Fonologija

Predavanje 1 i 2 - UVOD

FONOLOGIJA I FONETIKA

Glavne definicije
Što je fonologija?
Široka definicija – znanost koja se bavi glasovima u jeziku

fonetika i fonologija – razlika?

Fonetika = hardware, fonologija = software
Fonetika – deskripcija zvukova, kako se izgovara, kako zvuči glas
Fonologija je više teoretska, kako se glasovi organiziraju u jeziku kao sistem
fonetika – opisuje glasovnu stvarnost
fonologija – opisuje apstrakciju, organizacija u jeziku

FONOLOGIJA - DEFINICIJE:
• lingvistička disciplina koja se bavi ''glasovima u jeziku'', tj. proučavanjem glasovnih sistema
u jeziku (i ekvivalentima u sistemima znakovnih jezika – ali to nije ''prava fonologija'',
možemo vidjeti paralele sa fonologijom i neke osnove)
• bavi se odnosom između glasova u pojedinim jezicima i u jeziku općenito
• proučava sustavan način organizacije glasova u jeziku, strukturu glasova u jeziku
(morfologija – struktura riječî i oblikâ, sintaksa – struktura rečenicâ)
• istražuje kako se fizikalni aspekti proizvodnje glasa (čime se bavi fonetika) apropriraju kao
dio jezika kao mentalnog entiteta
• apstraktan kognitivni sistem koji se bavi pravilima u mentalnoj gramatici
• u užem smislu: glasovi (fonemi/segmenti)
• u širem smislu: i prozodija (suprasegmenti)

uz fonetiku, nema fonologije bez semantike, morfologije i sintakse

uža definicija: - fonologija se bavi funkcijom, ponašanjem i organizacijomglasova kao

jezičnih jedinica! - glasovi u JEZIKU

FONETIKA
Za razliku od fonologije, fonetika se bavi znanstvenim proučavanjem govora; disciplina koja se
bavi proučavanjem glasa u ljudskom govoru (i ekvivalentima u znakovnim jezicima); pručava
fizikalne aspekte govora; proučava produkciju, transmisiju (prijenos) i recepciju (percepciju)
govora; „neutralnije” izučavanje ljudskog govora (glasova) kao fenomena u fizičkom svijetu
(snimanje, kako se artikuliraju glasovi...) kao i fizioloških, anatomskih, neuroloških i psiholoških
osobina ljudskih bića koja omogućuje proizvodnju govora; – glasovi u GOVORU
- za razliku od fonologije koja je suštiski dio lingvistike, fonetika zadire u neuropsihologiju,
perceptualnu psihologiju, akustiku... (znači fizilakna strana glasova)
- bavi se fizičkim zvukom, kako se znak manifestira u ljudskom govoru, eksperimentalno ga
istražuje itd.

Vrste fonetike:
• opća (antropofonetika) – bavi se čitavim rasponom govornih zvukova koje proizvodi
ljudski glasovni aparat, bez obzira imaju li realnu ili moguću jezičnu upotrebu
• lingvistička – bavi se samo govornim zvukovima koji se javljaju u pojedinim jezicima ili
ljudskom jeziku općenito
 • artikulacijska – proučavanje organa govora i njihove upotrebe prilikom proizvodnje
govornih zvukova – za fonologiju su bitni određeni aspekti art. fonetike ali ne detalji, bitno
za razliku, zašto se mijenjaju... za nju su bitni detalji
• akustička – proučavanje fizičkih osobina zvukova proizvedenih u govoru
• auditorna – pručavanje procesuiranja i interpretacije zvukova u uhu, živčanom sustavu i
mozgu
• instrumentalna – proučavanje govora pomoću instrumenata (mjerenje, snimanje,
analiziranje), npr. ultrazvuk, elektropalatografija i sl.

fonetika: ''k'' u kiša i ''k'' kuta su različiti [prednjomekonepčani/prevelari &

stražnjomekonepčani/postvelari]
fonologiju to uglavnom sinkronijski ne zanima, dijakronijski potencijalno zanimljivo
to je fonetska (ali ne i fonološka) razlika, koja eventualno može postati fonološkom (kroz proces
palatalizacije – položajne ili potpune)
strogi fonološki pristup nije najsretniji npr. u dijalektologiji/deskriptivnoj lingvistici

fonetika i fonologija:
hrv. kit i eng. kit
hrv. pik i eng. pick
hrv. bar i eng. bar

OPĆI POJMOVI

artikulacija – glasovna se proizvodnja analizira prema artikulatorima potrebnima za nju

• za sam jezik i fonologiju je bitno da se npr. g razlikuje od b, ne točno kako se izgovara, ne
detalji, već određeni aspekti
• moramo znati kako i gdje se glasovi artikuliraju kako bi znali kako se ponašaju u jeziku

najvažniji artikulatori: usne, zubi, jezik, tvrdo/meko nepce (velum), resica (uvula), ždrijelo
(farinks), grkljan (larinks)
• manipuliraju zračnom strujom (koja obično dolazi iz pluća kroz glasnice pa u usta)
aktivni: jezik, usne + resica, meko nepce, epiglotis, glasnice, donja čeljust
pasivni: zubi, tvrdo nepce + farinks
• zračna struja se oblikuje kroz geometriju vokalskog trakta (usp. puhaće instrumente i
proizvodnju drugačijih tonova)

tradicionalno: „mjesto izgovora/artikulacije” – zapravo OBLIK izgovora/artikulacije (cjelokupan

oblik šupljinâ i organâ pri izgovoru)
mjesto – nije netočno (pogotovo za prave suglasnike), ali ne radi se samo o jednom mjestu (nego o
cjelokupnom obliku govornog trakta)
dodatno izgovorno mjesto (redundantno/pomoćno – npr. usne u u/o [fonetika] &
razlikovno/složeno – npr. w u kw – k ima izgovo „na usnama” [fonologija])
dorsum = lat. leđa
9. ''francusko r'' – na resici
10. faringali – arapski, semitski jezici
13. radix = korijen, korijen jezika, nema po Europi
14. stražnji dio jezika
15. prednji dio jezika
*postoje i medio dorsali ali ovisi o priručniku
STANDARDNI HRVATSKI

bilabijali (dvousneni): p, b, m, (w)

labiodentali (zubnousneni): f, v
dentali (zubni): t, d, n, c, (ʒ), s, z [apikalni/laminalni dentalo-alveolari]
alveolari (nadzubni): r, l, n [apikalni/laminalni alveolari]
postalveolari: š, ž, č, ǯ [apikalni/laminalni postalveolari]
prepalatali (prednjetvrdonepčani): ć, đ, (ś, ź) [laminalni prepalatali]
(medio)palatali (srednjotvrdonepčani): j, ń, ļ + i [dorsalni mediopalatali]

bilabijali (dvousneni): p, b, m, (w)

labiodentali (zubnousneni): f, v
dentali (zubni): t, d, n, c, (ʒ), s, z [apikalni/laminalni dentalo-alveolari]
alveolari (nadzubni): r, l, n [apikalni/laminalni alveolari]
postalveolari: š, ž, č, ǯ [apikalni/laminalni postalveolari]
prepalatali (prednjetvrdonepčani): ć, đ, (ś, ź) [laminalni prepalatali]
(medio)palatali (srednjotvrdonepčani): j, ń, ļ + i [dorsalni mediopalatali]

postpalatali (stražnjotvrdonepčani): e [mediodorsalni postpalatal]

središnji: a, (ə)
prevelari (prednjomekonepčani): o + k, g, x, (γ, ŋ) [postdorsalni prevelari]
postvelari (stražnjomekonepčani): u + k, g, x, (γ, ŋ) [postdorsalni postvelari]
glotali (grkljanski): h, (ʔ)

ali fonološki razlikovno:

labijali (bilabijali, labiodentali) p, b, m, f, v

dentali/alveolari (koronali/prednjojezični ili predorsali) t, d, n, r, l, s, z, c
palatali (mediodorsali) š, ž, č, ǯ, ć, đ, j, ń, ļ
velari (postdorsali) k, g, x

FONOLOGIJA & PISMO

koje vrsta pisama postoje?
koja su pisma najfonološkija ‒ koja pisma ne mogu bez fonologije (fonološke analize)?

PISMA
1. logografska 国 guó ‘zemlja’, 中国 Zhōngguó ‘Kina’
-kineski, djelomično egipatski, sumerski
- fonologiji nebitna, nema što proučavati

2. slogovna すべて su-be-te ‘sav’ (hiragana)

- japanski – svaki slog ima svoj znak
- fonologija bitna ali nemamo pojedinačno rastavljanje

3. alfabetska (segmentalna) p-i-s-m-o

- glasovna
podvrste segmentalnih pisama:
• abugida pur ‘grad’ पुर - ?
• abdžad/konsonantska k-t-b ‘napisao je’ ‫ كتب‬- ?

abugida – npr pismo devanagari

vrsta pisma u kojem se suglasnici i samoglasnici ne pišu odvojeno i ravnopravno (kao npr. u
alfabetskim pismima poput latinice), nego kao cjelina u kojoj je vokal dodatan/sekundaran. Takva
su pisma tipična npr. za Indiju i Indokinu. Pa se, recimo, sanskrtsko/hindsko pur(-) 'grad' (kao u
Singa-pur 'lavovski grad') na pismu devanagari piše kao पुर, tj. kao pur, pri čemu se (prvom) znaku
za p odozdo pridaje dodatak koji označava vokal u.

abdžad – arapsko, hebrejsko

– to su pisma u kojima se bilježe samo suglasnici, dok se vokali izostavljaju. Semitska su pisma,
npr. arapsko ili hebrejsko, tipično takva. Pa se tako arapska riječ kataba 'napisao je' piše kao ‫ كتب‬,tj.
kao kt-b (ali zdesna nalijevo). Govornici tu jednostavno u izgovoru dodaju nezapisane vokale.

segmentalna pisma – odstupanja:

2 (dva) – brojevi se mogu segmentalno zapisati
jedanput – jedamput : odstupanja kod jezika kod kojih vrijedi pravilo jedan fonem jedan znak -
drugačiji izgovor zbog asimilacije sa p – jedanput = čisto pravopisno određeno, ali neki govornici to
mogu čitati sa m, zbog izgovaranja na usnama – asimilacija

gradski – gratski – gracki – nema nekog posebnog razloga da se mora pisati sa d već je to
pravopisno tako određeno, roizvoljno odabrano
Imotski ali Gacka, Miljacka – kod ovih imena rijeka nije ts nego c, zašto? - kod njih više ne
vidimo da je prije kod njih bilo t, izgubilo se, dok kod imotskog znamo jer se vidi t u imoćan –
imot+jan – t se vidi, ali je i to propisano, dogovorno

bit ću - biću: ne mora nužno biti tako, ali tako je uvriježeno

eng. light – prije se izgovaralo kao njemački licht – u engleskoj se u međuvremenu i promijenio u
''aj'', i h se više nije izgovaralo – izgovor se promijenio ali se zapis nije!
franc. Paris - ali se čita Pari, bez s, novi izgovor stari zapis, prije se izgovaralo, povijesno-
etimološki zapis
! vrlo je teško mijenjati zapis, pisanje – tradiciju pisanja – zato nastaju ovakva odstupanja!

RAZVOJ FONOLOGIJE

alfabetska pisma – već prije više od 3500 godina

Pāṇini – 4. stoljeće pne.
koncept fonema: 1876-7. Jan Badouin de Courtenay (1845–1929)
fonetika i fonologija se počinju razlikovati tek krajem 19. st.
njihova razlika čvrsto uspostavljena tek u 20. st., nakon Praške škole (Nikolaj Trubeckoj, Roman
Jakobson), koja je i popularizirala termin fonologija

Čime se bavi fonologija?

„glasovi” kojima se fonologija bavi su simbolički glasovi – kognitivne apstrakcije koje nisu
istovjetne fizičkom zvuku

• inventar glasova u jeziku

• kombiniranje glasova u jeziku (fonotaktika)
• glasovne promjene i alternacije

glasovi u jeziku – fonologija ustanovljava koji glasovi postoje u pojedinom jeziku

koji glasovi postoje u hrvatskom, a ne postoje u engleskom?
koji glasovi postoje u engleskom, a ne postoje u hrvatskom?

kakvi sve glasovi uopće mogu postojati u ljudskom jeziku? (npr. klikovi)
rijetki su jezici sa samo dva vokalska fonema kao abhaski ili samo 8 suglasnika kao havajski –
zašto jezici imaju uglavnom veći broj glasova?

ABHASKI – SAMO 2 VOKALA

HAVAJSKI – 8 KONSONANATA

banalne univerzalije:
• svi jezici imaju vokale i konsonante;
• svi jezici upotrebljavaju zrak koji izlazi iz pluća u artikulaciji svih riječi (ali ne svih glasova
u svim jezicima!);
• svi jezici upotrebljavaju varijacije u (rečeničnoj) intonaciji za ostvarivanje značenja…
FONOTAKTIKA: = pravila za kombiniranje glasova
ovisno o jeziku, neke su glasovne kombinacije dopuštene, a druge nisu
#kr-: kraj, krik, kruh, krov, kretati
#kl-: klati, kliktati, klupko, klopka, kleknuti
mogu li postojati riječi *kraž, *krip, *krum, *krod, *kren?

turski kıral, kulüp

ali: klip, klinik

japanski kurabu, kurippu, kurinikku

svahili k(i)labu ali klipi, kliniki (govorno i kilipi, kiliniki)
#pt- (ptica, ptičica… + pterodaktil…)
#ft- (ftizeologija „znanost o tuberkulozi”… + Ftić, Ftičar…)
#fk- (ali usp. kajk. fkinuti, fkrasti)

**fkap, **fken, **fkug, **fkop, **fkam

**čzap, **čzen, **čzug, **čzop, **čzam

kako govornici znaju je li nešto (ne)dopuštena kombinacija ili ne?

Dijakronijska fleksibilnost fonotaktike:

momen(a)t
mladostь > mladost > mlados → mladost

GLASOVNE PROMIJENE:
od-vesti ~ ot-pasti (sln. <odpasti>)
svat-ovi ~ svad-ba (sln. <svatba>)
obran-iti ~ obram-beni (sln. isto <obrambni>)
radost-an ~ rados-na (sln. <radostna>)
zdra(v)stveni
ne(m)am, se(d)am, mo(j)e, dra(g)i, ne(k)ako, pro(f)esor, e(v)o

SEGMENT
(diskretna) jedinica zvuka u govornom nizu (gledano fizički ili auditorno)
minimalne jedinice na koje se neki izgovorni slijed može raščlaniti kao linearna sekvenca – bilo na
fonetskoj, bilo na fonološkoj razini (npr. s-e-g-m-e-n-t)
izgovorni slijed je povezan i fonetski gledano je segment fikcija
pisanje utječe na segmentalno promatranje govora, ali pokreti govornih organa i akustika ne pružaju
potpore za to
ipak, fonološki gledano su segmenti korisna „fikcija” i lingvistički realna „fikcija”

Primjer spektrograma – neprekinuti zvučni slijed:

Fonologija vs. Fonetika

fonologija proučava jezične zvukove na osnovi pretpostavke da se zvukovni kontinuum može

analizirati i raščlaniti na niz različitih segmenata s konstantnim obilježjima
fonetski se zvuk predočava numerički – kroz mjere amplitude, frekvencije i dužine trajanja
fonetika se bavi proučavanjem detaljâ u glasovnim ostvarajima
fonologiju (koja se bavi jezikom u okviru ljudske glasovne proizvodnje) ne zanimaju detalji koji se
mogu iščitati iz zvuka (kojih ima previše), nego svodi golemu količnu fonetskih informacija
minimalnu kognitivnu osnovu – redoslijed odvojivih segmenata

fonetika – fizički opis glasova u jeziku

fonologija – način na koji se glasovi organiziraju u obrasce i sisteme

fonetika ima slične metode i tehnike kao i prirodne znanosti (npr. fizika) – mjeri se dužina, prosjeci
itd.
fonologiju više zanima mentalna organizacija jezika – npr. sistematizacija distinkcijâ u jeziku ili
modeliranje znanja govornikâ kao seta pravilâ
fonetika se bavi artikulacijom i akustikom, a fonologija sistemima i strukturama govora

iz pozicije fonetike: fonetika proučava objektivnu fizičku i konkretnu stvarnost, a fonologija jezičnu
organizaciju te stvarnosti
iz pozicije fonologije: fonologija se bavi mentalnom stvarnosti iza govora, dok se fonetika bavi
samo konkretnim ostvarajima te pozadinske stvarnosti
zvučni valovi ili pokreti jezika nisu baš doslovno „konkretni”, ali se mogu mjeriti
no nema ih smisla mjeriti bez poveznice s jezikom (tj. njihovom fonološkom interpretacijom)
ne može se proučavati funkcija glasova u jeziku bez referiranja na njihove artikulatorne ili akustičke
osobine (npr. velarni okluzivi i sl.) – ako ništa drugo, a ono radi imenovanja
isto tako, ne može se proučavati govor u vakuumu, bez referiranja na njegovu jezičnu funkciju
potpuno apstraktna (tj. nefonetska) fonologija, kao ni potpuno konkretna (tj. nelingvistička)
fonetika nemaju previše smisla

u fonologiji kao teorijskoj disciplini postoji opasnost od paušalnog teoretiziranja i špekuliranja o

intuicijama i uvidima govornikâ
fonologija – također može biti empirijska (npr. testovi auditorne prosudbe govornikâ, mišljenja
izvornih govornika o riječima i glasovima, statistička analiza pojavljivanja određenih promjena i
fonoloških varijabli itd.)

PROIZVOLJNOST PRAVOPISA:
Švedska : Švetska : Švecka
Imotski, Gacka, Miljacka
hrv. ne vidim : češ. nevidím
tal. amico : amici
hrv. vojnik : vojnici

TRANSKRIPCIJA:
fonetska transkripcija – pretvaranje zvuka u simbole
fonologija proučava višu razinu zvukovnih obrazaca, na osnovi njihovog predstavljanja kao
različitih mentalnih simbola, dok se fonetika bavi konkretnom fizičkom manifestacijom tih
mentalnih simbola

fonetika: [träɱʋäi̯]
fonologija: /tramvaj/

Fonologija se intuitivno usvaja u ranoj dobi

govornici fonetiku/fonologiju materinjeg jezika znaju nesvjesno
čak i u kasnijem učenju stranog jezika (npr. izgovor eng. t, d, r)
npr. govornici eng. & broj vokalâ (misle da su to samo a/e/i/o/u)

FONOLOŠKA INTUICIJA izvornih govornika

**závjēće ‘zavjetrina’
sln. zavẹ̑tje

(FONOLOŠKA) ARBITRARNOST jezičnog znaka

fonološki/fonetski segmenti sami po sebi nemaju nikakvo imanentno značenje
kao riječi nemaju same po sebi značenje (koje bi proizlazilo iz njihova zvuka)
između glasovnog ostvaraja i značenja je arbitraran odnos (de Saussure)
‘mačka’: mačka, kedi, neko, māo, paka, kissa…
ali isto tako i: pas, pes, ćuko, kučak, brek, ker...
također i (najbitnije!): sumnja i sumlja, jer i jel...
 PREDAVANJE 3
IPA - KONSONANTI

Tablica
Bijeli pravokutnici – glasovi koji bi se mogli izgovarati ali nisu pronađeni
Zatamnjeni – glasovi koji ne mogu postojati ili su preteški za artikulaciju
Kada su u paru prvo je naveden bezvučan pa zvučan glas

PLUĆNI:
Retrofleksi – jezik povijen unazad, jedini se ne odnose na mjesto tvorbe, već više položaj jezika
M – po prirodi zvučan
Glotalni zatvor jedini bezvučan
Palatali – dizanje jezika, zatvor na tvrdom nepcu
Faringali se izgovaraju u ždrijelu
Uvularnoi vibrant R – koriste govornici u hrvatskom sa govornom manom - lakši izgovor od r jer je
na resici, kod nas govorna mana, u drugim jezicima fonem
Velarno (x) vs. Glotalno h – riječ bronhi – ako izgovaramo sa normalnim alveolarnim n onda
izgovaramo h, ako izgovaramo sa velarnim ng – onda izgovaramo x
Hrvtaski – često se umjesto j izgovara slogotvorno ''i'' – npr. Na kraju sloga

NEPLUĆNI:
Klikovi –
 Zulu ima 15
 Zatvor na mekom nepcu, uvlače zrak unutra i naprijed naprave dodatni zatvor

Zvučni implozivi
 Zatvor na glotisu, glotalna zračna struja/ glasnična/ ždrijelna
 Zrak ulazi unutra prema ždrijelu
 Glasnice se spuštaju

Ejektivi
 Zatvor na glotisu , isto kao implozivi
 Glasnice se dižu
 Zrak se izbacuje iz ždrijela

Gdje se govore – na papirima

OSTALI SIMBOLI:
 zvučni Labiovelarni aproksimant w – eng.
  bezvučni labiovelarni frikativ – obrnuto w
 zvučni labiopalatalni aproksimant - obrnuto h
 Alofoni od ć i đ
 Zvučni epiglotali i epiglotalni okluziv
DIJAKRITIKE
 Obezvučenje
 Zvučnost
 Slogotvornost
 Breathy voice – šaptanje - dahtajnici
 Creaky voice – škripanje
 Linguolabijali
 Labijalizirani
 Palatalizirani/palataliziranost
 Faringalizirani
 Velarizirani
 Velarizirani ili faringalizirano l
 Raised i lowered tj, zatvoreniji ili otvoreniji izgovor
 Dentali
 Apikali
 Laminali
 Nazalizirani
 Nazalni otpust/ nasal release i prednazalni otpust - prenazalizacija
 Lateralni otpust
 Bez otpusta/ neotpušten izgovor

4. PREDAVANJE
IPA - VOKALI

Vokalski trapezoid, papir

Formant – pojačani dio spektra koji odražava način kako u govornome prolazu zrak iz pluća
istodobno rezonira različitim frekvencijama. Svaki pojačani skup frekvencija, odnosno rezonantni
vrh u spektru govornoga zvuka, tvori formant. On se jasno pokazuje na sonogramskim snimkama
kao debela crna crta. Prvi je formant najniži, drugi viši od njega i tako redom.

Vokali se u trapezoid u IPA-inoj tablici smještaju s obzirom na svoj izgovor (akustički), prema
formantu F1 (visoko-nisko) i F2 (stražnje-prednje)
F1 – određuje otvorenost vokala
F2 – određuje prednjost vokala
Formanti se vide na spektogramu,

Normalni e,o,a zapravo nisu tamo na trapezoidu gdje bi trebali biti tj. gdje se izgovaraju

Često se breathy voice i creaky voice javljaju u jezicima koji imaju puno tonova

Fonetska riječ – izgovorna cjelina, sve što se izgovara s jednim naglaskom – npr. ''ikakose''
 5. HRVATSKA FONOLOGIJA

- najpreciznija tablica

N – izgovor može biti laminalan i dentalo-alveolaran, i apikalan - alveolarno

L/R – da li će bit laminalni ili apikalni ovisi o visini vokala – uvijek alveolarni

T, D – PROMJENE NA DENTALIMA
 deve,dese – ispadanje na kraju (u Splitu)
 sa, nika

-m# - M na kraju riječi

m prelazi u n na kraju riječi – tipološki često (hetitski, finski, starogrčki, arapski)
• jesan (jesã)
• sedan, osan
• vidin
• ALI sâm, dim, kostim – ostaje zbog analogije prema kosim padežima/drugim oblicima –
kostim-kostima
KOSI PADEŽI : oblique cases/zavisni padeži – u hrv. svi osim NOM I VOK. padež kojim se izriče
povezanost osnove s ostalim riječima u rečenici
• od 15. st. započela promjena u čakavskom., ALI završeno u 17. st. kao aktivna promjena-
DANAS: štokavski uz obalu ali i u unutrašnjosti do Hercegovine
F
- porijekom stari fonem u slavenskom: i to je f bilo zamjenjivano sa v/p:
• Stjepan (kod nas posuđenica) / srpski: Stevan (Stefan), Josip (srpski - Josif), Hvar (Faros)
grč. - f zamijenjeno sa hv, a poslije u samom Hvaru prešlo natrag u F – za Hvar kažu For),
Prane/Vrane (umjesto Frane), prigat, pratar – koriste se i danas (umjesto frigat, fratar)…
• fiju (fijukati), uf (onomatopeja)
• ufati < *upvati, fala < hvala – jedina riječ gdje baš imamo F
• posuđenice (folija)
W/V
• w > ʋ > v – najstariji izgovor glasa v je bio w (iz najstarijih posuđenica koje su ušle u
slavenski)
w se kasnije u slavenskim jezicima promijenilo u aproksimant – štokavski, slovenski, ukrajinski, a
onda je opet prešlo u frikativ u mnogima (Zagreb ima fikativ, štokavski ima aproksimant)
• štokavski [ʋ], Zagreb [v]
• wuk, čuwati, dij. Suw – oni dijalekti koji imaju aproksimant imaju i alofon w
• ofca, krof – dijalekti koji imaju frikativ – dolazi do obezvučenja
• štok. [v] – grof ̮bi – javlja se i štok. kao alofon od F

/j/
- izgovara se baš kao aproksimant s podignutim jezikom
• rai̯ – raja- aproksimant (jezik ostaje dolje) – ALI I frikativni izgovor (raja – jezik se diže)
i u rai je neslogotvorno i
 • <Jamajka> [jamai̯ka] (prvi slog – jezik ide prema gore, maika – ne diže se)
• <jaja – jajima> [jaja – jai̯ima] – neslogotvorno i: izgovara se na kraju i između vokala ako
je jedan od tih vokala ''i''
• Dani(j)ela – dani(i)ela = izgovor sa neslog. ''I'' u spontanom izgovoru

ś, ź – kod nas alofon od ć i đ

• liśće <lišće> i groźđe <grožđe>
• liśe (< liśće), śap (< śćap), groźe (< groźđe) – prigorsk dijalekti, kod hrvata u hercegovini
• śena (< sjena), śutra (< sjutra), źenica (< zjenica) (usp. i đe, đevojka) – u crogorskom su
fonemi

X
izvorno bilo velarno
• oću, stra, rána, lad – često se gubi u dijalektima i govorima gdje se obično h ne gubi
• muwa < mua < muxa – gubi se između vokala pa se dodaje w / mua = zijev: slijed od 2
vokala zaredom – kako bi se taj zijev popunio dodaje se w, jezici ne vole zijev
• Tijana < Tixana – ubacuje se neslogotvorno ''i''
• kruwa < krua < kruxa pa analogijom i kruw prelazi u nominativ – u literaturi piše da se h
između vokala pretvara u w ali to nije baš točno, x nestaje među vokalima i zijev se
popuni sa w

• širi se i gdje mu nije etimološki mjesto: BiH (kahva, hlopta) VS.

• štokavski govori koji dobro čuvaju x- Dubrovnik čuva izvorno x u gotovo svim
slučajevima
• standard: restitucija h (> dijalekti) – u standardu se dogodila restituiranost, vraćen je –
Vuk niije imao x pa ga je zbog povijesti i Dubrovnika vratio – u većini štokavskih dijalekata
ga nema ali vraća se po dijalektima koji ga imaju
• standardni srpski muva, kuvati ali hrana, strah – napola očuvan: nekada da nekada ne
(slično i makedonski) DOK kod nas u stand. je obično na svim mjestima gdje se očekuje, ne
dodaje se gdje ga ne bi trebalo biti izvorno – skloni smo etimologiziranju
• kruh ̮ga ̮je [ɣ] ili [ɦ] – x ispred zvučnih suglasnika – izgovara se njegov zvučni parnjak

DZ – alofon od ts (c)
• zec ̮ ga ̮ je
• nadzirati – primjer gdje bi se moglo rećio da je neki fonem, ali nije baš
• dzǝ (< dzera) – može se javiti rubno
• Dubrovnik dzora – staro z se mijenja u dz – marginalni fonem! - teško odrediti stupanj
marginalnosti
• Ševarnadze - gruzijski

Dž
• dž –alofon (vradžbina ~ vrač)
• posuđenice (džep, džem)
• čak. žep

čić
č – izgovor – postalveolarno, više naprijed i apikalno
ć – izgovor više odozada, jezik položen i diže se gore sa većim obujmom

!č/ć, dž/đ
 • izvorno *t+j > se mijenja u palatalizirano*tj > c = u čakavskom prelazi u palataliziran
okluziv, ''čakavsko č''
> ʨ > ʧ = u štokavskom dalje prelazi u meko i tvrdo š
• Goran Marić (Grude, 00:24, 00:54):
• slučaju… povećanje; započeo… vrtića

opreka č/ć – gdje se čuva??

!problemi s pisanjem u pravopisu nastaju zato što ih ne razlikuju u izgovoru, neutralizirala se, pa ih
moraju napamet učiti, ali imaju razlikovnu ulogu – spavačica/spavaćica ali su se stopili u
izgovoru
• štokavski (ne razlikuju svi) – razlikuju: Lika, Dalm.zag., veliki gradovi u principu ne
• čakavski (ne svi) – imaju palatalni okluziv c, ne alveopalatalno meko ć
• kajkavski (razlikuju samo prigorski + donjosutlanski dijalekt (izvorno bio čakavski,
govornici iz Bihaća – pokajkavljeni čakavski))
• slovenski (krajnji zapad razlikuje) – nije da uopće ne razlikuju
Hrvatska i BiH – ruralni govori ČUVAJU : veliki gradovi NE ČUVAJU RAZLIKU
nema opreke: Zagreb, Rijeka, Split, Osijek, Zadar, Šibenik, Pula + Sarajevo (prije imali
katolici), Mostar (prije imali pravoslavci, danas ne)
!ali: Beograd, Novi Sad IMAJU RAZLIKU
promjene i varijacija: Sinj, Metković – razlika se vratila jer su se vratili govornici koji su je čuvali
(ALI Božo Petrov npr. nema razliku jer je iz centra Metkovića gdje se ne razlikuje, Grmoja koji nije
živi u centru već u periferiji ima razliku – složen odnos)

Cavtat
• Budmani (gramatičar) (1883: 159) Cavtaćani, za razliku od Dubrovčana, č i ć (ǯ i đ)
„razlikuju svagda dobro“
• Brozović (1981: 498) razliku (u Cavtatu) „poznaje danas samo stariji naraštaj, a među
mlađima samo pojedinci'' – u 100 godina se dogodila promjena!

• čak. [c] (ali u standardu i → č) – čakavci različito postupaju kada govore standardom –
neki zadržavaju svoj palatalni okluziv, dok drugi kad govore standardom prebacuju u č
afrikatu – bliža im je zamjena sa č nego sa ć, č im zvuči standardnije – ovisi o pojedincu ali
često se može nači da čakavci koji u organskom govoru zadržavaju razliku – ne govore tako
standardnim dij.
• BiH: vjera/etnicitet – npr. muslimani ne razlikuju, hrvati da npr. ili da negdje srbi razlikuju
a hrvati i muslimani ne
• utjecaj stranaca? - mlečani u Dalmaciji utjecali na nestajanje razlike, turci u BiH
• „srednje č”? - kao pojam u nekim opisima – pitanje – neki štokavci mogu tvrđe izgovarati
č, više retrofleksno – npr u Zg se više izgovara č većinom, nije dovoljno istraženo
• Split ć, Zagreb č – npr. Goran Ivanišević će uvijek izgovarati meko ć -izjednačen izgovor
– također trebalo istražiti

č/ć mogu imati neku marginalnu razlikovnu ulogu ali nema puno takvih minimalnih parova s
tom oprekom:
• sječi (D od sječa)/sjeći (infinitiv) , priči/prići, spavačica/spavaćica, naprčen/naprćen, lišče
(voktiv od lisac) /lišće ( mn. Od list) ...
govori koji razlikuju : ne znači da će biti jednaka distribucija kao u standardu = ne poklapa se
uvijek s pravopisom:
• (na)oćale, sendvić( u eng. se to izgovara kao postalveolar, tvrdo, pa mora tako biti i kod nas
ALI u štokavskom se ne mora tako izgovarati – zašto? ZBOG SUFIKSA -IĆ – češći je
od sufiksa -ič kao da je riječ o umanjenici!!!), kapućino ( srpski izgovor, iz talijanskog se
inače ''mora'' preuzeti tvrdo č u stand.)… - nekada je razlika jako čujna nekada ne
 • izgovor čevapi, đamija… - te su riječi došle iz govora gdje se to ne razlikuje i preuzeli u
izgovoru kao č, iako se ne piše tako možda, đamija – izgovor srba u Bosni – preuzeli od
susjednog muslimanskog sela jer u svome jeziku nisu imali tu riječ – posudili su je od sela
gdje nema razlike iako sami imaju razliku

RAZLIKA N/NG (velarno n)

• bronhi vs. Brongxi ( sa velarnim n)
ako se izgovara glotalno h – izgovor će biti sa alveolarnim N
ako se izgovara sa velarnim ''x'' – izgovor sa velarnim NG

M – labijal i MG – dentalni alofon od M

• npr. u Tramvaj, informirati

lj, nj
LJ
• lj > j ( lj često uhvati adrijatizam: adrijatizam – promjena uz Jadransko more, jubav
umjesto ljubav),
• tipičan adrijatizam: Split: „meko” [ḻ] - izgovor malo više prema gore, malo stražnjije (luk
– l sa dijakritikom za advanced: _ ) - ono što zagrepčanima zvuči kao splitski
NJ
• nj prelazi u j: konj > kojn – kajk. , koȷ͂ - čak. -ali ograničeno

INTERVOKALNO / i/ - kompleksan fonološko-fonetski problem! – skripta str. 101

Problem intervokalnoga [i̯] u dodiru s [i]567 Poseban, a dosad nedovoljno istražen problem, čine
primjeri u kojima u izgovoru imamo intervokalno [i̯] u dodiru s [i] (ispred ili iza sebe), tj. sljedovi
[ii̯V] ili [Vi̯i]568, koji se u službenom pravopisu nekad pišu kao / (npr. ), nekad kao / bez (npr. ), a
nekad s objema varijantama (npr. muško ime i ). Da se tu radi o složenoj fonološko-fonetskoj
varijaciji, vidimo i po različitim rješenjima u pisanju i izgovoru koje možemo susresti ‒ npr. prema
službenom pisanju ćemo u nestandardnom pisanju susretati i , uz službeno ćemo sresti i
nestandardno pisanje
- <Dario> i <Darijo>, a u ženskoj varijanti i <Darija> i <Daria> i <Darja>

Prije početka rasprave treba još jednom razjasniti (iako je to donekle već učinjeno), o čemu
govorimo kada govorimo o poluvokalu [i̯ ] i konsonantu [j]. Poluvokal [i̯ ] se izgovara jednako
kao i vokal [i], samo što je neslogotvoran. Izgovara se na istom mjestu kao i aproksimant [j], a
razlika je u tome što kod [i̯ ] (kao i kod [i]) nema dizanja jezika prema tvrdom nepcu, dok se
kod aproksimanta [j] jezik diže573. Dakle, jezik se između vokalâ u grája diže ([j] između [a]-
ova), dok se u gráji [grái̯ i] ne diže ([i̯ ] nakon [a] i ispred [i]).

U opuštenu se, brzu i spontanu govoru sljedovi /Vi/ i /iV/ (kao /bȉo/) te /Vji/ [Viʢi] i /ijV/ [iiʢV]
(kao /zmȉjo/), bez obzira na fonemičnost i pisanje, u potpunosti neutraliziraju te se u objema
pozicijama izgovara /iʢ/ između vokalâ574 ([bii̯o] i [zmii̯o])575, koje može biti oslabljeno, ili se u
obama tipovima između vokalâ ne izgovara ništa ([bio], [zmio])
EMFATIČAN IZGOVOR = PRECIZNO I SPORO naglašavanje
razlika u izgovoru:
u spontanom izgovoru – se neće razlikovati = izjednačavanje/ neutralizacija u spontanom
brzom govoru

nestandardno pisanje: dobijo jer se tako izgovara u spontanom izgovoru

spontani izgovor – isto izgovaranje dobio/dobijo ili darija/daria/darja

- pogledati još u knjizi!

OBEZVUČENJE
nema u standardu
obezvučenje na kraju riječi = tipološki vrlo često u jezicima
kod nas - kajavski i čakavski, pogotovo na sjeveru
• zup, grat, mras, krof – kajkavski, stari Zagrepčani, u Zg se povuklo zbog standarda – ali
ostalo u nekim riječima poput ''laf'' (od lav) (žargonizam: frajer)
• bog! Pozdrav (izgovor u Dalmaciji, Slavoniji) – u Zg: bok!
• Zagreb: prije bok ‘božanstvo; bog daj’ - zaboravilo se da je bog izvorno bio bok, i tako je
ostalo u pozdravu – širi se u dalmaciju i slavoniju
• Zagreb: danas bok (pozdrav) : bog (božanstvo)

VCV – sinkroijska promjena, ljudi ne primjećuju

promjena na čitavom štok. Području
spontan, brz govor: Promjena u toku = mnogi suglasnici se mogu izgubiti između vokala
• doar dan, drai gleateļi! - izbacivanje b,g,d između vokala
• t (vrait), k (neako), d (seam), b (trea), g (drai), f (proesor), ž (kuiš, moeš, kae), m (neam, ia),
n (ęo), v (eo, noa), j (moe), s (klaična)

VOKALIZAM
 • [e̞] - sa malim t – lowered
• [o̞] - sa malim t ispod
• [ä] - centralizirano

- istraživanje staroštokavskih sela u Slavoniji oko Sl. Broda – većina razlikuje č i ć

Bednja – lančani pomak

lančani pomak skoro svih vokala
LAMČANI POMAK: više glasova se mijenja kako se ne bi stopili kad se jedan pomakne,
jedna promjena ''goni'' drugu promjenu
• žobo: a – prelazi u ''o''
• žano: e - a
• kekyeš: dugo o – ue (ye)
• eblaok : o – e + dugo a - ao
• a>o>e>a
• ā > ao, ō > ye

ŠVA
marginalni fonem, javlja se u izgovoru slova, kraticama...:
• slova: bǝ, cǝ…
• kratice: zə gə, jə mə bə gə
• kolokvijalne riječi: žńə, dzə (žnj)
• strana imena: Le Corbusier [lǝ korbizje]
• poštapalica ǝː, čestica <aha>, mhm
• dječji govor i odraslo tepanje: bəzo
• ansambǝl, masakǝr
• dugo slogotvorno r: [tr̩ːg] i [tǝːrg]

SLOGOTVORNO R – sa ravnom crticom ispod

• [kŗːv] i [kǝːŗv] (usp. eng. curve) ali samo [kŗt] (usp. eng. Kurt)
• dij. digņt, šmrkʎ̩ (šmrklj)
• posuđenice: bicikļ (džentļmen), ńutņ (rehņšiber), masakŗ
• ALI AKO 2 SONANTA NA KRAJU GA NEMA (-RR#): žanr, fajl, šarm, vestern,
kombajn, no Kremlj oboje
• ŗt/(h)ŗđa, vŗt, masakŗ ALI KOD JATA NE : rječit (ne **ŗječit) – početak/sredina – između
suglasnika /kraj
• na morfemskim granicama može biti i u drugim pozicijama (iza vokala): zaŗže ali
marže, zelenoŗtska ali sportska
• nategnuti primjeri: gŗoce, istŗo (ali Istro!), umŗo

VOKALSKA DUŽINA
- razlikuje se u standardu:
• luk 'kapula' i lūk 'oružje‘
• ȍpāsan 'pogibeljan' i ȍpasān 'obavijen pojasom‘
ALI I:
• DISTINKTIVNA DUŽINA: (uz nštok. naglasak): Split, Osijek, Zadar, Šibenik,
Dubrovnik… Vinkovci + Karlovac – nema štokavski naglasak a ima dužinu
• govori BEZ distinktivne dužine: Zagreb, Rijeka, Pula… (sjeverozapad)
u Zagrebu – gornji grad nije imao, kvatrić govornici npr. jesu, ali danas više ne

DIJALEKTI:
• kajk. opreka između otvorenosti/zatvorenosti ɛ/æ : e, ɔ : o (prenosi se i u stand. Kajkavci
imaju p[æ]t, ali svet) – ili otvoreno o (obrnuto c) – nos ALI zatvoreno o - vok/vuk
• česti diftonzi: uo, ie, ua, ou (nuos, gruad)…
• zatvaranje dugih vokala – često u dalm. Zag./bih/ Lika:
Dalm. zagora/BiH (eː, oː, i, u), (e/o – su zatvoreni – pet, nos, ''iz bosne)'' kupit, lisca (i/u
nenaglašeni se gube), u japanskom slično
Dubrovnik (dao : dol, aː – dugi a se izgovara stražnje zatvoreno (grad - grod) + razlika do-do (dao –
otvoreno o) i (dol – zatvoreno o )),
Zagreb (p[ı]tam) -jako reduciran izgovor – ''engleska varijanta'' i/u
Beograd (n[æ] znam) – svako e/o može prijeći u ae

Diftonzi au, eu u posuđenicama

- u posuđenicama mogu ostati kao diftonzi
• àu̯to (au-to) – u štokavskom se razlikuje autu od auto i autu od aut
• ȅu̯ro (eu-ro)
• àu̯t’u (HH) ‘automobil’ : à’utu (HHL) ‘vani’
• gen. mn. ȃu̯tā ili ȁūtā
• gen. mn. ȇu̯rā ili ȅūrā

STOPLJENI I NESTOPLJENI IZGOVOR AFRIKATA:

ts : ʦ, tʃ : ʧ
dz : ʣ, dʒ : ʤ
marginalne/fakultativne opreke
- u pažljivom izgovoru se mogu razlikovat c i ts, č i tš:
moguće marginalne (fakultativne) opreke (između ts i c, tš i č itd.)
• packa ~ patska, recka ~ retska, kocka ~ kotska [cs]
• počiva ~ podšiva, dočekati ~ odšepati [čš]
• nadživjeti, nadzirati (dž i ʤ, dz i ʣ)

Fakultativna (jednosmjerna) fonetska NEUTRALIZACIJA

• odšetati se može izgovoriti i kao otšetati [očšetati] i kao očetati, ALI početi ne može biti
**potšeti, nego samo sa č

GEMINATE (oznaka :)
dvostruki ISTI/dupli suglasnici:
• dijalektalne geminate: gubi se i/u: slanna, molla, platt
• standard: pe[cː]i, re[cː]i (ali sve[c]i), le[cː]i - SA OBIČNIM C (ali me[c]i – uvijek kratko),
bi[cː]i – dugo, od bitka)
• té[cː]i ~ té[c]i: tecci (= množina od tetak) vs. Teci (jednina od teka)
o[cː]ijepiti, po[čː]initi ~ počiniti, apara[čː]ik
ALI kada nema morfemske granice onda nema geminate u izgovoru jer se ne može razlučiti:
sr[c]e < *srdce, ka[c]a < *kadca, priča < *pritča
! uzšetati se [šː] ~ ušetati se, uzzidati se [zː] ~ uzidati se
• zš = š = može se pojednostaviti u obično š
• zz: z = ne mogu nikad biti geminate – jednosmjerna opreka

odnos afrikata: okluziv + sibilant: geminata

• složen odnos /c/ ~ /ts/ [cs] ~ /tc/ [cː]
• ocjeđivati ~ odsjeđivati [ocsjeđivati] ~ odcjeđivati [ocːjeđivati] (fakultativno i zadnja dva:
[ocjeđivati]) –
= u pažljivom govoru sva 3 se mogu razlikovati, ali sva 3 se u brzom izgovoru mogu isto
uzgovoriti (kao cc/c)
• ds > ts > cs > c
• dc > tc > cc > c

PARAJEZIČNE RIJEČI
one koje imaju glotalni okliziv, nosne vokale, šva, klikove, slogotvorno s (pssst)
• əɦə̃, ə̃ʔə, ã?
• ts ts ts, pssst – dentalni klik (oznaka ravna okomita crta)
FONOTAKTIKA (izbor)
rijetko:
• #a- – samo a, ali, ako + ah!... + posuđenice (avion…)
• #e- – samo evo/eto/eno + eh!... + posuđenice (elisa…)
•
• #CCC-: prvi je uvijek s/z/ž- (npr. stroj) osim ako zadnji nije jatovsko j (cvjetić, htjeti)
• najviše #CCCC-: zadnji je uvijek jatovsko j, npr. strjela <strijela>

npr. #RR- 2 SONANTNA na početku

• 1. mr- (mrak), mn- (mnogo), mń- (mńeńe), ml- (mlad), mļ- (mļeti), mj- (mjeriti)
• 2. vl- (vlada), vr- (vratiti), vj- (vjera)
• 3. nj- (<nijem>)
• 4. lj- (<lijen>)
• 5. rj- (<rijeka>)

#CC-
• gdje ~ di
• tko > ko
• psovati > sovati
• pšenica > šenica
• kćer > ćer…

• -CCCC-: poznanstvo, filmski, transkripcija…

• -CCCCC-: kalkulantstvo
• -CC#: samo -st, -št, -zd, -žd momen(a)t
• ranč, selotejp, saft, smaragd…
• -CCC#: mumps, infarkt, ajnc, tekst… + grepst, potepst, dvanajst

Ostalo:
asimilacija i disimilacija – mogu se događati u tvorbi ALI i izvan nje:
- približavanje ili udaljavanje glasova u izgovoru
• potpuna (potpuno izjednačavanje) ili djelomična (postanu slični)

asimilacija suglasnika/vokala:

• asimilacije:
suglasnici: čizma > čižma – djelomična asimilacija suglasnika (z u ž)
suša > šuša – (čakavski) ILI helikopter – helihopter (govorno) potpuna asimilacija suglasnika
vokali: ne more > nemere, ne valja – ne velja, apoteka – apateka, marmelada – mermelada... (dij.
Štokavski)

• disimilacija suglasnika:
rebro > lebro, blagoslov > blagosov, nemrem > nebrem (Međimurje), dimnjak > dimljak
• metateza: zamjena mjesta glasova unutar suglasničke skupine ili u različitim slogovima
komorač > koromač, jazik > zajik, kto > tko
• pučka etimologija: naknadno povezivanje neke riječi sa drugom kroz lažno
etimologiziranje
madež > mladež (pučko povezivanje sa pridjevom mlad)

• zijev: 2 vokala zaredom – pa se zijev uklanja

rekao > rekō, posao > posō, stol > stoo > stō → stol
ovamo > oamo > āmo, zaova > zāva, od straha > od stra
kuhati > kuat > kuvat, strahu > strau > stravu (→ strav – strava)

• sinkopa: ispadanje vokala u sredini riječi

velki, godna, kolko, nemrem
• apokopa: ispadanje vokala na kraju riječi
kak, onak, tam, nek, al, jer, nosit
razlika: fonetska promjena (npr. ispadanje nenaglašenog i & u u štok.) i leksičko-gramatemski
uvjetovana promjena (npr. -ti > -t)

• afereza: ispadanje glasova ili čak slogova na početku riječi

ko umjesto tko, vako umjesto ovako,
šulja umjesto košulja – slengovski u Zg

EPENTEZA: umetanje glasova unutar riječi

• slom-l-jen (~ prat-j-en > praćen)
• žrěbę > ždrijebe
• zrak > zdrak
+ paragoga: dodavanje glasova ili čak sloga na kraju riječi
• upitna kod nas, jer je više morfološka nego fonetska promjena

6. HRVATSKA PROZODIJA
= hrvatski naglasak, naš naglasak je malo drugačiji
Novoštokavski/standardni naglasak = pitch accent tj. ograničeni tonski naglasak
pitch accent imaju – slovenski, litavski, čakavski, kajkavski, norv., Šved., japanski, latvijski
samo 1 tonska razlika – silazno-uzlazna i javlja se jednom po riječi
!dok npr. u kineskom – riječ može imati po 3 različita tona, svaki morfem za sebe)

-strogo gledano – to bi bila 2 naglaska – silazno i uzlazno, ali mi učimo da je 4 = 4 ostvaraja aka 4
PROZODEMA – i svaki može imati zasebne konture – zato je dobro da je 4 a ne 2
-od 19.st.
kratko/dugo silazni, kratko/dugo uzlazni
!iza silaznih naglasak vokal je nizak, iza uzlaznih je visok! - i zato je dosta bitna zanaglasna
dužina
• Morfemi se mogu stoga razlikovati po zanaglasnoj dužini
ZANAGLASNA DUŽINA = nenaglašeni slogovi mogu biti dugi iza naglaska!

• novoštokavski sistem: Split, Osijek – nije skroz jednak književnom jer mu fale neke
zanaglasne dužine
(Šibenik, Zadar, Dubrovnik, Slavonski Brod, Vinkovci, Sisak, Petrinja… + gradovi u BiH, sjeverniji
dio Srbije – Beograd – nema zanaglasne dužine ali je novoštokavski – u procesu je prelaska na
dinamički, sjeverna Crna Gora – ne Podgorica)
• dinamički sistem: nema tonskih razlika, razlikuje se samo naglašeni slog u riječi
udarnom silinom, nema ni razlikovnih dužina

Zagreb, Rijeka (Pula, Poreč, Rovinj, Umag, urbanizirana SZ Hrvatska, Kutina; ALI Karlovac –
imaju distinktivnu dužinu = razlikuju kratke i duge slogove)

slogovi također visoki/niski, ali to nije glavno prozodijsko obilježje kod nas:
naglašeni su visoki, iza uzlaznih također visoki, svi prednaglasni su visoki
• krȁva (HL)
• dàska (HH)
• ljȅtovati (HLLL)
• poljoprȉvreda (HHHLL)
• matemàtika (HHHHL)

broj naglasaka: obično 1, iznimno 2 u složenicama

• àutocèsta/àutocesta
• ȉspodprósječan/ispodprósječan
• prȅskȗp/prȅskūp
• nȃjjȁčī/nȃjjačī

broj dužina po riječi: nema prednaglasnih dužina jer se naglasak pomaknuo (retrakcija)
• u novoštokavskom nema prednaglasnih dužina, ali ima u dijalektima, npr. rūkȁ – nagl.
Na kraju, tājīmȍ
• cres, krk, brač , vis, hvar (čakavski) je nalik nekim slavonskim naglascima
3 dužine maksimalno u pojedinoj riječi:
• ìspītānī (odr. pridj.), razòčārānōst
• !4 dužine ako imamo klitiku: fonetska riječ: razòčārānōst ̮nām, razòčārānōst ̮nām ̮īh

nomen est omen?

današnji znakovi za naglaske – od 1920ih

Jugoslavija 1930ih – pokušali pronaći zajedničku terminologiju za škotski – dogovorena
terminologija prešla u današnju
NAGLASNE OPREKE:

Zagreb – nema nijednu razliku

Opreke po mjestu naglaska:

Opreke po zanaglasnoj dužini:

- Osijek, Split

Promjena naglaska u paradigmi: (paradigma – skup fleksijskih (deklinacijskih, konjugacijskih)

oblika nekog leksičkog morfema u kombinaciji s gramatičkim morfemima (npr. padeži)

NEOAKUT (dio staroštok., diio čak., dio kajk.)

U dijalektima može biti još gore, još više opreka

Razlikuju se dugosilazni i dugouzlazni novoštokavski te neoakut (koji se bilježi tildom (u sredini))
Neoakut = dugi naglasak koji se izgovara ili ravno ili blagouzlazno (različita vrsta uzlaznosti od
štokavskog dugouzlaznog), praslavenskog porijekla(ima ga i u slovenskom)
!RAZLIKA: nakon štokavskog dugouzlaznog slog je visok, iza neoakuta je nizak slog!!!
- javlja se u nekim staroštokavskim govorima – većinski u Hrv. Ali nema u Crnoj Gori gdje isto
imamo staroštokavski, u dijelu čakavskog, i kajkavskom

Sinkronijska nepredvidivost naglaska

Nepredvidivost naglaska = ne možemo znati koji je naglasak na kojem mjestu

Imamo općenita pravila ali ne vrijede u svim slučajevima
Nema sinkronijskog objašnjenja za naglaske kuku – luku – ruku – uči se napamet
Naglasak je slobodan i može biti na bilo kojem slogu u riječi

Varijacije:

 varijacije u dijalektima: kratak, kratka, kratko = 7 različitih naglasnih kombinacija

 varijacije nastaju zbog naglasnih paradigmi - jedan naglasni tip prelazi u drugi
 nije stvar fonetike (nije da ljudi ne razlikuju raz- naglaske), nego morfologije i nagl.
Paradigmi/tipova
NOVOŠTOKAVSKA RETRAKCIJA:

 novoštokavski: kratko/dugo uzlazni nastaju povlačenjem, ili retrakcijom naglaska na

prethodni slog – nastaju povlačenjem sa idućeg sloga u riječi – u starijem jeziku (ovi
arhaični oblici u tablicu kojih ima u sva 3 dijalekta) je naglasak bio u slogu iza
 svi naglasci pomaknuti na prethodni slog, ostali su samo silazni u prvom slogu jer se nisu
imali kamo pomaknuti
 dugouzlazni = nastao ako je prednaglasni slog u starom imao dužinu: glava-glava, a ako je
slog koji u novom postaje zanaglasni bio dug – ostaje dug
 neke zanaglasne dužine – nastaju sekundarno jer je naglasak bio na njima (i to dugi) pa se
pomaknuo na prethodni slog a taj slog je ostao dug, a neki slogovi su od početka bili
zanaglasni (oblak)
 = ne nastaju svi zanaglasni dugi slogovi povlačenjem – neki su izvorne dužine

Novoštokavska retrakcija u sinkroniji:

 Novoštokavska retrakcija se vidi u sinkroniji – sinkronijski se može vidjeti pomicanje

naglaska (sloga -nesloga ili socijalist – socijalist)
 Posuđenice poput socijalist i bife se često drugačije ponašaju naglasno- pa se može javiti
naglasak kojeg nema u domaćim riječima
 Ukuću – ponekad tako izgovaraju i novoštokavci – može varirati zato što se logikom
možemo vratiti na uobičajen naglasak zbog imenice kuća, dok recimo čovjek se ''zauvijek''
promijenio jer je stari naglasak zaboravljen i sinkronijski se nikako ne vidi, dok se kuća vidi
sinkronijski
Silazni naglasci u nepočetnom slogu:

 ''u nepočetnom slogu se ne mogu nikada javiti silazni naglasci'' – točno za 90% jer su se
silazni naglasci pomaknuli kao uzlazni u novoštokavskom –
IZNIMKE:
silazni naglasak u nepočetnom slogu:
 kada se ne pomakne naglasak na prednaglasnicu: na katove, u gradove
 genitiv množine: dalmatinaca, ogledala
 knjiške složenice: poljoprivreda, brodovlasnik
 trosložne i višesložne tuđice: asistent, australija
 uzvici: aha
 skraćenice: SSSR, HNK
 ekspresivni izgovor kod prilog/pridjeva/prijedloga: taman, obavezno
PRESKAKANJE I PRENOŠENJE NAGLASKA
 Naglasak može preskakati u štokavskom na klitiku koja dolazi ispred – npr. na prijedlog
ili veznik i to onda više nije klitika
 Taj pomak naglaska je različit: preskakanje i prenošenje
PRESKAKANJE: praslavensko porijeklo – prelazi kao kratkosilazni: voda ali uvodu
PRENOŠENJE: novoštokavsko = novoštokavska retrakcija – prelazak na prethodni slog =
kratkouzlazni naglasak: njega, preko-njega, ukuću

 Imaju i različit doseg:

 novoštokavski uvijek ide na prvi slog ispred
 Preskakanje : ide uvijek na apsolutan prvi slog – ide skroz na početak

Dodatno:
PRESKAKANJE: imamo kod kratkih i dugih cirkumfleksa
PRENOŠENJE: imamo kod naglasne paradigme C

TONSKE OPREKE U GOVORIMA

Stara tonska opreka – dugosilazni i neoakut

Nova – novoštokavskih 4 (današnji)
Nepotpuna nova – novoštokavski se razlikuje samo silaznost i uzlaznost u dugim slogovima
Stara+ nepotpuna nova – dugosilazni, neoakut, dugo silazni/uzlazni
Stara + nova – neoakut + sva 4 novoštokavska

HIJERARHIJSKA RETRAKCIJA:
Vrijedi za većinu govora ali ima iznimaka
 U novoštokavskom retrakcije su dovršene u 99% (osim onih iznimki)
 Ali postoji niz prijelaznih govora između staro i novoštokavskog
 U nekim staroštokavskim govorima naglasak uopće nije pomaknut, u nekima djelomično –
pa dobivamo hijerarhiju
  1. Prije će se pomaknuti žena (nagl.na kraju)-žena (stand nagl. Na e) nego muški (nagl. Na
kraju) -muški (nagl. Na u, dužina na i)– lakše se pomiče kratki naglasak nego dugi jer
dužina lakše ostaje na kraju
 2. muški lakše nego noge: dugosilazni lakše nego neoakut – u neoakutu je naglasak, ako ga
podijelimo na 2 more, skroz na kraju na 2. mori – teže će prelaziti na početak, kod muški je
ako ga podijelimo na 1. mori
 3. u sredini će se lakše čuvati stari naglasak, nego na zadnjem pogotovo otvorenom
 4. lakše iz zadnjeg otvorenog sloga nego iz zadnjeg zatvorenog sloga, suglasnik čuva
starijii naglasak
 5. naglasak se lakše povlači na dužinu, jer dužina privlači naglasak, nego na kračinu

Iznimke: Slavonija – mjesto Orubica , 5. će biti obrnuto – lakše se povlači na kračinu nego na
dužinu

Polazišni sistem
 Najstariji sistem: bila su 3 naglaska koja su mogla stajat u bilo kojem slogu (postoji u
nekim starim govorima još)
 Kratkosilazni, neoakut i dugosilazni – ali razlike u distribuciji tih naglasnih tipova

ZJslav (zapadnojugoslavenske) Razlike u distribuciji nagl. Tipova

Naglasne mogućnosti u dvosložnim riječima (polazišni sistem i nštok.):

Mogućnosti:
- 4 prozodema na 1. slogu (ne brojimo zanaglasne dužine) u novoštok.
Stariji tip: 3 na prvom, 3 na drugom (prvi red tara)
- opreke koje postoje u jednom i drugom tipu
ČUVANJE NEOAKUTA:

Neoakut = ravni / blago-uzlazni praslavenski ton

- Čuva se uglavnom na zapadu ali i u: čakavskom, kajkavskom, staroštokavskom u Slavoniji, dio
Slovenije,
- Gubljenje neoakuta samo u zadnjem slogu: kajk., gornji čak.
- Može se čuvati fakultativno: u Bosni, dio srbije, čakavski
- Sporadično – kajkavski govori
- Potpuni gubitak: novoštokavski
Sekundarni neetimološki neoakut: izgovara se kao neoakut ali nastaje sekundarnom retrakcijom –
oko karlovca, JZ Istarski dijalekt

Naglasci bivše Jugoslavije:

- 1. tip Najkompleksiji/najbogatiji: 6 naglasaka (4 novoštok. + neoakut + poseban kratko uzlazni
(koji se javlja kod Kladnje, BiH – nije 100% dokazano)
- 2. tip: 5 naglasaka: 4 novoštok. + neoakut – pelješac, korčula, lastovo, primorje, bih, i u
staroštokavskom u slavoniji
- 3. tip: 2 silazna, kratko uzlazni i neoakut- u Sloveniji, zapravo kod nas nema
- 4. tip – 3 stara naglaska + dugouzlazni novoštokavski – srbija
- 5. tip – najveće područje – stand. 4 novoštok. -zato je standardni
- 6. tip: novoštokavski bez kratko uzlaznog – središnja srbija
- 7. tip: stari naglasci – polazišni sistem: kratko/dugo silazni + neoakut – čakavski (neoakut nije
nužno uvijek starog porijekla može biti mlađi)
-8. tip: opreka po dužini, nema naglasne opreke – samo 2 naglaska – kratk/dugo silazni – crna gora,
istočni kajk., većina slovenije, po istri: sjeverni dio čakavskog, gorski kotar
- 9. tip: dinamički naglasak: južna srbija, makedonija, bugarska, Niš, međimurje, oko Kumrovca
(gornjosutlanski), Z Slovenije, Labin i oko Labina, S Istre, u Zagrebu/Puli/Rijeci u urbanim
govorima

Stari naglasak sačuvan na rubnim područjima

ČUVANJE ZANAGLASNE DUŽINE:

Čuvaju: Lika, Slavonija, Dalmacija, BIH
Djelomično: čakavski uz more i gore, kontinentalni štokavski
Gube: istra, zagreb, zagorje, Karlovac, Sisak, većina otoka…
Otoci: Brač, Hvar, Vis – tragovi/ostatak dužine u vokalizmu, nema zanaglasne dužine – umjesto
oblak - oblok

Praslavenski prozodemi:
- stari akut: bio uzlazan i glotaliziran (vijetnamski)
- Cirkumfleksi – 2 silazna naglaska, kratki/dugi – odgovaraju novoštokavskom kratkom i
dugom silaznom (npr. slovo, zlato)
- kratki neoakut: bob – kod nas dalo kratkosilazni
- dugi neoakut – ovo što je očuvano kod nas u dijalektu neoakut, npr. kral (kralj)

Praslavenski prozodemi – što se tiče položaja u riječi i kvantitete sloga:

Stari akut: u bilo koji slog, ali samo na dugim slog.

Kratki cirkumfleks: samo na 1. slogu i samo na kratkim slogovima
Dugi cirkumfleks: samo 1. slog i dugim slogovima
Kratki neoakut: bilo gdje, osim u kratkom slogu
Dugi neoakut: bilo gdje osim na dugom slogu

!Kratki i dugi cirkumfleks – oni kod kojih imamo preskakanje!

cirkumfleks (lat. circumflexus, od circum flectere: obilježiti zavinutim naglaskom), dug i otegnut
naglasak, pri kojem se glas najprije diže, a onda pada. Bilježi se poput tilde: ã (→ akut), u
francuskom (gdje označuje ili stupanj otvorenosti ili kvantitetu vokala, a ne tip naglaska) i kao ^ (â,
ê, ô, î, û).
Odraz praslavenskih naglasaka

Slobodan naglasak – nije predvidiv – na više slogova moguć

Praslavenski ton – Očuvan dijalektalno
Razlikovna duljina – postoji u knjiž- štokavskom, slovenskom,…
Tragovi stare duljine – za jezike koji čuvaju u vokalizmu te tragove, a izgubila se baš dužina!
Bugarski – ima samo slobodan naglasak
Makedonski – nema ništa, eventualno dijalektalno se čuva slobodni naglasak
- Češki, slovački – naglasak uvijek na prvom slogu, dužina se piše znakom ('- ali nakošeno): bílý,
čuvaju razlikovnu duljinu i tragove stare duljine
Poljski – naglasak uvijek na 2. slogu od kraja, samo tragovi stare duljine

PRASLAVENSKE NAGLASNE PARADIGME

- svaka riječ pripadala jednoj od triju naglasnih paradigmi
Paradigme A, B C, (D)
Svaka riječ je morala bit ili naglasna paradigma A ili B ili C
Naglasna paradigma = određivala kako će se u toj riječi, (u izvedenicama od te riječi, raz.
Padežima, gl. licima…) kako će se naglasak ponašati, gdje će biti, na kojem slogu i koji

 Naglasna paradigma a ( n.p.a) je najjednostavnija, imala je stari akut na korijenu

riječi, u svim padežima naglasak ostaje na istom slogu

 n.p.b – ima naglasak ili kratki ili dugi neoakut, u dugim slogovima na sufiksu može biti
i stari akut, naglasak se uvijek javlja ili na zadnjem slogu osnove ili na 1. slogu nekog
sufiksa/nastavka

 n.p.c. – najkompleksnija, imala je tzv. POMIČAN naglasak, naglasak mogao biti na

sufiksu ili na nastavku koji je u zadnjem slogu (ili sredini riječi), i na apsolutnom
početku – preskakanje se uvijek javlja u n.p. c
 pomična ili mobilna nagl. Par.
Praslavenski naglasni sistem se može svesti na stariji sistem sa visokim i niskim tonovima, slično
kao u japanskom:
Predpraslavenski. – visoki/niski tonovi – opće pravilo: naglasak je na prvom visokom slogu u
riječi (dok je u japanskom na zadnjem visokom slogu u riječi) – prema pravilu moskovske
naglasne/akcentološke škole
Kako se standardni naglasak (onaj u knjigama) u stvarnosti ostvaruje kada imamo npr.
sistem kao u Zagrebačkom dinamičkog nagl. Koji čak nema ni razl. Dužinu?
Stand. dònosī ~ zg donꞌosi ~ aproksimacija stand. dꞌonosi
- sistem koji mi imamo je sličan kao u Latviji, Norveškoj, Vijetnamu, Japanu – gdje na terenu
imamo čitav niz složenih naglasnih sistema te se za standardni odabire jedan od njih, ali to je sistem
gdje govornici imaju organski govor koji je sličan tom standardnom ili neki visokoprofesionalni
govornici – spikeri, glumci, sveuč. Profesori – većini govornika je standardni sistem prekompleksan
da bi se mogao usvojiti, tj. govornici iz Zg ili Rijeke ne mogu za svaku riječ naučiti kako se
ostvaruje u formalno propisanom stand., taj stand. Ostvaruje zapravo mali broj govornika koji nisu
izvorni govornici. Što se krene događati? – većina govornika se približava standardu u načinu
da mijenjaju mjesto naglaska – pa će govornici zagrebačkog kada govore na fakultetu će ono što
inače kažu don'osi će izgovarati donosi – (naglasak na do) u formalnoj situaciji – samo će
aproksimirat standardni naglasak, tako da pomaknu naglasak
 7. FONEM

• fonem – razlikovni glas

• najmanja jedinica u zvučnom slijedu koja nije samo fonetski različita od neke druge
jedinice, nego se pomoću nje mogu razlikovati riječi
• sâm po sebi nema značenje, ali ga može, obično u kombinaciji s drugim
fonemima/glasovima, razlikovati (krava – brava)
• niz/slijed fonemâ čini morfem
• morfem – najmanja morfološka jedinica

jednofonemske riječi:
• veznici a, i
• prijedlozi o, u, k, s
• uzvik e

• fon – bilo koji pojedinačni/promjenjiv ostvaraj nekog glasa/fonema (može biti

fonem/alofon…)
• fonem – razlikovna jedinica
• alofon – položajne/ostvarajne varijante fonema

!
• paralelno tome usporedi:
• ton – aloton (npr. „nedovršeni” kin. ˇ) – tonem
• graf – alograf (npr. A, a) – grafem
• morf – alomorf (npr. -om/-em) – morfem

ton: opći naziv za sve ostvaraje, bili razlikovni ili ne

tonem: prozodijska razlikovna jedinica, npr. jedan od novoštokavskih naglasaka
aloton: ostvarajne/položajne varijante fonema – npr. „nedovršeni“ ostvaraj trećeg mandarinskog,
silazno-uzlaznog, tona ˇ kao samo silaznog pred drugim tonemima osim pred drugim ˇ, recimo u
Běijīng 'Peking' prema běi 'sjever'

grafem – razlikovna jedinica u pismu – npr. slovo a prema slovu e

graf – bilo koja najmanja jedinica u pismu, bilo razlikovna ili ne
alograf – položajna/ostvarajna varijanta grafema – npr. malo a prema velikom A

Na razini morfologije, jednako tako, razlikujemo morfeme, alomorfe (npr. varijantu -om u zȋdom
ali -em u kráļem) i morfove (bilo koja pojedinačna najmanja morfemska jedinica, razlikovna ili ne)

Dvije vrste alofonije

• alofon:
• 1) u užem smislu (komplementarna distribucija) – (automatska/obavezna) položajna
varijanta (Ana/Anka, spin/pin)
• 2) u širem smislu (+ slobodna varijacija) – nepoložajna (neautomatska) varijanta fonema,
ali očito različita od drugih varijanata (jap. Tegami: g- [ŋ]) ili u čakacskom č – š,c

1) komplementarna distribucija/dopunbena razdioba (npr. n/ŋ, ʋ/u̯, l/ł)

-alofoni se ne pojavljuju u istim pozicijama/uvjetima – dopunjuju se, komplementarne varijante
-nikad se ne nalaze u istim pozicijama (to nije skroz točno), ne mogu kontrastirati
  npr. kineski e, o, y se javljaju svako u svojoj poziciji

• ali eng. h/ŋ – samo [hæːŋ], ne i **[ŋæːh] (komplementarna distr. ali ne i alofonija)
• potrebna je fonetska sličnost za alofoniju
• > problem: teško definirljivo, pomalo proizvoljno
• sinkronijsko ponašanje glasova bitnije od fonetske sličnosti. Mada je prava istina u
dijakroniji.

2) slobodna varijacija
-varijante (alofoni u širem smislu) se javljaju na istim mjestima
-fakultativan gubitak nekih intervokalnih suglasnika u kolokvijalnom hrvatskom: se(d)am
-američki flap umjesto t/d (npr. theater)
-”sloboda” iz perspektive fonologije/jezika
• fakultativnost/slobodna varijacija iz fonološke/jezične, ali ne nužno i izvanjezične
perspektive: sociolingvističke varijable
• (seam više kod mlađih, grat više kod starijih Zagrepčana)
• mogu postojati i prave slobodne varijante, ali potrebna detaljna istraživanja
• slobodna varijacija u morfologiji: ovog/ovoga, škaklja/škaklje itd.

Martha’s Vineyard (Labov 1963): mouse – mice

- Labov istraživao diftonge ai i au – primjetio je da govornici nekad govore sa šva – šva+u, šva+i
Moderno sociolingvističko istraživanje: povezivanje jezičnih varijabli sa vanjezičnim
faktorima -dokazao da to ovisi o percepciji tj. lokalnom identitetu govornika, što je pozitivniji
odnos prema zavičaju to imaju centraliziraniji izgovor – lokalno stanovništvo ne voli turiste pa
nesvjesno svoj lokalni identitet izražavaju kroz izgovor

• alofonija nikad ne mijenja značenje (sedam – seam)

• fonem: klasa fonetski sličnih fonova u komplentarnoj distribuciji ili slobodnoj
varijaciji

Edward Sapir (1884-1939), „La réalité psychologique des phonèmes” (1933) (poznati članak –
psihološka realnost fonema)
• fonemi – „ono što izvorni govornik doživljava kao poseban glas”?
• npr. n da, ŋ ne; š da, ś ne
• naučio informanta za južni pajute (JZ Utah) pisati – on piše [p] i [β] kao <p>; Sapir nakon
toga otkriva uvjete alofonije
Robert M.W Dixon (1939 -)
• počinje raditi na djirbalu
• zapisuje [tiban] pa [diban] za ‘stijena’ – pita informanta za [tipan], [tiban], [diban], [dipan]?
• > „to je isto” – zvučnost nije distinktivna (piše se /diban/)
• zapisuje [jaɽa] ‘čovjek’ – pita može li [jara]?
• > ne, to je ‘ribarska mreža’
• različiti fonemi! – bitna intuicija informanata

• zašto se onda ni lingvisti ne mogu dogovoriti o broju fonemâ?

• uvijek je moguće više analizâ: npr. [iː] (prema kratkom [ɪ]) – kvantiteta, kvaliteta, /ii/, /ij/
itd.
• nekad negdje odgovara jedna vrsta analiza, a drugdje druga – nekad može više njih
odgovarati
• utjecaj pisma i obrazovanja

• alofonija – obično nije pod svjesnom kontrolom govornika

• alofoni – obično fonetski slični
• ali r/l u japanskom, kin. alofoni od ə, brit. eng. t/ʔ, naše VCV/VØV (sedam – seam, treba –
trea)…

• u hrv. je [z] u uzme fonem, a u španj. u [mizmo] nije

• u hrv. [ŋ] u banka nije fonem, a u eng. u [bæːŋk] jest
• fonemska analiza odbacuje redundantnost (npr. prednjost k u kip, a stražnjost k u kup)

FONEM KAO KATEGORIJA

• kategorizacija različitih ostvaraja/alofona u jedan fonem
• fonem kao kategorija – skup govornih ostvaraja koji se doživljavaju kao različiti
(pozicioni) ostvaraji istoga glasa

• jedan od alofona (onaj najmanje položajno uvjetovan) se obično percipira kao glavni (ili čak
jedini ako se drugi zanemaruju), npr. /n/ a ne [ŋ] ili /ʋ/ a ne [u̯]
• to se potvrđuje i u jezičnoj praksi – npr. štokavci će u spontanom, brzom govoru izgovarati
[u̯ûːk], ali će u sporom, pomnom izgovoru izgovarati [ʋûːk]

Fonološki sistemi nisu izolirani

• kad pak slušaju drugog govornika koji tu izgovara [vûːk], njegovo će [v] interpretirati kao
isti fonem kao i svoje [ʋ]
• isto i s h, r (govorna mana), r u engleskom itd….

• fonologija ne ovisi samo o izgovoru (fonetici)

• ovisi i o morfologiji – npr. mn. petci, tetci (zbog paradigme se čuva -t-, zbog rijetke
upotrebe)
• ovisi i o semantici (minimalni parovi – npr. táma : dáma)

• koncept fonema pomaže lingvistima u svođenju „glasovnog kaosa” u svakom jeziku na

određenu mjeru i u analizi glasovnih sistema
• vrlo velik set različitih glasova koji se pojavljuju u stvarnosti/izvedbi & manji set
osnovnih jedinica, koje se (poziciono) realiziraju na višestruke načine
• FONEMIKA = kategorizacija različitih glasovnih varijanata pod istu ishodišnu jedinicu
 • fonemika/fonološka analiza/„taksonomska fonologija” – utvrđivanje (razlikovnog)
glasovnog inventara u pojedinom jeziku, njihovih realizacijskih pravila i pravila distribucije
• 1) fonemski inventar – koliko fonemâ jezik ima?
• 2) pravila alofonije – lista pravilâ/alofonâ za svaki fonem
• 3) fonotaktika – (ne)dopušteni nizovi i kombinacije fonemâ (npr. suglasnički skupovi,
restrikcije u distribuciji, mogući slogovi…)

• mora postojati veza/sličnost između fonološke analize i fonetskog ostvaraja (koliko god
fonološka analiza bila „dubinska”)
• npr. eng. <keep> [khiːp] se može fonološki analizirati kao /kip/ ili /kīp/ ali ne kao /pat/ (ipak
jap. /pito/ za [ç ͥ to])
• kako ćemo nešto zapisivati ovisi o našim potrebama – npr. u dijalektološkim zapisima se
često piše djelomično fonetski
• npr. kajk. često grat za /grad/; kajk. (neki) nosiw za /nosil/; dij. štok. lẹːd za /leːd/ itd.

• fonotaktika je bitna – jezici sa sličnim/identičnim fonemskim inventarima mogu imati

različita fonotaktička pravila
npr. i hrv/eng. i njem. imaju s i t i skupinu st, ali u njemačkom se ona uglavnom ne može
javiti na početku riječi

• različita analiza istoga – je li hrv. slogotvorno r poseban fonem ili samo alofon
neslogotvornog r?
• je li opreka u eng. pit [pʰɪt] i Pete [pʰiːt] opreka po dužini, po kvaliteti ili oboje?
• kakva je opreka između mand. <p> i <b>?
• fonetika je često posve jasna, a fonološka interpretacija sporna

Nema alfabetskih pisama bez primitivne fonemske analize

> to je vid primijenjene fonologije
• fonem = umna slika glasa (de Courtenay)
• fonem je psihička slika različita od objektivnog glasovnog sustava s mnoštvom varijanata
(Sapir)

• „fonem je ono što govornik misli da izgovara, a slušalac misli da čuje”

• Praška škola: fonem kao glasovna razlikovna jedinica; stoji u opoziciji prema drugim
fonemima (po najmanje jednom glasovnom obilježju – npr. t/d po zvučnosti); fonem se ne
može shvatiti izvan njegovih veza i odnosa unutar fonološkog sistema

Pike 1947
fonemika: „tehnika za reduciranje jezikâ na pisanje”

• odbacujući alofonske detalje iz transkripcije stvaramo jednostavniju reprezentaciju jezika,

što nam omogućava detaljniju fonološku analizu
• sâm raison d’être (razlog postojanja) koncepta fonema je da nas odvuče od fonetike i
fonetskih detalja
• idealno fonemska transkripcija sadrži strukturalno relevantne informacije
npr. bilježi se isti fonem k u kidati i kuhati

Najmanja jedinica?
-najmanja razlikovna jedinica ne fonem nego distinktivno obilježje – generativna fonologija
-fonem kao skup razlikovnih obilježja
(npr. slogotvornost, konsonantnost, sonorantnost, visina, nizina, zaobljenost, koronalnost… +/-)

FONEMIČNOST
• postojanje fonema se može utvrditi minimalnim parovima – riječi koje se razlikuju samo
jednim segmentom (rat – bat)
• dva glasa/fona su kontrastivna (u opreci) ako njihovom zamjenom dobivamo različitu riječ
(ili potencijalno različitu riječ, npr. rat – *čat ali **čfœθ)

• fonemi su kontrastivni (u opoziciji jedni s drugima)

• takvi parovi mogu biti marginalni (npr. č & ć, još marginalniji: dž & đ)
• pitanje je što se uzima kao vokabular iz kojeg se uzimaju minimalni parovi
• npr. domaći i strani leksik (koliko je realno njihovo postojanje u svijesti govornika? do koje
mjere?) nemaju ista pravila i distribuciju (bez posuđenicâ dž nije fonem, a i f je jedva), npr.
moment, gangster
• Brozović 1991 uzima često dijalektalizme (ćar), rijetke riječi (rehnšiber) i oblike (istŗo),
zastarjelice (gŗoce), rijetka strana imena (Ševarnadze) i sl.

• ne postoje svi potencijalni fonemski kontrasti u svim pozicijama

• postoje i ekstremni primjeri defektivne distribucije (eng. h/ŋ) – no i oni su u engleskom
kontrastivni u svojim pozicijama (hip/lip, sing/sip)

• teoretski je dovoljan samo jedan minimalan par

• što je s fonemima ograničene distribucije? npr. hrv. č/ć
• čak i ako nema pravih minimalnih parova (lišće : lišče!, džip : đip!), mogu biti dovoljni i
približni minimalni parovi:
• npr. ćùpa i čùpā

• mogu li izvorni govornici uvijek razlikovati svjesno/perceptivno ono što razlikuju u

produkciji?
• strukturalisti: da
• moderna kvantitativna sociolingvistika: ne

PRIBLIŽNO STAPANJE (NEAR MERGER)

= 2 glasa se toliko približe da sami govornici, iako ih još izgovaraju ne potpuno isto, oni sami više
ne primjećuju da je to različito, brkat će u pisanju
• meat & mate (16. st.), line & loin (17-18. st.)
• razdvajanje (unmerger)
• Belfast (20. st.): meat & mate izgovaraju vrlo slično, Tillingham (selo) (20. st.): line & loin
isto sličan izgovor, ali ne potpuno isto
• David de Camp (analizirao vokale engleskog u San Franciscu) – ispalo je da ljudi
izgovaraju različito a ne čuju tu razliku
• Bill Peters (Pensilvanija): cot & caught
Labov: fenomen Billa Petersa, jasno razlikovao a i o u tim riječima (cot-caught
merger je prisutan na Z SAD-a, ali je te minimalne parove percipirao isto! – a u
izgovoru govorio različito! – nesvjesno usvojio normu stapanja iako to u izgovoru
sam nije proveo) =nešto se razlikuje u produkciji ali ne i u percepciji

Kako se razlika izgubila i ponovno pojavila? – nešto što nije do kraja stopljeno može se
razdvojiti!
 8. FONOLOŠKA ANALIZA

Načela fonoloških opisa

• generalni, „estetski” metakriterij u fonologiji (kao i u drugim znanstvenim disciplinama):
• dobar opis mora biti i jednostavan i odgovarati realnom stanju
• opis mora biti koherentan i strukturiran koliko je to god moguće
• problem: je li jezik uvijek takav (jednostavan i strukturiran)?

• generalno se fonolozi, bez obzira na teorijski pristup, drže sljedećih principa:

1) glasovni sistemi moraju biti što jednostavniji: treba minimalizirati broj fonemâ, treba
iskoristiti mogućnost predvidljivosti pozicionih ostvaraja i smanjiti broj jedinicâ kroz
različita pravila
2) glasovni sistemi moraju biti što simetričniji
3) da bi se postiglo 1) i 2), treba što više težiti sustavnim pravilnostima bilo koje vrste

• pitanje: proizlaze li takva načela iz same naravi građe ili od lingvistâ?

• takvi se principi ipak mogu često primijeniti na građu bez previše forsiranja
• to bi upućivalo na to da želja fonologâ za simetrijom, jednostavnosti itd. ipak odražava – bar
neizravno i donekle – i samu narav realnog jezičnog sistema

eng. č, dž
• hoće li se eng. č i ǯ fonološki tretirati kao posebni fonemi ili kao sljedovi tš, dž?
• dolaze na početku (church, joke) za razliku od drugih skupova okluziv + frikativ (npr.
absent, observe, exam, cats itd.)
• u nekim dijalektima č- je i aspirirano, a na kraju i glotalizirano (kao i p, t, k)
• govornici doživljavaju kao jedan glas
• razlika he cheats : heat sheets – kad bi analizirali č kao tš – u ovim slučajevima ne bi mogli
analizirati tu razliku
• s druge strane, za razliku od p, t, k, nema skupova tipa #sč- ili -čs#
• više je argumenata koji govore da bi to eng č,dž trebalo analizirati kao posebne jedinstvene
glasove

• formalni argumenti (tipa: X se ponaša slično kao Y, to znači da ih treba jednako i tretirati…)
bitni u fonološkim analizama

warrgamay (Australija)
• vokali: a/i/u i ā/ī/ū
• kako analizirati duge vokale? -dužina kao prozodijska vrijednost? Ili zijev?:
posebni dugi vokali ili /aa/, /ii/, /uu/?
• dvosložni glag. na -i > imp. na -ja (npr. wugi-ja! daj!)
• trosložni glag. na -i > imp. na -Ø (npr. gungari! reži!)
 ALI – kako će se ponašati dvosložni glagol koji ima dug vokal u sebi, kako će se ponašati? –
hoće li imati nastavak -ja ili nulti nastavak:
• būdi-ja! uzmi! Ili budi!
• Treba tretirati kao posebni dugi vokal, ne kao zijev

[ai̯ ] u djirbalu
• djirbal ima fonetski diftong [ai̯ ] –
što je to fonološki?
• može biti:
• a) fonološki diftong /ai̯ /
• b) fonološki slijed /aj/
• c) dvosložno /a.i/
• kako odrediti što je fonološki?

• traži se najprikladnija analiza

ergativ - ergativ je padež u kojem stoji subjekt prijelaznog glagola u apsolutivno-ergativnim
jezicima
• nastavak ergativa:
• a) dvosložice na -V# > nastavak -ŋu (npr. juri-ŋgu ‘klokan’)
• b) trosložice na -V# > nastavak -gu (npr. jamani-gu ‘dúga’)
• c) riječi na -C# > nastavak -CHu [CH – homorgani opstruent - tj. okluziv koji se slaže po
mjestu tvorbe sa završnim slogom osnove )
• npr. wadam-bu ‘zmija’, midin-du ‘oposum’, jarruɲ-ɟu ‘ptica-kukavica’
• kako je ergativ od [jagai̯ ] ‘sova’?
• jagaj-ɟu (ne **jagai̯-ŋu ili **jaga.i-gu!) – tretira se kao da završava na suglasnik

alofonija
• što je u jednom jeziku suptilna alofonija, u drugom može biti potpuna fonemska razlika:
npr. japansko [r/l], hrv. [n/ŋ], eng. pin/spin/sip vs. Hindi gdje su to posebni fonemi…

jezik (se)cvana (Bocvana/JAR, bantu)

• alofonija d/l:
lefifi ‘tama’ podi ‘koza’
loleme ‘jezik’ dumεla ‘pozdravi’
loxadima ‘munja’ mmadi ‘čitač’
mosadi ‘žena’ badisa ‘krdo’
kʰudu ‘kornjača’ xobala ‘čitati’

distribucija: d se javlja ispred visokih vokala:

d: ispred i/u – visokih vokala
l: ispred a,o,e
• l → d /_visoki vokal
• d → l /_nevisoki vokal
• koji je glavni alofon?
• fonem /l/, alofon [d] (vis oki vokali su prirodniji razred – kad imamo gl. Promjene ili
alofoniju lakše je da se događa u uvjetima koji su prirodno definirani, koji su slični, jezik je
visoko podignut i prirodnije idu skupa nego ne-visoki vokali – ne-visoki su niski i srednji)
• pravi odgovori: dijakronija
tohono o’odham (papago) (Meksiko/SAD, uto-astečki): odnos t/č, d/dž?

(đ – se piše kao j sa kvačicom u primjerima)

• t/č, d/dž
• analiza: č/dž dolaze i na početku, očito je bitno ono što dolazi iza toga, ne ispred
• pojavljivanje:
[t, d]: _ɔ, _a, _ḁ, _#, _s, _t, _k, _m, _w
[č, dž]: _i, _i̥, _u, _u̥, _ɯ

• alveolarni okluziv → postalveolarna afrikata /_visoki vokal

• zašto ne obrnuto?:
alveopalatalna afrikata → alveolarni okluziv /_ {ne-visoki vokal
C
# }
> u drugoj mogućnosti nema koherentne generalizacije

kipsigis (nilosaharski, Kenija) – sustav okluzivâ (bezv./zvučno)?

 • p, k (labijali i velari) se ozvučuju kad su ispred i iza njih vokali i/ili sonanti (likvide, nazali,
glajdovi); t se ne mijenja
• bezvučni periferni konsonanti → zvučni/zvučni_zvučni
• kako smo došli do takvog zaključka? b, g se javljaju samo u sredini riječi između zvučnih
segmenata (bilo suglasnika ili vokala), a u takvoj se okolini p, k uopće ne javljaju (za razliku
od t)
• morfonološke promjene: kuur! ‘zovi!” ali inf. ke-guur ‘zvati’

matuumbi (Tanzanija, bantu) – odnos implozivâ i zvučnih okl.?

implozivi – na početku i postvokalno; zvučni okluzivi – samo nakon nazalâ

 • koji su okluzivi osnovni? implozivi ili obični zvučni?
• koje je lakše objasniti kontekstom/uvjetima u kojima se javljaju?
• generalna metoda: varijanta s najlakšim mogućim distribucionim kontekstom je varijanta
koja se dobiva primjenom fonološkog pravila, tj. Alofonska varijanta

1) Czv → implozivi / V_V

#_-
2) Czv → ne-imploziv / nazal _
 implozivi postaju obični (zvučni) okluzivi nakon nazalâ

(ke)njang (nig-kong, Kamerun) – odnos k/q?

• uvularno q se umjesto k javlja samo na kraju nakon a, ɔ

• bezvučni velar → uvular / stražnji nevisoki vokal _
• fonetski logično: uvular se javlja iza stražnjih glasova (u je i jako labijalizirano iako je i
stražnje)
• uvular q ne može biti osnovni vokal jer bi pravila izvoda za k bila premnogobrojna
arabela (Peru) – distribucija nazalnih (polu)vokala?

• nazalizacija se ne može objasniti onime što dolazi iza nje

• vokali i glajdovi se nazaliziraju nakon nazalnih segmenata (m, n, h~, w~) u pristupu sloga
(nazalizira se ostatak pristupa sloga i jezgra sloga)
• (polu)vokali → nazalizirani / nazali _
• prirodnost takvog pravila: asimilacija

sundanski (Indonezija, austronezijski) – nazalni vok.?

- nazalni m i n nazaliziraju sljedeći slog

- osim kod ''H'' koji je je propustan i propušta nazalizaciju na sljedeći slog
geminirani konsonanti – distribucija?

Distribucija geminata: javljaju se alofonski nakon šva

mohawk (SAD/Kanada, irokijski) – dugi vokali?

• nema razlikovne/fonološke dužine

• V´ → dužina /_CV (u otvorenim naglašenim slogovima)
• nema kontrasta između kračine i dužine
• u dubinskoj strukturi su svi vokali kratki
• bilo bi nesuvislo pretpostaviti da su svi dubinski dugi – dužina je markirana kao obilježje, a i
uvjeti
kraćenja bi bili kompliciraniji/ neuvjerljivi

osetski – odnos bezv. asp/bezv. neasp. okl.?

 • aspiracija se javlja na početku riječi i na kraju riječi (tj. nakon vokala) ako suglasniku
prethodi vokal ili sonant r
• moglo bi se, dakle, pretpostaviti da su neaspirirani suglasnici osnovni (kao u eng.)
• no jednostavniji je opis ako se pretpostavi da su aspirirani osnovni: neaspirirani se javljaju u
dodiru s opstruentima (frikativima/okluzivima)
• no to bi značilo da su markirani (aspirirani) glasovi osnovni, što bi se moglo smatrati
čudnim > proturječnost (ali aspiracija je zalihosno tipološki frekventna kod bezvučnih
okluziva)

SLOBODNA VARIJACIJA
• opcionalna/fakultativna pravila
• makonde (Mozam/Tanz, bantu):
bezvučni sibilant se izgovara ili
kao [s] ili kao [š]
• soomja/šoomja ‘čitati’
• suluusa/šuluuša ‘prodati’
• koji je osnovni glas?

Kimatuumbi
 • varijacija je uglavnom „slobodna” samo iz fonološke perspektive – jer se ne može
predvidjeti
• u stvarnosti postojeća „fakultativnost” može ovisiti o društveno-dijalekatskim
varijablama: mjesto, dob, spol, etnicitet itd.
• fonologija se ne bavi sociolingvističkim varijablama (ali se sociolingvistika bavi i
fonološkim varijablama) = fonologija ne može objasniti zašto se nekada izgovara jedno
nekada drugo, ali govornici to mogu povezati sa van-jezičnim varijablama – npr. Eng.
Posuđenica ''kul'' – upotrebljavat će više mlađi koji pozitivno gledaju na globalizaciju… - iz
čistog jezika se to ne može zaključiti/vidjeti
• potpuna slobodna varijacija – npr. Jezik makonde, nasumična upotreba koja nema veze ni sa
čim van-jezičnim – ali to treba dokazati što nije lako

• kontrastivni aspekti izgovora (fonemičnost – minimalni parovi) se ne mogu predvidjeti

pravilima – alofonski aspekti mogu: ne možemo predvidjeti kada ćemo imati kita a kada
tita vs. Ban ali banka sa velarnim n
• alofonske promjene: fonološko ponašanje utemeljeno na pravilima
• fonologija se, među ostalim, bavi analizom takvih pravila
• lingvisti traže pravilnosti u distribuciji glasova (ako ih ima) i pokušavaju višestruke
pojavne oblike segmenata svesti na jedan bazični segment – fonem

UKRATKO
• određeni povezani segmenti se svi mogu svoditi na jedan osnovni segment u „dubinskoj
strukturi” – i to su onda alofoni istoga fonema
• kada se naiđe na segmente u komplementarnoj distribuciji, treba utvrditi koji su „osnovni”, a
koje treba izvoditi iz „osnovnih” preko pravilâ
• to se radi preko uspoređivanja različitih alternativnih hipoteza
• bira se najjednostavnija, najelegantnija mogućnost (poželjno je da bude i fonetski
„prirodna”), no nekad nije moguće donijeti konačan zaključak

9. ALTERNACIJE , NEUTRALIZACIJE I OSNOVNI OBLICI

• alternacija – varijacija u glasovnom sastavu morfema (npr. kajk. vrak – vraga)

• neutralizacija – situacija u kojoj dva ili više segmenta imaju istu fonetsku realizaciju u
nekom kontekstu (zbog pravila koje mijenja jedan fonem u drugi)
gubljenje (neutraliziranje) inače postojeće opreke
• kajk. genjd vraga – mraka ali nomjd vrak – mrak

• ako se riječ gleda samo u kontekstu neutralizacije (vrak – mrak), ne može se odrediti
osnovni oblik (/vrag/ [vrak], /mrak/ [mrak])
• tu se izlazi iz područje čiste fonologije jer se gleda paradigma
• iako morfologija nije dio fonologije, bez poznavanja morfologije se teško može opisivati
fonologija

vrak-vraga
• opstruent → bezvučan /_#
• u slučajevima tipa vrak – vraga se ne može pretpostavit osnovno k s intervokalnim
ozvučavanjem jer to ne bi objašnjavalo mrak – mraka
• fonološka pravila u načelu ne bi trebala djelovati samo u nekim riječima
 • muuri – part. muuria ‘zid’, äiti – äitiä ‘majka’
• ali fin. yoki – part. yokea ‘rijeka’, nimi – nimeä ‘ime’
• u finskom nema dvosložnih riječi na -e (ali kantele)
• osnovni oblici: /yoke/, /nime/ ali /muuri/, /äiti/
• e → i /_# (završno zatvaranje)

kerewe (Tanzanija, bantu) – odnos h/p?

• 2 mogućnosti da se objasni ku-heeka, heeka! ali m-peeka itd.

• h → p /nazal_ (promjena h > p nakon nazala)
• p → h / {#
V}_
• druga mogućnost ne može biti točna jer ne objašnjava primjere kao ku-piiinda, piinda!, m-
piinda itd.
• samo prva mogućnost objašnjava građu, to što je ona i jednostavnija je manje bitno

• eng. množina (i 3.jd.prez., posesiv, skraćeno has/is) [s]/[z]

• eng. blocks, dwarfs, stops, pets… ali ribs, dreams, bells, boys, cows…
• ako je /z/ osnovno:
opstruent → bezvučan / bezvučan _
• ako je /s/ osnovno:
opstruent → zvučan / zvučan _
• što se tiče jednostavnosti i elegancije, isto je

• ali ako se pretpostavi obezvučenje (/stɑːpz/ > [stɑːps]), to bi implicitno moglo povlačiti za
sobom da iza bezvučnih u engleskom ni inače nema zvučnih suglasnika > tako stvarno i jest
• no ako se pretpostavi ozvučenje (/dɹiːms/ > [dɹiːmz]), to bi povlačilo za sobom pretpostavku
da ni inače iza zvučnih ne može biti bezvučnih suglasnika u eng.
ali to nije tako: usp. false, dance, hiss, path…

• također iza vokalâ je -[z], npr. lies, spies iako inače u eng. iza vokala može doći i jedno i
drugo (prize i price)
• oba su pravila jednako elegantna u okviru samih sebe, ali preferira se pravilo čije je
predviđanje točno i u okviru čitavog glasovnog sistema (a ne samo jednog/dva morfema)
čamoro (Guam, malaj-pol) – vokali u prvom slogu

• proklitike s prednjim vokalima mijenjaju naglašeni prvi vokal (a > æ, u > i, o > e)
• neodređeni oblici su i osnovni (npr. tomu – i temu)
• ne može biti obrnuto jer se u odr. obliku neutralizira u/i i e/o, tj. prema odr. obliku se ne
može predvidjeti vokalizam neodr. oblika u svim slučajevima

korejski – osnovni oblik glag. osnove?

koasati (SAD, muskogijski) – osnovni oblik posesivnog prefiksa?

 • potpisati, potkovati
• podbosti, podbaciti
• poduprijeti, podnositi
• hrv. <potpisati>, sln. <podpisati>

tres-, greb-, bod-, pek-

• tresemo – tresete – tresu – tresti – tresi! – tresla – tresen
• grebemo – grebete – grebu – grepsti /grebti/ – grebi! – grebla – greben
• bodemo – bodete – bodu – bosti /bodti/ – bodi! – bola /bodla/ – boden
• pečemo – pečete – peku – peći – peci! – pekla – pečen
• /pekem/ – /pekete/ – /peku/ – /pekti/ – /peki!/ – /pekla/ – /peken/

• a) k, g → č, ž/_e (npr. /pekemo/ → pečemo, /mogete/ →

možete)
• b) k, g → c, z/_-i# (npr. /peki/ → peci!, /pomogi/ → pomozi!)
• c) st → s/_C (/rastti/ → rasti, /rastla/ → rasla)
• zvučni → bezvučni/_t (/vezti/ → vesti, /grebti/ → /grepti/,
/bodti/ → /botti/, /mogti/ → /mokti/)
• p → ps/_t (/grepti/ → grepsti, /potepti/ → potepsti)
• t → s/_t (/pletti/ → plesti, /botti/ → bosti)
• d) kt → ć/_i (npr. /pekti/ → peći, /mokti/ → moći)
• e) dental → Ø/_l (/pletla/ → plela, /bodla/ → bola)

• promjene se ne moraju vidjeti nužno samo u različitim morfološkim oblicima istih riječi –
mogu se događati i u različitim rečeničnim kontekstima, tj. na rubovima riječî (u sandhiju)
• korejski pap ‘riža’ : pam ‘kesten’
• ali pam mani ‘puno riže’ = pam mani ‘puno kestena’
• svi okluzivi ispred nazalâ u rečenici mijenjaju se u nazale

• u korejskom vidimo da se fonološki osnovni oblik čuva u osnovnom morfološkom obliku

(onom koji stoji kad stoji sâm za sebe)
 • to ne mora uvijek biti tako – neutralizacija se može događati u osnovnom morfološkom
obliku (usp. obezvučenje u nominativu koje smo vidjeli već)

samoanski – perfektivni nastavak -ia

Dodatni primjeri:

• različiti suglasnici (-l-, -f-, -ŋ-, -s-, -t-), koji se mogu javiti ispred sufiksa -ia, se ne mogu
objasniti nikako drugačije nego pretpostavkom da su dio osnovnog oblika (nepredvidivi su
inače)
• C → Ø /_#
• kod prvog seta primjera (s dočetnim -V# u osnovnom obliku):
• prednji vokal → Ø / prednji vokal_ (dakle, -i- iz sufiksa -ia se gubi iza prednjeg vokala, usp.
taui – perf. tauia, lele – perf. lelea)
 • prilikom analize se moraju gledati svi primjeri, a ne samo dio njih
• osnovni oblici (underlying forms) su često svodivi na rekonstruirane oblike, dok su
sinkronijske alternacije odraz dijakronijskih promjena (npr. nestanka dočetnih suglasnika)
• nekad se pak osnovni oblik ne mora nikad zapravo vidjeti na površinskoj razini

palau (austronez.) – vokalizam

• u palauu je naglasak na zadnjem slogu ako završava na -CC, a ne predzadnjem ako to nije
slučaj
• svi nenaglašeni slogovi idu u šva:
• nenaglašeni V → ə
• osnovni oblik se nigdje ne vidi na površini u potpunosti

Slično i u engleskom
*tonkawa (*SAD, izoliran) – morfemi? analiza korak po korak

• bez objektnih prefiksa:

• prezent – habitualni prezent
• progresivni sufiks:
-an-/-on-/-en-
 nije predvidiv, mora biti dio osnove

osnovni oblik s im vokalom (koji se vidi u habitualnom prezentu samo):

ispred sufiksa -oɁ (za 3. l. prez.) nestaje vokal

ali postoji i alternacija između oblikâ bez prefiksa i onih s prefiksom:

zbog nepredvidivosti vokalâ epenteza ne dolazi u obzir i moramo postaviti osnovne oblike:
fonološko pravilo:
V → Ø / #CVC_ (drugi vokal u riječi uvijek nestaje)

ZAKLJUČAK:
• u (mor)fonološkoj analizi treba utvrditi osnovne oblike (underlying forms) za morfeme
• tu se analiziraju alomorfi koji nastaju fonološki (zbog fonoloških pravila)
• bitno je naći varijantu koja čuva distinkcije kojih u drugim kontekstima (kontekstima
neutralizacije) nema
• u nekim slučajevima se ni u jednom konkretnom obliku na površini ne vidi osnovni oblik

10. INTERAKCIJA FONOLOŠKIH PRAVILA

• fonološki sistemi se ne sastoje od izoliranih i nepovezanih fonoloških pravila

• često postoje značajne interakcije između različitih fonoloških procesa
• ponekad se kompleksne alternacije mogu objasniti jednostavnije ako se raščlane na
djelovanje različitih fonoloških pravila koje se primjenjuju na istom obliku
• različita fonološka pravila mogu djelovati različitim poretkom, što onda utječe na način na
koji se osnovni oblik preslikava u površinski
• na jedan segment može djelovati više različitih fon. pravila

votski: zadnji vokal osnove u nom/part.

 • alternacije zadnjeg vokala osnove u nom/part:
• -i : -i- (siili – siiliæ)
• -i : -ə- (yarvi – yarvəa)
• -i : -e- (čivi – čiveæ)

• neutralizacija u zadnjem slogu (kao u finskom):

• središnji nezaobljeni vokal → prednji visoki / _ # (tj. -e, -ə → -i)

• ali također nalazimo i /kə/ → [či]

• to nije fonetski uvjerljivo (nema takve promjene ni u jednom jeziku)
• treba pretpostaviti promjenu u dva dijela, tj. dvije promjene:
• prvo ə → i, a onda ki → či
• k → č /_ i (palatalizacija)
• tako promjena postaje fonetski prirodna/očekivana
• usp. i vot. čivi ‘kamen’ prema fin/est. kivi (mađ. kő) – palatalizacija i u korijenu

kamba (Kenija, bantu) – inf. ko-/kw-, kauz. -y-

 • palatalizacija (jotacija): velar + j > postalveolarna afrikata
• kj, gj → ʧ, ʤ

objektni infiksi: -mo- (3), -me- (4), -ke- (7)

 • o (izvorno zapravo *u) prije vokala → w
• o → w / _V
• uz to ide i kompenzatorno duženje nakon novonastalog glajda, npr. /ko-asja/ > kwaasja (usp.
štok. umŗo > umrō)

• e (*i) također prelazi u j ispred vokala: npr. /ko-me-okelja/ ‘podići ih’ → [komjookelja]
• očito isto kao o → w
• pravilo: e, o > j, w/____V
• iznimka: w se ne stvara u koomba, kuuna (ali u kwɔɔna da)
• pravilo o stvaranju glajdova iz e, o se ne može općenito ograničiti na djelovanje ispred
vokalâ osim o, u (jer e → j i u toj poziciji, *-me-o- → -mjo-)

• dakle, ne može biti zajednički izuzetak to za e, o, što komplicira pravilo jer inače vokali >
glajdovi očito na isti način nastaju ispred vokala
• onda je jednostavnije tu imati dva pravila – prvo opće za nastanak glajdova (e, o > j,
w/_V), a onda dodatno pravilo (nestanka glajda w)
• /ko-omba/ → [kw-oomba] → [koomba]
• to je dodatno pravilo u skladu s činjenicom da u jeziku općenito nema sekvenaca [Cwo] i
[Cwu]
• nestanak homorganskog glajda:
• w → Ø / C_o, u

• „fonološke gramatike” se sastoje od jednostavnijih elemenata koji su često u kompleksnim

interakcijama
• ustanoviti takve fundamentalne procese je suštinski dio fonološke analize
• ponekad u jeziku imamo niz sličnih fonoloških promjena – bilo po samoj naravi ili po
kontekstu – pa se postavlja pitanje treba li takve promjene onda smatrati jednim
jedinstvenim fonološkim pravilom ili tu može biti riječ o različitim promjenama koje su tek
slučajno slične?

• slučaj bantuskog jezika bukusu (Kenija) – niz fonoloških promjena suglasnikâ nakon nazalâ
• tu se događaju slične promjene kod konsonanata nakon nazalâ –
pitanje je treba/može li ih se svesti pod jedno pravilo?

ozvučenje suglasnikâ nakon nazalâ

 • pravilo:
• bezvučni → zvučni / nazal _
• nazal se uvijek slaže po mjestu tvorbe sa sljedećim konsonantom (nd-, mb-, ŋg-, ɲʤ-)
• da je tu u osnovnom obliku /n-/ vidi se prije vokala (n-oola ‘stignem’)

• nije bitno kojim redoslijedom idu pravilo o ozvučavanju i mjestu tvorbe – rezultat je isti (jer
su ta pravila neovisna jedna o drugom)

• : zvučna kontinuanta → ne-kontinuanta / nazal _

• kontinuanta – glas kod kojeg nema potpunog zatvaranja ustâ: svi glasovi (iako se pod kont.
obično misli na suglasnike, rjeđe i na samoglasnike) osim okluzivâ, afrikatâ i nazalâ (kod
m/n imamo potpuni zatvor u ustima – zrak ide kroz nos)
• u fonološkim pravilima se pišu/ističu samo najosnovnije stvari
• npr. razlika između [b] i [β] je samo u (dis)kontinuitetu, kod [r]/[l] i [d] je razlika veća

• jesu li postnazalno ozvučavanje i jačanje (forticija) isti proces?

• kontekst je isti (nakon nazala) i rezultat je isti (zvučni okluzivi/afrikate)
• mogu se pretpostaviti i dva odvojena pravila (ozvučavanje & jačanje)

postnazalni gubitak l
 • zašto ovdje imamo samo n- a ne nd- prema početnom l- u osnovi?
• postnazalno -l- se gubi kada u sljedećem slogu slijedi nazal
• l → Ø /nazal _ V nazal
• jasno je da se ovo pravilo mora dogoditi prije promjene nl- > nd- (i time stapanja s nt- i nr-
> nd-)
• lola > *n-lola > n-dola ‘gledati’
• luma > *n-luma > n-uma ‘ugristi’

nazalna degeminacija: npr. /n-mala/ > /mmala/ > mala

nestanak nazalâ (prije bezv. frikativâ): npr. /n-fuma/ > fuma

sažetak promjenâ u /nC/ u bukusuu

• razne promjene kod osnovnog /nC/

• iako postoje neke sličnosti u svim ovim procesima (sve se događaju u istoj situaciji – kod
/nC/), sva se dotična pravila nikako ne mogu podvesti pod jedno generalno pravilo
 • osim gledanja samih alternacija, bitna je sastavnica fonološke analize i opažanje zakonitostî
u građi – npr. činjenice da u bukusuu nema na površinskoj razini sljedova nazalâ i frikativâ

• kako znati kada imamo dovoljno građe da tako nešto možemo procijeniti (pogotovo ako
nismo izvorni govornici)?
ako građu/korpus čini nekoliko desetaka tisuća pojavnica, to je uvjerljivije od desetak riječi
no ni tu nema uvijek potpune sigurnosti – neka teza, koju dokazuje gomila građe, može biti
opovrgnuta tek nakon godinâ istraživanja
• Filipjakov: kóza – kozȁ

jezik kerewe (Tanzanija)

• David Odden nakon tri godine istraživanja i desetaka tisuća primjera zaključio da se [b]
javlja samo nakon [m], da bi nakon još tri godine ipak našao 4 riječi s [b] koje nije nakon
[m]
• unatoč tome što je početna teza bila opovrgnuta, ona je bila opravdana

lamba (Zambija, bantu) -ika/eka, -ila/ela, palatalizacija

• sufiks -ika nakon a, i, u u korijenu (nisu prirodni fonetski razred vokalâ!), a -eka nakon e, o
(središnji vokali) u korijenu
• visinska sufiksna harmonija:
• i → e / središnji vokal C _
• palatalizacija:
• k, s → č, š / _ i
• palatalizacija tek nakon i > e (usp. sekela ali šičila)
 • jezici mogu imati slična pravila A i B, ali ih provoditi drugim redoslijedom
• raz-biti, raz-ići : ras-pasti, ras-peti, ra(s)-stati : raz-a-peti, raz-aslati
• epenteza -a- prije obezvučenja (nije **ras-a-peti, **ras-a-slati)
• obrnuto od raz-čistiti

• usp. lit. at-eiti ‘otići’, a[d]-bėkti ‘otrčati’ (asimilacija po zvučnosti) ali atiduoti ‘vratiti’
(epenteza)
• epenteza u lit. sprječava nemoguće td > dd
• epenteza se događa prije ozvučavanja (nije **adiduoti)
• u armenskom (dij. Nove Džulfe u Esfahanu) slično pravilo sa ozvučavanjem/epentezom
(kod prefiksa) ali s drugim poretkom

futurski prefiks: /k-/

ZAKLJUČAK
• sistemi fonoloških alternacija se u većini jezikâ sastoje od niza pravilâ
• da bi se objasnilo njihovu interakciju, treba razaznati efekte pojedinačnih pravila, a ne
podvesti sve alternacije pod jedno kompleksno pravilo koje bi trebalo rješavati sve
odjednom
• po fon. pravilu se određeni niz segmenata mijenja na uniforman način u specifičnom
kontekstu
• čak i kad imamo slučaj kao u jeziku bukusu da imamo čitav niz pravilâ za /nC/, to ne znači
da je tu nužno riječ samo o jednom jedinom pravilu

• čak i kad više pravilâ ima samo jedan kontekst, može se raditi o više specifičnih pravila
• fonološka analiza mora ustanoviti ne samo pravila u određenom jeziku, nego i točan poredak
tih pravila jer drugačiji/krivi poredak može proizvoditi nepostojeće oblike tj. kriv rezultat
 11. TEORIJA RAZLIKOVNIH OBILJEŽJA – NEMA U SKRIPTI PA NEMA NI U ISPITU

Jedna od popularnijih teorija

Teza: fonemi nisu nedjeljive jedinice i može ih se i dalje analizirati
Glasovi = skupovi univerzalnih obilježja (+/-)
DO mogu biti: slogotvornost, konsonantnost, visina, zaobljenost stražnjost, zvučnost,
kontinuantnost… - i tako bi se trebali moći prikazati svi jezici – zapisujemo ih u uglatim zagradama
(međutim meni se nije dalo posebno na svaki dodavat simbol jer bi duže trajalo pa se pravimo kao
da jesu)
Ta obilježja imaju fonetske (akustičke/artikulatorne) definicije – npr. Slogotvornost, sonorantnost,
visina
TDO nam omogućuje drugačije analize, predviđanja tipološki mogućih glasova koja nisu još
otkrivena i pravila u ljudskim jezicima
Cilj ove teorije je da i predvidi što sve u jezicima može postojati

 U općoj komunikaciji jedina ograničenja su ona anatomsko-fizička (npr. Možemo oponašati

različite zvukove u prepričavanju),
 ALI u užoj, jezičnoj komunikaciji, gdje se pojedini glasovi/zvukovi kombiniraju i zajedno
čine kompleksne jedinice, se uvijek upotrebljava ograničen opseg glasovnih segmenata (za
razliku od vokabulara npr. Koji je u principu neograničen)
 Ljudski jezik je proizvodno ograničen – na usnu i nosnu šupljinu
Ne koristimo ni sve usno-nosne zvukove poput zviždanja, uvlačenja zraka u nos, a kamoli
''ručno-nožne'' npr. = OGRANIČENI SMO NA OGRANIČEN BROJ SEGMENATA/GLASOVA

EMPIRIJSKI – teško istražiti sve glasove u svim jezicima

6-7.000 jezika, od toga 10% bolje istraženih, ne znamo kakvi su prije bili jezici
Npr. Imamo samo 2 kojsanska jezika – Xoo – samo oni imaju bilabijalni klik, a zajedno ima
manje od 5000 govornika – lako moguće da se dogodila pandemija i da su govornici nestali, jezici
ostali nezabilježeni
Izvorni kojsanski jezici
Bantu jezici (bantuski narodi) – agresivni – tko može reći da nisu pobili neki narod koji je
imao neki poseban fonem

''M'' – postoji u više-manje dosta jezika (eng, hrv, kin, jap, svahili)
Ali vokali ili neki konsonanti mogu biti različiti u detaljima ostvaraja, npr točna pozicija
vokala u vokalskom trapezoidu ili razlika, ostvarajna i/ili akustička, između hrv, španj, kineskog…
Hrvatsko s – granica zuba i alveola, španjolsko s – na alveolama, apikalno, kinesko s – jezik
ide prema donjim zubima
Fonologija se ne bavi time kako se glasovi mogu proizvesti, već koji glasovi mogu
kontrastirati
Npr. Ne očekuje se kontrast između japanskog w i engleskog w – fonetska realizacija manje
interesantna

!Empirijom se može doći do popisa (npr. Fonološka pravila koja postoje) i onda teorije
prema popisu = tome se bavi TIPOLOGIJA
No traži se i mogućnost predviđanja - što bi se u jezicima u budućnosti moglo pojaviti, ili
što je bilo
Treba nam i teorija jer u empirijskom popisu mogu postojati slučajne rupe – nitko ne može
poznavati 7000 jezika
 Ling. Nije samo deskriptivno skupljanje podataka već i potraga za općim
zakonitostima jezika – koji fonemi, koja pravila mogu postojati!

Npr. Znamo da u mnogim jezicima (hrv, tal…)

 K,g postaju č i dž ispred i/e (fonološko pravilo palatalizacije) -tipološki dobro
provjereno
Ali npr. S,L u N,C ispred o,i – ne postoji i ne može nigdje postojati
Kako objasniti da neka pravila pronalazimo u mnogo jezika, neka nigdje?
 Potrebne su određene zajedničke fonetske karakteristike koje nam mogu
objasniti zašto prvo pravilo postoji u mnogim jezicima, a pravila tipa drugog nema
nigdje
 Tu ulazi TDO (iako se i bez nje to može objasniti) – Pretpostavlja postojanje
ograničenog seta fonetskih karakteristika (tipa konsonantnost, prednjost…)
koje se upotrebljavaju u fonološkoj analizi
 Razlikovna obilježja bi ne samo određivala moguće foneme u ljudskim jezicima,
nego bi definirala i fonološka pravila

POVIJEST TDO
 Nastala iz prethodnih sličnih teorija
 Proizlazi iz ideja Praške škole – Jakobson, Trubeckoj
 Prva moderna tdo – Jakobson, Halle, Fant, 50-tih +
Klasična TDO: SPE (sound pattern of english) by Chomsky i Halle 1968

Obilježja su obično binarna: -/+

Jakobson i Halle 1956:
 Obilježja su eksplicitno akustučka iako za sve daju i artikulatorne interpretacije ALI
 Problem sa tim njihvoim DO JE DA TU NEMA OČITIH PRIRODNIH RAZREDA (natural
classes)
 Npr. Opreka palatali/velari se izražava kroz kompaktnost/difuznost comp/diff u uglatima
 Opreka palatalizirani (uključujući i velare)/nepalatalizirani se izražava kroz sharp/plain – idu
u uglate zagrade sva ta DO
 NIJE BAŠ LOGIČNO da se npr. Pal/nepal. tako odvajaju jer se ti razredi dosta slično
ponašaju
 Ne mogu se zajednički obuhvatiti palatalni i palatalizirani konsonanti, a oni uglavnom idu
zajedno – bilo bi korisno da u TDO imaju zajedničko obilježje koje bi ih obuhvatilo – ne
poklapa se s realnošću!
 Pod nekim jedinstvenim obilježjima ujedinjuju dosta različite artikulatorne fenomene:
o Npr. Oblilježje 'flat' za zaobljenost + retrofleksnost + faringalnost/uvularnost

PROBLEMI:
Npr. Ako su uvularnost i zaobljenost 2 verzije ISTOG DO, ne bi smjelo biti labijaliziranih uvulara: -
 No oni postoje u nizu amerindijskih jezika na SZ Pacifiku (k, kw – fonološki distinktivni)
 Dravidski jezik BADAGA – slabo istražen, ima 3 serije a,e,i,o,u: običnu, polu-retrofleksnu i
retrofleksnu – ta trostruka opreka je problematična za SPE sistem
Ako bi zaobljenost i retrofleksnost bile isto obilježje, onda se ne bi moglo razlikovati obično i
retrofleksno 'u' – ali takvi jezici postoje
Teorije su se morale mijenjati, ne može se samo na engleskom analizirati

Jedna od osnovnih podjela je na vokale i konsonante

 DO Slogotvornost – jezgra sloga (koja može biti naglašena) - ali nisu samo vokali
slogotvorni ali obično jesu
  Sonorantnost – ''spontana zvučnost'', mala prepreka u ustima, opstruenti
(okluzivi,frikativi, afrikate) su: -son, ostali su: +son, danas: +/-obstr
 Konsonantnost (danas se napušta) – veća prepreka u usnenoj šupljini: opstruenti, likvide,
nazali = +cons, ALI vokali, glajdovi, laringali (– nemaju zapreke nakon grkljana) = -cons –
upitno

Segmenti koji imaju isto distinktivno obilježje čine ''PRIRODNI RAZRED'' – natural class
 Glasove tipizira to da se u jezicima mogu isto oponašati, mogu imati ista fonološka pravila,
iste promjene, ista fonotaktička pravila i sl.
Npr. Glasovi koje nose + slogotvornost mogu nositi naglasak
R,l,m = +konsonantnost i +sonorantnost ALI -slogotvornost
A,i,u = + slogotvornost/sonorantnost ali -konsonantnost

KONTROVERZNI su rijetki jezici u kojima kako se čini i opstruenti mogu biti slogotvorni
Npr. Sališki (Kanada), berberski (S Afrike, Maroko) – ima (s,) i (k,) hrv: psst – ali kod nas
parajezična riječ
= Moguće je ipak biti i (+syll, -son)!
 ŠUSVAPSKI (Kanada, sališki jezik):
Može imati tktnyi – kombinaciju riječi

MJESTA ARTIKULACIJE (VOKALI) – OBILJEŽJA

Imamo visinu, nizinu, stražnjost, zaobljenost, napetost – to sve može biti +/-
Visoki vokali su +high – low (i,u)
Niski vokali -high +low (a)
središnji vokali (e,o) bi bili -high -low

kombinacija +high +low je NEMOGUĆA jer jezik ne može biti istovremeno dignut i spušten
bilo koji vokal može imati dodatno obilježje zaokruženih/ispruženih usana – round
vokali koji se izgovaraju opuštenije kao (u u foot, obrnuta trojka, šva, obrnuto c…) s ''manje
preciznosti'' i s ''manje artikulacije'' se označavaju kao -tense (nenapeti)

sve vokale možemo tako analizirati – papir tablica

TDO ne razlikuje toliko vrsta a kao IPA, NE RAZLIKUJE centralizirano i/u

Norveški i švedski također razlikuju prednje, srednje i stražnje u
Za takvu analizu potrebna je i prednjost +/- front, ne samo stražnjost +/- back – ali to je
korisno samo za vokale – može se koristiti i +/- labial: u je zaokruženo prema unutra, y
prema van

K i kj se razlikuju po +/-back
Uvođenje +/-front bi omogućilo trostruku opreku – prednje,srednje,stražnje ''k'' ALI TO NIJE
POSVJEDOČENO NIGDJE = zezne se stvar kod suglasnika
 Pitanje koja DO su zgodna analiza, koliko to odgovara jezičnoj stvarnosti – bolje izgleda ta
teorija na papiru

DO: MJESTA ARTIKULACIJE (kons.)

= Koronalnost, anteriornost, distriburiranost i stridentnost
Anteriorni – produkcija sa obstrukcijom na ili ispred alveolarnog grebena
Distribuenti – produkcija sa konstrikcijom koja se proteže dužinom mjesta prolaska zračne struje
Stridenti – produkcija sa više buke
  anteriornost
Labijali, labiodent. Dent. I alveolari +ant
Ostali -ant
S =+ant, š -ant, t+ant, retrofleksno t -ant
Anteriornost – nakontroverznije i nakritiziranije SPE obilježje
Ni +ant ni -ant baš ne šine ''prirodni razred'' ova je distinkcija dosta ad hoc i uvedena za
razlikovanje alveolara i postalveolara/retrofleksa

 koronalnost
Dentali alveolari,postalveolari,retrofleksi: +cor = tvore se prednjim dijelom jezika, ostali
labijali,labiodentali,velari,uvulari, laringali (oni koji se tvore bez ili stražnjim dijelom jezika) su: -
cor

 distribuiranost
upotrebljava se samo kod koronala
-distr: odgovara tradicionalnoj apikalnosti
+distr: odgovara laminalnosti
Npr. Š = +distr (laminalno) ali retrofleksno š je -distr. (apikalno)

 stridentnost
 ''veći šum''
 ima malo jezik koji razlikuju f i fw, v i vw (papir IPA - – to su nigersko-kongoanski jezici
(ewe, venda, šona) koji imaju stridentnost
 isplati li se čitavo jedno DO samo zbog razlike f-fw?
 Neki razlikuju š +strid, palatalno š (njem. Ich – piše se kao c sa zarezom ispod) -strid,
dodatno i češko rogato r(frikativni vibrant) +strid i r -strid

VOKALSKA OBILJEŽJA high,low,back,round se mogu koristiti i kod konsonanata – kod

onih koji nisu pokriveni s ant, cor ,strid, distr

 Za stražnje suglasnike – velari, uvulari, faringali: +back, korijen jezika se povlači

!Velari su +high jezik je podignut, uvulari -high!
Faringali su pak +low jezik im je spušten, uvulari su -low
Palatali su +high, -back (jezik dignut visoko, nisu stražnji jezik ne ide unazad)
U klasičnoj TDO se ne razlikuju c i kj – papir
ALI: u irskom postoji opreka nj i palatalizirano n npr.

DODATNA ARTIKULACIJA – dodaje se +/- high/low, +back, +round i sl.

Npr. P – sva 4 minus, ali pw je +high, +back, -low, +round

TDO dopušta razlikovanje npr. Pw i po (drugo slovo gore)

Zasad nisu poznati jezici s takvim kontrastom
TDO zanimaju samo kontrasti tj. Fonologija ne fonetika! Ali teorija ih predviđa – ako takvi jezici ne
postoje teorija bi se trebala mijenjati
=predviđa ih, a nema ih

 GREŠKA U TDO
Po TDO nemogući su palatalizirani uvulari,faringali jer su uvulari -high,+back a
palataliziranost je +high,-back A POSTOJI palatalizirani uvular (''dugačko'' h) u kavkaskim
jezicima kao što je abhaski
DO u NAČINU ARTIKULACIJE
= delayed release, continuant, lateral, nazal
+Delayed relase ima: ts i tl (tl je lateralizirano, l je znak za lateral release)
+Kontinuanti: s,l, nazalizirano l, tl
+Laterali: l, naz. L, tl
+Nazali: n, naz. L
-del.rel: t,n,s,l, naz.l
-kontinuant: t,n,ts
-lateral: t,n,ts,s
-Nazali: t,ts,s,l,tl
S je za razliku od t kontinuanta jer je frikativ a ne okluziv

GRKLJANSKA/LARINGALNA OBILJEŽJA
1. Rašireno glasište (spread glottis) – glasnice su jako raširene:
 Aspiracija (ph,th) i breathy voice (dahtanje) (..)

2. skupljeno glasište (constricted glottis) – glasnice su usko skupljene/približene

 Implozivnost, ejektivnost i creaky voice/škripanje/laringaliziranost -treba znat IPA
znakove, u tablici
!Implozive i ejektive razlikujemo tako da su implozivi +voice, ejektivi -voice!
Tablica papir
PROBLEM: pretpostaviti da je razlika između imploziva i ejektiva samo u zvučnosti a ne i u
samom izgovoru: implozivi – zrak ide unutra, ejektivi – zrak ide van
Inače se implozivi ne slažu s klasom +voice – npr. Ne uzrokuju niži ton nakon sebe – implozivi
ne čine prirodan razred sa ostalim zvučnima
Npr. Tonski naglasak u istočnoazijskim jezicima nastaje tako da nakon bezvučnih nastaje
visoki ton, a nakon zvučnih nastaje niski ton
Svi glasovi koji imaju neko DO + bi trebali imati zajedničke karakteristike – ali kao što
vidimo to nije uvijek slučaj

Jezici ngiti/ndruna i lendu (nilosaharski, Kongo) razlikuju zvučne i bezvučne implozive – ali
nemaju ejektive

PROZODIJSKA OBILJEŽJA
 DUŽINA
Za dužinu je lako: Dužina vokala tj. Geminiranost kod suglasnika – duže trajanje: oznaka:
+long
PROBLEM: superdugi glasovi u estonskom – estonski razlikuje kratke, duge i superduge
vokale
 SILINA:
Veća emfaza, više amplituda i ton, duže trajanje: +stress

Chomsky i Halle 1968 – NEMAJU TONA

 Može se lako uvesti +/-high tone ALI kompleksniji tonski sistemi su problematičniji – nisu
se time toliko bavili

DO, KONSONANTNI:
 Slogotvornost (syl)
 Sonantnost (son)
 Konsonantnost (cons)
 Kontinuantnost (cont)
  Sporije otpuštanje/delayed release (del.rel.)
 Lateralnost (lat)
 Nazalnost (nas)
 Zvučnost (voi)
 Skupljeno glasište/constricted glottis (c.g.)
 Rašireno glasište/spread glottis (s.g.)
 Anteriornost (ant)
 Koronalnost (cor)
 Distribuiranost (distr)
 Visina/high (hi)
 Nizina/low (lo)
 Stražnjost/back (back)
 Zaobljenost/round (round)
 Stridentnost (strid) – kontroverzno
Mjesto tvorbe: anteriornost, distribuiranost, stridentnost, koronalnost
Način tvorbe: delayed release, lateralnost, nazalnost, kontinuantnost

DO, VOKALI:
 High
 Low
 Back
 Round
 Tense

SEKUNDARDNO MJESTO ARTIKULACIJE p,t

Svi su -syll/son/cont/del.rel./lat/nas/voice/s.g./c.g./tense i +cons
Raylikuju se u: ant,cor,distr,hi,lo,back,round

RAZREDI
 Prirodni razredi koji imaju zajednička obilježja, trebali bi se slično ponašati i imati zaj. Fon.
obilježja
Npr. Palatali u širem smislu: obuhvaćaju ne samo strogo artikulatorno gledano palatale j,nj,lj,
čakavski palatali tj, dj, njemačko ć,j
Palatali u širem smislu AKA PALATALOIDI bi obuhvaćali alveopalatalne afrikate (meko š i đ) i
postalveolarne frikative i afrikate (č,dž) = jer se slično ponašaju, u hrvatskom recimo palataloidi u
množini imaju -evi umjesto -ovi, u instrumentalu muškog roda imaju -em umjesto -om: mladićem,
kraljem, nožem vs. zidom, snom…
U TDO ne bi bilo zgodno da se glasovi tipa š, meko š i ć da se skroz razlikuju, da nemaju nešto što
povezuje sve te glasove u jedan prirodni razred, moralo bi bit neko obilježje koje bi ih sve
povezivalo sa nekakvim +nešto, npr. +palataloidnost
=TDO – obilježja nisu baš analitički najkorisnija

LABIJALI
Chomsky i Halle 1968 nisu uvrstili DO labijalnost (labial), no danas ga se obično uvrštava
Jezici često imaju neke promjene koje su tipične baš za labijale:
 Česte promjene tipa b > w, w > b, w > v i sl. a bez [labial] DO nema jednog obilježja koje bi
obuhvaćalo klasu labijalnih glasova: p/b, kᵂ, m, w, v, u, o… (jedni su [+round], jedni su
[+ant])
 Ne možemo ih jednostavnije objasniti sa klasičnom TDO, a postoje kao prirodni razred –
hipoteza nije baš dobra
  Ako se pretpostavi da postoji labijalnost kao DO onda b > w ispred suglasnika se može
prikazati kao [+lab], [+voice ] DO bi prešli u > [-cons]/_C (= nema konsonantnosti ispred
suglasnika u w)

FONEMI:
!Prema TDO : MOGUĆI FONEMI su samo oni koji se mogu sastaviti iz svih nabrojenih DO
ALI!
 nisu sve kombinacije artikulatorno izvedive – npr. Segment ne može biti visok i nizak
odjednom
 Različite podvarijacije ne mogu kontrastirati – npr. Apikalni i sublaminalni retrofleksi
(iako se u nekim jezicima možda mogu fonetski razlikovat to se ne može prikazati u TDO
jer TDO prikazuje samo kontraste)
Apikalni i subapikalni retrofleksi se ne razlikuju u TDO
 Fonetska varijacija nije podložna ograničenjima fonološke TDO jer je TDO jako
usmjerena na fonologiju
 TDO bi nam trebala govoriti koje opreke u ljudskim jezicima nisu moguće, uz opis fonema
 TDO se stoga, osim za opis fonema koristi i za formulaciju fonoloških pravila
Ona moraju biti jednostavna, npr. Pravilo o nazalizaciji vokala prije nazala: +syll >
+nas/_+nas
Komplicirana pravila neće biti posvjedočena, npr. Nema ovakvih pravila: nazalizira se samo
''e'' ispred ''m'', a ne ''n'': -high, -low, -back, -round, +tense > +nas/_+nas, +ant, -cor =
prekomplicirano i stoga nemoguće
Isto nemoguće pravilo: č,lj > n,k/_i,b = nema smisla

MIJENJANJE TEORIJE
 TDO je empirijska hipoteza i kao takva je podložna reviziji u slučaju otkrića nove građe
 TDO nam govori da raz. Vrste retrofleksije koje nalazimo (npr. U hindskom i telguu na
indijskom potkontinentu) – apikalna i sublaminalna retrofleksija – ne mogu biti distinktivne
 Pojedina DO se mogu revidirati – to ne znači nužno da je loša i čitava teorija – vidjeli smo
da klasična teorija ne poklapa sve jezike
 No DO su osnova fonološke teorije i njihova promjena nosi sa sobom puno drugih
promjena u predviđanju itd. ( dolazimo do onoga da se mogu razlikovati pw i po) –
revizije treba raditi oprezno!
 Česte revizije DO-a bi upućivale na to da nešto nije u redu sa samom teorijom
Prof. Kapović nije fan: ''sve se može objasniti osnovnom lingvističkom teorijom i općom
terminologijom''.

12. FONOLOŠKA TIPOLOGIJA

-koji fonemi, kakvi fonološki sistemi, pravila…?
-fonologija treba objasniti zašto se neki fonološki obrasci javljaju u puno jezika, dok su drugi rijetki
-prirodna i neprirodna fonološka pravila
-tipologija proučava opće, frekventno i moguće

-u fonološkim je analizama (kada postoje različite mogućnosti) često pozivanje na

prirodnost ove ili one promjene ili analize
-ta prirodnost se obično zasniva na frekvenciji javljanja određene pojave ili obrasca u
svjetskim jezicima (kao posljedica artikulatorno-akustičke bliskosti određenih glasova)
FONOLOŠKI INVENTAR
-neki se glasovi (npr. m, n ili a) javljaju u većini jezika, dok su drugi rjeđi ili rijetki (npr. [ɮ],
faringali ili klikovi)
-obilježenost (markedness) – ideja da nemaju svi segmenti isti status u fonološkom sistemu
– neki su obilježeniji od drugih (npr. kᵂ ili q su obilježeni u odnosu na k)
-obilježenost je kontrastivna osobina – stvar je u stupnju, npr. faringalno ħ je obilježenije od
uvularnog χ, a ono je obilježenije od velarnog x

-većina jezika ima neki glas tipa r, ali malo ih ima glas tipa češ. ř
-većina jezika ima vokal u, ali manje ih ima jap. nezaobljeno ɯ
-tipološke univerzalije: svi jezici imaju a, svi jezici imaju vokale…
-tipološke tvrdnje su često statističke a ne apsolutne (npr. A je frekventnije od B)
-približne univerzalije: skoro svi jezici koji imaju zvučne aspirirane glasove imaju i
bezvučne

-implikacijski odnos – ako… onda…

-da bi jezik imao nazalne vokale, mora imati i oralne
-svi jezici imaju vokale/sonante (prototipno zvučne), ali nemaju svi obezvučene (niti mogu
imati samo obezvučene)
-nazalni vokali i obezvučeni sonanti su obilježeni prema oralnim vokalima i zvučnim
sonantima

-u tipologiji se koristi (polu)nasumični uzorak (random sample)

-većina jezikâ nije dovoljno dobro poznata, a neki su (npr. ie.) puno bolje poznati od drugih
(npr. amazonskih)
-čak i kad je jezik opisan, detaljâ je premalo – npr. ako piše samo r, to može biti svašta

KONSONANTSKI INVENTAR: REKORDERI I PROSJEK

rotokas (Papua Nova Gvineja) – 6 konsonanata
!Xóõ (Bocvana) – 127 (ali 55 drugačijom analizom)
prosjek (najviše jezikâ) – 19 do 25 (hrvatski 25 > 23)
-jezici s manjim brojem suglasnikâ > jednostavniji suglasnici
-kompleksnije artikulirani suglasnici > u jezicima s većim konsonantskim inventarom

-svi jezici imaju okluzive

-većina jezikâ imaju bar jedan frikativ – npr. havajski ima samo h – ali za dosta
australskih jezika je tipično da ih uopće nemaju (ako imaju, to je obično sekundarno
lenirano ð)
 -najčešći frikativ je s, pa onda f, ʃ, x, ϴ itd.
-od afrikatâ su najčešći postalveolari (tipa tʃ), afrikate tipa njem. pf su puno rjeđe (oko 2/3
jezikâ ima afr., najčešći redom [tʃ, ts, dʒ, dz])
-svi jezici imaju (obične) bezvučne suglasnike?
-ali germ. fortis (+ asp.)-lenis; zulu bezv. (ejekt. ili asp.)-zvuč. (impl./slack) itd.
-obični zvučni su česti, kao i opreka između fonetski bezvučnih aspiriranih i zvučnih
neaspiriranih (npr. jap.)

LABIODENTALI I ZAGRIZ
-p/t/k tj. labijali/dentali-alveolari/velari (u različitim varijantama – bezvučno/zvučno…) se
nalaze u većini jezika u svijetu – najbazičniji su
-iznimke: klasični arapski nema p i g, u havajskom su t/k alofoni, češki izvorno nije imao
g…
-nakon toga po frekvenciji idu postalveolari, uvulari, retrofleksi, faringali..

-djirbal – ima samo /b/, /d/, /g/

-nema kontrasta po zvučnosti, ali zvučni su frekventniji alofoni
-vibracija glasnicâ (= zvučnost) je normalno/neobilježeno stanje u djirbalu – uvijek za
vokale, poluvokale, sonante i skoro uvijek za okluzive
-ika (Kolumbija) i murle (Etiopija) imaju samo zvučne frikative

(oskudna) opreka:
seneka (SAD) p : b, t, k
imaju i bezvučne i zvučne, ali nema opreke:
čikaso (SAD) t, k, b
kanela-kraho (Brazil) x, v, z
 -implozivi (npr. zulu), ejektivi (npr. gruzijski) i dahtajnici (breathy voiced – npr. indoarijski)
su rijetki
-ejektivi/implozivi – česti u jezicima s velikim suglasničkim inventarom
-frikativi – česta opreka po zvučnosti, ali rijetka aspiracija, breathy voice i ejektivnost

obično:
obalni cimšijski (Kanada)
k’ool ‘1’ : q’ool ‘6’
ali:
qawasqar (Čile) – samo /q/ (rijetko [k] kao ostvaraj)

-većina jezikâ ima bar jedan nazal (ali npr. kvileutski nema ništa, ni n ni m ni neki drugi)
-jezici nemaju uvijek i r i l (npr. japanski ima samo r, alofonski rijetko i [l]), ali uglavnom
imaju bar jedan od dva (npr. havajski ima samo l, maorski samo r – usp. hav. aloha ~ maor.
aroha)
 -obično postoji j (nerijetko i w)
-sonanti i glajdovi su prototipno zvučni – njihovo obezvučenje (aspiracija) je rijetko (npr.
tibetanski)
-od laringalâ je najčešći h pa onda ʔ pa tek onda rijetko ɦ (npr. češ. <h>)

-najčešća sekundarna artikulacija je labijalizacija (ali ne labijalâ!) pa palatalizacija

-rijetke su pak velarizacija i faringalizacija konsonanata
-klikovi su jako rijetki (samo jug Afrike), ali ipak češći od lingvolabijalâ/apikolabijalâ
(npr. više jezikâ na Vanuatuu) – (lingvolabijali aka apikodentali = jezikousnenici, jezik
dotiče gornju usnu, samo par jezika na Pacifiku)

VOKALIZAM
-”optimalan” vokalizam je a, e, i, o, u
-srednji e, o su obilježeni prema visokima (puno su češće neuvjetovane promjene e > i i o >
u nego obrnuto – usp. gotski za e > i ali i lat. populus > tal. popolo)
 -više je jezika s 5 vokala nego onih sa samo a, i, u (arapski, kečua, australski jezici…)
[fonetski uvijek više]
-djirbal – a/i/u ali i [o] (alofon od /u/) i [ε]/[ɔ] (alofoni od /a/)
-manje vokalskih fonema > veći njihov fonetski prostor (i obrnuto)

PREDNJI ZAOBLJENI VOKALI

y <ü> i ø/œ <ö>
-česti u Evropi, ali inače rijetki (7% jezika ih ima)
-najčešće su oba (y i ø/œ) ako postoje (mađ, fin, tur, franc, šved, njem…), ali može biti i
samo jedan (npr. samo [y] u stgrč., alb.)

-nazalnih je vokala često manje nego oralnih (npr. staroslavenski, francuski, portugalski) ali
ne uvijek (npr. navaho ima kratke/duge oralne/nazalne a, i, e, o)
-obični (zvučni) vokali su češći od škripećih (creaky) i dahtajućih (breathy)

FONOTAKTIKA
INICIJALNA POZICIJA
-apikalâ često nema ili su rijetki
 -okluzivi su česti, likvide nefrekventne ili skroz nedostaju (npr. r – baskijski, stgrč., korejski,
praie., praural.)
-ako postoji opreka po zvučnosti, na početku je često nema
-ako jezik ima (fonemski ili alofonski) prenazalizirane ili preaspirirane okluzive, onda
su najčešći na početku

FINALNA POZICIJA
-česti apikali, malo ili ništa perifernih glasova (labijalâ/velarâ)
-likvide vole kraj riječ, okluzivi ne (npr. španj.)
-opreka po zvučnosti se često na kraju neutralizira
-nazali česti i na početku i na kraju

SEGMENTALNE PROMJENE
-i kod fonoloških promjena nalazimo uvijek na obrasce koji se ponavljaju
-tipični su asimilacija (češći) i disimilacija (nešto rjeđi) – mnogi se različiti procesi mogu
pod njih podvesti
asimilacija – dva segmenta postaju sličnija tako što jedan od njih poprima jedno ili više
obilježja od onog drugog
-gumno > guvno ali govno > gomno

lat. factus > tal. fatto

lat. noctem > tal. notte
lat. ruptus > tal. rotto
lat. dom(i)na > tal. donna

-npr. vokalska harmonija:

tur. kartal – mn. kartal-lar
güvercin – mn. güvercin-ler
mađ. galamb – mn. galamb-ok
ember – mn. ember-ek

-sporadična asimilacija: dij. ne more > ne mere

-dječje usvajanje jezika: di[ŋ]ni!
-kod konsonanata je jedna od najčešćih asimilacija ona nazalâ ispred sljedećeg konsonanta
(jeda[m]put, staŋka)
-češća je regresivna asimilacija (npr. is-pustiti), ali postoji, rjeđe, i progresivna (npr. turski
bıçak-ta ‘u nožu’ ali adam-da ‘u čovjeku’)
-potpuna asimilacija: ar. član al (npr. ar-Riyāḍ)
 palatalizacija – isto vid asimilacije
-djelomična (palatalizirani konsonanti kao u rus.) ili potpuna (potpuni prelazak u
postalveolarne afrikate pa frikative) – predvidljiva pa distinktivna
npr. k > kʲ > c > ʨ > ʧ > ʃ > s
-palatalizaciji je srodna afrikacija koronalnih segmenata ispred visokih vokala (jap. tsu)

disimilacija
-proces razjednačavanja sličnih segmenata
-rjeđi tipološki od asimilacijâ
sumlja/dimljak, stiropol, vnogo/mlogo…
-Grassmannov zakon (disimilacija aspiratâ): Cʰ-Cʰ
-čukči: -ŋm- > -ɣm-

LENICIJA (slabljenje) – jedna od najčešćih segmentalnih interakcija između suglasnikâ i

samoglasnikâ
> ozvučavanje bezvučnih okluziva ili ozvučavanje & spirantizacija (frikativizacija)
bezvučnih okluziva (nakon vokala ili između vokalâ) – npr. španjolski, otočni keltski,
kolokvijalno (Zagreb) ne[ɣ˕]ako
-to je asimilacija konsonanta prema okolnim (ili prethodećim) vokalima kroz preslikavanje
obilježja [+cont]
-npr. intervokalno p/t/k u estonskom se mogu ostvariti kao [b/d/g] ili [p̬ /t̬ /k̬ ]

-osim asimilacije i disimilacije je česta i neutralizacija (npr. bezvučnost na kraju riječi ili -n kao
adrijatizam)
-uklanjanje zijeva je čest proces, slijed VV u mnogim jezicima nije dopušten ili postoji tendencija
uklanjanja
-može se riješiti stezanjem (npr. kol. prodoː, posoː, dij. zaːva)
-nekad može jedan vokal samo i nestati (npr. tal. la donna ali l’acqua)
-ubacivanje glasa: u ̮strahu > strau > stravu → stráva

-visoki vokali mogu postati glajdovi (svah. vy-umba vi-wili ‘dvije sobe’)
-uz stvaranje glajdova često ide kompenzatorno duljenje (duljenje u naknadu)
usp. instr. jd. -ojǫ (ženojǫ) > *-oju > *-ou > *-oːw > -oːv (zadarski otoci) → -oːm (knjiž.
štok.)
usp. svah. ch-ura ‘žaba’ i kimatuumbi ky-uúlá (osnovno –úlá)

vokalska epenteza
-umetanje vokala – obično kad ima previše suglasnikâ zaredom
-momenat, dijalekat…
-japanski (Makudonarudo), havajski (Kalikimaka), braz. port. (SP) (<futebol> [ˌfutʃiˈbɔw]),
svahili (kipilefti)…

-u nekim jezicima se dodaju na početak riječi segmenti

-protetsko v-, j- u slavenskom (jaje, vidra, kajk. joko, vuho)
-početno ŋ- u nekim samojedskim jezicima (uralski)
-pojednostavljivanje sugl. skupova (cluster reduction)
-rados(t)na
 -duženje u naglašenom slogu (npr. hetitski), redukcija nenaglašenih slogova (npr. ruski,
engleski, portugalski, bugarski…)
usp. eng. infórm – informátion
-nenaglašeni vokali često ispadaju (usp. japanski, naši dij.), pogotovo u zadnjem slogu (lat.
mare > franc. mer)
-ograničenje težine sloga – npr. mnogi jezici ne dopuštaju duge zatvorene slogove

-zašto k > č ali ne npr. p > č?

-p je bliže č od k
-ali se ne izgovara jezikom (usne ne mogu ići unazad!)
-[k̟] sliči na [kj], ono na [c], a ono na [ʨ] itd.
-[pj] ne sliči ni na što od postalveolara/(alveo)palatalâ

13. PROZODIJSKA TIPOLOGIJA

''NAGLASAK'' – OPĆENITO
• udar/silina/intenzitet, ton (visina i/ili kretanje)
• istaknuti slog(ovi) – istaknuta riječ u rečenici
• ton na razini riječi (tonski & netonski jezici) – intonacija na razini rečenice
• jezična/fonološka funkcija i fonetski ostvaraj

VRSTE NAGLASNIH SISTEMA

• 1) netonski (silinski/dinamički) naglasak (npr. engleski, zagrebački)
• 2) ograničeni/jednostavni tonski naglasak (npr. novoštokavski)
• 3) (kompleksni) tonski naglasak (npr. mandarinski)

• oko 50% (ili čak više) tonskih jezika na svijetu

• oko 3 milijuna tonskih govornika u Hrvatskoj
• ekstremi/prototipi (netonski & tonski) su jasni, između njih je čitav niz prijelaznih
kombinacija – tu je raznolikost teško terminološki razgraničiti
 • ograničeni tonski naglasak (pitch-accent):
• npr. tonska opreka samo u jednom slogu (naglašenom/pod udarom) obično s jednostavnom
opozicijom (često silazno/uzlazno, npr. novoštokavski)
• npr. jednostavna opozicija H/L na svim slogovima (npr. japanski)
• npr. jedan H-slog u riječi (npr. somalski)
• „pravi”/kompleksni tonski naglasak – tonska opreka na (skoro) svim slogovima s
kompleksnijom tonskom opozicijom (npr. kantonski 6/7 tonova)

• Hrváti [: i ̮Tȗrci]

• Ni⸥honji̚n (LHHHL) [: Chu⸥ugoku̚ jin (LHHHLL)]

• Zhōngguórén [: Rìběnrén]

• osnovne vrste tonskih distinkcija:

• a) kretanje tona
• b) visina/nizina (navaho H/L, joruba H/M/L)
• ali i:
• paraprozodijski elementi: glotalizacija, creaky voice, breathy voice…

• kontinuum (manje tona > više tona):

• engleski [0] > novoštokavski [2] > latvijski [3] > mandarinski [4] > kantonski [6/7]
• no čak je i razlika netonski/tonski nekad komplicirana: npr. Beograd, korejski

• što znači da je jezik „tonskiji” od drugoga?

• mandarinski [4, 1 fon.] > vijetnamski [6, do 5 uz fon.] > hongkonški kantonski [6 bez fon.]

• razlika između fonološkog prikaza tona (ravno, uzlazno, silazno…) i fonetske stvarnosti,
koja je uvijek „nepravilna” i „neelegantna”
npr. distinktivno ravni tonovi su zapravo blago silazni, različiti položajni ostvaraji,
fakultativne fonacije, dijalekatske razlike itd.

SILINSKI/NETONSKI NAGLASAK
 • predvidivi naglasak:
• prvi slog (češki)
• treći od kraja (makedonski)
• drugi od kraja (poljski)
• zadnji (francuski)
• težinski naglasak (latinski, arapski, sanskrt)

• nepredvidivi/slobodan naglasak:
• slobodan (ruski)
• ograničeno slobodan (starogrčki)
• kinga (bantu, Tanzanija) – samo jedan istaknuti slog po riječi, ali se ističe visinom (ne
udarom) > prijelazni tip od silinskog prema tonskom jeziku

• podjela vrijedi i za jezike s ograničenim tonskim naglaskom:

• novoštokavski – slobodna silina (uz iznimku zadnjeg sloga u domaćim riječima)
• latvijski – udar uvijek na prvom slogu

TEŽINSKI NAGLASAK (WEIGHT SENSITIVE)

• jaki slogovi (JS) (dugi, zatvoreni), slabi slogovi (SS)
• jaki privlače naglasak, slabi ga dobivaju samo položajno
• lat. ánima, perféctus, amáːmus (naglasak na trećoj mori od kraja)
• ar. kátaba ‘pisao je’, katábtu ‘pisao sam’, kitáːb(un) ‘knjiga’
• (stariji) korejski: prvi slog ako je jak (Vː/VCC), inače drugi slog (od početka)
• |ziːɟaŋ ‘tržnica’ : zi|ɟaŋ ‘glad’
• dongolavi (nubijski – nilosah.): na zadnjem JS; svi SS > prvi slog
• kεmi|ŋaːr ‘sve 4’, aro|gittεl ‘bjelkast’, |nosogid ‘starost’
• čuvaški – zadnji puni V ili prvi reducirani:
• sarla|ka ‘široko’, |ĕslĕpĕr ‘radit ćemo’
• malakmalak (Austr.) – prvi slog kod parnog broja slogova (|munankara ‘lijep’), drugi slog
kod neparnog (an|kiniyaŋka ‘nas dvoje ćemo stajati’)
> ritmička težina (slogovi su teški ovisno o broju slogova u riječi)
OGRANIČENI/JEDNOSTAVNI TONSKI NAGLASAK
• a) tonsko kretanje
• jednostavniji (sil/uzl): novoštokavski (Lȗka : lúka), čakavski/kajkavski (sȗd : sũd), slovenski
(pọ̑t i pọ́t), litavski (kóšė ‘kaša‘ : kõšė ‘kiselilo’), Zgerm. dij. (Niz/Nj/Belg/Luks/Fr)
• kompleksniji (više tonova): staroštokavski (mlȃda, mláda, mlãdā); latvijski (luõks, lùoks,
luôgs)
• slogovni: švedski (ánden ‘patka’ : ándèn ‘duh’), norveški
• b) visina
• jednostavniji: japanski naglasni sistemi (visoko, nisko) (háshi : hashí)

• u fluidnom tranzicijskom prostoru između silinskog i kompleksnog tonskog naglaska se ne

može baš svemu davati ime i smišljati tipove, npr.:
• kinga – svaka riječ ima jedan H-ton
• somalski – riječ može imati jedan H-ton, ali može biti i bez ijednog tona
• creek – riječ mora imati bar jedan H-ton, ali može imati i više od jednog
• seneka – riječ može imati jedan H-ton, više njih ili nijedan

TONSKI JEZICI
• ton – ravan/jednostavan ili
konturni/složen (sil/uzl. i kombinacije)
• složeni tonovi kad je tonova više, 2-3 su obično svi ravni
• npr. joruba – tri ravna tona: bí ‘roditi’ (H), bī ‘pitati’ (M), bì ‘povraćati’ (L)
• ali hausa – visoki, niski, silazni
 • tipološka korelacija: kompleksniji tonski sistemi ~ više konsonanata/vokala
• register tone languages (jezici s ravnim/jednostavnim tonovima: H/M/L…) – tipično u
Africi
• contour tone languages (jezici sa složenim tonovima: HL, LH, HLH…) – tipično u JI Aziji

• mnogi jezici kombiniraju oboje (npr. mandarinski, kantonski, vijetnamski)

• ali: u afričkim jezicima tonske skupine (konturni tonovi kao kombinacije ravnih)
• ecako (Nigerija) /ówà ówà/ 'svaka kuća‘ > [ówǒwà] (L ̮H > novi površinski uzlazni ton)
• azijski jezici: pravi (nedjeljivi) konturni tonovi

čisti tonski sistemi (kombinicija ravnih & složenih tonova)

• laoski (5) – M ravni, H uzlazni, L uzlazni/ravni, H silazni, M/L silazni
• benč (omotski) (6) – 5 ravnih, 1 uzlazni (23)
• kantonski (6/7) – H ravni/silazni [u Kantonu distinktivni, u HK ne], M uzl., M ravni, L sil.,
L uzl., L ravni
yau – ovisno o tonu ‘briga’, ‘boja’,
‘tanak’, ‘opet’, ‘ulje’, ‘imati’

TON + FONACIJA
• vijetnamski (6):
• srednji ravni (33) tôi ‘ja’
• niski silazni + breathy voice (2̤1) gà ‘kokoš’
• uzlazni + tense voice (35) táo ‘jabuka’
• silazno-uzlazni + breathy voice (31̤3) khỉ ‘majmun’
• uzlazni + glot. (3ʔ5) ili creaky v. (3̰5) Mỹ ‘američki’
• niski silazni + glot. (32ʔ) ili creaky voice (3̰2) bạn ‘ti’

REKORDERI
• kam (tai-kadai, Kina) – 9 tonova:
ravni (55, 33, 11), uzlazni (35, 13), silazni (53, 31), silazno-uzlazni (323), uzlazno-silazni (453)
• čatino (oto-mangueanski) – 10 tonova: ravni (visoki 5, srednji 3, srednji-niski/lagano
uzlazan 2, niski/lagano uzlazan 1), uzlazni (35, 23), silazni (53, 32, 21, 31)
• wobé (O. Bjelokosti) – 14 (?) tonova
(5, 4, 3, 2; 35, 34, 25, 24, 23; 51, 41, 31, 21; 231)

POSUĐENICE I IZNIMKE
• poljski uni|wersytet, |muzyka ‘muzika’ (: gen. mu|zyka ‘muzičara’) ali i |czterysta
• štok. radijȃtor, frapȇ, Ronȁldo
• makedonski do|nesete – done|sete ̮mi – do|nesete ̮mi
• češki |na ̮horu, |pod ̮vodou ali na ̮|niti

imaju li svi jezici ili ton ili silinu (ili neku kombinaciju)?
• čini se da ne:
• bella coola, Kanada – nema fonološke siline/tona; fonetski da, ali ostvaraji nisu konstantni
• isto i berberski, S Afrika– također ima slogotv. frikative
• bella coola: [kʼxɬɬtʰsxʷ sɬχʷtʰɬɬt͡ s] ‘vidio si da sam prošao kroz prolaz’
• jezici bez fonološkog naglaska: i više njih u Etiopiji i Indiji

• mnogi tonski jezici se uspješno opisuju bez siline

• Greenberg & Kaschube 1976: silina je „monarhistička” (samo jedna kraljica), a ton je
„demokratičan” (riječ može imati više tonova)

TONOGENEZA
• ton – više arealna nego genetska osobina
• kod nas – retrakcija, psl. – H/L + glotalizacija > silazno/uzlazno
• često nastaju kroz gubitak suglasnika (ie. laringali u bsl.)
• tonovi nastaju kad suglasnici nestaju ili se promijene
• pandžapski: #D ͪ - > #T- (2 niska tona iza), -D ͪ # > -D# (2 visoka tona ispred), -D ͪ - > -D- (2
niska tona iza), ostali V su srednjeg tona
• (i) u netonskim jezicima obično:
zvučni sugl. + niski ton, bezvučni + visoki ton
• ako nestane razlika zvučno/bezvučno > tonogeneza
• netonski *ta – *da > tonski tá – tà
• korejski upravo: <#b-> [pʰ] L [LH] : #pp-/pʰ- H

kanmu (mon-kmerski, Kambodža)

• južni dij. sjev. dij.
• klaaŋ kláaŋ ‘orao’
• glaaŋ klàaŋ ‘stijena’

kin. dij. wu (Songjiang)

• ti 53 ‘nizak’ – di 31 ‘dići’
• ti 44 ‘dno’ – di 22 ‘mlađi brat’
• ti 35 ‘car’ – di 13 ‘polje’

• u kantonskom prije 3 tona, ali nakon obezvučenja starih zvučnih pristupa nastaje ih 6
• stari bezvučni pristup: sei 44 ‘četiri’, stari zvučni pristup: si 33 ‘služiti’
• u Šangaju još postoji zvučni pristup, ali već uza nj ide snižavanje tona

funkcionalna važnost tonova?

 • hrvatski: Split & Zagreb
• kineski: Han & Ujguri
• pjevanje
• tetrafobija: sì ‘4’ & sǐ 'smrt'

14. DIJAKRONIJSKA FONOLOGIJA

• jezične promjene se vide i sinkronijski

• sve sinkronijske alternacije i varijacije su produkt ili živih procesa (npr. je(d)an, od-pasti)
ili relikt dijakronijskih promjena (npr. tlaka – tlačiti ili bodeš – bola – bosti)
• zgodne analize u sinkroniji (dt → st) – „istina” u dijakroniji (*-dt- > *-dst- > *-tst- > -st-)
• tragovi glasovnih promjena i od prije 6000 godina!

• jezične promjene – uvijek ih je bilo i uvijek će ih biti

• mediji? obrazovanje?
• odjeća, frizure, običaji…
• identitetska funkcija jezika
• materijalna stvarnost: tehnološke
> ekonomske > političke
> društvene > jezične promjene

Zašto se jezik mijenja?

• jezik nije statičan – varijacije
• urbani govori (ex-Yu): V(C)V (doar dan,
drai gleatelji)
• jezik mijenjaju idući naraštaji
• isti govornici mijenjaju govor kroz život
(npr. /r/ u Montrealu)

Odakle unutrašnje promjene?

• jednostavniji izgovor i ekonomičnost (tko > ko ali i zrak > zdrak)
• allegro promjene (brz izgovor) (sedam > seam)
• utjecaj drugih glasova (čovječe!)
• redukcije povezane s naglaskom
• opće tendencije (VCV, -VC#, -VCC#)
• neutralizacije (č & ć) & pojačavanje distinkcije (č & ć)
• lančani pomak
• popunjavanje rupâ i paralelizam (ali semitski *p > f)
• frekvencija riječî
• dječje usvajanje jezika
• jezični kontakt i prestižni idiomi
• analogija…

Povijesna lingvistika
• jezične promjene > (u početku) povijesna lingvistika
• povijesna lingvistika (u praksi) > mrtvi jezici i prastare jezične promjene
• Labov (1994: 11): povijesna lingvistika – umjetnost
najbolje moguće upotrebe loših podataka
 • kako na osnovi nepotpunih i približnih podataka izvoditi dalekosežne teorije o jezičnim
promjenama?

Upotreba sadašnjosti u objašnjavanju prošlosti

• razumno je pretpostaviti da su se jezične promjene mutatis mutandis u jeziku uvijek
događale na više-manje isti način
• kako jezik funkcionira danas, funkcionirao je više-manje i nekada
• istraživanjem sadašnjosti možemo doći do zaključaka koji nam mogu pomoći u istraživanju
i objašnjavanju prošlosti
• općenito/načelno, ali i konkretno kada u sadašnjosti nalazimo prežitke povijesnih promjena
(npr. meat & mate)

• mladogramatičari [1] & strukturalisti [2] mislili da se jezične promjene ne mogu

izravno opažati u toku odvijanja
• odjednom prebrze i prespore
[1] dijakronija, atomizam
Mladogramatičari - Lingvistička struja koja nastaje u 19. stoljeću ponajviše iz bavljenja
povijesnom lingvistikom (najviše indoevropskom), a traje do početka 20. stoljeća. Karakterizira je
interes za dijakroniju (koja se tad još nije strogo odvajala od sinkronije) i atomizam, tj. izostanak
sagledavanja jezika (i fonologije) kao strukture. Neki od najpoznatijih mladogramatičara bili su npr.
August Leskien (1840–1916), Hermann Paul (1846–1921), Hermann Osthoff (1847–1909) i Karl
Brugmann (1849–1919).
[2] sinkronija, sistem
Lingvistička struja koja nastaje početkom 20. stoljeća, nadovezujući se na velikog Ferdinanda de
Saussurea (1857‒1913), a koja je naglasak stavljala na proučavanje jezika kao sistema i strukture,
uz strogo odvajanje sinkronije od dijakronije te naglasak na proučavanju sinkronije

• Bloomfield (1933: 347) "The process of linguistic change has never been directly observed;
we shall see that such observation, with our present facilities, is inconceivable.„

Hockett (1958: 456–457) "Sound change itself is constant and slow. A phonemic restructuring, on
the other hand, must in a sense be absolutely sudden. (...) There is no reason to believe that we
would ever be able to detect this kind of sudden event by direct observation".

Chambers (1995: 147) o proučavanju jezične promjene u toku:

"the most striking single accomplishment of contemporary linguistics"

• moderna kvantitativna sociolingvistika promatra promjene u toku [changes in progress]

• dvije vrste istraživanjâ:
opažanja u prividnom vremenu [observations in apparent time]
opažanja u stvarnom vremenu [observations in real time]

Opažanja u prividnom vremenu [observations in apparent time]

• distribucija jezičnih varijabli među različitim naraštajima (npr. Zagreb grat : grad, Split
jubav : ljubav)
• razlučiti među njima promjene u toku od promjenâ u toku starenja [age grading] (npr. kulja
: jedinica)

Charmey
 • franc. Marsej ~ Marseljeza
• stariji naraštaj: [ʎ]
• srednji: [ʎ] ~ [j]
• mlađi: [j]

• Goidanich, Pier Gabriele 1926, "Saggio critico sullo studio de L. Gauchat", Archivio
Glottologico Italiano 20: 60-71
• mladogramatičarski napad na Gauchata
• nemoguće opažanje promjene u toku (u prividnom vremenu) s različitim varijablama po
naraštajima
• njegovo „rješenje”: stari i mladi govore različite dijalekte, a srednji naraštaj je posudio
oblike od obojih

Vrgorska krajina
• stariji naraštaj: udála, uzéla, popíla
• sredovječni naraštaj – muški: udála, uzéla, popíla
• sredovječni naraštaj – žene: ȕdāla, ȕzēla, pȍpīla
• mladi i djeca: ȕdāla, ȕzēla, pȍpīla

opažanja u stvarnom vremenu [observations in real time]

• opažanje iste jezične zajednice u dva različita navrata u vremenu
• dva načina:
• preispitivanje ranijega istraživanja [reviewing the past] – Labov: Martha's Vineyard
• ponovljeno istraživanje [repeating the past – Trudgill: Norwich

• 1) Linguistic Atlas of New England (1941) – na otoku Martha’s Vineyard /aw/ vrlo rijetko
centralizirano
• Labov 1961 nalazi čestu centralizaciju [Labov, William 1963,
"The Social Motivation of a Sound Change", Word 19: 273-309]
• 2) Labov, William 1966, The Social Stratification of English in New York City, Center for
Applied Linguistics, Washington DC
• Fowler, Joy 1986, The social stratification of (r) in New York City department stores, 24
years after Labov, New York University [doktorat]

• [istraživanje 1968] Trudgill, Peter 1974, The Social Differentiation of English in Norwich,
Cambridge University Press, Cambridge
• [1983] Trudgill, Peter 1988, "Norwich revisited: Recent linguistic changes in an English
urban dialect", English World-Wide 9: 33-49
• 1968: samo [θ]
• 1983: [θ] > [f] se javlja kod 70% govornikâ

Postupni organski razvoj

• [ä] > [ä̠] > [ɑ] > [ɒ] > [ɒ̝] > [ɔ] > [o̞] > [o] > [u] > [u̟] > [ʉ̠] > [ʉ]
• [t] > [d] > [ð] > [θ] > [s] > [ʃ] > [x] > [h] > [Ø]

PROBLEM PRAVILNOSTI GLASOVNIH PROMJENA

• mladogramatičari: August Leskien, Hermann Paul, Karl Brugmann, Hermann Osthoff
• die Lautgesetze kennen keine Ausnahme
• [+ analogija, posuđenice iz drugih dijalekata, sporadične promjene itd.]
 • mehaničke glasovne promjene
• mijenjaju se fonemi

• lingvistička geografija (Hugo Schuchardt, Jules Gilliéron):

• chaque mot a son histoire
• leksička difuzija
• jezične promjene napreduju riječ po riječ
• mijenjaju se riječi

short /a/ split ~ /æ/ raising

• općenito/najčešće (SAD): bad [æ] ali (povišeno) and [eǝ]
• Philadelphia
• obično ispred zvučnih okluziva: add, dad, sad, clad, fad (bag, badge, tag…)… [æ]
• ali bad, mad, glad – iznimke s [eǝ]
• Labov 1994: 431 „massively regular for the entire Philadelphia speech community”

Promjena zastala na pola puta

• promjena koja je izostala u nekim riječima
• starolatinski oi > klasični latinski uː (oinos > uːnus)
• 7 iznimaka: npr. poena ali puːnioː, Poenus ali puːnicus, moenia…
• štokavski: [l̩̩̩ ] > [uo] > [u] (npr. vlk > vuok > vuk)
• ali Vareš (BiH): vuk, pun, sunce itd. ali stuop, žuoč, čuonak

Labov (1994: 541-543)

• pravilna glasovna promjena – rezultat postupna pretvaranja fonetskoga izraza kojega
fonema. Tipična je u početnoj fazi promjene koja se javlja u sustavu, bez leksičkoga ili
gramatičkoga uvjetovanja okolišem riječi i bez ikakve društvene svijesti o tom (promjena
odozdo).
• leksička difuzija – ona je rezultat nagla zamjenjivanja jednoga fonema drugim u riječima
koje sadržavaju taj fonem. Stariji se i noviji oblik obično razlikuju u više fonetskih
karakteristika. Ova je promjena karakteristična za kasne faze unutarnje promjene koja je
nastala na osnovi gramatičkoga i leksičkoga uvjetovanja, odvija se svjesno u jezičnoj
zajednici ili se javlja prilikom posuđivanja iz drugih sustava (promjena odozgo).

STAPANJA
• stapanje dva fonema ili obilježja se ne može obrnuti unutrašnjim razvojem
• približna stapanja (near mergers): meat/mate, line/loin itd.

I had a reg’lar new fit o’ clothes that mornin’, gen’l’men of the jury, said Sam, and that was a wery partickler and
uncommon circumstance vith me in those days.......If they wos a pair o’ patent double million magnifyin’ gas
microscopes of hextra power, p’raps I might be able to see through a flight o’ stairs and a deal door; but bein’ only eyes,
you see, my wision’s limited
[Charles Dickens, The Pickwick Papers (1837), poglavlje 34]
• [w] : [v] > JI Engleska (bazilekt) [β̞] → [w]/[v] → [w] : [v]
• obrtanje stapanja pod utjecajem srednjoklasnog izgovora i dijalekata bez stapanja

• [Labov 1966]
• jezične promjene odozdo (change from below)
• spontana promjena unutar sistema, npr. Sedam > seam
• jezične promjene odozgo (change from above)
• pod utjecajem prestižne varijante, npr. Zg dal → dao
 • promjene odozgo – obično s njima počinju dominantni, najviši društveni slojevi
• često uz potpunu društvenu svijest
• uglavnom posuđivanje iz prestižnoga idioma
• ne utječe odmah na običan govor nego se ponajprije javlja u pomnu i službenu govorenju
• promjene odozdo – unutrašnje, događaju se uglavnom nesvjesno
• zajednica ih postaje svjesna tek u kasnijim fazama promjene ili kada se promjena izvrši do
kraja
• mogu započeti u bilo kojem društvenom sloju premda nema zabilježenih slučajeva da je
najviši društveni sloj bio nosilac promjene

ŠIRENJE JEZIČNIH PROMJENA ODOZDO

• PLC III: 307–308
• transmisija – neprekinuto prenošenje materinjeg jezika s odgajateljâ na djecu unutar jedne
govorne zajednice, pri čemu se jezik usvaja u svoj svojoj kompleksnosti
• inkrementacija – sukcesivne generacije pojačavaju određenu jezičnu promjenu
(frekventnost, opseg djelovanja itd.) u određenom smjeru
• difuzija – prijenos jezične promjene iz jedne na drugu govornu zajednicu kroz jezični
kontakt (~ slabljenje promjene)

TRANSMISIJA I INKREMENTACIJA
[Labov 2010: 344]
• jezične promjene odozdo naprijed gura kontinuiran proces inkrementacije kod djece
• reproduciraju u potpunosti roditeljski sistem, a jezične promjene guraju još dalje
• inkrementacija može biti jako brza – vokal može u tri generacije od niskoga postati visok
([a] > … > [u])

• istovremeno se čuva integritet usvojenog sistema – on je, kao prvi jezik, uvijek brz, točan i
vjeran
• djeca uče govoriti drugačije od roditeljâ i guraju promjene sve dalje u istom smjeru (npr.
VCV u više položajâ i frekventnije)
• djeca varijante povezuju (nesvjesno) s vektorom dobi: što mlađi govornik, to je jezična
promjena dalje dogurala

UTJECAJ RODITELJA
[Labov 2010: 345]
• djeca roditeljâ imigranata (roditeljski L1 je strani jezik) odrana mogu prepoznati neizvorne
elemente L2 kod roditeljâ i u potpunosti usvojiti lokalni vernakular
• djeca inodijalektalnih roditelja to često ne mogu u istoj mjeri (kod kompleksnih jezičnih
pojava, npr. Cijepanja /a/ u Philadelphiji)

DIFUZIJA
[Labov 2010: 344]
• kontakt među jezičnim zajednicama – učenje (a ne usvajanje), primarno odraslih, usvajaju
novu varijantu iz druge govorne (dijalekatske) zajednice u nešto oslabjelu obliku
• odrasli mogu cijeli život mijenjati svoj jezik, ali puno sporije od djece
• jezične promjene kod odraslih su ne samo sporije nego kod djece nego i puno grublje

• pri difuziji se gube detalji i fina struktura promjenâ

 • to se slaže s proučavanjima usvajanja stranih jezika u govornoj zajednici – odrasli puno teže
mogu (nesvjesno) prepoznati i reproducirati finu strukturu socijalne varijacije (tko
upotrebljava koje varijable i u kojem omjeru)
• neke varijable ne mogu dobro usvojiti čak ni djeca roditeljâ koji nisu iz dotične zajednice

difuzija
Dubrovnik (+ Konavle) > Elafiti, Pelješac, Mljet

JEZIČNI KONTAKT I KOMPLEKSNOST

• kompleksne strukture u jeziku (npr. Kompleksni i markirani glasovi, brojan fonemski
inventar itd.) nastaju u izolaciji (npr. Islandski, navaho, kojsanski jezici)
• kod jezičnog kontakta (bi/multilingvizam, lingua franca, pidžini i kreoli… neizvorni
govornici, odrasli govornici koji prelaze na drugi jezik…) dolazi do pojednostavljivanja
(npr. Tok pisin)
• npr. Pojednostavljivanje engleskog zbog vikingâ?
S druge strane, do pojednostavljivanja strukturâ dolazi u trenucima intenzivnog jezičnog kontakta –
kada se jezik upotrebljava kao lingua franca, kada ga govori dosta neizvornih govornika, kada jezik
dobiva nove odrasle govornike koji na nj prelaze s nekog drugog jezika i sl. 1521 Takvo rapidno
pojednostavljivanje (i u fonologiji i na drugim razinama) se najbolje vidi kod pidžinâ i kreolskih
jezika.

JEZIČNE PROMJENE I FUNKCIONALIZAM

• utjecaj jezičnih promjena na komunikaciju
• odnos glasovnih promjena i značenja – utječe li značenje riječî na glasovne promjene?
• potiču li homofoni glasovne promjene u jednom od njih?
• (neki homofoni nastaju baš stapanjem: byti – biti > biti)
• sprečava li mogućnost nastanka homofonije glasovne promjene? (npr. Neam = /nemam/ i /ne
dam/)
 • funkcionalistički pristup – u jeziku vladaju racionalistički procesi koji ga čine što boljim
sredstvom komunikacije
• opća težnja jezične promjene je izbjegavanje gubitka obavjesnosti> krivo!
• Glasovni zakoni su mehanički i gaze sve pred sobom – događaju se bez obzira na
značenje

• 2jd habla(s)
• 3jd habla
• sprečavanje homofonije nimalo ne pogoduje očuvanju -s#
• glasovni zakoni su kontrafunkcionalni
• Hochberg 1986: Portorikanci u Bostonu 53% s > Ø (općenito), 84% u 2jd
• ali: nestanak završnog -s i -n > povećana upotreba osobnih zamjenica

NESPORAZUM zbog jezičnih promjena?

• da, ali uglavnom među različitim dijalektima (koji imaju različite promjene)
• jug SAD-a: [aʊ] > [εɔ]
• Christine K. [TN]: Laurel leaves were used to make crowns.
• Robin S. [NYC] → to make crayons [Labov 2010: 42]
• idem sutra kod rȍđākā
• kak ti se zove |rođak?
• ha?

SEMINAR 1
Odraz jata u hrvatskoj fonologiji

fonološki problem

''jat'' = ije i je
U staroslavenskom – jat je bio jedan glas, rogato e
! Dogodilo se da su se opreke vokala po dužini zamijenile sa oprekama vokala po boji
vokala/tj po kvaliteti (u slavenskom) -dugo e je postalo drugačije e
Praslavenski je razlikovao kratko i dugo e: ē – ě koji su se krenuli razlikovat sa manje-više svim
vokalima – kratko a i dugo a je dalo a
- mi i danas u standardu i dijalektima imamo kratko i dugo e – npr. dugo e u med, kratko u
meda (genitiv)
- kako su se u praslavenskom razlikovali kratko i dugo e tako se i danas u idiomima
- na našim prostorima je to dugo e bilo zatvoreno e (malo prema i) – kojeg ima u francuskom,
njemačkom (gesehen), mađarskom, kajkavskom kod nas (cvijet), dalmatinska zagora, ''iz
bosne'', variralo je po mjestima
Jat u Poljskoj i Bugarskoj – otvoreno e (prema a), npr engl. Bad
Zatvoreno e sačuvano u nekim dijalektima – kajkavski prostor – město = mjesto – misto - mesto
- u štokavskom – posavina kod slavonskog broda
 - logično da će se to e promijeniti ili u obično e ili i
- jekavski standardni izgovor nastao – diftong ije – u je, htjeli su sačuvati i jedno i drugo
slavosnki štokavski, posavina kod sl broda: u dugim slogovima se jat mijenja u ikavski: lěp = lip ali
u kratkim se mijenja u e - ljepota,
centralni čakavski – Ugljan – Krk i Rijeka – belo mliko, ovisi što dolazi iza jata, ako je l – onda
ekavski, ako k ili g- onda i – to su sve odrazi jata

ALTERNACIJE
Problematika u standardnom dijalektu (koja se odražava i u pravopisu)
Neobično: jat se piše različito kad je u dugom i kratkom slogu, dužina se u hrv ne piše inače –
gad i grad se piše s istim a
Dužina označena u pravopisu – češki i slovački sa akutom (naglasak) i mađarski, latvijski
Kod nas se to ne piše osim u slučaju jata gdje se piše sa ije i je, a ne znakom dužine
Dolazimo do toga da postoje alternacije između ije i je – vidi se u pravopisu
U zagrebu ne postoji opreka po duljini i svi su vokali kratki – njima je teže i moraju u čiti napamet,
ljudi koji imaju dužinu lakše odrede, split, osijek jer izgovaraju drugačije
Govornici koji imaju razlikovnu dužinu
Razlikovna dužina – bitno je da je to opreka kojom se može razlikovat riječ, nema je u ZG
Zbog dužine i kračine dolazi do alternacija:
1.) dijete – djeteta
Svijet – svjetski ali grad – gradova se piše isto (identična razlika postoji i u ikavskom i
ekavskom – dite- diteta dugo - kratko)
2.) Alternacije koje ne ovise o dužini – vidjela – vidio( jat ispred dugog vokala se mijenja u
i, zatvoreno e se mijenjalo u i ispred dugog vokala– vidjeo – vidio – e u o)
3.) Smijeh – smije se (i ispred e nastaje od jata) ( ekav. Smeje se a nije smijeje se) jat ispred
vokala daje i a ne jat
4.) Dodatno pravilo: pokriveno r ( Cr(j)e) – slučajevi gdje bi se u kratkom slogu trebalo dobiti
je ako dolazi nakon r ispred kojeg je još jedan suglasnik, znači: suglasnik ( C – consonant)
pa r pa je- u većini idioma dolazi do gubitka toga ''j'' – iznimka dubrovački dijalekt,
- primjeri: vrijeme – vremena
- uvrijediti – uvreda
- crijep - crepovi
- ali! razrjeđivač, ogrjev – jednostavno su iznimke
brijeg – bregovi (brjegovi) – pokraćivanje sloga u dužini (isto kao crijep - crjepova) pa umjesto ije
imamo je
u govorima koji nisu izravno jekavski, već su pod utjecajem standardnog jezika, npr. Zagreb –
dolazi do analogije (logička metoda) – ljudi krenu izgovarat brjegovi (ubace j u množinu)
nakon 1990 su to ubacili u pravopis to + grješka – pravopisno dopušteno ali se rijetko izgovara
1990 – razlog promjene je politika – da se što više razlikuje od srpskog

19.st. pravopis Zagrebačke filološke škole (koja na kraju nije pobijedila)

- pisali su kao na češkom: město, lěp, lěpota, děte(ta), brěg(ovi)… pisali su sa rogatim e

Danas:
Dugi i kratki odraz jata:
dugi jat se piše kao bijeg (u pravopisu) (bjēg u izgovoru – dugo e), kratki kao je (pjega – kratko e –
pravopis, pjěga – izgovor)

Vuk Karadžić: autor poznatog rječnika, pisao jat kod dugog odraza kao li-jep: pisanje po vuku: li-
jep (l-i-j-e-p) zato što je pisao kako govori (piši kako govoriš), oponent zagrebačke filološke škole,
jer su srbi pisali po tradiciji i nisu pisali kako govore, izgovarao je doslovno kao 2 sloga li-jep,
danas večina štokavaca to tako ne izgovara, ostao kao način pisanja u književnom jeziku, jekavski
bio dosta proširen, kod nas u srednjoj slavoniji, lika, banija, kordun i dubrovnik – zato je
DUBROVNIK BITAN – zbog književnosti i hrvatske nacionalne predodžbe,
19.st. težilo se ujedinjavanju južnoslavena (HAZU nekad bio JAZU) – težnja zajedničkom jeziku
- nikada potpuno ostvareno, uvijek postojale razlike

Ali! Zato mi danas pišemo to ije prema vukovu izgovoru- lijep (kao dvije) – lijepa (kao nijedna) –
ostalo kao način pisanja, ali jako malo ljudi tako izgovara po standardu, isto kao što se u engleskom
light izgovara laj a ne light jer se nekada izgovaralo slićno njemačkom i htjeli su se više razlikovati
Zato mi danas pišemo kao što je Vuk prije 150 godina, jer se pravopis teže mijenja

Lip – lipa, lep- lepa (kao živ-živa) više nije dugi nego je kratki naglasak : ikavsko-ekavski odraz,
kod vuka se dugi slog sabire na 2 kratka, više nema dugog nego je kratki naglasak, dugi slog se
dijeli na 2 kratka
Dužina se dijeli na 2 kratke more: ā=ăă, dugo silazni na kratko silazni i kratki (ȃ=ȁa), a dugo
uzlazni na kratki + kratko uzlazni ( á=aà)

!Na papiru zapisano jer previše kritičkih znakova tablica!

dvȉje (dvi, dve) – jedina riječ gdje imamo baš vukovski odraz jata koji je stvarno ostao u izgovoru
stvar je u tome da se to ije u pravopisu ne bilježi samo vukovski dugi odraz jata već i stvarno ije,
kada su 2 sloga

lijem, pijem – čuti, ču-jem: isto pisanje, različit izgovor, strancima teško, lijem i lijem se isto pišu,
različiti izgovori za te 2 riječi (lijem i li+jem) li+jem – (lijem vodu – nije odraz jata)
nijedan/nijedan (ni-jedan) – ni+jedan – isto nije odraz jata, isto se izgovara kao jat kod vuka ali ne
znače isto i nije jat
čijeg – čiji, čij-im, čij-oj, či-jeg se ne izgovara kao lijep , piše se isto, nije odraz jata
nije (ni-sam) – i nastaje od jata ali se ne ponaša kao ije danas više

vukovski izgovor se nikada nije uvriježio jer ljudi nisu baš tako govorili i nije baš bila logična
zamjena

POSUĐENICE
1. Lijena se izgovara različito od hijena i higijena – nema jata nakon h,g
Hijena se izgovara sa dvosložnim i – hi-jena
2. Dijeta – unutrašnjost: dijeta( kao dijete), Dalmacija: djeta (kao sjeta) izgovara se kao kratki
jat a piše kao dugi
3. 3. vijetnam – kod nas se izogvara kao jat, ali nije (vjetnam)
4. Garsonijera – izgovara se kao da je riječ o jatu, a ne kao injekcija ili konjugacija
5. Prem(i)jer – usp. Milijun/milion

Općenito pravilo: kratak odraz jata – piše se je, dugo- ije

Ali:
Vjera – gen.mn. vjera (dij. Vijera); vjeran
Vjeran – izgovara se sa dugim e, ali se piše je, nekada se izgovaralo sa kratkim e i tako se danas
piše

Namještati , naglasak na prvom slogu i namještati, naglasak na srednjem slogu

(isto presjedati) – piše se kako se izgovaralo u 19.st. (na prvom slogu naglasak) danas imamo drugi
naglasak
Rječnik – rječnik (riječ) – mi pišemo kao da se izgovara riječnik sa kračenjem, iako se izgovara kao
riječnik sa dužinom kao riječ
Isto sa Tjelovo/Tijelovo (tijelo) – obrnuto, kod većine govornika ostao stari izgovor tjelovo, a piše
se novo tijelovo kao tijelo

PROBLEM JATA
Hrvatski nema diftonga!
Diftong ie u trapezoidu vokala – postoji u španjolskom (bien – dobro)
Izgovara se kao j sa dugim e
Prije 1990 – u gramatici se prepisivao vukovski izgovor, npr. brijest – brijestovi, ali nitko nije tako
izgovarao – izgovara se brijest – brijestovi sa drugačijim naglaskom
Nakon 1990- piše se kako se stvarno izgovara, ali su uveli fantomski diftong ie, npr. bielo
! u španjolskom je to stvarno diftong – izgovara se kao jedan slog ie, kod nas se izgovara kao j sa
dugim e – bjelo – isto kao jela, bjela, ne izgovara se sa diftongom
- Fantomski diftong ie zapravo ne postoji u hrvatskom iako su IPA stručnjaci tako stavili
- Neki lokalni štokavski govori ga imaju ali to je rijetko
- Diftonškog izgovora zapravo nema ni u Bosni ni Crnoj Gori
Odakle IPA priručniku taj diftong? – zašto dodavati diftong koji ne postoji?
- Prije se sigurno izgovaralo kao diftong pa se rascjepio – npr. čakavski ije u je – mijed u
mjed, vjerojatno se prije izgovaralo kao diftong
Tzv. Fonološki diftong koji više u izgovoru ne postoji
- Glavni razlog: zašto u jeziku treba jedan fonem više? Zašto je korisno imat 6 vokala?
- Zbog srpskog, kako bi se dokazalo da je hrvatski što različitiji od srpskog, da je
poseban jezik! – politički razlog

Problem kod ie
Ljep/lep ali lepota
- Kad imamo kratki odraz jata je – taj odraz se izgovara tako da se uvijek spaja sa prethodnim
LiN
Ali kad imamo dugi odraz jata ije – drugačiji izgovor, može se spajati pa će biti ljep ali i kao l+jep, l
i j više odvojeni
- Ista stvar sa njemac i njemica – njemac semože izgovoriti na 2 načina, sa nj ili sa n+j
- Kako to fonološki objasniti? Da se kod dužeg odraza jata može a i ne mora spojiti sa
prethodnim l i n?
- 1. posebno j? koje se ne mora stopiti sa n/j – loše rješenje
- 2. lj i nj koji pred dugim e fakultativno postaju l+j i n+j? – isto nije dobro
- 3. ''fonološki diftong''? kod riječi gdje se taj l+j ne spaja npr.
- Imamo sinkronijski neobičnu pojavu koja ima povijesne uzroke (diftonško porijeklo
onoga što pišemo kao ije a danas se izgovara kao lje, i to se onda može na više načina
izgovoriti)
Zaključak: diftong ie ne može se opravdati lingvistički – složeni fonološki problem – fonetski,
pravopisno, politički, jedan od kompliciranijih problema

SEMINAR 2
-JAPANSKI –

Kuruma (auto)
- U ide prema i – tj. nije labijalizirano, tj. usnice nisu toliko zaokružene, nezaobljeno u, u se
izgovara prednjije od našeg u, prema naprijed u sredini, jezik prema nazad i gore, visoki,
stražnji vokal inače ali u japanskom ide malo prema naprijed i prednjije je nego naše,
imamo isti fonem u koji se različito izgovara
 - K je kao u engleskom, car, zvuči kao kh, K je aspirirano
Aspiracija – uz izgovor suglasnika se istodobno ispušta dah, nema čistog k, dodatno razlikovno
svojstvo
Razlika k i kh – jezik hindi, 2 različita fonema
U japanskom i engleskom:
- Aspiracija bezvučnih okluziva: (fonetska razlika, ne fonološka) Kh nije poseban fonem
već se aspirirani izgovor bezvučnih okluziva se javlja kao alofon, tj kao dodatno izgovorno
svojstvo bezvučnih okluziva p,t,k
- P,t,k se u japanskom izgovaraju uvijek aspirirano, ta aspiracija nije razlikovna, nisu
posebni fonemi, ali se fonetski razlikuju npr hrv i jap, razlika na fonetskoj razini, strogo
fonološki nije bitna opreka, već da se razlikuju od b,d,g npr. fonologija gleda samo opreke,
ne kako se ta opreka provodi
- Naglašava se razlika između zvučnog i bezvučnog – pojačana opreka u zvučnosti (titranju
glasnica) i aspiriranosti
- U engleskom je ta aspiriranost alofonska kod p,t,k, javlja se na početku riječi npr. u pen ili
pin, dok je npr. neaspirirano spin – znači ne u sredini riječi
- Japanski – može imati aspiraciju u svim dijelovima riječi
- Japanska aspiracija je jača od engleske

Japansko R
- R koje se izgovara slično kako se izgovara city uu am.eng., naše je vibrant, njihovo je tap

Japansko A
- U južnjačkom crnačkom izgovoru ''buy'' – j se gubi, diftong se monoftongizira – aj prelazi u
a – prednji a
- Hot – stražnji a
- Japansko A i naše a se izgovara otp. U sredini, centralizirano, s dvije točke iznad

NAGLASAK
Kuruma – naglasak na zadnjem slogu
(*Japanski ima more – ''kratki naglasci'' – kratki slog se označava jednom morom, dugi vokal – 2
more, 2 kratka a npr.)
- kuruma: prvi slog nenaglašem, uzlaznost, drugo u zvučnije nego prvo u
1. !Svaki slog jednako izgovaraju, kao rastavljanje po slogovima
Japanski nema jasan dinamički naglasak – u smislu da je samo jedan slog istaknut, kao npr.
kod nas zagrebački hrvatski ili u engleskom
Japanski naglasak – tokijski književni
2. Slogovi mogu biti visoki i niski: H - high i L – low
Visina sloga – glasnice brže titraju, viši zvuk
Svi se slogovi mogu izgovoriti visoko ili nisko
Kuruma: LHH (auto)
Tamago: ima aspirirano t na početku (LHL) (jaje)

Hashi – HL (štapići za jelo) – naglasak na prvom slogu

Hashi – LH (most) – naglasak na zadnjem slogu
Hashi – LH (kraj) – naglasak na zadnjem slogu, zapisujemo je BEZ NAGLASKA
- Most i kraj se isto izgovaraju ALI! Kraj ćemo zapisati bez naglaska
- Kako znamo razliku? Kada npr. dodamo ''česticu o'' koja označava akuzativ, tj. objekt:
hashi o mi mas (vidim most)
- - hashi o (štapići) HLL
- Hashi o (most) LHL
- Hashi o (kraj) LHH
 = trostruka razlika (u dubinskoj strukturi) – razlika u izgovoru kada se doda čestica,
izolirano ove nenaglašene riječi se nekad izgovaraju isto
- Postoje i razlike u jap. Dijalektima npr Kyoto – sva 3 izgovora se razlikuju već u samom
izoliranom izgovoru – u Kyotu je obrnuto nego u Tokiju:
o hashi o (kraj) će biti HH – što je u tokiju nemoguće
o štapići – hashi će biti LH
o most - HL
Minimalni par – riječi koje se razlikuju samo u jednom fonemu, tj. samo jednom odsječku (ili
samo u naglasku) npr. u novoštokavskom: luka (pristanište) (uzlazni) i luka (silazni) (gen. Jd. Od
luk ili vlastito ime Luka)
Minimalni naglasni par u japanskom: hashi LH – hashi – HL – i hashi LH gdje ne zapisujemo
naglasak (nenaglašena riječ)
Hashi – š nije isto kao š u hrvatskom, kao š u lišće
Nor. kajkavski naglasak - ozalj i karlovac razlikuju tvrdo i meko š
U crnogorskom pravopisu je to poseban fonem
U japanskoj transkripciji se ne razlikuje meko i tvrdo š – ali ga može zapisivati na 2 različita
načina ovisno o tome koliko želimo biti precizni, nije bitno koje koristimo, bitno da je š – nema
opreke!!
(ista stvar u španjolskom muchacho – ch može biti meko i tvrdo ć- nema opreke)

Kutsu (cipela) – fonološki se može zapisati i kao /kutu/, LH, neobičan prvi slog- vokal se ne čuje
(ktsu) – prvi u se izgovara reducirano- u japanskom fenomen: visoki samoglasnici (i i u) se
između bezvučnih suglasnika (nor. s,š,h,p,t,k) ili na kraju iza bezvučnih mogu izgovarati
obezvučeno ako su pod niskim tonom = i i u se mogu izgovarati obezvučeno između bezvučnih
suglasnika – isti fenomen se javlja u novogrčkom, kanadskom francuskom, slovenski, ali i u
hrvatskom: u štokavskom, lisica – lisca (BIH, dalmatinska zagora)

Aki (jesen) – HL – nema redukcije na kraju (inače je može biti), ali tu se neće toliko reducirati,
jasno se izgovara, ali nakon nekih frikativa ili nastavaka dolazi do redukcije:
Masu mimasu – u nenaglašeno nisko NESTAJE
Desu (jesam, jesi, je kopula) – isto des
!Japanski ima uvijek otvorene slogove – CVCVCV… u izgovoru mogu postati zatvoreni slogovi

Hito (osoba) – LH, h koje dolazi ispred i se ne izgovara kao obično h već kao meko š, kao njemački
ich, i se reducira – alofon od h ispred i je š (šj)
Hito-bito – (ljudi), reduplikacija za stvaranje množine, (Indonezijski: mata – oko, mata mata – oči)
ČESTA ALTERNACIJA U JAPANSKOM – h: b-p-pp: h alterira sa b,p i duplim pp (Nihon ali
može i Nippon ili hou – ken-pou) to je izvorno sve bilo p u starojapanskom – osoba, pito – postala
osoba, hito

Lingvist McCawley predložio da je fonem tu p koje se površinski mijenja u h, b ili p iza nazala – pa
bi za hito mogli reći da je pito, a za hito-bito – pito-pito – moguća analiza ali morala bi biti bliža
fonetskoj stvarnosti, nije intuitivno japancima – fonološka analiza mora biti bliska realnosti ipak, t
teorija ide predaleko

Pravila:
1.mjesto naglaska se zapiše samo na zadnjem visokom slogu
2. prva 2 sloga ne mogu biti oba visoka ili oba niska, uvijek mora biti prvi visok drugi nizak ili
obrnuto (LH ili HL), prva 2 se moraju uvijek razlikovati
3. U japanskom postoje tzv. NENAGLAŠENE RIJEČI – gdje nijedan slog nije zapravo visok,
fonetski te takve riječi ostvaruju tako da je prvi slog nizak a svi ostali su visoki, koliko god ih ima
LH(HHH…) hashi (kraj)
4. sociolingvistika: žene teže prestižnijem, standardnijem izgovoru dok muškarci govore
kolokvijalnije

SEMINAR 3
- Kineski - (mandarinski)

starokineski – pisao se
kineski u širem smislu – 10-tak dijalekata, posebni jezici
Peking – mandarinski - najveći
Šangaj – šangajski, Wu
Hong Kong i kanton – kantonski, Yuen

PISMO
- znakovno (logografsko) – 1 riječ – 1 znak otprilike
pinyin – službena latinična transkripcija (iza 90-ih)

minimalni parovi:
red – bijel: pai (sa aspiriranim ph) – bai (nije aspiriran)
tijelo – dno: ti (ima aspiracije - th) – di (d je kao između t i d, nema aspiracije)
dugme – kupiti: kou (aspirirano kh) – gou (nema aspiracije, između k i g)
puniti – sredina: chong (aspiracija refleksno č – tsh) i zhong (nema aspiracija i ima zvučnosti, ide
malo prema đ – retrofleksno ž) – nije baš kao u hrvatskom nego nešto između

interpretacija/ kategorizacija: - ima aspirirane i neaspirirane, neaspirirani variraju po zvučnosti

ILI zvuč i bezvuč, s tim da bezvuč imaju zalihosnost aspiriranost, a zvuč se izgovaraju dosljedno i
nemaju aspiriranost,
!bitno da postoji opreka!

Stara transkripcija: Wade-Giles, 19.st

nova transkripcija: pinyin

Mao Tse-tung – transkripcija po staroj (wade-giles)

Mao Zedong – u engleskom npr., po novoj (pinyin)
Mao Cetung – u hrv. (piši kako govoriš)

stara: piše se kao c, bezvučni neaspirirani u tse, tung – sa t zapisuju ono što se izgovara nešto
izmešu t i d – bitnija im je neaspiriranost
nova: kao dz u Ze – neaspirirani sa izgovorm između t ili d pišu kao d (dong) – odabrali su d
(zvučno prevladava – zvučnost bitnija)
= različita rješenja za istu fonetsku stvarnost

TONOVI
- 4 tona
1. ravni visoki - 55
2. uzlazni - 35
3. silazno-uzlazni – 21(4) – ima creaky voice ili škripanje na prijelazu, zrak ide kroz glasnice i
čuje se škripanje (žene u americi tako govore, kim kardashian) – ova 4 se ostvaruje samo kada stoji
u izolaciji, prije pauze, ako iza njega ide neki drugi ton onda se 4 ne ostvaruje – njegov ALOTON
4. silazni 51
5= visoki, 1 = najniži ton

!creaky voice – se može koristiti cijelo vrijeme u govoru, može biti samo na nekim vokalima, ili
samo nekim suglasnicima ili kao u kineskom u 3. tonu

pai – uzlazan ton

ti – silazno-uzlazni ton
kou - silazni
chong – visoki ravni
riječ može imati 2 visoka ravna – npr. riječ za kavu

TONSKI SANDHI
= tonske promjene koje se događaju na granici riječi ili na granici morfema
sandhi – staroindijska tradicija gramatička - =granica 2 morfema najčešće na granici riječi,
promjene koje se događaju na granici riječi (npr. kruh ga je – h se ozvuči zbog ga)
unutrašnji sandhi – bitka, bitci
tonovi se mogu mijenjati, ovisno što dolazi iza njih

1. - alotonski sandhi = riječ Beijing - ''nedovršen'' 3. ton – izgovara se samo 21, 4 se ne izgovara
jer nakon bei dolazi još jedan slog, uvijek kada dolazi nešto drugo nakon 3. tona , 4 se ne izgovara

2. automatska pozicijska tonska disimilacija

henhao (hen jako, hao – dobro = jako dobro) u pinyinu se na hen stavlja 3. ton ali se izgovara kao
uzlazni 2. ton – disimilira se – razjednačavanje – 2 ista 3. tona se disimiliraju te se prvi
silaznouzlazni tako ne izgovara = ako imamo dva 3. tona – prvi se izgovara uzlazno, ali se ne piše
tako

KOMPLEMENTARNA DISTRIBUCIJA
- pojam bitan kod alofonije
ALOFON – pozicijska varijanta određenog fonema – npr. u hrv n se ispred k i g javlja kao ng (n
koje se izgovara na mekom nepcu a ne na alveolama) – npr. ban i banka, ng alofon od n

nezaobljeno o (ram's horns)/e/o – su alofoni od šva, koji se iza dentala ostvaruje kao nezaobljeno o ,
iza labijala kao o, iza palatala kao e

ostvaraj e ne može doći iza w npr: ye, ali wo

u kineskom ne može biti the, ne može biti tho i yo, o ne može doći iza th i iza y

u pinyinu nisu izabrali potpuno fonološko rješenje

FONEMIČKA EKONOMIJA
= princip da se sa što manje fonema opiše jezik
što manje to bolje
fonolog Yuen Ren Chao/ Zhao Yuanren (pinyin)
1.) 1934. koncept pre-analiziranost:
=glas koji se isto izgovara se analizira kao jedan sa dodatnim mjestom artikulacije u jednom
jeziku, dok je u drugom jeziku to poseban fonem
mand. Suan i eng. swan u swan se prvo izgovori s pa w, nema zaobljenosti, a u kineskom s ima
zaobljenje usana – sw – labijalizirani frikativ (dodatno mjesto artikulacije)
= da imamo s+w u kineskom imali bi veći br. fonema, sa labijaliziranošću se to smanjilo

2.) pod-analiziranost (under-analysis)

=glas koji se različito izgovara se namjerno analizira kao jedan kako bi imali manji broj
fonema, 2 fonetski različita glasa se analiziraju kao jedan

!za razliku od hrvatskog kineski nema razlikovnu vokalsku dužinu

kineski ima samo jedno a – ali će se to a izgovarati drugačije ovisno gdje se nalazi, npr.
- a se izgovara u otvorenim slogovima dugo, u zatvorenim slogovima kratko = kratko i dugo a se
namjerno analiziraju kao jedan glas, nema opreke!

Ekonomija – stvarnost? - ponekad se može i pretjerati

fonem – najmanja fonološka jedinica obično, ali postoji teorija sa distinktivnim obilježjima kao
najmanjom jedinicom
fonem kw (labijalizirani) nebi bio kw nego samo k (+lab) – dodatno distinktivno obilježje
manje fonema – dobijemo više suglasničkih skupina – dobiva se na ekonomičnosti samo u jednoj
sferi, ali fonotaktika je kompliciranija – potreban balans

KONSONANTI
na papiru
- svi konsonanti mogu doći na početku osim ng
fonotaktički izraz izrazito ograničen na kraju riječi! - na kraju samo ng i n
ali zato u kantonskom mogu i drugi suglasnici doći na kraju npr. čang kaj šek,ili wok
npr. nema k na kraju riječi u mand.

FONOTAKTIKA
svi konsonanti dolaze na početku osim ng
- na kraju može biti samo ng ili n
- ne može se gledati samo ukupni fonemski inventar nego i njegove podsisteme (što dolazi na
početku, što na kraju) = užasno velika razlika između onoga što dolazi na početku i na kraju sloga
- jezik martuthunira (Australija) – 20 suglasnika (VCV), 10 (#CV), 6 (VC#) = ne mogi svi C biti
na svim pozicijama

VOKALIZAM
6 fonema – i,y,u, ram's horns (zapravo alofon od šva ali ima razloga da bude i poseban fonem), šva i
a – 5 ako kažemo da je ram's horns (nezaobljeno o) alofon od šva
niz diftonga: ie,ei, ye, iu,uo, ušva, ai, ia, au, ua
ima i triftonga: iou, uei, uai, iau

- ELIMINACIJA površinskih VOKALA (znači uz eliminaciju diftonga i triftonga)

princip ekonomičnosti
1. više autora: visoki vokali = glajdovi (j, njemačko u sa umlautom, kao obrnuto h, zaobljeno
bilabijalno u = w) ''kliznici'' – fonološki termin više, ti glajdovi odnosno aproksimanti su
neslogotvorni,
j, obrnuti h, w umjesto visokih vokala i,y,u
ti isti glajdovi postanu vokali kada uz njih nisu a ili šva - = i,y,u bi bili alofoni od j, obrnuto h i w
2. Fonolog Pulleyback – rekao da je ''šva'' nefonemski epentetski vokal, on bi izbacio i šva kao
fonem
epenteza = umetanje, npr epentetsko l – slomiti – slomljen, te eliminirao ''a'' za koji tvrdi da je
laringalni glajd
kada bi to sve eliminirali kineski ne bi imao niti jedan fonološki vokal, imao bi na fonetskoj razini

!po nekom pravilu, osnovi, svaki jezik mora imati barem 2 vokala – šva i a (mainstream
mišljenje!), ali ima više analiza koje ne koriste to mišljenje, jezici sa 0 fonemskih vokala itd.

Ne pretjerivati u ekonomičnosti!!! to su ekstremi!!!

fonemska analiza – trebala bi biti realna fonetskom izgovoru!!!

SEMINAR 4
- Arapski -

MSA = moderni standardni arapski – Sudan, Alžir, Libija, Maroko, Egipat, Saudijska Arabija –
Jemen, Oman, Jordan, Sirija, Irak
temelji se na jeziku Kurana

7.ST. - KLASIČNI ARAPSKI vs. Staroslavenski (Ćiril i Metod) – 9., 10.st.

Arapski dijalekti = posebni arapski jezici zapravo, ali zbog kulturno-polit. Razloga – kao jedan
jezik (isto kao u Kini) – proteže sed područjem Maroko – Irak
DIGLOSIJA = 2 oblika jezika koji su povezani u jedenoj zajednici ALI sa oštrom podijelom
upotrebe – npr. MSA i neki arapski dijalekt iz Maroka – ali dosta su različiti, oštra podijela
upotrebe (službeno, institucije vs. Serije npr. točno određeno kad se koje koristi
beduinski (arhaičniji): nomadi u pustinji vs. gradski govori
govori Arapskog poluotoka su arhaičniji od drugih (naijnovativniji gradovi van Arap. Poluotoka –
npr. Maroko, Tunis)

afrazijski jezici:
staroegipatski (izumro) – egipatski, semitski, kušitski, čadski, amazigh (beduinski – sj. afrika)
omanski
semitski jezici = jedna grana afrazijskih jezika, pod njih spada arapski, semitski, aramejski, moderni
hebrejski, akkadian...
suma sumarum: arapski = semitski jezik = grana afrazijskih jezika

tipično za semitske jezike:

1. ograničen vokalizam, bogat konsonantizam = puno suglasnika malo vokala!!!
vokalizam: a,i,u
Hezbolah – a arapski nema e i o, kako hezbolah, muhamed, osama bin laden?
- hezbolah je vojska, klasični arapski nema e i o, ali se javljaju u kasnijim arapskim dijalektima –
kao novi fonemi i kao alofoni: npr. od ''a'' se dobije o i e, od u – o, od ''i'' – e
osama bin laden zapravo – usama bin ladin
muhamed – zapravo muhammad, hizbullah

2. GUTURALI: tipični za afrazijske, semitske pa tako i arapske jezike

guturali: velari, faringali, laingali

3. OPSTRUENTI (OKLUZIVI, FRIKATIVI) KOD KORONALA(TE NEGDJE I DORSALA) SU:

bezvučni, zvučni te imaju i tzv. ''EMFATIČNI SUGLASNICI'' (fonološki termin)
= 3. vrsta opstruenata uz zvučne i bezvučne
a) emfatično = faringaliziranost u centralnom semitskop (arapski, neoaramjeski)
b) ejektivnost – u južnosemitskom (moderni južnoarabijski dijalekt) i Etiopiji (amharski, tifre,
tigrinja, ge'ez)
klasični arapski – 8.st.
Emfatičnost se pretpostavljala kao velariziranost ( stražnji dio jezika prema mekom nepcu) – tvrd
izgovor
BITNO! - da se emfatični izgovaraju drugačije od neemfatičnih – da li je ejektivnost,
faringaliziranost ili velariziranost ovisi

prasemitski – uglavnom se rekonstruira ejektivnost (glotariziranost)

afrazijski – faingalizirnost/velariziranost (berberski), ejektivnost – kušitski
ejektivnost/implozivnost – čadski
staroegipatski nema ni emfatika ni zvučnih
za fonologiju nije bitno kako se emfatično ostvaruje, bitno je samo da je različito od zvučno i
bezvučno

prasemitske trijade – papir

KONSONANTI – klasični arapski (8.st.)

prasemitsko p prešlo u f = nema p u klas. I MSA
nema jezika bez b baš, ali bez p ima - arapi teško razlikuju piti i biti npr.
 p se može pojaviti kada se b obezvuči u govoru (haps)
 u Kiru se paris izgovara sa p, inače baris, ali to samo kod obrazovanih, pidžama će biti
bidžama
prasemitsko g – nastaje palatalizirano g (gj), i prekriženo j (kao đ), prasemitskog g nema više
prasemitsko š – postaje s
faringalizirano l – samo u riječi Allah -zbog tradicije
pretklasični (dijalektalni) lateral šj (''l s čvrkicom) – je šj u klasičnom (c sa čvrkicom ispod,
palatalni frikativ) – danas je to š

arapski dijalekti mogu imati i druge faringlizirane konsonante od navedenih u tablici klasičnog i
MSA

 t = može biti tj ili ts (Maroko, alžir) – t se može palatalizirati

 k – u č, ispred prednjih vokala (paestina), kao kod nas vuk-vuče, a uvularno k (q) će onda
biti k
 prasemitski imao g, klasični imao gj;
g – se danas govori kao dž, ALI Egipat ima ''depalatalizirano'' g
današnje dž – može se izgovarati i kao: j – npr. beduini u pustinji, ahvaz (grad u iranu),
prekriženo j( palatalni okluziv iz klasičnog, npr gornji egipat, dio sudana) ili ž(jeruzalem)
 q (uvularni okluziv, uvularno k ) – može se ostvariti i kao: glotalni stop (jeruzalem),g
(beduini), k (ruralna plaestina), G(uvularni zvučni stop – mali dio jemena)

VOKALIZAM
Diftonzi postoje ali se baš i ne izgovaraju diftonški kao u npr. eng
Klasični ima samo a,i,u
Dugi vokali – bolje se čuvaju
Kratki vokali – dolazi do stapanja u šva u dijalektima (i,u – šva, a,i – šva, a,i,u – šva)
Monoftongizacija – npr. ay,aw – u e,o (dugi)
MSA- neutralizacija dužine u otvorenim slogovima i zadnjim slogovima (finalno) – čime se
stvaraju novi kratki slogovi
Vokalske asimilacije – okolina bitna za mijenjanje vokala – npr. faringaliziranost pomiče vokale
prema o ( u zatvorenom smjeru),negdje se a alofonski izgovara kao e
NAGLASAK
=klasični
 vezani naglasak, može se predvidjeti na osnovi slogova
Poput latinskog – na 3. slgou od kraja akko 2. slog od kraja nema niti dugi niti zatvoreni slog
=govorni arapski (kairo)
 gube se neki vokali i slogovi na kraju
=prasemitski
 vjv imao slobodan naglasak
=afričke grane afrazijskog
 tonski naglasak - razlikuju visoke i niske slogove
=praafrazijski
 pretpostavka - tonski

SEMINAR 5
- Američki engleski –

- general, southern i eastern american

Kod crnaca se i dalje čuvaju južnjačke karakteristike, čak i kada ne žive na jugu – kod bijelaca ne –
zbog izolacije – bili su segregirani i stoga komunicirali jedni s drugima, nisu imali potrebu usvojiti
nešto drugo
Bitno je u istraživanjima američkog eng. radi li se o crncu ili bijelcu, dok u britanskom nije – velike
su razlike

Eastern – Nova Engleska, New York, Boston

Danas: gen.am je više sociolekt nego dijalekt – njime govore pripadnici viših društvenih klasa, viša
srednja klasa
SOCIOLEKT – naziv za jezike određene društvene skupine
DIJALEKT – gledamo prostorno
Zapad amerike nije toliko diferenciran po pitanju dijalekata – jer je najkasnije naseljen, nije imalo
vremena za diferenciranje

KONSONANTI
 Umjesto zvučno – bezvučne opreke važnija je opreka fortis – lenis tj. napeto – opušteno
Napeti su bezvučni p,t,k – u naglašenom slogu se javlja aspiracija osim ako prije toga dolazi 's'
onda nije aspirirano – pin vs. spin
Nenapeti su zvučni b.d.g – pošto rade glasnice, govorni aparat je opušten
 Aproksimant r – ima alofon flap r – city, flap r može se javiti i kod riječi gdje se gubi opreka
zvučno-bezvučno npr. winner i winter
 L je velarizirano u izgovoru kod nekih riječi poput life – tzv tvrdo l (kao luk u hrv)
  Većinski se izgubila razlika između zvučnog i bezvučnog w aproksimanta (witch, which),
ostalou škotskoj i irskoj

VOKALI
Checked i free vowels
Checked = vokali koji se javljaju u naglašenom slogu, ne javljaju se u jednosložnim riječima koje
završavaju na vokal, niti u zadnjem otvorenom slogu (osim hot koji se može javiti u mama)
Checked: bit,bat,but, hot,hut,foot

Eng ima diftonge: ei,ai,au,oi te duge vokali i,o i u

Neki monoftonzi se zapravo ostvaruju kao diftonzi: e u bait – zapravo ei, o u boat – ou

Nema zapisivanja dužina ( u britanskom ima jer su tamo fonološki distinktivne) ali se izgovara –
npr. u bad

Germanski jezici često duplaju opreke:

 Često imaju duge i kratke i,u koji se različito izgovaraju te stoga imaju duplu opreku – u
Bosni – ''iz bosne'' = dolazi do pojačavanja dužinske razlike sa kvalitativnom razlikom (bojom
) vokala
Pojedinosti vokala:
 Zaobljenost – nezaobiljenost:
Eng nije toliko zaobljen kao hrv – tuna – eng: jezik više naprijed, u je prednjije i manje
zaobljeno
 Diftonzi – ponekad se vokali na kraju riječi izgovaraju kao diftonzi a pišu kao monoftonzi
zbog checked vowelsa – jer e i o ne mogu doći na kraju (padre, mexico)
 Vokali se izgovaraju duže ispred zvučnih suglasnika (great-grade)

BRITANSKI vs. AMERIČKI

Britanski:
 R se gubi na kraju sloga (nerotičan)
 Pišu dužinu na vokalima, fonološki distinktivne
 Ima intervokalno j – new, do-dew-due
(non)rhotic – Labov, 60te New York – rotičnost je bila prestižna, dok je govor radničke klasa bio
nerotičan

COT-CAUGHT MERGER
Promijena u kojoj dolazi do stapanja vokala na zapadu SAD-a + Kanadi- los angeles nor. Don i
Dawn će se izgovarati isto
Na istoku SAD – te promijene nema (new york)

TRADICIONALNI JUŽNJAČKI GOVOR

Općenito: dugi vokali se krate, kratki duže – fleece i foot
Više-manje svi vokali promijenjeni od general american

AAVE -african american vernacular english

Brotha, sista – nerotičan govor
Izmjena dugog sa kratkim i – fill vs. Feel
Thing – thang
Monoftongizacija – ride-rod, find-fond, neutralizacija kod pride-proud-prod
Th na početku riječi prelazi u d ili t
Th u nepočetnom slogu = t
Bezvučno th prelazi u f u nepočetnom slogu (mouf)
Zvučno th prelazi u v (smoove)

! 2 bezvučna ili 2 zvučna na kraju riječi – 2. se gubi

Da wes coast, ALI point – n- zvučno, t – bezvučno
Metateza sk u ks kod riječi ask – izgovor kao axe

NORTHERN CITIES VOWEL SHIFT

Chicago, cleveland, detroit – 6 vokala mijenja izgovor
Bit-bet-but-bought-bot-bat-b(y)eaht = LANČANI POMAK – DA NEBI DOŠLO DO STAPANJA

NAGLASAK
= dinamički
Primarni i sekundarni
Neke se riječi mogu razlikovati naglaskom, ali kada se promijeni naglasak promijeni se i vokalizam
– npr. u export – reducirat će se e u i kada e nije naglašen u glagolu
RETRAKCIJA naglaska – na početak je tipično za južnjački i crnački eng – police
Šva bez r nije nikad u neneaglašenom slogu

Naglasak i vokalizam
Ograničen je broj vokala u nenaglašenom slogu – rebel vs rebel (imenica vs glagol) – ako je e pod
naglaskom biti će obrnuta trojka, ako nije – šva
Analogy ali analogical – ae se reducira u šva kad nije naglašen slog, u analogical prvi slog ima
sekundarni naglasak te je stoga ae a ne šva
Pod naglaskom = ima više vokala
Neneglašeni se svi reduciraju