Izvanbračna zajednica

Mužar, Renata

Undergraduate thesis / Završni rad

2023

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of

Zagreb, Faculty of Law / Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:199:708012

Rights / Prava: In copyright / Zaštićeno autorskim pravom.

Download date / Datum preuzimanja: 2024-03-10

Repository / Repozitorij:

Repository Faculty of Law University of Zagreb

 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

PRAVNI FAKULTET

STUDIJSKI CENTAR ZA JAVNU UPRAVU I JAVNE FINANCIJE

STRUČNI STUDIJ JAVNE UPRAVE

IZVANBRAČNA ZAJEDNICA

ZAVRŠNI RAD

Mentorica: izv. prof. dr. sc. Barbara Preložnjak

Studentica: Renata Mužar

Zagreb, 2023.
Izjava o izvornosti:

Ja, Renata Mužar pod punom moralnom, materijalnom i kaznenom odgovornošću, izjavljujem
da sam isključivi autor/ica završnog rada te da u radu nisu na nedozvoljeni način (bez pravilnog
citiranja) korišteni dijelovi tuđih radova te da se prilikom izrade rada nisam koristio/-la drugim
izvorima do onih navedenih u radu.

Renata Mužar
SAŽETAK

U ovom završnom radu prikazan je povijesni razvoj instituta izvanbračne zajednice u Hrvatskoj
sve do suvremenog uređenja i to kroz analizu zakonskih normi sudske prakse. Definiran je
pojam izvanbračne zajednice, opisane su pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se
dokazalo postojanje izvanbračne zajednice, odnosno nastanak i prestanak, kako bi ona mogla
proizvoditi pravne učinke i samim time pružiti obiteljsko pravnu zaštitu u imovinskim i
osobnim pravima. Opisano je kako su uređeni imovinski odnosi izvanbračnih drugova te
uzdržavanje izvanbračnog druga i roditelja izvanbračnog djeteta. Prikazano je kako je
izvanbračna zajednica regulirana u drugim propisima u hrvatskom zakonodavstvu i završno
kako pojedina europska zakonodavstva reguliraju izvanbračnu zajednicu.

Ključne riječi: izvanbračna zajednica, izvanbračni drug, pretpostavke postojanja, pravni učinci,
europsko zakonodavstvo

ABSTRACT

In this final paper, the historical development of the institution of extramarital union in Croatia
up to the modern regulation is presented through the analysis of legal norms of court practice.
The concept of extramarital union is defined, the assumptions that must be met in order to prove
the existence of extramarital union, i.e. its creation and termination, are described, so that it can
produce legal effects and thereby provide family legal protection in terms of property and
personal rights. It is described how the property relations of common-law partners and the
maintenance of the common-law partner and the parents of a child born out of wedlock are
regulated. It is shown how extramarital union is regulated in other regulations in the Croatian
legislation and finally how certain European legislations regulate extramarital union.

Keywords: extramarital union, extramarital partner, presumptions of existence, legal effects,

European legislation
Sadržaj

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

2. POVIJESNI PREGLED RAZVOJA PRAVNOG UREĐENJA IZVANBRAČNIH

ZAJEDNICA............................................................................................................................. 2

2.1. Rimsko pravo ................................................................................................................. 2

2.2. Germansko i kanonsko pravo ....................................................................................... 3

2.3. Sudska praksa 1954. godine .......................................................................................... 4

2.4. Zakon o braku i porodičnim odnosima ....................................................................... 5

2.5. Obiteljski zakon iz 1998. godine ................................................................................... 7

2.6. Obiteljski zakon iz 2003. godine ................................................................................... 8

3. UREĐENJE INSTITUTA IZVANBRAČNE ZAJEDNICE U SUVREMENOM

OBITELJSKOM ZAKONODAVSTVU ................................................................................. 9

3.1. Teorijsko-pravne diobe izvanbračnih zajednica ....................................................... 10

3.2. Pojmovno određenje instituta izvanbračne zajednice i pretpostavke zasnivanja . 11

3.3. Imovinski odnosi u izvanbračnoj zajednici ............................................................... 15

3.4. Uzdržavanje izvanbračnog druga i roditelja izvanbračnog djeteta ........................ 16

4. UREĐENJE INSTITUTA IZVANBRAČNE ZAJEDNICE IZVAN OBITELJSKOG

ZAKONODAVSTVA .............................................................................................................. 17

4.1. Izvanbračna zajednica u nasljednim propisima ....................................................... 18

4.2. Izvanbračna zajednica u poreznim propisima .......................................................... 19

4.3. Izvanbračna zajednica u propisima zdravstvenog osiguranja ................................ 20

5. IZVANBRAČNA ZAJEDNICA U EUROPSKOM ZAKONODAVSTVU .................... 21

5.1. Izvanbračna zajednica u Njemačkom pravu ............................................................ 21

5.2. Izvanbračna zajednica u Nizozemskom pravu ......................................................... 23

6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 24

POPIS LITRATURE.............................................................................................................. 25
1. UVOD

Izvanbračna zajednica, kao oblik partnerskog odnosa između muškarca i žene sve više postaje
tema interesa u suvremenom društvu. Ova vrsta zajednice odražava promjene u društvenim
vrijednostima, percepciji obitelji i izboru životnih stilova. Izvanbračne zajednice pružaju
parovima slobodu da žive zajedno, dijele životne sadržaje i zadovoljavaju emocionalne, intimne
i praktične potrebe, bez formalnog obvezivanja braka.

U ovom radu istražuje se pojam izvanbračne zajednice, njezinu definiciju, obilježja, pravnu i
društvenu perspektivu te pravne učinke za parove i društvo kao cjelinu. Promatraju se različiti
aspekti izvanbračne zajednice, uključujući pravne pretpostavke za njezino zasnivanje, trajanje,
raspodjelu uloga i odgovornosti, financijske implikacije te pravne i emocionalne posljedice
prestanka.

Pored toga, analiziraju se razlike i sličnosti između izvanbračne zajednice i braka, ističući
pravne i društvene perspektive, te utjecaj koji ove zajednice imaju na pojedince, obitelji i
društvo u cjelini. Također, rad se bavi pitanjima pravne regulative i pravnih implikacija
izvanbračnih zajednica, s naglaskom na njihovu priznatost, imovinska prava i obveze te zaštitu
djece koja proizlaze iz takvih veza.

Kroz ovaj rad cilj je pružiti uvid u dinamiku i važnost izvanbračnih zajednica u suvremenom
društvu te istaknuti potrebu za prilagodbom pravnih normi kako bi se odgovarajuće zaštitila
prava i potrebe parova koji žive u takvim zajednicama.

1
2. POVIJESNI PREGLED RAZVOJA PRAVNOG UREĐENJA
IZVANBRAČNIH ZAJEDNICA

Izvanbračna zajednica kao društveni odnos nastao je zapravo puno ranije nego brak koji se
nameće kao pravni institut, jer je u prirodi muškarca i žene potreba za bliskošću, zajedničkim
životom i imanjem potomstva .Stoga i stoji tvrdnja da su muškarci i žene prvotno živjeli u
izvanbračnim zajednicama o čemu svjedoči i rani povijesnopravni razvoj instituta izvanbračne
zajednice.1

2.1. Rimsko pravo

U Rimskom pravu brak je u najširem smislu bio trajna zajednica života među mužem i ženom
i samo takvu zajednicu Rimljani su priznavali kao brak u pravnom poretku.2 Za tu svrhu tražila
se faktična zajednica života muškarca i žene i trajna namjera, odnosno volja da baš budu muž i
žena, a ta se namjera zvala affectio maritalis, za postojanje braka oba elementa braka morala
su postojati trajno.3 Osim braka postojale su u Rimu i druge trajne zajednice muškarca i žene
tj. konkubinat i contubernium, contubernium je bila trajna spolna veza između robova ili među
slobodnom osobom i robom.4 Konkubinat je bila trajna veza među slobodnim osobama, ali bez
affectio maritalis, u njemu su živjele osobe koje zbog nekih bračnih zabrana iz političkih i
socijalnih razloga nisu mogle sklopiti brak.5 Konkubinat je bio oblik trajne zajednice, niže od
braka, ali ipak pravno priznate, a djeca iz konkubinata nisu dolazila u očevu obitelj i pod
njegovu patriam potestatem, nego su kao izvanbračna djeca (liberi naturales) slijedila
majku.6 Tijekom povijesti prema rimskom pravu mijenjao se pravni položaj osoba koje su
živjele u konkubinatu kao i pretpostavke za osnivanje i pravni učinci.7 Za vrijeme rimskog cara
Konstantina Velikog (306.-337.) koji je bio pod jakim utjecajem kršćanske ideologije koja je
naučavala da su intimni odnosi izvan braka nemoralni, zabranio je konkubinat između imućnog
muškarca i siromašne žene.8 Muškarcima u braku bilo je zabranjeno pored svoje žene imati i

1
Hrabar, D., Hlača, N., Jakovac- Lozić D., Korać Graovac, A., Majstorović, I., Čulo Margaletić, A., Šimović, I.
Obiteljsko pravo, Narodne Novine, Zagreb 2021. str. 101.
2
Horvat, M., Rimsko pravo, Pravni fakultet, Zagreb, 1998. str. 70.
3
Ibid.
4
Ibid., str. 71.
5
Ibid.
6
Ibid.
7
Lucić, N., Izvanbračna zajednica i pravna sigurnost, Narodne novine, Zagreb, 2020. str. 7.
8
Ibid.

2
konkubinu, ali osobe slobodnog bračnog statusa mogle su imati i više konkubina, a djeca u
konkubinatu imala su lošiji pravni položaj nego izvanbračna djeca (djeca nisu mogla naslijediti
oca, niti primati darove, a otac ih nije mogao posvojiti).9 U doba Justinijana I. Velikog (527.-
565.) također je bilo zabranjeno muškarcima u braku imati konkubinu, ali zabranjeno je bilo i
slobodnim muškarcima imati više konkubina istodobno, te je uveden monogamni konkubinat.10
Justinijanovim zakonodavstvom konkubina je mogla oporučno naslijediti muškarca koji nije
bio u braku i nije imao djece, a djeca rođena u konkubinatu imala su ograničeno pravo
nasljeđivanja i uzdržavanja od oca te su mogla biti carskim dekretom pozakonjena.11

2.2. Germansko i kanonsko pravo

Konkubinat u germanskom pravu nije prepoznat kao institut koji je bio uređen pored institucije
braka, a nastajao je tek onda ako nisu bile ispunjene sve formalne pretpostavke za sklapanje
braka.12 Muškarci su mogli živjeti samo sa jednom ženom i to u formalnom braku, a istodobno
u neformalnom braku mogli su živjeti sa više žena, gdje je žena iz neformalnog braka nakon
smrti muškarca nasljeđivala polovicu imovine zakonite supruge.13 Djeca iz formalnog braka
nasljeđivala su puno veći dio očeve imovine od djece rođene u konkubinatu kojima je pripadao
samo dio očeve imovine, te je otac svoju izvanbračnu djecu mogao priznati.14

U kanonskom srednjovjekovnom pravu Crkva je ispočetka dozvolila konkubinat, ali isključivo

monogamni, ali je zabranjeno muškarcu imati konkubinu pored žene ili njih više istodobno.15
Kanonsko je pravo konkubinat i brak izjednačavalo pod uvjetom monogamnosti, te je u početku
sve zajednice izvan braka ubrajao u konkubinat, a kasnije pravi razliku između dugotrajnog i
privremenog konkubinata, gdje se privremeni nije odobravao.16 S vremenom Crkva je počela
mijenjati svoj stav prema konkubinatu te ga na brojnim crkvenim saborima proglašava
nemoralnim i nedopuštenim, a pravni položaj izvanbračno rođene djece znatno je oslabljen.17
Neformalne kohabitacije u kojima je postojao affectus maritalis dobile su pravni status braka,

9
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 8.
10
Ibid.
11
Ibid.
12
Ibid., str. 9.
13
Ibid., str. 10.
14
Ibid.
15
Ibid., str. 11.
16
Ibid.
17
Ibid.

3
a ostale neformalne kohabitacije bile su nezakonite i kažnjive.18 U razdoblju razvijenog
srednjeg vijeka crkva uvodi obvezu forme sklapanja braka i to dekretom o ženidbi na zasjedanju
Tridentskog sabora (1561. - 1563.), gdje za valjanost braka mora biti sklopljen pred svećenikom
i dva svjedoka, nakon čega je bilo lakše razlikovati izvanbračnu zajednicu od braka. 19 Velike
kodifikacije građanskog prava u 19. stoljeću pravno su uređivali samo brak, a izvanbračna
zajednica je ostala neregulirana, zbog društvene ideologije u kojoj zajednički život izvan braka
i dalje je bio nepoželjan i neprihvatljiv oblik ponašanja i još dugo kažnjiv.20 Crkvena pravna
moć postupno je slabjela donošenjem građanskih zakonika, te se na život u izvanbračnoj
zajednici počelo ignorirati i sve manje sankcionirati .21

2.3. Sudska praksa 1954. godine

Izvanbračna zajednica je u hrvatskome obiteljskom zakonodavstvu dugi niz godina od prvog

samostalnog zakona u Hrvatskoj - Zakona o braku i porodičnim odnosima iz 1978. godine,22
koji je osobama u izvanbračnoj zajednici zajamčio jednaku imovinskopravnu zaštitu kao i
osobama u braku i pravo i dužnost međusobnog uzdržavanja nakon njezina prestanka, te su se
pravni učinci braka širili na izvanbračnu zajednicu kroz zakone koji su je uređivali u
Obiteljskom zakonu iz 1999. kao i u Obiteljskom zakonu iz 2003.23

Najprije u okvirima bivše Jugoslavije sve do ustavnih promjena 1974. godine koje su omogućile
stvaranje republičkih obiteljskopravnih propisa, pravne probleme izazvane raskidom
izvanbračne zajednice rješavala je sudska praksa.24

Na prostorima bivše Jugoslavije nakon drugog svjetskog rata sudska se praksa susretala sa
zahtjevima pojedinih izvanbračnih drugova koje su postavljali nakon prestanka izvanbračne
zajednice u kojima su tražili da se riješe njihovi imovinski odnosi. Sudovi su uglavnom odbijali
zahtjeve izvanbračnih drugova uz obrazloženje da se radi o nezakonitim zajednicama.25
Slijedom navedenog Vrhovni sud Hrvatske donio je jednu obrazloženu odluku „Iz samog
vanbračnog odnosa ne nastaju prava i obveze, pa iz toga odnosa ne može tužiteljica imati neki

18
Ibid.
19
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 13.
20
Ibid., str. 19.
21
Ibid.
22
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str. 104/105.
23
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 129.
24
Hrabar, op.cit. (u bilj. 1), str.105.
25
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 23.

4
zahtjev ni prema ocu svog izvanbračnog muža. Naša država i naše društvo ne zaštićuje
vanbračne odnose, dapače ih zabranjuje kao nedopuštene.“26

Zbog sve češćeg ekonomskog iskorištavanja (obično slabije strane u odnosu, a to su bile žene)
pojavljivali su se pred sudovima zahtjevi za pravičnom naknadom uloženog truda u povećanju
imovine izvanbračnih drugova i potrebe za uzdržavanjem nakon njezina prestanka. To je sve
zajedno dovelo do tzv. Uputstva Vrhovnog suda Jugoslavije (1954) o načinu rješavanja sporova
u izvanbračnoj zajednici, a koje priznaje pravni poredak.27 Tako je sud kao najpogodnije
sredstvo uklanjanja posljedica ne ravnopravnih odnosa i zaštite ekonomski slabijeg partnera u
izvanbračnoj zajednici predložio primjenu općih pravnih pravila imovinskog prava.28
Uputstvom iz 1954. godine priznata su određena prava izvanbračnim partnerima nakon
prestanka izvanbračne zajednice (pravo na naknadu za povećanje vrijednosti stvari drugog
partnera, pravo na naknadu za uloženi rad u izvanbračnoj zajednici, pravo na naknadu za
utrošene stvari u izvanbračnoj zajednici i pravo na potraživanje naknade prema imovini stečenoj
u izvanbračnoj zajednici).29

Sudska je praksa tako sa više razumijevanja promatrala odnose u izvanbračnim zajednicama ,

te su se promijenila i razmišljanja najviših sudova u pogledu nemoralnosti života u
izvanbračnim zajednicama, te se pripremala reforma zakonodavstva u kojem će izvanbračna
zajednica postati pravna kategorija.30

2.4. Zakon o braku i porodičnim odnosima

Zakon o braku i porodičnim odnosima 31

(u daljnjem tekstu ZBPO) iz 1978. godine. Čl.7.
zakona glasi: „Vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obvezu međusobnog uzdržavanja i
druga imovinska prava i obaveze pod uvjetima određenim ovim zakonom.“ Zakon je osobama
u izvanbračnoj zajednici pružio imovinskopravnu zaštitu i utvrdio im pravo na međusobno
uzdržavanje.32 Zahtjev za uzdržavanje ne može se postaviti za vrijeme trajanja izvanbračne
zajednice, nego tek nakon prestanka izvanbračne zajednice u roku od godine dana.33 Trajanje
izvanbračne zajednice je presudno za uzdržavanje, jer ako zajednica nije trajala dulje vrijeme

26
Rješenje Vrhovnog suda Hrvatske Gzz. 55/49 od 25. 4. 1949.
27
Hrabar , D., op.cit. (u bilj. 1), str. 105.
28
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 24.
29
Ibid.
30
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 36.
31
Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90, 25/94).
32
Ibid., str. 37.
33
Alinčić, M., Bakarić-Abramović, A., Hlača, N., Hrabar, D., Obiteljsko pravo, Birotehnika, Zagreb, 1994. str.
137.

5
obveza uzdržavanja neće nastati, gdje sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili ograničiti na
određeno vrijeme.34 Trajanje izvanbračne zajednice zakon nije odredio pa će za svaki posebni
slučaj to morati ocijeniti sud, kao i što će morati utvrditi da muškarac i žena svoj zajednički
život smatraju izvanbračnom zajednicom.35 Čl. 293. ZBPO “Imovina stečena radom muškarca
i žene u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se zajedničkom imovinom.
Kod diobe ove imovine odgovarajuće se primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine
bračnih drugova.“ Izvanbračnoj zajednici utvrđen je isti imovinskopravni režim kao u braku.36
Slijedom toga možemo uvidjeti u jednoj sudskoj reviziji Vrhovnog suda „da su tužiteljica i sada
pokojni I.B. bili u vezi dugi niz godina i to od 1967. godine pa sve do njegove iznenadne smrti
1993. godine (26 godina) da su svo to vrijeme živjeli zajedno i u Njemačkoj, gdje je pok. I. B.
radio kroz svo to vrijeme, a tužiteljica povremeno, da je iza smrti pokojnog I. B. ostalo imovine
u vidu novčanih iznosa u stranim sredstvima plaćanja na štednim knjižicama, kao i nepokretna
imovina glaseći na njegovo ime, da su tužiteljica i pokojni I. zajedno odlazili na godišnje
odmore iz Njemačke u R., da su se zajedno družili sa srodnicima pokojnog I.B. (sestrama) kao
i prijateljima koji su ih doživljavali kao supružnike tj. muža i žene, da je prilikom smrti
tužiteljica bila uvrštena na mjesto ožalošćenih kao najbliže srodnike pokojnog I. (sestre i sina).
Naime kraj utvrđenih činjenica da su tužiteljica i pokojni I.B. živjeli tako dugi niz godina da su
već samim time bili upućeni na vođenje zajedničkog kućanstva, da su odlazili zajedno na
ljetovanja i da su ih prijatelji i srodnici doživljavali mužem i ženom, upućuje na nedvojbeni
zaključak da se radi o izvanbračnoj zajednici. Kako se u konkretnom slučaju radi o izvanbračnoj
zajednici stranaka koja za njih stvara i odnos i glede njihovih imovinskih prava i koju ima na
umu odredba čl. 7. ZBPO te u kojoj je tako došlo do stjecanja imovine stranaka, a to je zbog
pogrešnog pravnog pristupa niže stupanjskih sudova izostalo, u postupku utvrđenja koju od
utužene imovine predstavlja zajedničku stečenu imovinu u toj zajednici te koji je doprinos
stranaka u njezinom stjecanju.“37 U ovoj sudskoj odluci vidimo da na temelju revizije i ranije
utvrđenog činjeničnog stanja sudova dokazan duži vremenski period trajanja izvanbračne
zajednice i time utvrđeno njeno postojanje, a samim time i postojanje imovinskih prava koja su
nastala nakon prestanka te zajednice.

Prema ZBPO za postojanje izvanbračne zajednice nije bilo relevantno žive li izvanbračni
drugovi već formalno u braku sa nekom drugom osobom, znači nije bio bitan slobodan bračni

34
Ibid.
35
Ibid.
36
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 37.
37
Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev. 996/2004-2. od 8. 2. 2005.

6
status.38 Događalo se u praksi da su prvostupanjski sudovi neopravdano odbijali utvrditi
postojanje izvanbračne zajednice među osobama koju su izvanbračni suživot ostvarivale za
vrijeme trajanja ZBPO, a zbog činjenice da je jedan od izvanbračnih drugova formalno bio u
braku.39

2.5. Obiteljski zakon iz 1998. godine

Obiteljski zakon iz 1998. (u daljnjem tekstu ObZ 1998.) kao i u prethodnom zakonu ZBPO na
jednak načinu uređuje pravo međusobnog uzdržavanja od drugog izvanbračnog druga i uvjet
njenog nastanka u vezi duljine trajanja izvanbračne zajednice.40 Ako je prestala izvanbračna
zajednica muškarca i žene koja je trajala dulje vrijeme, izvanbračni drug koji ispunjava
pretpostavke iz članka 3. i 221. ObZ 1998. ima pravo na uzdržavanje od drugog bračnog
druga.41 Tužba za uzdržavanje može se podnijeti u roku šest mjeseci od prestanka izvanbračne
zajednice42

Novina u zakonu čl. 230. ObZ 1998. odnosi se na uzdržavanje majke izvanbračno rođenog
djeteta, od strane djetetova oca, ako se majka skrbi za dijete, a nema dovoljno sredstava, te
članak 266. ObZ 1998. u kojem odredba govori o troškovima koji su nastali u vezi sa trudnoćom
i porođajem izvanbračnog djeteta koje podmiruju roditelji u skladu sa svojim imovinskim
mogućnostima.43 Otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati djetetovu majku godinu dana
od rođenja djeteta ako ona skrbi o djetetu, a nema sredstava za život.44 Troškove nastale
trudnoćom podmiruju otac i majka u skladu sa svojim imovinskim mogućnostima.45

ObZ iz 1998.proširivao je učinke izvanbračne zajednice uređivanjem imovinskih odnosa kao u

bračnim imovinskim odnosima i mogućnošću sklapanja ugovora o imovinskim odnosima
izvanbračnih drugova čl. 262.46 Izvanbračna zajednica koja je trajala dulje vremena stvara

38
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 146.
39
Ibid.
40
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str.105.
41
Čl.226., st. 1. Obiteljski zakon 1998. (Narodne Novine br. 162/98, 116/03).
42
Ibid., st. 2.
43
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str. 105.
44
Čl. 230. ObZ 1998.
45
Čl. 266. ObZ 1998.
46
Ibid.

7
imovinskopravne učinke na koje se na određen način primjenjuju odredbe ovog Zakona o
imovinskim odnosima bračnih drugova.47

Zbog sve češće situacije u sudskoj praksi koje su tražile istovremenim obvezivanjem na
uzdržavanje bračnog i izvanbračnog druga, hrvatski zakonodavac je odlučio izvanbračnu
zajednicu odrediti kao zajednicu sa isključivo slobodnim bračnim statusom .48

2.6. Obiteljski zakon iz 2003. godine

Obiteljskim zakonom iz 2003. godine koji člankom 3. uvodi odredbu o učincima izvanbračne
zajednice koja se primjenjuje na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja
traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete.49 Učinci izvanbračne zajednice
odnose se samo na slobodan bračni status, odnosno muškarca i ženu od kojih nijedan od njih
nisu istovremeno u braku.50 Da bi se zaštitilo onog izvanbračnog druga koji će nakon prestanka
izvanbračne zajednice tražiti uzdržavanje izostavljena je pretpostavka “ koji ne živi u drugoj
izvanbračnoj zajednici.“51

O učincima koji se odnose na uzdržavanje izvanbračnog druga i majke izvanbračnog djeteta čl.
222-čl. 226. ObZ 2003. pravo na uzdržavanje izvanbračni će drug imati samo ako je u trenutku
prestanka izvanbračne zajednica koja je trajala više od tri godine ili ako je rođeno dijete, a u
tom se slučaju ne gleda vrijeme koliko je trajala.52 Tužba za uzdržavanje se može podnijeti
samo u roku od šest mjeseci nakon što je izvanbračna zajednica prestala.53

Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice pravo na uzdržavanje i sudska zaštita ne postoji

između izvanbračnih drugova.54 Zbog njezina neformalnog karaktera i njezinog neformalnog
prestanka je li i kada je prestala dokazuje se u sudskom postupku.55 Ako bi uzdržavanje

47
Čl. 262. ObZ 1998.
48
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 147.
49
Čl. 3. Obiteljski zakon 2003. (Narodne novine br. 116/03, 17/04, 136/04 ).
50
Alinčić, M., Bakarić Abramović A., Belajec, V., Hrabar, D. Hrvatin, B., Jakovac-Lozić, D., Korać ,A., Obiteljski
zakon, Narodne Novine, Zagreb, 2004. str. 6.
51
Ibid.
52
Ibid.
53
Čl. 222., st. 2., ObZ 2003.
54
Alinčić, M., et al. op.cit. (u bilj. 3), str. 268.
55
Ibid.

8
izvanbračnog druga predstavljalo nepravdu za drugog izvanbračnog druga sud može odbiti
zahtjev za uzdržavanje.56

Pravo na uzdržavanje traje godinu dana od podnošenje tužbe, a pravo uzdržavanja prestaje u
slučajevima kada izvanbračni drug sklopi brak ili osnuje drugu izvanbračnu zajednicu ili ako
prestane biti nedostojan tog prava.57 Otac izvanbračnog djeteta dužan je kao i u prijašnjem
zakonu iz 1998. uzdržavati majku godinu dana od rođenja djeteta, ako majka nema sredstava
za život a skrbi o djetetu.58 Obveza uzdržavanja ne ovisi o tome jesu li roditelji djeteta živjeli u
izvanbračnoj zajednici već činjenica da je očinstvo djetetu utvrđen na zakonski propisan
način.59 Člankom 262. ObZ 2003. uređeni su troškovi poroda izvanbračnog djeteta. Troškove
nastale trudnoćom i porodom izvanbračnog djeteta podmiruju majka i otac u skladu sa svojim
imovinskim mogućnostima.60

Ponavljaju se pravne mogućnosti stjecanja i diobe imovine iz prijašnjih zakona koje se sada
nazivaju stečevina izvanbračnih drugova61 koje su uređene u članku.258. ObZ 2003.
Imovinskopravni učinci na koje se primjenjuju odredbe u zakonu o imovinskim odnosima
bračnih drugova, primijenit će se samo ako u izvanbračnoj zajednici žene i muškarca budu
ispunjene pretpostavke iz čl. 3. ovog zakona.62

3. UREĐENJE INSTITUTA IZVANBRAČNE ZAJEDNICE U

SUVREMENOM OBITELJSKOM ZAKONODAVSTVU

„U stavku 3. Ustav na načelnoj razini prepoznaje tri obiteljskopravna i društvena odnosa za

koje uređenje prepušta zakonu. To su brak, izvanbračna zajednica i obitelj. Općenito, načelno
ustavno uređenje ovih pravnih instituta, nagovještaj je da će sve pojedinosti u vezi s njima -
pretpostavke za nastanak, pravne učinke postojanja, prestanak i pravne učinke prestanka urediti
zakoni.“63 Ustavom RH brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju

56
Čl. 223. ObZ 2003.
57
Čl. 224 i 225., ObZ. 2003.
58
Čl. 226. ObZ 2003.
59
Alinčić, M., et.al. op.cit. (u bilj. 3), str. 271.
60
Čl. 262. ObZ 2003.
61
Hrabar ,D., op.cit. (u bilj. 1), str.105.
62
Čl. 258. ObZ 2003.
63
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str.19.

9
se zakonom.64 Pravni odnosi u izvanbračnoj zajednici moraju biti uređeni zakonom .Ova
odredba predstavlja temelj za regulaciju učinaka izvanbračne zajednice ne samo u obiteljskom
pravu već i u drugim područjima prava.65 Hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo uređuje
izvanbračnu zajednicu i pravne odnose u njoj u skladu sa Ustavom, a mnoge druge grane prava
ju prepoznaju kao oblik obitelji koja je nalik obitelji.66

3.1. Teorijsko-pravne diobe izvanbračnih zajednica

Konceptualne i pravne razlike između izvanbračnih zajednica su se počele oblikovati u drugoj

polovici prošlog stoljeća s obzirom na to hoće li se priznati ili osporiti njihovi učinci za nebračne
partnere te kakvi su uvjeti za njihovo osnivanje. Izvanbračne zajednice mogu se podijeliti na
"punovažne" i "nepunovažne", "slobodne" i "neslobodne", te "zakonske" i "nezakonske".
Punovažne izvanbračne zajednice imaju sve pravne učinke, dok su nepunovažne one s
ograničenim učincima.67

Slobodne izvanbračne zajednice su one u koje muškarac i žena ulaze iz osobnih razloga, a ne
zbog prepreka braku, te su rezultat životnog izbora. Nasuprot tome, neslobodne izvanbračne
zajednice su one u koje muškarac i žena ulaze jer ne mogu sklopiti valjani brak, ali žele
podijeliti sve aspekte života koje pružaju brak i izvanbračna zajednica. Zakonske izvanbračne
zajednice su regulirane propisima, dok su nezakonske izvanbračne zajednice izvan okvira
zakonske regulative i imaju samo ograničene pravne učinke. Moderno shvaćanje reguliranja
izvanbračnih zajednica na pravno-teorijskoj razini razlikuje "de facto" izvanbračne zajednice i
registrirane zajednice.68

Potreba za pravnim reguliranjem odražava zahtjev za pravnom sigurnošću. Pokušaj

približavanja izvanbračne zajednice braku kroz njezinu registraciju i izjednačavanje učinaka s
bračnim odnosom pokazuje određenu nelogičnost i pravnu kontradiktornost. Naime, ključna
karakteristika izvanbračne zajednice je njezina neformalnost i otpor prema braku kao pravnom
institutu.69

64
Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01 ,41/01, 55/01, 76/10,
85/10, 05/14).
65
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 134.
66
Ibid.
67
Ibid.
68
Ibid., str. 103.
69
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str. 103.

10
Zahtjev za registracijom proizlazi iz pravne nesigurnosti koju uzrokuje neformalnost
izvanbračne zajednice, kako bi se lakše dokazalo njezino trajanje i prestanak. Kada izvanbračna
zajednica postigne jednake učinke kao i brak, postavlja se pitanje svrhovitosti održavanja dva
slična instituta koji se razlikuju samo po jednoj bitnoj karakteristici - formalnoj formi koja pruža
stabilnost i pravnu sigurnost, a koja nedostaje u slučaju izvanbračne zajednice.70

Izvanbračna zajednica i brak imaju sličnosti u smislu životnih aspekata obiju zajednica, gdje se
zadovoljavaju različite potrebe odraslih osoba različitog spola. Međutim, razlika između njih je
pravne prirode i uglavnom se odnosi na način osnivanja i prestanka.71

Što se tiče učinaka koji se javljaju pri osnivanju braka ili izvanbračne zajednice, kao i pravnih
posljedica njihovog prestanka, zakonodavstva se razlikuju u vremenskom i prostornom
smislu.72

3.2. Pojmovno određenje instituta izvanbračne zajednice i pretpostavke zasnivanja

Prema članku 11. stavku 1. ObZ-a iz 2015.73 godine, izvanbračna zajednica definira se kao
"životna zajednica neudane žena i neoženjen muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće
ako je u njoj u rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka." Iz ove
zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice74:

1. postojanje životne zajednice,

2. prisutnost muškarca i žene kao partnera,

3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i

4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili
sklapanja braka između partnera.

Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju biti ispunjene ove pretpostavke.
Osnovni preduvjet priznavanja učinaka izvanbračne zajednice je postojanje životne zajednice i
to osoba suprotnog spola(muškarca i žene kao partnera).75 Nastanak i prestanak izvanbračne
zajednice potpuno je neformalan, znači nije zakonski uređen i ta neformalnost čini bitnu razliku

70
Ibid.
71
Ibid.
72
Ibid.
73
Čl. 11., st. 1., Obiteljski zakon (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23).
74
Čl. 11. ObZ 2015.
75
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 135.

11
u odnosu na nastanak i prestanak braka koji je formalan. Zakonodavac nije uredio koji bi
elementi upućivali na postojanje izvanbračne zajednice(jesu li to emotivni, imovinski ) i što se
podrazumijeva pod životnu zajednicu. Zbog njene neformalnosti se otvara pitanje postojanja i
dokazivanja animusa za ostvarivanje izvanbračne zajednice, što se kod braka ne mora
dokazivati budući je animus izražena sklapanjem braka.76

Niti emotivna, ni imovinska ni seksualna povezanost osoba različitog spola ne mora nužno
upućivati na namjeru života u izvanbračnoj zajednici, jer se ona može temeljiti na različitim
motivima i pravnim osnovama. Ni zajedničko stanovanje i adresa ne moraju upućivati na
postojanje izvanbračne zajednice, zbog nedostatka novčanih sredstava može potaknuti dvije
osobe na zajedničko kućanstvo.77

O postojanju izvanbračnih zajednica odlučuju sudovi utvrđujući je li postojala životna zajednica

gledaju na neke sličnosti kao na primjer život na istoj adresi, imovinska povezanost,
emocionalna, seksualna povezanost, zajednička putovanja i zajednički prijatelji, upoznavanje
sa rodbinom i sl.78

U sudskoj praksi postoji kontradiktornost u vezi sudskih odluka pri utvrđivanju izvanbračne
zajednice, pa je tako u nekim odlukama nedostatak stanovanja na istoj adresi presudan za
odbijanje tužbenog zahtjeva kod utvrđivanja postojanja zajednice, a kod nekih sudskih odluka
zajednička adresa nije od presudne važnosti.79 Zbog toga nedostatak nekih poveznica života
kao što su zajedničko stanovanje, dovode do sudske presude kao da zajednice nije bilo, a
postojanje svih poveznica života, i zajedničko stanovanje i emocionalna i imovinska
povezanost i sve ostale dokazuju na postojanje izvanbračne zajednice, što je rijetkost.80 Bilo je
slučajeva gdje izvanbračni drugovi nisu bili na istoj adresi, a ipak se dokazalo postojanje
izvanbračne zajednice i obrnuto, kada su osobe bile na istoj adresi, a dokazalo se nepostojanje
izvanbračne zajednice.81

Prisutnost muškarca i žene kao jedna od pretpostavki ogleda se da osobe u zajednici moraju biti
različitog spola i kada bi ta pretpostavka izostala onda ne bi bilo potrebe za regulacijom
neformalnih zajednica istog spola posebnim zakonom.82

76
Ibid.
77
Ibid., str. 136.
78
Ibid.
79
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 143.
80
Ibid., str. 144.
81
Ibid.
82
Ibid., str. 145.

12
Definirajući izvanbračnu zajednicu kao „zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca“
zakonodavac je naglasio pretpostavku slobode od bračnog statusa odnosno da niti jedan od njih
nije u već postojećem braku. Sličnosti izvanbračnih odnosa sa obiteljskim odnosima u braku
hrvatski je zakonodavac stavio sadržaj ispred forme i proširio sve učinke braka na izvanbračnu
zajednicu.83 Tako je forma kao zapreka da se pravno zaštite osobe koje na primjer uživaju
obiteljske odnose dvadeset godina i imaju zajedničku djecu, ali je jedna osoba od njih formalno
u braku sa osobom s kojom ne ostvaruje kontakte.84

Primjer sudske prakse kada se zbog činjenice postojanja braka jedne od osoba ne priznaju
pravni učinci izvanbračne zajednice, a koja glasi: “Uz činjenicu da je tužitelj u vrijeme trajanja
svog braka sa svojom sada pok. ženom održavao i vezu sa tuženicom, nisu ostvarene zakonske
pretpostavke da bi izvanbračna zajednica ili samo emotivna veza tužitelja i tuženice rezultirala
zakonskom posljedicom, prema kojoj se stvari stečene u takvoj vezi, temeljem zakonske
odredbe smatraju zajedničkom imovinom stranaka.“85 Pokazalo se da je sudska praksa
dosljedna u ne priznavanju pravnih učinaka zajednicama koje žive istodobno i u braku, iako se
sudska praksa u odlučivanju o nekim drugim pravnim stvarima susretala sa osobama koje su u
braku i istodobno u jednoj ili više izvanbračnih zajednica .86

Pretpostavka vremenskog trajanja zajednice, “da zajednica traje najmanje tri godine“, a kraće
samo ako je rođeno zajedničko dijete, zakonodavac je odlučio pravno zaštiti samo one zajednice
koje su stabilnije i trajnije. Da bi zajednica proizvodila pravne učinke mora trajati minimalno
tri godine, a zbog njene neformalnosti nije moguće utvrditi točan datum početka, što izaziva
određenu pravnu nesigurnost. 87
U tom smislu znači da zajednice koje traju primjerice dvije
godine i jedanaest mjeseci neće ni postojati niti će joj biti priznati pravni učinci, što otvara put
zloupotrebi onoj strani kojoj nije u interesu da se zajednica ostvari, pa će prekinuti zajednicu
prije isteka od tri godine.88

Vremenski uvjet tri godine odnosit će se na sve slučajeve dok nije u zajednici rođeno zajedničko
dijete, a ako se rodi zajedničko dijete izvanbračnih drugova neovisno o uvjetu od tri godine,
vjerovat će se da je riječ o trajnijoj i stabilnijoj obiteljskoj zajednici koja je kao i bračna
zaštićena Ustavom.89 Pravo poštovanja obiteljskog života koje počiva na njegovu stvarnom

83
Ibid., str. 147.
84
Ibid.
85
Odluka Županijskog suda u Varaždinu brojGž.1168/08-2 od 21. listopad 2008.
86
Ibid., str. 148.
87
Ibid., str. 149.
88
Ibid.
89
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str.106.

13
postojanju, štiti se na međunarodnoj razini.90 Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda.91

Rođenjem djeteta priznat će se pravni učinci zajednici, ali ovdje se krije opasnost priznavanja
zajednicama koje nisu stabilne i trajne, primjer nakon rođenja djeteta, zajednica je nakon mjesec
dana prestala.92 U suvremenom smo doba u kojem je sve veći broj izvanbračno rođene djece
čiji roditelji ne žive i nisu nikada živjeli u izvanbračnoj zajednici, ali nema opasnosti da bi se
netko mogao pozvati na postojanje zajednice, jer gdje nema zajedništva kao obiteljskog života
nema niti izvanbračne zajednice.93 Ipak rođenje zajedničkog djeteta u najvećem dijelu slučajeva
upućuje na postojanje životne zajednice kao u obitelji, a samim time i izvanbračne zajednice.94

Izvanbračna je zajednica i ona koja je nastavljena sklapanjem braka, iako je trajala kraće od tri
godine, zakonska novina je nastala zbog sve češćih slučajeva kada bi muškarac i žena nastavljali
brakom, pa se uračunavalo vrijeme i prije i poslije sklapanja braka.95 Na ovu pravnu novinu
utjecalo je stajalište Vrhovnog suda u jednoj odluci prema kojoj treba uzeti u obzir pitanje
kontinuiteta zajednice kada osobe koje žive izvan braka (izvanbračno), sklope brak prije isteka
tri godine zajedničkog života, jer se zajednica u takvim odnosima poboljšava u odnosu u pravni
status (prelazak iz izvanbračne u brak).96 Iz tog mišljena Vrhovnog suda proizlazi da pravnu
zaštitu ne uživaju zajednice koje nisu brakovi a traju dvije godine i jedanaest mjeseci, a uživaju
one koje traju i samo dva mjeseca, ako su nastavljene sklapanjem braka.97 U ovom dijelu dolazi
do kontradiktornosti, jer dok se s jedne strane odredba za priznavanje pravnih učinaka traži
dugotrajnost odnosa u minimalnom trajanju od tri godine, sa druge strane se priznaje i
kratkotrajnost izvanbračne zajednice, ako je nastavljena sklapanjem braka u sveukupnom
trajanju i svega nekoliko mjeseci.98

90
Ibid.
91
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda(Narodne novine Međunarodni ugovori br.
6/99).
92
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 153.
93
Ibid.
94
Ibid., str. 152.
95
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str. 107.
96
Lucić, N., Dokazivanje izvanbračne zajednice -odgovori na neujednačeno zakonodavstvo i sudsku praksu,
Pravni vjesnik, vol. 31., br. 3-4, 2015., str. 101-132.
97
Ibid., str. 105.
98
Ibid.

14
3.3. Imovinski odnosi u izvanbračnoj zajednici

Obiteljski zakon u čl. 11., st. 2. ObZ 2015. propisuje odredbu o imovinskim odnosima
izvanbračnih drugova prema kojoj izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke
propisane zakonom, stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica, te se na nju
primjenjuju odredbe obiteljskog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova.99
Izvanbračni drugovi mogu imati vlastitu imovinu i bračnu stečevinu, kao i bračni drugovi.100

Vlastita imovina je imovina koju su imali prije zasnivanja izvanbračne zajednice i imovina
stečena na pravnoj osnovi koja je različita od rada i autorskog djela, a bračna stečevina imovina
stečena radom, imovina koja potječe iz te imovine. Upravljanje bračne stečevine i razvrgnuće
bračne stečevine, dobitaka od igara na sreću, imovinske koristi od autorskih prava, i sva pravila
koja se odnose na bračnu stečevinu o suvlasništvu u jednakim dijelovima, o dugovima prema
trećim osobama, učincima upisa u zemljišne knjige i javne zapisnike primjenjuju se i za
izvanbračne drugove.101

Zakonodavac nije dao odgovor djeluju li učinci izvanbračne zajednice retroaktivno, ali se
podrazumijeva, jer na početku zajedničkog života neka imovina može biti vlastita, dok
protekom roka od tri godine postaje bračna stečevina.102

Problem je što je izvanbračna zajednica faktična zajednica pa osoba koja ulazi u obveznopravne
odnose ne može provjeriti status osobe u državnom registru upis stanja građana, pa će teret
dokazivanja biti na onoj osobi koja želi zaštititi svoja imovinska prava, zato što je suvlasnik na
određenoj imovini.103 U slučaju kada imovinski sud procjeni da izvanbračna zajednica nije
trajala duže od tri godine, ili ako se utvrdi da brak jednog od izvanbračnih drugova nije prestao,
primjenjivat će se opća pravila građanskog prava.104 To bi značilo da imovinu u suvlasništvu
koju stječu radom životnoj zajednici priznat će se tek nakon tri godine, osim u slučaju rođenja
zajedničkog djeteta, onda će životna zajednica imati pravnu zaštitu i proizvoditi pravne učinke
i prije isteka tri godine.105

Izvanbračni drugovi mogu svoje imovinske odnose urediti bračnim ugovorom, odnosno
ugovorom izvanbračnih drugova ,čijim sklapanjem izvanbračni drugovi ne uvjetuju nastanak

99
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str. 481.
100
Ibid. str. 108.
101
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str. 481.
102
Ibid.
103
Ibid.
104
Ibid.
105
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 169.

15
izvanbračne zajednice, ona je i dalje neformalni oblik izvanbračne zajednice, ugovor se sklapa
u pisanoj formi, a vjerodostojnost potpisa ovjerava se kod javnog bilježnika 106

3.4. Uzdržavanje izvanbračnog druga i roditelja izvanbračnog djeteta

Na uzdržavanje izvanbračnih drugova za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice primjenjuju se

na odgovarajući način odredbe o uzdržavanju bračnih drugova.107 Uzdržavanje izvanbračnog
druga kao obveza, jedan je od pravnih učinaka izvanbračne zajednice, i izvanbračni drugovi
dužni su se uzdržavati i za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i nakon prestanka, što do sada
u zakonodavstvu, ta obveza uzdržavanja proizlazila je samo nakon prestanka izvanbračne
zajednice.108 Zakonodavac nije propisao pretpostavke u čl. 303. st. 1. ObZ 2015. ali izvanbračna
zajednica mora ispunjavati pretpostavke da bi proizvodila pravne učinke, pa se tako pravo
uzdržavanja može uspostaviti samo ako su ispunjene pretpostavke.109 Ako je prestala
izvanbračna zajednica mora ispunjavati slijedeće pretpostavke:

-da je izvanbračna zajednica trajala tri godine, a kraće ako je rođeno zajedničko dijete, te da su
slobodnog bračnog statusa

-da izvanbračni drug koji podnosi zahtjev nema dovoljno sredstava za život, sredstva za život
ne može izdvojiti iz imovine i da nije sposoban za rad ili ne može se zaposliti110

-da izvanbračni drug davatelj uzdržavanja ima mogućnost uzdržavanja i dovoljno novaca111

-da se zahtjev za uzdržavanje podnese u roku šest mjeseci od prestanka izvanbračne zajednice112

Postavljen je prekluzivan rok od šest mjeseci kao i kod bračnih drugova, što znači da istekom
roka gubi se pravo podnošenja tužbe, što je kod izvanbračne zajednice teško utvrditi jer je
neformalna.113 Ako bi uzdržavanje predstavljalo nepravdu sud će odbiti zahtjev za uzdržavanje,
kao i kod neispunjenja pretpostavke na strani izvanbračnog druga koji traži uzdržavanje i ako
izvanbračni drug koji bi trebao plaćati uzdržavanje nema sredstava plaćati ga.114

106
Ibid.
107
Čl.303., st. 1. ObZ 2015.
108
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str. 426.
109
Ibid.
110
Čl.295., st. 1. ObZ 2015.
111
Ibid.
112
Čl.303., st. 2. ObZ 2015.
113
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str. 427.
114
Ibid., str. 428.

16
Neovisno o tome jesu li izvanbračni drugovi zasnovali izvanbračnu zajednicu ili ne, ako roditelj
zajedničkog djeteta koji skrbi o djetetu nema dovoljno sredstava, roditelj izvanbračnog djeteta
dužan je uzdržavati roditelja zajedničkog djeteta.115 Zbog ustavnog načela ravnopravnosti, osim
majke, uzdržavanje može tražiti i otac djeteta od majke, ako skrbi za dijete.116 Neovisno od
obveze roditelja da uzdržava roditelja koji skrbi za dijete, postoji i obveza roditelja koji ne živi
s djetetom da uzdržava i dijete, te će obveza uzdržavanje djeteta postojati samo ako su ispunjene
pretpostavke.117 Pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene su:

-da je očinstvo utvrđeno sudskim putem ili osobnom izjavom priznanja

-da roditelj skrbi o djetetu i

- da roditelj koji skrbi za dijete nema dovoljno sredstava za život118

Zbog dugotrajnog postupka utvrđivanja očinstva, otac je dužan platiti naknadu za uskraćeno
uzdržavanje i za vrijeme prije podnošenja tužbe, koja zastarijeva godinu dana nakon što je
obveza nastala.119 Obveza uzdržavanja majke za vrijeme trudnoće, ako nema sredstava,
propisuje se ocu djeteta koje je rođeno izvan braka.120

4. UREĐENJE INSTITUTA IZVANBRAČNE ZAJEDNICE IZVAN

OBITELJSKOG ZAKONODAVSTVA

Osim u obiteljskom zakonodavstvu institut izvanbračne zajednice uređen je i normama drugih

zakona poput Zakona o nasljeđivanju, Zakona o porezu na promet nekretnina, Zakona o
obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakon o socijalnoj skrbi i dr.121 Tako su izvanbračne
zajednice u mnogim propisima prepoznate kao životne zajednice, koje su izjednačene pred
zakonom kao bračni drugovi, pa se jednakost stjecanja učinaka odnosi kao i za bračne

115
Ibid.
116
Ibid.
117
Ibid., str. 429.
118
Ibid.
119
Ibid.
120
Čl.305., st. 4. ObZ 2015.
121
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str. 104.

17
drugove.122 Razlike u propisima ukazuju na to da isti izvanbračni par po jednom propisu jesu
izvanbračni drugovi dok po drugom propisu nisu, što uzrokuje probleme i dvojbe.123

4.1. Izvanbračna zajednica u nasljednim propisima

Prema Zakonu o nasljeđivanju124 (u daljnjem tekstu: ZN) izvanbračne drugove izjednačava sa

bračnim drugovima u pravu nasljeđivanja i stavlja ih u isti pravni položaj.125 „Na temelju
zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen
s bračnim, a izvanbračnom se zajednicom u smislu ovog Zakona smatra se životna zajednica
neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom
smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže kod sklapanja braka.“126

Definicija izvanbračne zajednice po ZN razlikuje se od definicije u ObZ-u s obzirom na

pretpostavku trajanja vremena koja je ovdje definirana “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što
je to u obiteljskom zakonodavstvu.127 Osim slobodnog bračnog statusa, zajednica je trebala
trajati dulje i prestati ostaviteljevom smrću i trebale su biti ispunjene pretpostavke za sklapanje
braka.128 Zakon o nasljeđivanju valjanosti izvanbračne zajednice uvjetuje samo ako su
ispunjene pretpostavkama za valjanost braka , što nije u slučaju u obiteljskom zakonu, što znači
da se nasljedno pravni učinci neće priznati, ako je izvanbračnu zajednicu zasnovao maloljetnik,
osoba nesposobna za rasuđivanje, te srodnik u nedopuštenom krvnom srodstvu.129 Razlika u
definiranju izvanbračne zajednice između nasljednog i obiteljskog zakonodavstva dovodi do
neujednačene sudske prakse, gdje sudovi za postojanje izvanbračne zajednice uglavnom tumače
člankom 11. ObZ 2015. gdje zajednicama koje su trajale kraće od tri godine ne priznaje pravne
učinke nasljeđivanja.130

Kada nasljednik treba dokazati da je bio izvanbračni drug ostavitelja, pretpostavku postojanja
izvanbračne zajednice život na zajedničkoj adresi nije nužno dokazati, bitno je da je trajala dulje
vrijeme i da su živjeli kao u odnosima u braku.131 Izvanbračni drug svrstava se u prvi nasljedni

122
Ibid.
123
Ibid.
124
Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19).
125
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 183.
126
Čl.8., st. 2. ZN.
127
Ibid., str. 184.
128
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str. 110.
129
Ibid.
130
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 184.
131
Ibid.

18
red zajedno sa djecom ostavitelja, a ako ostavitelj nema djece onda u drugi nasljedni red sa
ostaviteljevim roditeljima čl. 11. i čl. 9. ZN gdje ostavinu s djecom dijeli u jednakim dijelovima,
a sa roditeljima po pola, ako nema roditelja nasljeđuje cijelu ostavinu.132 Postojanje izvanbračne
zajednice kod ostavinskog postupka je upitna, zato je teret dokaza na izvanbračnom drugu koji
mora dokazati u parničnom postupku postojanje izvanbračnog suživota s pokojnim ostaviteljem
ako želi ostvariti svoje nasljedno pravo.133

4.2. Izvanbračna zajednica u poreznim propisima

Prema Zakonu o porezu na promet nekretnina134 (u daljnjem tekstu: ZPPN) dugo nije
uvrštavao izvanbračnog druga u krug osoba koje uživaju pravo na oslobođenje poreza na
promet nekretnina, te s obzirom na izjednačenost izvanbračne i bračne zajednice u obiteljskom
i nasljednom zakonodavstvu, dovelo je do pitanja može li izvanbračni drug jednako kao bračni
biti oslobođen poreza na promet nekretnina.135

Sudska je praksa dugo godina ujednačeno odgovarala ne izjednačavajući pravni položaj

izvanbračnih i bračnih drugova u vezi pitanja na porez na promet nekretnina, pa tako jedna
odluka Visokog upravnog suda glasi: “Tužiteljica točno u tužbi navodi da je odredbama Ustava
i drugih zakona bračna i izvanbračna zajednica izjednačena, međutim Zakon o porezu na promet
nekretnina kao lex specialis ne propisuje da bi izvanbračni drug bio oslobođen plaćanja ovog
poreza ili bio izjednačen s bračnim drugovima kao propisanim ovlaštenicima prava na
oslobođenje.“136 Visoki upravni sud ustrajao je na svojem mišljenju sve do jedne odluke
Ustavnog suda Republike Hrvatske koja je promijenila stajalište i smjer u pravnoj zaštiti
izvanbračnim zajednicama po pitanju oslobođenja poreza na promet nekretnina, a tom odlukom
usvojio je tužbu koja je podnesena protiv Visokog upravnog suda.137

Ustavni sud Republike Hrvatske naveo je slijedeće:“16.Polazeći od toga da su u zakonodavnom

poretku Republike Hrvatske nastupile bitne promjene u pristupu izvanbračnoj zajednici u
smislu izjednačavanja položaja osoba s obzirom na njihov bračni odnosno izvanbračni status, a
postoje i načelna pravna stajalište Ustavnog suda o članku 61. Ustava, Ustavni sud ne može
više prihvaćati administrativnu i sudsku praksu mehaničkog tumačenja pojma „bračni drug“

132
Ibid., str. 188.
133
Ibid.
134
Zakon o porezu na promet nekretnina (Narodne novine br. 115/16, 106/18).
135
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 192.
136
Odluka Vrhovnog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-12161/2009-4 od 9. svibnja 2012.
137
Ibid.

19
ZoPPN /97. Ustavni sud ne nalazi ni jedno objektivno i razumno opravdanje za različitost
postupanja prema podnositelju kao izvanbračnom drugu, prilikom oslobađanja od plaćanja
poreza na promet nekretnina.“138 Tom odlukom izjednačava se pravni položaj izvanbračnog
druga sa bračnim u pogledu u oslobođenja na porez na promet nekretnina, a sve dvoumice oko
pitanja položaja izvanbračnog druga u poreznim stvarima riješio je Opći porezni zakon, u kojem
se sve odredbe koje se primjenjuju za bračnog druga primjenjuju i za izvanbračnog druga, time
je postavljen temelj za sve buduće slučajeve u poreznim slučajevima i da se postupa na jednak
način.139

4.3. Izvanbračna zajednica u propisima zdravstvenog osiguranja

Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju140 (u daljnjem tekstu ZOZO) status

osiguranika stječu i osiguravaju se supružnik umrlog osiguranika ako nakon smrti supružnika
nije stekao pravo na obiteljsku mirovinu, ako pravo ne može ostvariti po drugoj osnovi i ako se
javio Zavodu u roku 30 dana od dana smrti supružnika.141 Član obitelji osiguranika između
ostalog mogu steći i supružnik(bračni i izvanbračni sukladno obiteljskom zakonu).142

Pod pojmom “supružnik“ ZOZO podrazumijeva bračni drug i izvanbračni drug osiguranika, ne
čini razliku između bračnog i izvanbračnog druga, kako u pravnom nazivu tako ni u pravnom
položaju.143

Izvanbračni supružnik stječe status osigurane osobe člana obitelji u obveznom zdravstvenom
osiguranju ako status osigurane osobe ne može steći ni prema jednoj drugoj osnovi utvrđenih
člankom 7. ZOZO, mora imati prebivalište ili odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj,
osim ako međunarodnim ugovorom ili propisom Europske unije nije drukčije određeno, i da
oboje supružnika moraju pod kaznenom i materijalnom odgovornošću dati pisanu izjavu kod
javnog bilježnika da žive u izvanbračnoj zajednici, i da ni jedno od njih nije u braku sa trećom
osobom te da prebivaju na istoj adresi.144

138
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske ,broj U – III/3034/2012 od 21.veljače 2017.
139
Čl.15., st. 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20).
140
Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13, 137/13, 98/19).
141
Čl.7., st. 1. ZOZO.
142
Čl.10., st. 1.
143
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 200.
144
Pravilnik o uvjetima i načinima ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br.
49/14, 51/14, 123/16, 11/15, 17/15, 129/17).

20
5. IZVANBRAČNA ZAJEDNICA U EUROPSKOM ZAKONODAVSTVU

U nekim zakonodavstvima izvanbračna zajednica je noviji pravni institut dok u nekim drugim
zakonodavstvima predmet uređenje već dugi niz godina. Pravno uređenje izvanbračne
zajednice u svijetu i Europi nije tekao istom dinamikom, te su mnoga zakonodavstva ignorirala
postojanje i pravno uređenje ovog tipa zajednice.145 U europskim zakonodavstvima Francuske,
Belgije, Nizozemske, Švedske, uređenje izvanbračne zajednice života žene i muškarca sve je
češće, iako s različitim međusobnim pravima i pravima prema trećima, osiguravaju u većini
slučajeva zaštitu imovinskih odnosa nakon raskida zajednice. 146 U slijedećim potpoglavljima
obradit će se izvanbračna zajednica u Nizozemskom i Njemačkom pravu. Posebnosti i
zanimljivosti nizozemskog zakonodavstva je u tome što uređuje izvanbračnu zajednicu kao
formalnu i neformalnu pravnu kategoriju sa različitim pravnim učincima za svaki oblik, te tako
nudi osobama izbor.147 Njemačka je primjer europskog zakonodavstva koja ne uređuje institut
izvanbračne zajednice i ne opterećuje se brojem povećanja izvanbračnih zajednica , a osobama
koje žele formalizirati svoje partnerske odnose i podvrgnuti ih pravnoj regulativi nudi brak za
heteroseksualne i homoseksualne partnere.148

5.1. Izvanbračna zajednica u Njemačkom pravu

U Njemačkoj osobama koje žele formalizirati svoje partnerske odnose omogućeno je sklapanje
braka, kako za heteroseksualne tako i za homoseksualne partnere koji su do 2017. imali
mogućnost sklapanja registriranog partnerstva.149 U Njemačkom pravnom sustavu osnovni
izvor obiteljskog prava je Knjiga IV. njemačkog Građanskog zakonika, koji niti definira niti
pravno spominje izvanbračnu zajednicu, kao ni ostali njemački propisi, ali upućuju na njezino
značenje ovisno o pravnoj materiju koje uređuju, pa tako „osobe koje žive u zajednici nalik
braku odnosno izvanbračnoj zajednici ne mogu biti u boljem pravnom položaju od bračnih
drugova za potrebe uvjeta i opsega socijalne pomoći“, navodi se u Knjizi XII njemačkog
zakonika u čl. 20. koji uređuje socijalnopravna pitanja.150

145
Hrabar, D., op.cit. (u bilj. 1), str. 101.
146
Ibid., str. 103.
147
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 100.
148
Ibid., str. 113.
149
Ibid.
150
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 115.

21
Knjiga II. istog zakona „zajednicu u potrebi“ s nezaposlenima čini osoba koje s njim živi u
zajedničkom kućanstvu, na takav način da je razumno pretpostaviti njihovu obostranu volju da
preuzmu odgovornost jedno za drugo i da se brinu jedno za drugo.“, izvanbračnu zajednicu
definira kao „zajednicu“, a obostrana volja i briga jedno za drugo znači da će partneri svojim
prihodima koje ostvaruju najprije koristiti za zadovoljenje zajedničkih potreba, a ne samo
osobnih, što se kod bračnih partnera i registriranih partnera podrazumijeva.151 Sudska praksa i
pravna teorija prepoznale su tri osnovna obilježja izvanbračne zajednice: određeno trajanje,
životno zajedništvo (u smislu zajedničkog stanovanja, emotivnog i intimnog zajedništva) i
nepostojanje braka.152

Savezni Ustavni sud Njemačke 1992. godine izvanbračnu zajednicu odredio kao „životnu
zajednicu jednog muškarca i jedne žene, trajne naravi, ako uz nju ne postoje slične zajednice i
ako se temelji na uzajamnoj emocionalnoj povezanosti i brizi.“153 Život na istoj adresi, kao ni
zajedničko kućanstvo ni emotivna povezanost ne moraju biti nužne pretpostavke za postojanje
izvanbračne zajednice, već je važna pretpostavka postojanja njihova uzajamna predanost
zajedničkom životu.154 Iako isto prebivalište nije nužna pretpostavka postojanja, partneri koji
žive zajedno i na istoj adresi bitan je indikator postojanja izvanbračne zajednice, kao što je i
otkazivanje prebivališta indikator njezina prestanka.155

Građanski zakonik koji regulira obiteljskopravnu materiju ne sadrži odredbu o

imovinskopravnim odnosima izvanbračnih drugova, način stjecanja imovine i podjela imovine
nakon prestanka odnosi se samo na bračne drugove i nema analogne primjene na izvanbračne
drugove.156 Nakon prestanka izvanbračne zajednice imovinskopravna pitanja i zahtjeve rješava
građanskopravni institut koji nudi zaštitu prema općim pravilima građanskog prava u
Njemačkoj.157

U Njemačkoj izvanbračni drugovi nemaju pravo i obvezu međusobnog uzdržavanja niti za

vrijeme niti nakon prestanka izvanbračne zajednice, ali obvezu uzdržavanja mogu ugovoriti za
vrijeme trajanja i u slučaju prestanka izvanbračne zajednice.158

151
Ibid.
152
Ibid.
153
Ibid.
154
Ibid., str. 116.
155
Ibid.
156
Ibid.
157
Ibid., str. 120.
158
Ibid., str. 121.

22
Obveza uzdržavanja postoji za oca izvanbračno rođenog djeteta, gdje je dužan uzdržavati majku
šest tjedan prije i osam tjedana nakon rođenja djeteta, uz troškove uzdržavanja i troškove poroda
i trudnoće, te ako majka nije u sposobna raditi zbog trudnoće i brige za dijete, obveza se
produžava, počinje teći najmanje četiri mjeseca prije i tri godine nakon rođenja djeteta.159
navodi se u čl. 1615. Građanskog zakonika. U slučaju da se za izvanbračno dijete brine otac, a
ne majka, otac može podnijeti zahtjev za uzdržavanje prema majci djeteta.160

U pravu nasljeđivanja izvanbračni drug ostavitelj ne ulazi u krug zakonskih nasljednika, ali
mogu nasljeđivati temeljem oporuke ili sklopljenim međusobnim ugovorom o nasljeđivanju.161

5.2. Izvanbračna zajednica u Nizozemskom pravu

U Nizozemskoj za osobe koje žive u životnoj zajednici izvan braka postoje tri mogućnosti, one
mogu svoju zajednicu registrirati, urediti svoje odnose izvanbračnim ugovor ili živjeti zajedno
bez ikakve registracije svoje zajednice, sve mogućnosti otvorene su i za heteroseksualne i
homoseksualne parove.162 Pravni učinci registriranog partnerstva izjednačeno je sa pravnim
učincima braka, dok neformalna životna zajednica proizvodi puno manje pravnih učinaka.163

U Nizozemskom pravu osnovni izvor obiteljskog prava je Knjiga I. nizozemskog Građanskog

zakonika koji prepoznaje životnu zajednicu izvan braka kao neformalnu i kao formalnu pravnu
kategoriju odnosno registrirano partnerstvo.164 Partnerstvo mogu registrirati dvije osobe istog
ili suprotnog spola, koje nisu u braku ili registriranom partnerstvu s drugom osobom, i moraju
ispunjavati pretpostavke za sklapanje braka.165 Postupak registracije sličan kao kod braka
,namjeru registracije prijavljuju matičnom uredu, prilažu izvadak iz matice rođenih ili dr.
dokumente po potrebi, trebaju proći dva tjedna od namjere da bi se smatrali registrirani, po
potrebi i ranije.166

Registrirano partnerstvo prestaje smrću partnera, proglašenje nestalim, registracijom

sporazuma o prestanku (suglasnošću obaju partnera), sudskom odlukom na zahtjev obaju ili
jednom od njih i promjenom iz partnerstva u brak.167

159
Ibid.
160
Ibid.
161
Ibid., str. 122.
162
Lucić, N., op.cit. (u bilj. 2), str. 101.
163
Ibid.
164
Ibid., str. 102.
165
Ibid.
166
Ibid.
167
Ibid.

23
Kada registrirano partnerstvo prestaje sporazumom o prestanku, taj sporazum mora sadržavati
dogovor u vezi sa uzdržavanjem, imovinske odnose, korištenje obiteljskog doma i mirovinska
prava.168

Neformalna izvanbračna zajednica nije posebno definirana u nizozemskom pravu, ali odredbe
nekih propisa upućuju tko se ima smatrati izvanbračnim drugom, pa tako prema Građanskom
zakoniku propisuje da “obveza uzdržavanja jednog bračnog druga na drugog bračnog druga
prestaje kada drugi bivši drug sklopi novi brak, registrirano partnerstvo ili kada počne živjeti
sa drugom osobom kao u braku.“169

Na imovinske odnose registriranih partera primjenjuju pravila kao i kod uređenja imovinskih
odnosa bračnih drugova, znači suvlasnici su one imovine stečene za vrijeme trajanja
partnerstva, a kod neformalne izvanbračne zajednice za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice
svatko stječe svoju imovinu.170

Zahtjev za uzdržavanje bračnog druga ili registriranog partnera podnose bračni drug ili
registrirani partner nakon prestanka braka ili partnerstva, a pravo uzdržavanja ostvarit će se
temeljem pretpostavki, ako bračni drug nema sredstava za život i ako nije razumno da ih
ostvari.171 Izvanbračni drugovi pravo i dužnost međusobnog uzdržavanja, mogu urediti
(izvanbračnim) ugovorom.172

6. ZAKLJUČAK

Izvanbračna zajednica kao pravni institut u obiteljskom zakonodavstvu postoji od Zakona o

braku i porodičnim odnosima od kada se izvanbračnim drugovima nudi visoka zaštita
imovinskopravnih odnosa u zajednici i pravo i dužnost međusobnog uzdržavanja. U
suvremenom obiteljskom zakonodavstvu institut je uređen normama ili pravnim pravilima
Obiteljskim zakonom iz 2015. kojim se uređuju pravni učinci izvanbračne zajednice ako je to
zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje minimalno tri godine, a kraće ako je
rođeno zajedničko dijete, ili je nastavljena brakom. Izvanbračna zajednica prepoznata je kao

168
Ibid.
169
Ibid., str. 103.
170
Ibid., str. 104.
171
Ibid., str. 107.
172
Ibid.

24
obiteljska zajednica, gdje se imovinski i osobni pravni učinci izvanbračne zajednice
izjednačavaju s pravnim učincima braka. Zbog njenog neformalnog karaktera, da bi mogli
nastati pravni učinci, nastanak i prestanak izvanbračne zajednice potrebno je dokazati u
sudskim postupcima u kojima se dokazuju sve pretpostavke izvanbračne zajednice, od njenog
postojanja, duljine trajanja, sloboda bračnog statusa, različitost spolova.

Problem nastaje kod utvrđivanja postojanja i postupka dokazivanje izvanbračne zajednice u

drugim hrvatskim propisima, jer svaki propis je drukčije definira i propisuje pretpostavke
postojanje izvanbračne zajednice i načine dokazivanja, te svoj propis primjenjuju na konkretan
slučaj kao lex specialis, ne uzimajući u obzir da bi ipak temeljni propis trebao biti obiteljski
propis. Stoga da bi se rasteretilo sudove dugotrajnih sudskih postupaka utvrđivanja postojanja
izvanbračne zajednice, i omogućilo izvanbračnim partnerima što ranije ostvarenje svojih prava
te ujedno uskladila zakonodavstva u smislu jednakosti pretpostavki i pravnih učinaka
izvanbračne zajednice, potrebno je uvesti de lege ferende, sustav registracije izvanbračne
zajednice. Izvanbračni bi drugovi formalno izjavom pred matičarem ili izjavom u zapisnik kod
javnog bilježnika mogli iznijeti svoju volju za životom u izvanbračnoj zajednici, te za to dobili
dokument kao dokaz postojanja. Uvođenjem registra izvanbračnih zajednica, dobila bi svoj
formalni karakter i ne bi više bilo potrebe za utvrđivanjem njenog postojanja, a osobe koje ne
žele zadiranje države u svoj imovinski status slobodno mogu odlučiti hoće li ili ne registrirati
svoju zajednicu.

POPIS LITRATURE
1. Alinčić, M., Bakarić Abramović, A., Belajec, V., Hrabar, D., Hrvatin, B., Jakovac-Lozić,
D., Korać, A., Obiteljski zakon, redakcijski pročišćeni tekst zakona s napomenama,
uputama, sudskom praksom i pojmovnim kazalom, drugi izvori obiteljskog prava,
Narodne Novine, Zagreb, 2004.
2. Alinčić, M., Bakarić-Abramović, A., Hlača, N., Hrabar, D., Obiteljsko pravo,
Birotehnika, Zagreb, 1994.
3. Hrabar, D., Hlača N., Jakovac-Lozić, D., Korać-Graovac, A., Majstorović, I., Čulo-
Margaletić, A., Šimović, I., Obiteljsko pravo, Narodne Novine, Zagreb, 2021.
4. Horvat, M., Rimsko Pravo, Pravni fakultet, Zagreb, 1998.

25
5. Lucić, N., Dokazivanje izvanbračne zajednice - odgovori na neujednačeno
zakonodavstvo i sudsku praksu, Pravni vjesnik, vol. 31., br. 3-4, 2015., str. 101-132.
Dostupno na : https://hrcak.srce.hr/file/229857
6. Lucić, N., Izvanbračna zajednica i pravna sigurnost, Narodne Novine, Zagreb 2020.
7. Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00,
28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).
8. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine,
Međunarodni ugovori, br. 6/99).
9. Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/78, 27/78, 45/89, 51/89,
59/90, 25/94).
10. Obiteljski zakon 1998. (Narodne Novine br. 162/98, 116/03).
11. Obiteljski zakon 2003. (Narodne novine br. 116/03, 17/04, 136/04).
12. Obiteljski zakon (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/2023).
13. Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19).
14. Zakon o porezu na promet nekretnina (Narodne novine br. 115/16, 106/18).
15. Opći porezni zakon (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 , 42/20).
16. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13,137/13, 98/19).

26