigristi kad god poeli i nitko ne bi ak ni podviknuo na tebe. No kad je zauo topot brojnih koraka na podrumskim stubama, Jin se nelagodno promekoljio, a kad je Mina uvukla svoju malu ruku u njegovu i vrsto je stisnula, nije ju otresao. Na Jinovo bojaljivo kucanje vrata je otvorio porunik Johannes, koji je, im je ugledao Jina, viknuo: Ti! i oboje ih urno uveo u kuu, uz poneto poprijek pogled prema Mini. Zatim je dometnuo: Tu me ekajte i ni makac, i odjurio u podrum prije nego to je Jin stigao izgovoriti prve tri rijei svog pomno uvjebavanog objanjenja o policijskoj otimaini Miles-sanova novca. Tako da je Jin bio spreman na ponovni susret s intenzivnim pogledom konzula Vorlynkina, ali ne i na mukarca koji je stajao iza njega, najveeg Barrayarca kojeg je Jin dotad vidio, za pola glave vieg od konzula. Mukarac je bio odjeven u neto to je Jinu izgledalo kao vojna odora, imao je kratku valovitu kosu smee boje i odluno lice etvrtaste vilice. Izgledao je starije od Johannesa, ali mlae od konzula. Mina je zurila u njega razjapljenih usta. Visoki Barrayarac tako je ispunio dovratak koji je do maloprije izgledao iroko, da Jin u prvi mah nije ni primijetio vitkog mukarca tamne kose spletene u urednu pletenicu koji je pristigao iza njega, a zatim mu je trebao jo jedan trenutak da shvati kako se na samom zaelju kolone nalazi Miles-san. Niski mukarac progurao se pokraj ostalih i doao pred Jina. Izgledao je potpuno drugaije sad kad se okupao, odraslije i nekako... stranije, pa je Jinu, koji se taman poeo oporavljati od oka, ipak trebalo nekoliko sekundi da duboko udahne i uzvikne: "Moje ivotinje! Obeali ste da ete se brinuti za njih!" Miles-san podigne ruku. "Dobro su, Jine! Kad se do ponoi nisi vratio, zapisao sam tvoje upute i dao ih Ako. Kad sam joj natuknuo da te idem traiti, odmah je pristala pomoi." "Ali kako ste doli ovamo?" "Hodao sam. Cijelu tu no." Izvirivi iza Jina, Mina zainteresirano upita: "Jeste se i vi izgubili?"

95

"A tko si ti, mlada damo?" obrati se Miles-san Mini. "Mislim da se jo nismo upoznali." "Sestra", promrsi Jin. "Da se mene pitalo, ne bi bila ovdje." "Imam ime", istakne Mina. "Zovem se Mina. Hoete vidjeti moje uljeve?" Miles-san nije ni trepnuo. "Jasno! Jesu li veliki? Jesu li ve pukli?" "Oh, da - i skroz su mi zakrvavili arape." "Pa, gospoice Mina, samo se ti lijepo smjesti..." Miles-san je teatralno izvukao kuhinjsku stolicu i uz polunaklon pozvao Minu da sjedne, kao da je odrasla dama, "i pokai mi." Preko ramena je dodao: "Johannes. Naite djeci neto za jelo. Kekse. Mlijeko. Paprenjake, to god." "Jeste li vi Jinov galaktiar?" upita Mina, izuvajui tenisice i zavrui svoje umrljane arape. "Sve mi je ispriao o vama." "Je li?" Miles-san je kleknuo i pomogao joj skinuti arape; au, au, rekla je Mina kad su se bolno odvojile od njezinih krasti. "Tako mi svega, pa to su uljevi i pol, zar ne?" Podigao je pogled i trznuo glavom prema Vorlynkinu, a konzul je otiao u drugi dio kuhinje i tamo poeo prekopavati po stvarima. "Teta Lorna nam sve cipele kupuje prevelike da ih due moemo nositi", objasni Mina Miles-sanu. "Zato mi toliko spadaju." Porunik Johannes je nesigurno zurio u dubine hladnjaka, mrmljajui: "Pivo...?" "Voli li pivo, Mina?" upita Miles-san. Kad je odmahnula glavom, ravna crna kosa zanjihala joj se oko brade. "To sam i mislio. Morat ete se malo vie potruditi, Johannes. Pa zar ataei ne prolaze CarSigovu obuku? Improvizirajte!" Johannes je kroza zube procijedio neto to Jin nije uspio razabrati. Proveo je kratku anketu kojom je utvrdio da je pizza s hobotnicom iz umjetnog uzgoja bez dodatka luka svima prihvatljiv izbor i otiao je naruiti. Vorlynkin se vratio s priborom za prvu pomo i predao ga vitkom mukarcu s pletenicom, koji uope nije izgledao kao Barrayarac, ali koji isto tako nije zvuao kao da je s Kiboua. Mina pogleda Miles-sana i nervozno apne: "Onaj veliki mukarac nije policajac, zar ne?" "Nekad je bio," ozbiljno je apnuo Miles-san, "ali sad radi za mene. Orunik Roic se, naalost, morao odrei svih svojih policijskih principa kad je uao u moju slubu." Veliki mukarac pobono je kimnuo Mini. Umirena, Mina opet se zavalila na stolicu i dopustila vitkom mukarcu, kojeg je Miles-san predstavio kao Ravena, lijenika s Escobara, da se pobrine za njezina stopala. Vorlynkin je pomno pratio to lijenik radi, mrtei se dok se nije uvjerio u njegovu vjetinu, a onda se uspravio i suenim oima pogledao Jina. Veliki mukarac, orunik Roic, natoio je vodu u dvije

96

ae i stavio ih na stol; Mina je dograbila svoju i edno je iskapila, dok je Jin njezin primjer slijedio neto opreznije. Kad je iz grla otjerao suhu knedlu koja zapravo i nije imala mnogo veze sa ei, Jin je nanovo poeo objanjavati gdje je zavrio novac konzulata. Vorlynkin se lecnuo kad je Jin doao do dijela o dilerima droge i/ili krijumarima, ali Miles-san mu je mahnuo da prieka, pa je konzul pustio da Jin nekako doglavinja do kraja svoje prie i tek onda rekao: "Znamo. Slijedili smo paket do policijske sobe s dokazima, a nali smo i izvjetaj o tvom uhienju." Znai, vjeruju mu. I to je neto. "Da," ree Miles-san, "i siguran sam da ti konzul zahvaljuje to nisi nita rekao, ime si zatitio i njegov ugled. Zar ne, Vorlynkine?" Vorlynkinove stisnute usnice nisu odavale ba nikakvu zahvalnost, ali ipak je procijedio: "Svakako." Miles-san je zatim nizom pitanja, za koja je Jin morao priznati da su bila vrlo vjeto sroena, i iz Jina, a bome i iz Mine izvukao priu o Jinovu bijegu od tete i tetka. Jin se bojao da do Johannesova povratka s naramkom pizza u kutijama, dvije litre mlijeka i jo piva nije vie ostalo mnogo toga to Miles-san nije shvatio o teti Lorni, tetku Hikaruu i bratiima Tetsuu i Kenu. Jin se osjeao neugodno ogoljen. Miles-san je utnuo klupicu za noge pred sudoper i natjerao Jina i Minu da operu ruke, to je zatim i sam uinio, valjda da im prui dobar primjer. Porunik Johannes gledao je kako Milessan staje na klupicu, bacio pogled na bezizraajnog Roica i zagrizao usnicu. Miles-san, konzul, Jin i Mina sjeli su oko stola, zauzevi sve etiri stolice; Roic i ostali naslonili su se na pult. Dok je stavljao na stol kutije s pizzama i rolu jednokratnih salveta, porunik je rekao: "Provjerio sam komkonzolu. Juer je prijavljen nestanak oba djeteta. Sigurno ih trae svi policajci u gradu." Konzul Vorlynkin je prstima pritisnuo korijen nosa. Jin uzbunjeno skoi na noge. "Ne smijete nas prijaviti!" Miles-san mu mahne da sjedne. "Nitko nee nita raditi dok ne veeramo." Zagledao se u mirisavo jelo. "to, nema povra? Vama ne treba povre?" "Ne, ne treba!" ree Mina. I Jin ju je podrao, energino odmahujui glavom. Miles-san zagrize u svoju kriku. "Ah, moda i ne treba. Ovo zbilja izgleda jako zdravo. I fino." Mina se nije ustruavala, nego se spremno bacila na prvu toplu hranu koju su dobili u zadnja dva dana. Osvojen aromom, Jin je slijedio njezin primjer. Konzulat je kupio dobru pizzu, ne najjeftiniju smrznutu marku koju je posluivala teta Lorna. Konzul je otpio samo par gutljaja piva, Miles-san je pio vodu, a veliki Roic je, na Jinovo iznenaenje, nakon toenja mlijeka za Jina i Minu jednu malu au odvojio za sebe.

97

Sve bi to moda zaokupilo Jina u dovoljnoj mjeri da ga umiri, samo da Vorlynkin nakon prvog progutanog zalogaja nije rekao: "Konzulat ne moe pruiti utoite odbjegloj djeci, lorde Vorkosigan. Skrbnici su im sigurno izvan sebe od brige." "Ne elimo ostati ovdje", ree Jin. "elim se vratiti svojim ivotinjama!" Miles-san zamahne izgrizenom krikom. "Azil?" "To nije smijeno ak ni kao vic", ree Vorlynkin. "Je li vama jasno kakve bi pravne komplikacije pratile davanje politikog azila maloljetnicima?" "Nisam ba siguran da sam se alio", blago odvrati Miles-san. "Ali priekajte da djeca veeraju, molim vas." Vorlynkin je stisnuo zube, ali je kimnuo. Kad su se Jin i Mina najeli, a Johannes im je dao jo salveta i spremio ostatke u friider za doruak, ba kao doma, Miles-san se zavalio u stolicu i rekao: "Predlaem da se povuemo u podrum. Tamo su sjedala udobnija." Ostali Barrayarci zaueno su pogledali Miles-sana, ali Jin se prisjetio da je tetak Hikaru svoju svakodnevnu selidbu u naslonja odmah poslije veere uvijek pratio rijeima: S tribina u lou!, pa nije imao nikakvih zamjerki. No kad su se svi spustili dolje za Miles-sanom, vidio je da se u prostoriji u koju ih je doveo nalaze samo etiri stolice, sve one kancelarijske, na okretanje. Miles-san je kretnjom ruke pozvao Jina i Minu da se smjeste, sam je zauzeo treu, a preostaloj trojici mukaraca prepustio je da se izbore za etvrtu. Johannes je jedno bedro naslonio na dugi stol uza zid, Raven-sensei je napravio isto, a Vorlynkin se stisnutih usnica spustio na preostalu stolicu. "Kakva udna soba za gledanje vidova", komentirala je Mina, pogledavajui oko sebe i maui nogama, obuvenima u poklonjeni par Miles-sanovih arapa kako bi joj zavoji ostali isti. Kad je Roic zatvorio vrata i bez mijenjanja izraza lica prekrienih nogu sjeo na pod pokraj njih, u atmosferu se uvukla napetost, a Jin se prvi put zapitao je li ovo mjesto u koje je doveo Minu sigurno, i to ne samo zbog rizika da e ih prijaviti vlastima. Da nije imao neku mjeru povjerenja u Miles-sana, pao bi u iskuenje da zgrabi Minu i da petama vjetra. Iako, s obzirom na Roica i ta vrsta vrata, moda je za to ve bilo prekasno...? Miles-san isprepleo je prste izmeu koljena i rekao: "Jin, Mina, tajnica Suze ispriala mi je poneto o vaoj majci. Zato sam, vrativi se ovamo, provjerio to se o njoj moe nai na planetarnoj mrei. To je probudilo moju znatielju. Zaista ne razumijem kako su je mogli zamrznuti, a da nije bila ni bolesna ni na samrti, a kamoli osuena za neki zloin." Jinova fina veera u hipu se premetnula u olovo. "to vi - i jedno i drugo - pamtite o svojoj majci?" nastavio je Miles-san. "Ne mislim na osobne stvari, nego na njezin rad, na ideale za koje se borila. A osobito na sve to dogaalo u ono vrijeme kad su izbili neredi na njezinu skupu ili neposredno prije uhienja?"

98

Jin i Mina uznemireno se pogledae. Jin ree: "Mama nam nije puno govorila o svom radu. Ako je neto morala napraviti, uglavnom bi nas ostavila kod tete Lorne, osim kad sam ja bio u koli. Onda bi ostavila samo Minu." "Teta Lorna nije bila presretna to nas stalno mora uvati", ree Mina. "Da, rekla je da nije bila dobrovoljka, i da joj se to to je unovaena jo manje svia." "I da joj je ao zbog tate, ali ako to mamu toliko pogaa, onda bi moda bilo bolje da ostane doma i sama se brine za svoju djecu." Mina je skrenula pogled, mrtei se. Jin urno doda: "Ali takve je stvari govorila samo kad je bila ba jako loe volje." Nije da mu je teta Lorna bila draga, ali galaktiari su ipak bili autsajderi, i on zapravo nije elio pred njima ogovarati svoju obitelj. A i mama je uvijek govorila da je vano truditi se da bude fer. "Je li vas mama ikad vodila na sastanke?" Mina odmahne glavom. "Rekla je da nisu za djecu i da bismo se na njima samo dosaivali i pravili nered." "Ha." Miles-san protrlja bradu. "Kad sam bio mladi Jinove dobi, kod kue sam esto smio sjediti na sastancima mog oca s njegovim, ovaj, poslovnim kolegama. I on je isto to proao s mojim djedom. Nisam tada ni slutio koliko sam toga nauio istom osmozom. Naravno, oekivalo se da utim i budem od koristi, jer bih u protivnom morao otii." Jin se namrti. "Nema kamo otii ako si negdje vani. Mama bi trebala sve prekinuti da nas odvede kui." "Zato jednostavno nije ukljuila i... nema veze. Zar nikad nije odravala sastanke u vaoj kui? Uveer, na primjer?" "U naem stanu nije bilo puno mjesta." "I nitko nije dolazio u posjet? Nikad?" Jin je odmahnuo glavom, ali tu se, na njegovo uenje, oglasila Mina. "Neki ljudi iz njezine grupe su jednom doli. Kasno nou." "Kad je to bilo?" Mina zacucla donju usnicu. "Prije njezina uhienja, u svakom sluaju." "Neposredno prije?" "Aha, mislim da da." "Ja se toga ne sjeam", ree Jin. Mina nadmeno trzne glavom. "Ti si spavao."

99

"to je tebe probudilo?" upita Miles-san. "Svaali su se u kuhinji. Bilo je dosta buno i strano. Osim toga, morala sam ii na zahod." "Moe li se sjetiti zato su se svaali? Ili bilo ega to su rekli?" Minino lice nabralo se od napregnutog razmiljanja. "Priali su o korporacijama, i o novcu. Uvijek su priali o korporacijama i novcu, samo to su ovaj put bili uzbueniji. Glas George-sana je zbilja grmio, a mama je govorila jako brzo i otro, ali nije zvuala ba kao da je ljuta. A novi tip je viknuo neto o tome da to nije samo privremena zapreka - nego da bi to moglo korporacije baciti na koljena, a onda je izaao na hodnik da ode na zahod i naao me. A mama mi je dala sladoled i vratila me natrag u krevet i rekla da tamo ostanem." "Zna li tko su bili ti ljudi? Jesi li ih ikad prije vidjela?" Mina kimne. "Bio je George-san, on je uvijek bio dobar prema meni kad je dolazio po mamu. I stara gospoa Tennoji, ona je uvijek nosila puno parfema. Novoga su zvali Leibersensei." "Sjea li se njihovih prezimena? Jine?" Odmahnuli su glavama. Miles-san je pokuao: "Moda George Suwabi?" "Moda", ree Mina, ne ba sigurno. "Vremenski tijek je stvarno zanimljiv. A i popis likova. Slutim smrtonosnu tajnu, oh, da." Miles-san je ustao i ushodao se po maloj prostoriji. Njegov tap, elegantniji od onog koji je naao kod Suze-san, ostao je zaboravljen pokraj stolice. "Suwabi i Tennoji su se pojavili u mojim pretraivanjima. Doktor Leiber nije, priznajem. Zanimljiv izostanak, koji nikako ne treba brkati s izostankom zanimljivoga. Da mi je samo znati tko je, dovraga, on." Zvuei kao da se zainteresirao protiv svoje volje, konzul Vorlynkin ree: "Moete li pronai te ljude da od njih saznate neto vie?" "Suwabija ili Tennoji ne mogu - mrtvi su. A sad i istrunuli, jer su ih zbilja pokopali. to se tie treega, ne znam. Trag se moda odavno ohladio ako je pobjegao s planeta ili se sakrio dovoljno dobro da umakne korporacijama. Vjerojatno bi bilo bre da jednostavno probudim Lisu Sato i pitam nju." Mina je progutala golemu koliinu zraka i skoila na noge, mahnito gledajui Miles-sana. "Mogli biste to uiniti? Mogli biste vratiti moju mamu? Stvarno?" Miles-san se skamenio. "Ovaj." Jinu je srce zamalo iskoilo iz prsa; bilo mu je zlo od Minina moleivog pogleda. "Ne, naravno da ne moe", ree on ljutito. "To je samo glupa ala."

100

Ruka Miles-sana poletjela je prema njegovu grlu i neto stegnula kroz koulju; neku vrstu privjeska, inilo se Jinu. "Kvragu. Da sam na Barrayaru, jednostavno bih to zapovjedio." "Ali nismo na Barrayaru", promrmlja orunik Roic ispod glasa. To su bile praktiki prve rijei koje je Jin uo od visokog mukarca. Miles-san zamahnuo je rukom kao da govori: Da, da. Je li to bio znak prihvaanja ili protivljenja, Jin nije znao. Mina je izgledala zgromljeno; donja usnica joj je drhtala. "Nije... nije bilo u redu da se alite, ako to niste stvarno mislili!" "Ne", ree Miles, iz nekog razloga zurei u Raven-senseija. "Nije. A bih li mogao, ah... stvarno to i misliti? Tehniki gledano?" Raven-sensei se poee po bradi. "Tehniki gledano, da. Nee mi zamjeriti ako istaknem da bi medicinski aspekti bili maji kaalj u odnosu na ostalo?" Miles-san mu udijeli oprost nehajnim zamahom ruke. "Pod uvjetom", nastavi Raven-sensei, "da su krio-pripremu obavili kako treba, naravno. Ako su je uope obavili." Miles-san je suzio oi i ponovno se ushodao. "Mm... nije bilo razloga da je ne obave. Pa nismo na Jacksonovu Skrovitu. to bi ti sve trebalo da izvede stvar? Tehniki gledano." "Pristojno opremljeno postrojenje za oivljavanje. Ne bih to volio raditi u koritu konzulatske praonice za rublje, ako si si to tako zamiljao. Pomisli to bi bilo da doe do nekih komplikacija." "Komplikacije si ne bismo mogli priutiti. Apsolutno ne." Bacio je pogled na Jina i Minu. Raven-sensei kimne. "Neto standardnih lijekova, sintetizirana krv i tako dalje." "Kad bih ja osigurao postrojenje, bi li se ti mogao pobrinuti za lijekove?" Raven-sensei se zamiljeno zagledao u daljinu. "Po zakonu ili drugaije?" Stanka. "Nemam nikakvih bitnijih zamjerki na zakonitu kupovinu, ali trag podataka ne smije voditi do nas. Ako to ne ide, prihvatljivi su i alternativni dobavljai. Naravno, pod uvjetom da im je roba odgovarajue kvalitete." "To se podrazumijeva. A kako namjerava doi u posjed moje pacijentice?" Sad je lice Miles-sana poprimilo isti odsutno zamiljeni izraz. "E, tu stvari postaju zbilja zanimljive..." "Lorde Vorkosigan!" prekine ga Vorlynkin. "Dovraga, na to vi to pomiljate?" Jin nije bio siguran je li to zahtjev za objanjenjem ili protivljenje osobe koja je sve ve shvatila. I to estoko protivljenje.

101

Miles-san opet bezbrino odmahne. "Dobar dio niti u spletu zagonetki na koje sam naiao na Kibou-dainiju vodi do Lise Sato - i tu se zaustavlja. ini mi se da bih to klupko mogao glatko presjei samo da je mogu ispitati. Ovaj, razgovarati s njom. Priznajem, na prvi pogled sve to djeluje dosta nestvarno, ali to vie razmiljam o tome..." "Nestvarno! Djeluje potpuno suludo!" Miles-san umilno pogleda konzula. "Ali Vorlynkine, to bi jednim udarcem rijeilo sve vae probleme oko azila za maloljetnike. S obzirom na to da im je majka najblia odrasla srodnica." "A kad su to postali moji... nema veze." Jinu nije bilo ba sasvim jasno zato se u osmijeh Miles-sana odjednom uvukla otrina. "Jako dobro, Vorlynkine." "O emu to svi vi govorite?" praktiki je zavapila Mina. Miles-san je smjesta izgubio onu otrinu i kleknuo na jedno koljeno pred uredskom stolicom na kojoj je sjedila. "Treba razloiti, da. Hm. Vidi, Mina, mene je moja vlada ovamo poslala da istraim neke podmukle, rune stvari koje jedna krio-korporacija s Kiboua pokuava provesti na jednom od mojih matinih svjetova. Mislim da bi tvoja mama mogla odgovoriti na neka moja pitanja, ili mi bar dati zanimljive nove informacije. E sad, stjecajem okolnosti, doktor Durona" - Raven-sensei je dobroudno mahnuo Mini dugim prstima - "je vrhunski specijalist za krio-oivljavanja i ve radi za mene, to mi je i dalo ovu ideju. Vidi, prije nego to pokuam probuditi tvoju mamu moram znati da mogu raunati na tri stvari. Moram biti siguran da to nee ugroziti njezino zdravlje, i mislim da se Raven moe pobrinuti za to. Moram pribaviti njezinu krio... moram je nai i odnijeti s mjesta gdje je trenutno uvaju bez podizanja praine, i mislim da se za to mogu pobrinuti ja. A poslije je moram zatititi od uhienja i ponovnog odvoenja, inae nita nismo postigli, a to e biti posao konzula Vorlynkina." Zateenom Vorlynkinu to je oito bila novost. Ali kad je susreo Minin zabrinuti pogled, licem mu je preletio osmijeh, prvi otkako ga je Jin upoznao. Djevojice, hah. Jinu se nitko nije tako smijeio kad je njega bilo strah... obino bi samo dobio neko ustro ohrabrenje, bez ikakva suosjeanja. "Da ne zaboravim, Vorlynkine," nastavi Miles-san odsjenijim tonom, govorei preko ramena, "koje su granice politike i pravne zatite koju konzulat moe pruiti nakon to se prouje da je madame Sato, ovaj, pobjegla iz svog, nazovimo ga tako, pritvora? Niste punopravno veleposlanstvo..." Vorlynkin nevoljko ree: "U proraunu se vodimo kao ogranak veleposlanstva na Escobaru. Ali pravno gledano smo iznad konzulata, s obzirom na to da smo jedina redovna diplomatska misija koju Barrayar ovdje ima. To je... to bi mogla biti pravno nejasna situacija." "A pravne nejasnoe praktiki jedu vrijeme, ah. To bi nam moglo biti sasvim dovoljno." Miles-san je ustao i opet se ushodao.

102

Mina je utonula u stolicu, izgledajui kao da je rastrgana izmeu nade i zbunjenosti. Jin je shvatio da su mu nokti pobijeljeli od stezanja rukohvata na stolici, pa je polako oslabio stisak. U glavi su mu zvonile Minine rijei: Mogli biste vratiti moju mamu? Stvarno? Stvarno? Stvarno? to si taj patuljasti galaktiar zamilja, tko je on? Kad je rekao da je delegat na krio-konferenciji, ali da nije lijenik i da ga drugi zovu revizorom, Jin je stekao neki neodreeni dojam da njegov posao ima veze s osiguranjem. Ili moda, to bi bilo manje dosadno, s prevarama u osiguranju. Svakako se inilo da se razumije u prevare. "Krenimo od poetka. Johannes, koja sve vozila ima konzulat?" Johannes se trgnuo kao da mu se upravo neoekivano obratio lik iz predstave koju je dotad gledao iz publike. "Uh, slubeno zemaljsko vozilo, naravno. A imamo i dizalni kombi. Tu je jo i moj lebdei motor." "Dizalni kombi, savreno. Dakle, sutra emo njime povesti Jina i Ravena i otii po Jinove ivotinje, koje emo donijeti u konzulat, da Jina rijeimo brige i olakamo moju savjest." Jin podigne pogled, lomei se izmeu oduevljenja i neshvaanja. Zar ga Barrayarci ne namjeravaju pustiti...? S druge strane, je li vano gdje stanuje dokle god ima svoje ivotinje i ne mora se vratiti teti Lorni i u kolu? "Moj konzulat nije ba opremljen za prihvat menaerije", ree Vorlynkin. "Ne, njima e ovdje biti odlino!" uvjeravao ga je Jin, ustraen milju da bi ga opet mogli razdvojiti od njegovih ljubimaca. "Ima puno slobodnog prostora. A va vrt iza kue je ograen zidom. Uope vam nee dodijavati." "A kakve to...ne, nema veze. Nastavite, lorde Vorkosigan." "Za to vrijeme ja u odvesti Ravena da se upozna sa Suze i drutvom i pregleda njezine prostorije. Moda neemo morati preureivati praonicu konzulata u postrojenje za krio-oivljavanje..." - nije, dodue, zvuao kao da bi ga potencijalna adaptacija imalo smela - "ako ga njezin stari kompleks ve ima, poput instalacije koju smo danas vidjeli. I ako je jo u dobrom stanju, a ne opustoeno." Jin skeptino ree: "Ako elite od Suze-san traiti neku uslugu, morat ete je uhvatiti rano. Dok je jo trijezna." "Nema problema", ree Miles-san. "A onda, ako se sve pokae izvedivim, prelazimo na sljedei korak." "A to je sljedei korak?" upita konzul Vorlynkin fasciniranim tonom. Izgledao je kao ovjek koji gleda kako se zemaljsko vozilo zabija u zid. Usporeno. Dok je on u njemu. "Pribavljanje madame Sato." "Kako?"

103

"Morat u prvo jo malo istraivati, da smislim optimalan plan. Ako je vjerovati javnim arhivima, uvaju je u postrojenju Novog Egipta u Kriopolisu, ovdje u Northbridgeu, to je zapravo jako praktino." Usne Miles-sana rastegnule su se u udan osmijeh. "Moglo bi biti kao u dobra stara vremena." Orunik Roic uzbunjeno je ispravio lea. Rekao je, prilino gorljivim tonom: "A oni komodificirani ugovori o kojima je govorio Ron Wing? Moda biste mogli smisliti nain da je, ne znam, kupite. Sve miroljubivo i po zakonu." Trenutak kasnije dodao je: "Ili protuzakonito, ali u svakom sluaju miroljubivo." Miles-san opet je zastao, kao da je opinjen tom idejom. "Mudra zamisao, Roic. Ali ona nije bilo koja krio-korisnica. Imam osjeaj da e zvona zazvoniti na uzbunu im netko pokae zanimanje za nju." Opet se ushodao. "Ali zapamti to si rekao. Moglo bi nam kasnije dobro doi za retroaktivno prikrivanje tragova." Roic uzdahne. "Idealno bi bilo", nastavio je Miles-san, "stvari tako organizirati da i ne primijete da je nestala." "Te komercijalne krio-komore su pod stalnim nadzorom", ree Raven-sensei. "Treba ti neki nain da smulja oitavanja na ureajima." Oklijevao je. "Ili jednostavno zdravoseljaki zamijeni njezino tijelo tuim krio-truplom. Na taj nain, sva bi oitavanja bila tona po prirodi stvari. Razliku bi primijetili tek kad bi je izvukli i odmotali." Miles-san nakrivi glavu, kao Vihor kad mjerka osobito slastan komadi mesa. "Dobro staro ibicarenje, je li? To bi... zapravo moglo biti sasvim izvedivo. Pitam se bih li mogao posuditi rezervu od Suze? Bog zna da ovdje krio-trupala ima na bacanje." Vorlynkin se zagrcne. "Znate li vi koliko ste razliitih zloina upravo nabrojili?" "Ne, ali ne bi bilo loe napraviti popis, da bude pri ruci vaoj odvjetnici. To bi u sluaju potrebe moglo ubrzati stvari." "Mislio sam da je zadaa carskog revizora da titi vladavinu zakona!" Obrve Miles-sana poskoie. "Ne, otkud vam ta ideja? Zadaa carskog revizora je da rjeava Gregorove probleme. Oni masni gadovi iz krio-korporacije upravo su pokuali ukrasti treinu njegova carstva. To je problem." Unato nasmijeenim usnama, oi Miles-sana opasno su zasvjetlucale, a Jin je zaueno shvatio da je ispod povrine zbog neega istinski bijesan. "Jo razmatram kako u to rijeiti." Jin se pitao tko je Gregor. Miles-sanov ef u osiguravajuoj kui? Mina je stolicu primicala sve blie i blie Jinu, koji se njihao u svojoj. Oteo joj se ujan jecaj, na to su i Miles-san i Vorlynkin okrenuli glave. Miles-san je poletio prema njoj ispruene

104

ruke, zaustavio se i mahnuo Jinu da on preuzme stvar. Jin je sestru nespretno potapao po leima, nakon ega su joj na oi doista izbile suze i poele se slijevati niz obraze. "Lorde Vorkosigan, pobogu, dosta za veeras", ree konzul Vorlynkin. "Djeca su sigurno iscrpljena. Oboje." Jinu bi bilo drae da je konzul preutio zadnju rije. Oi su ga pekle kao da ih je zahvatila ista zaraza kao i Minine. Sad kad su mu ponudili suosjeanje, Jin nije bio tako siguran da ga eli - ona ustra ohrabrenja nikad mu nisu tako nagrizla samopouzdanje. "Jasno", smjesta je rekao Miles-san. "Prvo na kupanje, rekao bih, a onda emo ih oboje smjestiti u Roicovu sobu. On neka spava u mojoj. Vjerujem da e iste majice kratkih rukava posluiti umjesto pidame. etkice za zube?" Posvaani Miles-san i Vorlynkin nisu bili ni upola tako strani kao kad bi se obojica ujedinila oko istog cilja, otkrio je Jin. Svakidanji zadatak spremanja na spavanje zaustavio je daljnje suze. Jin je pretpostavljao da je Mini kua konzulata bila udnija nego njemu. Na kraju krajeva, on je ve spavao i po parkovima i u svakojakim zakucima kod Suze-san. Vorlynkin im je ak poklonio i krasnu elektrinu etkicu za zube, koju su Jin i Mina morali dijeliti, provlaei je izmeu dva koritenja kroz pripadajui spremnik za sterilizaciju. Napokon su se uukali u iste plahte u toploj, mirnoj sobi. Jin je priekao da se vrata tiho zatvore i da se bat odraslih koraka izgubi negdje u prizemlju, a onda je izmigoljio van i upalio svjetiljku pokraj kreveta. Mina je zbacila svoje pokrivae i pomogla mu izvaditi kutiju s Damom Murasaki iz ruksaka. Pomno je motrila kako Jin otvara poklopac da njihovoj ljubimici da svjeeg zraka i pomogla ubacivi u kutiju jednog ranije pronaenog moljca be boje i prakastih krila dok je Jin prstima spreavao bijeg zarobljenice. Postavio je plastinu kutiju na stoli izmeu njihovih kreveta. "Hoe li ga pojesti?" upitala je Mina, virei kroz poklopac. "Nisam siguran. Moda jede samo ivi plijen." Mina se zamiljeno namrti. "Imaju onaj veliki vrt iza kue. Kladim se da bismo sutra mogli uhvatiti jo kukaca." Utjena misao. Jin je opet legao i navukao plahte, a Mina je ispruila ruku da ugasi svjetiljku dok ih crta svjetlosti ispod vrata sobe jo nije odala. Nakon nekog vremena, iz tame se zauo Minin apat: "Stvarno misli da bi tvoj galaktiar mogao vratiti mamu? Nitko drugi nije mogao." Je li itko uope pokuao? To Jin nije znao. Sad kad je Miles--sana sreo u njegovoj dotjeranoj, budnoj, usredotoenoj i vjeno nemirnoj verziji, pokazalo se da je poznanstvo s njim prilino uznemirujue iskustvo. Moda mu je onaj prljavi, zalutali narki ak bio simpatiniji. Imao

105

je neugodan osjeaj da je pokrenuo neto to vie ne moe zaustaviti, a da sve bude gore, nije znao ni bi li to uope htio. "Ne znam, Mina", rekao je naposljetku. "uti i spavaj." Okrenuo se na bok i zaklon od svega potraio pod svojim pokrivaima. *** Roic je slijedio konzula Vorlynkina u sigurnu sobu, gdje se milord ve udubio u komkonzolu. Johannes mu je stajao sa strane, a Raven je kibicirao preko njegova ramena. inilo se da svi prouavaju nekakve mehanike sheme postrojenja Novog Egipta, koje su ieprkali pitaj boga odakle. Roic je lake disao sad kad je milord konano odluio ukljuiti Johannesa, pa makar i iz nude. Napokon podrka! Bio je neiskusan, ali ne i neizuen, a sudei po njegovim razrogaenim oima, inilo se da upravo dobiva lekciju iz tajnih operacija koja bi sluila na ast njegovim instruktorima iz CarSiga. Milord se okrenuo na stolici da pogleda pridolice. "Ah, Vorlynkin, dobro. Va tajnik, Matson - on e doi na posao ujutro, zar ne?" "Da?" "Ne vjerujem da djeca mogu ostati dovoljno tiha da ih on ne primijeti u ovako maloj kui. Morat emo mu rei da su zatieni svjedoci i da im prijeti odreena opasnost. To bi trebalo biti dovoljno da ga umiri." "Je li to istina?" "Kako je netko tako nesklon laganju otiao u diplomate? Usput, ne mogu vjerovati da se unato svojoj opsenoj obuci niste divili uljevima gospoice Sato. Otkud to univerzalno ensko uvjerenje da ih zdravstveni problemi ine zanimljivijima? Sudei po mojoj keri Helen, to poinje ranije nego to sam zamiljao." "to se tie opasnosti", ree Vorlynkin, stekavi Roicovo divljenje to se nije dao omesti milordovim matarijama. Sudei po svjetlucanju u oima, milord je trenutno patio od prevelike stimulacije, upravo kao njegova vlastita djeca nakon njegovih pria za laku no. "Je li stvarna? Jer inae je neodgovorno da tu djecu krijemo od njihovih skrbnika." Milord se uozbilji. "Moda. Ovo je istraga, to znai da nee svi tragovi nekamo odvesti. Inae ne bismo trebali provoditi istragu. No sumnjam da bi uklonili Lisu Sato na tako brutalan i djelotvoran nain iz nekog trivijalnog razloga. to znai da bi njezino buenje moglo poveati rizik za njih..." Kvrcnuo je usnu, razmatrajui pitanje. "Zapravo imam osjeaj da Jin krivo procjenjuje tetu i tetka. Nije moda stvar samo u tome da nemaju resursa da se izbore za svoju srodnicu. Moda ih je netko ozbiljno zaplaio." "Hm", ree Vorlynkin.

106

to se Roica ticalo, itav ovaj lanac dogaaja postao je neizbjean im je ta nesretna zamrznuta ena upala u milordovu orbitu. Kao da maki mae vrpcom ispred njuke. Vjerojatno to ne bi smio objanjavati Vorlynkinu; od orunika se oekivalo da bude odan milju, rijeju i djelom. Ali ne i slijep... "Ali da su Jin i Mina vaa djeca, biste li htjeli da ih neki stranac praktiki otme za vlastite potrebe?" nije se predavao Vorlynkin. "Bez obzira na dobre namjere?" "U svoju obranu moram istaknuti da su ovamo doli sami, ali... da sam ja mrtav, moja udovica zamrznuta, moja djeca u rukama ljudi koji ili nisu voljni ili nisu sposobni pruiti im pomo? Sumnjam da bi me bilo briga otkud je doao ovjek koji ih opet moe spojiti s Ekaterinom. Obasuo bih ga svim svojim posthumnim blagoslovima." Milord se okrene i zabubnja prstima po pultu komkonzole. "Jadni Jin! Zapravo me podsjetio na moju odsutnu baku." "Odsutnu baku?" ree Raven, naslanjajui se na pult. "Nisam znao da je uope ima." "Veina ljudi ima dvije - ne ti, naravno. Moja betanska baka je dan-danas iva, zdrava i svojeglava. Ako je ikad upozna, tota e ti se razjasniti i o mojoj majci. Ne, ovo je barrayarska pria, o sudbini princeze i grofice Olivije Vorbarre Vorkosigan." "A time sigurno i oaravajue krvava." Raven je irokim zamahom ruke pozvao milorda da nastavi, kao da je njemu trebao poticaj. I Johannes je sluao s oiglednom fascinacijom. "Iznimno. Da si nauio povijest Barrayara, kao to nisi morao, ve bi znao da su jednom davno - ovako poinju sve najbolje prie, da se razumijemo - da su jednom davno odredi smrti Ludog Cara Jurija pokuali iskorijeniti vei dio moje obitelji i tako zapoeli graanski rat koji je naposljetku zavrio trganjem Jurija na komadie. Vidi, dotad se toliko ljudi eljelo obraunati s njim da su ga bili prisiljeni podijeliti. Odred smrti moju je baku ustrijelio ispred mog oca, na jako gadan nain. Bilo mu je tada jedanaest godina, to je i jedan od razloga zato me Jin stalno podsjea na to. Ali vidi... unato svim strahotama tog dana, i ratu koji je uslijedio, nitko - nisam siguran kako ovo formulirati - nitko nije mom ocu uskratio njegovo iskustvo. Jinu su majku oduzeli na jednako iznenadan i nepravedan nain, ali nisu mu dozvolili alovanje. Nije bilo sprovoda, korote, ak ni protesta. Nije bilo osvete - ak ni mogunosti da kakvu - takvu zadovoljtinu nae u spoznaji da je za njom u smrt otiao i niz njezinih neprijatelja. Za Jina i Minu nema niega osim... tiine. Zamrznute tiine." Te rijei popratila je i dosta zamrznuta tiina meu Barrayarcima u prostoriji. Vorlynkin se nakaljao, naslonio na ruku i zagledao u komkonzolu. "Dakle. Lorde Revizore. I, ovaj... kako tono planiramo toj eni vratiti njezin glas...?"

107

Deseto poglavlje
"Pazite da ne sletite na kokoi", rekao je Jin, zabrinuto se naginjui preko naslona stranjeg sjedala izmeu Johannesa, za upravljaem dizalnog kombija, i Milesa, na mjestu suvozaa. Johannes je napravio grimasu i polako dovezao dizalni kombi pod svod Jinova utoita na krovu, a onda je stao. Za to vrijeme Jin je iskoio van, maknuo stoli s puta, pogledao ispod kombija i s izrazom olakanja dao Johannesu znak da moe nastaviti. Johannes ih je paljivo spustio na krov, praen sumnjiavim pogledom ene koja je stajala u dnu atora s rukama na bokovima, no kojoj se ipak oteo osmijeh kad je Jin praktiki doplesao do nje. Zavijanje motora kombija je utihnulo. "Ah, Ako, odlino, odrala je rije", ree Miles i otvori vrata na svojoj strani. "Ostali, ekajte tu dok vam ne dam znak", dodao je preko ramena. "Ne bi bilo u redu da se svi sjatimo oko jadne ene kao krdo." Ili kao cirkuski klaunovi u onom autiu, nije dodao naglas. Johannes i Raven utke su kimnuli. Roicovo prijekorno mrtenje zbog Milesova uzurpiranja izvidnike uloge bilo je sve samo ne tiho. Ako je oito ba pokuavala nahraniti Vihora; nosila je debele kuhinjske rukavice i mahala dugom vilicom na kojoj se klimatao komadi sirova mesa. Kad je napravila kretnju prema Jinu, ptica se nagnula prema njoj i ukrala skliski zalogaj, izvijajui glavu dok je gutala. Ako je poskoila. "Zna, on grize", rekla je Jinu, gotovo kao da se ispriava. "Ne prejako", ree Jin. "Nakon prvog puta mi je trebala antibiotska mast i plastini zavoji, hvala na pitanju. Ali ipak mi nije otkinuo prst, valjda je i to neto." Opet je ruke stavila na bokove i otro pogledala Milesa. "Znai, vratili ste se! Fino ste me isprepadali kad ste se prikrali u tom kombiju!" Miles se svakako nadao da se prikradanje isplatilo. Iako nisu mogli zavarati sofisticiranije skenere, krov atora bar je u ovo bistro jutro sakrio njihove aktivnosti od sluajnih pogleda. Diskrecija, ako ve ne i tajnost. "Ve sam prestala vjerovati da ete se vratiti i bila na sto muka to da uinim sa svim tim ivotinjama. Ali vi ste ipak nali Jina!" Zapravo je ve bila na rubu toga da zakljui, proitao joj je Miles u oima, da se samo htio izvui, bez ikakve namjere da trai Jina. "Obojica smo imali neodgodive obaveze", ree Miles. "U biti je Jin pronaao mene, ali u svakom sluaju, opet smo zajedno. Najljepa vam hvala to ste se brinuli za njegove ivotinje. One mu mnogo znae." Frknula je nosom, ali vidjelo se da joj je drago to je dobila priznanje za svoj trud. "Znam."

108

Jin se vratio iz brzinske inspekcije svoje menaerije, koja je ukljuila i prebrojavanje svih kokoi. "Miles-san e odvesti i mene i moje ivotinje u svoju kuu. Na neko vrijeme", ree on Ako. Obrve su joj se skupile. "Ma je li?" "Da, i moram o tome porazgovarati s madame Suze", ree Miles. Ta demonstracija potenih namjera samo ju je donekle umirila. "Tenbury mi je rekao da ste na neki nain pripravnica medicinske tehniarke u postrojenju?" Ako sve bude ilo kako se nadao, Miles e se uskoro opet sresti s njom. Bilo bi najbolje da je odmah udobrovolji. Ako je odmah postala opreznija. "Pomaem joj kod ienja i slino. U ambulanti." "Ba tako." Miles je mahnuo prema kamionu, na to se iskrcao i ostatak njegove svite. Jin je rijeio Milesov problem upoznavanja svih prisutnih tako to se sam prihvatio tog zadatka, otklanjajui sumnje s lakoom koja Milesu vjerojatno ne bi pola za rukom: "Ovo je Raven-sensei, prijatelj s Escobara, ovo je Roic-san, on radi za Miles-sana, ovo je porunik Johannes, on je u redu." Ako se sagnula i apnula: "Jine, oni nisu policajci? Trebao bi biti oprezniji..." "Ma ne, oni su Barrayarci. Galaktiari." Ako se ugrizla za usnu, ali inilo se da bar zasad prihvaa Jinovo jamstvo. Motrila je sa strane dok su se oni organizirali: Johannes i Roic e ostati uz kamion dok se Jin ne vrati da moe nadgledati utovar, a Raven i Jin poi e s Milesom. "Trebao bih ii s vama", promrmljao je Roic Milesu na uho. "Ovi se ljudi opravdano boje autsajdera. Neu dobiti to elim ako se na njih sruimo eti masse, a ti si sam po sebi en masse." Miles kucne po runoj kom-vezi. "Ako te zatrebam, pozvat u te." Roic mu je uzvratio onim svojim uzdahom, skraenom verzijom uobiajene prepirke. Miles je prepustio vodstvo Jinu i s Ravenom ga slijedio niza stube u toplinskoj stanici. Ako je ila s njima do kuhinje, u koju je Miles mudro skrenuo da uzme vr s kavom i nekoliko alica. Njezin ih je pogled pratio dok su hodali prema stubama to su vodile u Suzin apartman. Dok su ekali odgovor na Milesovo kucanje, okrenuo je glavu i rekao Jinu: "Bilo bi bolje da joj ovo izloim na svoj nain. Dat u ti znak kad se moe ukljuiti." Premjetajui se s noge na nogu, Jin je progutao knedlu i kimnuo. Iznutra su se zauli spori, tromi koraci i vrata su se odkrinula. U procijepu se pojavilo Suzino pospano oko. "Opet vi!" ree ona. "Mislila sam da smo vas se davno rijeili." Zakiljila je u Jina. "Obojice." Oko se okrenulo Ravenu. "A tko ste pak vi?"

109

"Raven Durona, s Escobara", spremno odvrati Raven. "Drago mi je." "On je prijatelj", ree Miles. "Drugim rijeima, ui, prijatelju." Pokazao je vr. "Smijemo li ui?" "Eh..." Nevoljko, ali ne skidajui pogled otvorenog oka s vra, Suze im se makla s puta. Bila je odjevena u istu iroku crnu odjeu kao i prije; vjerojatno je u njoj spavala. Njezina unutarnja odaja i dalje je imala zaguljiv staraki miris. Prila je prozoru i podesila polarizaciju da propusti za nijansu vie jutarnjeg svjetla te dala znak Milesu, njegovu vru, alicama i pratnji da se smjeste na pohabana sjedala. "Vidim da ste nali svoj novanik", ree ona, smjetajui se suelice. Jin je na Milesov znak pohitao razdijeliti kavu. "Jesam, kao i moju prtljagu i prijatelje. Opet radim punom parom." "A to vi tono radite? Hvala ti, Jine." "Ja sam svojevrstan istraitelj." Suzina alica zapela je na putu prema njezinim usnama. Naborano lice skamenilo se od panike. "Ali ne za vlasti na Kibouu", dometne Miles. "Prevare osiguravajuih drutava", dodao je Jin, urno je umirujui. "Nije policajac. A ni lijenik ili odvjetnik, iako je bio na onoj konferenciji. Raven-sensei je lijenik." Miles je podignutih obrva sluao svoj opis. Oito e nekom prilikom morati deka odvesti na stranu i poblie mu objasniti to je to carski revizor, ali za prvu ruku posluit e i ovo. "Ne ba, ali blizu. Naime, predmet moje istrage su monici na Kibouu, a ne njihovi pokrovitelji. Nemam nikakvu elju zatvoriti vau operaciju. Radije bih se posluio vaim postrojenjem. Moglo bi vam se isplatiti." Suzine oi suzile se iznad njezine alice s kavom; napokon je otpila gutljaj. "Mi ovdje opstajemo upravo zato to ne privlaimo niiju pozornost." "Ni ja ne elim privui pozornost." Suze se zavalila u sjedalo, napuivi usnice. "elite nekoga ilegalno zamrznuti? Nadate se da me moete potkupiti da pohranim neko tijelo za vas?" Ton joj je bio upadljivo neutralan, bez ikakve naznake sugestije ili navoenja. S kakvom je samo lakoom izrekla taj prijedlog - bogova mu, to ako je Suze ve pruala takve usluge, moda lokalnom podzemlju? Ima li Kibou-daini podzemlje? Izuzme li se ono doslovno, u kojem je nedavno zalutao. Moda je dio svoje zatite dugovala tome? Na kraju krajeva, i mafijaki bossovi eljeli bi prevariti smrt. Iako bi ovjek oekivao da si oni mogu

110

priutiti privatne aranmane - ali s druge strane bio bi to zgodan nain da nagrade svoje podreene. A kad treba diskretno ukloniti protivnika, oni nizovi anonimnih ladica u podrumu svakako bi bili bolje rjeenje od olovnih tegova i urona u najbliu rijeku. Tu se ak i ubojstvo moe opozvati, ako je gazda prenaglio u odluci ili napravio neku drugu pogreku. ovjee, da elim sakriti truplo na Kibouu... Miles se jedva otrgnuo od fascinantne stranputice na koju su ga odvele njegove misli. "Jeste li nekome ve uinili takvu uslugu?" upita on oprezno. Suze je slegnula ramenima, a kad je shvatila koliko je preneraen, strah na njezinu licu povukao se pred ironinim osmijehom. "Da jesam, zar bih vam rekla?" "Ne moram to znati", umiri je Miles. elio je znati, da, ali s druge strane on je sve elio znati. "Meni treba ba suprotno. elimo izvesti privatno krio-oivljavanje. to zahtijeva odgovarajue postrojenje. I diskreciju. Vi biste nam mogli osigurati oboje." To ju je iznenadilo. Vilica joj se micala u udu, a zbunjenost je prikrila novim gutljajem kave, nakon kojeg je napravila grimasu. "Jine, donesi moj lijek iz kredenca", zapovjedila je. Jin je skoio na noge, potraio etvrtastu bocu i donio je. Na njezinu kretnju, odepio ju je i natoio ali krto, to nije primijetio samo Miles, nego, koliko je vidio, i Suze. Nije, meutim, prigovorila kad je deko opet sjeo. "Krio-oivljavanje! Kako?" "Doktor Durona je ugledni specijalist za krio-oivljavanja. Ukoliko vaa postrojenja budu odgovarala njegovim specifikacijama, voljeli bismo ih unajmiti, da se tako izrazim." Duga stanka. "Koliko?" napokon ree Suze. "Mislio sam vam ponuditi neto to se ne moe kupiti novcem. U zamjenu za doputenje da oivimo nau, ovaj, korisnicu - a i za vau diskreciju, naravno - Raven e ubaciti jo i prvorazredno oivljavanje za bilo kojeg kandidata po vaem izboru." Suze je zinula. Utonula natrag u stolac. I u sljedeem trenutku dahnula: "Vrae." I novac bi upalio, pomisli Miles. Ali neke stvari pale bolje. Suze trzne glavom prema Ravenu. "A koliko je on dobar?" Umjesto odgovora, Miles je otkopao sivu tuniku i bijelu koulju. "Ovo" - rukom je preao preko oiljaka nalik na paukovu mreu - "je napravila iglina granata, precizno ispaljena iz velike blizine. Prije deset godina. Raven je vodio moje oivljavanje." Strogo uzevi, Raven je asistirao, ali odonda je nakupio jo deset godina iskustva i staa. "Jamim vam da se po stupnju medicinskog izazova nita to vi imate u podrumu ne moe mjeriti s tim." Suze je skrenula pogled dok se zakopavao. "Starost je", ree ona, "sporija od granate, ali znatno temeljitija." "To je, naalost, tono," ree Raven, "iako bih i za to mogao imati pokoje rjeenje. Ja bih predloio da madame Suze napravi popis od pet-est kandidata i dopusti mi da provedem trijau

111

kako bih utvrdio koji od njih ima najveu ansu da bude uspjeno oivljen. Taj bi pristup trebao poluiti najbolji rezultat." "Mm", rekla je. Ruka joj se polako popela do prsa i protrljala ih, iznad srca. "Hm." Jin, koji se vie nije mogao suzdravati, izlanuo je: "Molim vas, Suze-san! Dajte im doputenje!" Podigla je obrve nalik na gusjenice. "A kakve to veze ima s tobom, deko?" Jin stisne usnice i moleivo pogleda Milesa. "Jeste li sigurni da elite znati?" upita Miles. Suze je bila prilino otroumna ena, pa je tek nakon podueg oklijevanja dopustila da radoznalost pobijedi razboritost. "Aha." Miles je otvorio dlan prema Jinu, a on je uzviknuo: "Miles-san je obeao da e mi vratiti mamu!" Suzino lice ukoilo se od uasa. "Oh, i vi mislite da neete privui pozornost, gospodine galaktiki istraitelju? Lisa Sato je bila sinonim za pozornost!" "Prije ili poslije moda i hoemo, ali ne na vas", glatko je doekao Miles. "im se dovoljno oporavi prebacit emo je u barrayarski konzulat k njezino dvoje djece. Nita nee upuivati na ovo mjesto." "Mislite? One koji su je zamrznuli sigurno e zanimati tko ju je odmrznuo! to e ih dovesti ravno na moja vrata, a ja, vjerujte mi, nisam dovoljno velika da se nosim s njima!" "Da, ali prije toga e naletjeti na mene. A ja im planiram..." Miles je zastao. Zapravo jo nije imao plan. Samo slijepo pipanje u mraku. I jo uvijek nije znao to e mu doi pod ruku... "to?" upita Suze. "Planiram im zadati druge brige." Pogledao je Ravena. "Mnogo toga ovisi o madame Sato, o tome to ona ima rei i kako brzo e to moi rei. Ja sam patio od prilino estoke krioamnezije. I njezine posljedice trpio neugodno dugo." "Sjeam je se i ja", ree Raven. "Moda je bila neugodna, ali nije dugo potrajala. Samo to smo tada bili u velikoj stisci s vremenom. Madame Sato - pa, u ovoj toki nita ne mogu jamiti." Miles kimne da pokae da je shvatio, i ono izreeno, i ono neizreeno, a zatim se opet obrati Suze. "Treba mi jo jedna usluga. elio bih posuditi krio-truplo." "Kojeg..." poela je Suze, jarosnim tonom koji je brzo jenjao u: "... tipa?" "enu od pedesetak kila. Najmlau koju imate na raspolaganju. Jo neto, Ravene?"

112

Raven odmahne glavom. "To bi trebalo biti dovoljno." "Obvezujemo se da je neemo otetiti ni na kakav nain koji bi ugrozio njezino oivljavanje u budunosti", nastavio je Miles, nadajui se da ne zvui previe leerno. "To mi jamite, galaktiaru?" "Nee ba sve biti pod mojom kontrolom, ali budu li se stvari odvijale po mome, trebala bi biti u redu." Nadam se. "U svakoj tajnoj operaciji, ljudi... riskiraju." Raven se lecnuo - ah, moda to nije bila ba najbolja paralela, nakon onog pokazivanja prsa. "Kad?" "Uskoro. Moda veeras, najkasnije sutra naveer." Suzine nosnice podrhtavale u sporom udahu punom sumnje. Miles podigne dva prsta. "Dva krio-oivljavanja po vaem izboru." Suze okrene glavu i odmahne rukom od sebe. "Javite se medicinskoj tehniarki postrojenja. Vristi Tanaka. Jin e vam pokazati put. Ako nju uspijete nagovoriti na ovu ludoriju, a pretpostavljam da hoete... Rijei, rijei, same rijei. Umorna sam od njih." Miles je brzo ustao, ne dajui joj vremena da zaali njihov posjet ili svoju odluku. "Hvala vam, madame Suze. Obeavam vam..." da vam nee biti ao ak je i za Milesa bila prevelika floskula da je prevali preko usana. "... da e biti zanimljivo", zavrio je. Van ih je otpratio Suzin frktavi smijeh. *** Ambulanta je bila smjetena na drugom katu bive zgrade za prijem korisnika postrojenja. Proavi kroz dvostruka vrata, Jin je Milesa i Ravena doveo u hodnik s dvije ili tri prostorije koje su, sudei po svjeem bolnikom mirisu, oito bile opremljene za rad. Ispred jedne su zatekli Tenburyja, koji se prekrienih ruku naslanjao na zid. Pokraj nogu mu je stajala lebdea paleta. "Jin!" rekao je, vidno obradovan. "Rekli su da si se izgubio!" Miles ga je manje obradovao. "Opet vi." Ravenu se samo namrtio. "Doli smo vidjeti Tanaku-san", objasni Jin. "Vano je." "Trenutno je zauzeta" - Tenbury trzne palcem prema prostoriji iza sebe - "ali uskoro e biti gotova." Raven je iskrivio vrat da zaviri kroz uski stakleni prozori na vratima. "Ah, krio-priprema u tijeku? Volio bih je vidjeti."

113

"Raven-sensei je lijenik. S Escobara", poeo je Jin. Uznemireni Tenbury neto je rekao. Miles je presjekao raspravu pokucavi na vrata. Na kucanje je odgovorila namrtena ena smeeg lica koje je podsjealo na staru preraenu kou. Za razliku od zdepaste, kovrave Suze ona je bila sitne grae, imala je ravnu sijedu kosu i nije bila okruena alkoholnim parama, ali po dobi su bile tu negdje, procijenio je Miles. Lice joj se ozarilo kad je ugledala Jina. "Ah, Jin, nali su te! Koga su tvoje ivotinje sad izmasakrirale i moe li to priekati?" "Nikoga, Tanaka-san. Ali dostaje hitno. alje nas Suze-san." Miles je pustio Jina da ih predstavi, to je deko radio sve spretnije. Zatim je on preuzeo rije: "Dogovorili smo se s madame Suze da emo upotrijebiti vae postrojenje za privatno kriooivljavanje, pod uvjetom da odgovara potrebama doktora Durone. Smijemo li ui?" "Ha!" rekla je i pustila ih da prou, zurei u Ravena. Miles se zapita bi li Raven ovim ljudima izgledao manje strano i uznemirujue da mu je prvo izguvao odjeu, raupao njegovu uredno poeljanu kosu i natopio ga alkoholom. Sad je bilo kasno. Na stolu uza zid u dnu prostorije lealo je golo tijelo krhkog starca, zaustavljenog, pomisli Miles, na granici izmeu ivota i smrti. Plahta prebaena preko srednjeg dijela tijela donekle mu je sauvala dostojanstvo, koliko je to bilo mogue kad si bio na milosti i nemilosti plastinih cjevica i volje ili hira drugih ljudi. Ledeni ovoj oko lubanje ubrzavao je proces pothlaivanja mozga. Cjevica iz spremnika iznad njega, koja se na pola puta ravala u dvije, unosila je prozirnu tekuinu u obje karotidne arterije. Iz ire cijevi, utaknute u venu u natkoljenici, tamnoruiasta tekuina curila je u korito s odvodom, postavljeno na visini koljena. Iz slavine iznad korita kapala je voda, pospjeujui otjecanje tekuina iz korita. Sudei po blijedoj koi i noktima, te boji mutne izlazne tekuine, krio-otopina je ve gotovo u potpunosti nadomjestila sve tekuine u starom tijelu. U blizini je stajala Ako, pomno nadzirui proces; oito je neto naula kroz vrata, jer je sad podigla pogled i uzbueno rekla: "Lijenik? Dobit emo pravog lijenika?" Miles mahne rukom da suzbije tu nadu, dok jo nije narasla i dobila zube. "Samo smo u posjetu. Sve emo vam objasniti kad zavrite s poslom." Jin je zurio. Miles nije znao koliko je djeaka uznemirio taj proces i je li ga ikad prije vidio. Milesa je definitivno uznemirio, a on ga je ve i proivio, ili tonije, preivio. Moda je ba zbog toga sad u njemu izazivao jo veu nelagodu? Prvi put se zapitao je li vijest o njegovu susretu s iglinom granatom za njegova oca bila ponavljanje povijesti i je li probudila neka neeljena sjeanja na runu smrt princeze grofice Olivije. Moram mu se za to ispriati, kad se opet vidimo. "ini se gotovo prejednostavnim", promrmlja Miles Ravenu.

114

Raven ree: "Kompleksnost je u tekuini za krio-ouvanje, koja zahtijeva itav jedan farmaceutski pogon. Bar se tome nadam. A gdje tono nabavljate vau krio-tekuinu, madame Tanaka?" Naborana usta medicinske tehniarke stisnue se u bezbojan osmijeh. "Koncentrat sasvim sluajno ispadne s utovarnih platformi nekoliko gradskih bolnica. Dvaput godinje rjeavaju se zaliha kojima je istekao rok uporabe. Otopinu pripremamo s vodom koju sami destiliramo." Miles podigne obrve. "Je li to, ovaj... u redu? Medicinski gledano?" Raven slegne ramenima. "Da, ako se od roka uporabe ne odstupi previe." Nisu oni zapravo birali izmeu otpisane i valjane, nego izmeu otpisane i nikakve tekuine, pretpostavljao je Miles. Opet se prisjetio da je ovo parazitska operacija, prikrpana za trbuh funkcionalnije industrije, bez koje ne bi ni mogla postojati. Dodue, da domain bolje funkcionira, ne bi ni trebala postojati. Medicinski senzori su zasvijetlili, oznaavajui kraj procesa. Ako je izvukla cjevice i zapeatila ulazne i izlazne rezove plastinim zavojem, te kou paljivo namazala mau. Zajedno s medicinskom tehniarkom Tanaka navukla je na tijelo svojevrstan plastini omota, te ga u suradnji s Tenburyjem prebacila na lebdeu paletu. Tenbury je tijelo prekrio plahtom, poveavajui njegovu slinost s truplom. Usmjerio je paletu kroz vrata. "Jine, moe li mi pomoi?" upitao je preko ramena, oito se nadajui potvrdnom odgovoru. Jin, koji se ukopao u mjestu, tvrdoglavo je odmahnuo glavom. Tenbury je uzdahnuo i udaljio se sa svojim teretom. Ako je poela pospremati, Raven se naslonio na pult, a Miles smjestio na stolcu bez naslona. Dok ga je skeptina tehniarka sluala prekrienih ruku, Miles je iznio istu ponudu koju je ranije prezentirao madame Suze, uz neskrivenu implikaciju da ih je Suze ovamo poslala sa svojim blagoslovom. A kako se inilo da je Tanaka slaba na djeaka, Miles se nije libio podvrgnuti je dobroj dozi Jinova usrdnog preklinjanja. Zbog svega toga njezino je mrtenje bilo vie tehnike nego politike prirode. "Vei dio te sekcije nismo otvarali godinama. A dobar dio opreme koji nisu odnijeli im je postrojenje bilo zatvoreno nestao je kasnije." Ukraden i zaloen ili prodan, pretpostavljao je Miles. "Ali ipak ga odravam... ha. Mislim da trebamo otii gore da ga pogledamo." Izbjegli su dakle glatko ne, to je nemogue. Zasad im dobro ide. "Za to imamo Ravena", umiri je Miles. "Suze je rekla - usput, je li joj to ime ili prezime?" "Oboje", ree tehniarka. "Susan Suzuki." "Radite li s njom ve dugo?"

115

"Od poetka. Plan smo smislile nas tri - Suze, njezina sestra, koja je bila asistentica revizora, i ja. Ali ubrzo smo ukljuile i Tenburyja." "Tada je bio mlai, zar ne? Oito vam je najvanija bila krio-priprema. Jeste li imali planove i za drugu stranu procesa, za oivljavanja?" Otpuhnula je, kratko se nasmijavi. "U to vrijeme sam vjerovala da emo zavriti u zatvoru u prvih godinu dana. Zapravo sam to doivljavala prvenstveno kao uzaludan protest. A onda su nam poeli dolaziti ljudi koji su ivjeli na ulici, jo oajniji od nas, i mi smo shvatili da ne moemo stati. Da ih ne moemo iznevjeriti kao svi ostali." "Svijet opstaje zbog ljudi koji se prime posla", sloi se Miles. Tehniarka Tanaka pogledala je Ako, koja je u meuvremenu zavrila s pospremanjem i prila im blie da moe pratiti razgovor. "To je istina. Ako i njezina prateta prije su vodile zalogajnicu. Uobiajena pria - starica se razboljela, bankrotirale su zbog bolnikih rauna, zalogajnica je propala, deloirali su ih... dole su k nama. Ako nikad nije zavrila kolu, ali znala je istiti i nije se bojala napornog rada, pa sam je uzela pod svoje." Revna, ali plaha Ako, nagaao je Miles, u normalnim uvjetima nikad ne bi dobila mogunost pohaanja bilo kojeg uilita za medicinske tehniare, a kamoli diplomiranja na njemu. Ovo mjesto davalo je sasvim novu dimenziju terminu neovlateno. "A da Raven-senseija odvedemo gore?" nukao ih Jin. Popeli su se kat vie, u hodnik smjeten tono iznad donjeg, koji je svojevremeno oigledno bio potpuno opremljeno postrojenje za krio-oivljavanje, sa est operacijskih dvorana, prostorijom za postoperativni oporavak i nekoliko komora za intenzivnu njegu. Prostorije su veinom bile mrane i pranjave, i doista alosno opustoene, ali tehniarka Tanaka oito je odravala jednu operacijsku dvoranu za zahtjevnije postupke od onih za koje je bila dovoljna primjena antibiotike masti, kirurkog ljepila i otro intoniranog savjeta. Ona i Raven zapodjenuli su intenzivan, ali ne i maloduan razgovor koji je frcao tehnikim argonima medicinskog tipa, na kraju kojega su Jina poslali u prizemlje da dovede Tenburyja radi daljnjih konzultacija. "A tko je zapravo slubeni vlasnik svega ovoga?" upitao je Miles tehniarku dok su ekali. "Da je naputeno i u pravnom smislu te rijei, ne bi li ga grad dosad ve konfiscirao zbog neplaenih poreza?" "Tijekom godina je dvaput promijenilo takozvanog vlasnika. Grad ga ne eli konfiscirati iz istog razloga iz kojega ga sadanji vlasnik, jadna budala, ne moe prodati. Zbog pravne odgovornosti za dvije do tri tisue siromanih krio-trupala. On je graevinac koji je mislio da je sve ovo kupio za bagatelu, tek naknadno shvativi to je sve bilo u paketu. Suze ga zasad dri na uzdi. Mislimo da nam je najvea trenutna opasnost to to bi mogao pokuati rijeiti svoju dilemu podmetanjem poara, ali zato imamo straare." "To ne zvui kao osobito stabilna situacija."

116

"Nije nikad ni bila. Jednostavno nastojimo ivjeti od dana do dana. Zauujue je kamo vas to moe odvesti." Miles je zamijetio da Raven sve to slua pomno i bez trunke zgraanja. No da, ipak je on jacksonska kola. Hipokratova zakletva, ako je za nju uope uo, tamo se vjerojatno smatra tek smjernicom. Nakon Tenburyjeva povratka uslijedilo je jo tehnikog razglabanja te obilazak ostalih komora, praen dosta zabrinjavajuom lupnjavom i zveketanjem. Miles je razdraljivog Jina poslao natrag na krov da nadzire utovar svoje menaerije. Kad je buka koja je pratila inventuru napokon zamrla, Raven se vratio. "Pa?" ree Miles. "Moe ili ne moe?" "Moe", ree Raven. "Neke emo stvari morati doraditi, ali vidi se da im improvizacija dobro ide. A i fizike zapreke lake se podnesu uz ovako armantan nedostatak papirologije." "Kako e mi brzo moi dati zeleno svjetlo za otmicu? Usput budi reeno, vjerojatno e morati biti prisutan pri upadu, za sluaj da naletimo na komplikacije medicinskog, a ne sigurnosnog tipa. Kakvi su tvoji pogledi na mogue hapenje?" Raven slegne ramenima. "Siguran sam da e me tvoj brat izvui ako ti ne bude mogao. U svakom sluaju, zamjenu moe izvesti kad god hoe. Madame Sato moe ekati i ovdje dok sve ne pripremimo." "Nemam vremena na bacanje." A osim to se, naravno, elio vratiti kui, Miles nije mogao predvidjeti u kakvo e osinje gnijezdo dirnuti kad oivi Jinovu majku. Ali umirao je od elje da dozna. "Odvedi malog natrag u konzulat. Mislim da u ja ovdje raditi dokasno", nastavi Raven. "U hotel se mogu vratiti i javnim prijevozom." Miles uperi prst u Ravenovu runu kom-vezu iz konzulata. "Prvo se javi. Na osiguranom kanalu. elim izvjetaj. I mislim da bi bilo bolje da poaljem Johannesa po tebe." "U stvari..." Raven je oklijevao. "Mislim da u ionako morati svratiti do konzulata. Smijem li se posluiti vaom navoenom vezom da se javim efovima na Escobaru?" "Lily ili Marku?" "Oboma. Iako nisam siguran da znam gdje se lord Mark trenutno nalazi. A ti?" Miles odmahne glavom. "On ima poslova na sve strane. Ne pratim ga iz dana u dan. To si ti unaprijed sreuje jamevinu?" "Pa, ideja ti nije loa, ali zapravo im elim javiti da sam ovdje naiao na neke elemente koji bi mogli zanimati Grupaciju Durona."

117

"Budu li mi ometali istragu, elim saznati sve o njima. A i ako je ne budu ometali." "Razumijem." Mahnuvi mu da se vrati na posao, Miles se zaputio u labirint u podrumu i iz njega otiao na Jinov krov. Dok su istovarivali kamion, konzul Vorlynkin je izaao pogledati to su mu to dopremili u vrt. Mina je otplesala ispred njega i bacila se na Sreku s ushienim povikom, trljajui lice o njezino meko krzno. "Sreka! Mislila sam da si mrtva!" Stara siva maka otrpjela je zagrljaj, ali izmigoljila je im joj se pruila prilika. "Jine, ima li jo svoje takorie?" "Da", ree Jin, podiui kavez koji je upravo teglio da ih bolje vide. "Jinnie i veinu njezine djece." "Krasan je", rekao je Vorlynkin, sa sigurne udaljenosti prouavajui Vihora, lancem privezanog za svoju preku. "Kako uva kokoi od njega?" Galli i Tanana, koje je porunik Johannes pustio iz njihova transportera, protrale su mimo konzulovih koljena uz lepet krila i kokodakanje, a onda su usporile i zapanjeno se zagledale u travnatu povrinu pred njima, zagrijanu i mirisavu od popodnevnog sunca. "Pa, velike se nekako obrane same. Dok su pilii bili manji, Vihora sam morao drati na lancu. Ovdje e ionako morati biti na lancu dok ne shvati da tu pripada." Jin je gledao kako orunik Roic s primjerenom panjom iskrcava hrpu terarija na policu koju su donijeli iz Jinova utoita. Postavili su je uz stranji zid kue, pod strehu. Tako zaklonjeni kuom, visokim vrtnim zidovima od kamena te obiljem drvea i grmlja, polica i njezini stanovnici tu su bili gotovo jednako sigurni kao u njegovu atoru kod Suze-san. "Make i mieve isto dri skupa?" nastavi Vorlynkin. "to ti je sljedee na rasporedu, lavovi i janjad?" "To su takori", strogo ga ispravi Jin. "Ali kad bih bar imao lava...! U svakom sluaju, Sreka je prestara i prelijena da gnjavi vee takore, a male drim u kavezima s poklopcima." Zadovoljno je pogledao oko sebe. "Sad kad opet imam sve svoje ivotinje, smije zadrati Damu Murasaki", velikoduno je obavijestio Minu. Iskreveljila mu se. "Ali Sreka je napola moja. A prije uope nije bila tvoja, zna, iako si je odnio." "Spasio sam je od tete Lorne", podsjeti je Jin. Sreka je vijugala oko Vorlynkinovih glenjeva, tarui ih glavom da oznai svoje novo vlasnitvo i ostavljajui trag dlake na njegovim dotad urednim hakama hlaama. On se poneto odsutno sagnuo da joj poee lea, a Sreka se besramno izvila u luk pod njegovom rukom. Mina mu se zabrinuto obrati. "Oh, gospodine, smijemo li Sreku drati u kui? Dok ne shvati da joj je to dom? Make se mogu izgubiti, znate!"

118

Gledajui u Minino podignuto lice, Vorlynkin nevoljko ree: "A je li nauena ii na pijesak?" Mina gorljivo kimne. "Kutija s pijeskom moe stajati u mojoj sobi!" "Praonica kraj kuhinje jednako e dobro posluiti", ree on. "Ti i Jin... pa, da, vjerujem da e za tebe i tvog brata biti dobro da se brinete za nju." Do njih doeta Miles-san. "Jin, je li ovdje sve sreeno? Onda mi treba Johannes." Dodao je konzulu Vorlynkinu: "Provest emo neko vrijeme u vaoj sigurnoj sobi. Moramo jo dosta toga izbrusiti." Roic je na njegov znak ustao i zauzeo oito uobiajen poloaj uz njegovo rame. "Znai, plan ide u ostvarivanje?" upita Vorlynkin. Miles-san je kimnuo. Vorlynkin je napravio grimasu. Miles-san mu uzvrati cininim osmijehom. "Fleksibilnost, Vorlynkine. To je klju." Zaputio se u kuu, maui tapom. Jin i Vorlynkin zurili su u njegova lea. Vorlynkin je naglas izgovorio i Jinovu primisao: "A to bi me trebalo umiriti?"

Jedanaesto poglavlje
Po Roicovu miljenju, idealno vrijeme za krau leeva bilo je oko ponoi, po mogunosti usred grmljavinskog nevremena. Meu ostalim pogodnostima, tako bi se sve strujne anomalije izazvane njihovim dolaskom mogle pripisati atmosferskom elektricitetu. Ali vremenske prognoze nisu predviale nikakve hladne fronte u doglednoj budunosti, pa se dizalni kombi s Roicom, Ravenom, milordom i Johannesom u ponovljenoj ulozi vozaa pred impresivni ulaz u postrojenje Novog Egipta dovezao tono u podne. Roicov dojam da psoglave skulpture na glavnom ulazu slijede njihov dolazak svojim nacrtanim oima sigurno je bio samo plod njegove mate. Johannes se oboruao s dva mala cvjetna buketa u boicama s vodom te odgovarajuim monologom, ali na kraju mu nije trebalo nijedno; ljudski uvar na ulazu odmah im je mahnuo da prou. "Koji mu je vrag?" upitao je Roic. "Vrijeme posjeta", blago je rekao milord. "Nee u ovo doba dana gnjaviti rodbinu svojih korisnika, a ni potencijalne muterije koje dolaze u razgledavanje. Ovo nije vojna instalacija. Jedino to bi trebalo zabrinjavati osiguranje Novog Egipta su krae, koje najee poine namjetenici, zatim djela vandalizma, koja teko da e se dogoditi usred bijela dana, i eventualno neto poput O.N.N.N.-a, a oni bi vjerojatno ekali ono ponono nevrijeme za koje si i ti navijao. Bar mi se ini da bi to bilo u njihovu stilu." Roic se zavalio u sjedalo i ozlojeeno zagunao: "Ha."

119

Nelagodno se promekoljio u svojoj pomalo pretijesnoj bolnikoj odori, veliine XL, koju su Raven i tehniarka Tanaka vjerojatno iskopali na istom mjestu gdje i lijekove koje su u meuvremenu pripremili i ostavili kod madame Suze. Milord je nosio istu takvu odoru u veliini XS, koja mu je bila malo prevelika pa je morao podvrnuti rukave i hlae. Ravenu je njegova odora pristajala kao salivena. Johannes je odjenuo kombinaciju koja je predstavljala, objasnili su Roicu, neupadljivu svakodnevnu odjeu na Kibouu, urednu i decentnu. Kamion je proao mimo predvorja zgrade s krovom piramide, ispred kojeg se prostirao lijep vrt u pseudoegipatskom stilu ukraen kamenim sfingama, kao i mimo smjerokaza koji je upuivao na utovarnu zonu za prijem nezamrznutih korisnika, skrivenu na svrsishodnijoj strani zgrade, produivi do neupadljivog bonog ulaza za zaposlene. "U redu, ovdje se iskrcavamo", ree milord. "Nastojte ne izgledati uurbano, ali nemojte gubiti vrijeme." Trudei se ne izgledati uurbano, a ni utueno, Roic je pomogao Ravenu otvoriti stranja vrata dizalnog kombija i izvui lebdeu paletu. Hrpa kutija iz kojih su ranije izvadili lijekove zakamuflirala je dugi obris o kojem je Roic razmiljao kao o vrei za ledenicu. Vrea za truplo, namijenjena kratkotrajnom transportu, svoj je zapeaeni sadraj na krio-temperaturi mogla odrati dva dana, objasnio mu je Raven. Roic je morao priznati da je znatno manja i neupadljivija od prenosive krio-komore. Johannes se odvezao na parkiralite za goste da ih tamo prieka, a milord je poveo lebdeu paletu i njezine rukovatelje kroz automatska vrata koja su se rastvorila bez prigovora. Provjerivi holokartu na runoj kom-vezi, milord ih je poveo kroz niz hodnika. Putem su susreli troje zaposlenika usred tra-partije te postariji par, oito posjetitelje na putu u menzu koju je Roic nanjuio u prolazu. Nitko od njih nije ni pogledao paletu. Roic je pazio da se ni on ne osvrne. Jo dva skretanja i kratko sputanje u dizalnoj cijevi za utovar i zatim su se nali u podzemnom hodniku koji ih je doveo pred dvostruka vrata, prvu zakljuanu prepreku na koju su naili. Milord je otvorio jednu od kutija, izvukao svoj specijalni pribor, standardno CarSigovo izdanje s odreenim nadogradnjama, i kleknuo pred elektrinu bravu. Njegovo mrmljanje ba i nije umirivalo: "Boe, ovo dugo nisam radio. Nadam se da nisam ispao iz grifa..." Prtljao je po bravi minutu-dvije, dok se Roic grizao i neprestano pogledavao preko ramena, a Raven bezizraajno ekao. Vrata su se otvorila tako neujno da je Roic ostao zateen. Milord je bio pun sebe. "Ah, dobro je. I nadao sam se da neu otetiti bravu, da ne ostavim nikakve tragove." Pozvao ih je da uu kretnjom sumanutog efa sale koji vodi goste do najboljeg stola u restoranu i nakon prolaska palete njeno zatvorio vrata. Sljedei hodnik bio je mnogo mraniji. I k tome, iznenaeno je zamijetio Roic, nedovren. Odmah se zabrinuo da e naletjeti na radnike, ali pretpostavljao je da bi graevinci za rad koristili svjetla koja bi posluila kao upozorenje. Ispod zgrade piramidalnog oblika leale su tri podrazine. Od sredinjih instalacija na svakoj razini koncentrino su se irila po etiri koridora,

120

poput etverokuta, na svakoj strani meusobno spojena hodnicima koji su ih sjekli tono po sredini. Iako je rezultat bio prepravilan za labirint, Roicu se ipak inilo da bi tu bilo lako zalutati. Kako je tek moralo biti milordu koji je satima bio izgubljen u pravom labirintu, i to bez ikakva svjetla? Skrenuli su kod sljedeeg hodnika koji je povezivao koridore; milordove usne pomicale su se dok je brojio sporedna skretanja i razvukle se u osmijeh kad se na vidiku pojavio sredinji stup s instalacijama. Nastupila je nova stanka. Milord je provalio u zakljuanu plou za pristup elektrinim instalacijama, neto paljivo prebrojio i kimnuo. Van su izali kroz drugi hodnik i skrenuli desno ujedan od koridora. Ovaj je bio dovren i prigueno osvijetljen, a oba zida pokrivali su redovi punih krio-ladica. "Ovo ba i ne izgleda luksuzno", promrmlja Roic. "Jeftina mjesta na tribini", ree milord. "Ako eli da te arhiviraju u lanom mahagoniju s ukrasima od mjedi - ili zlata, kako sam uo - ima Novi Egipat i to, ali na viim razinama." ak i tu dolje, pokraj brojnih ladica, u zidu su stajali drai s raznovrsnim malim darovima osobne prirode, ukljuujui siune boce vina, zamotanu hranu ili izgorene ostatke mirisnih tapia. Najvie je bilo cvijea, uglavnom plastinog ili svilenog, ponegdje pravog - to svjeeg, to onog koje se ve bilo posuilo i otuno objesilo u boicama iz kojih je voda davno isparila. "Tu je", ree milord, naglo se zaustavivi. Istegnuo se prema ladici na vrhu. "Ravene, proitaj broj." Raven je dvaput odrecitirao dugi alfanumeriki niz. Milord ga je paljivo usporedio s podacima na runoj kom--vezi. "To je to." Kutije koje su im ranije posluile da sakriju tijelo sad su dobile drugu namjenu, jer je milord jednu zdipio da se popne na visinu prikladnu za prouavanje brave na ladici i postavljanje CarSigova specijalnog obijaa na nju. "U redu", promrmljao je kad je siao. "Kad se svjetla ugase, izvrite zamjenu." Ugasio je svoju runu svjetiljku i udaljio se. Raven je dao Roicu jedan par izolacijskih medicinskih rukavica, dok je druge navukao sam. Sagnuo se da otpeati duguljastu vreu, otkrivajui sitnu staricu, odjevenu u neku vrstu plastine kouljice koja joj se pripila uz tijelo. Zahvaljujui prozirnoj zatitnoj masti kojom joj je koa bila obilato premazana te inju koje se smjesta poelo hvatati za otkrivenu plastinu povrinu, njezina je bespomona golotinja dobila koliko-toliko dolian veo. Roic je svoju runu svjetiljku upalio sekundu prije gaenja ne samo hodnikih svjetala, nego i svih zelenih indikatora na ladicama. S obzirom na to da nisu uspjeli smisliti nain da otvore samo jednu ladicu bez pokretanja alarma u kontrolnoj sobi postrojenja, zakljuili su da bi bilo najbolje da istodobno iskljue svih pet, ili vie tisua, ladica.

121

"Spreman sam", ree Raven. Roic pritisne tipku na ureaju za otkljuavanje; na njegovo olakanje, brava se otvorila s lakoom. Izvukao je dugu ladicu van s osjeajem da otvara nekakav jezoviti ormari sa spisima. Unutra je bila druga enska prilika, takoer u kouljici, za koju se jednako brzo uhvatilo inje. Roic se namrtio kad je primijetio da plastini omotai nisu posve identini - ovi su bili tamnije smee boje i pojaani nekakvom mreicom. Ipak je prikupio hrabrost, zavukao ruke ispod njezina tijela i izvadio je van. Unato rukavicama, inilo se da je u hipu isisala svu toplinu iz njega. Kad ju je oprezno poloio na pod, Raven je provjerio ploicu s imenom privrenu s vanjske strane omotaa, a zatim su zajedno podigli njezinu zamjenu u ladicu. Ladica se zatvorila uz gladak kljocaj. Na uglu hodnika zatreperilo je svjetlo milordove rune svjetiljke, a on je provirio da izvidi situaciju; kad mu je Roic mahnuo da je sve u redu, kimnuo je i opet nestao s vidika. Dok su Roic i Raven spremali svoj plijen u vreu i opet je peatili, svjetla su se ponovno upalila. Roic je podigao ruku i paljivo odvojio ureaj za otkljuavanje od brave, skrivajui ga u milordov pribor. Poeo je slagati kutije na tijelo da ga sakrije, pitajui se koliko e vremena trebati tehniarima da dou provjeriti razlog za kratki nestanak struje. Milord se vratio i promrmljao: "Idemo, idemo." Oi su mu sjajile jednakim intenzitetom kao svjetlosni indikatori na ladicama, a Roicu je sinulo da on u ovom prepadu uiva. Drago mi je da je bar jedan od nas sretan. Raven je bio dobroudan kao uvijek, kao da se ovakvim podvalama bavi svaki dan, a Roic je jako dobro znao da to nije sluaj. Kad se zaulo brujanje dizalne cijevi i odjek glasova u hodniku koji se radijalno protezao od sredinjeg stupa, Roic je progutao knedlu i pripremio se na trk, ali uspjeli su zamaknuti u vanjski prsten prije izazivanja povika tipa Hej, vi tamo! Nakon kratkog pjeaenja, vratili su se pred dvostruka vrata u podzemlju. Milord je zastao da ih opet otkljua i pozvao Johannesa preko rune kom-veze. Kad su izali van, porunik je ve otvarao stranja vrata dizalnog kombija. Lebdea paleta natovarena "zalihama" neujno je nestala u vozilu. Roic je poeo lake disati tek kad je kombi proao vratnice i ukljuio se u popodnevnu prometnu guvu. Milord je pogledao na runu kom-vezu. "esnaest minuta", rekao je zadovoljnim tonom. Raven je opet sjedio na prednjem sjedalu s Johannesom, to je bilo i logino jer su se njih dvojica izgledom najvie uklapali u lokalne standarde. Johannes je vozio kako su ga uputili, smireno, ali ne previe smireno. Stranja sjedala bila su sputena da se proiri prostor za prtljagu, a Roic je uao uz vreu s madame Sato, suelice milordu, pripravan da sprijei njezino pomicanje u sluaju da Johannes mora naglo skrenuti. Roicu su objasnili da krio-trupla, zahvaljujui krio-otopini i zatitnoj masti, ostaju blago savitljiva, a ne lomljiva, te da se unato svojoj temperaturi pri sluajnom udarcu nee rasprsnuti kao kocka leda baena na plonik. Ali ipak.

122

Nekoliko su se minuta vozili u tiini, koju je Roic na kraju prekinuo tihim glasom: "Sve me ovo podsjea na narednicu Tauru. Svi ti drugi ljudi umrli su s nekom nadom za svoju budunost, zato onda ne i ona? Svi smo se ve okupili u klinici Durona, sve je bilo spremno, ne bi puno ni kotalo..." Taura je bila plaenica iz vremena kad je milord radio kao CarSigov tajni operativac, prije njegova nepovratnog umirovljenja zbog ozljeda koje mu je zadala iglina granata i kriooivljavanje. I ona je, poput Ravena i ostale klonirane brae i sestara Durona, bila proizvod jacksonskog genetskog inenjeringa, ali za razliku od njih, bila je jedina preivjela iz neuspjele serije prototipova navodnih supervojnika. Pobjegla je i pridruila se milordovoj plaenikoj trupi, gdje se ispostavilo da je doista supervojnikinja, to je potvrdio i milord. Ali njezini tvorci su u svoje genetske prototipove ugradili samozatitni mehanizam; Taura bi umrla od starosti u dobi od dvadeset standardnih godina da nije bilo medicinske intervencije prvo dendariijskih lijenika, a kasnije i samih Durona. Roic ju je sreo dvaput, i u obje prigode ostavila je beznadno dubok dojam na njega, prvi put kad je dola na milordovo vjenanje i drugi put kad su milord i Roic doputovali na Escobar da s njom provedu njezine posljednje dane u hospiciju u vlasnitvu obitelji Durona. Milord uzdahne. "Svi smo je pokuali nagovoriti na to - ja, ti, Rowan i Raven. Da njezino dendariijsko osiguranje nije moglo pokriti troak, posegnuo bih u vlastiti dep, iako sumnjam da bi mi Durone to dopustili. Oni jo smatraju da su to dugovali i njoj i svim dendariijskim plaenicima koji su im pomogli da pobjegnu s Jacksonova Skrovita. Ali Taura nije eljela pristati ni po koju cijenu." to, da se probudim, opet kao nakaza, u neko udno doba na nekom udnom mjestu, a svi moji prijatelji mrtvi? rekla je Taura Roicu kad se pobunio, onim tanahnim, stravino pogrenim glasom. Njegov argument Ali mogla bi nai nove prijatelje! nije ju nimalo dirnuo, onako izmorenu zbog metabolizma koji je polako otkazivao. Roic nemono zamahne rukom. "Mogli ste opozvati njezin zahtjev. Narediti krio-pripremu kad vie nije bila pri sebi." Bog zna da je milord bio sposoban nametnuti svoju volju bilo kome. Milord slegne ramenima. Zajednika sjeanja otjerala su maloprijanji ushit s lica. "Onda bismo to uinili radi sebe. Ne radi nje. Ali Taura je odabrala vatru, a ne led. Ako nita drugo, to mi nije bilo teko razumjeti. Kremiranje na visokoj temperaturi ne ostavlja DNK." Bilo joj je svejedno gdje e joj rasuti pepeo, samo ne na Jacksonovu Skrovitu, pa je milord osigurao mjesto za njezinu urnu na groblju vlastite obitelji u Vorkosigan Surelauu, s pogledom na ono izdueno jezero. Taj su zadatak milord i Roic izvrili osobno. "Nitko", promrmlja Roic, "ne bi smio umrijeti od starosti u dobi od trideset standardnih godina." Osobito ne takav plamtei duh poput Taurina.

123

Milord je izgledao zamiljeno. "Ako istraivanja o zaustavljanju starenja koja provode Durone i ostali ikad daju rezultata, pitam se hoe li nam tada smrt u tristotoj ili petstotoj godini izgledati jednako neprihvatljivo?" "Ili u dvije tisuitoj", ree Roic, pokuavajui to zamisliti. aica Betanaca i Cetagandanaca uspjela je dogurati do gotovo dva stoljea, uo je Roic, ali njima je zdravlje bilo genetski zajameno prije zaea. Obinim ljudima koji sad hodaju svijetom to nije moglo pomoi. "U dvije tisuitoj vjerojatno ne", ree milord. "Neki aljivina s darom za aktuarstvo svojevremeno je izraunao da ak i u sluaju eliminacije svih medicinskih uzroka smrti prosjena osoba ne bi doivjela vie od osamsto standardnih prije stradavanja u nekoj fatalnoj nesrei. Pretpostavljam da to znai da bi neki odapeli u osamnaestoj, a neki u tisuu osamstotoj, ali na kraju je to opet ista igra. Samo s promijenjenom ravnoteom." "Da se ovjek zamisli nad nesuglasnima." "Tono. Ako je bog kojeg postuliraju bilijunima godina ekao njihovo roenje, nekoliko dodatnih stotina godina dok ne umru ne bi ga trebalo osobito smetati." Milord se zagledao u daljinu, obuzet svojim zakuastim mislima. "Ljudi se toliko brinu to nee postojati nakon to umru, a nitko ni naas ne pomisli da nije postojao ni prije zaea. Ili uope. Na kraju krajeva, da je susjedni spermij bio bri bili bismo nae sestre, i nikome ne bismo nedostajali." Na ovo nije bilo odgovora zbog ijeg promiljanja Roica ne bi zaboljela glava, pa nije nita rekao. Proli su kroz dotrajala vrata od bodljikave ice, napokon stigavi do postrojenja madame Suze. Unutarnja temperatura Lise Sato tek se mnogo sati kasnije podigla od duboko-krionike do par stupnjeva ispod toke smrzavanja. Miles je Johannesa poslao natrag u konzulat i dok je no odmicala on i Roic spavali su na smjene na improviziranom leaju u sobi preko puta Ravenova bre-bolje sklepanog labosa na treem katu stare zgrade za prijem korisnika. Raven i tehniarka Tanaka takoer su nono deurstvo odraivali na smjene. Osvit novog dana znaio je i poetak kritino vanih postupaka: ispiranje stare krio-tekuine i brzu zamjenu novom sintetikom krvlju u koliinama koje su se, bar se tako inilo Milesu, mogle mjeriti na bave. Tijekom transfuzije, koa ene na operacijskom stolu promijenila je boju iz sivkaste u ohrabrujuu nijansu tople slonovae. Krio-tekuina klokotavo je curila niz odvod. Da su imali vremena i opremu, o poetnom uzorku pacijentice da se i ne govori, mogli su uzgojiti cjelokupnu koliinu potrebne krvi koja bi bila identina prvobitnoj. Sintetika krv nije imala jedinstvene bijele krvne stanice koje proizvodi tijelo pacijenta, pa je oivljena osoba zato morala neko neodreeno vrijeme nakon oivljavanja provesti u izolaciji, dok njezina vlastita kotana sr ne pone popunjavati rupe u imunolokom sustavu. Milesa su tijekom te faze ostavili da spava, rekao mu je Raven, ali on se morao oporavljati od mnogo teih ozljeda, to kirurkih, to onih drugih. Ako je sino satima istila i pripremala izolacijsku komoru.

124

Raven ga je izluivao time to nije elio precizirati kako e brzo Miles moi ispitati njegovu pacijenticu i jasno mu je stavio do znanja da njezina djeca imaju prednost kao prvi posjetitelji. Tome se Miles nije protivio; nije mogao zamisliti to bije moglo vie motivirati da se bori za povratak svih svojih kognitivnih funkcija. Miles je silno elio pomoi, ali kad su u postupku doli do toke bez povratka, Raven ga je posjeo daleko od stola s kirurkom maskom na licu. Elastina pjena kojom je maska bila obrubljena prilagodila se konturama njegove koe poput savitljive, ali vrlo djelotvorne brtve, a elektropore u tkanini filtrirale su ak i viruse. Miles, dodue, nije bio siguran da su mu je stavili na lice samo zbog bacila. Zato nije zavritao kad je Raven promrmljao: "Kvragu... ovo ne valja", nego je pregrizao jezik. "to ne valja?" upitao je. Raven i tehniarka samo su se ustrali oko stola bez odgovora. "U mozgu nema elektrine latencije", odgovorio je Raven, za sekundu preduhitrivi Milesovo glasnije ponovljeno pitanje. "Dosad se ve trebala pojaviti... Tanaka, dajte da pokuamo s dobrom starom elektrinom stimulacijom." Lisa Sato je na glavi imala neto slino kapici za plivanje, istokano elektrodama i senzorima, priljubljeno za tamnu kosu koja se sva splotila od krio-gela. Raven je neto uinio na kontrolnom monitoru i kapica je zapucketala tako da je Miles poskoio i zamalo se sruio sa stolice. Raven je, mrtei se, pratio oitavanja. Njegova ruka u rukavici poletjela je naprijed, Milesu se inilo gotovo nesvjesno, da protrlja mlohavu ruku pacijentice. "Zatvorite izlaznu liniju", rekao je iznenadno i neobjanjivo, a tehniarka ga je urno posluala. Povukao se za korak. "Ovo ne ide." Zgroenom Milesu srce se spustilo u pete. "Ravene, ne smije stati." Boe moj, ne moemo si dopustiti da ovo zabrljamo. Ona jadna djeca ekaju da im vratimo majku. Obeao sam... "Miles, dosad sam obavio preko sedam tisua oivljavanja. Ne moram sljedeih pola sata skakati po truplu ove jadne ene da bih znao da je mrtva. Na mikro-razini, njezin mozak je kaa." Raven je uzdahnuo i okrenuo se od stola, gulei si masku lica i skidajui rukavice. "Prepoznajem lou pripremu kad je vidim, a ovo je bila loa priprema. Nisam kriv za ovo. Nisam nita mogao uiniti. Ni u jednom trenutku nisam nita mogao uiniti." Raven je imao predobru samokontrolu da bi hitnuo rukavice preko sobe i opsovao, ali nije to ni morao uiniti. Miles je shvatio kako se osjea iz njegova ukoena lica, koje se inilo jo bjenjim upravo zato to je izrazom tako snano odudaralo od njegove uobiajene leerne vedrine. "Misli da su je ubili?"

125

"Zna, stvari mogu krenuti po zlu i bez neijeg predumiljaja. U stvari, to je statistika norma. Iako vjerojatno ne u tvojoj blizini." "Ali ne i u ovom sluaju, rekao bih." Raven stisne usnice. "Da. Mogao bih uskoro obaviti obdukciju." Kad se vrati u svoje uobiajeno stanje svijesti, po svoj prilici. "Da utvrdim to tono nije valjalo u krio-pripremi. Postoji itav niz mogunosti. inilo mi se da je neto bilo udno u viskoznosti izlazne tekuine..." Zastao je. "Dopusti da to preformuliram. Apsolutno inzistiram na obdukciji. elim tono znati kako su me doveli u situaciju u kojoj nisam imao nikakvu ansu za uspjeh. Jer ne volim kad mi tu ansu unaprijed oduzmu." "Amen", zarei Miles. Spustio se sa stolca, strgnuo masku i priao stolu s njegovim nijemim teretom. Koa je zbog rada umjetne srane pumpe jo bila obeavajue rumena; varave li nade. Raven je odsutno ispruio ruku i iskljuio je. Tiina je boljela. Kako e ovo objasniti Jinu i Mini? Miles je znao da je to sljedei zadatak koji ga eka. U svojoj urbi i aroganciji, uzeo im je nadu... ne, uzeo im je samo lanu nadu. Ovakav je kraj po svemu sudei bio neizbjean, kako god i kad god da su do njega doli, sad ili kasnije, njegovom ili tuom zaslugom. Ta ga misao nije osobito utjeila. Dat u vam pravdu... ne. Nije bio u poloaju da im se tako zavjetuje. Ni formulacija pokuat u nije zvuala dovoljno snano, vie kao kukavan uvod u jo jednu izdaju odraslih. Ali grinja savjesti raspirila je bijes na njegova - njihova - nepoznatog neprijatelja kao nita dotad. Kako bizarno, kako sumnjivo. Kako jalovo. Na vratima je odjeknulo otro kucanje. Roic se ve ponovno probudio? Ni on se nee obradovati vijestima o njihovu uzaludnom trudu. Miles se protegnuo, epao tap i priao vratima da pogleda kroz uski prozori. I smjesta osjetio zahvalnost to nije samo viknuo: Ui, Roic! Vani je, naime, stajao konzul Vorlynkin, koji je izgledao rastrzano, a uz njega Jin i Mina, koji su ga oboje vukli za ruke. Miles se provukao kroz odkrinuta vrata i leima se priljubio uz njih. "to radite ovdje? Trebali ste moj poziv ekati u konzulatu." Kao da nije mogao pogoditi po tome kako su vukli Vorlynkina. Pretpostavljao je da je dobro to se djeca vie uope ne boje konzula, ali bilo bi jo bolje kad im konzul ne bi dao da ga vrte oko malog prsta. Aha, gle tko se javlja. "Inzistirali su", bespotrebno je objasnio Vorlynkin. "Rekao sam im da se nee probuditi do sutra - vi ste im ispriali kako ste odbojno izgledali kad ste se probudili iz krio-staze... ali oni su ipak inzistirali. ak i ako je mogu vidjeti samo kroz staklo. Mislim da nisu oka sklopili cijelu no. Triput su me budili... mislio sam, ako je samo vide, moda e se smiriti. Moda ak malo odspavati, neto." Vorlynkinov glas se usporio kad je uoio Milesovo mrano dranje. Zato nije nita rekao, nego je samo ustima oblikovao rijei: to ne valja?

126

Miles jo nije bio spreman za ovo. Vraga jo - za ovo nikad nije bio spreman. Nije jednom imao nezavidan zadatak da donese vijest o smrti rodbini ili prijateljima koji su tako stajali pred njim, ali to su uvijek bile odrasle osobe. Nikad djeca, nikad netko tako ranjiv i nezatien. Minino i Jinovo ushienje splasnulo je kad su ga pogledali. Jasno, jer da je sve ilo po planu, ne bi li se sad ve epirio i preuzimao zaslugu? Nije bilo naina da ublai udarac, a samo na jedan nain mogao je stvar privesti kraju. elio je kleknuti, puzati, ali potenje je zahtijevalo da Jina pogleda u oi. Duboko je udahnuo. "ao mi je. Uasno mi je ao. Neto je polo po zlu kod krio--oivljav ne, kod kriopripreme. Raven-sensei nije nita mogao uiniti. Pokuali smo... mislimo da je vaa majka umrla tijekom krio-pripreme prije osamnaest mjeseci, ili nedugo nakon toga." Jin i Mina ukoili su se od oka. Ali nisu zaplakali, ne jo. Samo su zurili u Milesa. Zurili su i zurili. "Ali htjeli smo je vidjeti", ree Mina, tankim, tihim glasom. "Rekli ste da emo je vidjeti." Jinov je glas bio promukao, hrapav, i uope nije liio na njega. "Obeali ste..." Njih troje bilo se razdvojilo, pogoeno vijeu. Sasvim spontano i netipino, Jinova je ruka pronala Mininu. Minina druga ruka zadrhtala je i opet stisnula Vorlynkinovu; on ju je pogledao sav u oaju. "Sad?" rekao je. "Jeste li sigurni...?" Podigao je pogled prema Milesu, izgledajui kao da bi ga najradije pribio za zid. "Imaju pravo na to", ree Miles teka srca. "Iako ne znam je li runo sjeanje bolje od nikakvog. Jednostavno... ne znam." "Ni ja", prizna Vorlynkin. Mina je podigla bradu. "elim vidjeti. elim nju vidjeti." Jin je progutao slinu i kimnuo. "Onda malo priekajte..." Miles je uao - pobjegao - kroz vrata i rekao: "Raven, imamo goste. Rodbinu. Moemo li je, ah, malo urediti?" Raven, toboe okorjeli Jacksonac, bio je izvan sebe kad je to uo. "Oh, bogova mu, ne ona jadna djeca? to ona rade ovdje? Zar ba moraju ui?" "Imaju pravo na to", ponovio je Miles, pitajui se zato mu te rijei tako odjekuju u glavi. Trebao bi to znati, ali ovih dana nije mogao za svaku zaboravljenu stvar okriviti krio-oivljavanje od kojeg je prolo deset godina. Raven, Tanaka i Miles pohitali su da dolino pokriju nijemu figuru i uklone s nje beskoristan splet tehnike, cjevice i elektrode i onu udnu kapicu. Miles je zagladio kratku crnu kosu preko uiju. Tako zalizana, dala je sredovjenom enskom licu sofisticiranost, ali i izgled mrtvake

127

lubanje, a Miles se zapitao kakvu je frizuru njihova majka obino nosila. Takve udne male pojedinosti mogle su imati neproporcionalno veliko znaenje, to je ovo uurbano dotjerivanje inilo jo beskorisnijim. Neka zavri, samo neka zavri. Miles je priao vratima i irom ih otvorio. Jin, Mina i Vorlynkin unutra su uli u koloni. Pogled koji je Vorlynkin u prolazu dobacio Milesu bio je sve samo ne prijateljski. Jin je uhvatio konzula za slobodnu ruku kad su prili rubu stola. A tko im je drugi preostao da se na njega oslone u ovom vrtoglavom asu? Djeca su opet zurila. Minine usne zbunjeno su se razdvojile; u pogledu koji je Jin podigao prema Milesu vidjelo se neizgovoreno Ha? Uzmiui u mjeavini zgranutosti i prezira, Mina ree: "Ali to nije naa mama!"

Dvanaesto poglavlje
Miles se jedva uspio zaustaviti da kao zadnji idiot ne izlane: Jesi li sigurna? Nijedno ljutito mlado lice nije odavalo ni trunku sumnje. "Koga smo to onda", protisnuo je, okreui se na peti da pogleda Ravena i zastrtu priliku na stolu, "upravo..." Ubili nije bilo fer, a ni tono. A imao je i osjeaj da bi tom rijeju teko uvrijedio uzrujanog specijalista za krio-oivljavanja. "Koga smo to upravo..." Na svu sreu, inilo se da nitko od prisutnih i ne oekuje da dovri misao. "Brojke su bile tone", ree Raven. "... ili bar, njezine su brojke odgovarale onima koje si mi dao." Dakle, ili je Miles ukrao pogreni kod ladice iz podataka u krio-arhivu, a jako je dobro znao da nije, ili su brojke bile frizirane ranije. Netko ih je frizirao. Iz nekog razloga. Radi prikrivanja? Da zatiti krio-truplo Lise Sato od otmice njezinih pristaa, ili nekoga kao to je O.N.N.N.? Ili od Milesa - ne, Miles nije vjerovao da je itko na Kibou-dainiju mogao zamisliti da e se neki radoznali barrayarski carski revizor zainteresirati za nju. Ili je moda rije o najobinijoj pogreci? A u tom sluaju... Miles je zamislio milijune krio-ladica u Northbridgeu, ispod ili oko njega, ne raunajui ostale lokacije, i odmah ga je zazeblo oko srca. Pomisao da moda nitko ne zna gdje je skrivena Lisa Sato bila je prejeziva da bi je prihvatio na due od sekunde. Ili ga je - i ta je zamisao bila tako zamamna da je Milesa ostavila bez daha - netko drugi preduhitrio, i to s identinom idejom. A u tom sluaju... Ne. Prije nego to se njegove unutarnje vizije razmau preko svake mjere, bilo bi uputno da ih obuzda bar s nekoliko injenica. Fizikih injenica, ne ovih labavih zakljuaka koji su putali pipke na sve strane. Miles duboko udahne, da uspori ludo udaranje srca. "Dobro. Dobro. Krenut emo od onoga to moemo saznati. Prvo emo identificirati tu jadnu, ovaj, korisnicu. Ravene, neka ti to bude prioritet pri obdukciji. Ja u se vratiti u sigurnu sobu konzulata i..." Miles je zautio kad se Vorlynkin zloslutno nakaljao.

128

Vorlynkin je trznuo glavom prema blijedom Jinu i Mini, koji su se utke drali jedno za drugo. Miles nije znao treba li njihovo dranje protumaiti kao strah ili bijes. Bar nisu plakali. U svakom sluaju, Vorlynkin je vjerojatno bio u pravu - ne bi bilo u redu u ovom trenutku o gnusnim pojedinostima razglabati pred njima, bez obzira na to to predmet obdukcije ipak nije bila njihova majka. Kao to je Miles dobro znao, djece je prirodno bilo svakakve, od iznimno osjetljive do nevjerojatno krvolone; da sve bude udnije, ponekad je isto dijete bilo sposobno za obje reakcije, ovisno o prigodi. Je li to kako se odnosi prema enama bilo vjeba za odnoenje prema djeci? Vjerojatno je dobro to nije imao vremena slijediti tu misao. Zamahnuvi rukama, Miles je Vorlynkina i njegove tienike ispratio natrag u hodnik. "Doista mi je ao zbog ovoga", ponovio je Miles tupavo. "Obeavam vam" - prokletstvo, zbilja bi trebao izbaciti tu frazu iz svog vokabulara - "da neu prestati traiti vau mamu. Problem je upravo postao jo puno zanimljiviji. Ovaj, tei. Upravo je postao malo tei. Trebam jo podataka, kvr..." Trebam jo podataka, kvragu, bila je njegova stara mantra, toliko bliska da je imala i funkciju utjehe. Neki su zastoji bili samo zastoji. Drugi su pak bili preruene prilike za novi pomak. Brzao je sa zakljucima, bez pravih podataka - sjea se, podaci? - utvarajui si da ovaj zastoj spada u potonju kategoriju. No da, eto to iskustvo moe podariti ovjeku - visok stupanj samopouzdanja dok reda pogreku za pogrekom... Mina ree: "Ali to e se sad dogoditi s nama?" Jin zabrinuto dometne: "Neete nas valjda natjerati da se vratimo teti Lorni i tetku Hikaruu?" "Ne. Ili bar, ne jo. Konzul Vorlynkin e vas zasad odvesti natrag u konzulat, dok neto ne postignemo, ili..." "Ili?" ponovio je Vorlynkin kad je Milesov glas zamro. "Neto emo ve postii." Samo ne znam to. "Ostat u ovdje radi pospremanja, a poslije u vam se pridruiti u konzulatu. Vorlynkine, kad se vratite, zaduite porunika Johannesa da zapone preliminarno pretraivanje podataka. elim pronai doktora Leibera, onog koji je prije osamnaest mjeseci bio povezan s grupom Lise Sato ovdje u Northbridgeu." Trag nije bio bogzna to, ali bolje ita nego nita. Zapitao se je li to esto prezime na Kibouu. No, saznat e uskoro. Vorlynkin je kimnuo i odveo djecu. Jin je pogledavao oko sebe kao da ali za svojim izgubljenim utoitem. Mina je podigla ruku i uhvatila konzulovu. On se malo trznuo, moda zbog grinje savjesti, ali junaki je izdrao njezin stisak. Djeca su oito bila potresena. Pakla mu, i ja sam potresen. Roic, raupan od sna, pomolio je glavu kroz vrata improvizirane spavaonice i zakiljio dok je trojac nestajao iza ugla. "uo sam glasove. to se dogaa?" Miles ga je izvijestio o najnovijim dogaajima. Izraz koji mu se pojavio na licu kad je uo da su upravo majstorski ukrali pogreno truplo ispunio je sva Milesova oekivanja. Naravno, da bi se tono protumaile sve nijanse bezizraajnoga koje je Roic umio pokazati licem i dranjem

129

trebalo ga je ipak neto due poznavati. Ue li orunici tu vjetinu u nekoj tajnoj koli ili sve usvoje tijekom naukovanja? Oruniki zapovjednik Pym bio je maher, ali Roic mu se ve opasno pribliio. "Znate," rekao je Roic, kao to Pym ne bi, jer bi Pym imao tonu nijansu bezizraajnoga i za ovu prigodu, "da ste stali nakon prve pobjede, odmah poslije Winga, sad bismo ve bili na putu kui." "E pa, sad ne mogu stati", razdraeno odvrati Miles. "To mi je jasno, milorde." Roic ga je s uzdahom slijedio natrag u labos. Raven je sve pospremio i sad se pripremao za svoj sljedei zadatak. Tehniarka Tanaka slagala je niz dosta uznemirujuih instrumenata na pliticu kraj stola za oivljavanje. Podigla je pogled kad su uli i upitala: "Ali mi i dalje dobivamo naa besplatna krio-oivljavanja, zar ne?" "Da, naravno", automatski odvrati Miles. "Najamninu treba platiti." Zaudilo ga je to jo ima povjerenja da e obaviti zadatak, ali nekako ga je ohrabrilo to se oito slae s Ravenovom analizom. Nije dodao A moda se i mi jo vratimo; sad je bio oprezniji. Sa zakanjenjem. Raven je zabubnjao prstima po stolu i pogledom preao instrumente. "eli li da neke uzorke poaljem na analizu u komercijalni labos ili da pokuam neto uiniti ovdje?" "to je bre, a to je bolje?" "Ako elim dobro obaviti posao ovdje, interno, moram dovesti neke lanove svog tima s Escobara. To bi mi vjerojatno uzelo vie vremena nego da uzorke poaljem drugdje. Oboje nosi rizik da emo privui pozornost. Rezultati bi trebali biti jednaki." "Hm. Instinkt mi kae da ovo trebamo skrivati dok ne utvrdimo s im imamo posla. Rekao bih, sve to moe napravi sam, a onda emo razmotriti to smo postigli. Moja radna hipoteza je da je ovo bila smiljena zamjena, izvedena u posljednjih osamnaest mjeseci. Kad bismo mogli saznati tko je ta ena i odakle je dola, to bi nam reklo neto i o osobi koja ju je podmetnula na mjesto Lise Sato." Ili ne. "Nije svejedno je li bila samo zamjena ili zamrznuta umjesto Sato, a u tom sluaju..." Raven se namrti. "Misli da je majka Jina i Mine negdje vani, jo iva? U tom sluaju, zato se nije javila svojoj jadnoj djeci?" "To u cijelosti ovisi o tome koliko bi ta informacija bila opasna za njih." Raven se jo vie namrtio. "Pa, jednu stvar vam odmah mogu rei", progovori tehniarka Tanaka, saginjui se da izvadi komadi plastine kouljice iz koa za smee i podiui ga prema svjetlu. "Ovu enu nisu zamrznuli umjesto ene za kojom tragate, bar ne u posljednjih osamnaest mjeseci. Ovo je stariji stil omotaa."

130

Tri glave naglo su se okrenule prema njoj. "Koliko star?" ree Miles. "I kako znate?" Suzila je naborane kapke. "O, nebesa. Ovu marku s heksagonalnom mreicom iznutra nisam vidjela od studentskih dana. Stara je najmanje trideset godina, moda pedeset?" Miles otegnuto zajeca. "Znai, ena bi mogla datirati iz bilo kojeg razdoblja u posljednjih dvjesto pedeset godina?" "Ne, jer su se prije toga rabili drugi stilovi i marke. A i nakon toga. Ovaj se tip na tritu zadrao samo tridesetak godina." "Hvala vam, tehniarko Tanaka", ree Miles. "I to je neto." ini se da se njegova zagonetka upravo razdijelila na dvije nove. Mitoza zagonetke. Napredak, ali retrogradni. Raven je podigao prvi instrument i sagnuo se nad bivu pacijenticu. U prvom dijelu vonje natrag u konzulat, u dizalnom kombiju je vladala potpuna tiina. Jinovo grlo stezalo se od razoaranja. Blijeda Mina, koja je sjedila na sredini predzadnjeg sjedala privezana pojasom, povukla se u sebe. Vorlynkin se kroz promet probijao runo dok se nisu dobrano udaljili od Suze-san, a onda ih je spojio na gradsku kontrolnu mreu i s uzdahom se zavalio u svoje sjedalo. Okrenuo se bono da pogleda Jina i Minu. "Stvarno mi je ao zbog ove zabune." "Niste vi krivi", priznao je Jin. Vorlynkin je zaustio da neto kae, oito se predomislio, i jednostavno rekao: "Hvala." U sljedeem je trenutku dodao: "Ali da ste vas dvoje moja djeca, bio bih bijesan to su vas uvukli u ovako neto." Prije negoli je Jin dospio rei, Ali mislio sam da smo mi uvukli vas, ushieno se oglasila Mina: "Imate djece? Koliko im je godina? Smiju li se igrati s nama?" Vorlynkinovo lice se iskrivilo. "Imam ker. Annah ima est godina, tako da bi se vjerojatno voljela igrati s vama, ali, naalost, ne moe. Na Escobaru je. Sa svojom majkom." "Hoe li se uskoro vratiti?" upita Mina. "Nee." Vorlynkin je oklijevao. "Mi smo razvedeni." Na spomen te strane rijei stresli su se i Jin i Mina. "Zato ste se razveli?" upita Mina. Da su sjedili jedno do drugoga, Jin bi je lupio po nozi da je uutka, ali ovako mu je, naalost, bila izvan dohvata.

131

Vorlynkin slegne ramenima. "Zapravo nitko nije bio kriv. Ona je s Escobara. Upoznao sam je dok sam radio u tamonjem veleposlanstvu kao mlai tajnik. Kad smo se vjenali, mislio sam da se podrazumijeva da e me slijediti tamo gdje me bude vodila karijera. No kad su mi ponudili promaknue i transfer u barrayarsko veleposlanstvo na Polu, ve smo dobili Annu. I moja se supruga predomislila. S bebom za koju se trebalo brinuti, nije eljela napustiti sigurnost svoje obitelji i rodnog planeta. Ili mi nije dovoljno vjerovala. Ili neto." Nakon tiine koju je Jin izdrao s osjeajem neodreene nelagode, a Mina oito u stanju potpune fascinacije, Vorlynkin je dodao: "Moja biva supruga nedavno se preudala. On je isto Escobarac. Napisala mi je da njezin novi suprug eli posvojiti Annu. Ne znam. Moda bi to bilo bolje za nju od oca kojeg vidi na moda tri dana svake tri godine. Teko je odluiti. Pustiti je." To je izrekao svom krilu, ali zatim je neoekivano uperio pronicave plave oi u Jina i Minu. "to vi mislite?" Mina je trepnula i izvalila: "Ja bih htjela svog pravog tatu." Vorlynkin nije izgledao kao da ga je taj odgovor osobito oraspoloio. Jin je opreznije rekao: "Mislim da ovisi. O tome je li dobar ovjek ili ne." "Pretpostavljam da jest. Nisam ga jo upoznao. Valjda bih trebao odvojiti neto vremena i za to, prije nego to pristanem. Moda bi ponovni posjet samo zbunio Annu. Sigurno me se vie i ne sjea dobro." "Zar joj ne aljete poruke i slino?" upita Mina, mrtei se. "Katkad." Jin polako ree: "Zar niste u ono doba mogli odluiti da ete ostati sa svojom suprugom? Umjesto to ste otili na Pol?" Gdje god to bilo. Prilino daleko od Escobara, kako se inilo. "Diplomat nije isto to i vojnik, zar ne? Valjda smijete otii?" Vorlynkin je ironino salutirao Jinu, ovlanim dodirom prsta po elu, i sad je Jinu bilo jo neugodnije. Moda mu nije trebao ukazati na to? "Da, mogao sam to odluiti. Onda. Naravno, sad se vie nemam zato vratiti. Tu sam ansu propustio zauvijek." Minino se mrtenje produbilo u mrgoenje. "Zvui kao da ste ve odluili." "Moje mlae ja jest, da. Ima dana kad mu se udim..." Autopilot je zapitao zbog blienja konzulatu, a Jinu je dosta laknulo kad se Vorlynkin okrenuo da opet preuzme upravlja. U kuhinji konzulata Vorlynkin im je svima priredio uinu i zatim otiao u onu uredsku prostoriju u prednjem dijelu kue da neto rijei s tajnikom. Mina je zdipila Sreku i otila na kat. Jin je izaao van da provjeri ivotinje. Kad je stigao u spavau sobu koju je dijelio sa sestrom, ona je leala posesivno sklupana oko make. Sreka je tretman pliane ivotinje trpjela bez prigovora, osim to bi tu i tamo lijeno trznula repom.

132

Jin je bio prestar da spava po danu, ali krevet je izgledao jako primamljivo. Pretpostavljao je da bi Mina digla dreku da joj pokua uzeti Sreku. Moda da prieka dok ne zaspi? Lice joj je bilo ukoeno i oteeno, oi crvene, kao da je plakala. Dok je on sjedio i kovao plan za preotimanje make, Mina je mrcnula i rekla: "Lagali su." "Odrasli uvijek lau." Jin se prepustio mranim mislima. "Mama je lagala. Uvijek je govorila da e sve biti u redu, a nije bilo." "Ha." Mina se jo vie sklupala, iskrivila lice i opet mrcnula. Uskoro su joj se i lice i stisak opustili, pa se Jin sagnuo i izvukao Sreku, pazei da ne probudi Minu. Gladio je maku dok nije poela presti u znak pristanka na promjenu lokacije, a onda se sklupao s njom na svom krevetu. Bio je to dobar krevet, bolji od iega kod Suze-san, ali ipak bi mu bilo drae da je jo tamo. Moda je mrzovoljni stari Yani ipak bio u pravu kad je htio Miles-sana ostaviti na ulici... Probudio ga je Roic, koji ga je zvao po imenu i velikom rukom ga blago tresao za rame. Mina je ve sjedila i trljala lice da izbrie tragove jastuka na njemu. Sreka je nekamo otila. Svjetlo vie nije padalo na isti dio tepiha. Jin je pogledao na sat i shvatio da su prola dva sata. "Oprostite to vas budim", ree Roic. "Milord eli da pogledate neto na komkonzoli u sigurnoj sobi." Roic je strpljivo priekao da oboje djece ode na zahod i prije polaska u prizemlje provjerio jesu li oprali ruke. Sad kad se ve malo priviknuo na velikog mukarca, zapravo mu je Roic bio simpatian. Za Miles-sana to mora biti kao da ima svoju osobnu odraslu osobu, koja ga slijedi uokolo i obavlja poslove za njega. Osim to Miles-san njemu govori to da radi, a ne obrnuto. Jin je poelio da i on ima jednog Roica. U udnovatoj podrumskoj sobi sa zvunom izolacijom, u kojoj je, toliko je Jin dosad uspio shvatiti, konzulat uvao svu onu zgodnu pijunsku opremu, vladala je poprilina guva. Milessan i Vorlynkin sjedili su za jednom komkonzolom. U meuvremenu se vratio i Raven-sensei, pa se sad s Johannesom naginjao nad dugi stol i neto radio oko jednog malog ureaja. Jin im pritri. "to je to?" "Skener DNK", ree Johannes. "U njemu ste onog prvog dana provjeravali Miles-sa... lordov otisak palca?" "Da." "Praktina stvarica", ree Raven-sensei. "I madame Suze bi ga trebala imati, ali oito su ga u nekom trenutku prodali ili se pokvario. Pribojavao sam se da u ak i za tako elementarnu pretragu morati nositi uzorak tkiva u komercijalni labos."

133

Jin se zainteresirao. "A smijem li na njemu skenirati DNK mojih ivotinja?" "Nije to igraka", ree Johannes. "Koristimo ga za potvrdu identiteta ljudi koji ele putne isprave i slino." Pogledao je Jina i omekao. "Morat e pitati konzula Vorlynkina." Miles-san pozvao je Jina da prie njegovoj komkonzoli. Mina je ve bila tamo, premjetajui se s noge na nogu. Iznad vid-ploe bile su nanizane fotografije etiri razliita mukarca. Dvojica su imala sijedu kosu. Jedan je nosio bijelu laboratorijsku kutu. "Gospoice Mina, nadam se da bi nam ovdje ti mogla pomoi", ree Miles-san. "Svi ovi mukarci su razliiti doktori Leiber koji ive na irem podruju Northbridgea. Doktorice Leiber ve smo eliminirali, uzdajui se da u zadnje vrijeme nijedna nije putovala na Koloniju Beta." Usta su mu se izvila zbog nekog tosa koji Jin nije shvatio, za razliku od Roica, ijim je licem preletio osmijeh. "Izgleda li ti ijedan od njih kao mukarac kojeg si one noi ula da razgovara s tvojom mamom? Ili, postoji li meu njima netko tko ti uope ne izgleda kao on?" Mina se zabrinuto zagleda u snimke. "Bilo je to davno. Ba se i ne sjeam." "Sjea li se iega? Je li tvoj doktor Leiber bio mlad ili star?" "O, star." "Sijede kose?" "Ne, crne. Toga se sjeam. Ne znam ba pogoditi koliko odrasli imaju godina. Ali bio je jako star. Moda trideset godina?" Miles-san i Vorlynkin se pogledae; konzulove usnice su zatitrale, ali nije nita rekao. "Znai, star, ali ne sijed." Miles je pritisnuo tipke na vidu i dva sjedokosa mukarca su nestala. Preostala dvojica dosta su si nalikovali, a imali su i sline frizure, osim to je lice jednoga bilo kotunjavije, a drugoga zaokrugljeno. "Kad sam bio jako malo dijete", zamijetio je Roic, gledajui preko njihovih ramena, "jedno sam vrijeme mislio da je svaki mravi starac kojeg vidim moj djed. To me prilino zbunjivalo." "Ipak", ree Miles-san. "Jine, sjea li se da si ikad ijednog od ovih mukaraca vidio u maminu drutvu? ak i ako vas nisu upoznali?" Jin odmahne glavom. Nakon dugog oklijevanja, Mina uperi prst u kotunjavoga. "Ovaj. Moda. Drugi izgleda predebelo." "Moda se udebljao", susretljivo napomene Jin, uivljavajui se u zadatak.

134

"Pokaite joj snimke stotinu tipova," ree Roic, "ili ak samo desetorice, i sumnjam da e ih moi razlikovati, milorde. Ovo je navoenje svjedokinje." "Da moramo provjeriti svu postariju gospodu od trideset godina na Kibouu, to bi nedvojbeno bilo tono", ree Miles-san. "Na svu sreu, imamo i druge kriterije za suavanje odabira." Uperio je prstom u okruglastog kandidata. "Ovaj doktor Leiber je porodniar u klinici za maternine replikatore u jednom sjevernom predgrau." Prst se okrenuo prema kotunjavcu. "Ovaj doktor Leiber je biokemiar koji radi za krioniku tvrtku Novi Egipat. Budui da ga Minino svjedoenje nije u potpunosti iskljuilo, ta ga kombinacija stavlja na prvo mjesto u mom rasporedu." "A to je s vaom teorijom da je tip sigurno pobjegao?" upita Roic. "Meni taj Leiber ne izgleda kao neki aktivist. Mislim - dobra plaa, dionice, krio-osiguranje. ovjek odan svom poduzeu, reklo bi se." Miles-san se zavali u sjedalo i protrlja bradu. "To je problem, istina. Moda sam se ranije prevario." Roic je naklonio glavu, a Miles-san se kratko osmjehnuo, iako Jinu nije bilo jasno zato. Johannes i Raven-sensei su u meuvremenu zavrili posao za stolom i prebacili se na satelitsku komkonzolu. Sad je Raven--sensei rekao: "Ah! Ima li negdje snimka njezina lica? Za rezervu imam otiske prstiju i stopala, ali... ne, ipak nam nee trebati." Miles-san se nogama odgurnuo od komkonzole i okrenuo se. "to ste to pronali?" Roic se sagnuo da pogleda. "Da, izgleda kao naa ena, zar ne? Pogledajte joj jagodice lica. I ui. I taj identian made iznad lijeve obrve. Snimka je sigurno nastala neto prije njezina zamrzavanja." "Ne mogu rei da sam joj gledao ui..." Miles-san je dograbio tap i ustao da bolje vidi. Jin se progurao izmeu njih da i on baci pogled. Usporedio je tu sliku ive, nasmijeene ene s onom nepominom, tuinskom figurom koju su vidjeli na operacijskom stolu i opet mu je postalo muno. Hoe li i njegova mama izgledati jednako udno ako stvarno umre? "Odlino, sve je u dosjeu", ree Raven-sensei. "Biografski podaci, povijest bolesti, datum krio-pripreme... dobro, za njezin ugovor i financijske podatke nas upuuju na drugo mjesto. Alice Chen, jadna, nesretna ena. Mislim da mi je drago to joj sad znam ime." "Brzo ste to rijeili", ree Miles-san. "Svaka ast." "Te baze podataka korisnika dosta su otvorene javnosti", ree Johannes, iako se malo isprsio kad je uo pohvalu. "Dostupne su svima, od odvjetnika i akademika koji izrauju demografske studije do medicinskih znanstvenika i genealoga koji jednostavno trae informacije za svoje obiteljsko stablo." Zavalio se na stolicu, zurei u zaslon pun podataka koje je vid-ploa

135

izbacila. "ini se da su je zamrznuli prije otprilike etrdeset pet godina. Tu smo imali sree. Kad se trae podaci stariji od sto godina, u bazama iz ovog ili onog razloga zna biti rupa." "Da, kad sam jo bio, uh, aktivan u svojoj prethodnoj karijeri, ovaj je planet bio omiljen izvor lanih osobnih isprava kojima se ne moe ui u trag", ree Miles-san. "To je jedini razlog to sam prije ove istrage uope uo za njega." Suzio je oi i uperio prst u jedan redak. "Koji je ovo vrag, ova neizgovoriva vieslona rije?" Raven-sensei pogleda. "Teka krvna bolest. Moda se zato odluila za ranije zamrzavanje." "Misli da je to uzrok smrti?" Raven-sensei odmahne glavom. "Ne, to nije smjelo utjecati na njezino oivljavanje. Ali kasnije bi joj trebala terapija." "Je li je mogla dobiti? Djelotvornu terapiju?" "O da, ta je bolest danas pod kontrolom." "to je dakle", ree Miles-san, "ena zamrznuta prije gotovo pola stoljea radila u krioladici Lise Sato, s identifikacijskom oznakom Lise Sato na nozi? Sama nije dola u nju, to je jasno. Za brojeve ladica bilo bi dovoljno frizirati bazu podataka, ali ta vraja oznaka praktiki jami da je zamjena izvedena osobno." "Usput, gdje su ostaci vae madame Chen u ovom trenutku?" upita konzul Vorlynkin. "Stvarno bi ih u nekoj toki trebalo vratiti njezinim najbliim srodnicima. Moda o tome ovisi i neko nasljee, ili tko zna to. A umrla je dovoljno nedavno da bi jo moglo biti ivih ljudi kojima je njezina sudbina emocionalno vana." Oklijevao je. "Iako ne mogu rei da se veselim sudskim tubama." "Zasad je pohranjena kod madame Suze", ree Raven-sensei. "Tenbury nam je priskoio u pomo." "Koliko dugo moe ostati u tom stanju?" upita Miles-san. "Neogranieno dugo." Miles-san rastvorio je dlan prema Vorlynkinu. "Neka tamo i ostane, dok sve ovo ne raspletem. Ali nemojte je zaboraviti. Dakle, sad imamo dva kraja niti, nau zalutalu mrtvu damu i doktora Leibera. Ostaje nam da ih slijedimo i vidimo spajaju li se u sredini. Usput, je li je zamrznuo Novi Egipat?" Johannes je tekst na zaslonu pomaknuo nie. "Krio-korporacija koju je Novi Egipat kasnije preuzeo, koliko vidim."

136

"Na istoj toj lokaciji?" "Mislim da ona prije etrdeset pet godina jo nije bila izgraena." Johannes se ponovno bacio na pretraivanje. "Ah, evo nas. Lokacija na kojoj su je prvobitno pohranili zatvorena je prije desetak godina. Sruena. Tada su je preselili u novo postrojenje u Kriopolisu." "To bi nekome svakako olakalo zamjenu", ree Miles-san. "Osobito ako je osoba koja ju je zamijenila ve bila unutra, jer tamo radi. Sve mi se ini da je madame Chen odabrana nasumino. Osoba koju su stvarno eljeli bila je Lisa Sato." "Hoete rei da je netko ukrao mamu?" upita Mina drhtavim glasom. "To je sve izglednije..." Miles-san je stisnutim oima piljio u vid-zaslon. Vorlynkinov stisak na njegovu ramenu i iznervirani trzaj glave prema Mini skrenuo je Milessanovu pozornost na nju. Izgledala je kao da pokuava suspregnuti suze. Miles-san je munjevito preinaio svoje rijei. "Premda se namee zakljuak da je osobi koja ju je odnijela moralo biti stalo do nje. Ne krade ono to ti nije vrijedno. A to nam govori da bi s njom sigurno paljivo postupali." Odrasle lai? U cjelini gledano, Jinu je bilo simpatino to Miles-san s njim i Minom ne razgovara s visine, ali sve mu je ovo jednostavno bilo previe bizarno. Kako Mina nije izgledala ohrabreno, Miles-san je nastavio blebetati: "Na kraju krajeva, i moja prenosiva krio-komora je neko vrijeme bila izgubljena, pa je na kraju ipak sve sretno zavrilo." "Bila je izgubljena samo iz tvoje toke gledita", ree Raven--sensei. "Iz nae je bila naena." Miles-san uputio je Mini iroki Eto, vidi? osmijeh, koji je uvenuo pred njezinim zbunjenim pogledom. Fascinirani Vorlynkin i Johannes uasnuto su zurili u njega. Miles se uspravi. "Morat u porazgovarati s tim doktorom Leiberom. Oi u oi. Ali ne na njegovu radnom mjestu, rekao bih", dometnuo je, glasom koji se zamiljeno usporio. Roicova usta stisnula su se u neumoljivu crtu. "I ne bez propisnog sigurnosnog perimetra." "Jasno. ak emo povesti Johannesa, pa se perimetar nee sastojati samo od tebe." "I to je neto." Miles-san promotrio je Minu, koja se jo ozlojeeno mekoljila. "Gospoice Mina, ni u jednom dokumentu koji sam dosad pregledao nita ne ukazuje na povezanost izmeu doktora Leibera i tvoje majke - jedino tvoje svjedoanstvo govori drugaije.

137

Postignemo li ikakve rezultate, za to e biti zaslune iskljuivo dragocjene informacije koje si nam ti pruila." Na to se malo razvedrila. Ili tonije, usnica joj vie nije podrhtavala. "Stvarno?" "Stvarno. A vani CarSigovi informatori su za svoj posao i plaeni, zna. Kao i kuriri, da to ne zaboravim", dodao je, pogledavi Jina. "Ali ja svoj zadatak nisam obavio", ree Jin. "Pao si u ruke neprijatelja, a za tako opasne situacije zapravo se dobiva poseban bonus." "Koliko?" upita bitno odobrovoljena Mina. "Ah, svia mi se kako razmilja, dijete. Zapravo postoji slubena tarifa. U barrayarskim markama, dakako. Svaka vrsta zadatka ima svoj kod. Roic e ih provjeriti i preraunati svotu u valutu Kibou-dainija." "Zar ih namjeravate platiti po tarifi za odrasle?" upita Vorlynkin, vie od iznenaenja, inilo se Jinu, nego zato to se protivio. Nadao se da nee pokuati odgovoriti Miles-sana od te divne ideje. "Nego to." Miles-san nadoda: "Moj budet za ovu istragu daje mi dosta slobode za diskrecijske odluke, znate." "U tom sluaju bilo bi zgodno da si kupite i neto diskrecije", odbrusi mu Vorlynkin. Naglo je zatvorio usta, kao da je i sam bio zateen rijeima koje su mu izletjele. Miles-san mu se samo nestano nasmijeio. Nosei masku ukoenog konzula, Vorlynkin je Jina i Minu poveo u kuhinju da im opet pripremi neto za jelo. Jin se prije zatvaranja tekih vrata osvrnuo na etvoricu mukaraca koji su se ve ponovno usredotoili na svoje komkonzole. Nadao se da sva ta pijunska oprema u konzulatu zbilja neto i vrijedi.

Trinaesto poglavlje
Ustanovili su da doktor Seiichiro Leiber ivi u unajmljenoj kui u nizu u rezidencijalnoj etvrti na zapadnoj strani Northbridgea, nedaleko od svog radnog mjesta. Miles je Johannesa, koji je vozio dizalni kombi, uputio da napravi krug oko bloka kako bi dobio osjeaj za susjedstvo. Bio je vikend, a jutro ugodno, pa je nemali broj ljudi bio vani, uredujui svoje majune prostore zelenila. Preko jednog travnjaka pretrala je buna grupica djece, uz ljutite povike vrtlara, i hihoui nestala iza ugla. Jin i Mina vjerojatno su odrasli na nekom vrlo slinom mjestu. Kad je sino suzio fokus svojih pretraivanja, veina dokumenata do kojih je doao odnosila se na Leiberovo kolovanje, a provjera policijskog arhiva otkrila je jedno veliko, kreposno nita. Ime mu se nije spominjalo ni u jednom popisu pristaa i pokrovitelja Lise Sato, a

138

nije se pojavio ni meu uhienima u neredima na onom skupu, od kojih su veinu pustili bez podizanja optunice. Zato su optunice bile podignute, a kasnije i povuene, protiv dvoje pokojnika i tri sumnjivo zamrznute osobe, ukljuujui Sato. A sad je sve bilo uredno i mirno. Relevantni doktor Leiber doktorat je stekao u nestarmaloj dobi od dvadeset osam godina i odmah se zaposlio u Novom Egiptu, gdje je ostao raditi i sljedee etiri godine. Njegova doktorska disertacija, koju je Miles proitao - dobro, preletio pogledom bavila se poboljanjima krionikih tekuina, savreno razumljiva tema uzme li se u obzir da je njegovo kolovanje financirao konzorcij krio-korporacija. Nekoliko veih krio-korporacija imalo je istraivake odjele, koji su uz nadzor ope kvalitete rada radili i na patentiranim poboljanjima svojih postupaka, sve s ciljem preotimanja klijenata svojoj konkurenciji. Ni to nije bilo udno. Miles je rekao Johannesu da se zaustavi na uglu. "Mislim da e nam ovdje najvei problem biti znatieljni susjedi, a ne elektronski nadzor. Neete moi ni sjediti ni stajati a da vam ne priu ljudi koje zanima to tu radite. Neka kom-veza izmeu nas ostane otvorena, Johannes" - Miles je usput svoju namjestio na snimanje - "a vi naite neko mjesto gdje moete stati i kupiti kavu, ili neto slino. Putem Roica ostavite iza kue." Miles je odmjerio tjelohranitelja, odjevenog dosta neutralno, ali ne ba po lokalnoj modi. "Da te bar moemo preruiti u rasvjetni stup ili tako neto." "Ve u se ja snai", ree Roic. Miles je kimnuo, dao znak Ravenu da ga slijedi i spustio se na plonik. Na zvono na vratima odgovorio je tamnokosi mukarac sa alicom aja u rukama koji je zbunjeno treptao, bosonog i odjeven u majicu kratkih rukava i hlae. Unato vikendaki neizbrijanoj bradi te nedostatku laboratorijske kute, Miles je smjesta prepoznao svoj plijen. Miles se nasmijei. "Doktor Leiber?" Ne dajui mu vremena da odgovori, nastavio je: "Zovem se Miles Vorkosigan, a ovo je moj kolega, doktor Raven Durona iz Grupacije Durona." Na spomen potonjeg na Leiberovu licu pojavilo se prepoznavanje, koje je odmah slijedila zbunjenost. "Durona?" ree Leiber. "Iz escobarske klinike?" "Oh, uli ste za nas?" Raven se ozareno nasmijeio. "itam strune asopise." Miles nastavi: "Obojica smo doli u grad proli tjedan, na interneksusnu krio-konferenciju. Nadali smo se da emo vas imati priliku upoznati. Smijemo li ui?" Namjerno je ostavio dojam da se rije kolega odnosi na bioistraivanja. Aluzije na interstelarnu murju Miles je uvao za neki kasniji trenutak, nakon to se ve smjeste u kui, i to samo za sluaj potrebe. Nakon ovog naizgled loginog objanjenja, Leiber je popio zadnji gutljaj aja i maknuo im se u stranu. Miles je zahvalno pohitao unutra. Pustio je da ih domain odvede u svoju malu dnevnu sobu i smjesta sjeo, znajui da je posjednutog gosta tee otjerati. Ostali su automatski

139

slijedili njegov primjer. "Jeste li bili na konferenciji? Ne sjeam se da sam vas tamo vidio." U stvari, Miles je to ve bio provjerio - Leiber nije dolazio. "Ne, ali ao mi je to sam je propustio. Jeste li se i vi nali u onoj svinjariji s O.N.N.N.-om koju sam vidio na vijestima?" "Ja nisam, ali Raven jest..." Miles je Ravenu dao znak da preuzme rije pa je Raven za razbijanje leda ispriao nekoliko anegdota o svojim doivljajima tijekom onih par dana koje je proveo kao talac, pazei da barrayarska veza ostane u drugom planu. Zatim je nabacio neku tehniku primjedbu o konferenciji, to mu je dalo priliku da i on pone ispitivati Leibera, a pitanja je uredno raspodijelio izmeu biokemijske problematike i tekih traeva. Raven se dotaknuo i Leiberove doktorske disertacije, koju je sino uspio cijelu proitati, a da mu se pritom nisu zastaklile oi. Do te toke Leiber se ve potpuno opustio. Miles se odluio za izravan pristup. "Zapravo vam jutros dolazim u ime najbliih srodnika Lise Sato. Vjerujem da ste prije osamnaest mjeseci, neposredno pred njezino uhienje, bili u kontaktu s njom?" Leiber nije mogao sakriti ok i uas na svom licu. No da, vidjelo se da je znanstvenik, a ne prevarant ili ak osobito vjet laljivac. Odlino. "Kako znate... otkud vam ta ideja?" zapetljao se Leiber, potvrujui Milesovu procjenu. "Svjedoanstvo oevica." "Ali nitko nije vidio... nije bilo... ali Suwabi je umro." "Jo je jedna osoba bila prisutna." Leiber je progutao knedlu i uspio se pribrati. "ao mi je. Bilo je to neugodno razdoblje. Zastraujue razdoblje." Miles je zaustio da kae neto utjeno, ali njegov svjedok skoio je na noge. "Oprostite, malo ste me smeli. aj. Skuhat u jo aja. Jeste li za aj?" Miles mu nije elio dati priliku da smilja lai ije e im raspletanje pojesti jo vie vremena, ali Leiber se ve bio otputio u majunu kuhinju. Milesovu naknadnu kretnju pristanka nije ni zamijetio. Raven podigne obrvu prema Milesu. "estitam." "Bome da. Pogodak, pun pogodak." Zauo se zveket suda i istjecanje vode iz pipe. Zatim gotovo neujna kripa i tihi zvuk vrata koja se otvaraju i zatvaraju... "Ajme." Miles je zgrabio tap i osovio se na noge.

140

Kuhinja je bila prazna i tiha, izuzme li se kljuanje elektrinog kotlia. Iz kue su vodila samo jedna vrata. Ravno u poploeni dio vrta, prema dvorinim vratima koja su se jo njihala. Miles podigne runu kom-vezu do usana. "Roic? Osumnjieni je upravo pobjegao iza kue." "Ve ga lovim, milorde", mrko odvrati Roic. Bat velikih stopala, brzo disanje. Uzvik, ne Roicov. Novi koraci. "Sranje." Zadnji komentar bio je Roicov. "to se dogodilo?" upita Miles. Poneto zadihani Roic odvrati: "Upravo je mugnuo u susjednu kuu. Ne mogu do njega. ena i dvoje djece zure u mene kroz staklo. Ona sad raspravlja s Leiberom. Tonije, ona raspravlja, on hvata dah." U sljedeem trenutku je dodao: "Ne elite da uem u kuu. Ometanje posjeda. Napad." Roicov iznimno odluan ton glasa obeshrabrio je Milesa u namjeri da se pozove na diplomatski imunitet. Nastavio je: "Sad je nestala. Vjerojatno zove policiju. to ste vas dvojica uinili tom momku?" Nita oito nije bio toan odgovor. "Nisam siguran", ree Miles. "U redu, zasad odstupi i pridrui se Johannesu." "Razumijem." Miles se okrene Ravenu. "Dobro, imamo moda pet minuta da pretresemo kuu. Ti idi u prizemlje, ja u na kat." "to traimo?" "to god skriva." Kat se sastojao od spavae sobe, dodatne spavae sobe pretvorene u ured i kupaonice. Za galaktike standarde, sve je bilo dopadljivo pitomo. Kolekcija pornia u spavaoj sobi stajala je na vidljivom mjestu, sugerirajui da Leiber trenutno nema djevojku. U ormarima odjea, obua i neto stare sportske opreme. Miles je upravo frustrirano mjerkao komkonzolu u susjednoj sobi teko da bi imao vremena za prikriveno skidanje podataka prije dolaska lokalne policije, a osim toga, CarSigovi ureaji koji obavljaju takve poslove u tren oka ostali su u konzulatu - kad je iz rune kom-veze odjeknuo Ravenov glas. "Miles?" "Vrijeme je da zbriemo, Raven - policija je vjerojatno ve na putu ovamo." "isto sumnjam da ih je pozvao." Ravenov zabavljeni i otegnuti ton nije nimalo umanjio fascinantnost te primjedbe.

141

"to si to naao?" "Doi vidjeti." Miles se niza stube spustio znatno opreznije nego to se maloprije popeo po njima i usput pokupio svoj tap. Najnia razina Leiberove kue - ne ba podrum, u pravom smislu te rijei - bila je u skladu s oekivanjima: prostor za praonicu, mehanika i elektronika utroba cijelog prebivalita, i jedna nedovrena vea prostorija, namijenjena poslovima koji su stvarali nered ili drugim vlasnikovim potrebama. Leiber je oito imao silnu potrebu za nagomilavanjem starudije. Raven je stajao izmeu pranjavog stroja za vjebanje i dugog obrisa pokrivenog starom krevetnom prostirkom. "Ta-da!" uzviknuo je i strgnuo prostirku, otkrivajui prenosivu krio-komoru. Ukljuenu u struju. Funkcionalnu i oito zauzetu. "Mislimo li obojica isto?" upita Raven. "Aha", ree Miles, s dunim divljenjem. "Premda... to ako je ovdje normalno uvati zamrznute ljude u podrumu? Mislim, na ovom planetu?" "Ne znam", ree Raven, prelazei rukama ureaj u potrazi za oznakama identifikacije. "Morao bi pitati Johannesa ili Vorlynkina. Ili Jina. Mene vie zanima kako je ovo unio u kuu." "U gluho doba noi, rekao bih." "Ne to, nego kako ju je spustio niza stube. Skretanje bi bilo nemogue. Sigurno ima... ah, garana vrata. To je ve bolje." Raven se uzverao preko nekakvog smea, otvorio vrata i gurnuo glavu van. "Uuu, kakav krasan lebdei motor." Miles pogleda ispod krio-komore. Model je bio jeftinijeg tipa, bez ugraene lebdee palete, ali bio je podupret hrpicama razliitih opeka, betonskih blokova i snopom prignjeenih plastinih folija - na vrhu je bio neki znanstveni rad - pa je bilo jasno kako je Leiber izvukao paletu na kojoj je komoru dopremio. Njoj nigdje nije bilo ni traga. Podigao je runu kom-vezu. "Johannes?" "Upravo sam pokupio Roica, gospodine", odmah je uzvratio Johannes. "Da sad doemo po vas?" "Prvo jedno pitanje. Je li ona lebdea paleta kojom smo se neki dan posluili jo u kombiju?" "Da, ao mi je, nisam je imao vremena vratiti u servis za iznajmljivanje." "Odlino. Doite na stranju stranu kue. Vidjet ete sputeni ulaz u garau. Naemo se tamo. Morat ete prenijeti neto teko."

142

"Stiemo." Raven podigne obrve. "Nije li to kraa? Neovlateni ulazak u kuu?" "Ne, vlasnik kue nas je pustio da uemo. Moda prije neovlateni izlazak iz nje. Ako je ovo kraa, nagaam da ovoj komori nije prva. A iako nije istina da potenog ovjeka ne moe prevariti, nepoteni su manje skloni poslije se aliti vlastima. Ne vjerujem da e Leiber ikome rei za ovo." Nastavio je, i dalje virei pod krio-komoru. "Jesi li igdje primijetio neke identifikacijske oznake?" "ig proizvoaa. esta marka. Ah, evo serijskog broja. To bi moglo pomoi." "Poslije, da." Sad su imali vanijih poslova. Ako dosad nisam nauio kako prepoznati i iskoristiti taktiki trenutak... Moda se spektakularno vara. Ili je spektakularno u pravu. Kako god okrene, bit e spektakularno. Kad su Johannes i Roic pristigli u kombiju, doekala su ih otvorena garana vrata. Preputajui snagatorski posao snagatorima, Miles se vratio u kuhinju da potrai neku pisaljku i papir. Naao je djelomino dovren popis stvari za nabavku i stilus. Razmislivi, okrenuo je list, pognuo se nad njim i poeo vrljati. Roic je doao po njega. "Bilo je malo nezgodno, ali uspjeli smo je ugurati. Morao sam se nasloniti na stranja vrata da ih mogu zatvoriti. to to radite?" "Ostavljam Leiberu poruku." Miles ju je privrstio na vrata hladnjaka. "Za kog vraga...?" Roic se sagnuo da je proita. "Tko je uo da provalnici ostavljaju poruke?" Miles je zapravo bio dosta ponosan na neodreenu formulaciju poruke. Javite mi se u moj konzulat im budete mogli. Nije se potpisao ak ni inicijalima. "Nismo dovrili na razgovor", objasni Miles. "Sad imamo neto to eli. Doi e. Bar mu ne moramo podmetati lokator. Kvragu. Johannes je jedini kojeg nije vidio, ali on mi treba za druge poslove. Bit e ti drago uti da sad alim to nisam poveo onaj CarSigov tim koji vjeito zahtijeva." "Slaba mi je to utjeha", uzdahne Roic. "Zato jednostavno ne priekamo da se Leiber vrati?" "Nee se vratiti, ne dok smo mi tu. Ako sam tono pogodio, stavio je na kocku svoj posao, a moda i svoj ivot, da pribavi to to smo nali u podrumu. Bit e prestraen dok ne uhvati vremena da se pribere i razmisli." A onda e biti prestravljen. Nakon to su uljudno zatvorili vrata garae, svi su se ukrcali u dizalni kombi. "K madame Suze", uputi Miles Johannesa. "Zaobilaznim putem i smireno."

143

Raven se nagne preko naslona sjedala. "Zna, ako se pokae da smo jadniku upravo ukrali baku, propast emo u zemlju od srama." Ushieni Miles samo se nasmijao. "Onda emo je naprosto vratiti. Ostaviti na travnjaku kad padne mrak. Ili je moda poslati anonimno. Ne, ne propadam ja u zemlju od srama tako lako." No kad se sjetio jueranjeg jutarnjeg debakla, to mu vie nije bilo tako smijeno. Nije mogao odrediti je li zvuk koji je doao od Roica bio uzdah ili frktanje nosom, ali u svakom sluaju ga je odluio ignorirati. Kad je jo bio mladi ulini pozornik u gradu Hassadaru, Roic je proao obuku iz prve pomoi. Poslije, nakon sveanog polaganja zakletve grofovskog orunika, poslali su ga na znatno napredniju vojnu obuku za pruanje pomoi na bojinici. Ona je, meu ostalim, obuhvaala i postupke za hitnu krio-pripremu, koje su uvjebavali na uznemirujue realistinoj i anatomski pravilnoj lutki, uz primjenu lane krio-tekuine. Tom je prilikom uspio izbjei none more. Dok je pomagao da se tijelo madame Sato prebaci na operacijski stol, nije bio siguran da e mu to i ovaj put poi za rukom. Raven i tehniarka Tanaka, koji su rezali zatitnu kouljicu i pripremali nepominu priliku, bili su preveliki profesionalci da bi ozbiljno naruili dostojanstvo bespomone ene. Ali ona nije izgledala kao lutka, nije izgledala kao le, bar ne u potpunosti, a nije izgledala ni ivo. Moda to onaj stari, primitivni dio mozga koji dijelimo s primatima jednostavno nije mogao obraditi. A s druge strane ako ikad, ne daj boe, bude morao izvriti krio-pripremu, Roic je imao dojam da e mu ovo iskustvo pomoi da taj posao obavi bolje, sad kad je znao kojem cilju vode svi ti mehaniki postupci. Obuzeo ga je nekakav udan osjeaj privilegiranosti. Nakon prekjueranje katastrofe, ovaj put je milord vraki dobro provjerio je li u pitanju prava ena. Kad su je sino dopremili k Suze i odmotali je, uspio se, na svu sreu, suzdrati, i nije dovukao onu jadnu djecu da identificiraju njegov najnoviji ulov. Jinu i Mini nisu jo ni rekli da su je nali. Kad je Roic pitao milorda Ali to bi bilo bolje? milord je jednostavno odgovorio: Nita. I time zapravo sve rekao. Roic je dao sve od sebe da se ne strese kad je Raven probio odmrznutu kou razliitim cjevicama i pomno ih smjestio u odabrane vene. No kad je na vratima zauo odsjeno kucanje, ipak se trgnuo i napeto se okrenuo na peti. Konzul Vorlynkin pomolio je glavu u prostoriju. "Lorde Vorkosigan, stigla je poruka... oh." "Ovaj put niste doveli djecu, zar ne?" zapita milord uzbunjeno. "Ne, ne. Johannes ih uva. Jo ne znaju." "Uh. Iako biste ih moda mogli uskoro dovesti, ako sve dobro proe." "A ako ne proe?" mrko upita Vorlynkin. Milord uzdahne. "Onda u ih moda dovesti ja."

144

"Smijete ui," ree Raven preko ramena, "ali morate staviti masku za filtriranje. Samo mi nemojte visjeti na pragu kao maka." Ako je pohitala da Vorlynkinu preda masku i pomogla mu da je namjesti; kad mu se obrub od elastine pjene priljubio uz kou, napravio je grimasu. Oprezno je priao operacijskom stolu. "Priznajem da sam se pitao kako ovo zapravo izgleda." "Je li dosad bilo problema?" upita milord. Sjedio je na visokom stolcu bez naslona, djelomice zato da moe lake pratiti postupak, ali uglavnom, nagaao je Roic, zato da se ne ushoda po prostoriji. "Ne jo", ree Raven. Ispruio je ruku na drugu stranu i zapoeo prvo ispiranje toplom, hiperoksigeniranom intravenoznom tekuinom. Koa pacijentice je umjesto sivkaste poprimila eterinu boju blijedog leda. Netko je uloio neoekivan napor da sauva njezinu dugu kosu, koja je bila premazana gelom i zamotana u zatitni omota; leala je svijena poput kuice pua iznad njezina ramena. Kosa gospoe Chen bila je podrezana u medicinski praktinu kratku frizuru. Madame Sato bila je via nego to je Roic oekivao, puna sto sedamdeset dva centimetra. Zbog visine i tamne kose bila je zabrinjavajue slina milordovoj supruzi, lady Ekaterini, ali Roic je to zapaanje zadrao za sebe. Lice Lise Sato bilo je oblije, vrste koe, zategnute preko podjednako delikatnih i simetrinih kontura vilice i jagodica, a tijelo mravije, vie zbog stresa nego zbog atletskih sklonosti. Vilenjaka gospa na loim drogama i u loem drutvu. "Nije ono to sam..." Vorlynkin je zurio kao zaaran. "Mislio sam da ste rekli da e grozno izgledati. Da e joj se koa guliti i krvariti, kosa ispadati i tako dalje." "Bila je zdrava kao dren kad su je stavili u krio-stazu," ree Raven, "a i priprema je bila prvorazredna, i k tome nedavna. Kad je lord Vorkosigan stigao na na operacijski stol, bio je u mnogo gorem stanju od uobiajenog. Blago reeno. Valjda netko na stol mora doi i u boljem stanju, da prosjek ostane isti." "Izgleda kao lik iz bajke." "Iz koje?" priupita milord, kucnuvi petom po nogaru stolca. "Snjeguljica i samo jedan patuljak?" Vorlynkin je pocrvenio, s nisam-to-rekao izrazom u oima. Milord mu se nasmije. "Sad nam treba samo jo princ." "A tko je aba?" upita Roic, kojem je potajno bilo drago to mata nije ponijela samo njega. "To je jedna druga bajka", ljubazno ga izvijesti milord. "Nadam se." Raven je zamijenio cjevice, a prozirnu tekuinu nadomjestila je tamnocrvena. Izgled ledene ene polako se promijenio, boja koe je kroz blago rumenilo, koje je podsjealo na svjeinu proljea, prerasla u topliju, zlatastu nijansu slonovae, kao da transfuzijom prima

145

esenciju ljeta. Nakon nekog vremena, Raven je zatvorio izlaznu liniju iz noge, pokrivajui venu i kou plastinim zavojem. Raven i Tanaka uzvrtjeli su se oko elektroda, ica i udne kapice. "Odmaknite se", viknuo je Raven, podiui pogled da provjeri je li se njegova laika publika doista udaljila. Pucketanje koje je pratilo elektrinu stimulaciju bilo je tie no to je Roic oekivao, ali ipak je zbog njega ustuknuo. Prsa nijeme ene prvi su se put podigla, a njezina koa odjednom nije bila samo gipka, nego iva. Uslijedilo je nekoliko trenutaka nepravilnog udisanja, dok je Tanaka pratila monitore, a Raven suenim pogledom motrio pacijenticu. Lice mu je bilo smireno, ali ruke u rukavicama, primijetio je Roic, bile su stisnute u ake. Njezine usnice razdvojile su se za dui udisaj, ponovile to jo jednom, a Ravenove su se ake opustile. Roic nije pao u nesvijest, ali tu je blamau izbjegao samo zato to se u zadnji tren sjetio ispustiti dotad zadravani dah. "Iz prvog pokuaja", ree Raven i ugasi sranu pumpu. Milord je zahvalno zatvorio oi. Skamenjeni Vorlynkin dahnuo je: "To je nevjerojatno." "Ovaj dio jednostavno oboavam", priznao je Raven, obraajui se, koliko je Roic mogao vidjeti, sobi kao takvoj. "Uvijek se osjeam kao da sam bog. Ili bar arobnjak." Milordove usnice su zatitrale. "eli rei da ti ovo hrani ego?" "Kao nita drugo", potvrdi Raven. "ivim za ove trenutke." "Uvijek je lijepo vidjeti ovjeka koji uiva u svom poslu", promrmlja milord. Raven je obilazio tijelo svoje pacijentice, lupkajui stilusom po pojedinim tokama na nain za koji je Roic pretpostavljao da ima nekog smisla. I da se koristi od davnih vremena. "Imamo reflekse. Periferni nervi lijepo reagiraju", izvijestio ih je. Vratio se do njezine glave, gladei zalutali pramen kose s ela neobino njenom kretnjom. "Madame Sato?" pozvao je. "Lisa?" Vjee su zatitrale, podigle se, vrsto se zatvorile. Koni nabor u unutarnjem kutu oka bio je ostavtina njezinih zemaljskih predaka, kao i oi klasinog bademastog oblika. arenice raskone tamnosmee boje dodatno su umanjile njezinu slinost s lady Vorkosigan, koja je imala oi izrazite plavosive boje. "Sluh radi", promrmlja Raven. "Bar ugrubo." I: "Lisa?" ponovio je. "Jeste li nam se vratili?" Roic je sumnjao da enu moe umiriti pogled na krug lica maskiranih kao da su banditi. Osobito ako su posljednje ega se sjeala bila lica ljudi koji su je manje-vie ubili. Jesu li se cerili? Ili su bili hladno profesionalni? Ravnoduni? Banditi u svakom sluaju, koji su joj oteli slobodnu volju, svijet i itav njezin ivot. Nagnuo se prema njoj. Sluei se najutjenijim tonom iz svojih policijskih dana, rekao je: "Gospodo, dobro ste. Na sigurnom i ivi. Spaeni. Oboje vae djece takoer je na sigurnom. Uskoro ete ih vidjeti."

146

Opet su joj zatitrale vjee; zajecala je. "Glasnice isto rade", sretno ree Raven. "Sretna vijest za tebe, moj lorde Revizoru." "Itekako", ree milord. Opet je uzdahnula i opustila se. "Nakon ovoga e spavati satima", ree Raven. "to dulje, to bolje." "Oistit emo je i prebaciti je u izolacijsku komoru", ree tehniarka Tanaka. "Ako, pomozi mi oko tretmana koe." Maknuli su cjevice i igle, smotali ice, iskljuili ureaje. Roic je pomogao preseliti ivu enu s operacijskog stola na leaj za prijenos pacijenata. Milord je spuznuo sa stolca, protegnuo se i naslonio na tap. "Kako je brzo moemo prebaciti u konzulat?" "Ovisi o broju bijelih krvnih zrnaca i jo poneemu", ree Raven. "Ali moda ve prekosutra. Morat e nekoliko dana mirovati u jednoj od onih vaih spavaih soba na katu." "To joj moemo osigurati", ree Vorlynkin. Milord okrene glavu prema konzulu. "ekajte, zato ste vi ovdje? Zar se Leiber pojavio?" "Ne, nije jo. Imate zapeaenu poruku s Barrayara koja je stigla u sigurnu sobu. Ne moemo je otvoriti, pa ne znamo koliko je hitna." Dodao je, pomalo nevoljko, ali bez izmotavanja: "Osim toga, zanimalo me to se ovdje dogaa. Da znam kako u se postaviti prema Mini i Jinu." Nije elio nova neugodna iznenaenja, tako je to protumaio Roic. Razumljivo. "Ah, u redu", ree milord. "Ravene, ako ovdje sve ima pod kontrolom, mislim da bih ja mogao krenuti." Raven je mahnuo rukom u znak potvrde i zaputio se za medicinskom tehniarkom i Ako, koje su ve odvozile njegovu pacijenticu. Nakon njihova odlaska, prostorija je odjednom djelovala vrlo pusto, turobna i neuredna kao jutro nakon zimoslavnih sveanosti. Vorlynkin je trepnuo i razgibao ramena, kao da se pokuava vratiti u vlastito tijelo iz neke velike daljine. "Kako je ovo bilo udno. Nikad nisam vidio da netko umire, ali ovo - ovo je bilo kao da gledam okretanje sata unatrag. Ili tako neto." "Ja jesam, i da, slaem se", ree milord. "Jesmo li se igrali boga?" upita Vorlynkin uznemireno. "Ne vie od ljudi koji su je zamrznuli. A na je cilj mnogo pravedniji." Milord je ipak promrmljao: "Nadam se." Mrtei se, izvukao je revizorski peat na lancu i pomalo razroko se zagledao u njega. "Zapeaena poruka, je li? Znate, kad sam bio Jinove dobi, sve bih dao da

147

sam mogao imati tajni prsten za dekodiranje poruka. Sad kad ga imam, osjeam se prvenstveno kao da teglim vreu s ciglama. Kakav alostan pomak u fazi." Kad je milord odepao da izmijeni jo koju rije s Ravenom, Roic je nakratko ostao sam s konzulom. On je u udu zurio za niskom prilikom koja se udaljavala niz hodnik. "Lord Vorkosigan ba i nije ono to sam oekivao kad su mi rekli da se konzulat treba pripremiti za posjet carskog revizora." Roic se junaki suzdrao od smijuljenja. "Devetero carskih revizora su zapravo dosta aroliko drutvo, kad ih malo upoznate. Lord revizor Vorthys, koji je ujedno i miladyn ujak, izgleda kao izguvani stari profesor strojarstva, jer tono to i jest. Onda je tu jedan osorni admiral, pa umirovljeni diplomat, industrijalac... milord je manje-vie postao Gregorov specijalist za galaktike poslove. Car ima zauujui dar da svojim revizorima dodjeljuje sluajeve tono po njihovoj mjeri. Pretpostavljam da emo prije ili poslije morati neto zaribati, ali dosad nas jo nije poslao s planeta za oravim poslom." Roic se zapravo nadao nekom oravom poslu u budunosti. Da se malo odmori. "To je utjeno." Vorlynkin je nesigurno zastao. "Valjda." Roic uputi konzulu nakrivljen osmijeh. "Da." Kad se vratio u sigurnu sobu konzulata, Miles je vidio kodiranu adresu na poruci i opustio se. inilo se da je rije o tjednom Ekaterininu izvjetaju, to je objanjavalo i zato na njemu nije bilo uobiajenih oznaka hitnosti. Neto lijepo, usred ove zbrke. Razmiljajui o razlici izmeu hitnog i vanog, nagnuo se naprijed i pustio da se njegov revizorski peat zanjie na lancu. Poruka se otpeatila. Iznad vid-ploe pojavilo se nasmijeeno lice njegove supruge i on je zaustavio snimku da je se moe nagledati do mile volje. U zadnje vrijeme dani su joj bili ispunjeni takvom stalnom bujicom obaveza da je gotovo nikad nije vidio da miruje, osim kad je spavala. Bistre plavosive oi otvoreno su gledale u njega, glatka tamna kosa bila je netaknuta sijedima iako je dva mjeseca starija od njega. S obzirom na to da joj je natovario etvero potomaka u manje od est godina, sve se vie divio njezinom nedostatku sjedina. Sva su djeca gestacijski period provela u materninim replikatorima, ali ipak. On je bio jedino dijete, od roenja optereen zdravstvenim problemima kojih se nije toliko rijeio, koliko ih je zamijenio novima. Moda - ne, sigurno - je podcijenio koliko su napora zahtijevala normalna zdrava djeca, ak i uza svu pomo koju su njegov novac i poloaj mogli kupiti. Postojali su naime neki zadaci koje ovjek nije elio delegirati, jer bi onda propustio ono najljepe. Podsjetio se da ona zapravo gleda u vid-kameru, a ne u njega, ali pod teinom njezina blago ironinog pogleda ipak je ponovno pokrenuo poruku, osjeajui iracionalnu grinju savjesti to je zadrava. "Zdravo, ljubavi", rekla je. "Tvoju najnoviju poruku ovdje smo primili s velikim olakanjem i radou, premda sam djeci, na svu sreu, preutjela onu prvu i neugodniju dok je druga nije

148

prestigla. Zgrozim se svaki put kad zamislim to su prolazili tvoji roditelji tijekom tvoje stare karijere. Iako pretpostavljam da je tvoj otac to podnosio sa stoicizmom kakav i dolikuje visokom vorskom plemiu, dok je tvoja majka - pa, to mi je teko zamisliti. Nagaam da su u igri bili zajedljivi betanski komentari." U danima kad je bio tajni operativac, Miles je taj problem zapravo izbjegao tako to im praktiki nikad nije slao poruke, a ni vijesti o sebi. Kao da njegov otac nije mogao zatraiti izvjetaje o njegovim misijama od CarSigova efa kad god je to poelio. Ili kadgod bi se odvaio na to, zamislio je zajedljiv glas svoje majke. Ekaterina, koja je uvijek poinjala od najhitnijih poslova, prije novosti iz kuanstva ustro ga je izvijestila o nekoliko problema u Okrugu Vorkosigan - ako ikad obrne redoslijed, Miles e znati da se treba ozbiljno zabrinuti za svoju obitelj. Istovremeno ga je to podsjetilo i da zanemaruje svoje obaveze u Okrugu, iako ovog tjedna nita nije zahtijevalo hitno javljanje njegovu - tonije, oevu - opunomoeniku u Vijeu grofova. Ali njegovi roditelji bili su na Sergyaru, gdje su se kao potkralj i potkraljica ve niz godina brinuli za Careve interese. Vorkosigani su razvili zbilja krasnu tradiciju zanemarivanja vlastitih ljudi zbog sluenja Imperiju. Imalo je to svoju cijenu. Miles se uz neto ironinog ponosa prisjetio to mu je jedan seoski glasnogovornik iz Okruga svojevremeno rekao o Ekaterini: Imamo osjeaj da vi pripadate Imperiju, ali lady Vorkosigan pripada nama. Tono tako. "A to se tie kue," nastavila je Ekaterina, "evo najnovijeg dostignua..." S prvog vida skoili su na drugi, ovaj neto istrzaniji. "Bravo, Helen," uo se Ekaterinin glas dok se soba vrtoglavo okretala - knjinica u kui Vorkosigan, prepoznao je Miles unato ludom poskakivanju slike, "ali okrei kameru sporije ili e tatu zadesiti vertigo." "to je vertigo?" upitao je mladi glas sa strane - Sasha? Ne, Lizzie, majko mila - a Ekaterina je odmah odgovorila: "Vrtoglavica." "Oh." Nova rije bila je usvojena. Vid se smirio i zaustavio na Taurie, staroj deset mjeseci, koja se grevito drala za rub stolia, irom otvorivi sive oi ispod kutrave mase svilenastih crnih uvojaka. Sasha, kojemu je bilo ve skoro est godina, kako su to govorili on i njegova blizanka Helen, te njihova trogodinja sestra Lizzie, sjedili su na kauu u pozadini. Sasha je sa zanimanjem pratio to se zbiva, dok je Lizzie izgledala kao da se dosauje, maui nogama kao da bi najradije rekla: Ja sam to ve napravila, emu sad ova strka? "Doi, Taurie", tepao je Ekaterinin glas. "Doi mami." Uinkovito - Miles je morao uloiti napor da ne propadne kroz vid-plou kako bi se ispruio do tog zavodljivog glasa.

149

Taurie se okrenula, njiui se na zdepastim noicama, i odigla jednu ruku od kaua, mlatarajui njome da uhvati ravnoteu. Zatim je podigla i drugu ruku. A onda se otisnula u krivonogo geganje prema maminim ispruenim rukama. Kako su djeca uspijevala savladati hodanje zamotana u pelenu, to Milesu nije bilo jasno, ali ona je hodala, bam, bam, bam, te hihoui pala u Ekaterinino naruje i slavodobitno poletjela uvis u njezinim rukama. "Daj da je ja isprobam", rekao je Sasha, kao da je njegova sestrica auti na daljinsko upravljanje. Kleknuo je na tepih preko puta Ekaterine i ohrabrujue pozvao: "Doi, Taurie, ti to moe!" Osokoljena prvom pobjedom, Taurie je vrisnula i prema njemu se zagegala jo bre. Promptno je pala na bradu i briznula u pla, oito vie od ogorenja nego od boli - Miles je prepoznavao varijacije u intonaciji i kad bi se tek prenuo iz sna. Sasha ju je podigao, smijui se: "Hej, prije tranja prvo mora nauiti hodati!" Okrenuo ju je i uputio natrag prema mami, ovaj put s uspjenijim ishodom. Lizzie, koja je u meuvremenu sila s kaua kako bi se mogla vrtjeti ukrug i pjevati "Vertigo, vertigo, vertigo!", sad se bacila prema vid-snimau, ali sudei po naglom trzaju slike, njezina starija sestra smjesta ga je podigla izvan njezina dohvata. "Ne, sad ja elim snimati", zauo se Lizzien glas. "Daj mi, daj mi! Mama, reci joj da mi da...!" Kuna drama prebrzo je dola svom kraju. Miles je snimku vratio na poetak i odgledao je jo jednom, pitajui se jesu li to doista Taurini prvi koraci ili rekonstrukcija za njegove oi. Vidsnima je sugerirao rekonstrukciju. Kad se Ekaterinino lice opet pojavilo, bila je u svojoj pretrpanoj radnoj sobi na treem katu, onoj na sjevernoj strani iz koje se kroz stabla uvezena sa Zemlje pruao pogled na njezin barrayarski vrt. "Tako mi je ao to narednica Taura nikad nije upoznala svoju imenjakinju," rekla je, djelujui zamiljeno, "ali drago mi je to si joj prije kraja bar mogao rei za Taurie. Moda smo ipak trebali Lizzie nazvati po njoj, umjesto to smo joj dali ime tvoje betanske bake. Oh, kad smo ve kod imena. Sasha je upravo objavio da se zove Alex, valjda zato to je digao ruke od uvjeravanja drugih ljudi da bi ga trebali zvati Xander. ini se da je zauvijek odustao i od varijanti Lexie i A.A. Sve s istim argumentom - ako ga ne zovemo Aral zbog djeda Arala, ne bismo ga trebali zvati ni Sasha zbog djeda Sashe. ini se, meutim, da e pri ovoj odluci i ostati, a i Helen je napokon na njegovoj strani, tako da ga u svojoj sljedeoj poruci svakako oslovi kao lorda Alexa. Vjerujem da takvu racionalnost i odlunost treba nagraditi." Uistinu. Miles je u ranim danima oinstva bio duboko uznemiren Sashinim - Alexovim prividnim zaostajanjem u verbalnom razvoju u usporedbi s vrnjakinjom Helen, dok Ekaterina nije istaknula da ga sestra nikad ne puta da sam neto pita ili da uope zucne kad je ona u blizini. Nije zaostajao, nego je jednostavno bio dobroudan, i uskoro se poeo sluiti potpunim reenicama, bar kad Helen nije bila u istoj prostoriji da mu glumi tumaa.

150

"Kad bolje razmislim," nastavila je Ekaterina, "nije li i tebe svojevremeno muilo kojim imenom eli da te zovu? I to u puno kasnijoj dobi. Pretpostavljam da ak i ako se ne ponavlja, povijest svakako odjekuje. Ali on te voli, pod ovim ili onim imenom. Svi te volimo. uvaj se, Miles, i doi kui to prije moe." Vid se ugasio. Da se bar mogu zavui u tu vid-plou i odaslati se na Barrayar brzinom svjetlosti... Miles uzdahne. Cijeli njegov ivot, dom je bio mjesto iz kojeg je jedino elio pobjei. Kako se taj polaritet sad tako drastino preokrenuo? Zapekla ga je ona Roicova primjedba: Da ste samo stali nakon prve pobjede... Pa, ova zbrka na Kibou-dainiju nije bila samo njegovo maslo. Kad bi se bar Leiber ve jednom pojavio. Sad bi bilo idealno. Milesa je udilo to tako odugovlai. Moda e ipak morati nekoga poslati da ga pokupi. Osobito ako se Lisa Sato probudi s privremenom krio-amnezijom ili ako naprosto ne bude znala odgovore. Ne, ona mora znati to to zna Leiber. Jer kladim se u betonske dolare da joj je on to i rekao. Leiberov oigledni strah kopkao je Milesa. Zato nas se tako prepao? Pa ak nas i ne pozna. Leiber je oito odreagirao na neku lokalnu prijetnju, moda istu onu koja je tako silno zanimala Milesa. Samo to se Miles jo uvijek muio da odredi o emu je tono rije. Kao to je Sato bila klopka za Leibera, njih dvoje bit e klopka za... koga? Zato? Miles je ve koristio ljude kao ivi mamac da privue eljenu lovinu, ali nikad svjesno nekoga tko je sa sobom imao djecu. Ili moda nikad prije nisi primijetio da svi oni imaju mreu odnosa koji ih povezuju s drugima? Nije se sjeao. Ali ako nije ovdje imao dovoljno ljudi za naganjanje Leibera, jo je manje imao ljude koje je mogao zaduiti da dvadeset etiri sata dnevno tite konzulat i sve koji su u njemu nali utoite. ak i da nisu imali drugih dunosti, Roic i Johannes nisu bili dovoljni - a naprtiti im jo i taj zadatak, i to bez podrke, bilo bi isto zlostavljanje. Nije samo Raven mrzio da mu se unaprijed oduzme ansa za uspjeh. Unato odvojenosti od obitelji, Miles je nakratko osjetio zahvalnost prema Gregoru to ga je na njegove rijetke revizorske zadatke slao tako daleko od kue. To je naime znailo da su i oni koje je razbjesnio svojim istragama bili daleko od njegove obitelji. Podjarivanje zlikovaca na slavu Barrayara, to bi otprilike bio opis mog radnog mjesta. Kad smo ve kod uivanja u svom poslu. Nagnuo se nad komkonzolu da barrayarskom veleposlanstvu na Escobaru napie revizorski zahtjev za tim specijalaca koji iz istih stopa mora krenuti za Kibou, uz napomenu da u stanje pripravnosti treba staviti ne samo CarSigova forenzinog raunovou, nego moda i pravni tim. Sve to je znao o svom nevidljivom neprijatelju bilo je to da s njim nema ale. Budu li putovali najveom brzinom, specijalcima e trebati pet dana da stignu. Je li prije pet dana imao dovoljno informacija da ih ve tada zatrai? Vjerojatno ne.

151

Miles je jo jednom otvorio osnovne podatke o Novom Egiptu i poeo ih proeljavati. Samo neka se Lisi Sato to prije vrati mo govora.

etrnaesto poglavlje
Jutro nakon uspjenog oivljavanja madame Sato ve je poodmaklo, a doktor Leiber jo nije stupio u kontakt s konzulatom. Milord je priznao da se moda prevario u procjeni i poslao Roica i Johannesa da ga pronau. Roic je smatrao da bi njegov posao bio jednostavniji da je milord do tog zakljuka doao ranije. Prva dva manevra kojima se posluio bili su razumljivi sami po sebi: nazvao je ovjeka u kuu - bez odgovora - a onda i na posao, gdje je saznao da je istraiva dan ranije svom asistentu javio da se razbolio od neke crijevne viroze, pa ga vjerojatno nee biti par dana. Mo' mislit'. Nakon toga je Roic zaduio Johannesa da spakira neto kvalitetnije pijunske opreme konzulata i odveze ga natrag u Leiberovu kuu. U prolazu mu je pozornost privukao kompleks u izgradnji za koji mu je oko zapelo i proli put. Roic je okrenuo glavu da proui natpis. Stoljetni posjedi, pisalo je, i Jeste li se rodili prije 150 do 130 godina? Javite nam se! "to to znai?" upitao je Johannesa. "Generacijski povezana enklava", ree Johannes. "Mogu se nai tu i tamo u svim veim gradovima. Oivljenici, bar oni koji su se probudili dovoljno bogati i zdravi za to, esto otkriju da im se novi Kibou ba i ne svia, pa na kraju ponu ivjeti zajedno kako bi vratili dane svoje mladosti." "Ha", ree Roic. "Kao neka vrsta povijesne rekonstrukcije, samo u kunoj radinosti? Tako bar moe raunati na nekoga tko e kuiti tvoje viceve." "Valjda", ree Johannes, ne ba uvjereno. Roic je Johannesa poslao da parkira kombi na stranjoj strani kue u nizu, dok je sam otiao pokucati na Leiberova prednja vrata. Nije bilo odgovora. Nakon nekoliko minuta, vrata je otvorio Johannes. "Ostavio je garana vrata nezakljuana. Nema lebdeeg motora." "Dobro. Ajmo prvo sve obii, a onda emo pogledati njegovu komkonzolu." Nigdje u sobama, ormarima, tu-kabini, kredencima ili koevima za smee koji su bili dovoljno veliki za to nije se skrivalo truplo. Milordova taktina provalnika poruka nestala je s hladnjaka, koji je jo bio pun obroka za samce. Kuhinja je bila uredna, krevet na katu manje-vie namjeten, ili bar pokriven prostirkom. Moda je uzeo neto odjee i obue - koliko je stalo u torbu na lebdeem motoru? - ali glavnina je ostala u kui. Nigdje nije bilo toaletnih potreptina.

152

Johannes se ve latio posla oko Leiberove komkonzole, usisavajui kopiju njezina sadraja u CarSigov snima kroz pupkovinu osiguranog kabela. Postupak je pratio na svom holozaslonu. "Hej!" rekao trenutak kasnije. "Stroj je pod nadzorom. Pitam se je li Leiber znao?" Roic se sagnuo. Stvarno hej! "Ovaj proces nee uzbuniti njegove promatrae, zar ne?" "Ne bi trebao", ree Johannes. Ne ba umirujue. "Moe li ui u trag bubi?" "Djelomino. Moda uspijem iz sigurne sobe." "Daj da vidimo s kim je komunicirao u zadnja dva dana, od naeg prvog posjeta." Samo tri poruke. Juer ujutro Leiber je javio da je bolestan, kupio kartu za skoni brod koji vozi na Escobar i svu uteevinu prebacio na dvije univerzalne kreditne ploice. Nije bilo osobnih poruka roacima ili prijateljima. Moda je ostavio klju ili upute susjedima, mislio je Roic, ali zapravo nije vjerovao u to, niti je htio izazivati vraga zapitkivanjem po susjedstvu. Ljudi bi se mogli prisjetiti njihova prekjueranjeg posjeta. Pitao se kakvu je priu Leiber svojoj susjedi ispreo o njima. Istinu joj sigurno nije rekao. "Taj skoni brod polijee tek sutra naveer", istakne Johannes. "Da, vidim." "Misli da se moda ve ukrcao?" Roic namrteno pogleda raspored. "Ah. Ne. Brod u unutarnju orbitu ulazi tek danas popodne." Malo je razmislio. "im proe osiguranje na pristanitu, opet e biti u mrei, vidljiv svakome tko zna traiti. A ako ga mi moemo uoiti, rekao bih da mogu i njegovi neprijatelji - koji sigurno ne rade sa skromnim budetom, s obzirom na to da ih financira krio-korporacija. Leiber e ukrcavanje odgaati do zadnjeg trenutka. A to znai da se sad negdje skriva." "Moda kod nekog prijatelja? Nee ga biti lako nai." Johannes se zagleda u komkonzolu stisnutih oiju. "Iako bi ovo moglo pomoi." "Ako tako strahuje za svoj ivot kao to se da zakljuiti iz ovog bijega, vjerojatno ne eli ugroziti prijatelje", polako ree Roic. "Milord je rekao da ga nije doivio kao nemilosrdnog tipa." "Ovo je velik grad", napomene Johannes. "Pa, onda krenimo od onog to je najloginije." Roic se podigao na noge. "Spakiraj stvari i odvezi nas na pristanite." U dizalnom kombiju Roic je otvorio pripadajuu komkonzolu - s CarSigovim osiguranjem - i potraio prenoita oko pristanita. Dva su bila unutar sigurnosnog perimetra, a pet-est

153

ratrkano u okolnoj zoni lake industrije. Odvagnuo je najblie i najjeftinije, i odluio poeti od najjeftinijeg. Dok su se vozili prema prenoitu, imao je vremena pomisliti koliko je transportna tehnologija za putovanja po neksusu oblikovala gradove kojima slui, inei planete meusobno slinijima nego to je oekivao u doba kad je znao samo za Barrayar. Deko iz provincije prevalio je dalek put. Na neki nain mu je bilo drago to mu neka dobra vila nije podarila budunost koju bi u mlaim danima sam izabrao za sebe. Bila bi mu mnogo tjenja od ovoga to je sad imao. "to sad?" upitao je Johannes kad su zaokrenuli na parkiralite jeftinog hostela. "Da motrimo iz prikrajka? Ili pitamo na recepciji?" "Nisam siguran bi li se itko sjetio Leibera sve da ga je i vidio," ree Roic, "a ovo je jedno od onih samouslunih mjesta." Nije bilo tako skueno kao neka s kojima se Roic susreo na svemirskim postajama, gdje su odjeljci za spavanje, koji su se iznajmljivali po satu, bili spoj ormara i lijesa, ali utilitarno ureenje zgrade nije pozivalo na due zadravanje. ak i na jutarnjem svjetlu hostel je bio u sjeni, stisnut izmeu graninika duge betonske ceste i nekakvog industrijskog postrojenja. "Napravi krug po parkiralitu. Potrait emo njegov lebdei motor." Iza zgrade, pod nadstrenicom su bili zaklonjeni zakljuani lebdei motori. Roic je izmeu pet-est modela prepoznao Leiberov. "Otprve!" rekao je Johannes zadivljenim glasom. "Izvjebao sam se pratei milorda", skromno je odgovorio Roic, izostavljajui ludu sreu. Dobro, moda sreu roenu iz iskustva. Zaudio bi se da u prva tri pokuaja nije nita pronaao. Sjedili su u kombiju nekoliko minuta dok je Roic pokuavao problemu pristupiti kao milord. Ne, loa ideja. Vjerojatno bi bilo bolje da problemu pristupi kao Leiber. Ili jo bolje, kao Roic. Hoe li neprijatelj po svoj plijen poslati policajce ili razbijae? Ako je rije o krio-korporaciji, vjerojatno bez problema mogu dobiti svu potrebnu pomo policije - dovoljno je da namjetenika optue za krau - a policajci samo trebaju priekati na pogodnoj toki na pristanitu i pokupiti tipa im proia pokraj njih. Ali to bi ostavilo trag, imena, vid-snimke slube osiguranja i svu silu svjedoka nad kojima nitko nema izravnu kontrolu. Diskretnije je poslati privatni odred razbijaa koji e Leibera pokupiti prije ulaska na pristanite. A ako je Roic mogao dokuiti gdje se Leiber skriva, vjerojatno su mogli i svi oni mudraci u otmjenim hlaama. Za razliku od nekih drugih ljudi iz svog tima, Roic se nije rodio s darom slatkorjeivosti - kako e nagovoriti Leibera da se skloni u konzulat kad to milordu nije polo za rukom? Izgleda da u morati pokuati. Podigao je pogled. "to je ono?" Na betonskom zidu zaplesao je odsjaj pulsirajueg plavog svjetla koje je dolazilo s prednje strane zgrade. "Ovdje plavu boju koriste za vozila za hitnu pomo", ree Johannes uznemireno. "Odvezi nas pred zgradu."

154

Tamo su ugledali dvojicu medicinskih tehniara za hitnu pomo u plavim odorama koji su iz stranjeg dijela neoznaenog kombija izvadili lebdeu paletu i kroz klizna vrata pohitali u predvorje. Obojica su bili snane grae - jedan je bio visok, dok je drugi izgledao kao da u obiteljskom stablu ima i ponekog hrvaa u onom tradicionalnom stilu. I na maminoj i na tatinoj strani. Zar nije za hitne slube uobiajeno da u dvolanim timovima budu mukarac i ena? Dobro, vjerojatno ne uvijek. Roic je iz svojih natezanja sa straarskim deurstvima u Kui Vorkosigan i u druge dvije milordove slubene rezidencije dobro znao da je kod slaganja rasporeda za slubu koja radi dvadeset etiri sata dnevno i loa kombinacija bolja od nikakve. "Priekaj ovdje." Roic je izaao iz kombija i otiao pogledati stranji dio drugog vozila. Na vratima nije bilo prozora, ali ostavili su ih nezakljuana. Neoprezno od tehniara, ako u kombiju ima lijekova i skupe opreme. Roic je tiho otvorio vrata, pogledao unutra i podigao runu komvezu do usana. "Zanimljivo, Johannes. Police su prazne. Ovo nisu bolnika kola, nego obian kombi." "Oho." "Mislim da u se odetati unutra i presresti one tipove na izlasku. uvaj mi lea sa svoje pozicije." Roic jo uvijek nije bio siguran to se to tono zbiva, ali neke teorije je svakako imao. Kad je Roic uao u predvorje, zabrinuta mlada dama s recepcije upravo je zavirivala u sredinji hodnik. "to se dogaa?" upitao je. "Jednom od naih gostiju je pozlilo pa je pozvao hitnu. Trebao se javiti na recepciju - mi bismo mu pomogli..." "Je li doao s nekog drugog planeta? Mislite da je moda donio neto gadno?" upita Roic. "Zarazno?" "Ne, ne. Ako sam dobro shvatila, rije je o nekakvom iznenadnom napadaju. Srea da je mogao upotrijebiti runu kom-vezu." Recepcionarka se pribrala. "Trebala bih otii zakljuati sobu iza njih, da se gospodinovim stvarima nita ne dogodi." Osvrnula se na Roica. "Jeste li se htjeli prijaviti, gospodine? Trenutno sam samo ja deurna..." "Samo polako. Prvo rijeite ono to je hitnije." Roic joj je mahnuo da ode. Otrala je niz hodnik do mjesta gdje su ve iznosili lebdeu paletu kroz vrata i okretali je. Visoki mukarac objesio je vreicu s infuzijom na stalak, sagnuo se i provjerio pacijenta. Roic je zapazio muku priliku pod pokrivaem, vrsto privezanu remenjem. Na licu je imao masku za kisik koja je priguivala njegovo stenjanje. Kad je paleta dolebdjela u predvorje izmeu svojih pratilaca, Roic je zakoraio prema njima odiui znatieljom i zabrinutou. Doktor Leiber podigao je bunovan pogled uvis i otegnuto zajecao iza plastine maske.

155

"to se dogodilo?" upita Roic, pratei ih kroz glavna vrata. "Je li u pitanju neto opasno? Treba li vam pomo?" "Hvala, ne", ree mu visoki mukarac. "Sve je pod kontrolom." "Srani udar?" "Jo ne znamo", ree visoki. "Jednostavno je kolabirao." "Droge? Je li ovo sumnjiv kvart? Tek sam sletio." Roicov tuinski izgled i naglasak za promjenu su mu ili na ruku. "Ba sam htio uzeti sobu i odspavati dok mi se bioritam ne oporavi od skoka, ali sad nisam tako siguran." iroki mukarac razdraeno se namrtio. "Ne, u redu je. Samo vi uzmite sobu." Dvojac je irom otvorio vrata i gurnuo paletu u vozilo. Obojica su se popeli unutra da je privrste. Roic je gurnuo glavu za njima. "Sigurni ste?" "Da, sve je u redu", iznervirano je odgovorio visoki tip iz prtljanog prostora bez prozora. "Odlino", rekao je Roic, izvukao oamut i ustrijelio obojicu. Eto, sad nee morati nita tegliti. Niti se tui. Roic je mrzio tunjave. To to je bio snane grae nije znailo da voli dobivati batine. Johannesov zadihani glas nije doao iz rune kom-veze, nego iz neposredne blizine. "Koji se to vrag dogaa?" Kad je Roic od njega zatraio da mu uva lea, nije ba mislio s tako male udaljenosti, ali nije mogao poruniku zamjeriti zbog radoznalosti. Johannes je irom otvorenih oiju zurio u tamni dio vozila. Roic je spremio oamut u futrolu na ramenu. "Upravo smo spasili doktora Leibera. Iako nisam siguran da e on to tako shvatiti." Nakon penjanja u prtljani prostor prvo je provjerio jesu li obje rtve ive i zdrave. Paljba iz oamuta ni u kojem sluaju nije bila bezopasna; kod ljudi kojima je zdravlje ve bilo narueno mogla je izazvati svakakve probleme. Na svu sreu, ova dvojica izgledali su kao da su u odlinoj kondiciji. Njihovu daljnju suradnju osigurao je jednostavno tako to je obojici pri dnu vrata ispalio jo jedan niskonaponski hitac iz oamuta, a onda ih je urednije posloio. Zatim se okrenuo Leiberu. Nije morao recitirati ohrabrujui govor Spasili smo vas, budite zahvalni, vodim vas na sigurno mjesto, u koji ni sam nije vjerovao; Leiber je u meuvremenu izgubio svijest. Roic se svim srcem nadao da je za to zasluan hiposprej s drogama za umirenje, a ne neki smrtonosni otrov. ak i ako su planirali krvavo i potajno smaknue, da je Roic bio na mjestu Leiberova neprijatelja potrudio bi se da Leiber ostane iv do ispitivanja brzopentom. Zapravo, Roic je ionako Leibera elio ispitati brzopentom. Ali o tome e odluivati milord. Leiber je nastavio ravnomjerno disati, a koa mu nije poprimila nikakvu zabrinjavajuu boju. Zasad je sve ilo kako treba.

156

"Slijedi me do madame Suze", naloio je Johannesu. Tamo ih je, uz ostale pogodnosti, ekao doktor Durona. Malo je razmislio. "Ne, jo bolje - vodi me do Suze." Zakljuao je stranja vrata kombija, ugasio rotirajua svjetla i slijedio Johannesa s parkiralita. Putem se pitao u kojoj je mjeri milordov pristup ivotu, ili bar revizorskim istragama, ostavio traga i na njemu. Nikad prije nije bio ovako nonalantan prema zakonitom postupanju. Roicu je katkad bilo teko procijeniti je li milordov stil proizaao iz njegove potpune predanosti dunosti, navika steenih zbog prekomjerne privilegiranosti vorskih plemia ili istog ludila. Znao je samo da trenutno ima neobjanjivu potrebu da pone veselo zvidukati. Stoga je pribliio runu kom-vezu usnama, nazvao milorda i iznio mu jezgrovit prikaz svog jutronjeg zadatka, ako se milordova lakonska zapovijed Roic, daj uhvati onog zvekana mogla nazvati tako velianstvenim imenom. A onda je, onako sam u vozakoj kabini, zvidukao cijelim putem do Suze. *** Dok mu je mata buktala zbog svih mogunosti koje su mu se najednom nudile, Jin je sjedio za kuhinjskim stolom u konzulatu i iznova brojio svoj udio u svoti koju je Roic jutros za dorukom razdijelio izmeu njega i Mine. Mina je vlastitu zaradu ve sakrila u ruksak na katu, ali sad je sa zanimanjem promatrala kako Jin preslaguje svoje novanice - pet tisua nuyena, vie nego ikad u ivotu. U sretnijim vremenima, prije smrti njegova tate, Jin ak ni za najbolji roendan nije dobio vie od petsto nuyena. "to e ti napraviti sa svojim novcem?" upita Mina. "Jo nisam siguran. Mogao bih mjesecima kupovati hranu za ivotinje. Ili nabaviti novu ivotinju. Uvijek sam htio pokuati uzgajati ribice, ali teta Lorna nije dala, a kod Suze nisam mogao. Ne moe uokolo tegliti ribice ako svaki as moe zavriti na ulici." Minine obrve se skupie. "Misli da emo ostati ovdje tako dugo?" Jin je oklijevao. "Ne znam." "Misli da imam dovoljno novca za ponija?" "A gdje bi drala ponija? Mislim da bi ti za to trebalo puno teraformiranog zemljita. Vrt iza kue nije dovoljno velik." "Dvorite tete Lorne sigurno nije bilo dovoljno veliko", sloi se Mina. "Konzul Vorlynkin bar ima travu." Jin si pokua to doarati. Travnata povrina u stranjem vrtu konzulata bila je neznatno vea od njegove dnevne sobe. Za kokoi taman, ali sumnjao je da bi dostajala za ita vee. "Uostalom," ree on prijekorno, "jo ima Damu Murasaki. Poni ima etiri noge, a pauica osam, to znai da je ona dvostruko bolja, zar ne?"

157

Mina mu uputi pogled ledenog prijezira. "Ba bih voljela vidjeti da njoj stavlja sedlo i uzde i svata." Jin je pokuao zamisliti opremu za jahanje po mjeri pauka - moda od isprepletenog konca? - a i kojeg bi kukca mogao navesti da zajae pauka vujaka? A da ga pauk ne pojede? Jahanje bi bilo mnogo uzbudljiviji sport, pomislio je, da su poniji grabeljivci poput paukova. Moda u konzulatu ima konca koji bi mogao posuditi...? Nije, meutim, uspio razraditi svoju viziju, jer su u tom trenutku u kuhinju uli konzul Vorlynkin i Miles-san, navlaei jakne. "Vorlynkin e me odvesti do madame Suze da neto obavim", ree im Miles-san. On i Roic su u zadnje vrijeme dosta vremena provodili tamo, mislio je Jin, a vraali su se u smrknutom i zamiljenom raspoloenju, iako nitko nije govorio o razlogu. Raven-sensei se uope nije vratio. "Yuuichi Matson je tu, pa neete biti sami. Ali ako u konzulat po poslu dou bilo kakvi neznanci, drite se podalje od prednjih prostorija i predvorja. Moete biti na katu, ili u vrtu iza kue, pod uvjetom da ne diete preveliku buku." "Ja u se odmah vratiti", obea Vorlynkin. Mina podigne pogled. "Mislite da ete ikad pronai mamu?" "Nadamo se da emo uskoro imati dobre vijesti", ree Miles--san. Jin nije znao kako bi protumaio taj umirujui ton glasa. Nove odrasle lai? Sudei po njezinu natmurenom licu, ni Mina mu nije povjerovala. Ali rekla je samo: "Lorde Vorkosigan, da imate djecu, darovali biste im ponije, zar ne? A ne paukove?" Izgledao je malo zateeno. "Imam i jesam. Ponije, ne paukove. Iako mislim da bih im priutio i paukove, da ih poele. Bog zna da imamo maslobube. S monodramom. Zar vam nikad nisam pokazao slike?" I tada je, na Jinovo iznenaenje i rastui oaj, iz depa izvadio holokocku i poeo im pokazivati snimke tamnokose ene normalne veliine - Jin je shvatio da je normalne veliine po snimkama na kojima su oboje bili zajedno, a tjeme Miles-sana jedva je sezalo do njezina ramena - te zbunjujueg niza djece razliite dobi. Jin ih nije uspio sve razvrstati dok nisu doli do zajednike snimke - tamnokosi djeak i crvenokosa djevojica neto mlai od Mine, beba u naruju lijepe ene i dugonogo dijete od dvije-tri godine u sredini. etvero djece. Nadao se da e Mina ostati dovoljno pribrana da pokae zanimanje, a ne uas. Nije jo bio sasvim siguran ime se tono Miles-san bavi, ali bilo je oito da ima veliku mo. ak je i konzul radio sve to bi mu rekao. "A ovo je Helen na svom poniju u Vorkosigan Surelauu - to je naa kua na selu, pokraj jezera - a ovdje Sasha gladi svog ponija. Xander. To jest, Alex."

158

Jin se zapitao kakav se to otac ne moe sjetiti imena vlastitog sina. A imao je samo jednog. Nije ih morao sve nabrajati dok ne doe do onog koji mu u tom trenutku die tlak, kao to je tetak Hikaru ponekad radio s njim, Tetsuom i Kenom. Morao je, dodue, priznati da su poniji bili prelijepi. Jedan je bio sivac sa srebrnastim preljevima, a drugi je imao sjajnu tamnosmeu dlaku s crnim arapama, grivom i repom te bijelom zvijezdom na elu. Pogledi su im bili tamni, sjajni i dobroudni, a inilo se i da imaju strpljenja sa svojim djejim oboavateljima. Mina je iskolaila oi i razjapila usta u neskrivenoj enji. Da i da na kvadrat - velika kua na selu. S mnotvom ivotinja - u pozadini nekih slika bilo je pasa i maaka i ptica, a tko zna kakva su se jo stvorenja krila u tim umovitim brdima? I ribe u pravom jezeru, ne samo u staklenom akvariju neke curice, moda i gmizava, puzava autohtona udesa koja ive u potoiima to se slijevaju u jezero - sve jo ljepe nego u Jinovim najluima snovima. I sve je to pripadalo toj drugoj djeci. Djeci koja su k tome imala ivu majku i oca. Kako je ono govorio tetak Hikaru? Tko ima, dat e mu se. A tko nita nema, nee nita ni dobiti. Jin je bar pretpostavljao da tako glasi neizgovoreni dio pouka. Pogledao je tu drugu djecu, i Miles-sana, koji je tako oito pucao od ponosa i sree, i znao je da bi Mina najradije briznula u pla. I njegovo grlo se stegnulo od zavisti i apsurdnog bijesa. Pa nije se moglo rei da je Miles-san namjerno zatajio svoju obitelj, samo zato da bi zakanjelo provocirao Jina. "Ne bih se usudio uskratiti im lekcije iz jahanja", nastavljao je Miles-san. "Da jesam, duh mog djeda ne bi mi dao mira, a nije da me stari leinar ionako ne proganja. Vorovi su bili vojnika kasta, u Vrijeme izolacije. Neka vrsta vitezova - ili moda bandita, ovisno o toki gledita. Konjanici, u svakom sluaju. To je tradicija." Zadnju rije je nekako neobino naglasio, kao da mu ostavlja udan okus u ustima. "Danas je to savreno beskorisna vjetina, ali ipak je i dalje uimo." "Moda bi bilo dobro da krenemo", rekao je Vorlynkin, a Miles-san je odgovorio: "Da." Paljivo je spremio holokocku, kao da mu je vrlo dragocjena. Produili su u vrt i prema velikoj garai. Jin i Mina netremice su se gledali. "Pa", ree Mina naposljetku. "Bar sam imala pravo za ponije." Zatreptala je i protrljala pocrvenjele oi. Jin je sijevnuo pogledom na svoju hrpicu novca, koja je samo nekoliko minuta ranije nudila tolike mogunosti. "Ipak je sve to uzalud", ree Mina. "Moda je uvijek bilo. Moda bismo se jednostavno trebali vratiti teti Lorni i tetku Hikaruu."

159

I prestati se boriti? "Moda ti moe", gorko ree Jin. "Ja ne. Ne, ekaj, ne moe ni ti - sve bi izbrbljala." Minu je ta optuba oito ogorila. Puhnuvi Ha! ustala je da se vrati na kat. U nadsvoenom prolazu koji je vodio u kuhinju, preko ramena mu je dobacila: "A dva ponija imaju osam nogu, tek toliko da zna!" Za to Jin nije imao protuargument. Dok je Jin prebirao po nuyenima i razmiljao bi li se usudio neto sam uzeti za jelo, u kuhinju je doetao tajnik konzulata da si natoi jo zelenog aja. Naslonio se na pult i zagledao u Jina, koji se uzvrpoljio pod tim hladnokrvnim pogledom. "Vi ste djeca Lise Sato, zar ne? Aktivistice za krio-prava?" "Uh... da?" Jin nije bio siguran je li to trebala biti tajna, ali Matson-san je ionako ve znao. Matson-san otpio je gutljaj aja i namrtio se. "Nitko mi zapravo nita nije rekao. Ali, ah... ako eli da pozovem policiju u tvoje i sestrino ime dok se Barrayarci jo nisu vratili, mogao bih...?" Jin je skoio na noge, zamalo prevrnuvi stolicu, i uasnuto viknuo: "Ne!" Matson-san je prolio vrui aj, opsovao, spustio alicu i obrisao opeenu ruku o hlae. "Mamu je i odvela policija!" ree Jin. "Da onda pozovem vae roake?" "Ne! To je jo gore!" "Ovaj", ree Matson-san. "Znai vas dvoje niste, uh, niste... ovdje zarobljeni, je li?" "Naravno da nismo! Miles-san nam pomae!" Razmotrio je dosadanje dogaaje i ispravio se: "Bar pokuava." To je pak zvualo slabano i nezahvalno, pa je dodao jo i: "On je jedini koji se uope potrudio", to je svakako bila istina. Matson-san se poeao po glavi i napravio grimasu. "Ah." Opet je uzeo svoj aj. "Pa, ako se predomisli, slobodno mi reci, u redu?" Jin mu je uputio pogled takvog uasa da je podigao ruku da ga umiri. "I ja samo pokuavam pomoi." Jin je elio viknuti: Ako si tako zamiljate pomo, nemojte!, ali bilo bi nepristojno da to kae odrasloj osobi. Odluio se za: "Dobro. Ali neu. Neu se predomisliti." Matson-san je nelagodno slegnuo ramenima i vratio se natrag u ured. Jin je pokupio svoj novac i utekao na kat da ga sakrije.

160

*** Budui da je troje od etvero ljudi koje je htio ispitati u Suzinu kompleksu jo bilo u nesvijesti, blaen bio Roic, Miles je htio-ne htio poeo od madame Sato. Ona je sjedila na uskom krevetu u izolacijskoj komori s priguenom rasvjetom, blijeda i iscrpljena, ali zapravo u jako dobrom stanju za netom oivljenu enu. Nakon kupanja su je odjenuli u istu bolniku spavaicu i toplo podstavljen haljetak. Dodatni slojevi odjee nisu je titili samo od bacila, nego i od znatieljnih pogleda. Miles je zbog vlastitih preestih boravaka u bolnici nagaao - ne, zapravo jako dobro znao - da je to drugo za moral pacijenta esto bilo vanije od prvoga. Ako joj je isprala gel iz kose; neoteena i svilenasta, sad joj je u slapu padala preko ramena. Polako je uao u sobu, ne znajui izgleda li joj prijetee ili samo udno. Njezin strogi pogled nita nije otkrivao. Popravio je masku za filtriranje i nakaljao se. "Dobar dan, madame Sato. Zovem se Miles Vorkosigan." Tek kad se nasmijeio da je umiri sinulo mu je da mu se usta uope ne vide. "Oprostite zbog maske. Ali doktor Durona kae da se va imunoloki sustav brzo oporavlja. Uskoro vie nee biti potrebe za sterilnom jedinicom i moi emo vas odvesti odavde." "Jeste li vi lijenik?" Glas joj je bio hrapav, ali funkcionalan. "Ne, oivio vas je Raven Durona, specijalist s Escobara. On radi za mene", sjetio se dodati u zadnji as. Za objanjavanje vlastite uloge morat e se vie pomuiti. "Srela sam ga ranije." Progutala je slinu - dijelom zbog nervoze, pretpostavljao je, a dijelom zato to se jo nije sasvim privikla na to da ponovno ima kontrolu nad vlastitim tijelom. "A gdje se tono nalazim? Rekli su da sam u Northbridgeu." Njezin ton je odavao da sumnja u to. Da trenutno sumnja u sve. Miles pogleda oko sebe. Jedino to se vidjelo iz njezine komore bila je zamraena i pusta soba za oporavak koja nije imala vanjskih prozora, ak ni onih koji bi gledali na zid druge zgrade. "U Northbridgeu ste, tako je. Nalazite se u starom, zatvorenom krionikom postrojenju na junoj strani grada, u koje su se bespravno uselili neki vrlo domiljati stanari." "Netko je rekao da imate moju djecu..." Grlo joj se tako stegnulo da je ta zadnja rije bila gotovo neujna. Milesu je sad bilo ao to ih nije poveo sa sobom, iako je jo bio nervozan zbog svog ranijeg propusta. "Da, Jin i Mina su na sigurnom u barrayarskom konzulatu." U sljedeem trenutku je dodao, jer se inilo da ona jo ne zna treba li to protumaiti kao utjehu ili prijetnju: "Jin je tamo smjestio sve svoje ivotinje, ak i Vihora i vau staru maku, pa je zasad zadovoljan. Mina se uglavnom ne odvaja od Jina." Nadao se da e je lakoa s kojom je aludirao na putujui zooloki vrt uvjeriti u njegovu iskrenost.

161

"Barrayarski konzulat! Zato?" Opet je progutala slinu. "Tko ste vi? Zato ste ovdje?" Nije dodala, Zato sam ja ovdje?, ali Milesu se inilo da se to pitanje podrazumijeva. "ega se sjeate?" vrsto je stisnula usta. Miles je pokuao iznova. "Zadnje to Jin i Mina pamte o vama jest to da vas je gradska policija Northbridgea uhitila prije osamnaest mjeseci. Moji ljudi i ja smo vas prije dva dana nali zamrznutu u prenosivoj krio-komori u podrumu kue doktora Seiichira Leibera. Ja upravo pokuavam popuniti tu osamnaest mjeseci dugu prazninu u vaem pamenju. Za vae i moje dobro, rekao bih." Posljednje rijei oito su je prenerazile; pogled koji je uperila u njega nije vie pokazivao strah i promaenu ljutnju, nego istu zbunjenost. "Molim?" Miles uzdahne i smjesti se na stolac u dnu njezina kreveta. Revizor bi trebao sluati, a ne govoriti - nije li to bila jedna od Gregorovih poalica? - no ova ena je zasluila iscrpan izvjetaj. Osim toga, bilo je sasvim mogue da Lisa Sato o Barrayaru nije znala ni toliko da ga moe pronai na karti crvotonog neksusa. "Vjerojatno bi bilo najbolje da krenem od poetka. Ja sam galaktiar. Moja slubena profesionalna titula je carski revizor. To je visoki vladin istraitelj iz Barrayarskog Imperija. Nedvojbeno se pitate to radim na Kibou-dainiju." To se u nekim trenucima pitao i Miles. "Prvotno su me poslali da izvidim sumnjivu situaciju s franizom tvrtke Bijela krizantema na Komarru - to je drugi planet u naem carstvu..." to je mogao jezgrovitije, objasnio je prevaru Bijele krizanteme s komarrskim glasakim udjelima, ukljuujui i to kako ih je navukao na podmiivanje. Prvi put se malo oraspoloila. "Da, njih treba udariti tamo gdje im je srce, po depu" zadovoljno je promrmljala. "Iako Bijela krizantema ak i nije najgora korporacija." "Zapamtite to ste rekli, jo emo se vratiti na to. A sad vam trebam objasniti kako sam upoznao vaeg sina Jina i kako sam naao ovo mjesto..." Iz nunosti se vratio na svoju prisutnost na krio-konferenciji i napad O.N.N.N.-a. "Ti krvoloni idioti!" rekla je Lisa Sato, glasom punim prijezira koji, na Milesovo veselje, ovaj put nije bio upuen njemu. "U njihovu obranu, ini se da u ovoj rundi nisu nikoga uspjeli ubiti. Valjda zato to nisu ni pokuali. Zapravo mislim da im dugujem uslugu - dali su mi materijala za istragu do kojeg ne vjerujem da bih sam mogao doi, iako pretpostavljam da bih komarrsku prevaru ionako otkrio. U svakom sluaju, nakon to sam im pobjegao, izgubio sam se u Kriokombama..." Taj dio je sluala kao zaarana. Miles je imao dovoljno pameti da sitni vez u priu doda tek kad se u njoj pojavio Jin, nakon ega se potpuno unijela u sluanje. Za razliku od Milesa u prvom susretu sa Suze, ona je lake pohvatala konce njezinih spletki.

162

"Ali to je Jin tu radio?" smeteno je upitala. "Ostavila sam djecu kod svoje sestre Lorne. Mislila sam da me nee biti preko noi, moda dan ili dva, dok ne naem odvjetnika... osamnaest mjeseci?" "Sjeate li se da su vas odveli na zamrzavanje? Tko je to uinio?" elo joj se mrtilo od napora da se prisjeti. "Bila sam u nekakvoj privremenoj eliji, vie sobi, zapravo, u postaji gradske policije. Doao je neki ovjek. Mislila sam da ga je moda poslao moj odvjetnik. Zatim hiposprej, i onda..." Odmahnula je glavom i lecnula se. Nedvojbeno zbog glavobolje koja je pratila oivljavanje. Milesova je bila gadna. Hipnotik ili sedativ, zapravo je nebitno to su joj dali. ak i da priekaju povlaenje svih tragova krio-amnezije - a nije bilo indicija da madame Sato uope pati od nje - Miles je sumnjao da je zapamtila ita vie od toga. "Nakon vaeg protuzakonitog, ili bar izvanzakonitog zamrzavanja, vaa sestra i ogor prirodno su preuzeli skrb za neaka i neakinju. Koliko sam shvatio, Jin je pobjegao od vae sestre zbog neslaganja oko njegovih ivotinja u njezinu pretrpanom kuanstvu. Mina je ostala kod nje. Uspjeno je pohaala drugi razred osnovne kole" - inilo mu se da to moe ustvrditi mirne due - "dok ja nisam nehotice uzrokovao povratak Jina teti, a onda su pobjegli oboje, i to k meni." Na Zato k vama? u njezinim oima, dodao je: "Jin e vam ispriati sve pojedinosti kad ga vidite." Miles se nadao da je Jin dosad stekao dovoljno simpatija prema Barrayaru da je moe uvjeriti u dobronamjernost lorda Revizora. To je, naalost, jo bilo neizvjesno. "Ali pustimo sad mene." Radije bih razgovarao o vama. Prolo je mnogo vremena, hvala bogu, otkako je Miles zadnji put pokuao zavesti enu u nekom baru - a ak i to je bilo u sklopu zadatka - no njegov osjeaj da se nalazi usred oajnikog udvaranja nije bio sasvim promaen. Morao je uvjeriti Lisu Sato da moe imati povjerenja u njega, i to brzo. "to vas je povezalo sa Seiichirom Leiberom, i kako je do toga dolo?" Jedan dugi trenutak strahovao je da e opet zautjeti kao zalivena, no ona mu je samo uputila novi hladni pogled i poela: "Seiichiro nam se javio - javio se naem vijeu za politiku akciju - jer je imao tajnu koju je otkrio tijekom svog rada." "Koliko vas je puta posjetio?" "Dva ili tri." "Kome je sve odao tu tajnu? Je li se ikad sastao sa svima vama?" "Prvo Georgeu, Eiko i meni. Poslije toga smo odrali zajedniki sastanak, dok smo planirali skup - George Suwabi i ja, Seiichiro, Lee Kang, Rumi Khosla i Eiko Tennoji." Miles se tijekom istrage i predobro upoznao s tim imenima. "Da pogodim. Odluili ste tajnu objaviti na skupu, gdje je sve polo po zlu."

163

Pogled dotad uperen u njezino krilo sad se podigao prema Milesu, suen poput otrice noa. "Nisu nai ljudi izazvali nerede. Napala nas je skupina nasilnika iz O.N.N.N.-a, koji je organizirao protuprosvjed. Te su noi trebali ostati na drugoj strani parka. Ni mi ni oni nismo si mogli priutiti da unajmimo dvoranu." "Jesu li to zbilja bili pripadnici O.N.N.N.-a, ili banda unajmljena da ih oponaa?" "Zbilja su bili oni - prepoznala sam dvojicu koji su sudjelovali. Lokalni ljudi." "Mm, to ne znai da ih netko nije platio za to. I nahukao na vas." Razmotrila je to nakrivljene glave, kao da se ve napola slae s njim. "Policija je prekinula tunjavu. Bilo je prisutno neobino mnogo policajaca za sukob tih razmjera i stigli su jako brzo. Kao da su dojavu dobili ranije. Vidjela sam nekoliko ljudi kojima su glave bile okrvavljene ili su bili pritisnuti na tlo." Sjeanje ju je oito uznemirilo, a Milesu je sinulo da se za nju sve to dogodilo doslovno juer. "Mi nikad nismo prosvjedovali na taj nain. Mislim da O.N.N.N. funkcionira doslovno kao nalije krio-korporacija. O.N.N.N. se grize zbog novca kojeg nema, krio-korporacije zbog novca koji imaju, a za tue ivote ne mare ni jedni ni drugi." Otroumna procjena, pomisli Miles. "Moemo li se vratiti na doktora Leibera?" I njegovu tajnu. "ini se da je on kljuni ovjek, na vie naina." Pogledala ga je i oito donijela odluku. "Ako ste nekakav bizarni pijun za krio-korporacije, onda valjda ve znate. I znate da ja znam." U zraku je visjelo neizgovoreno: Pa to onda jo mogu izgubiti? "Ako vam to neto znai, injenica da je doktor Leiber za Novi Egipat prouavao kemiju otopina za ouvanje tijela mi je mnogo toga rekla." Oprezno je kimnula glavom. "Seiichiro je otkrio da se stanovita formulacija kriokonzervansa koja se prodavala prije otprilike jedne generacije kemijski raspada nakon nekoliko desetljea. U zamrzivaima krio-korporacija lee sigurno tisue, ako ne i milijuni ljudi koji su njime bili tretirani i koji su istinski mrtvi, bez mogunosti oivljavanja. Ve samo zbog toga na kocki su sigurno bilijuni nuyena. I to bez uraunavanja golemih pravnih trokova i svih postupaka koji e se morati osmisliti da se utvrdi koji su korisnici iz tog razdoblja mrtvi, a koji nisu." Miles je neujno zazvidao, a djelii njegove zagonetne slagalice sjeli su na svoje mjesto svjetlosnom brzinom. Komodificirani ugovori, pa da! Oh, kako je elio da se onom forenzinom raunovoi s Escobara pridrui i metaekonomski analitiar, i da se smjesta ovdje nacrtaju. Zajedno sa svom opremom za provaljivanje u baze podataka koju mogu ponijeti sa sobom, programiranom na specifinosti planetarne mree na Kibouu. I zatrait e ih, im se vrati u konzulat. No sljedeih nekoliko dana mogao se osloniti samo na svoj stari, izvorni organski mozak. I to rabljeni model, alosno pohaban od koritenja.

164

Naglas je rekao: "Da, to svakako sve objanjava." Ukljuujui, moda i jadnu Alice Chen, koju je Leiber podmetnuo na mjesto Lise Sato - kao mamac, ili kao trag? Ili kao tempiranu bombu? "Smatrali smo da bi to otkrie doista moglo oslabiti utjecaj koji krio-korporacije imaju na Kibouu", ree Lisa Sato. "Moda ga ak eliminirati." Pogledala je po komori, a zatim i u svoje netom odmrznute ruke. "Izgleda da smo bili u pravu." Namrtila je elo. "ekajte. Hoete rei da su to uspjeno tajili posljednjih godinu i pol dana? To nije tajna koju krio-korporacije mogu zauvijek sakriti - kad pone nesrazmjerno rasti broj neuspjenih oivljavanja u toj generaciji, ljudi e sigurno primijetiti obrazac. Zato je George i elio da odmah krenemo u napad, da odjek u javnosti bude to vei. Zato nisu... oh." Pogled koji je uputila Milesu najednom je postao sumoran, a on se lecnuo, znajui to slijedi. "to se dogodilo s nas estero? Zato nitko nije objavio tajnu nakon to su mene odveli? Zar su nas sve odveli?" "ao mi je to vam nosim loe vijesti, madame Sato, ali ini se da je tako. Kang, Khosla i vi bili ste zamrznuti s upitnim dijagnozama samo nekoliko dana nakon odravanja skupa. George Suwabi navodno se svojim lakoletom sruio u jezero, a madame Tennoji je poginula u padu sa balkona svoje stambene zgrade, u pijanom stanju. Suvino je rei da bi bilo iznimno zanimljivo kad bi netko iz odjela za ubojstva vae policije ponovno otvorio ta dva sluaja. Ovaj... a je li ona previe pila?" Namrtila se. Koa oko usana sad joj je bila bijeda nego odmah nakon oivljavanja. "Pa, da. Trpjela je jake bolove zbog degenerativne bolesti zglobova. Ali nije bila sklona padanju. O, ne, jadni George..." "Jedini koji se u sve to uope ne uklapa je doktor Leiber. On se jednostavno vratio na posao i na svom radnom mjestu ostao posljednjih osamnaest mjeseci." "To nema smisla." "Na sreu, imat u ga priliku zamoliti za objanjenje. Kad se probudi." "Zar su i njega zamrznuli?" "Ah, ne. On se jutros susreo s najobinijim sedativom, kae moj ovjek Roic. To je potvrdio i Raven - to jest, doktor Durona. Zadrali smo ga ovdje kod Suze dok spava. Kad ga je Roic pokupio, pokuavao je pobjei s planeta. Mislim da ga je netko drugi pokuao sprijeiti u tome. Bit e to zanimljivo sasluanje." Miles je zastao, kolebajui se. Ona je ipak Jinova i Minina majka. Njih dvoje moralo je bar dio svoje zadivljujue inteligencije i odlunosti naslijediti, ili moda nauiti, od nje. A tko trai povjerenje od drugih i sam ga mora dati. "Biste li mi se eljeli pridruiti?"

165

Petnaesto poglavlje
Miles je gorio od elje da se odmah obrui na Leibera, ali na Roicovo traenje prvo se pozabavio preostalom dvojicom zatoenika. Zahvaljujui nekom Ravenovu napitku, obojica su trenutno mirno spavali na podu praznog ureda - ili moda ostave - koji je graniio s podzemnom garaom stare zgrade za prijem pacijenata. Roic je to vrijeme proveo konstruktivno, pretresajui njihove novanike, osobne isprave i dizalni kombi. "Ne bih to ba nazvao osobito tajnom operacijom", rekao je Roic, izvrui novanike da demonstrira svoju tvrdnju. "Kombi je registriran na Novi Egipat, a bolnike odore koje su nosili pripadaju kompaniji. Obojica su imali vlastite osobne isprave. Hans Witta i Okiya Cermak. Johannes ih je malo provjerio. Jedan je zapravo voditelj osiguranja u postrojenju, a drugi je do prije osamnaest mjeseci bio obian uvar, a onda je dobio veliku poviicu i promaknue u osobnog asistenta svog efa." "Zanimljivo", promrmljao je Miles. "Aha. Rekao bih da su otmicu doktora Leibera organizirali na brzaka, s resursima koji su im bili pri ruci. Da su ga epali na poslu, ili bilo gdje na posjedu Novog Egipta, utedjeli bi si ak i to malo truda. Ali, to emo sad s njima? Ne moemo ih zauvijek drati onesvijetene na podu. Mislim, prije ili poslije mora ovjeka pustiti da se ode popiati. A i gazde su im dosad sigurno shvatile da neto nije u redu. Da ih jednostavno pustimo? Mislio sam ih ostaviti u njihovu kombiju nedaleko od Leiberova hotela, pa neka se sami bude." "Hm. Jeste li ti i Johannes iz kombija uklonili sve po emu mu se moe ui u trag?" "Naravno, milorde", ree Roic, a iz njegova utogljenog tona italo se jo i Pa valjda znam raditi svoj posao. "Ali vidjeli te jesu." "To je, naalost, bilo neizbjeno. Ali mislim da Johannesa nisu." "Je li otimanje otmiara takoer otmica?" meditirao je Miles. "Je", nesusretljivo je odvratio Roic. "Ali teko da bi Novi Egipat podigao kaznenu prijavu." "Ne, oni bi napravili neto drugo." "Sjetio sam se. Mogao bih zamoliti Suze da ih zamrzne i pohrani za nas. Tehniki gledano." Za to je zaradio Roicov specijalni pogled.

166

"Ako ne bude bilo izbora. A presedan za pribjegavanje toj lokalnoj tehnici rjeavanja problema ve imamo." Roic je odluno nastavio utjeti. "Ah, dobro onda", uzdahnuo je Miles. "Zakljuaj vrata i pusti ih da spavaju, zasad. Krenimo mi dalje." Problem prilagodbe bioizolaciji madame Sato rijeili su po kratkom postupku. Miles je sobu za ispitivanje smjestio u praznu komoru do njezine i posudio joj Ravenovu runu kom-vezu da moe sluati. U svojoj je komori pojaao rasvjetu, u susjednoj je iskljuio i navukao zastor preko gotovo cijelog staklenog zida na njezinoj strani, koji je zbog toga funkcionirao gotovo kao jednosmjerno zrcalo, pod uvjetom da madame Sato ostane mirna. Uvaila je, iako ne s prevelikim oduevljenjem, njegov plan da ispitivanje provede u dvije etape, kako bi u prvoj, u kojoj Leiber nee znati za njezinu prisutnost, provjerio priaju li oboje istu priu. Miles nije bio siguran u kojem bi trenutku bilo najkorisnije zaskoiti Leibera i otkriti mu da je ona tu. No nije sumnjao da e ga znati prepoznati. Leiber je jo bio oamuen kad su ga Raven i Roic uveli u komoru i posjeli na stolicu. Roic je zauzeo poloaj na vratima, naslonivi se na njih. U komori nije bilo kreveta, pa se nije moglo rei da je pretrpana, ak ni s etvoricom mukaraca u njoj, ali blago klaustrofobina atmosfera je iz Milesove perspektive svakako bila vie prednost nego mana. "Opet vi!" ree Leiber, zurei u Milesa. Raven se s dobrohotnim izrazom sagnuo i pritisnuo hiposprej na Leiberovu ruku. Leiber se trgnuo. "Brzopenta?" zareao je, djelujui bespomono i ljutito. "Sinergin", umirio ga je Raven. "Glavobolja e se uskoro povui." Leiber je protrljao ruku i namrtio se, ali nakon sumnjiavog opipavanja ela, iznenaeno je trepnuo, a u sljedeem trenutku i povjerovao. A kad si ti to bio pod brzopentom da zna prepoznati razliku? Miles je dodao i to pitanje na svoj dugi popis. Mahnuo je Ravenu da sjedne na stolicu uza zid, a sam se smjestio na udaljenost koja ne bi trebala probuditi osjeaj ugroenosti u njegovu ispitaniku. Dodue, za efekt prijeteeg nadvijanja vjerojatno bi se morao popeti na stolicu, a to onda jednostavno ne bi bilo to. Taj je zadatak najbolje bilo delegirati Roicu. "Dakle, doktore Leiber. Neke smo korake mogli izbjei da smo ovaj razgovor obavili prekjuer, ali s druge strane lako je mogue da pod vanjskim nadzorom nije bila samo vaa komkonzola, nego i dnevna soba. Moda je ovako bolje. Uvjeravam vas da ovdje uivamo potpunu privatnost." Miles mu se zubato nasmijei. Carski revizor, prijetnja ili opasnost? Sam odlui.

167

Leiberova usta neujno su oblikovala rijei Moja komkonzola! "Kvragu, mislio sam da sam to rijeio. Jeste li mi tako uli u trag?" "Nagaam da su vam tako u trag ula ona dva gospodina u bolnikoj odjei. Orunik Roic" - Miles je zamahnuo rukom; Roic je prijateljski kimnuo - "ao mi je to vas nisam imao prilike ranije upoznati s njim - Roic ih je slijedio. Manje-vie. I preoteo vas. Usput, jeste li ih prepoznali?" "Hansa i Okija? Naravno. Omiljeni razbijai etverolane bande." "Jesu li dobro plaeni, ti vai kolege?" "O, da." Leiber se kiselo nasmijei. "Sigurnost radnih mjesta zajamena." "Jednako kao i vaa?" "Ne, koliko je meni poznato. Sreom po njih." Leiber zakilji. "Kako me preoteo?" "Oamutom", ree Roic. "To je protuzakonito!" "Ne, zapravo imam lokalnu dozvolu. Tjelohranitelj, znate." Slubeni vladin tjelohranitelj, tonije. Bila je to najblia kategorija oruniku koju je Vorlynkin uspio nai na prefekturnom formularu za prijavu. Dodue, Roic je u prijanjim pothvatima znao dobivati i bizarnije klasifikacije. "A tko ste vi, dovraga?" Leiber se indignirano uspravio na stolcu; Roic je postao trunicu napetiji. "Jeste li mi vi ukrali Lisu?" "Njezina je krio-komora na sigurnom", poteno je priznao Miles. Jo je bila spremljena u dnu hodnika. "Ne zadugo ako mi je Novi Egipat za petama!" "Trenutno ste i vi na sigurnom. Skriveni smo u starom, zatvorenom krio-postrojenju na junoj strani grada, ako vas ba zanima. Daleko od oiju, daleko do srca." "Teko", promrmlja Leiber, smirujui se. "Evo to vam predlaem", ree Miles. "Ja u vama ispriati to ja znam, a vi meni ispriajte ono to ne znam." "Zato bih?" "I na to emo doi. Za poetak, zbilja sam bio barrayarski delegat na krio-konferenciji." "Niste lijenik. A ni akademik." Leiber se namrti. "Potencijalni korisnik?"

168

Ni za ivu glavu. "Ne, ja sam carski revizor. Visoki istraitelj svoje vlade. Jedan od nekoliko zadataka koje ovdje imam jest prouavanje socijalnih i pravnih problema s kojima se Kibou-daini suoava zbog golemog utjecaja krionike tehnologije. Nema sumnje da e me imenovati za savjetnika kad se budu unosile izmjene i dopune u, po opem priznanju, arhaine barrayarske zakonike, kako bi se izbjeglo ponavljanje vaih pogreaka." Dodue, Gregor ga nije izriito zaduio za to, ali bilo je pitanje vremena kad hoe. Miles je protrnuo na pomisao da e se sljedeih nekoliko godina morati natezati s pododborima Vijea grofova i ministrima, ba kao i zadnji put, kad je vodio borbu oko galaktikih tehnologija za reprodukciju i kloniranje. S vedrije strane, svake e se veeri vraati kui; s manje vedre strane, s njim e se vraati i njegov posao... "Kazna za dobro obavljen posao, da se tako izrazim. Nije mi, meutim, trebalo dugo da shvatim da se konferencija ozbiljno pozabavila samo problemima tehnike prirode." Raven je mahnuo rukom u znak slaganja. Miles je nastavio: "Sve ostalo se manje-vie svelo na propagandu krio-korporacija. Pa sam zato zapoeo vlastitu potragu." "Za problemima? Pa, moje ste svakako nali." "Uistinu, a kako su samo pouni." Leiber se zgurio, izgledajui uvrijeeno. "Dosad sam utvrdio da se Kibouova shema glasovanja preko opunomoenika zamrznutih ljudi, prvotno osmiljena pod pretpostavkom da e se ljude oivljavati ranije i u veem broju, pokazala fascinantnom demografskom klopkom. O tom aspektu jo razmiljam. K tome sam otkrio da stanovita marka krio-konzervansa koja se koristila prije otprilike jedne generacije gubi uinkovitost nakon tridesetak godina te da Novi Egipat, a po svoj prilici i sve ostale kriokorporacije sjede na financijskoj tempiranoj bombi neoivljivih leeva, za koje e prije ili poslije netko morati pljunuti lovu. A Novi Egipat daje sve od sebe da to ne budu oni." Leiber se skamenio. "Kako...!" Nesumnjivo e uskoro prokljuviti kako je Miles to saznao; Miles nije imao namjeru pospjeivati njegove misaone procese. "Znam da ste to shvatili i potraili pomo od skupine za politiku akciju Lise Sato, to je dovelo do nemira na njihovu skupu nakon kojeg je troje njezinih ljudi bilo zamrznuto, a dvoje ubijeno. Jeste li im postavili zamku na zahtjev Novog Egipta?" "Ne!" ogoreno vikne Leiber. No brzo se ispuhao. "Ne namjerno." "Izdali ste ih za novac?" "Ne! Podmiivanje je dolo kasnije, kako bi se ostavio taj dojam." A Miles ak nije jo ni poeo traiti dokaze podmiivanja. Ah, da, doktore, prepustite se u moje ruke. Znate da to elite. "to se onda dogodilo? Vaim vlastitim rijeima."

169

Leiber je isprepleo prste ruku i tako dugo zurio u vlastite noge da je Miles poeo razmatrati upotrebu brzopente, s doputenjem ili bez doputenja svog ispitanika. Napokon je progovorio: "Sve je poelo prije otprilike dvije godine. Dobio sam zadatak da ispitam neobian broj neuspjenih oivljavanja korisnika iz tog razdoblja. Kad sam utvrdio da je za sve krivo propadanje krio-tekuine, prijavio sam to svom efu, a on je izvijestio svoje efove. Oekivao sam da e neto poduzeti, mislim, odmah, ali proli su tjedni, a nita se nije dogodilo." "Tko su bili ti efovi? Kojim ste ljudima to rekli?" "etverolana banda? Moj supervizor u odjelu za istraivanja i razvoj, Roger Napak. Ron Choi, voditelj poslovanja, Anish Akabane, voditelj financijskog odjela, i Shirou Kim, predsjednik Novog Egipta. Oni su uveli restrikcije i iz istih stopa zatvorili dotok informacija. Obeali su mi da e neto poduzeti da rijee taj problem. Poelo mi je svitati da nisu mislili na isti problem kao ja kad je Akabane objavio svoj plan za komodificirane ugovore. Nisu nita uinili po pitanju loih priprema, zanimalo ih je jedino kako izbjei financijsku odgovornost Novog Egipta! Kad sam se poalio Rogu, rekao mi je da umuknem ili u dobiti otkaz, a ja sam mu rekao da u sluaju otkaza neu imati razloga da umuknem, nakon ega je samo uutio i onda mi obeao da e neto poduzeti. Dotad vie nisam ni najmanje vjerovao u njihov nain rjeavanja problema. U to sam vrijeme ve godinu-dvije pratio Lisu Sato na vijestima. inilo mi se da je ona bila meu rijetkima na Kibouu koja se nije bunila samo zbog novca. Mislim, njezini argumenti su bili moralni, razumijete?" Argumentacija njezinih protivnika definitivno se vrtjela oko novca, koliko je Miles uspio vidjeti. Korporacije su tvrdile da bi njezine zamisli samo dovele do nastanka konkurentske korporacije za siromane kojom bi upravljala drava, dok bi za nju plaali svi. Istovremeno su krajnje nelogino tvrdili da bi njezin plan nakodio njihovu poslovanju, ali kako siromane korisnike ionako nisu primali, Milesu nije bilo jasno to bi to tono izgubili. O.N.N.N. je jednostavno htio na lomau poslati sve metaboliki ugroene osobe bez obzira na dubinu njihova depa. Iako su svakako htjeli poeti od bogatih, to je ukazivalo na odreenu pronicavu uinkovitost u oslobaanju njihova hipotetskog nasljea. "I tako sam otiao osobno upoznati Lisu Sato. Nisam ak zakazao termin preko komkonzole, jednostavno sam joj jedne veeri pokucao na vrata. I bila je sve emu sam se nadao! Opet sam se sastao s njom i predao kopije svih podataka koje sam imao njoj i Georgeu Suwabiju, jadnom ovjeku, i tada su njih dvoje smislili plan da odre govor na skupu, kako bi sve izalo na vidjelo odjednom, na nain koji korporacije nee moi zatakati. Mislio sam da je sve bilo rijeeno. Nekoliko dana kasnije, kad sam doao na posao, Rog me pozvao u svoj ured i odjednom su mi davali injekciju brzopente. Sve su iscijedili iz mene." Oklijevao je. "Skoro sve. Sve o planu za skup, a onda su odjurili da neto poduzmu u vezi s njim. Vjerujem da su se tu prvi put ukljuili

170

Hans i Oki... oni su odradili sve pripreme za nerede na skupu. Mislim da je Oki imao roaka u O.N.N.N.-u, to im je omoguilo da se uvuku meu njih." "Tko je sve bio prisutan na tom ispitivanju?" "Svi oni. Mislim, velika etvorka." "Je li to ovdje zakonito ili protuzakonito? Mislim na brzopentanje namjetenika." "Donekle zakonito. Valjda. Mislim, smiju je upotrijebiti ako sumnjaju da je namjetenik poinio krau ili zloin u prostoru tvrtke, i tako dalje. Morate potpisati suglasnost kad vas primaju na posao." "Razumijem." "Postoje pravila za provoenje takvog ispitivanja, kako bi ga sud kasnije priznao. Ali ne bih rekao da su ih se u mom sluaju osobito pridravali. Ne ele oni da ita od toga doe do suda. I jo su me nakon toga zakljuali u pritvor osiguranja." "Je li to isto bilo donekle zakonito?" "Imaju pravo zadrati osumnjienike do dolaska prave policije. Osim, naravno, to se nikakva policija nije pojavila. A kad su me pustili, dva dana kasnije, za Lisu i njezine ljude sve je ve bilo gotovo." Ugrizao se za usnicu, stisnuo ake. "Bio sam bespomoan. Ali, zahvaljujui Lisi, ne ba onako bespomoan kao to je etverolana banda mislila." "Kako to mislite?" "Kad sam donio podatke njoj i Georgeu, rekla mi je da spremim kopiju na neko tajno mjesto - kod odvjetnika, u bankovni trezor, bilo gdje - s uputama da se u sluaju moje smrti, zamrzavanja ili nestanka istodobno poalje na vie adresa - na sudove, u odjele za pravosue svih prefektura, na vijesti, na mreu. To sam i uinio." "I tako ste se zatitili od efova?" "Ne, izvukli su lokaciju iz mene dok si rekao keks. Ali stvar je u tome da su Lisa i George takoer sakrili kopije, a dok je Novi Egipat to shvatio, oboje su ve bili... pa, Lisa je bila zamrznuta, a George mrtav. Banda je traila, ali nikad nisu nali ostale dvije kopije." "Kako znate?" Leiber se smrknuto nasmijei. "Tjelesna temperatura mi je via od sobne i jo hodam." "Ah. Logian zakljuak." Miles protrlja usne. "Jesu li Suwabija i Tennoji ubili s predumiljajem? Moda Hans i Oki?" "Hans i Oki, da, ali ne vjerujem da im je bilo reeno da ikoga ubiju. Mislim da su to bili pokuaji otmice koji su poli po zlu. Ali uspjeli su uhvatiti Kanga, Khoslu i Lisu." Leiberove usne

171

se iskrivie. "Spominjao sam ranije sigurnost radnih mjesta. Obojica su nakon toga dobili bonuse i poviice, unato svemu to su zabrljavili. Ne znam to su dogovorili ispod ita. Ne mogu prijaviti svoje efove, a da ne inkriminiraju i sebe, i obrnuto. A mislim i da se bandi dosta svidjela ideja vlastitog odreda za prljave poslove. U sluaju da se opet moraju obraunati s ljudima poput mene. "U svakom sluaju, taj zastoj svima je dao vremena da se smire i razmisle, ak i meni. Grozno sam se osjeao zbog svega. Osobito zbog Lise. Mislim, upropastio sam sve za to se borila, iako sam samo pokuavao pomoi. Zato sam, kad su mi ponudili mito, prihvatio, iako nisam ni na trenutak povjerovao u njega. Mislio sam da e to umiriti njih." Smrknuo se. "Mislim da su Roga podmitili davno prije." "Koji je oblik imalo to mito?" "Nita to bih mogao odmah iskoristiti, nisu oni veslo sisali. Ponudili su mi pravo na otkup dionica po povlatenoj cijeni nakon isteka odreenog broja godina. Uvijek sam vjerovao da e mi dati otkaz prije tog roka, ali tko zna. ak su mi dopustili da radim neto korisno - razvio sam neinvazivnu pretragu za loe krio-pripreme, to dodue nije ni bio zadatak koji su mogli povjeriti bilo kome drugome. No bliila se moja prva prilika za otkup dionica, pa sam na tome zasnovao svoj plan." "Kakav plan?" "Spaavanje Lise." U Leiberove oi vratio se ivot i sad je praktiki prvi put susreo Milesov pogled. "To je jedino to mi je davalo snage zadnjih godinu i pol dana." Spustio je glas kao da preklinje. "Morao sam zadrati posao u Novom Egiptu kako bih imao pristup njezinoj krio-komori, razumijete li? To mi je gotovo odmah bilo jasno. U poetku sam namjeravao utedjeti dovoljno novaca da ih spasim sve, Kanga, Khoslu i Lisu, i potajno poaljem sve tri krio-komore na Escobar da ih tamo oive. Ali kotalo je puno vie nego to sam oekivao. Vrijeme je odmicalo, uinilo mi se da je etvorka konano malo olabavila moj lanac, pa sam odluio promijeniti plan i povesti samo Lisu. Na Escobar, odakle bismo mogli iznijeti optube protiv Novog Egipta i cijelog tog korumpiranog sustava, i gdje bismo bili na sigurnom." "Vidim da ste mnogo razmiljali o tome", ree Miles neutralno, pritiui prstima usta da mu ne bi izletjeli preuranjeni uredniki komentari. Leiberov izraz lica postao je gotovo egzaltiran. "Uspjelo bi! Mogli smo biti na sigurnom, zajedno. Ne bismo se ak morali vratiti na Kibou, da to nismo eljeli. S mojim kvalifikacijama mogao sam nai posao i izdravati nas oboje." Miles je krajikom oka uhvatio neznatno, zgranuto pomicanje zastora. Pomno je pazio da ne okrene glavu u tom smjeru. Leiber dobaci proraunat pogled Ravenu. "Moda ak namjetenje u Grupaciji Durona." Pogled mu je postao gorljiviji. "Moda bi jo moglo uspjeti, ako mi vi pomognete..."

172

Leiberove herojske vizije zaustavilo je naglo potezanje zastora, te madame Sato koja je lupala po staklu i vikala neto to se zbog prepreke, naalost, nije ulo. Miles joj je susretljivo pokazao na runu kom-vezu. Leiber je zamalo pao sa stolice. "Lisa!" uzviknuo je, ili od sree, ili od uasa. Miles nije bio siguran. Madame Sato oito nije shvatila poruku o runoj kom-vezi, jer je stisnula ake i okrenula se na peti da izae iz svoje komore. Raven ju je potrao presresti, ali samo zato da je uurbano natjera na navlaenje maske za filtriranje prije negoli je s treskom otvorila vrata njihove komore. Roic joj se mudro sklonio s puta. "Seiichiro Leiber, idiote jedan!" viknula je madame Sato, potvrujui Milesov dojam o tome to je ranije pokuavala rei, vjerojatno zato to se i sam jedva suzdrao da ne kae istu stvar. "Gdje ti je bila pamet? Mislio si me oteti, odvesti me s planeta i ostaviti moju djecu? I tamo me zatoiti, bez novca za povratak kui?" "Ne, ne!" rekao je Leiber, urno ustajui i moleivo pruajui ruke prema njoj. "Nisam tako mislio! Nisam to tako zamiljao!" Leiber je to tono tako zamiljao, nagaao je Miles. Spaavanje dostojno princa, s Leiberom u glavnoj ulozi, i sretan zavretak iz bajke, koji moda nije planirao, ali mu se sigurno silno nadao. Je li Snjeguljica u svom staklenom lijesu ikad imala pravo glasa? Ili glas kao takav? "Lisa, znam da sam ja sve ovo skrivio! Htio sam to ispraviti, kunem se!" Milesu se inilo da se madame Sato iza maske toliko zapjenila da praktiki ne moe govoriti. Potpuno ju je razumio. Siknula je: "Ispraviti? Pogorati!" Umijeao se Raven: "Znate, uzrujavanje i izazivanje stresa kod nove oivljenice nije dobro za njezin imunoloki sustav. Ili za bilo koji drugi sustav." Svakako bi bilo preporuljivo prijei na neku blau aktivnost od nekontroliranog bijesa. Miles se maglovito prisjetio da su modani udari realna prijetnja krhkijim oivljenicima. Premda ga je zanimalo to bi jo mogao iscijediti iz Leibera, bilo je vrijeme da se umijea. "No, sad smo definitivno osujetili njegov plan", tjeio ju je Miles. "Morat emo se potruditi da smislimo neto puno bolje." Skoio je na noge i privukao Ravenovu stolicu blie. "Molim vas, madame Sato, sjednite. Bio bih zahvalan da se u ovoj toki ukljuite i vi." Zadihana, madame Sato spustila se na stolicu. Smee oi iznad maske za filtriranje jo su sijevale na Leibera. I Leiber je klonuo na svoju stolicu, ili su ga moda izdala koljena. Madame Sato protrljala svoje naborano elo, a Raven je njezinu kretnju popratio lijenikim mrtenjem. Glas joj je klonuo od iscrpljenosti, ba kao i tijelo. "Ako su korporacije tako korumpirane i iznad zakona da mogu nekanjeno poiniti ne samo krau nego i ubojstvo, ima li jo uope nade za Kibou?"

173

"A bijeg?" predloi Leiber. Njezine oi iznad maske bile su pune prezira. "Da ostavim svoju djecu u zubima te zvijeri?" Duboko je udahnula. "Svaiju djecu?" Miles blago ree: "Novi Egipat jo se nije nekanjeno izvukao za ubojstvo. U stvari, upravo to to sve ine u tolikoj tajnosti pokazuje koliko su tu ranjivi. Dovoljno velika i precizno naciljana smrdljiva bomba jo moe pogoditi metu." Madame Sato odmahne glavom. Miles nije bio siguran je li njezin napad malodunosti rezultat iscrpljenosti nakon oivljavanja, savreno razumljiv s obzirom na okolnosti, ili posljedica mnogo bolje upuenosti u probleme na Kibou-dainiju od njegove. Pogled kojim ga je prostrijelio Raven sugerirao je da je prva pretpostavka tonija. "Roic", rekao je preko ramena. "elim da brzopenta onu dvojicu razbijaa u prizemlju. Usredotoi se na ubojstva, ali izvuci iz njih i sve ostalo to moe, osobito o njihovim efovima. Snimku poalji u konzulat, osiguranom vezom." "Hoe li lokalni sudovi to prihvatiti kao dokaz?" "Mm, moram razmisliti o tome. To to nismo lokalno nadleno tijelo moglo bi malo zakomplicirati stvar. Neka Vorlynkin pita odvjetnicu konzulata." Milesa je ivo zanimalo kako je ta ena, koju jo nije upoznao, doivljavala niz bizarnih pravnih pitanja koja su joj odnedavno poela pristizati od klijenta. Neka, i vrijeme je da zaradi svoj honorar. "U svakom sluaju elim te dokaze imati i za vlastite potrebe. Vrapci u ruci i tako to," "A elimo li ih i dalje pustiti na slobodu? Ako se pokae da su ubojice?" "Zvue kao amateri, ne kao plaeni ubojice. I to nespretni amateri. Eh. Ovisi o tome to sazna tijekom ispitivanja. Raven ti moe asistirati, ali ne daj da ga vide. Zato im otkrivati vie nego to ve znaju?" "A to ako su jedan ili obojica alergini?" Inducirana i smrtonosna alergija na brzopentu nije bila rijetkost meu galaktikim tajnim operativcima; za ove civile, Miles nije bio siguran to bi mislio. "Neka Raven prvo provjeri. Flasteri za testiranje su u mom priboru, skupa s brzopentom. Ako se pokae da jesu, zovi me." Roic kimne. Miles je imao puno povjerenje u Roicovu vjetinu ispitivanja u kaznenim predmetima; taj je zadatak mogao delegirati mirne due. "to se tie ire problematike..." Milesov glas se usporio. "Jo ne znam to da mislim o tome. Teko je vidjeti kako bi se moglo izbjei da ova tehnologija svuda ne upadne u istu zamku, s obzirom na iroku primjenu i ljudsku prirodu kao takvu. U irem kontekstu, to je i barrayarski problem, ili e to postati." Odlino, sad ima univerzalno opravdanje za svoje trokove tijekom istrage. Nije to bila velika briga, ali ipak ga je zadnjih dana sve vie muila.

174

Roic se poee po glavi. "Ali evo u emu je stvar - ovdje svi idu prema istom kraju. Ako krupne ribe dopuste preveliku korumpiranost cijelog sustava, kako misle osigurati vlastita oivljavanja u budunosti?" "Nikad ne podcjenjuj spremnost ljudi da grade kule u zraku i prave se slijepi kraj zdravih oiju", ree Miles. Bi li kao primjer te teze mogla posluiti itava jedna ljudska zajednica toliko opsjednuta izbjegavanjem smrti da je zaboravila ivjeti? Roic zabubnja prstima po avu hlaa. "Da, bit e da je tako." Miles je krajikom oka spazio kretanje - vrata vanjske sobe za oporavak su se otvorila. Pojavio se Vorlynkin, kojeg su za ruke vukli nervozni Jin i Mina. Miles pokae prstom. "Madame Sato, vjerujem da imate posjet." Okrenula je glavu. Naglo je udahnula ispod maske i rairila oi. Brzo je ustala iz stolice, a skoio je i Raven, u strahu da je zbog naglog pokreta ne uhvati opasna vrtoglavica. Ali ona je ve istravala iz komore. "Jin! Mina!" "Mamice!" Dvoje djece jurnulo je prema njoj, ali kako nisu pustili Vorlynkina, i on se nakon nekoliko dugih i nepravilnih koraka naao licem u lice s madame Sato. Ona se spustila na jedno koljeno da obujmi djecu, prvo jedno, pa drugo, pa oboje zajedno, grlei ih svom snagom. Milesu se inilo da plae. Priao je vratima kabine i naslonio se na dovratak, promatrajui prizor. ak se ni Jin sa svojih strogih skoro-dvanaest godina trenutno nije opirao toj najezdi pusa i zagrljaja. "Mina!" Madame Sato malo je odmaknula ker od sebe i zagledala se u nju preko maske. Glas joj je zadrhtao. "Narasla si!" Sad joj je prvi put doista dolo do glave, pomislio je Miles, da je prolo osamnaest mjeseci i to je time izgubila. Pred njom je stajao dokaz koji se moe dodirnuti, umjesto pustih rijei. Napokon je zbunjeno podigla pogled prema Vorlynkinu: "A tko je ovo?" Mina je gorljivo odgovorila: "To je Vorlynkin-san, mamice. On se brinuo za nas u svojoj kui. Ima genijalan vrt! I svim Jinovim ivotinjama je tamo lijepo." Objesila se o Vorlynkinovu nadlakticu i zanjihala, to njega nije ni najmanje smelo. Vorlynkin se nasmijeio i ponudio madame Sato drugu ruku da joj pomogne ustati. Ona je nakon prvog nespretnog pokuaja da se sama osovi na noge shvatila da joj je pomo potrebna i prihvatila je. Zbog njegove visine ak je morala zabaciti glavu da ga pogleda - Leibera je mogla gledati ravno u oi.

175

"Stefin Vorlynkin, madame Sato. Ja sam barrayarski konzul na Kibou-dainiju. Iznimno mi je drago to sam vas napokon upoznao." Kretnja kojim je pokuala sprijeiti ker da konzula koristi kao ljuljaku nije imala rezultata, ali Mina je ve pustila ruku i sad je uzbueno trala oko njih dvoje. Jin je skakutao na mjestu, priajui sto na sat, a njegovi komentari veinom su se vrtjeli oko dobrog zdravlja i blagostanja njegovih ivotinja, s osobitim naglaskom na Sreki. "Brinuli ste se za moju djecu?" upitala je nesigurno. "Samo posljednjih nekoliko dana, gospoo. Imate dvoje krasne djece. Vrlo su bistra." Milesu se uinilo da joj je ispod maske zatitrao osmijeh oko usana. Svakako je prvi put vidio da se kutovi njezinih tamnih oiju mrekaju od zadovoljstva. U toj toki umijeao se Raven da svoju jo uvijek novu oivljenicu otjera natrag u krevet, ali obzirno je dopustio da se posjet njezine obitelji nastavi. Miles je gledao kroz staklo kako djeca mau rukama i objanjavaju svoj ivot u posljednjih osamnaest mjeseci, dok se zgranuta madame Sato trudi pohvatati sve konce. Vorlynkin je priao da pogleda preko njegova ramena. "Tako mi je drago to je budna i prisebna. To rjeava nekoliko pravnih zavrzlama. Sad stvarno mogu zatititi tu djecu." "Upravo tako." Miles se nasmijeio. Roic je doao po Ravena i otputio se na njihov sljedei zadatak. Smeteni Leiber neartikulirano je mahnuo obitelji Sato kroz staklo i rekao: "Ali to da ja sad radim?" Miles se okrenuo prema njemu, prekriio ruke i naslonio se na zid. "Pa, zarobljenik niste. Jedini ljudi koje ja na ovom planetu smijem zakonito uhititi su drugi Barrayarci." "Uh, a Hans i Oki?" "Njih nisam uhitio, nego oteo. Po Roicovu miljenju. Vidim da u vam jednom prilikom morati objasniti razliku izmeu onoga to je doputeno i onoga to je oprostivo." "A u emu je razlika?" priupita Vorlynkin podignutih obrva. "Obino u stupnju uspjeha. U svakom sluaju, doktore Leiber, smijete slobodno otii kad god poelite. Samo vam to ne bih preporuio, osim ako u meuvremenu niste smislili bolji plan za skrivanje od prethodnog. Pretpostavljam da Hans i Oki nisu jedini resursi vaih efova za ovakve poslove." "Ne, nisu", uzdahne Leiber. "Isto tako, slobodno smijete ostati. Ulogorite li se ovdje preko noi, svakako ete biti bolje skriveni nego u komercijalnim prenoitima. Imam osjeaj da bi nam svima dobro dolo malo

176

vremena da sve ovo procesiramo. Ipak bih vam preporuio da dobro razmislite elite li sutra popodne ii na svoj orbitalni atl. Dalje od pristanita definitivno ne biste stigli." "Ne", nesretno prizna Leiber. "Ne sad." "A to ete vi uiniti, lorde revizore?" upita Vorlynkin. Miles protrlja vilicu i zamiljeno se namrti. "to i svaki zapovjednik kad se nae pred brojano premonim neprijateljem, rekao bih. Potrait u saveznike."

esnaesto poglavlje
Kao to je Miles i oekivao, Roicovo ispitivanje njihovih sluajnih zarobljenika prolo je glatko, premda su Hans i Oki, ak i onako oamueni od brzopente, smogli snage za nervozno pravdanje svojih postupaka. Leiber je tono pogodio da su dvije pogibije bile vie rezultat nespretnosti nego zlih namjera. Dodue, verbalna slika dvojice razbijaa koji natjeravaju prestraenu staricu Tennoji po njezinu stanu i preko ograde balkona sama je po sebi bila dovoljno muna. Pokuaj da lakolet Georgea Suwabija prisile na slijetanje moda bi ak i uspio da se Suwabi sruio na kopno, a ne u duboku vodu. U tom su ga sluaju mogli izvui iz sigurnosnog kaveza i otvoreno otpremiti na zamrzavanje, uz izliku da su samo eljeli to prije pomoi inae smrtno ozlijeenom ovjeku. Ovako je truplo utopljenika iz vode bilo izvueno prekasno, u trenutku kad ga vie nisu mogli spasiti ni kibou-dainijski lijenici. Bez obzira na to je li zakon njihove postupke definirao kao ubojstvo s predumiljajem ili iz nehaja, Miles je sad bio pred dilemom kako se rijeiti svojih neeljenih gostiju. Putanje na slobodu vie nije dolazilo u obzir. Trebalo ih je predati lokalnoj policiji, skupa s njihovim priznanjima, pritom pazei da ne dou u ruke nekome koga bi njihovi efovi iz Novog Egipta mogli potplatiti. Dodue, Miles nije vjerovao u taj scenarij. Povezani zajednikom krivnjom, Hans i Oki bi u tren oka postali rtveni jarci, dok bi efovi sebi kupili slobodu, skrivajui se iza zida skupih odvjetnika. Ali Miles je elio razbiti cijelu kliku iz Novog Egipta, ako je to ikako bilo mogue. Metodini Roic doista je morao ispratiti svoje zarobljenike na zahod, jednog po jednog, i dati im vodu. Miles i Raven ponovno su ih uspavali, manjom dozom sedativa nego prije, ali ni to nije moglo zamijeniti dugorono rjeenje. Opcija zamrzavanja sve je vie dobivala na privlanosti. Bome nije namjeravao tu dvojicu tegliti kui sa sobom. Barrayar ne pati od nestaice nasilnika, a nai su k tome i kompetentniji. S vedrije strane, etverolana banda dosad se morala ve ozbiljno zabrinuti zbog nestanka svojih plaenika i Leibera. U normalnim okolnostima dvojac bi im se odavno javio. Da, moda je dolo vrijeme da malo potpiri vatru. Nakon slanja snimke razgovora u konzulat Miles je napokon naao vremena da se pozabavi Bijelom krizantemom, od koje je sve i poelo, i to, inilo se sad, tako davno. Sreom,

177

nije bilo teko probiti se do Rona Winga i iskamiti hitan sastanak. Miles je vonju u zapadni dio grada proveo mentalno uvjebavajui svoju ulogu, da ne izae iz lika prije ostvarenja svog cilja. U vanjskom Wingovom uredu doekala ih je nasmijeena izvrna tajnica, koja je ustala da ih pozdravi. Istovremeno je iz naslonjaa udobna izgleda smjetenog u kutu prostorije, zijevajui, ustalo zauujue stvorenje slino maki. Imalo je utosmee tijelo minijaturnog lava i krila koja su podsjeala na Vihorova, dok je lice izgledalo sablasno ljudski. Glavu mu je pokrivao ivopisan prugasti rubac u stilu egipatskih skulptura, vezan ispod enstvene bradice. Stvorenje je prilo Roicu, skamenjenom od uasa, i poelo mu se plesti oko nogu. Lupilo mu je glavom o koljena sigurno je bilo teko bar deset kila - podiglo pogled i otvorilo usta, ali nije reklo to ujutro hoda na etiri noge, u podne na dvije i nou na tri?, nego je samo tiho mijauknulo. "Prestani, Nefertiti", prekorila je tajnica zvjerku i podigla je na svoj radni stol. Stvorenje je trznulo uperastim repom s uvrijeenim izrazom lica. Miles je zvjerki pruio ruku da je ponjui, a tajnica je nastavila: "Ne brinite, ne grize i ne grebe. Ali zato se linja." Roicu, koji se jo nije oporavio od zaprepatenja, veselo je objasnila: "One su ovogodinji promotivni poklon naeg konkurenta i susjeda, Novog Egipta." "Nisam ih primijetio na konferenciji", ree Miles. "Oh, sve su ih razgrabili ve prvi dan. Jako su popularne. Imaju vokabular od preko deset rijei i navodno su divne prema djeci. I dobre su uvarice." Posljednju je reenicu izrekla s neto manje uvjerenim tonom. "Gdje su ih, uh, dali napraviti?" upita Miles. "Ako sam dobro shvatila, u nekoj kompaniji za bioinenjering na Jacksonovu Skrovitu", ree ona. Naravno. "Dopremili su ih zamrznute, pa ih je Novi Egipat oivio u vlastitom labosu i tako utedio novac. Ali kao ljubimci su dosta zahtjevne. Jako su izbirljive u jelu." "Maji geni... uglavnom?" ree Miles. Nesigurno je pogledala minisfingu, koja joj je uzvraala enigmatinim pogledom... sfinge. "Pretpostavljam da je tako. Vi ne? Rei u gospodinu Wingu da ste stigli, lorde Vorkosigan." Wing je smjesta izaao pozdraviti svoje nepozvane goste. Ostavljajui Roica da u vanjskom uredu oijuka s tajnicom i moda razmijeni koju zagonetku sa sfingom, Miles je dopustio Wingu da ga uvede u svoje svetite i smjesti u udoban i elegantan naslonja za goste podstavljen gelom. Krasan ured u kutu zgrade, dva ostakljena zida s kojih se prua pogled na zdanja i spokojne vrtove kompleksa; Miles se iz nekog udnog razloga sjetio Suzine jazbine.

178

Wing je sjeo za veliki komkonzolni stol od crnog stakla, prekriio ruke i uputio mu upitan i oprezan pogled. "Rekli ste da imate neodloan problem, lorde Vorkosigan?" Miles je maknuo sfinginu dlaku s rukava sive jakne i pokuao se prisjetiti to ono pokuava izvesti. "Ne, rekao bih da ga vi imate." Zavalio se i namrtio. Stvarno bi bilo zgodno da moe nogama dotaknuti pod. Wing je djelovao usredotoeno, ali ne i uzbunjeno. "Kako to?" "Poslije konferencije, i krionike i nae, proveo sam nekoliko dana istraujui po Northbridgeu. Da vidim u to se to tono uputam sa svojom novom investicijom. Ispostavilo se da postoji prepreka. Jeste li to znali?" Miles je pustio da njegovo mrtenje preraste u sumnjiavost, u nadi da e natjerati Winga u defanzivu. Wing je samo rekao: "Hm?" Miles se podsjetio da pri iznoenju loe vijesti mora ostati vjeran svom liku; dovoljno pametan da mu Wing povjeruje, ali ne tako pametan da bi ga shvatio kao prijetnju. "Struktura moje naknade za pruene usluge ovisi o tome hoe li vrijednost mojih dionica u Bijeloj krizantemi Solsticij rasti ili padati. Ako padne, neu imati dobit, nego dug!" "Nee pasti", samouvjereno odvrati Wing. "Ne bih se sloio s vama. Vaa matina tvrtka na ovom planetu uskoro e pretrpjeti ozbiljan financijski udarac." Wing nije odmah nastavio umirivati Milesa, nego je rekao: "Kako to?" "Znate sve one komodificirane ugovore koje ste otkupili od Novog Egipta? Prodali su vam gomilu muaka. Ispostavilo se da se odreena marka krio-tekuine, koja se prodavala prije pedeset do trideset godina, raspada nakon dva desetljea, pa su korisnici neoivljivi. Mozgovi kao kaa, kako je to ivopisno rekao moj tehniki savjetnik. S vremenom e rasti broj neuspjenih oivljavanja korisnika iz tog razdoblja na kojima je primijenjen dotini proizvod. Rodbini vaih korisnika dugovat e se milijuni nuyena, a i svi oni glasovi." Wingove usne razdvojile su se u iskrenom uenju. "Je li to istina?" "Moete i sami provjeriti, im svoje labose uputite u pravom smjeru." Wing je klonuo natrag u stolicu. "To i namjeravam." "Za sve je kriv Novi Egipat. Podvala s komodificiranim ugovorima krenula je od njih, koliko sam shvatio - smislio ju je tip po imenu Anish Akabane, njihov voditelj financija." Wing polako kimne. "Poznam ga. Gad pametni!" Nije zvuao toliko zgranuto, koliko zadivljeno.

179

"Rekao bih da imate jasne dokaze protiv Novog Egipta, vi i sve ostale krio-korporacije u Northbridgeu kojima su smjestili. Mogli biste ak ujediniti snage u zajednikoj tubi." Wing je stisnuo oi, nedvojbeno napeto razmiljajui. "Samo ako se moe dokazati da su znali." "Moe se dokazati da su znali prije najmanje osamnaest mjeseci. Definitivno moete unititi te lopove." Wing podigne ruku. "Polako, lorde Vorkosigan! Zgranut sam kao i vi, ali ne vjerujem da bi postupak koji predlaete zatitio vau investiciju." A o nejasnoj prirodi Milesove investicije, nekom drugom prilikom. "Gospodine?" "Ovo je povjerljivo? Niste rekli nikome osim meni?" "Poeo sam od vas. A zatim sam namjeravao redom obii sve korporacije u Kriopolisu." "Tako mi je drago to ste prvo doli k meni. Ispravno ste postupili." "Nadam se, ali kako to mislite?" "Najvanije je da prvo zatitimo vrijednost Bijele krizanteme i interese njezinih dioniara, ukljuujui vas. Prvo nam se - jasno, nakon provjere injenica - prua nedvojbena, iako oito vremenski ograniena prilika da se rijeimo vlastitog tereta. Bilo bi krajnje neodgovorno to ne iskoristiti. Za Bijelu krizantemu bilo bi mnogo bolje da problem na vidjelo izae polako i prirodno, iz drugih izvora, nego da ga iznenada objavimo javnosti i tako izazovemo krizu koju je mogue izbjei." "Nisam siguran da vas razumijem." Naalost, razumijem vas. Kvragu. Ovaj pas ne eli gristi. Wing zatrese glavom. "Svaki odgovorni operativni tim krio--korporacije sloio bi se sa mnom. Ovo ne treba iznositi u javnost. To ne bi nanijelo ozbiljnu tetu samo Bijeloj krizantemi, nego i cijeloj industriji, pa ak i privredi kao takvoj." "Dakle, vi ne govorite o zajednikoj tubi, nego, nego o zajednikom zatakavanju?" Nemoj se pjeniti, ree Miles samom sebi. "Zatakavanje je preteka rije." Wing alosno uzdahne. "Iako bi to svakako bilo poeljnije. Ali ako je problem narastao do te mjere da ga povrnom provjerom moe otkriti ak i osoba koja nije s planeta, oito je prekasno za djelotvorno prikrivanje. Vijest sigurno samo to se nije proula." Provjera ba i nije bila povrna, ali Miles nije namjeravao Wingu otkrivati pojedinosti. Wing zabubnja prstima po crnom staklu radnog stola. "Prvo mala poetna prednost za nas, mislim. A onda - da - mislim da bi bilo najbolje da se sam obratim naim kolegama u

180

konkurentskim tvrtkama. S obzirom na aspekte koji nas sve ugroavaju. Moda za koji tjedan. Ah, da! Lorde Vorkosigan, vaa investicija bit e sigurna u naim rukama. Samo to prepustite meni!" Zavalio se u stolicu, opet nasmijeen, iako su mu se kotaii u glavi oito okretali. "Ali gdje e u svemu tome nagrabusiti oni gadovi iz Novog Egipta?" Miles je nastojao i dalje zvuati tugaljivo, a ne zgranuto. "Jeste li ikad uli za izreku, Ugodan ivot je najbolja osveta?" "Tamo odakle ja dolazim, u pravilu se smatra da je najbolja osveta neija glava u vrei." "No da, ah, hm. Razliite kulture i tako dalje. Dobro. Dali ste mi dosta poslova ovog popodneva, a nijedan nije bio na mom ranijem rasporedu." Neskrivena aluzija da bi se Miles trebao pokupiti i ostaviti Winga da se lati umanjivanja tete. Miles si je to tono mogao zamisliti; korporacije koje zbijaju redove ne zbog sukoba, nego zato to su u dosluhu. "Dali ste mi mnogo materijala za razmiljanje, Wing-san." "I vi meni, svakako. Jeste li za aj prije nego to odete?" Wing je oito bio rastrgan izmeu pravila lijepog ponaanja i hvatanja u kotac s novom krizom. Miles je okrutno rekao: "Apsolutno!", i tako spojio ugodan ivot i osvetu, kako god sitniava bila. Izali su u vanjski ured, gdje je tajnica ve astila Roica zelenim ajem i keksima od badema, usput mu dobacujui zadivljene i zahvalne poglede. Sfinga se tuno glasala iza reetaka velikog... transportera za sfinge. "Tako mi je drago to ete je uzeti", rekla je tajnica, kimnuvi prema kavezu dok je Milesu i svom efu nalijevala aj iz delikatnog porculanskog ajnika. "Ona je vrlo umiljato bie, i sasvim pitoma, ali jednostavno nam se ne uklapa u dekor." "Ah!" odmah se razvedrio Wing. "Jeste li je napokon udomili, Yuko? Bravo! Preporodit u se kad odnesu onu kutiju s pijeskom iz menaderskog zahoda." Miles je prijekorno zurio u Roica. "Uzimamo sfingu?" Zato? Ili moda, Zato ja, boe? Roic je izgledao kao da mu je neugodno. "Znam nekoga tko bi bio presretan da je dobije." "Ah." Miles se nadao da je Roic zauzvrat dobio neto vrijedno. Po mogunosti informacije. Tajnica se inila malo prestarom za njega, ali ionako je bilo svejedno zanima li se za njegovu barrayarsku muevnost iz romantinih ili majinskih razloga, sve dok to ini u duhu prijateljstva. I susretljivosti. Miles je svoju osvetu ograniio na jednu alicu i onda dopustio da ga diskretno isprate van. Odnekud su se stvorila dva pomonika da ponesu sfinginu hranu, posudice, igrake, dodatne rupce za glavu i sanitarnu opremu. Roic je teglio transporter i nadzirao utovar cjelokupne prtljage u stranji dio dizalnog kombija iz konzulata. Dok su prolazili kroz crvena torii vrata, uzbunjena sfinga digla je nepodnoljivu galamu. "Van! Van!"

181

"Kud sad, milorde? Hoemo li se jo negdje zaustavljati?" "Ne... jo, rekao bih. Moj genijalni plan za sreivanje ove zbrke, kako bismo svi mogli otii kui, upravo je neslavno propao. Sve u ti ispriati na povratku u grad." "Da, milorde." *** Jin je tiho izaao iz izolacijske komore, ostavljajui usnulu mamu i Minu, sklupanu u dnu kreveta poput make. Mama je izgledala ispijeno i blijedo, i pomalo zastraujue, ali ni blizu onoj drugoj eni koju Miles-san i Raven-sensei nisu uspjeli oiviti. Jinova radost to je opet iva pomela ga je poput golemog vala, ali sad kad se prvi nalet olakanja povukao, osjeao se nekako zbrkano i udno. Opet je sve bilo neizvjesno, a odrasli su preuzeli kontrolu. Gdje e sad ivjeti? to e se dogoditi s njegovim ivotinjama? Hoe li ga potjerati natrag u kolu? Kako brzo? Hoe li zaglaviti s djecom godinu dana mlaom od sebe? I to ako mu sve to opet oduzmu...? Ako, koja je deurala u sobi za oporavak, dobroudno mu je kimnula sa svoje stolice. Jin je zauo glasove na hodniku i otiao pogledati tko je vani. Zatvorivi vrata za sobom, zatekao je zapanjenog Vorlynkin--sana kako stoji licem u lice s Raven-senseijem i dvoje nepoznatih ljudi. Kad je pogledao par, i Jin je zinuo od uda. Mukarac je bio slika i prilika Miles-sana - ista visina, iste crte lica - osim to je bio dvaput iri i nije imao sjedina u kosi. Nosio je elegantno krojeno crno odijelo s crnom kouljom i crnim dodacima, koje je njegovu debljinu nekako uinilo proporcionalnom. ena je bila jo via od Jinove mame, imala je svijetloplavu kosu zategnutu u urednu punu i plave oi gotovo jednako intenzivne nijanse kao konzul Vorlynkin. Njezin kostim imao je meke linije i bio je svijetlosive boje, upotpunjen svilenom bijelom bluzom i naznakom zlata na grlu i uima. Podsjetio je Jina na koulju Miles-sana, jednostavnu, a opet nekako... posebnog izgleda. Kad mu se nasmijeila, preplavila ga je toplina od glave od pete. "Jine", ree konzul Vorlynkin. "Ba sam te doao potraiti. Spremao sam se nakratko skoknuti do konzulata, ali..." Zagledao se u novopridolog ne-ba-Milesa. "Mama i Mina su zaspale", ree Jin. "Ah, dobro", ree Raven-sensei. "Samo da provjerim jesu li dobro i neto kaem Ako, i odmah se vraam." Otiao je u sobu za oporavak. Oi plavokose dame veselo su zaiskrile prema Jinu, kao kad ljeti sunana svjetlost zaplee po jezeru. "A tko je ovo, konzule?" Vorlynkin je doao k sebi, iako Jin nije bio sasvim siguran zato je dolazak ovog para uope trebao smesti konzula. Dobro, osim zbog iznenaujueg izgleda niskog mukarca. "Ovo

182

je Jin Sato. On je sin ene koju su lord revizor i doktor Durona nedavno oivili. Lord Vorkosigan ga je upoznao kad... no, neka vam to sam ispria kad se vrati. Jine, ovo su lord Mark Vorkosigan i njegova partnerica, gospoica Kareen Koudelka. S Barrayara." Gospoica Koudelka ispruila je vitku ruku da se rukuje s Jinom kao s odraslom osobom, a mukarac je nakon krae stanke slijedio njezin primjer. Jin se pitao znai li partnerica da mu je ona cura, ili neto kao kolegica. Lijepa ena je izgledala kao da bi trebala biti menaderica u korporaciji. Torba skupog izgleda prebaena preko ramena veliinom je bila primjerenija za poslovnu opremu nego za kozmetiku. "Jeste li vi brat Miles-sana?" upita Jin. Kao Tetsu i Ken? Jin je shvatio da i ovom ovjeku moe gledati ravno u oi, ba kao Miles-sanu, ali lord Mark je zbog dodatne mase djelovao vii. I nije mu se u oima skrivao osmijeh kao Miles-sanu. "Blizanci, roeni u razmaku od est godina", ree mukarac, ravnodunim i rutiniranim tonom. "To je duga pria." Koju oito nije namjeravao ispriati Jinu. "Ne izgledate, ovaj... ba identino", ree Jin. Za razliku od Miles-sana, lord Mark nije imao tap i inilo se da se gipkije kree. Moda je on mlai brat. "Dajem sve od sebe da tako i ostane", ree lord Mark. Raven-sensei izaao je iz sobe za oporavak. "Lorde Mark, mislim da biste se prvo trebali upoznati s madame Suzuki." "Zar ba moramo imati posla s njom? Onaj Ted Fuwa je jedini slubeni vlasnik." "Samo fizikog postrojenja. Za nae potrebe, materijalno postrojenje je - pa, neu rei nebitno, ali njega moemo nadomjestiti. Ali ljudska pasiva - i mogunosti - u postrojenju razlog su zato vas je vrijedilo dovui ovamo da sve poblie ispitate. A madame Suze je neupitna gospodarica tog Kaosova dvora." Lord Mark odsjeno je kimnuo, uvaavajui njegove rijei bez daljnje rasprave. "Je li va brat znao da dolazite, lorde Mark?" upita Vorlynkin. "Nije mi to spomenuo. A nije ni doktor Durona." Pogled koji je ispod trepavica uputio Raven-senseiju nije bio osobito srdaan. "Uhvatili smo raniji brod nego to smo se nadali", ree gospoica Koudelka. "Zapravo me uope ne zanima po kakvom osinjem gnijezdu Miles trenutno prka", ree lord Mark. "Obino ne komentiramo poslove onoga drugoga. Shvatite to kao fazu paralelnog igranja u odnosu dva brata." Njegova partnerica glatko je dodala: "Zapravo, ako sam dobro shvatila, jedna od funkcija konzulata je pruanje pomoi barrayarskim poslovnim ljudima na Kibouu."

183

Vorlynkin oprezno kimne. "Iako u ovom trenutku revizorova istraga, razumljivo, ima prednost." Dodao je ispod glasa: "Jo kad bih znao koga vraga on izvodi..." "Naravno." Osmijeh gospoice Koudelka postao je zasljepljujui; Vorlynkin je trepnuo. "Mark, Raven, moda bi nam se trebao pridruiti i konzul? Da ne moramo iste stvari objanjavati nekoliko puta." Vorlynkin je izgledao zbunjeno. "Jine, ako nema nita protiv?" "Oh, i Jin je dobrodoao", bezbrino ree Raven-sensei. Gospoici Koudelka je dometnuo: "Lokalni vodi i tako dalje." Ona je dobroudno kimnula i uputila Jinu jo jedan srdaan pogled. Vodio ih je Raven-sensei, a Jin ga je slijedio u nijemom udu, prvo dolje i ispod, a onda vijugavo gore do vrata Suze-san. Lord Mark i gospoica Koudelka cijelim su putem pomno motrili sve oko sebe, a plavokosa dama esto je snimala majunom runom vid-kamerom. Pred velikim uredom, Raven-sensei ustro je pokucao. Vrata je iznenaujue brzo umjesto Suze-san otvorio Tenbury-san. "to je ovo?" Sumnjiavo ih je motrio kroz upavu kosu. "Doveli ste nove ljude bez pitanja!" "Doli smo ba zato da pitamo", ree Raven-sensei. "Drago mi je to si i ti ovdje. Smijemo li ui da porazgovaramo s madame Suze?" "Valjda." Tenbury zakilji u lorda Marka. "Boe, evo jo jednoga. Koliko to prepiljenih galaktiara skriva u rukavu, Ravene?" Obrve lorda Marka su poskoile, ali Raven-sensei je umirujuim tonom odgovorio: "Samo ovu dvojicu", pa im se Tenbury maknuo s puta. Suze-san je sjedila pokraj prozora, igrajui mah-jong i pijuckajui neto to vjerojatno nije bio aj, s medicinskom tehniarkom Tanakom; Tenbury je oito do maloprije sjedio na treem sjedalu. Obje su irom otvorile oi, ugledavi lorda Marka s pratnjom. "to je sad, Ravene?" upita Suze-san. "Mislila sam da smo sve rijeili. I kad u dobiti svoja dva oivljavanja, je li?" "Razmiljamo o tome da promijenimo uvjete pogodbe", ree Raven-sensei. Suze-san se jo vie naroguila. "Umjesto dva, to kaete na dvije tisue?" Obrve su joj poletjele uvis, iako su kutovi namrtenih usana ostali okrenuti nadolje; ali mahnula je naboranom rukom pa je cijelo drutvo u koloni ulo u sobu i privuklo stolice oko nje. Raven-sensei joj je prvo predstavio konzula Vorlynkina, koji je, kao to je ona vjerojatno

184

savreno dobro znala, zadnjih nekoliko dana stalno visio u njezinu postrojenju. Jin je kimnuo u pokuaju da joj porui: Ovaj je u redu. Tenburyje napola sjedio na irokoj prozorskoj dasci, mrtei se i poteui svoju bradu. Raven-sensei je ponovno predstavio pridolice: "Madame Suzuki, dopustite da vas upoznam sa svojim poslodavcem, lordom Markom Vorkosiganom - ujedno i mlaim bratom lorda Revizora Milesa Vorkosigana - te njegovom partnericom, gospoicom Kareen Koudelka. Lord Mark je suvlasnik Grupacije Durona, moje klinike na Escobaru." "A tko je drugi suvlasnik?" upita Suze-san, netremice gledajui lorda Marka. Lord Mark uz blag naklon ree: "Doktorica Lily Durona. Takoer osnivaica i klonska zaetnica prvobitne Grupacije Durona s Jacksonova Skrovita. Ja sam ulog u poduzeu dobio prije deset godina, nakon to sam pomogao ubrzati izlazak grupacije iz vlasnitva tamonjeg baruna Fella, te njezino iseljenje na Escobar." "Vi ste isto lijenik? Istraiva?" Lord Mark odmahne glavom. "Poduzetnik. Moj glavni interes u istraivanjima Grupacije Durona jest pruanje podrke razvoju alternativnih rjeenja za produivanje ivota koja e s trita izbrisati metodu transplantacije mozga u klona." "Ta je tehnika protuzakonita!" ree medicinska tehniarka Tanaka. "Ne na Jacksonovu Skrovitu. Naalost." Jin potegne Vorlynkina za rukav i proape: "O emu to govore?" On je apnuo: "Ima zlih bogataa koji se pokuavaju pomladiti presaivanjem svog mozga u tijelo klona, uzgojenog upravo u tu svrhu. Operacija je vrlo opasna, a mozak klona uvijek odumre." "Fuuuj!" "Slaem se." Obrve su mu se spustile kad je ponovno namrteno pogledao lorda Marka. Napravio je kretnju rukom prema dolje da Jinu kae: uti i sluaj, te isto uinio i sam. Lord Mark spoji rairene prste ruku gestom koja je jako podsjeala na njegova brata i ree: "Grupacija Durona razmatra proirenje svojih usluga krio-oivljavanja na Kibou-daini." Usna Suze-san se iskrivi. "To bi bilo traenje... oh, ekajte. Krio-oivljavanje, kaete? Ne krio-pohrana?" "ini se da je krio-pohrana ovdje sasvim zrela industrija i da nema prostora za nove tvrtke. Mislim da se mnogo vie mogunosti prua na podruju koje ovdanje krio-korporacije zanemaruju. Raven mi je rekao da na niim razinama imate pohranjeno preko dvije tisue nelicenciranih, ilegalnih krio--korisnika. A to predstavlja pasivu zbog koje sadanji slubeni

185

vlasnik, stanoviti Theodore Fuwa, nije u stanju prodati ovo postrojenje." "Da, kad je idiot kupio ovu lokaciju za svoj graevinski projekt nije znao da smo mi ovdje. Jednom je prilikom svoju dilemu pokuao rijeiti podmetanjem poara", ree Suze-san. "Inae, u meuvremenu smo se pribliili brojci od tri tisue." "Jo bolje." "A na to biste vi bili spremni ih se rijeite?" "Pa, mi bismo ih oivili i pustili da sami odu." Suze-san frkne nosom. "Samo ako ste nali lijek za starost." Usne lorda Marka izvile su se u udan mali osmijeh, koji mu je otkrio zube. "Upravo tako." Tehniarka Tanaka podigla je glavu. Glasom koji se polako ispunio udom, rekla je: "to vi to imate?" Kimnuo joj je. "Ne, naalost, izvor mladosti. Ali moda izvor sredovjenosti. Ne vjerujemo da moe bitno pomoi mlaima od ezdeset godina, ali starijima skida kojih dvadesetak godina. Zasad. Nije u pitanju monoterapija - u ovom trenutku vie je rije o svojevrsnom terapijskom koktelu - naa grupa za istraivanje i razvoj dovrila je virtualne pokuse, kao i pokuse na ivim sisavcima, i sad smo gotovo spremni zapoeti klinika ispitivanja na ljudima." "Jeste li ga ve iskuali na ljudskim biima?" upita Tanaka-san. "Zasad samo na jednom", ree Raven-sensei. "Jedno ispitivanje?" "Jedno ljudsko bie. Stjecajem okolnosti, ba Lily Durona", ree Raven-sensei. "Cijela Grupacija je fascinirana ishodom, kao to moete i zamisliti." "Moete li zajamiti rezultate te terapije?" "Naravno da ne moemo", ree lord Mark. "Zato se i zove ispitivanje. Ali do zavretka obrade dvije-tri tisue razliitih ispitanika, trebali bismo izgladiti sve probleme." "Nikad neete dobiti suglasnosti", ree Suze-san. "Naprotiv. Escobar ima uzajamne sporazume o provoenju zdravstvene djelatnosti s Kibou-dainijem. Svaki objekt koji ovdje kupim od trenutka registracije kupovine potpada pod regulatorni okvir Grupacije Durona. Nema potrebe da podiemo prainu ponovnim podnoenjem, ah, ikakvih molbi." Lord Mark protrlja podbradak. "Ako se ispitivanja pokau uspjenima, poduzee bi ve u roku od dvije godine moglo postati sasvim samostalno."

186

"A to e biti s ljudima", ree Tenbury, "kad istekne dvadeset godina? Hoe li moi ponoviti tretman?" Lord Mark slegne ramenima. "Pitajte me za dva desetljea." "Kvragu", ree Suze-san. "Vi znate, mladiu, da to zvui kao dozvola za tiskanje novca?" Lord Mark nestrpljivo odmahne rukom. "S moje toke gledita, ovo je sporedan projekt. Sigurniji od transplantacije mozga u klona, svakako, ali profil osamdesetogodinjaka koji je pripravan kupiti tijelo osamnaestogodinjaka teko da e se zadovoljiti tijelom ezdesetogodinjaka. Nekako moramo biti jo bolji. Ali ovo bi mogao biti jo jedan mali korak u pravom smjeru." "Hoe li terapija djelovati samo na oivljenike? Na zamrznute ljude?" upita Tenbury. "Oh, ne. Nagaam da e jo bolje djelovati na one koji nikad nisu bili zamrznuti." Naborane usne Suze-san rastegnue se u gnjevan osmijeh. "Kvragu, pa tko to ne bi pretpostavio riskantnom, protuzakonitom presaivanju mozga? Tko to ne bi pretpostavio zamrzavanju?" "Ljudi su udni", ree lord Mark. "Radije ne bih nita predviao." Medicinska tehniarka Tanaka ree: "Ali to je sa siromanima?" Lord Mark je zbunjeno pogleda. "to s njima?" Razmjena pogleda punih uzajamnog nerazumijevanja dosta se otegnula. Gospoica Koudelka se umijea: "Ako mogu ponuditi svoje tumaenje, Mark, vjerujem da su madame Suzuki i njezini prijatelji jednako ogoreni uskraivanjem anse za budunost siromanim ljudima s Kiboua kao to si ti ogoren uskraivanjem anse za budunost jacksonskim klonovima. U protivnom ne bi upravljali ovim mjestom iz protesta mnogo due nego to ti upravlja Grupacijom Durona." Sad se obratila Suze-san. "Mark, a i doktor Durona, obojica su odrasli na Jacksonovu Skrovitu, gdje je laktaenje jedini nain da se preivi, dok su prilike u kojima si moete priutiti da mislite na druge ljude rijetke. Obojica se polako odvikavaju od takvog pristupa ivotu. Predlaem da tijekom razgledavanja svi pokuamo razmotriti iri kontekst projekta. Mark i ja smo se nadali da emo stii pregledati postrojenje prije prvog sastanka s gospodinom Fuwom." Suze-san se zavalila u stolicu s nekim udnim i strogim izrazom lica. "A ako ne...?" Lord Mark slegne ramenima. "Tada emo se s Fuwom morati sastati bez vaeg sudjelovanja." Suze-san je stisnula oi do proreza. "Mislite da imate sve karte u rukama, je li?"

187

Gospoica Koudelka ree: "No, pa nije to ba takva igra nultog zbroja. Kooperativni projekt mogao bi svim sudionicima donijeti mnoge pogodnosti, u skladu s njihovim razliitim potrebama." "Da," ree Suze-san polako, "moram razmisliti." Nagnula se naprijed i drhtavom rukom zaepila svoju etvrtastu bocu. "Tenbury, povedi ih u razgledavanje. Daj im da vide sve to ih zanima." Tenbury kimne i odgurne se od zida. "Narode, slijedite me..." Svi su krenuli van za Tenburyjem, osim Suze-san i stare tehniarke, koje su primaknule glave prije nego to su se vrata uope zatvorila. Vani, na hodniku, Jin se pribliio konzulu Vorlynkinu i apnuo: "to su time htjeli rei? Nita nisam shvatio. Zato se Suze-san naljutila?" Hodali su iza ostalih, ali ne ba izvan dometa sluha. Vorlynkin je zglavcima prstiju preao preko usana, pogledao Jina i spustio glas: "Ako lord Mark ima novac, a rekao bih da ima, moe ovo postrojenje kupiti ravno od vlasnika i madame Suze tu ne moe nita. A on u tom sluaju moe napraviti - pa, ne ba to god hoe, jer kupnjom preuzima i odgovornost za sva ona kriotrupla dolje, ali u teoriji moe sve ive ljude istjerati odavde zbog ometanja posjeda i izbaciti ih natrag na ulicu." "To nije u redu!" ogoreno ree Jin. Gospoica Koudelka pogledala ga je preko ramena s udnim osmijehom na licu. Jin je pocrvenio do korijena kose. "Nemam dojam da mu je to u planu," promrmlja Vorlynkin, "ali vidjet emo." Jin se mrtio, pokuavajui se snai u svemu to je uo. "Kako to da je Miles-san lord Vorkosigan, a njegov brat je lord Mark, ako se obojica prezivaju Vorkosigan?" "Obojica su sinovi grofa Arala Vorkosigana. Tvoj, ovaj, prijatelj Miles-san je lord Vorkosigan jer je on nasljednik svog oca. Lord Mark, kao mlai brat, ima kurtoaznu titulu bez izravnih politikih dunosti." "Oh." Konzulu se na licu pojavio vrlo zamiljen izraz dok je slijedio Tenburyja i novopridole Barrayarce. Jacksonce. Svejedno. Dobro, ako su lord Vorkosigan i lord Mark braa, kako to da su odrasli na razliitim planetima? Je li ona sablasna povijest klonova imala neke veze s njima? I je li onaj petogodinji djeak, onaj sa zbrkanim imenima kojih mu se vlastiti roditelj nije mogao sjetiti, bio lord iega? Tu se Jin prisjetio prie Miles-sana da je smio sjediti na tatinim sastancima samo ako je utio i bio od koristi, pa je zatvorio usta i pohitao da odri korak s ostalima.

188

Dva sata kasnije, Jin je zijevao. Pitao se je li Miles-san ikad zaspao na nekom od tih starih sastanaka. Moda su poslovi njegova tate, ime god da se bavio, bili zanimljiviji. Slijedili su Tenbury-sana uzdu i poprijeko dijelova postrojenja koje Jin nikad prije nije vidio. Razgovor se vrtio oko dosadnih odraslih stvari o financijama, odvodima i odredbama. Nije se vie vratio na neobinije prie o kloniranju i medicinskim ubojstvima. Tenbury je ponosno pokazao svoju radionicu, alat i trikove, dok ga je lord Mark bezizraajno sluao, a gospoica Koudelka je nadstojnika bezbrojnim pitanjima neskriveno poticala da melje bez kraja i konca. Jin se sve vie bavio milju da ih ostavi i vrati se u sobu za oporavak da vidi jesu li se mama i Mina probudile. Ve je i ogladnio. Upravo su prolazili kroz garau ispod stare zgrade za prijem pacijenata kad su se sve glave okrenule na lupnjavu i priguene uzvike iza vrata na kojima je pisalo Ulaz zabranjen. "Ne bi li netko trebao tu osobu pustiti unutra? Ili van?" upita gospoica Koudelka. "Van, i ne, ne bi", ree Raven-sensei. "To su zarobljenici lorda Vorkosigana. Sigurno su se probudili. Nisam im dao prejaku dozu sedativa, s obzirom na brzopentu i oamutni mamurluk od ranije." Lord Mark podigne ruke s dlanovima prema van. "Onda to nije moja briga." Nije zvuao ni najmanje iznenaeno to njegov brat drogira i zatvara ljude, nego je samo pitao: "A kad ih misli maknuti odavde? Ne vjerujem da e mi trebati dugo da zakljuim posao." "Ne znam." Raven-sensei slegne ramenima. "On ih smatra dijelovima svoje slagaljke." Kad se lupnjava nastavila, dodao je: "Ipak bih radije priekao da se Roic vrati i smiri ih. Gadni su to tipovi." Jin je nakrivio glavu i odvaio se prii vratima. "Hej! To je glas starog Yanija!" "Koga?" ree Raven-sensei, uglas s Tenburyjem: "Jesi li siguran?" "Hej, Yani! Jeste li unutra?" Lupnjava se prekinula. Staraki glas je uzviknuo: "Jin? Jesi li to ti? Otkljuaj vrata i pusti me van!" "Gdje su ona dva tipa?" dovikne mu Jin. "uo sam da netko lupa i dere se pa sam otiao provjeriti", uzvrati Yani, priguena glasa. "Otkud im pravo da samo tako zakljuavaju ljude?" Raven-sensei bacio je ruke uvis i zakrgutao zubima. "Oh, mom lordu Revizoru ovo se nee svidjeti." Sagnuo se nad bravu.

189

Lord Mark se odmaknuo i iz crne jakne izvukao oamut profesionalna izgleda. Gospoica Koudelka nije se sakrila iza njega, nego je napravila krug da pokrije drugi kut i podigla stisnute ake, odjednom ostavljajui vrlo atletski dojam. Nastupila je napeta stanka, a onda su se vrata otvorila. Van je uz psovke isteturao Yani. Izgledao je zguvano i mahnito. Na elu je imao veliku modricu, a oko nosa sasuenu krv. Raven-sensei zavirio je unutra. "Sranje. Nema ih!"

Sedamnaesto poglavlje
Kad ih je Roic dovezao u podzemnu garau, Miles se lecnuo, vidjevi da se oko otvorenih vrata ureda u kojem su ostavili zarobljenike natiskala gomila ljudi. Pogledao je preko betonskog prostora do mjesta gdje je ranije bio parkiran oteti kombi Novog Egipta - i rairio oi kad je iznad brojnih tamnokosih glava spazio jednu zaeljanu i plavokosu. Nije ni morao spustiti pogled da bi znao tko joj stoji uz rame. "Ma koji je to vrag?" ree Roic, zaustavljajui vozilo. "to gospoica Kareen ovdje radi?" "Prati mog brata, nesumnjivo. Mene vie zanima koji je vrag ovamo doveo Marka?" Iskrcali su se. urno se proguravi kroz promatrae, Miles je zurio u pusti ured. Ali ak ni najee revizorsko sijevanje oima nije uspjelo magino vratiti Hansa i Okija. A i nije da je udio za njihovim povratkom... Okrenuo se i uoio Tenburyja i Ravena, Marka i Kareen, konzula Vorlynkina i pokraj njega ustreptalog Jina, koji je uurbanim i visokim glasom objanjavao to je dovelo do bijega, te pretuenog starog Yanija, koji se oito lomio izmeu ljutnje i skruenosti. Nije ga, hvala bogu, muilo nita gore od toga, a sudei po njegovim jadikovkama, jo nije shvatio da je upravo imao bliski susret s problematinijom kategorijom kiboukih anela smrti. "Kad se ovo dogodilo?" pokuao je Miles stvar svesti na najhitnije. "Vrlo brzo nakon tvog odlaska, rekao bih", ojaeno odvrati Raven. "Bojim se da sam im dao premalu dozu. Oprosti..." Miles mahne rukom, vie u znak razumijevanja nego odrjeenja. "Znai, otili su prije najmanje dva sata, moda i tri. Vie nego dovoljno da se vrate kui. Ili nekamo." U glavi mu se poeo ocrtavati taktiki dijagram. Ako je dvojac zdimio s namjerom da spasi vlastitu kou, mogli bi biti bilo gdje, ali teko da bi se vratili ovamo, osobito ne s pojaanjima, jer bi im u sluaju bijega policija i vlastiti efovi predstavljali podjednaku prijetnju. Ako su se pak posluno vratili u Novi Egipat... tu su mogunosti bile kompleksnije. Ba me zanima jesmo li se mimoili na cesti? Prekasno... Dva razbijaa sigurno su zapamtila Roica, moda su spazila

190

Ravena i jo se nisu susrela s nezaboravnim Milesom, ali Roic je sam po sebi bio upadljiva pojava; im identificiraju njega, lako e doi i do Milesa. Dodue, Novom Egiptu tek tada nita nee biti jasno. K tome Novi Egipat sad je znao lokaciju Suzina postrojenja, kao i to da je Leiber, njihova prvobitna meta, morao doi ovamo, iako nisu mogli biti sigurni da je tu i ostao. Je li Novi Egipat ve prokljuvio da im je njihov namjetenik - sad ve nesumnjivo bivi - ukrao krio-truplo Lise Sato? I ako su to shvatili, hoe li poi od pretpostavke da ju je ve oivio, ili e misliti da je Leiber jo vue unaokolo u krio-komori kao nekakav glomazni suvenir? to ako ih trag dovede do vid-snimki vlastitog osiguranja nastalih na dan kad su Miles i njegovi komandosi oslobodili njezinu zlosretnu zamjenu Chen? to li e tek iz toga zakljuiti? I... "Kvragu", promrmlja Miles. "Moram opet razgovarati s onim idiotom Leiberom." Morat e saznati vie o kljunim menaderima Novog Egipta ako je elio predvidjeti njihove poteze. Uzdahnuo je i podigao glas. "I zdravo, Mark. Otkud ti ovdje? I to tako neoekivano?" Markov naklon glavom odavao je mirnu savjest, iako ga je popratio s neto smijuljenja. Miles odmjeri Ravena. "Mislio sam da smo se razumjeli oko ovakvih iznenaenja." Pomalo skrueni Raven slegnuo je ramenima i promrmljao: "Raniji brod." Miles se ostavio jalove rasprave. "Bok, Kareen." Zabljesnula ga je osmijehom, to je na neki nain bilo umirujue. Valjda. "Bok, Miles. Kako ide?" "Oito ne onako dobro kako sam mislio." Jo jednom je zirnuo u neveseli mali ured - koji je i dalje zjapio prazan - i okrenuo mu lea. Tenbury, hvala mu i slava, tjeio je Yanija, polako ga odvodei na pregled k medicinskoj tehniarki Tanaki. Zrak je proparalo zavijanje iz stranjeg dijela konzularnog kombija. "Van! Van!" Vorlynkin podigne obrve. "Zar ste opet nekog kidnapirali?" Ton mu nije bio toliko prijekoran, koliko rezigniran. Miles se sjetio onih pria o vodi koja polako istanjuje kamen; konzulovi otri rubovi svakako su se poneto zaoblili. "Ne ovaj put. Jine, orunik Roic ima poklon za tebe. Neto ivo." "Stvarno?" Jin je smjesta zaboravio na sve ostalo; Miles je dao znak glavom Roicu, koji je djeaka odveo izvan dometa sluha da upozna novu ljubimicu. Dobra je s djecom, obeala je Wingova tajnica. A zato ti tono vjeruje tim ljudima? Radoznala Kareen takoer se otputila za Roicom.

191

Miles je spustio glas da ga uju samo Vorlynkin i Raven. "Ravene, kako brzo se madame Sato moe preseliti iz izolacije?" "U konzulat?" upita Vorlynkin. Miles kimne. "Ako je naruena tajnost, koja nam je bila prva linija obrane, tada bi konzulat bio bolja lokacija za obranu od pravnih napada. Nee nam, dodue, donijeti neku bitnu prednost kod ilegalnih, fizikih napada. Stie mi odreena pomo i za to, ali jo nisu tu." Ravenove stisnute usnice odraavale su lijeniki skepticizam. "Sutra? Bio-izolacija je ionako ve kompromitirana, s obzirom na to da su djeca stalno kod nje. Kud e bolje prenositelje zaraza od maliana." "Pa, daj joj sve iz svog arsenala to joj moe ojaati imunoloki sustav..." "Ve jesam." Miles podigne palac. "Onda planiraj to raniji odlazak sutra ujutro. U stvari, Vorlynkine, ako biste mogli noas ostati ovdje da u sluaju hitnosti moete odmah iseliti i nju i djecu, to bi, ovaj, bilo pametno." Teka srca je dodao: "A i Leibera." "Mislite da e Novi Egipat tako brzo reagirati?" upita Vorlynkin. "Zaista ne znam. Dosad sam stekao dojam da bi se svi ti efovi krio-korporacija radije uurili iza zida odvjetnika nego, primjera radi, unajmili plaenike, ali ova je ekipa ve dokazala da moe biti brza kad je potrebno. A unato smrtonosnim pogrekama koje su poinili prije osamnaest mjeseci, siguran sam da su svoje tadanje poteze smatrali uspjenima. U svakom sluaju, to god da smiljaju, dabogda imali nemirnu i besanu no." Vorlynkin je sluao i mrtio se. Miles se okrene svom klonskom bratu. "A ti?" "Kareen i ja smo skoili s Escobara da razmotrimo kupovinu nekretnine koju je Raven pronaao", ree Mark, ni najmanje uznemiren svime to je uo. "Ukratko, postrojenje madame Suze moglo bi biti savreno mjesto za ispitivanja najnovije terapije za produljenje ivota Grupacije Durona na velikom broju ljudi. Ukoliko se to pokae tonim, namjeravam otkupiti lokaciju od njezina nezadovoljnog slubenog vlasnika, ovjeka po imenu Fuwa - zajedno sa svime to se na njoj nalazi, ukljuujui pasivu." Mark pokae palcem nadolje, aludirajui na zamrznute spavae uskladitene u skrivenim podzemnim hodnicima. "Bio bih ti zahvalan, moj brate lorde Revizore, da mi ne zezne posao." Milesove usne se trznue. "Sva srea da su vorski pogledi na nepotizam zadrali svoju irokogrudnost ak i u ovo degenerino doba, to bi rekao na pokojni djed. Ali pazi da ti meni ne zezne istragu."

192

"Tvoja me istraga ni najmanje ne zanima, hvala na pitanju. Usput, a to tono istrauje?" "Raven ti nije rekao?" "Ne, kreposno je zadrao jezik za zubima." Pa, nitko ne moe rei da Durone ne znaju zaraditi svoj novac. "Sve je poelo pokuajem jedne krionike tvrtke s Kiboua, zvane Bijela krizantema, da se proiri na Komarr." "To smrdi." "O, zar si uo za to?" "Ne dosad. Ali ve je na prvi pogled vidljiv fiziki, financijski i kulturni jaz koji takav potez ini prilino neshvatljivim." Markove usne malo su se izvile. "I jo se usred svega toga pojavi ti. To je uvijek znak za uzbunu." "Mm", ree Miles. "Pa, sluaj Bijele krizanteme zapravo je ve rijeen i do svog predvienog kraja moe ii i sam. Zasad. A ovo s Novim Egiptom je bio usputan problem koji se s vremenom zakomplicirao." Stisnuo je zube. "Pokuavam izbjei nanoenje nepotrebne kolateralne tete lokalnom djeaku koji mi je postao prijatelj, i za to platio odreenu cijenu. Dobre namjere, Mark. Moj put je poploan dobrim namjerama." "Blago meni, ja ih uope nemam." Mark mu uputi neugodno pronicav pogled. "Ovo nije tvoj planet, zna. Ne moe ga popraviti." "Ne, ali... u redu, ne mogu. Ali." "No da, nastoj ne ostaviti previe razvalina za sobom. Ovo bi mi mjesto dobro dolo." "To si ve rekao." Miles je oklijevao. "Produenje ivota, kae. Je li ovo rjeenje bolje od zadnja dva pokuaja Durona koji su te onako oduevili? I koji su, oprosti mi na izrazu, umrli na laboratorijskom stolu?" "Moda. Jedino kliniko ispitivanje na ljudskom biu zasad daje razloga za nadu. Lily Durona, ako te ba zanimalo." Sad je bio red na Milesu da podigne obrve. "U redu, slubeno sam impresioniran ako je Lily bila spremna isprobati ga na sebi." Markov osmijeh malo je izgubio na toplini. "Lily je", ree, "isteklo vrijeme za ekanje." Miles zabubnja prstima po avu svojih hlaa. "Jeste li ve isprobali terapiju na starijem mukarcu? Kad smo ve kod vremena koje istjee." Miles i njegov klonski brat razmijenili su vrlo slian pogled. Mark ree: "Misli li da bismo ga uope mogli nagovoriti da pokua?"

193

"Mm, ja moda ne. Naa majka bi mogla pokuati. Zna ve, Betanka, sve za znanost." "To je dodatan razlog zbog kojeg elim to prije zapoeti klinika ispitivanja na ljudima." "Moda bi ga ak lake nagovorio dok se ishod jo smatra neizvjesnim. Vor u slubi svog Imperija i tome slino, to bi ga dirnulo u icu." "Kako je to bizarno." Miles slegne ramenima. "To ti je na grof otac." Dodao je: "Dakle, ako sklopi posao, znai li to da ete se ti i Kareen vie zadravati na Kibouu?" Mark odmahne glavom. "Mislim da u im stvar postavimo na noge daljnji razvoj prepustiti Ravenu. Krajnje je vrijeme da dobije promaknue. Nije to ona estoka konkurencija presaivanju mozga u klon kojoj sam se nadao, ali jo je sve u zaecima." Markove usne polako su se razvukle u osmijeh. "S druge strane, ako ovaj projekt donese dovoljno novca, moda u jednostavno unajmiti svoje vlastite svemirske plaenike i jacksonske gospodare kloniranja napasti direktno." Miles napravi grimasu. "A sjea li se svog zadnjeg pokuaja?" "ivo. Ti ne?" "Na mahove", suho odvrati Miles. Mark se lecne. "Iako ne sumnjam da bi admiralica Quinn obavila posao, ako se odlui za tu opciju, molio bih te da unajmi neku drugu postrojbu." Za sluaj da to nije bila samo dosjetka. Kad je u pitanju bila ova tema, s Markom se nikad nije znalo. "to ti i Kareen sljedee planirate? Jeste li si nali hotel?" "Ne, doli smo ravno s pristanita. Sljedea toka je sastanak s Fuwom, ovdje." "Zar lokalno radno vrijeme nije ve zavrilo?" Mark slegne ramenima. "Jo sam na brodskom vremenu." "Smijem li i ja prisustvovati sastanku?" "Prisustvovati smije. Ali bez upletanja." "Mm", poeo je Miles, ali njegove prigovore presjekao je povratak Jina, Roica i Kareen. Jin je bio u sedmom nebu, ali ipak je zastao da se zablene u Milesa i njegova klonskog brata dok su stajali rame uz rame, to je bila tipina reakcija na taj prizor. Milesu bi i dalje bilo drae da je Mark razliku izmeu njih dvojice odluio naglasiti na neki drugi nain, a ne prekomjernom

194

teinom, ali iz Markova smrknutog likovanja jasno se vidjelo da on nelagodu svog biolokog pretka smatra dodatnom pogodnou. Kompliciran ovjek, taj Mark. "elim pokazati svoju sfingu mami i Mini!" ree Jin. "Ne smije je unositi u komoru", odmah se uzbunio Raven. "Znam", ree Jin. "Ali smijem je prinijeti staklu. Moe li mi Roic-san pomoi da sve prenesem?" Roic je bacio pogled na prazni ured i gotovo neprimjetno odmahnuo glavom prema Milesu, opet u ulozi tjelohranitelja. Vorlynkin je primijetio kretnju i glatko rekao: "Ja u ti pomoi, Jine." Raven je mudro dodao: "Idem i ja s vama." "Zapravo", ree Miles, "mislim da je Leiber jo gore. Idemo obojica." Uto se vratio Tenbury, da nastavi prekinuto razgledavanje. Uz trzaj Markove obrve i oprotajni osmijeh Kareen, njih je troje otilo prema drugom izlazu. Miles je slijedio Vorlynkina, koji je hodao iza Jina, nosei sfingin transporter. Ustajalom tminom podzemne garae pronosili su se tugaljivi vapaji: "Vaaan! Dom!" Van. Doma. Znam kako ti je, sfingo. Mamina ga je reakcija na sfingu razoarala, pomislio je Jin, ali ne i zaudila. Zapravo mu je bila dobro poznata, a time i utjena. "Jin, ne!" rekla je, prekrivajui usne rukom. "Pa gdje e je drati?" Kad ju je podigao na bok da je mama bolje vidi, Nefertiti se mrzovoljno promekoljila pod Jinovom rukom i pokuala zalepetati krilima, no Jin, koji je imao dosta prakse s opasnijim Vihorom, nije se dao smesti. "Dobro u se brinuti za nju! Uvijek se dobro brinem, zar ne? Dola je s uputama, dakle, nita ne moe poi po zlu." U krevetu iza staklenog zida, njegova je majka protrljala elo. "Jin, ljubavi, ovaj put nije u tome stvar." Mina, koja je cijeli dan provela sklupana u dnu kreveta, sad je zainteresirano sjela. "Ogromna je! Vea od Sreke i Vihora zajedno. Zapravo i izgleda kao da je netko spojio Sreku i Vihora. Oh, mama, reci da!" Spustila se na pod i izala iz komore, praena blagim itanjem zraka zbog razlike u tlakovima izmeu komore i sobe za oporavak. "Zar je Tenbury popravio interkom?" upita Jin, koji je tek sad primijetio tu novost. "Kad je bio ovdje?" "Nije on, nego konzul Vorlynkin", ree Mina, saginjui se da pogleda u sfingine oi, koje su polako treptale. "Ima udno lice..."

195

"O, kako?" "Naao sam gdje se ukljuuje", ree Vorlynkin, naslonjen na stakleni zid, pratei cijelu scenu s neto zbunjenosti. Raven-sensei se sagnuo da uzme Mininu masku i ubaci je u sterilizator prije ponovnog koritenja. Nefertiti je pustila kande i zareala pa ju je Jin spustio na sve etiri ape. Zalepetala je krilima i zakvocala, tono kao da je koko. "Moe li letjeti?" upita Mina, dajui sfingi da joj ponjui ruku. "Mislim da ne", ree Jin. "Ima gotovo jednak raspon krila kao Vihor, ali puno je tea." "Ti narueni genetiki konstrukti obino su dekorativne, a ne funkcionalne prirode", upozori ga Raven-sensei. "Ovisno o specifikacijama kupca, naravno." Mina se namrti. "To je ba pokvareno, dati joj krila kojima ne moe letjeti." Jin je unuo na pete i poeao ivotinju po lopaticama, izmeu krila koja su se krotko sklopila dok je ona pod njegovom rukom izvijala lea u luk. Nije si mogla lizati krzno kao maka, niti istiti perje kao ptica, to znai da je Jina oekivalo mnogo zanimljivog timarenja, bar sudei po uputama. "Ba me zanima da li nesu jaja ili imaju ive bebe? Samo jednu po porodu, ili itavo leglo maia? Pitam se je li negdje jo preostao neki mujak?" I kako bi ga se mogao dokopati... "Moda mujake nisu ni napravili", razmiljao je naglas Raven-sensei. "Vjerujem da su sfinge tradicionalno enskog spola. No ovakvim patentiranim konstruktima obino se ne ugrauje sposobnost reprodukcije. Vjerojatno bi je morao klonirati i sam othraniti mlade." Jinova se mata razbuktala. Kuno kloniranje malih ivotinja nije bilo osobito teko, pod uvjetom da ima odgovarajuu opremu, nabavljenu u nekom duanu za ivotinje ili od hobista koji nadograuje postojeu opremu ili prelazi na novu. U ulinom otpadu teko bi je naao, ali sigurno se negdje moe nabaviti neto rabljeno i po jeftinoj cijeni... "Dom!" tugaljivo ree sfinga. "Ona govori!" uzvikne Mina. Lice joj se ozarilo od oduevljenja. "U uputama pie da imaju vokabular od dvadeset rijei", ree Jin. "Ne znam je li mogue da naue jo, kao papige." "Moemo pokuati..." Mama je iza stakla ispustila uzdah bespomonog majinskog protivljenja, to je u ranijim pregovorima ovog tipa obino oznaavalo da su prevalili pola puta do dogovora. To je Jinu dalo nadu. No ovaj put je rekla: "Jine, trenutno nemamo ak ni kuu u koju bismo je odveli. O ne, tek sad mi je sinulo! to se dogodilo s naim stanom i svim mojim stvarima? Sumnjam da je itko

196

godinu i pol dana plaao stanarinu za stan u kojem nitko ne stanuje. O - a raun u banci - to se dogodilo s mojim novcem nakon to su me zamrznuli? Ako nemam posao, novac, stan u kojem emo ivjeti..." "Znam da teta Lorna ima neto tvoje odjee u kutijama na tavanu", oglasi se Mina. "A pokupila je i moje i Jinove stvari. Ali morala je prodati veliki kau i kuhinjski stol i jo par veih stvari, jer nije imala mjesta za njih." Konzul Vorlynkin okrenuo se i progovorio kroz staklo, ozbiljnim tonom. "Madame Sato, sve su to rjeivi problemi, ali nijedan ne moramo rjeavati danas, a osobito ne sve njih odjednom. U sklopu istrage lorda Revizora - u kojoj ste manje-vie zatiena svjedokinja - za vae najhitnije potrebe pobrinut e se konzulat." "Moje vijee, moji prijatelji - to se dogodilo s ostalima, osim onih koje je Novi Egipat po vaim rijeima ubio ili uklonio? to ako su..." Glas joj je zamro. "Za vas je najvanije da se prvo fiziki oporavite", dometnuo je Raven-sensei, kojeg je njezin napad tjeskobe oito zabrinuo. "Istovremeno e vam se vratiti i vaa normalna psihika izdrljivost. Za dva do etiri tjedna, ne dva do etiri dana - morate si dati vremena." "Nikad nisam imala dovoljno vremena." Pritisnula je ruke uz sljepoonice. "I sad jo to grozno stvorenje...!" Vorlynkin se nakalje. "Nisam siguran da je lord Revizor dobro razmislio prije prihvaanja te ivotinje. Usprkos tome, neka zasad ostane u vrtu konzulata, zajedno s ostalim Jinovim ivotinjama. Tamo stvarno nikome ne smetaju. Zapravo su unijele dosta ivosti. Nismo dovoljno koristili taj prostor." Uzdahnula je, prekriila ruke i malo se nasmijala, pa se i usplahireni Jin smirio. "Valjda mi izgleda kao najvea prijetnja jednostavno zato to je najblia." Ali njezin pogled je potraio Jina i Minu, a ne sfingu. Kako se te veeri vie nisu namjeravali vratiti u konzulat, Vorlynkin je dopustio Jinu da preko njegove rune kom-veze porazgovara s porunikom Johannesom i da mu detaljne upute za brigu o ivotinjama dok se Jin sutra ne vrati. Johannes ak nije zvuao sarkastino to su mu natovarili dodatne poslove. Dakle, zasad je i to bilo u redu. Miles-san i Roic odveli su Leiber-senseija na razgovor u drugu prostoriju im su doli. Kasnije su se vratili, neoekivano donosei hrpu kutija s veerom iz Ayakine kavane. Miles-san je svima razglasio da za gozbu mogu zahvaliti gospoici Kareen, koja nije samo otkrila gdje nabaviti hranu i isposlovala da je dostave u postrojenje, nego je jo sve to i platila. I tako su se na kraju svi okupili na svojevrsnom pikniku u sobi za oporavak; Raven-sensei ak je jednu kutiju odnio Jinovoj mami. Kad je nakon pregleda ponovno razgrnuo zavjese, bilo je

197

to gotovo kao da opet zajedno jedu za obiteljskom trpezom. Jinu se inilo da je mama nakon veere izgledala bolje, da joj sjedenje vie nije onako naporno i da joj se u lice vratila boja. Nije ni udo, Ayakin curry uvijek je bio jako fin. Bilo je zabavno gledati kako veliki Roic sjedi na podu prekrienih nogu dok ga Mina ui rukovati tapiima. Miles-san se svojima sluio prilino vjeto za jednog galaktiara; izjavio je da je vjebao na brodu kojim je ovamo doputovao, a i u drugim prilikama u prolosti. Kad mu je izletjelo da je dvaput posjetio Staru Zemlju, Mina ga je nagovorila da im ispria neto vie o tome, iako je on uglavnom govorio o drugom putovanju, svojoj supruzi i vrtovima, gomilama razliitih vrtova. O prvom putovanju rekao je jedino da je iao iskljuivo zbog posla, da je bio u samo jednom gradu i da je tada prvi put sreo svog brata, to je Jin doivio kao zbilja bizaran komentar. Konzul Vorlynkin je na to uvukao donju usnicu i dobio zamiljen izraz lica, ali nije postavio nijedno korisno pitanje, a ni Miles-san nije dalje objanjavao. Svako malo pogledavajui upute, Jin je hranio Nefertiti sitnim zalogajima. Neke je vrste ljudske hrane smjela jesti, a druge ne, bar ne bez neugodnih probavnih posljedica. Na nesreu, Ako je ula ba u trenutku kad je sfinga imala nezgodu u najmranijem kutu prostorije, za to je zapravo bio kriv Jin, koji nije dovoljno ozbiljno shvatio njezino tiho mrmljanje Kaka! Pi-pi! dok je nemirno istraivala sobu za oporavak. Ako se uasno uzrujala i natjerala Jina da sve poisti, to je bilo fer, ali zatim je odluno ustvrdila da ivotinja ne smije tu provesti no. Za utjehu, Ravensensei na bioloki nered nije trepnuo ni okom, niti se petljao u raspravu. Jin je naposljetku obeao da e Nefertiti preko noi ostaviti u svom sklonitu na krovu. To je udobrovoljilo Ako, ali onda je Mina rekla da eli ii s njim da vidi to mjesto. Dotad su Miles-san i Roic ve otili na sastanak s lordom Markom i Suze-san, pa je konzul Vorlynkin, pogledavi prvo Jinovu mamu s druge strane stakla, rekao da e poi s njima da im pomogne nositi sfingin transporter i da provjeri je li sve dobro prolo. Jinova mu se mama zahvalno nasmijeila, pa je Jin zakljuio da je i to u redu. Dok su se u koloni sputali niza stube susreli su se s Bhavyom, Akinom prijateljicom, koja se uspuhano penjala. "Jin! Jesi li vidio Ako? Tanaka-san je treba na drugom katu - hitna krio-priprema. Neka sirota starica je kolabirala u menzi, kau da se samo sloila na pod." "Gore je na intenzivnoj s mojom mamom." Jin pokae uza stube. "I Raven-sensei je tamo." Bahvya je kimnula i otrala dalje bez osvrtanja, mahnuvi u znak zahvale. Vorlynkin se okrenuo na peti da pogleda za njom. "Da im odemo pomoi?" Jin odmahne glavom. "Ma ne, to se stalno dogaa. Dobro, ne stalno, ali otprilike svakih tjedan dana. Tanaka-san zna to treba raditi." Vorlynkin je izgledao skeptino, ali slijedio je Jina u tunele.

198

"Dosta zbunjujui prostor", zamijetio je. "Aha, tuneli pod zemljom ire se iz zgrada iznad njih, a proteu se i ispod ulica. Neki se sputaju na etiri razine, a neki na pet ili est. Morate ih sve zapamtiti." Jin je s lakoom pronaao poznatu rutu, iako su ve napustili rasvijetljenu zonu. Vorlynkin je iz jakne izvukao malu runu svjetiljku da im osvijetli put. Mina, koja je dotad hodala bez pomoi, mudro se uhvatila za iroki rukav konzulove jakne kad su zali u prostor gue tmine. Pet odmorita vie, napokon su kroz vrata izmjenjivake stanice izali na Jinov krov. Za odraslu osobu Vorlynkin se nije previe zadihao, unato tome to je teglio transporter. Jin je izgubio osjeaj za vrijeme jer u sobi za oporavak nije bilo prozora, ali sad je vidio da je vani ve vrlo kasno. Zrak je bio vlaan i prohladan, proaran rasprenim odsjajima uline rasvjete u susjedstvu, koja je svemu davala udnu smekastu notu. Zvukovi grada utiali su se kao da je ve prola pono. Ali kad su zaobili stanicu, Jin je otkrio da su njegove cerade jo podignute i zategnute i da ih vjetar nije razlabavio. U njegovu malom utoitu vladao je otuan nered zbog svih razasutih stvari koje neki dan nisu ponijeli - zato to nisu trebale njegovim ivotinjama, ili su bile prevelike i preglomazne da stanu u kombi, ili pak u tako loem stanju da se nisu dale spasiti. Runu svjetiljku je skinuo sa ice da je ponese, pa je sad krajnje beskorisno leala u konzulatu, ali Vorlynkin je susretljivo obasjavao prostor svojom dok je Jin Mini tumaio kako je ovdje ivio, a ona je uzdisala od divljenja i zavisti. Kad su je pustili iz transportera, Nefertiti nije smjesta prihvatila svoje novo boravite. unula je i nepovjerljivo se ogledala oko sebe i tek onda ukoenih nogu otila u izvidnicu. Jin je hodao za njom i usput Vorlynkina upoznao s traginom sudbinom malih pilia koji jo nisu znali letjeti. "Ne znam to bi se dogodilo kad bi pala preko ruba - bi li se strmoglavila, doleprala dolje kao odrasle kokoi ili samo odletjela." vrsti miii koje je Jin napipao ispod zlatastog krzna nisu mu olakavali procjenu. "Moda bi bilo bolje da joj sveem ue oko noge kao Miles-sanu." "Hm?" ree Vorlynkin. Jin mu je objasnio sigurnosne mjere koje je primijenio prve noi, a Vorlynkin je opet rekao: "Hm!" i zagrizao donju usnicu. Ali kutovi oiju su mu se namrekali, pa Jin nije mislio da se naljutio ili tako neto. Jinov stari leaj od izrezane plastine folije jo je bio postavljen uza zid; kad bi ostao ovdje spavati, mogao bi novu ljubimicu drati na oku. Ali to ako bude nedostajao mami? Jo bi imala Minu - a moda bi Mina htjela ostati ovdje s njim? Jin se propeo na prste da zgrabi Nefertiti kad se istegnula do pune, impresivne duine, stavila prednje ape na ogradu i zavirila preko nje. Vratila se, meutim, sama, i ne pokuavi skoiti u sigurnu smrt. Otila je u Jinov zahodski kutak i pravilno se njime posluila - Jin je Vorlynkinu usput objasnio metodu ispiranja kantom vode - a Jin ju je odmah pohvalio, da je umiri nakon zbrke u kutu sobe za oporavak. Sfinga nije ba izgledala kao da mu u potpunosti vjeruje. Protegnula se i zalepetala krilima, ali opet ih je sklopila kad je otila zaviriti preko ograde na suprotnoj strani, odakle se pruao pogled na usko parkiralite iza starog kompleksa.

199

I tamo se ukoila, zagledavi se dolje s grabeljivim arom kojim je Sreka zurila u takore u danima svoje mladosti. Krzno na hrptu joj se nakostrijeilo, krila se rairila i zatreperila, uz zlokoban umovitoukav zvuk. Zamahnula je uperastim repom. "Vrazi!" zacviljela je. "Vrazi!" "Molim?" ree zapanjeni Vorlynkin. Priao joj je i pogledao u istom smjeru; i Jin im se pridruio. Mina, koja nije osobito voljela visine, zaustavila se nekoliko koraka iza njih i upitala: "to je vidjela?" Jin nije bio siguran koliko dobro sfinga vidi nou, ali je ugledao kombi parkiran na najmranijem dijelu parkiralita i nekoliko mukaraca u tamnoj odjei koji su se kretali u dnu zgrade. Jedan je zamahnuo nekakvim dugim maljem ili palicom, a Jin je nakon tri ili etiri potmula udara zauo da prozor u prizemlju iskae iz svog okvira i rui se prema unutra, moda na tepih, sudei po priguenom zveketu. "Netko provaljuje u zgradu", apnuo je Mini preko ramena. Ona je nakon te vijesti savladala svoj strah i pridruila mu se u zurenju. "Moda su pljakai", apnula je. "to bi itko htio ukrasti odavde?" Iz zgrade su davno odnijeli upotrebljivi namjetaj i opremu; sve to je preostalo bilo je bezvrijedno ili preteko. Dva mukarca iz kombija su dovukli neto veliko i slino bavi; neto su s njom napravili i ubacili je kroz prozor, putajui da padne i otkotrlja se. Nonom omaglicom proirio se udan, snaan miris, zbog kojega se Vorlynkin trznuo i opsovao. "Nisu to pljakai", procijedio je kroz zube. "Palikue!" Zgrabio je Minu za ruku i mahnito pogledao oko sebe. Dolje je jedan od mukaraca neto ubacio kroz prozor, a onda su svi potrali prema svom vozilu. Oito su imali spremnog vozaa, jer su izjurili s parkiralita kroz provaljena vrata u ogradi od bodljikave ice dok je ljunak frcao oko njih, a kombi se jo nije ni zatvorio do kraja. Bljesnulo je naranasto svjetlo; zgrada se zatresla pod Jinovim nogama, a odjek eksplozije na parkiralitu prerastao je u potmulu tutnjavu u sudaru sa zgradama na suprotnoj strani ulice. Iz razbijenog prozora suknuo je mastan plamen, liui zrak dva metra uvis. "Vatra!" vrisnula je sfinga, nakostrijeene dlake. Oi su joj se zaokruglile kao pozlaeni tanjuri. "Vatra! Vrazi! Vatra!" "Moramo smjesta napustiti zgradu!" ree Vorlynkin; Mina je ciknula kad joj je jae stegnuo ruku. Vorlynkin je poletio prema izmjenjivaima. "Koje je stubite udaljenije od vatre?"

200

"Ne tim putem!" ree Jin. "S vanjske strane zgrade su ljestve koje se sputaju u uliicu na drugoj strani." Vorlynkin kimne i potri, vukui Minu za sobom; Jin je zgrabio Nefertiti i jurnuo za njim. Sfinga je siktala i otimala mu se iz naruja. Ima li vremena da je spremi natrag u transporter? Vjerojatno ne. Vorlynkin je dospio na suprotnu stranu krova i pronaao eline klinove. "Ja moram ii prvi, da spustim ljestve do kraja!" dovikne Jin Vorlynkinu. "Mina ide sljedea", ree Vorlynkin. "Ne mogu se ispruiti tako daleko!" Mina je zvuala kao da je na rubu suza. "Ja u te spustiti preko ruba i drati te dok ne nae uporite", ree Vorlynkin. "Jin, kreni!" "Tko e nositi Nefertiti?" Vorlynkin je progutao neku otru repliku i odgovorio: "Ja u." Jin je ispustio Nefertiti iz ruku, nadajui se da nee pobjei, te skoio preko ograde i spustio se niz ljestve bre no ikad u ivotu. Otkvaio je pomini dio ljestvi i tresnuo po njemu, molei se da nita ne zapne ili se ne odlomi. Ljestve su zaklepetale i s treskom se razvukle do pune duine. "Moe!" viknuo je uvis. Mina je mlatarala nogama iznad njegove glave, a onda je nala uporite i poela se sputati uz samo jedan prestraen cijuk. Razmak izmeu gazita doista je bio preirok za nju. Jin je zauo kako Vorlynkin psuje u visinama iznad njih, te kripu njegovih koraka i sfingine krikove "Vatra! Vrazi! Vatra!" Pomutnja je oito izazvala kratki spoj u njezinu vokabularu, jer je sad vritala i: "Veera!" Vorlynkin je jauknuo, oito s neke vee udaljenosti nego ranije, i opet opsovao. Jin je doao do tla i pruio ruke uvis da uhvati Minu, ije su tenisice nesigurno visjele u zraku jer joj je gazita ponestalo prije nego to je mogla dosegnuti tlo. "Sve je u redu! Samo se pusti!" Pala je na njega, ruei ga; oboje su se zakotrljali, osovili na noge i zagledali se uvis. I tada je Jin saznao kako sfinge lete. Mahnito lepeui krilima, Nefertiti je preplovila ogradu i poela se sputati. Nije se strmoglavila niti podigla u visine, nego se doekala na sve etiri kao maka. Slijetanje je bilo dovoljno grubo da je zastenjala kad joj je trbuh udario o tlo, ali ne tako grubo da je ita slomila. Preko ruba se napokon prebacila i Vorlynkinova visoka tamna prilika; kad je doao na dva metra iznad tla, pustio se i doskoio u poluuanj poput sfinge. Zateturao je, ali nije pao. Niz lice mu je tekla krv iz duboke trostruke ogrebotine pod lijevim okom. "Jin!" Vorlynkinov glas bio je otar i tvrd, ne ostavljajui mjesta raspravi. "Odvedi Minu ravno k mami i radi to ti doktor Durona kae. Ako se poar proiri, moda emo morati

201

evakuirati sve zgrade u kompleksu." Podigao je runu kom-vezu do usana i poeo odsjeno izgovarati kodove za dobivanje linije. Jin se bacio prema Nefertiti, a ona je kretavo odlepetala dalje. "Pusti vraju ivotinju!" zareao je Vorlynkin preko ramena, ve odmiui niz uliicu. "Oboje u trk!"

Osamnaesto poglavlje
Takozvani vlasnik starog postrojenja, Ted Fuwa, bio je manje--vie ono to je Miles i oekivao - krupan, izmoren mukarac u kasnim etrdesetim godinama koji je izgledao kao da se ugodnije osjea na gradilitu nego u sobi za sastanke, ak i kad se sastanak odrava u tako udnovatom prostoru kao to je stan madame Suze u pono. Milesa je vie iznenadila prisutnost lokalne odvjetnice konzulata, pozorne, smirene i vrste ene kutrave prosijede kose i tek neznatno vieg rasta od samog Milesa. Nije ga, dodue, zaudilo to to ju je na dolazak nakon radnog vremena nagovorila Kareen. I madame Xia zurila je u njega s istim, ako ne i veim pritajenim zanimanjem, svjesna da gleda u izvor one gomile sve bizarnijih pravnih pitanja koja je itav tjedan primala od svog dotad utogljenog i sasvim obinog klijenta. Nadao se da e veeranji dogaaji zadovoljiti svu tu znatielju. Milesu je nedostajao Vorlynkin, kojem je bilo reeno da ostane sa Sato i njezinom djecom, dok Suze nije bila presretna to su Tanaku pozvali da rijei neku medicinsku krizu, tako da je pretpostavljao da su sve nestabilne strane u pregovorima bile koliko-toliko ravnomjerno zastupljene, ma kako ih brojili: Suze i Tenbury nasuprot Marku i Kareen, svojeglavi svjedok Miles i njegov tihi partner Roic, odvjetnica koja je svako malo ubacivala neki komentar ili pitanje nad kojim bi se svi zamislili, i Fuwa sam protiv svih, iako njega Miles nije osobito alio. Madame Suze prekriila je ruke i otro se zagledala u Marka. "Jo mi niste dali nikakva jamstva da ete u budunosti zatititi siromane." "Znate, ja ne vodim dobrotvorno drutvo", razdraeno odvrati Mark. "Ali ja vodim", odbrusi Suze. "Da, ali dokle?" upita Mark. "Prije ili poslije, a ja bih rekao prije, a ne poslije, i vama e doi vrijeme da se spustite u podrum. Pa ete ionako izgubiti kontrolu nad ovim mjestom. Tenbury i Tanaka jo bi neko vrijeme mogli nastaviti rad, ali poslije toga... to?" "To sam i ja ekao", umijea se Fuwa, pomalo tugaljivim tonom. Suze ga je oinula prijezirnim pogledom i uspravnije sjela u svom velikom naslonjau, valjda da mu pokae da e se jo naekati. Miles nije bio tako siguran u to. Suzina koa imala je onu blijedu mlohavost koja

202

navijeta propadanje. Nije se moglo rei da puca od zdravlja, ak ni u ovako razdraenom raspoloenju. "Ako se ne ukljui Grupacija Durona," ree Mark, "neizbjean ishod ove prie bit e to da e postrojenje pripasti gradu, Prefekturi ili Fuwi. A prijem korisnika e prestati u svakom sluaju. ivot jedne osobe nije dovoljno dug da ovakav projekt privede kraju." "Iako bi se to u budunosti moglo promijeniti", zamijeti Kareen. "Ili e krio-zamrzavanje postati zastarjela tehnologija, a cijela ova demografska zbrka u koju se Kibou uvalio nestat e prirodnim putem", ree Mark. "Ne bih bio tako siguran u to", zamiljeno ree Miles. "Ako ljude ponu zamrzavati u dobi od osamsto, a ne osamdeset godina, igra e se ipak nastaviti, samo e se uspostaviti nova ravnotea. Dodue, teko je nagaati kako e ljudi razmiljati u dobi od osamsto godina. Kad mi je bilo dvadeset, nisam se mogao zamisliti na pragu etrdesete. A ak se ni sad ne mogu zamisliti u osamdesetoj." Suze puhne. Mark slegne ramenima. "O tome e odluivati oni, tko zna koliko desetljea ili stoljea u budunosti. Pretpostavljam da e smrt ostati jeftina i uvijek dostupna. Za nju ti ne treba visoka tehnologija." "Tijekom poetnog razdoblja tranzicije", umijea se Kareen da zaustavi daljnje uzlete mate i razgovor vrati u praktinu sadanjost, "terapija e zapravo biti besplatna, pod uvjetom da je ispitanik voljan prijaviti se za eksperimentalni protokol i potpisati suglasnost. A svi koji se prijave ivi suglasnost e ionako davati u svoje ime." Drugim rijeima, za to im suradnja madame Suze i drutva nee ni trebati. "Mislim da e Grupaciji za poetak vie odgovarati vei broj zdravih ivih ispitanika, i da e se tek onda pozabaviti teim komplikacijama do kojih je dolo zbog smrtonosnih ozljeda i krio-oivljavanja. Iako e nam svakako trebati i ti podaci." Suze je zareala. Tenbury se poeao po bradi. Kareen se zagledala u svoje nokte, podigla pogled, nasmijeila se. Miles nije bio siguran je li itko drugi primijetio Markovu neznatnu kretnju, dva prsta koja su se nakratko ispruila van i potom opet savila na njegovu trbuhu. To dvoje je metodu dobrog i loeg policajca pretvorilo u umjetnost, zadivljeno je pomislio Miles, a samo bi naivni promatra zakljuio da su svi potezi loeg policajca bili Markova ideja - ili svi potezi dobrog policajca ideja njegove partnerice, kad smo ve kod toga. Kareen je spokojno nastavila: "Ako projekt proe, Grupacija Durona dobar dio namjetenika trait e lokalno. Na primjer, ako se vi, madame Suzuki, prijavite za prvu rundu protokola, a oni se pokau uspjenima kao to se nadamo da hoe, za vas bi se moglo otvoriti radno mjesto direktorice Slube za suradnju s lokalnom zajednicom. A to bi vam pruilo priliku da se tim problemima bavite kontinuirano, i to ovdje, na licu mjesta. Sva su ova pitanja prekompleksna da bi se rijeila u jednoj noi, ali to ne znai da su tako kompleksna da se na kraju ne bi moglo iznai rjeenje."

203

"Mislite me kupiti praznom titulom? O, kao da ve nisam vidjela kako to funkcionira!" "to ete s tom titulom uiniti ovisit e prvenstveno o vama", ree Mark, tonom kao da mu se ivo fuka. "Ali za tri godine, kad se sve one komore u podzemlju isprazne, ovdje bi se stvari mogle korjenito promijeniti. Radom za nas ostali biste u sreditu dogaanja i imali biste istinski utjecaj." To nije bila budunost kakvu si je Suze zamislila; Miles je praktiki mogao uti kako joj mata kripi i povija se pod teretom promjena, kao vrata koja su se gotovo sasvim zapekla od hre. Gotovo sasvim. Upitala je svadljivim tonom: "A to je s ostalima?" "Tenburyja bih zaposlio veeras", ree Mark spremno. "Direktor pogona e nam trebati odmah - ovo mjesto svakako treba znaajne nadogradnje i popravke, poevi od sredinjeg laboratorija pa nadalje. Vjerojatno e nam" - iskosa je pogledao Fuwu - "trebati i lokalni izvoa radova. Medicinska tehniarka Tanaka takoer, Raven jami za nju. Ostali ovisno o osobi. Zahtijevam kompetentnost. Potrebni certifikati daju se srediti." Suze je sumnjiavo sijevala pogledom. Tenbury je podigao upave obrve. Odvjetnica, madame Xia, staloeno je dodala: "Prema argumentu preutnog sporazuma, gospoa Suzuki je preutna opunomoenica za sve osobe koje su ovdje zamrznute, te moe dati opu suglasnost za protokole u ime svih osoba koje su se ovdje smjestile na njezinu skrb. Vjerujem da u to mogu uvjeriti i gradskog arbitra, imajui u vidu da grad ne eli preuzeti odgovornost za nekoliko tisua siromanih krio-trupala." "ak ni ako moe prijaviti njihove glasove?" upita Miles. "ini mi se da bi ih bilo dovoljno da presude na gradskim izborima, ako ne i na izborima na razini Prefekture ili planeta." "Mislim da bih u tom pogledu mogla arbitru zajamiti - ili bar uvjerljivo sugerirati - skupe tube za ponitenje takve odluke, to mu se ne bi svidjelo." Odvjetnica se diskretno nasmijei. "Osim ako nesloga meu podnositeljima peticije ne dotjera stvar pred suca, a u takvom sluaju ne mogu jamiti ishod, jer u toj toki sve dobiva javnu i politiku dimenziju. Ja zapravo vei dio radnog vremena troim na to da moji klijenti ne dou pred sud." "Javna i politika dimenzija zvui kao posao za grupu madame Sato, ili neku slinu skupinu", ree Miles. "ao mi je to nismo ukrali i drugih dvoje lanova njezina vijea dok smo mogli. Sad bismo imali i njih." Iako bi pokuaj da iznesu tri krio-trupla iz riznice Novog Egipta zasigurno potrajao due i moda ne bi onako glatko proao. "Lorde Vorkosigan, odvjetnika tajna ima svoje granice", upozori ga Xia. Dobronamjerno, inilo mu se. "Diplomatski imunitet?"

204

"Vrijedi za vas. Ne za mene. Ali u ovom sluaju, s obzirom na kaznene prijave protiv Novog Egipta koje e sigurno uslijediti, moda postoje zakoniti naini da se gospodina Kanga i gospou Khosla preotme njihovim tamniarima. Za poetak, moemo im uputiti poziv za svjedoenje." Miles je s potovanjem naklonio glavu. "Pod uvjetom da se Novom Egiptu ne da prilika da ih unite en route." "O tome svakako treba voditi rauna pri odabiru pravog pristupa, da." Mark uperi prst. "Kareen, neka nam ona bude odvjetnica." Xia se oprezno nasmijei. "Zapravo ve imam pune ruke posla. Veeras sam uspjela doi samo zato to je radno vrijeme gotovo." "Partnerica ili namjetenica?" "Ja? Jedna sam od troje suradnika u odjelu za galaktike poslove moje tvrtke. Nadreeni nam je partner tvrtki." "Grupacija Durona svakako e trebati stalnog lokalnog pravnog savjetnika", promrmlja Kareen. "Moda bi bilo najbolje da ponemo razgovorom o plai... kasnije." Xia je na to odmahnula rukom, zasad. "U svakom sluaju, gospoo Suzuki, vama bih predloila da razmislite o tome to je za vae korisnike bolje kao dugorono praktino rjeenje. Vi sluite jednoj zajednici; ova tehnologija ima potencijala sluiti cijelom planetu. Ako..." Prozori su se zatresli jer je vani neto grunulo. Roic je skoio na noge i zagledao se u no. "Koji vrag...?" "To je zvualo kao da je jako blizu", ree Xia uznemireno. "Je li to dolo od nas?" ree madame Suze. "Tenbury..." "Moda je tvornica plastike do nas", ree Fuwa, pridruivi se Roicu. "Iako ne znam to bi tamo radili u ovo doba. Ili moda neto s ulice... sudar?" Ali ovdanja gradska mrea za kontrolu prometa sudare je pretvorila u pravu rijetkost, pomisli Miles. "Teko je odrediti smjer", ree Tenbury, koji se takoer istezao da vidi. "Idi na krov i pogledaj", naredi madame Suze. Tenbury je ve bio na pola puta do vrata kad je zazvonila Milesova runa kom-veza, na osiguranom kanalu za hitne sluajeve. Vorlynkin. To nije dobro. Miles je shvatio da je na nogama, a da se ne sjea kako je ustao. "Vorkosigan."

205

"Lorde Revizore." Vorlynkin je zvuao zadihano. "Tim palikua - izbrojio sam etvoricu upravo je ubacio zapaljivu bombu kroz prozor u prizemlju toplinske stanice. Mislim da je asterzin - u svakom sluaju neki dvokomponentni tekui pospjeiva gorenja." "Pozovite lokalne vatrogasce!" "Ve jesam, gospodine." Vorlynkinov govor poprimao je ritam iz njegovih vojnikih dana, usputno je primijetio Miles. "I policiju. Samo to nisu stigli." "Pametno." "Trenutno provjeravam ima li jo uljeza. Nisam jo nikoga uoio. Prilino sam siguran da u toplinskoj stanici nema nikoga - ne mogu rei to je ispod." "Neka veza ostane otvorena." "U redu, gospodine." Miles se okrenuo na peti i vidio da svi zure u Fuwu, koji im je uasnuto uzvraao pogled. "Nisam ja!" izvoa je praktiki zajecao. "Ne ovaj put! Zato bih to radio sad? Pa samo to se nisam rijeio tog smea!" "Moji izmjenjivai topline!" vikne Tenbury i opet krene prema vratima. "Ako se srue, svi e se poeti odmrzavati!" Suze ga je zgrabila za rukav. "Moji izmjenjivai topline!" vikne Fuwa. "Moje postrojenje!" "Tenbury." Madame Suze prodrmala je nadstojniku ruku, da naglasi vanost svojih rijei. "Reci svima koje vidi da izau iz zgrada i okupe se na otvorenom prostoru pred zgradom za prijem. Ja u probuditi i upozoriti sve na ovom katu." Proelje zgrade za prijem korisnika bilo je na suprotnoj strani od trenutne lokacije poara u etverodijelnom kompleksu. Tlocrt kompleksa gorio je, da se tako izrazi, u Milesovu unutarnjem oku. Dakle poar su podmetnuli to su mogli dalje od zgrade za prijem i ljudi u njoj. To smrdi na diverziju. "Da se pridruimo Vorlynkinu?" upita Roic, propinjui se kao konj pred poetak utrke. "Ne. Leiberu. Sve to je zanimljivo dogodit e se u Leiberovoj blizini." Roicove oi rairile su se kad je shvatio implikacije; Miles nije morao rei nita vie od toga. "Ah." "Suze, mi emo upozoriti ljude u zgradi za prijem", dodao je Miles. Madame Suze, ve bez daha i drei se za srce, kimnula je i rekla: "Znam da je Tanaka na drugom katu. Mislim da je upravo zapoela krio-pripremu."

206

"Javit emo joj, kao i naim ljudima." Mahnula je u znak zahvale i oteturala van. Xia je pola s njom da joj pomogne, uz niz pronicavih pitanja o tome gdje se jo mogu pronai usnuli stanari u ovo doba noi. Tenbury je otrao ispred njih. Miles i Roic slijedili su ih iz sobe, no potom su skrenuli u suprotnom smjeru, prema najbliim stubama. Kroz vrata ureda, Miles je primijetio da Mark i Kareen zaustavljaju Fuwu. Uhvatili su ga za laktove, a njihova zajednika sila krupnog je mukarca oito iznenadila do te mjere da se zamalo sruio na lea. "Fuwa-san," poeo je Mark svojim najuljudnijim glasom, "dajte da porazgovaramo o snienju cijene." Jin je zadnje stube preao posrui, uspuhan, s Nefertiti u naruju. Ranije, kad je Vorlynkin nestao iza ugla, iz nekog mu se nejasnog razloga otrgnula i mimo njega proiala u uliicu iza toplinske stanice. Jin se bacio na nju i uspio je uhvatiti istom sreom. Bar je u tom trenutku to smatrao sreom. Odonda se sfingina kilaa u najmanju ruku udvostruila. Reala je bez prestanka, ispustila obilje dlaka i perja po njegovoj koulji, ali nije ga pokuala ogrepsti. "Vrata", zasoptao je Jin, a Mina je kimnula i irom ih otvorila. Na vratima je s njihove strane pisalo, Poarna vrata: ne blokiraj. Znai li to da mogu zaustaviti poar? Jin se nadao da nee biti u prilici da sazna. Nefertiti se opet uzvrpoljila i naposljetku iskoila iz Jinova znojnog, malaksalog stiska tono u trenutku kad su se niz hodnik spustili do sobe za oporavak. Ako nita drugo, bar je pobjegla u ograeni prostor. Leiber-sensei, koji je bezvoljno sjedio na izubijanoj sklopivoj stolici i zabrinuto zurio u prazno, trgnuo se i uspravio kad su uli. "Mislio sam da si se otiao rijeiti tog stvora!" rekao je, gledajui sfingu s antipatijom. Mama je sjela u krevetu. "Jin? Mina? to se dogaa?" "Ninde, mama!" objavi Mina bez daha. "Vidjeli smo ih! Zapalili su Jinovo skrovite!" "Molim?" "Ma nisu bili ninde", nestrpljivo ree Jin. "Samo neki glupi tipovi obueni u crno." "Ima li to neke veze s udnim udarom koji se zauo kroz zidove prije nekoliko minuta?" upita njegova majka. Jin kimne. "Izbliza je bilo jo glasnije. Konzul Vorlynkin je rekao da je rije o nekakvom tekuem sredstvu za izazivanje poara." Majka je osupnuto udahnula. "Koliko ste mu bili blizu?"

207

"Bili smo navrh krova i gledali dolje ravno u njih!" ree Mina. "Vatrena kugla je sva bila naranasta i crna!" Leiber-sensei je ustao i vrsto stisnuo naslon svoje stolice, odiui nelagodom. "Gdje je Raven-sensei?" ree Jin. "Vorlynkin je rekao da mu trebamo rei za poar i onda raditi to nam on kae." "Spustio se na drugi kat da pomogne tehniarki Tanaki oko krio-pripreme", ree Leibersensei. Jinova mama izvukla se iz kreveta i dola do zida svoje komore, pritisnuvi rukama staklo. "Jin, moda bi bilo bolje da otri dolje i javi im to se dogaa. Je li se poar jako brzo irio?" "Nismo jo mogli procijeniti." "Moda bih trebao pronai sobu s prozorom da pogledam", ree Leiber-sensei. "Kamo je Stefin otiao?" upita njihova majka. "Trebao je paziti na vas dvoje!" "Mislim da je otiao traiti druge ninde", ree Mina. Pritisnula je ruku na usne. "Zar to ne bi trebao biti posao onog orunika Roica?" "On je vjerojatno s Miles-sanom", dovikne Jin, koji se ponovno zaputio prema vratima. "Mina, ne daj da Nefertiti izae!" Leiber-sensei slijedio je Jina u stopu. I zatim prestraeno ustuknuo pred vratima koja je netko izvana otvorio nogom. Mina je vrisnula. A i Nefertiti. "Vrazi, vrazi!" kretala je, mahnito se uzlepetavi po sobi prije skakanja na stol. O, Nefertiti, kako si samo u pravu, pomisli Jin, uzmiui kad su se ef Hans i narednik Oki progurali u sobu za oporavak. Obojica su bili zadihani i bijesni, i mnogo, mnogo vei sad kad su se nadvijali nad njim nego ranije, dok su slinili i hrkali na podu ureda u garai. Nisu vie bili u izguvanim bolnikim odorama plave boje, nego su se presvukli u sive hlae, koje su izgledale kao da su dio uniforme, i u jakne od tekog sukna, s pojasovima za opremu i glomaznim izmama, ali bez ikakva znakovlja, ploica s imenima ili bilo kakvih drugih identifikacijskih oznaka. "Tu si, govno glupo! Konano!" zareao je visoki Hans na Leiber-senseija, koji se povukao sve do stola i problijedio. "Koji vrag...?" rekao je iroki Oki, zurei u njihovu publiku. "to ova djeca tu rade? Onaj majmun Akabane nije spominjao nikakvu djecu."

208

"Nema veze, samo ga zgrabi." Oki ga poslua, prilazei Leiber-senseiju i okreui ga leima prema sebi. Neto je napravio s policijskom palicom koju je drao u ruci i povukao znanstvenikovu ruku na lea. Leiber-sensei je zajaukao. "Pustite ga!" vikne Jinova mama kroz staklo. Hansova glava se okrenula i pogled suzio. "I ja kaem koji vrag! To je ona kuja Sato! Oito su je probudili. Bome nam je pala sjekira u med! Oki, zgrabi i nju!" "Ti je zgrabi. Ja ve imam pune ruke posla", odbrusi njegov kompanjon. Leiber-sensei pokuao se oduprijeti tako to je sav klonuo. Zamalo je uspio kliznuti iz otmiareva stiska, ali Oki ga je ipak podigao na noge, izvukao ruku u kojoj je drao palicu i udario njome po bedru Leibersenseija uz glasno elektrino pucketanje. Leiber-sensei je jo jednom viknuo, jako glasno. Iznenaeno udahnuvi, Oki se lecnuo i zamalo ga ispustio. Strujni udar oito je proao kroz tijelo njegove rtve i produio u ruku kojom ga je Oki drao. Ipak je ponovno pojaao stisak prije negoli je uzdrhtali znanstvenik uspio pobjei. Hans je doao do kabine i udario po kontrolnom mehanizmu brave; vrata su kliznula u stranu uz itanje zraka. "Ne!" ree Jin, obuzet takvom panikom da mu se zamaglilo pred oima. "Ona jo ne smije izai! Razboljet e se!" "Kad Akabane zavri s njom bit e joj jo puno gore", zarei Hans. Bacio se prema njihovoj mami, koja je skoila na krevet i zatim na pod na drugoj strani. Malo je nedostajalo da doe do vrata i slobode, ali on se opet bacio na nju, uhvatio je za ruku i zavrtio je prema staklenom zidu, koji je pogodila uz muan udar. Grubo ju je izvukao iz kabine. Dok je teturala, njezina duga kosa rasula se na sve strane. "Ne, ne smijete uzeti moju mamu!" vrisne Mina. "Tek nam se vratila!" Dohvatila je stolicu na sklapanje, zaklopila je i zamahnula njome najjae to je mogla. Mogue je da je efa osiguranja htjela udariti u trbuh, ali bila je malena i dok se okretala oko svoje osi da dobije zamah, ciljala je napamet. Tako su ga nogari stolice umjesto u trbuh pogodili ravno u meunoje - ali ne dovoljno jako. Presavinuo se u struku i pritom izgovorio zbilja odvratne rijei, ali nije pustio ruku njihove mame. Drugom je akom oamario Minu, koja je uplakana pala na stranjicu. Mama ga je pokuala udariti nogom, preciznije od Mine, ali bila je bosa i zastraujue zadihana. "Kako se usuuje... taknuti... moju djecu, ti... odvratni ubojico!" Prisjetivi se krvi koja je Vorlynkinu curila niz lice, Jin je jurnuo oko stola na kojem je ukoenih nogu stajala Nefertiti. Dlake du tamnog hrpta bile su nakostrijeene, lepetala je krilima, mahala repom i neartikulirano vritala. Zgrabio ju je i bacio na Okija, koji mu je bio blii. iroki mukarac je zaurlao i zamahnuo svojom elektrinom palicom, ali dohvatio je samo pera na krilima, koja su uasno zasmrdjela kad ih je oprio. Nefertiti je skoila s njega i usput mu razderala jaknu, no uspjela mu je zadati samo jednu plitku krvavu ogrebotinu na debeloj iji. Ali

209

za to vrijeme mu se Leiber-sensei uspio oteti iz stiska. Znanstvenik je posrtao i epao, izmiui se zamahnutoj palici. "Oh, pobogu!" ree Hans. "Akabane nije rekao da emo morati oteti cijelo vraje pleme!" Kad se Jin oborene glave zaletio prema njemu s nekom ludom idejom da e ga udariti u trbuh, Hans je divljaki odgurnuo njegovu mamu, a ona je pala i otklizala po podu sve do Mine, koja je odmah poletjela k njoj. Visoki mukarac posegnuo je za Jinom, uhvatio ga za kosu i okrenuo. Jin je vrisnuo, a na oi su mu od boli izbile suze. Zauo je udan kljocaj pokraj uha i razroko pogledao u tom smjeru. Pokraj lica mu je sijevnula elina otrica, duga najmanje petnaest centimetara, i smjestila se ispod njegove podignute brade. "Da se nitko nije maknuo!" zaurla ef Hans. Svi su se ukipili. Hans nestrpljivo doda: "Ne ti, Oki!" "Hans, ne, on je samo dijete!" "Nakon dana koji smo proivjeli, ne izazivaj me!" Ostali nisu mogli dobiti bolji dokaz da Hans ne blefira od Okijeva uvjerenog i uasnutog lica, pomislio je Jin. Osjeao je kako mu se otrica zarezuje u kou, a vlasi kose iskau iz bolno zategnutog skalpa. "Dobro", ree Hans. iroka prsa na koja je Jin bio pritisnut podigla su se pri udisaju, a moda i zbog hvatanja ravnotee. Je li mogue da je i visoki mukarac prestraen? Ta ga udna pomisao nije nimalo umirila. "Svi se pristojno ponaajte ili u vrajem balavcu prerezati grkljan, jasno? Ti, prestani se mekoljiti!" Drei Jina za kosu, zatresao mu je glavu. Jinova mama, koja je ostala na podu, zurila je u Hansa hladnim i bijesnim pogledom, no glas joj je bio rezak od straha kad je rekla: "Jine, ne mii se!" Jin je vidio da Leiber-sensei guta knedlu. epava sfinga nala je zaklon u sjenama pod stolom. uala je i ojaeno mumljala: "Vrazi, vrazi, boli, van, dom, boli!" To i disanje ljudi bili su jedini zvukovi u sobi bez prozora. Hans se uspravi. "Tako je ve bolje. A sad, mali, ti gurni ruke u depove." Pogledavi mamu, Jin ga poslua. "Sato, ti ustani. I ti, doktore, i stavi ruke na glavu. Sato, uhvati minikuju za ruku svojom desnom rukom. Sad ete lijepo svi izai van u koloni, posluno, da vas ne dohvati Oki i njegova palica. Namjesti je na visoki napon, Oki!" iroki mukarac je progutao knedlu, kimnuo i usprtljao se oko prekidaa u dnu drka. "Slijedite Okija kroz vrata i skrenite desno. Sato prva, Leiber iza nje, onda ja."

210

Mama, ije je lice bilo sasvim nepomino i usredotoeno, grevito je uhvatila Minu za ruku. Ustale su zajedno. Mamine bose noge neujno su doticale pod, podstavljena halja lepetala joj je oko listova. Prestraena Mina klipsala je uz nju, mrcajui. Leiber-sensei izgledao bi smijeno onako podignutih ruku, kao da se igra djeje pjesmice u kojoj treba pokazivati nos, ui i glavu, da nije bio tako smrknut, blijed i drhtav. Jin je ekao da stisak na njegovoj kosi popusti i da ga otrica noa prestane tako jako pritiskati, kako bi se mogao izviti i pobjei, ali krupne ake nisu poputale svoj stisak. Slijedili su ostale u hodnik. Jinove noge jedva su doticale pod dok ga je Hans vukao. Skrenuli su desno i napravili moda tri koraka prema stubitu na kraju hodnika. Iza njih se zauo dubok glas orunika Roica: "Stoj!" ef Hans okrenuo se na peti i dalje drei Jina pred sobom. Hodnikom je iz smjera stubita na drugom kraju prema njima koraao Roic. Miles-san trao je da odri korak s njim, dok je Raven-sensei nekako izvirivao iza njegovih lea. Roic je podigao desnu ruku, drei u ruci neto nejasno to Jinove oi, pune suza od boli, nisu mogle razabrati. Lice mu je bilo uasno udno, hladno i distancirano, kao da na njemu uope i nema izraza. Jin je osjetio kad se njegov otmiar lecnuo. Otrica noa zarezala mu se dublje u kou. Hans zaurla: "Opet ti! Ispusti taj prokleti oa..." U ruci Roic-sana bljesnulo je bijelo svjetlo, praeno neobinim zujanjem. Svijet, ili moda Jinova glava, rasprsnuo se u otrom pljusku raznobojne kie. Kia je postala crna i on je potonuo pod njezinim naletom.

Devetnaesto poglavlje
Na Roicovo iznenaenje, u zarobljavanju preostalog zatitara iz Novog Egipta pomogao mu je doktor Leiber. Oki je zgrabio znanstvenika kad je zauo Roicov povik, valjda zato da sprijei njegov bijeg, i poslije toga ga se vie nije mogao rijeiti. Leiber se objesio na iroku ruku koja ga je pokuavala otresti, okreui se, izvijajui i izmiui elektrinoj palici teke kategorije tono onoliko dugo koliko je Roicu trebalo da prijee udaljenost do njih i Okiju uperi oamut meu oi iz neposredne blizine. "Predaj se, Oki", dobroudno ga je posavjetovao Roic. "Sve je bilo gotovo im sam poslao vaa priznanja. Pa mislio sam da ste to shvatili." Zarobljen i prikovan Roicovim postojanim nepomirljivim pogledom koliko i orujem koje mu je bilo upereno u glavu, Oki je nevoljko ispruio desnu ruku u stranu i ispustio elektrinu palicu, a ona je s treskom pala na pod. im se predao, Leiber se maknuo od njega. Soptao je, ali bar je za promjenu stajao uzdignute glave. Oki nije ekao zapovijed, nego je sam spojio ruke na glavi i ostao tako stajati. Izgledao je krajnje utueno.

211

Uzrujana madame Sato kleknula je na pod da privue mlitavo tijelo svog sina. Onesvijeteni djeak bio je blijed, ali Roic je zadovoljno uoio da je porezotina na njegovu vratu zapravo samo plitka ogrebotina koja gotovo i ne krvari. "Gospoo, ao mi je to je oamutna izmaglica zahvatila Jina", ree joj Roic. "Ali nauio sam da je talake situacije ovog tipa najbolje rijeiti po kratkom postupku. Nije dobro da se zahuktaju." "Ovo je nona mora", zastenjala je ona. Roic je na to kimnuo glavom, dodajui: "Ali sad je zavrila, gospoo. Raven e Jinu smjesta dati sinergin - zakolutao je oima prema Ravenu da ga pouri - "i kad se probudi nee ak imati ni glavobolju." Raven je shvatio poruku i otrao po lijek u sobu za oporavak. Milord je doetao do njih, prisvojio elektrinu palicu i zagledao se u njihova zarobljenika radoznalim i studioznim pogledom biologa koji planira seciranje obeavajueg novog uzorka. Oki mu je zbunjeno uzvraao pogled. "Tko ste, kvragu, svi vi?" "S vae toke gledita", odvrati milord, "rekao bih da smo sluba za dostavu vae karme. Kog vraga vi i va pajda Hans niste pobjegli glavom bez obzira dok ste danas jo imali priliku za to? Ili tonije, juer. Zato ste se uope vratili efovima?" "Znate, mi imamo obitelji." Milord podigne obrve. Zar mu to nije ranije palo na pamet, zapitao se Roic. "Ako ih niste htjeli osramotiti, rekao bih da kasnite nekih osamnaest mjeseci." Oki se malo zanjihao. "Zbog njih, i novca." Milordove obrve podigle su se jo vie. Oki ree obrambenim tonom: "Prvi put u ivotu sam dobro zaraivao. Kupili smo kuu." Roicu je neto govorilo da Oki nije bio tip sklon raspojasanom ivotu. Poe li se od pretpostavke da je sluba osiguranja u postrojenju Novog Egipta imala koliko-toliko pristojne postupke za selekciju novih namjetenika, vjerojatno je bio poten ovjek dok ga efovi nisu povukli u blato. Roic je iskosa pogledao milorda, spremajui se da mu uputi mig u tom smislu, ali milord je ve bio na pravom putu. "ak ni sad nije prekasno da umanjite tetu. Zna li netko to je lokalna inaica Carskog svjedoka? Neto takvo moraju imati." "Vjerujem da bi to bio prefekturni svjedok, milorde", ree Roic.

212

"Stjecajem okolnosti, za mene radi izvrsna odvjetnica koja bi vam mogla pruiti pravnu pomo, pod uvjetom da se pravovremeno odluite na suradnju sa mnom", ree milord njihovu zarobljeniku. "A pravovremeno znai, ove sekunde." Roic je prepoznao svoj lagvort i vre stegnuo oamut, zurei Okiju u oi preko cijevi da ostavi jai dojam. "Kamo ste to bili poveli Leibera i Sato?" upita milord. "Pretpostavljam ne u etnju." "Akabane nas eka na ulici pred zgradom, u kombiju", promrmlja Oki. "Voditelj financija u Novom Egiptu? Sam?" Oki ovlai usnice. "Znate, oekivali smo samo Leibera." Milordu zasjae oi. "Njega elimo, Roic - inflagrante delicto, po mogunosti uz uhienje na licu mjesta. Neprijateljeva pogreka je taktiki poklon koji se ne smije troiti uludo." Oki je dodao, a da ga nitko nije ni pitao: "Oni su se spremali okruiti odvjetnicima predsjednik Kim, i Choi, koji vodi Operativu, i Napak, onaj voditelj istraivanja. Akabane nas je uhvatio poslije velikog sastanka - rekao je da je oito da emo on i mi biti rtveni jarci, da e nas ostala trojica ujutro predati bez pardona ako nita ne poduzmemo. A ve je otprije znao da je moj ogor u Osloboditeljima nasljea i..." "Podijeli i posij paniku, ah", ree milord, dosta zadovoljnim tonom. "To tota objanjava. Pouri, Roic. Akabane e sigurno odmagliti im se pojavi policija." Raven se vraao s medicinskim priborom. Roic je oamut nakratko predao milordu te stao iza Okija i svezao mu ruke na leima svojim lisicama. Opet preuzevi oamut od bezizraajnog milorda, zgrabio je Leibera za nadlakticu i potrao prema stubama u dnu hodnika. "to u vam ja?" upitao je poneto uzbunjeni Leiber dok su brzali niza stube. "Moete identificirati Akabanea. Na kraju krajeva, ne bih elio oamutiti pogrenog tipa." "Prilino ste laki na okidau." "Bez brige. Imam dozvolu za oamuivanje." "Mislio sam da se to zove dozvola za ubijanje." Roic napravi grimasu. "Imam i to. Ali ne biste vjerovali koliko formulara poslije morate ispuniti." Leiber oito nije znao treba li to shvatiti kao vic ili ne, to mu Roic nije zamjerio, jer ni sam nije bio siguran. Spomenuti postupak nije mu bio bogzna kako zabavan ni onda, a ni u retrospektivi.

213

Proli su kroz teka metalna vrata na kraju zgrade za prijem, skrenuli lijevo i iza sljedeeg ugla izbili pred iroko proelje zgrade. Kratak, polukruni kolni prilaz u sredini vodio je do natkrivenog ulaznog prostora pred kojim su se neko nedvojbeno iskrcavali pacijenti i posjetitelji. Prilaz je uokvirivao otunu povrinu koja je u prolosti vjerojatno bila uredan travnjak s nasadima, ali je u meuvremenu zarasla u korov. Usprkos nedostatku javne rasvjete, mnotvo treperavih runih svjetiljki otkrivalo je gomilu postarijih ljudi, odjevenih ili razodjevenih u razliitoj mjeri, koji su se vrzmali po prilazu i nekadanjem travnjaku. Na Roicovo olakanje, u nonoj izmaglici na drugoj strani kompleksa nije bilo naranastog odsjaja plamena nego samo razliito obojenih rotirajuih svjetala, to je cijelom prizoru pred njima davalo ugoaj plesne zabave. Uz proelje zgrade protezao se parkiralini prostor u dva reda - Roic je iza zgrade za prijem pacijenata ugledao kraj upravne zgrade i mentalno smjestio prostrani ured madame Suze na najvii kat. U prostoru koji se nastavljao iza parkiralita, postrojenje je bilo ograeno dotrajalom ogradom od bodljikave ice. Na ulici je dosta daleko bilo parkirano jedno ili dva mrana vozila, ali zato je odmah iza uruene uvarove kuice na ulazu u sjeni ekao poznati kombi. A velika ulazna vrata u kompleks bila su, kako zanimljivo, obijena i irom rastvorena. "U redu", ree Roic. "Priekajte da se sklonim iza kuice, a onda idite na kraj travnjaka i motajte se uokolo kao ostali. Potrudite se da budete vidljivi s ulice, ali nemojte se pribliavati kolnom prilazu." "ekajte, to vi mene koristite kao mamac?" ogoreno upita Leiber. "Mislio sam da elite da identificiram Akabanea!" "Tono tako", razborito odvrati Roic. "Nitko osim njega nema razloga da vas otima. Osim toga, to e ga izmamiti iz vozila i u kompleks." Nadam se. "Zato je to bitno?" "Prvo, ne mogu ga oamutiti kroz oplatu kombija, i drugo, u nedostatku boljega lord Mark ga uvijek moe optuiti za ometanje posjeda. Onda e morati ostati u pritvoru preko noi, a do jutra e ve biti prekasno da se izvue." "Mislio sam da je vlasnik onaj Fuwa." "Ako lord Mark dosad ve nije postao vlasnik, uope ga ne poznam." Dodue, njega nitko i nije istinski poznavao, ak ni milord. Dobro, moda gospoica Kareen. "Krenite." Roic je ohrabrujue pogurnuo Leibera i zatim kroz mjestimine sjene diskretno odetao u zaklon uvarove kuice na strani okrenutoj prema zgradi, koja se s ulice nije vidjela. Leiber je dosta uvjerljivo bauljao po korovu, iako u krugu koji je za Roicov ukus bio nekoliko metara preirok. Zbunjeno je pogledavao uvis i oko sebe, otkrivajui profil i cijelo lice. Roic u prvi mah nije bio siguran hoe li Akabane zagristi udicu i ve je poeo smiljati sljedeu smicalicu kad se kombi polako provezao mimo kuice. Roic se pognuo u sjeni.

214

U jednom se groznom trenutku pitao je li krivo procijenio situaciju - bilo bi dovoljno da Akabane podigne kombi na visinu glave i spusti ga na svoju rtvu dostatnom silinom, i Leiber vie nikad nikome nita ne bi priznao. Netko je jednom prilikom istu stvar pokuao napraviti milordu, koji je to Roicu opisao kao opetovano gaenje golemom izmom kojoj je nedostajalo nekoliko centimetara da ga pretvori u mrlju na ploniku. Roic se napregnuo kao trka pred poetak utrke, spreman pojuriti u pomo svom mamcu. Moda su lokalna vozila imala sigurnosne senzore za spreavanje takvih nesrea, ili je Akabanea obeshrabrila prisutnost stotinjak svjedoka. U svakom sluaju kombi, ija su se bona vrata ve otvarala, samo se popeo na travnjak i zaklonio Leibera od pogleda staraca, koji su ionako uglavnom krivili vrat da vide odakle dopiru rotirajua svjetla. Iz kombija je prema Leiberu iskoila tamna prilika, a on je uzmaknuo. Roic je naciljao u koljeno, obarajui priliku koja je prigueno uzviknula od iznenaenja i bijesa. U nekoliko brzih koraka, Roic je bio u poloaju da svoje omiljeno niskonaponsko sredstvo za neutralizaciju protivnika stavi na Akabaneov potiljak, na udaljenosti iz koje nema promaaja. "Brzo, pomozite mi da ga ubacim u kombi", ree Roic Leiberu, koji je uspuhano kimnuo i posluao ga. Pokazalo se da je voditelj financijskih poslova Akabane izgledom tipian lokalac - mogao bi proi za Ravenova nevaljalog sredovjenog ujaka ili strica, da je klonirani Durona bio u posjedu ikakvih ujaka ili strieva. Dodue, Akabane u ovoj toki vie nije izgledao osobito nevaljalo, samo blijedo i klonulo. I poraeno, nadao se Roic. Iako se milord ve danima nadmudrivao s klikom iz Novog Egipta, Roicu je ovo bio prvi direktan pogled u lice neprijatelja, izuzme li se nekoliko vid-snimaka. Dosad se sva akcija odvijala na daljinu, kao u svemirskom ratovanju. Ili kao u nekoj bizarnoj, mutiranoj verziji aha gdje se pravila mijenjaju nakon svakog drugog poteza. Milordov impresivni otac, bivi svemirski admiral, tu bi se vjerojatno osjeao kao kod svoje kue, sam milord praktiki nije ni trepnuo, ali Roicu je sve to bilo nekako udno, beskrvno i distancirano, iako je bio zahvalan na izostanku krvi. Tu se Roic zapitao kako li je tek bilo zbunjenim ljudima iz krio-korporacije kad se niotkuda stvorio milord i zapoeo svoje neoekivano haraenje po njihovim poslovima, i to kad su ve bili uvjereni da su sve tako uredno pospremili. Ta mu je vizija izmamila osmijeh na lice, premda takav osmijeh da je Leiber pred njim ustuknuo od nelagode. Krajikom oka Roic je spazio svjetla vozila za hitne intervencije koja su skretala u ulicu; jo koja sekunda i bit e u kompleksu. "Stopite se s mnotvom pa se naemo kod stranjeg ulaza", rekao je Leiberu te zatim i sam posluao vlastiti savjet. Stapanje s mnotvom u njegovu je sluaju bilo malo kakljivo, jer je bio za glavu vii i otprilike stotinjak godina mlai od ljudi oko njega. No u tom se trenutku dogaalo toliko drugih stvari da nitko nije obraao osobitu pozornost na njega. Nekoliko koraka iza njega pristigao je i Leiber. "To je to?" upita on.

215

Roic kimne. "Za ostalo e se pobrinuti milord. Igranje lovice oamutom je zavreno." Roic si je priutio trenutak skromnog zadovoljstva obavljenim poslom. "Od ovog trenutka sve e biti rijei. A one nisu moj posao." Nakon zamiljene stanke dodao je: "Hvala bogu." Jin je zatreptao i shvatio da gleda u strop - sobe za oporavak, utvrdio je kad je okrenuo glavu. Dodirnuo si je lice, koje se arilo, i nekoliko puta otvorio i zatvorio oi, ali nije osjeao nikakvu posebnu muninu ili oamuenost. Nije se, dodue, osjeao ni osobito dobro. Vie nekako bezveze. inilo se da lei na jednom od nekoliko povienih, uskih kreveta-stolova u sobi. Nije bilo plahti pa mu je ispucana stara plastika neugodno trljala kou. "Jin, jesi li dobro?" Podigao se na lakat i vidio da se mama naginje preko ruba kreveta-stola. Ponovno je na licu imala svoju masku za filtriranje, haljetak joj je bio vrsto stegnut oko struka, a njezine oi zabrinuto su ga motrile. "Valjda." Opet je protrljao lice i zatim poeao tjeme koje ga je jo boljelo zbog ranijeg potezanja za kosu. Mina je doskakutala do mame i s velikim zanimanjem pogledala Jina. "Orunik Roic je pucao u tebe. To nikad prije nisam vidjela u stvarnom ivotu." Nije ni Jin. Bio je to jako udan osjeaj. Prvi put se zapitao to je zapravo proivio Milessan kad ga je pogodila ona iglina granata. Naravno, Jin je pretpostavljao da se to nije moglo usporediti s pukim oamuivanjem, ali onaj bizarni trenutak dok je gledao u neumoljivo lice orunika Roica, osjeajui se tako bespomono i zakanjelo i kao da mu svijet otimaju ljudi na koje nikako ne moe utjecati... Namrtio se. Nikako mu se to nije svialo. "Nije slomljena", zauo se glas Raven-senseija. "Ja nemam takav osjeaj", uzvratio je Vorlynkinov glas. Jin se okrenuo na drugu stranu i vidio da su obojica kod susjednog stola. Vorlynkin je sjedio, a noge su mu visjele preko ruba. Njegova gornja jakna irokih rukava leala je sa strane, zajedno s donjom, a rukavi koulje bili su podvrnuti. Raven-sensei je stajao pred njim i opipavao mu lijevu ruku, koju je Vorlynkin pridravao na prilino obramben nain. Vorlynkinovo lice bilo je umiveno, pa se sad vidjelo da su Nefertitine kande ostavile trag u obliku tri tanke crvene crte, sada zatiene sjajnom povrinom prozirnog plastinog flastera. Ali zato je ovratnik njegove koulje bio promoen napola osuenom krvlju, a i druga odjea imala je krvave mrlje. Jin se posramljeno lecnuo zbog svoje nove ljubimice. "Imat ete fantastine modrice", nastavio je Raven-sensei. "eljezna poluga zna imati to djelovanje. Srea da mi nisu razbili lice." " Vorlynkin-san je naao jo ninda", povjerila je Mina Jinu. "Potukli su se. Vorlynkin-san je pobijedio."

216

Vorlynkin je okrenuo glavu i uputio joj dosta snuden osmijeh. "Sreom za mene, nisu bili ninde. Samo dvojica razbijaa koje su posudili iz lokalnog ogranka O.N.N.N.-a. Valjda su konano pokuali provesti svoj slogan u djelo." "Mislio sam da su ih sve pohapsili nakon otmice na konferenciji", ree Raven-sensei. "Izgleda da je ovo bila neka izrazito radikalna frakcija. Koliko mogu vidjeti, organizacija im nije osobito slona ni u najboljim okolnostima." Vorlynkin pojasni Jinu: "Naao sam ih na drugoj strani zgrade koja se nalazi pokraj tvog skrovita. Pokuavali su obiti vrata i spustiti se u tunele s pospjeivaem gorenja. Da su uspjeli, bilo bi gadno." Raven-sensei podigne obrve. "Bi li se sami palitelji uspjeli izvui ivi?" "Teko je rei. Mislim da se dolje lako izgubiti. Ali nakon to sam vatrogascima rekao da su upotrijebili asterzin, nije im trebalo dugo da obuzdaju poar u toplinskoj stanici. Asterzin je neugodna stvar. Njega ne smijete gasiti vodom, i da su to pokuali, gadno bi se iznenadili. Uope ne sumnjam da e ujutro oni krenuti u obraun s O.N.N.N.-om." Jinovo elo se naboralo. "emu eljezna poluga? Vrata na sljedeoj strani zgrade uvijek su otkljuana." Vorlynkin je trepnuo, nasmijao se, lecnuo i dotaknuo ogrebeno lice. "Dobro da to nitko od nas nije znao. Nakon to sam im oteo polugu, uspio sam ih zadrati do dolaska policije. Uz svesrdnu pomo nekoliko vatrogasaca. Dvojac je priznao da su ih angairali zatitari iz Novog Egipta, po svemu sudei samo za skretanje pozornosti dok oni ponovno otimaju doktora Leibera, ali nekoliko osloboditelja se malo zanijelo i izalo izvan okvira svog zadatka. Ali trag bi trebao dovesti ravno do nadreenih, koji su i bili prava meta lorda Revizora Vorkosigana." Mama je protrljala elo, a bore oko njezinih oiju su se produbile. "Ako ne uspiju opet sve zatakati." "Mislim da ovaj put nee", ree joj Vorlynkin s umirujuim smijekom. "Gdje je Nefertiti?" iznenada se uzbunio Jin. Mina pokae na radni stol ugraen u zid na drugoj strani prostorije, upotpunjen mnotvom ormaria. Iz sjene ispod njega dopiralo je prigueno reanje. "Skriva se. Moda je ti uspije nagovoriti da izae kad se smiri. Pokuala sam joj dati neto za jelo, ali mislim da trenutno nije gladna." Raven-sensei zaobiao je stolove i nasmijeio se Jinu. Zagledao mu se u oi, palcem podigao kapke i opipao bilo. "Glavobolja? Munina?" "Zapravo i ne." Jin je preao rukom svoje aree lice i naiao na plastini flaster na vratu.

217

"Samo posjekotina", umiri ga Raven-sensei. "Lice mi je malo utrnulo." "To je normalno. Jo sat vremena i proi e. Ako ne proe, reci mi." Raven-sensei zastao je i nakaljao se. "Lord Vorkosigan je rekao da ti nakon buenja kaem da je tih nekoliko minuta koliko ste ti i Mina uspjeli zadrati one nasilnike iz Novog Egipta bilo presudno za nas. Za, kako se pokazalo, spasilaku ekipu." "Oh", ree Mina zadovoljnim glasom. Raven-sensei kimne. "Da su vas izveli iz zgrade prije naeg dolaska, bila bi to duga i nemila potjera - to je jedan od njegovih vojnikih izraza - drugim rijeima, vraki bismo se namuili da vas sustignemo. Iako vjerujem da bi to njemu nekako polo za rukom. On je dosta, ah... uporan." Jin se prvi put podigao u sjedei poloaj. U ostakljenoj komori koja je graniila s komorom njegove majke bila su zatvorena dva snagatora iz Novog Egipta, i Jin se prestraeno trgnuo. Onda je vidio da Hans jo lei na podu, onesvijeten, i da Oki sjedi s rukama svezanima iza lea, pognutih ramena i nezainteresiran za zbivanja oko sebe. Jin je zamislio tu scenu - kako ih sve odvode u nekakvom kombiju bez prozora tko zna kamo i opet mu uzimaju mamu... Progutao je knedlu, a flaster na njegovu vratu se zategnuo. Njegova oajnika borba s tim velikim mukarcima u onom mu se trenutku nije inila osobito korisnom. tovie, mislio je da je posve uzaludna, ali moda ipak... U sobu je upao Miles-san glavom i bradom, ustra koraka i u pratnji orunika Roica. Oki ak ni tada nije podigao pogled, a Jin se sjetio da se u komorama nita ne uje. "Ah", ree Roic. Nasmijeio se i prijateljski mahnuo Jinu. "Probudio si se. Odlino." Jin se namrgodio, jer nije mogao iz glave istjerati novu sliku - Roica koji gleda u Jina kao da ga nema dok cilja u njega svojim oamutom. Roicovo lice na to se malo oduljilo, ali tada je isti osmijeh uputio Mini, s boljim rezultatom. Je li taj osmijeh bio samo la? Koji je od te dvojice bio pravi Roic, visoki nasmijeeni mukarac, ili onaj hladni, usredotoeni, strani? "Svi ste tu, odlino", obratio se Miles-san svima u sobi. Skoio je na stolicu kao uitelj koji se sprema odrati predavanje, ime je pridobio pozornost svih prisutnih i po visini se izjednaio s Roicom. Trebao je izgledati komino, i Jin nije bio siguran kako je to uspio izbjei. "Za nekoliko minuta ovamo e pristii gradska policija da pone snimati iskaze i da preuzme nae goste iz Novog Egipta", nastavio je Miles-san, mahnuvi prema zatvorskoj komori. "Dotad bi nam se trebalo pridruiti i dvoje pospanih odvjetnika. Madame Xia kategoriki je ustvrdila da se ne razumije u kazneni zakon, ali probudili smo dvoje suradnika iz odjela za kazneno pravo u njezinoj tvrtki. U toku dana posjetit e nas i jedan od partnera iz tvrtke, ali tek nakon to se svi vratimo u konzulat i malo se odmorimo."

218

Jinova se majka ukoila. "Nikad prije nismo imali sree s odvjetnicima." "Ovaj put bit e na vaoj strani", obea Miles-san. "A u meuvremenu, Ravene, doktore Leiber, konzule Vorlynkin, imamo taman toliko vremena da uskladimo nae prie." Raven-sensei izgledao je zainteresirano, Leiber-sensei uznemireno, a konzul Vorlynkin rezignirano. Miles-san nastavi: "Cijeli lanac dogaaja toliko je kompleksan i isprepleten da ne ostavlja puno mjesta za preinake, ali u cjelini bi mi bilo drae da se ja u njemu to manje istiem, iz razloga vezanih za drugi dio moje istrage na Kibouu. To nema veze s vaim aktivnostima, madame Sato, niti bi trebalo zadrijeti u njih, pa se ne morate brinuti. Na svu sreu, Raven i doktor Leiber su u odlinom poloaju da postanu lokalni junaci." Raven-sensei podigao je obrve. Pogled koji je Leiber uputio Miles-sanu bio je smrknut i pun sumnje. "Ukratko, kad smo vas Raven i ja prvi put posjetili, doktore Leiber, to smo uinili jer je Raven elio angairati vrhunskog kemiara za krio-otopine za rad u Grupaciji Durona, koja se sprema preuzeti ovo postrojenje u Northbridgeu. Usput, to e vam radno mjesto i biti ponueno, pod uvjetom da uspijemo sprijeiti va odlazak u zatvor." "Oh!" ree Leiber-sensei, uspravljajui se na stolici. Osmijeh koji mu se najednom pojavio na licu odavao je iznenaenje, ali i zadovoljstvo. "Tom je prilikom doktor Leiber objasnio da je odluio jo jednom pokuati raskrinkati Novi Egipat zbog krio-otopine promijenjena sastava i skandala s komodificiranim ugovorima, te da je oteo krio-truplo madame Sato kako bi zatitio svoju buduu svjedokinju. Iskoristio je prigodu da angaira doktora Duronu za njezino oivljavanje, u sklopu svojih uvjeta za prihvaanje zaposlenja, a doktor Durona, koji je silno elio osigurati njegove usluge, pristao je na to." "I njezinu ukradenu krio-komoru iz tih stopa odnio u svoj tajni laboratorij?" priupita Ravensensei poneto suhim tonom. "Tono tako." Miles-san mu se veselo nasmijei. "Ali nemojmo u tvojim iskazima koristiti rije ukradena, ukoliko se postavi to pitanje. Spaena je prihvatljivo, kao i osigurana." Raven-sensei potvrdno zamahne rukom. "A onda?" "Pokuaj doktora Leibera da s Kiboua pobjegne na Escobar bio je samo trik za zavaravanje Novog Egipta, dok oivljena madame Sato ne bude spremna za svjedoenje. Na nesreu, pokazao se i odvie uinkovitim. A kad je Raven zamolio da mu Roic pomogne pri spaavanju, ja sam to dopustio iz nepotizma, kao uslugu bratovoj tvrtki. Ja sam se pridruio iskljuivo da bih drao na oku Marka, ije kretanje barrayarska Carska sigurnost redovno prati iz politikih razloga koji se tiu jedino Barrayara. Usput, to je ak tono. A budui da sam u meuvremenu doao do zakljuka da Markov novi poslovni projekt trenutno

219

ne ugroava Imperij, uskoro naputam Kibou-daini kako bih se posvetio vlastitim hitnim poslovima." Na tu vijest Jin je trepnuo. Pa da... naravno da je moralo tako biti. Ljudi uvijek odu. Nita nikad nije zbilja postojano, ili sigurno. Ugrizao se za usnicu. "Predlaem da veeras ne otkrivamo nikakve informacije o pokojnoj Alice Chen. Mislim da je malo vjerojatno da e se u dogledno vrijeme potezati pitanje njezina postojanja, ali ukoliko se to dogodi, Raven je i nju ukrao na molbu doktora Leibera, kao neovisni materijalni dokaz uinka pokvarene krio-otopine. Naime, Raven kao ozbiljan znanstvenik i poslovni ovjek ne bi ugrozio svoju tvrtku zbog obinog rekla-kazala." Na to je Raven nakrivio glavu i nestano se nasmijeio. "Meni odgovara." Miles-san je razgibao ramena i protegnuo se. Bio je nekako siv u licu, to se valjda moglo i oekivati od ovjeka budnog u etiri ujutro, premda su po umoru svi u sobi bili tu negdje. Ali oi su mu bile bistre. Okrenuo se Jinovoj majci. "Iz barrayarskog veleposlanstva na Escobaru ovamo ve putuje iskusan ekonomski forenziar. Ispostavilo se da mi nakon svega to se juer i danas dogodilo njegove usluge nee biti potrebne, ali da opravdam troak njegova putovanja, posudit u vam ga na nekoliko dana. Vjerujem da bi vam mogao znaajno pomoi u planiranju vaih sljedeih poteza, odluite li ponovno pokrenuti vae vijee za politiku akciju. Pa ak i ako to ne odluite." Jinova mama protrljala je elo. Glasom koji je zazvuao nekako muklo rekla je: "Ali to ako policija pokua odvesti Jina i Minu?" To je bila stravina pomisao, koju je Jin pokuavao izbjei sve otkako je Miles-san najavio skori dolazak policije. "Mislim da je malo vjerojatno da e sasluavati maloljetnike pokraj takvog obilja odraslih svjedoka. Vi ste im najblii rod; za ispitivanje vae djece moraju traiti vae doputenje, a ja vam predlaem da im ga zasad uskratite uz opravdanje da su oboje previe traumatizirani zbog straha koji su pretrpjeli tijekom nedavno osujeene otmice." Mina je na to ogoreno puhnula. Jin nije bio tako siguran da se slae s njom. "Odvjetnici e vam pomoi", nastavio je Miles-san. "Ako to preraste u problem, a sumnjam da hoe bar u ovoj fazi, recite policiji da e u sluaju potrebe djecu moi vidjeti u konzulatu nagaam da do toga nee doi, ali mi emo dotad u svakom sluaju biti na svom terenu." Vorlynkin joj je umirujue kimnuo. Sumnjiavo je odmahnula glavom, ali Jinu se inilo da joj lice vie nije tako napeto. Kad je podigao pogled, shvatio je da ga orunik Roic pomno motri. Jin je nelagodno slegnuo ramenima i okrenuo glavu.

220

"Madame Sato," zauo se Roicov spori, duboki glas, "smiju li Jin i Mina nakratko izai na hodnik sa mnom? Volio bih im neto pokazati." Jin je ponovno okrenuo glavu prema njemu da ga odbije, ali Mina je ve veselo poskakivala u znak pristanka, smjesta nadglasavi mamu koja je ionako oito neto htjela rei konzulu. Tako je Jin na kraju dopustio da ga Roic izvede van zajedno sa sestrom. Roic je vrsto zatvorio vrata iza njih. Na Jinovo iznenaenje, Roic je kleknuo na jedno koljeno, pa je sad bio neto nii od Jina, iako jo uvijek vii od Mine. "Mislio sam", ree Roic, "da biste moda htjeli isprobati moj oamut." Iz futrole ispod jakne izvukao je oruje koje je Jina onako okantno zaboljelo, a Jin se lecnuo. "Uuu, uuu!" ree Mina. "Joj, smijemo li?" Sad Jin zbilja nije mogao rei ne. Nepovjerljivo je kimnuo. "Oruje u drugu osobu smijete usmjeriti samo ako namjeravate pucati", zapoeo je Roic kratku lekciju. "ak i kad ste uvjereni da je baterija prazna ili da je zakoeno, svejedno. Neka to postane navika od koje nikad ne odstupate, pa onda nikad nee ni doi u pitanje." Pokazao im je razliite funkcije ureaja, ukljuujui senzor u drku koji je bio podeen na njegov otisak dlana i koji je iskljuio unoenjem koda. Zatim je dopustio Jinu da uzme oamut u ruku, pazei da oruje ostane usmjereno u pusti hodnik. Drak je jo bio topao od Roicove ruke, kao stolica na koju sjedne im je netko drugi iz nje ustao. Oamut je bio laki nego to je Jin oekivao, ali ipak vrst. Najtea je bila baterija u drku. Nije imao osjeaj da dri igraku. Jin se zagledao u nian kako ga je Roic uputio i pritisnuo okida. Zujanje u ruci ga je iznenadilo, ali nije bilo trzaja, pa je nekako uspio zadrati stisak na oamutu. Ohrabreni Jin pustio je da mu Roic pokae kako funkcionira automatski laserski nian i opet opalio. Ovaj put nije poskoio. Opalio je jo jednom. Hitac je ovaj put zamalo pogodio tono ono mjesto u zidu u koje je Jin ciljao. Ne bi se moglo rei da se nasmijeio, ali osjetio je da napetost u njegovoj vilici poputa. Dotad je Mina ve sva treperila od nestrpljivosti, Daj meni! Daj meni!, pa joj je Jin teka srca prepustio oamut. Roic je jo jednom ponovio upute, i za svaki sluaj kleknuo iza Mine, ispruivi svoju ruku uz njezinu da joj pomogne u hvatanju ravnotee - ona je morala oamut obuhvatiti objema rukama - i zatim su ponovili vjebu. Roic je ustao, resetirao kod i spremio oruje u futrolu. "Je li sad bolje?" upitao je Jina. "Aha", rekao je Jin, gotovo u udu. "To je kao alat. To je samo alat."

221

"Tako je." Ovaj put je Jin Roicu uzvratio osmijeh. Pustio je da ih orunik povede natrag u sobu za oporavak. Miles se nagnuo naprijed i gorljivo oslovio osigurani holovidni snima. "Gregore, samo elim da zna, ako planet zbog ovoga doivi raspad sistema, nisam ja kriv. Ta je mina bila podmetnuta davno prije nego to sam ja nagazio na nju." Malo je razmislio o uvodnoj reenici poruke kojom je kanio popratiti svoj izvjetaj, a onda je ispruio ruku i izbrisao je. Krajnje asinkrona vid-komunikacija putem info-zraka koje svjetlosnom brzinom putuju izmeu skonih postaja, odakle ih dalje prenose brodovi, imala je bar jednu pogodnost: ljudima koji se nisu pridravali principa "prvo ispeci, pa onda reci" pruala je priliku da prvo ispeku, pa tek onda pritisnu tipku za slanje. Dodue, Milesu su neke od njegovih najboljih ideja sinule dok mu je mozak pokuavao sustii usta koja su se ve micala. A i neke od najgorih. Pitao se u koju e se kategoriju s vremenom uvrstiti najnoviji primjeri. Pogledao je po sigurnoj sobi konzulata u kojoj je bio sasvim sam, istjeravi iscrpljenog Johannesa prije poetka snimanja ove privatne i osobne poruke. Johannes je bio najblie CarSigovu analitiaru to je zabaeni konzulat imao, pa je Miles dobar dio zadnja dva dana proveo poduavajui ga kako da u buri koja se podigla u lokalnim planetarnim medijima odabere prave informacije za slanje u Galaktike poslove na Komarru. Rad na vie kolosijeka, uvijek zdrava stvar. Johannes se pokazao dostatno revnim uenikom. Da je atae bio jedna od sjajnijih zvijezda Carske sigurnosti, dobio bi neko zahtjevnije mjesto, no da je bio manje odgovoran, ne bi ga poslali na ovako samostalan poloaj. Razmiljajui o tome, Miles je poruci dodao napomenu o porunikovoj savjesnosti, a to ga je podsjetilo na njegovo svojevremeno sumnjienje tajnika Yuuichija Matsona. Prekjuer je sluajno uo zavretak kratkog razgovora izmeu Matsona i njegova efa Vorlynkina u kuhinji, dok je medijska opsada konzulata tek poinjala. "Ljudi su mi govorili da u na ovom poslu moi spremiti lijep baki u dep," alio se slubenik, "ali u pet godina nitko mi nije ponudio ama ba nita. A sad kad napokon nude, htjeli bi traeve o Sato-san. Sato-san. Kao da bih im rekao! Grrr!" Kutovi Vorlynkinovih plavih oiju su se namrekali. "Pogrean pristup, Yuuichi. Ne treba ekati da ti ponude mito, nego ga mora sam zatraiti. Ili bar neto natuknuti. Trebao si zamoliti lorda Revizora da te poui." Matson je samo zavrtio glavom i udaljio se, uvrijeeno pijuckajui svoj aj. Miles se nasmijao i sagnuo nad snima da kae koju ljubaznu rije i o preoptereenom tajniku. U pokuaju da se skoncentrira, Miles je pregledao dug indeks dodatnih dokumenata, koji su sadravali to sirove podatke, to njegove sinopsise koje je izradio za stoer. Dosadan ali neophodan posao. Trebali bi biti dovoljni da se neki zlosretni tim iz CarSi-govih Galaktikih poslova ima ime zabaviti par tjedana, dok im se Miles ne pridrui i osobno. Dobro da se ima

222

ime baviti, ako nita drugo. Carski savjetnik, kako su zvali barrayarskog potkralja na Komarru, takoer e biti ukljuen u konzultacije nakon to im sve ovo pristigne navoenom vezom. Sveobuhvatna analiza prijevare s planetarnim glasakim udjelima doekat e lorda Revizora na ulasku u komarrsku orbitu, zajedno s planom odgovarajuih protumjera za spreavanje krae glasova. Miles se nakratko prepustio fantaziji u kojoj se Ron Wing i prijatelji bude iz krio-staze uvjereni da su ukrali planet, a zapravo osiromaeni i oajni kao stari Yani. Naalost, cijela e afera sigurno biti zakljuena prije nego to stvari dou do te toke. Kozmika pravda je vrlo privlaan koncept, ali i obina e sasvim dobro posluiti. Zaokupljen sastavljanjem revizorskog izvjetaja, Miles se nije mijeao u ostale aktivnosti konzulata, niti je bio na oku posjetiteljima kad su se poele redati reakcije na onu iznimno korisnu no u postrojenju madame Suze. Menadere Novog Egipta uhitili su zbog urote i sumnje na ubojstvo, a kad je skandal zbog pokvarenog krio-konzervansa i komodificiranih ugovora poeo potresati medije, poveali su se i izgledi da e se optunica protiv njih proiriti do te mjere da nijedan nee moi izmigoljiti. inilo se da e im od svega najvie nakoditi pokuaj otmice prave ive djece, jo jedan bod za Jina i Minu, to e im Miles svakako morati napomenuti. Tube u ime madame Sato i njezine grupe ve su bile u pripremi, a dala je i prvi intervju, pod budnim okom Vorlynkina i otroumnim vodstvom svog novog odvjetnika, koji je s velikim veseljem pristao raditi za postotak. Primorane na preuranjenu reakciju zbog novonastalih dogaaja, Bijela krizantema i niz drugih krio-korporacija ipak su odluile zaigrati ulogu zgranutih rtava. Smijuljei se, Miles je poelio Ronu Wingu svu sreu koju zasluuje u umanjivanju nastale tete. Asterzin je zgodna stvar za izazivanje poara u jednoj zgradi, ali kad ovjek eli u buktinju pretvoriti cijeli jedan svijet... no da. Miles se po tko zna koji put podsjetio da se zbilja vie ne mora petljati u zbivanja na gornjim katovima. Konzul Vorlynkin je odlino titio barrayarske interese, da se ne spominju interesi obitelji Sato, dok je Mark s lakoom kontrolirao poslove Klinike Durona. Miles je zbog svih fascinantnih usputnih problema s Novim Egiptom zamalo opasno ugrozio primarnu istragu Bijele krizanteme. Dodue, s obzirom na Markov novi projekt, moda nee dugo ostati usputni. Milesu nije bilo ispod asti preuzeti zasluge za sluajno tona predvianja; uostalom, nita od ovoga ne bi se dogodilo da nije gurao nos tamo gdje mu nije bilo mjesto. To e svakako morati naglasiti Gregoru. Ah. Gregor. Popratna poruka bila je namijenjena samo za carske oi i ui. Za nadahnue, Miles je potraio sliku na kojoj je Gregor nosio punu odoru i sijevao na kameru svojim najmrkijim pogledom. Bila je to slubena poza koju je Gregor opisao kao moja toka sa tapom u carskom dupetu. Naalost, gledajui je, Miles se jedino elio ludirati dok ne izmami osmijeh na to ozbiljno lice. Ali ne. Gregorov ivot ve je obilovao ludama. Pola Vijea grofova, za poetak, iako su ga oni rijetko tjerali na smijeh. Miles je ponovno pritisnuo tipku za snimanje i krenuo ispoetka, ustro i uinkovito.

223

"Gregore, dobar dan. Kako sam natuknuo u svojoj poruci nakon one Vorlynkinove nepromiljene depee prolog tjedna, pokazalo se da su sumnje na malverzaciju Bijele krizanteme na Komarru osnovane. Sirovi podaci i moji saeci nalaze se u samom izvjetaju. Nisam siguran to da uinim s mitom. Ne pada mi na pamet da ga vratim, ali s obzirom na to da nee imati vrijednost koju je Ron Wing jamio, pitanje je bi li ga bilo primjereno tek tako uvaliti Hospiciju za veterane carske slube. No time se moemo pozabaviti i poslije. Na povratku u svratiti u Solsticij za sluaj da komarrski CarSig i carski savjetnik budu imali dodatnih pitanja, premda bi im ovo zapravo trebalo biti dovoljno da se prime posla. Oh, a to se tie Vorlynkina, elim da se u njegov diplomatski dosje upie odgovarajua revizorska pohvala za uzornu pomo tijekom mog posjeta iliti, ah, vizitacije. A i poslije nje, jer sutra dajem petama vjetra i sve poslove pospremanja ostavljam njemu na teret." Bolje on nego ja. "U meuvremenu bi bilo najbolje da ti na brzinu izloim skandal s Novim Egiptom koji se upravo razbuktava, jer je utjecao i na moju istragu. Sve je poelo kad su lokalni fanatici upali na krio-konferenciju, odakle me nisu uspjeli oteti, to sam ti ukratko opisao u prethodnom izvjetaju, ali nakon toga..." Miles je to je mogao jezgrovitije opisao sve dogaaje posljednjih nekoliko dana, od Jinova dolaska na stranja vrata konzulata do uspjenog uhienja klike iz Novog Egipta. Do kraja se ak uspio malo zadihati. Pokuao je bez lecanja zamisliti izraz na Gregorovu licu dok sve to slua. Zbunjen? Bolan? Bezizraajan? Gregor je bezizraajnou mogao nadmaiti i samog Pyma. "Protiv mene zasad jo nije podnesena ni jedna kaznena prijava, a dok se netko na protivnikoj strani tome dosjeti, vjerujem da u ve biti daleko od Kibou-dainija", dometnuo je bezbrino, da ga malo smiri. Poruku je elio zakljuiti vedrijom notom. "A u kategoriji ovo je mogue samo na Kibouu, imali smo priliku pozvati mrtve da svjedoe protiv zloinaca. Bolji primjer kozmike pravde ne mogu ni zamisliti." Kako ono ide onaj sablasni stari citat...? Bilo je to neto to je proitao dok je jo pohaao Akademiju ili, vjerojatnije, na jednom od dopusta s Akademije, u drevnoj prii sa Stare Zemlje. Prije izuma, ili ak zamiljanja krionike, dakle pria je doista bila neobino dalekovidna. Rijei su mu bile igosane u mozak, iako je davno zaboravio knjievni izvor, zakopan ispod kaotinih desetljea koja su uslijedila, moda ak izbrisan krio-amnezijom. Razvalit u vrata pakla i smrskati zasune; mrtve u pozvati da dijele hranu sa ivima, a ivi e se izgubiti u njihovu mnotvu... Ah, nije to elio podijeliti s Gregorom. Kao to je Miles dobro znao, Gregorovu su carsku glavu ve napunili takvom koliinom sablasnog smea da je bilo pravo udo to mu se lubanja jo nije rasprsnula. No to je Milesa ipak dovelo do njegove zavrnice.

224

"Neu se zauditi ako se istraivanja tehnika pomlaivanja koja Mark ovdje provodi dugorono pokau vanijima od moje misije. Jo je prerano za ocjenu, ali Grupaciju Durona treba drati na oku, i to ne samo na CarSigovu pijunskom oku. Kad bolje razmislim, ako Laisina prateta trai neku bolju investiciju od Bijele krizanteme Solsticij, moda bi joj to netko mogao priapnuti na uho, da je primjereno nagradi to nam je skrenula pozornost na ovu aferu. Propustio sam dananji komercijalni skoni brod za Escobar, ali uspio sam se dokopati kabina na sutranjem. Jedva ekam da doem kui. I, oh, porui Laisi od mene - Svaka ast kako si ih skuila." Miles je snimku spremio, zapeatio, pripojio kodiranom izvjetaju i poslao na put.

Dvadeseto poglavlje
Popodnevno sunce grijalo je vrt konzulata, ispunjen tihim glasanjem razliitih ivotinja. Vihor je sjedio na svojoj preki, istei perje i gunajui. Kokoi su kljucale po travi ili drijemale u gnijezdima. Sfinga je njukala i mumljala meu cvjetnim gredicama, osim to bi tu i tamo kihnula tono kao Jinova mama. Stol je krasila kornjaa koja je polako vakala list zelenila, darovanog iz Minine salate za rukom. Sreka je sjedila u maminu krilu i prela. Svaki put kad bi se ruka koja ju je milovala zaustavila, pustila bi kande, oito inzistirajui na maenju dok joj dlaka ne otpadne. Istina, takori, koje su ranije pustili se da malo istre i zatim ih nahranili posebnim poslasticama, samo su se sklupali i zaspali u svojim kavezima, ali oni ni inae nisu podizali veliku buku. Tu vani sve prti od ivota, zadovoljno je pomislio Jin. Iznijeli su stol van da ruaju pod drvetom: mama, Jin, Mina, konzul Vorlynkin i teta Lorna, pozvana u prvi posjet svojoj oivljenoj sestri. Jin se uasnuo kad je saznao za njezin dolazak, ali s obzirom na to da ni jedno ni drugo nije eljelo da Jin ikad ponovno stanuje u njezinoj kui, na neki su se udan nain nali na istoj strani. Nije mu, meutim, propustila predbaciti to je pobjegao od nje. I to dvaput. "Ima pravo, Jine", podrala ju je mama. "Svi su bili jako uzrujani jer nisu znali to ti se dogodilo. Ona i tvoj tetak nisu mogli znati ak ni jesi li iv." "Ali da nisam pobjegao", ree Jin, "ne bih nikad sreo Miles--sana. A mama bi i dan-danas bila zamrznuta." Vorlynkin-san nasmijao se na smeteni izraz tete Lorne. "Neoboriva logika, bojim se." Skinuo je poslovnu jaknu zbog vruine, ostavi samo u koulji, i sad je sjedio udobno zavaljen na stolici u najoputenijem izdanju u kojem ga je Jin ikad vidio. Dodue, dosad je veinu vremena morao provoditi u drutvu Miles-sana, koji nije imao oputajui uinak na ljude. Miles-san i orunik Roic otili su juer, da se ukrcaju na orbitalni atl i uhvate skoni brod za Escobar, odakle e lord Revizor, pokazao je konzul Vorlynkin Jinu i Mini na karti crvotonog

225

neksusa, presjesti na brod koji je, uz stajanja na planetima Sergyar i Komarr, naposljetku vozio na Barrayar, njegov pravi dom. Sa svom onom djecom i ponijima, pretpostavljao je Jin. Unato rijeci odvjetnika, policije i novinara koja se slijevala u konzulat - u kojem su jo boravili Jin, Mina, njihova mama, a sad oito i rodbina - Jin je morao priznati da se sve osjetno smirilo otkako je maleni mukarac otputovao. Proivjeli su vrlo uzbudljive dane, ali Jinu nije bilo ao to je nastupilo zatije. U svakom sluaju, paradu svih tih ljudi pomno je nadzirao konzul u svom najslubenijem i najstranijem izdanju, k tome jo onako barrayarski visok. A Jinovu mamu vie nitko nije pokuao odvesti. Mina je otila u kuu u zahod, ali sad su se stranja vrata naglo otvorila i ona je uzbueno istrala van s poznatom kutijicom u rukama. Iza nje je oprezno hodao porunik Johannes, govorei: "Sigurno e biti sretnija ako se vrati u svoje prirodno stanite." "Jin! Mama!" ree Mina. "Gledajte! Sve bebe Dame Murasaki su se izlegle!" Njihova majka junaki je odvratila: "Ba lijepo, duo", iako se teta Lorna lecnula. Mama se zagledala kroz prozirni poklopac i nemonim glasom dodala: "Boe, ima puno djece, zar ne? Moda je vrijeme da im osiguramo prostraniji dom." Kao i nama? pomisli Jin. Neka im bude kao i nama. Virnuo je prema konzulu Vorlynkinu i nova misao je uzela maha. "Porunik Johannes kae da ih moram sve staviti u vrt." Mina se namrtila, oito pokuavajui odluiti je li to dobra ideja ili ne. Iza nje, Johannes se razmahao da pokae kako ne eli dijeliti konzulat sa stotinu aktivnih malih paukova. Jin je smatrao da je to dosta uskogrudno od njega. "Odlina ideja", taktino ree Vorlynkin. "Mislim da njihove mree izgledaju vrlo ljupko na jutarnjem svjetlu, kad oteaju od rose." Jin im je odrao brzinsku lekciju o vrstama paukova koji pletu i ne pletu mree, kao i o oblicima mrea razliitih vrsta paukova ovisno o vrsti plijena, a Mina je otila potraiti neko posebno lijepo cvijee da na njega iskrca novu obitelj. Johannes promrmlja Vorlynkinu: "Kad mi je gurnula tu kutiju pod nos, mislio sam da u povratiti." Kutovi Vorlynkinovih oiju namrekali su se od osmijeha. "Nisam znao da si arahnofob, Trev." "Tebi je jasno da e u vrtu sve vrvjeti tim divovskim paucima?" "Zapravo", ree Jin, "vjerojatno e bar dio pojesti kokoi." Moda prvi put uope, Johannes je kokoi pogledao s odobravanjem. "Nemojte rei Mini", dometne Jin.

226

"Ne pada mi na pamet", ree Johannes. Uljudno je kimnuo Jinovoj majci i teti i vratio se natrag u kuu. Ni pet minuta poslije, stranja vrata opet su se otvorila, ovaj put mirnije, i u vrt je uetao Raven-sensei. Jin se nikad u ivotu nije tako poveselio prekidu razgovora - odrasli su upravo raspreli temu o tome to poduzeti zbog nastave koju je Jin propustio i kako brzo. Raven-sensei mahnuo im je u znak pozdrava Mina je oduevljeno uzvratila - i zaustavio se kraj stola, podigavi obrve na tetu Lornu. "Ah. Sestra-san?" Jin nije mislio da teta Lorna osobito nalikuje na svoju stariju sestru, jer je bila nia i okruglija od nje, s podrezanom kosom, a i mrzovoljnija, iako su svi znakovi mrzovolje isparili dok je razrogaenih oiju zurila u escobarskog kirurga. Vorlynkin ih je pohitao upoznati, a teta Lorna ak se nasmijeila i rukovala s njim. Kad se Raven-sensei udaljio da pozdravi Minu, apnula je sestri: "Nisi mi rekla da tvoj lijenik tako izgleda." "Dekorativan i funkcionalan", promrmljala je mama. "Kau mi da je njegova klinika na Escobaru jako ugledna." Konzul Vorlynkin se na trenutak namrtio, kao da se pita bi li za njega bilo bolje da izgleda dekorativno ili funkcionalno. Na kraju se odluio za izgled diplomata, koji mu je ionako bolje pristajao. Nakon divljenja paujoj obitelj, Raven se vratio do stola. Jin je na mamin znak glavom prepustio svoju stolicu novom gostu. To mu nije teko palo, jer se onda otiao nasloniti na mamino rame, a ona mu je provukla ruku oko struka. Zlovoljno gunajui zbog obustavljenog maenja, Sreka je skoila na tlo. "Pretpostavio sam da biste odmah htjeli uti vijesti, madame Sato", ree Raven-sensei. "Sino smo preuzeli gospodina Kanga i gospou Khosla, a ja sam jutros obavio oba oivljavanja. Bez ikakvih incidenata, sretan sam to mogu rei. Oboje su prozborili par rijei, koliko su lucidno mogli u tom trenutku, a onda sam ih opet uspavao." Jin je osjetio da je mamino tijelo zadrhtalo; zamirila je kao da u sebi izgovara kratku zahvalu. "Doktore, hvala vam na izvrsno obavljenom poslu." "Doista", rekao je konzul Vorlynkin. Zabrinuto je nakrivio glavu prema Jinovoj majci, ali opet se udobnije smjestio na stolicu kad je obrisala oi i opustila se. "Koliko e brzo moi razgovarati s odvjetnicima i policijskim detektivima?" "Nekoliko e dana, naravno, morati ostati u biolokoj izolaciji, ali oekujem da e se oporavljati gotovo jednakom brzinom kao madame Sato. Moda e ve sutra naveer biti dovoljno suvisli da daju iskaze kroz interkom na komorama, ali vlastima sam za svaki sluaj rekao da dou sljedee jutro." "A njihova tjelesna zatita tijekom tog razdoblja?"

227

"Za to se pobrinula gospoica Koudelka u sklopu organizacije zatite za novu kliniku. Pokazalo se da ima dara za takve stvari. Jeste li znali da je njezina majka bila tjelohraniteljica barrayarskog cara dok je bio dijete? CarSigova kola, koliko sam shvatio, i to je prenijela na svoju obitelj." "Da, vjerujem da je lord Vorkosigan napomenuo neto u tom smislu prije odlaska. On stvarno pozna nevjerojatno irok krug ljudi. Nije ni udo, s obzirom na njegovo porijeklo." "A to je uope taj lord Neizgovorivi kojeg svi stalno spominjete?" upita teta Lorna. "to, ili tko?" ree Raven-sensei. "Iako bih rekao da je u njegovu sluaju to dvoje praktiki nerazmrsivo." "Svejedno. Oboje." "On istrauje prevare u osiguranju za nekoga", napomene Jin. "ef mu se zove Gregor. esto ga spominje." Vorlynkin je trepnuo; Raven-sensei se nasmijao, a Jinu su se od nelagode skvrili noni prsti. "Zar nije tako?" upita on. "Pa, jest", ree Vorlynkin, opet se smijeei. "Car Gregor Vorbarra, da budemo precizniji. Ali lord Revizor istrauje sve vrste prevara i, ovaj, drugih problematinih situacija koje mogu utjecati na Imperij, po izravnoj zapovijedi cara. Obino s najviim ovlastima i uz minimalan nadzor." "Jednom se prilikom nazvao carevim stremenarom", otkrije im Raven-sensei. "Nisam znao odnosi li se to na gardista koji jae uz bok svom voi ili ovjeka koji mu pridrava stremen dok uzjahuje konja. Ali ta mi je formulacija zvuala jako barrayarski." "Jae uz bok je tonije", ree Vorlynkin. "Iako ni to drugo nije neprimjereno." Jinova mama zainteresirano je nakrivila glavu. Oi tete Lorne malo su se rairile. "Nisam znao da je tako vaan", ree Jin, prisjeajui se svog prvog pogleda na zalutalog narkia u dronjcima. A i brojnih bizarnih ispada i kojetarija koje su kasnije uslijedile. Miles-san nikad se nije ponaao prepotentno ili utogljeno. Nije se, dodue, ponaao ni kao da za njega vrijede ikakva pravila. "Njegov otac, grof Aral Vorkosigan, je potkralj Sergyara," objasnio je Vorlynkin znatieljnim Jinovim srodnicama, "a njegova glasovita grofica majka je potkraljica u vlastito ime - ima aktivnu funkciju, ne samo kurtoaznu zato to mu je supruga. Poloaj potkralja je vrhunac njegove duge karijere u slubi Imperija." "Mislim da Milesu nije bilo lako ii njihovim stopama", doda Raven-sensei.

228

Jin je pomislio na svog oca, kojeg je smrt zamrznula u vremenu trajnije od bilo kojeg krionikog postupka. U tim sjeanjima koja su sve vie blijedjela, Jinu nikad nee biti vie od sedam godina. Nikad mu nee biti sedamnaest, ili dvadeset sedam, ili skoro trideset osam ako se malo broji unatrag. Kakav bi to bio osjeaj, imati oca kad ste i jedan i drugi odrasli ljudi? Bila je to udna, nelagodna, a i neostvariva misao. "Kralj?" upitala je Mina, koja je zauzela mjesto kraj mamina drugog ramena u pravom trenutku da uje taj dio. "Je li tata Miles-sana nekakav kraljevi?" "Potkralj je... hm", Vorlynkin je zastao kao da rijei bira posebno za nju. "Car Gregor ne moe biti na sva tri planeta odjednom. Zato uglavnom ostaje na Barrayaru i na druga dva planeta alje ljude koji e ga tamo zastupati. Na Komarru je to carski savjetnik, dok Sergyar zajedno vode potkralj i potkraljica. Poslovi su u biti isti, ali titule su razliite jer se i ti planeti meusobno dosta razlikuju." Pogledao je Jinovu majku, kao da provjerava kako joj se svia to objanjenje o njegovoj domovini. "Znai, oni su kao... pomoni carevi?" upita Jin. Vorlynkin s odobravanjem podigne obrve. "Zapravo da. Osim to oni dobiju imenovanje, odslue svoj mandat i onda stanu. Car je doivotna kazna. Da se tako izrazim." Preko usana mu je preletio ironian osmijeh. "Znai, Miles-san ima vaan posao / vanu obitelj", ree Mina, kao da isprobava te ideje. Jin se zapitao pomilja li na one ponije. Teta Lorna je napravila grimasu. "Je li njegov vani srodnik razlog zbog kojeg je dobio vaan posao?" "Ne," ree Raven-sensei razborito, "vjerujem da je Miles dobio posao jer je vraji lisac. Ne kae se bez veze lukav kao lisica. Pa sigurno ste primijetili da je taj ovjek hiperaktivni manijak." Ali poteno je dodao: "Na korist meni i mojima, tu nema sumnje." "Pa..." rekao je Vorlynkin neodreeno. I diplomatski, pretpostavljao je Jin. Jin teko uzdahne. "Kad bih bar imao lisicu!" Jinova majka se zagrcnula; Vorlynkin je prvo pogledao nju, a zatim Nefertiti, koja je upravo gurala njuku u ljubiice, i pripomenuo: "Upravo si dobio - hm - neto to je praktiki lav. Moda ti se zasad ostvarilo dovoljno ivotinjskih elja." Mina je zagrlila mamu i poloila glavu na majinsko rame. Mama joj je uzvratila zagrljajem. E, to je elja, pomisli Jin. Veu elju mi nisu mogli ostvariti. Veu od bilo kakve lisice. Veu ak i od lava. Premda - Jin je vidio slike - lisice su stvarno slatke ivotinje. Slatko-i-krzneno uvijek je u pregovorima imalo veu teinu od oklopljenog-i-mnogononog, tko bi ga znao zato. Kako su odrasli nerazumni...

229

Odrasli su zapodjenuli razgovor o odvjetnicima i tubama i zlim menaderima iz Novog Egipta, koji su svi sjedili u pritvoru, te o maminu starom vijeu za politiku akciju i njegovoj daljnjoj sudbini. O svemu tome su bez kraja i konca priali ve danima, praktiki itav tjedan otkako je postrojenje Suze-san zamalo izgorjelo, pa je Jin odlunjao od stola da pogleda Nefertiti. Mina, koja se podjednako dosaivala, dola je za njim. Sfinga je uala u busenu ljubiastih i bijelih ljubica. "Oh, ne!" uzvikne Mina. "Jede ih!" Jin, strahujui da bi konzul mogao biti vezan za svoje ljubice - dotad manje-vie svedene na tanke zelene stabljike - zgrabio je sfingu i odvukao je uz bujicu prijekora. "Jelo", promrmljala je Nefertiti, dok su joj iz usta ispadale zgnjeene ljubiaste latice. "Vorlynkin-san!" zabrinuto vikne Mina. "Hoe li Nefertiti biti zlo od ljubica?" Jinova majka progutala je knedlu od oaja, ali istovremeno se i nasmijala, dok Vorlynkin nije izgledao ak ni osobito zateeno. "Ne bih rekao. U salate se ponekad dodaje jestivo cvijee, a vjerujem da se u tu kategoriju ubrajaju i ljubice. Posluuju ih i ueerene. Ali sigurno bi bilo pametnije da ih ne pojede previe odjednom." Jin i Mina su odahnuli, iako moda iz poneto razliitih razloga. Vorlynkin-san znao je svakakve zgodne stvari. I smijeio se Jinovoj mami. A i ona se smijeila njemu, to je za nju zadnjih dana bila rijetkost. Zapravo je bio sasvim simpatian ovjek, iako e ga morati poduiti zoologiji ako namjerava... ostati. Dakle, i to je u redu, pomisli Jin. *** Miles je odabrao stol na rubu balkona koji je gledao na glavnu dvoranu escobarske tranzitne postaje. Odavde se ovjeku pruao dvostruko zapanjujui pogled, na ljude koji su prolazili dva kata nie te na iroku kriku zvjezdanog svemira i rub samog Escobara, blistav od svjetla i boja, kroz prozirni svod iznad njih. Odloio je tri tikvice s kavom, sjeo i mahnuo Roicu da se smjesti na drugo sjedalo. Orunik je prihvatio tikvicu s kavom, ali na sjedalo je samo odmahnuo glavom, radije se naslanjajui na ogradu balkona i gledajui oko sebe, zbog ega je, naalost, izgledao tono kao tjelohranitelj koji glumi turista. Roicu nisu bili dragi ovako izloeni poloaji. Miles je uvijek volio navratiti u ovaj kafi kad je bio u prolazu - ako se dobro sjeao, pridodali su ga postaji prije nekih deset godina. Mark se pojavio, spazio ga - dobro, spazio je Roica - mahnuo i krenuo prema njima. Milesov komercijalni brod polazio je tek za nekoliko sati, pa je Mark odgodio silazak na planet u atlu koji je vozio svakih sat vremena kako bi uhvatio koju minutu vie sa svojim bratom. Kibou-

230

daini su napustili u istom brodu, to im je prvi put u dosta godina pruilo priliku da provedu vie vremena zajedno, ali en route su ipak uglavnom sjedili svaki u svojoj kabini, formulirajui detaljne upute za slanje svojim suradnicima. Zaposlen i zaokupljen, to je u cjelini bilo dobro. Svakako neusporedivo bolje od, primjera radi, lud i mrtav. Mark je sjeo, posegnuo za preostalom tikvicom, palcem skinuo ep, otpio gutljaj i napravio grimasu. Kad je imao vremena, Mark je bio prilian gurman, izbirljiv u hrani i piu. Miles nije mislio da je okus ba tako lo za kavu iz tikvice na tranzitnoj postaji. Praktinost je nalagala da se ovjek prilagodi okolnostima. "Oprosti to kasnim", ree Mark. "Dobio sam poruku od Kareen pred samo iskrcavanje i htio sam je odmah pogledati." U privatnosti svoje kabine. Miles je kimnuo u znak razumijevanja. Mark je ostavio Kareen i Ravena na Kibouu da pripreme otvaranje nove klinike Durona i usput prate to se dogaa s Jinom dok on rjeava stvari na Escobaru. Iako je samo privremeno bio razdvojen od svoje partnerice, bio je upadljivo mrzovoljan zbog toga. Miles se sjetio Ekaterine i uzdahnuo. "Dobre vijesti, loe vijesti?" upita Miles. Dodue, da su jako loe, dosad bi mu ve stigla zraka s porukom od Vorlynkina. "Nisu loe. Kareen javlja da je Raven uspjeno oivio ono dvoje nestalih prijatelja madame Sato, i da su oboje vlastima dali vrlo korisne iskaze. Kazneni postupci protiv Novog Egipta odvijaju se svojim zakonskim tempom, dakle jezivo sporo za ljudske standarde, ali izgleda da zasad sve ide u pravom smjeru. S obzirom na to da su protiv njih podignute optunice za ubojstvo, menaderi Novog Egipta ostaju u pritvoru. Lokalne vlasti sklopile su neku vrstu nagodbe s tvojim prijateljem Okijem, ili kako se ve zove ono kad otkuca svoje pajdae da ti smanje kaznu." Mark nije zvuao osobito sablanjen takvom praksom. Na to je Roic nazdravio svojom tikvicom i otpio kavu. Oki nije bio najgori lan te ekipe, to se moralo priznati. "Nadam se da se tijekom postupka nije spominjalo moje ime", ree Miles. "Nemaju pojma tko si ti", utjei ga Mark i nasmije se kao debeli morski pas na Milesov ojaeni izraz. "Je li Kareen zbilja morala sjesti na tebe da te sprijei u davanju intervjua?" "Samo sam se zezao i ona je to znala", strogo ree Miles. "Aha, kako da ne." "to ti je sljedee na rasporedu?" "Obruit u se na Grupaciju Durona s dugim popisom zadataka koji im nisu bili na rasporedu, jamano kao i ti im se vrati kui. Planiram u sljedeih tjedan dana sastaviti projektni tim za nau prvu kliniku izvan Escobara i odmah ih poslati na Kibou. Fuwini popravci su pod kontrolom, to je olakanje; u mom iskustvu, veina izvoaa obino radi tek zericu bre od

231

odvjetnika. Kareen kae da je kvaliteta radova zasad dobra, pa emo njegovu tvrtku moi angairati i u budunosti. ini se da je to najmanje to za ovjeka mogu uiniti." "Na koliko si mu uspio spustiti cijenu one noi?" Mark samodopadno trne bradom. "To je zatieni podatak. Ali ne bih elio da zaali svoju odluku, pa mu namjeravam uputiti dosta graevinskih poslova." "Kladim se da e probati podebljati trokovnike." "Oh, naravno." Mark je na to odmahnuo kao da se samo po sebi podrazumijeva. Bi li se Markovo putanje pipaka na Kibou-dainiju moglo pokazati primjerenom odmazdom za smicalicu Bijele krizanteme na Komarru, zapitao se Miles. Kad se sve zbroji, to je bilo i vie nego mogue. "A ti?" upita Mark. "Ide li ravno na Barrayar ili e se prvo zaustaviti na Sergyaru da se sastane s naim roditeljima?" Miles protrlja usta zglavcima prstiju, mrtei se. "Nisam imao ansu spustiti se na planet kad sam putovao u ovom smjeru, jasno. Iako sam uspio odvojiti dvadeset minuta da u stvarnom vremenu porazgovaram s majkom, s tranzitne postaje u orbiti." "Kako je ona?" "Poslovino preoptereena. Obeao sam joj da u navratiti na putu natrag, ali moja istraga je potrajala dva tjedna due od planirane - dobro, za to sam si sam kriv - a moda u se morati zadrati nekoliko dana i na Komarru, da s nekoliko ljudi postavim stupicu Bijeloj krizantemi, to takoer nije bio dio prvobitnog plana. Tako da u moda morati priekati da oni dou kui za Zimoslavu, ako e uope doi. Planirate li ti i Kareen dolazak?" "Nisam jo siguran." "Mislio sam da bi mogao pokuati uvjeriti naeg grofa oca u va novi postupak u osobnom razgovoru." "Vidjet emo koliko e u toj toki obeavati. Dotada bismo ve mogli imati neke preliminarne rezultate. Ili ne." Nekoliko prolaznika okrenulo je glave, zijajui u dva ne sasvim istovjetna blizanca na stolicama prikovanima za pod, koji su u tom trenutku sjedili suelice jedan drugome u identinoj komotnoj pozi. Miles je prouavao svog klona s osjeajem uda koji ga nikad nije posve napustio. "to?" ree Mark i nagne glavu, pozivajui matinog brata da ga zabavi svojim zloglasnim blebetanjem.

232

"Razmiljam o stricu kojeg nijedan od nas nikad nije upoznao. Najstariji brat naeg oca, koji je poginuo u istom napadu koji je ubio nau barrayarsku baku, na poetku rata Ludog Jurija. Vjerujem da mu je bilo petnaest-esnaest godina. Razmiljao sam kako je udno to sam ja imao brata za kojeg sam doznao tek kad sam odrastao, a na otac je imao brata kojeg su do njegove odrasle dobi svi zaboravili. Jesu li ti ikad ita rekli o njemu, tijekom tvojih lekcija o Barrayaru?" Mark slegne ramenima. "Samo ime. Tko bi tratio vrijeme na njega kad su me morali nauiti toliko drugih stvari?" "To je sve to sam i ja ikad uspio saznati od tate. Mislim da je to bilo bolno razdoblje njegova ivota. Ako ti i Kareen doete na Zimoslavu, moda ga zajedno uspijemo obrlatiti i nagovoriti da nam ispria neto vie. Jer sve si mislim... vjerojatno jo nema mnogo ivih koji ita znaju o tom mladiu." Mark kimne. "Dogovoreno. Ako doemo. Moglo bi biti zanimljivo. Ili zastraujue." "Ili oboje. Ponekad se pitam to bi sve bilo drugaije da je preivio. Za poetak, na otac nikad ne bi morao postati grof. Moda ak ne bi bio ni lord Vorkosigan, da je njegov brat uspio napraviti nasljednika prije djedove smrti. Proveo bi ivot kao lord Aral." "Ali kladim se da bi ipak imao vojniku karijeru", procijeni Mark. "Moda. A moda bi si dopustio vie buntovnosti da je netko drugi preuzeo odgovornost za nau Kuu. Radio bi neto drugo, bio bi neto drugo." "Ha", ree Mark. Miles opipa holokocku u depu. Nema smisla opet je vaditi i pokazivati Marku, jer je to ve uinio. Dvaput. "Planirate li ti i Kareen djecu u dogledno vrijeme? O braku da se i ne govori", dosjetio se dodati. Njihova nevjenana veza, koja na Koloniji Beta ne bi privukla nikakvu pozornost, bila je gorka pilula za Kareenine krajnje barrayarske roditelje, iako se inilo da su se stariji Koudelke u zadnjih nekoliko godina donekle pomirili s njom. K tome Kareen je imala tri starije udane sestre koje su sve rodile najmanje jedno unue, pa se na nju nije vrio isti obiteljski pritisak s kojim se svojevremeno morao nositi, primjera radi, Miles. "Djeca me plae", prizna Mark. "Ti si za uzor imao svog tatu, ali ja sam u djetinjstvu imao samo mentalno poremeenog komarrskog terorista koji je sve svoje vrijeme troio na pokuaje da me naui da budem ti." "I tata je dosta svog vremena potroio na pokuaje da me naui da ja budem ja," ree Miles, "ali to definitivno nije usporedivo." Mark frkne. "Ni najmanje."

233

Sad se tome ak moemo malo i nasmijati, pomisli Miles, razdragan i zbunjen. Koliki smo samo put prevalili. "Kareen bi ti bila suroditeljica", napomene Miles. "Ona je jedna od najzdravijih osoba koje poznajem." "To je istina", prizna Mark. "A ega se ti najvie boji, sad kad si i sam tata?" "to ako..." Miles povue pramen kose od ela, gledajui uvis i ukri da vidi moe li uoiti neku od onih podmuklih sjedina, ali jo je bila prekratka za to. "to ako moja djeca otkriju da ja zapravo nisam odrasla osoba? Bi li ih to uasno razoaralo?" Ovaj put Mark se nasmijao naglas. Kakav krasan zvuk, pomislio je Miles, i uzvratio bratu tugaljivim osmijehom. "Mislim da tvoja supruga to ve zna", ree Mark. "Naalost, da." Miles protrlja usnice. "Heh. Misli da e Vorlynkin i madame Sato postati par?" "Boe dragi, odakle da to znam?" "inilo mi se da on ima taj pogled u oima. Za nju nisam toliko siguran..." Zbog ega je, kad malo bolje razmisli, sad gajio vrlo bratske osjeaje prema Vorlynkinu. Poelio je ovjeku sreu. Roic se ukoio, zagledan u sredinju dvoranu postaje. "to?" ree Miles. "Eno pukovnika Vorvente", odvrati Roic. "Da mi je znati to on hoe?" Miles se nagnuo prema ogradi i istegnuo se da vidi. Barrayarski asnik je, uz ostale dunosti, na ovoj glavnoj tranzitnoj postaji bio i glavni CarSigov asnik za vezu iz lokalnog barrayarskog veleposlanstva. Miles je ve imao prilike suraivati s njim, iako je ee radio s njegovim prethodnicima. Pukovnik je podigao pogled, ugledao Roica, a zatim Milesa, domahnuo im kao da moli da ga priekaju i zaputio se prema dizalnim cijevima u dnu dvorane. "Nas, kladim se. Ili mene." Naravno da je CarSig znao vrijeme dolaska njihova broda. "Tebe, nadam se", ree Mark. "Razgovarao sam s njim nekoliko puta. Mislim da nema povjerenja u mene." "Zapravo je dosta velik kozmopolit, za Barrayarca", ree Miles. "Jedan od tatinih Novih Ljudi. Dovraga, nadam se da mi nee natovariti neki novi posao." Neeljena pomisao, koju je bilo teko ignorirati. Ako je negdje u ovom dijelu neksusa izbio neki novi umski poar koji bi se mogao odraziti na barrayarske interese, gle kako zgodno, jedan od najistaknutijih Gregorovih vatrogasaca ve mu je nadomak. Milesove usnice se iskrivie. Ne, upravo sam jedan ugasio! Sad elim kui!

234

"udno", polako ree Roic, razmiljajui naglas. "Mislim da ga nikad prije nisam vidio u sveanoj zelenoj odori." Nije ni Miles. "Istina. Uvijek nosi lokalnu civilnu odjeu, da ne odskae od drugih." Ne i danas. Vorventa je bio odjeven u tamnozelenu vojnu tuniku s visokim ovratnikom. Sve oznake njegova ina i ordeni bili su tono tamo gdje trebaju biti, a zelene hlae s crvenom bonom crtom bile su uredno uvuene u jahae izme ulatene do visokog sjaja. Miles je jedva mogao zamisliti neprikladniju odjeu za svemirsku postaju. "Kvragu, gle kako se sjaji. to li se to dogaa?" "Samo to nismo saznali", ree Mark, okreui se na svojoj stolici da pogleda asnika koji je izmeu stolova krivudao prema njima. Kad im se primaknuo, Vorventini koraci su se usporili. Pogledom je potraio svoj plijen, premda mu je lice ostalo ukoeno. Zaustavio se kraj stola, ozbiljno kimnuo glavom Marku i Roicu, te zauzeo stav mirno i formalno salutirao Milesu, unato tome to Miles uope nije bio u odori, nego u obinim sivim hlaama i jakni. Glasnik je ovlaio usne i oslovio ga: "Gospodine grofe Vorkosigan?"

EPILOZI
Drabble je pria ispriana u tono stotinu rijei. Epilozi: Pet perspektiva. 1. Mark

Mark je jednom ustrijelio ovjeka disruptorom ivaca; gledao je kako se gasi ivot u iznenaenim oima dok je hitac razarao mozak iza njih. Nije znao zato mu je dolo to crno sjeanje dok je gledao kako Miles prima vijest o smrti njihova oca. Ovaj put nije bilo zujanja ili pucketanja oruja; samo tri tihe rijei. Tek je satima kasnije, nakon urne promjene putnih aranmana, shvatio da je svjedoio istini. Kao da je bio upregnut u ista kola sa svojim grofom ocem, lord Vorkosigan takoer je umro u tom trenutku, i na bezbojnom licu vie nije bilo ni traga starog ivota. 2. Miles

Grof Vorkosigan zurio je u svoje lice u zrcalu. "Pasmater." Pasmater. Pasmater. Pasmater... "Milorde, jeste li dobro?" dovikne mu Roic iz kabine brzog kurirskog broda.

235

"Naravno da nisam dobro, idiote!" zarei Miles i odmah tanjim glasom doda: "Oprosti. Oprosti. Imam osjeaj da mi je mozak iscurio iz lubanje i sad mi po njoj samo jo mlatara par ica iz modine. Boe. Zato sad urimo? Kao da nije prekasno, kao da nisu proli dani?" "Grofica, to jest, grofica udova... vaa majka eka da joj se pridruite na Sergyaru." "Ah", ree grof. "Da." I jo: "Oprosti." "Nekako emo se ve snai, milorde." 3. Cordelia Nije ga nala Cordelia, ali ona je donijela odluku. Modana aneurizma, toplo poslijepodne, dva izgubljena sata jer je posluga mislila da bjelokosi mukarac spava u svom naslonjau, kao to je u zadnje vrijeme obiavao initi poslije ruka. Milesov glas zvuao je slomljeno. "Nisi li ga ipak mogla pripremiti za zamrzavanje? Tehnologija moda uznapreduje..." "Da se probudi bez uma ili pamenja, iskidane due? Sam mi je jednom rekao: nijedan ovjek ne bi elio takav ivot." Ili da se probudi s teretom nepomuenih sjeanja, to ne bi bilo nita manje strano. Moe li Miles to razumjeti? Zastavnie Dubauer, tako mi je ao. 4. Ivan Dravni ispraaj potrajao je munih tjedan dana. Ivan je gledao kako se Miles penje na podij da odri govor u oevu poast. Gregor mu je ustupio svoje najbolje pisce; Miles je ureivao. Ipak, Ivan je zadrao dah kad je Miles drhtavom rukom stisnuo folije, zamalo, zamalo ih bacivi da ranjene rijei izgovori ex tempore. Sve dok mu pogled nije pao na njegovu djecu, nemirnu i zbunjenu u prvom redu, izmeu majke i bake. Oklijevao je, izgladio folije, poeo itati. Govor novog grofa bio je sve to je trebao biti; mnogi su zaplakali. Ivan se pitao to bi rekao stari Miles. 5. Gregor Pokop u Vorkosigan Surelauu bio je zatvoren za javnost, drugim rijeima, okolo se motalo stotinjak ljudi. Grob za dvoje, ali samo je jedna strana bila iskopana; zemlja je ekala kao brana postelja. Lijes su nosila estorica: Ivan, Illyan i Koudelka, naravno; Duv Galeni u ime Komarra; admiral Jole u ime Sergyara. I jo jedan.

236

Lady Alys, kojoj su svi dugovali zdrav razum, istaknula je da je Gregoru mjesto meu oaloenom rodbinom. "Nosio me od moje pete godine ivota", odgovorio je car Barrayara. "Sad je na meni red." Alys je stala u stranu, a Gregor otiao podmetnuti rame pod mrtvaka nosila.

SCAN & OCR by corry

237