UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET TRAVNIK

OPĆA KINEZIOLOGIJA

VRSTE PRAVNIH AKATA

SEMINARSKI RAD IZ PREDMTA SPORTSKOG PRAVA

Student: Mentor:
Daniel Malenica Prof. dr. Damir Ahmić
Broj indeksa : ( I – 2668 /20 )

Travnik , svibanj , 2022.

SADRŽAJ
 UVOD ............................................................................................................. 3
1. IZVORI PRAVA .......................................................................................... 5
2. PRAVNI SISTEMI U SVIJETU .................................................................. 6
3. EUROPSKO-KONTINENTALNI PRAVNI SISTEMI ..............................6
4. ANGLOSAKSONSKI PRAVNI SISTEMI...................................................7
5. POJAM SPORTA ……… .............................................................................7
6. PRAVNI ASPEKTI SPORTA ......................................................................8
7. PRAVNI AKTI SPORTSKI ORGANIZACIJA..........................................11
7.1. Statut.............................................................................................................11
7.2. Ostala opća pravna akta ............................................................................... 12
7.3. Pojedinačna akta ..........................................................................................13
8. ZAKLJUČAK ...............................................................................................15
9. LITERATURA .............................................................................................16

2
 UVOD

Društveni odnosi u suvremenoj državi brojni su i različiti, samim tim postoji potreba za
donošenjem velikog broja pravnih normi koje se nalaze u okviru odgovarajućeg sistema
prava. Prema tome, proizlazi da je sistem prava skup svih pravnih normi u nizu manjih ili
većih jedinica koje, povezane jedna s drugom, čine ne protiv u riječnu cjelinu. Osnovni
elementi pravnog sistema su opšte pravne norme. Te norme se mogu grupirati u manje cjeline
koje se nazivaju pravnim institutima ili ustanovama. Pravni institut je skup pravnih normi
koje reguliraju jedan ili više društvenih odnosa (institut svojine, ugovora, naknade štete, itd ).
Pravne norme se mogu grupirati u šire cjeline koje se nazivaju pravnim granama. Pravna
grana obuhvata pravne norme koje reguliraju čitavu oblast društvenih odnosa. Pravne norme
jedne pravne grane imaju svoje osobenosti jer se od drugih po prirodi odnosa koje reguliraju
(porodični odnosi se razlikuju od radnih itd).Iz izloženog proizlazi da dijelove pravnog
sistema čine pravne grane koje obuhvaćaju jedan ili više pravnih instituta. Između pravnih
grana postoji tijesna veza koja je posljedica čvrstih ili labavih veza ili isprepletanosti
društvenih odnosa. Sistem prava ima veliki značaj jer omogućava uočavanje nedostataka u
postojećem pravu, ukazuje nadležnim organima na potrebu mijenjanja zastarjelih propisa i
donošenja novih. Pravni sistem je neophodan za pravilnu primjenu prava i za njegovo
izučavanje. U suvremenom svijetu usporedno postoje kapitalistički i socijalistički sistemi
prava i oni se bitno razlikuju.
U okviru kapitalističkih pravnih sistema razlikuju se dvije grupe:
- evropsko kontinentalni i
- anglosaksonski (u Engleskoj i SAD).
Europsko-kontinentalni sistem prava karakterizira činjenica da je ovaj sistem pisano pravo, a
anglosaksonski sistem prava karakterističan je po tome što u njemu prevlađuje sudska praksa i
običajno pravo. Naš sistem prava karakterizira mješavina pisanog prava i sudske prakse i
međusobnog dogovaranja, što mu daje posebno mjesto i ulogu u pravnoj teoriji i praksi. U
okviru našeg sistema prava razlikuje se devet pravnih grana i to:
1. Ustavno,
2. Upravno,
3. Sudsko,
4. Građansko,
5. Porodično,
6. Radno,
7. Privredno,
8. Krivično i
9. Međunarodno.
Ustavno pravo je grana pozitivnog prava, odnosno države. Ustavno pravo sadrži ustavne
norme o državnom, društveno-ekonomskom i političkom uređenju jedne države. Odredbama
3
ustavnog prava regulira se organizacija državne vlasti i prava građana u društveno
ekonomskom sistemu. Upravno pravo u našoj zemlji je grana pravnog sistema i nauka
upravnog prava.
Ono svojim odredbama regulira:
- organizaciju državne i javne uprave,
- djelatnost državnih organa,
- kontrolu nad zakonitošću rada javne uprave i
- upravno-pravni položaj sredstava kojima javna uprava raspolaže.

Sudsko pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuje organizacija i djelatnost pravosudnih
organa u zemlji. Građansko pravo je dio privrednog sistema i ima za cilj reguliranje
imovinsko-pravnih odnosa i drugih društvenih potreba, bilo da su one posredno ili neposredno
vezane sa robnim odnosima.
Porodično pravo je skup pravnih normi kojima se uređuje porodica i odnosi u njoj. To je
istovremeno i nauka koja se bavi proučavanjem uređenja pravnih odnosa u porodici kao
osnovnoj društvenoj grupi koju čine lica vezana brakom i srodstvom.
Radno pravo je skup pravnih normi o osnovnim načelima o organizaciji rada i uređenja radnih
odnosa, zasnivanju i prestanku radnog odnosa, organizaciji i zaštiti lica u radnom odnosu,
sistemu prava i dužnosti iz radnog odnosa, sistemu disciplinske i materijalne odgovornosti,
ostvarivanju i zaštiti prava iz radnog odnosa i investicija u vezi sa radom i radnim odnosima .
Privredno pravo izdvojilo se sa razvojem privrede iz okvira građanskog prava i konstituiralo
kao posebna grana prava, trgovine i prometa. Ono predstavlja skup pravnih normi kojima se
regulira položaj privrednih subjekata prema široj društvenoj zajednici i njihovi privredno
pravni odnosi.
Krivično pravo je skup pravnih normi kojima se u pojedinoj državi uređuje zaštita interesa
vladajuće klase i nekih najosnovnijih kulturnih vrijednosti, kao i ponašanje pojedinaca kojima
se ti interesi i vrijednosti vrijeđaju ili ugrožavaju. Ova zaštita se ostvaruje propisivanjem
krivičnih sankcija koje se primjenjuju za učinioce takvih djela.
Međunarodno pravo je skup pravnih normi kojima se regulira međusobni odnosi između dvije
ili više država. Ono se dijeli na međunarodno javno i međunarodno privatno pravo.
Međunarodno javno pravo regulira odnose između država i međunarodnih organizacija,
ameđunarodno privatno pravo regulira odnose između građana jedne države i pripadnika
drugih država.

1. IZVORI PRAVA

4
Izvori prava su oblik i način izražavanja pravnih normi. Mogu se dvostruko promatrati - kao
izvori prava u materijalnom smislu i kao izvori prava u formalnom smislu. Izvore prava u
materijalnom smislu čine uzroci koji izazivaju nastajanje prava i društvene snage koje
stvaraju odgovarajuće pravne akte. Izvore prava u formalnom smislu sačinjavaju razni oblici
pravnih akata kojima se izražava volja vladajuće klase. Samim tim oni nisu isti istom tipu
države, jer su zavisni od razvijenosti društva i njegovog prava. Izvor prava (source of law) u
formalnom smislu je opšti pravni akt (general legal act) koji sadrži opšte pravne norme koje
se odnose na sve pojedinačne slučajeve koji pripadaju određenoj vrsti pravnog odnosa. Izvori
prava mogu biti usmeni i pismeni. U usmene izvore prava spadaju običaji koji i danas imaju
značajnu ulogu kao izvori prava pre svega u anglosaksonskom sistemu prava.
Pisani izvori prava su:
ustav,
zakoni,
podzakonski akti (uredbe, odluke, pravilnici i uputstva),
opšti akti (kolektivni ugovori, sporazumi, statuti, pravilnici, odluke i drugi opšti akti).
Postoje i ostali izvori prava u okviru kojih se razlikuju:
pravni običaji,
uzanse,
sudska praksa i dr.
Ustav je pisani pravni akt sa najvećom pravnom snagom kojim se utvrđuju osnovni
društveno-ekonomski i politički aspekti uređenja države .Ustav se donosi po posebnom
postupku od strane najviših državnih organa (Ustavotvorne ili zakonodavne skupštine). Zakon
je normativni akt koji donosi zakonodavni organ (Skupština) po unaprijed utvrđenom
postupku. Izuzev ustava, zakon je najviši i najvažniji pravni akt u državi, i svi ostali pravni
akti moraju da budu suglasni s njim.
Podzakonske akte sačinjavaju:
uredbe,
odluke,
naredbe,
pravilnici i uputstva.

Podzakonski akti su niži pravni akti i oni proističu iz određenih zakona. Uredbe su posle
zakona najvažniji opšti pravni akti koji u vanrednim okolnostima mogu imati i zakonsku
snagu.

5
Opšti akti su:
kolektivni ugovori,
statuti,
pravilnici i drugi opšti pravni akti.

Opšti akti društvenih organizacija (sindikalnih, vjerskih, sportskih, stručnih, humanitarnih,

itd.) mogu biti izvori prava samo ako ih zbog njihovog značaja sankcionira država.

2. PRAVNI SISTEMI U SVIJETU

Pojam pravnog sistema prvenstveno se odnosi na pravni sistem određene zemlje, odnosno
nacionalni pravni sistem. Takvi sistemi u svijetu su brojni jer svaka zemlja ima neke
specifičnosti koje odgovaraju stanju društveno-ekonomskih odnosa u toj zemlji, ali isto tako
svi ti pravni sistemi imaju dodirne tačke i sličnosti koje su rezultat oslanjanja na ranije pravne
sisteme koji nisu u potpunosti nestali. Na sličnosti i razlike pravnih sistema utiče vrijeme
nastanka, religija, nivo društvene svijesti građana, nacionalne osobenosti, karakter izvora na
koje se oslanja, itd. Prema vremenu nastanka i karakteristikama tog vremena razlikujemo
robovlasnički, feudalni, kapitalistički i socijalistički pravni sistem. Prema uticanju religije na
pravo pravne sisteme dijelimo na religijske (islamski pravni sistem) i laičke (evropsko-
kontinentalni i anglosaksonski pravni sistem). Neki pravni sistemi teže konzerviranju
društveno-ekonomskih odnosa i očuvanju postojećeg poretka, dok drugi forsiraju razvoj i
prosperitet novih težnji i kretanja ka izgradnji naprednijih odnosa u društvu. Na podjelu
pravnih sistema poseban uticaj imaju izvori prava na koje se oslanjaju. Prema ovom
kriterijima, pravni sistemi se dijele na europsko kontinentalni, anglosaksonski, islamski,
Hindu, kineski i japanski pravni sistem.

3. EUROPSKO – KONTITNENTALNI PRAVNI SISTEM

Evropsko-kontinentalni pravni sistem zasniva se na pisanom, modificiranom pravu. Uloga

običaja i sudskog precedenta relativno je mala .Ovaj sistem ima svoje utemeljenje u recepciji
rimskog prava na osnovu koga su stvoreni kodeksi građanskog prava Code civil -
Napoleonov kodeks(1804), Opšti austrijski građanski zakonik - AGZ (1811), Njemački
građanski zakonik (1896), Švajcarski građanski zakonik (1907) i dr. U ovim zakonicima do
punog izražaja dolaze oni propisi rimskog prava koji odgovaraju potrebama robnog prometa
određene zemlje. Ovi zakonici preuzimaju priličan broj normi običajnog prava, a Opšti
austrijski građanski zakonik sadrži i odredbe feudalnog prava, što je posljedica zadržavanja
feudalnih odnosa u Austriji u vrijeme donošenja zakonika. Njemački i Švajcarski građanski
zakonici sadrže one pravne institute koji nisu bili poznati u vrijeme donošenja Napoleonovog
kodeksa, a koji odgovaraju društveno-ekonomskim odnosima perioda imperijalizma. Pored
principa rimskog prava, koji se nisu mogli zaobići, u Njemačkom građanskom zakoniku
dominiraju ustanove germanskog prava (utjcaj historijske pravne škole).

6
 4. ANGLOSAKSONSKI PRAVNI SISTEMI

Englesko pravo se razvijalo autonomno u odnosu na ostale zemlje europskog kontinenta i zato
je rimsko pravo imalo neznatan uticaj na njega. Za razliku od feudalne Evrope, gdje je vladalo
partikularno pravo, u Engleskoj se razvijalo opšte pravo (Common law). Osnovni izvori
anglosaksonskog prava su zakoni i zbirke propisa državnih organa i zbirke običajnog prava.
Anglosaksonsko pravo najviše odredaba posvećuje krivičnom i krivično-procesnom,
građanskom i građansko-procesnom pravu. Anglosaksonski pravni sistem pretežno se zasniva
na sudskim odlukama kojima se tumače odgovarajući običaji, pa se tako stvaraju sudski
precedenti (precedentno pravo) kao najvažniji izvori anglosaksonskog prava. Pošto su običaji
po svojoj prirodi konzervativni, to se i pravna pravila koja se na njima zasnivaju sporo i teško
mijenjaju, iako društvenoekonomski razvoj ide znatno brže. Doduše, Viši sud ima mogućnost
da u istim slučajevima zauzme nove stavove ako za to ima osnova, tako da ti novi precedenti
postaju izvor prava za buduće slučajeve, što donekle ublažava arhaičnost i konzervativnost
precedentnog prava. Dakle, u suvremenom anglosaksonskom pravu veliku ulogu imaju sudski
precedenti, kao što su opšte pravo (Common law) i pravo pravičnosti (Equity law) koje nije
vezano precedentima općeg prava, već je ustanovljeno posebnim odlukama Kancelarovog
suda koji svojim odlukama donosi rješenja koja su pravičnija u novim uvjetima gdje su te
odluke postale precedenti „pravičnog prava“.

5. POJAM SPORTA

Riječ sport potiče od engleske reći disport što znači igra, zabava) . Istu riječ možemo pronaći i
u starofrancuskom jeziku, desport, što također ima značenje igre, zabave. Na početku XIV
vijeka (1306. godine) navedeni izrazi pojavljuju se u novom engleskom rječniku jer su
upotrebljavani u književnosti, a tek u XVII vijeku javljaju se u skraćenom obliku, tj. kao
sport. Stariji oblik riječi sport zadržao se najduže u španjolskom i portugalskom jezičkom
području (de porte) i svoj etimološki korijen vuče iz latinskog jezika. William Shakespeare
upotrebljava izraz sport za igru, zabavu, razonodu. Danas se u mnogim zemljama sportom
nazivaju različite djelatnosti koje su daleko od toga da bi označavale intenzivnije fizičko
vježbanje (šah, filatelija i sl.). Međutim, engleski dramatičar Tomas Kyd (XVI vijek) riječ
sport upotrebljava u užem, određenjem smislu koji se danas najčešće upotrebljava - olimpijski
sportovi. Rječnik francuske Akademije nauka tumači sport na sljedeći način:
„Sve vrste fizičkog vježbanja, igara vještine ili snage, konjske trke, borbe na vodi, lov sa
konjima i psima, gimnastika, mačevanje, automobilizam“.
Francuski pomorski oficir G. Herbert, osnivač „prirodne“ metode u gimnastici, kaže da je
sport „svaka vrsta fizičkog vježbanja ili djelatnosti kojoj je svrha radnja čije izvođenje počiva
na zamisli o borbi s nekim određenim elementom - daljinom, vremenom, preprekom,
materijalnim teškoćama, opasnostima, životinjama, protivnikom i, osim toga, sa samim
sobom“. Osnivač modernih Olimpijskih igara Pjer de Kuberten (Pierre de Coubertin) kaže
„Sport je dobrovoljni i uobičajeni kult intenzivnog mišićnog vježbanja zasnovanog na želji za
napretkom, a koji može da ide i do rizika“. U Prosvetinoj enciklopediji pod pojmom sport

7
podrazumijeva se «“njegovanje tjelesnih sposobnosti, njihovo provjeravanje i dalje
unapređivanje kroz nadmetanje, borbe i igre“
Iz ovih nekoliko primjera vidimo da je teško definirati pojam sporta jer se radi o vrlo širokom
polju fizičkih aktivnosti i djelatnosti na koje se ovaj pojam odnosi. Zato se može konstatirati
da koliko ima autora toliko i definicija sporta. Doduše, većina autora se slaže da se glavno
obilježje sporta sastoji u dobrovoljnoj fizičkoj aktivnosti u obliku kretanja, koje prati igra i
zabava, što doprinosi očuvanju zdravlja i povećanju tjelesnih sposobnosti. Sport, kao
specifičan oblik, odnosno uža oblast fizičkih aktivnosti podrazumijeva:
određeno tjelesno djelovanje,
aktivnosti koje su u funkciji dobrog zdravlja,
individualnu djelatnost pojedinaca u okviru sportskog udruženja ili saveza,
izlaganje opasnostima koje fizičke aktivnosti nose sa sobom,
poštovanje pravila ponašanja (sportska pravila) - fer-play,
upotrebu sportskih rekvizita,
takmičenje gdje se odmjeravaju snage stečenih sportskih rezultata,
postizanje vrhunskih rezultata koji po pravilu donose materijalne koristi (profesionalizam),
entuzijazam, pasioniranost, požrtvovanje (citius, altius, fortius - olimpijski slogan),
zadovoljstvo, razonodu, odmor, zabavu.
Sport se danas smatra veoma raširenim društvenim fenomenom, ali u posljednjih dvadesetak
godina sport je postao jedna od najvećih privrednih grana sa ogromnim obrtom sredstava.

6. PRAVNI ASPEKTI SPORTA

Sportski menadžeri djeluju u pravnom okviru koji stavlja niz ograničenja prilikom donošenja
odluka. Za razumjevanije pravnih pretpostavki sportskog menadžmenta važno je razlikovanje:
sportske regulative i sportskog prava.
Sportska regulativa obuhvata sve norme kojima upravljačke hijerarhije propisuju ponašanje
sportaša , trenera i menadžera. Prema Alaphilippe-u sport je hiper regulirana oblast ljudskih
aktivnosti. Sportsko pravo obuhvata sve norme kojima država regulira društvene odnose u
sportu. Pravne norme su pravila ponašanja - društveni zakoni propisani od strane
zakonodavne vlasti. Za razliku od moralnih, običajnih, religijskih, tehničkih normi, pravne
imaju:
1) Dispoziciju tj. pravilo ponašanja: imperativno ili dispozitivno (granica ponašanja, izbor
drugog načina ponašanja);

8
 2) Sankciju tj. ponašanje drugih subjekata prema prekršiocu dispozicije - nagrađivanje ili
kažnjavanje (pravna norma).

Sadašnja faza postsocijalističkog upravljanja sportom odlikuje se dezorijentacijom države na

ovom planu, uvođenjem tržišta, stvaranjem novih vlasničkih odnosa.
Radni odnosi u sportu -reguliranje odnosa poslodavaca i zaposlenih u sportu. Raste značaj
ekonomskih i socijalnih prava u sportu - socijalno osiguranje, rad i sloboda izbora rada,
pravični uvijete rada, jednaka plata za jednak rad. Zakonodavci najčešće usklađuju radno-
pravne norme sa sportskom regulativom.
Pravno reguliranje kupo-prodaje (transakcije) za novac ili na kredit; uključuje garancije za
prodati robu. Pregovarački instrumenti su komercijalni papiri koji mogu da se prenose između
pojedinaca i poduzeća . Ovakvi instrumenti-papiri su pravno važeći ukoliko su u pismenom
obliku i ako:
imaju potpis davaoca i primaoca ,sadrže bez uvjetno obećanje ili naredbu da se plati neka
suma novca , da su naplative momentalno ili u utvrđenom vremenu ,da su naplative po nalogu
ili od strane donosioca.
Čekovi, priznanice i druge vrste komercijalnih papira mogu da se prenesu drugom licu ako
primalac novca (remitent) stavi potpis na poleđini instrumenta, što se naziva naređenje
(endorsement).
Pravo svojine se može odnositi na fizičke stvari, na neopipljivu ličnu svojinu (dokumenti,
instrumenti plaćanja, hipoteke i sl.) i na realnu svojinu formaliziranu u statusu (pravnom
naslovu) vlasnika nepokretnosti.

Pravo službenosti (bailment) reguliranje zakupa u kom slučaju ustupljena stvar donosi
plodove, ili najma u kom slučaju stvar ne donosi plodove nego se koristi njena upotrebna
vrjednost . Lice koje preuzima pozajmljenu ili unajmljenu stvar, obavezna je da istu vrati
uključujući nadoknadu za eventualni kvar.

Pravo agencije - zastupništva, u kojem je nalogodavac lice koje želi da obavi nešto a agent je
zastupnik koji djeluje u interesu nalogodavca. U pravnom smislu sve firme obavljaju svoje
poslove posredstvom različitih agenata kakvi su partneri, direktori, službenici korporacije i
prodavačko osoblje.

Pravo bankrota regulira situaciju u kojoj firma nije u stanju da plaća svoje financijske
obaveze. U takvom slučaju moguća su dva rešenja:
1) sanacioni plan (isplata dugova u roku od 3 do 5 godina) ili
2) likvidacijski plan (podjela fondova bankrotirane firme među potražiocima).

9
Sport je proces u kojem stručni kadar, prvenstveno treneri i menadžeri, svakodnevno dolaze u
rizične situacije da budu i složeni sudskim parnicama i da budu osuđeni za prekršaje pa i za
krivičnu odgovornost. Nemarnost i nehat je glavni izvor takvih nepoželjnih pravnih
posljedica. Nemarnost - zanemarivanje pravnih dužnosti dovodi trenere u niz rizičnih
situacija.
Nadzor - treneri su obavezni za prate i kontroliraju niz parametara važnih za ostvarivanje
programiranih trenažnih aktivnosti sportaša: opterećenje, ishrana, i sl. Ukoliko ovu dužnost
zanemare ili obavljaju sa nedovoljnim znanjem, svaki incident povlači pravnu odgovornost u
skladu sa odštetnim pravom;
Planiranje - menadžer i treneri su po svojoj funkciji odgovorni za planiranje redoslijed
aktivnosti i oporavka, putovanja, smještaja i dr.;
planovi su dokumenti koji mogu da preciziraju pravnu odgovornost i smanje rizik (pravni i
poslovni);
Opominjanje na rizike aktivnosti - pre uključivanja sportaša i vježbaća u neku fizičku
aktivnost, trener je dužan da upozna svakog pojedinca sa mogućim rizicima, povredama,
deformacijama u razvoju mladih sportaša i dr .;o tome treba da postoji pismeni dokument koji
sud priznaje;
Stvaranje sigurnog okruženja - programiranje svake aktivnosti u sportu - treniranja, rekreacije
i sl. - mora da uključi posebni pregled kritičnih dijelova cjelokupnog procesa takve
aktivnosti, da predvidi okolnosti u kojima može da dođe do incidenata, i da osigura sredstva i
ljude koji otklanjaju (svode na minimum) mogućnost takvih incidenata; neophodno je
predvidjeti da se eventualne nepredviđeni incidenti "prevale" na isporučioce sprava, opreme i
sl. (u skladu sa produktnom odgovornošću);
Procjena i selekcija sportaša i klijenata radi predodređivanja povreda i nesposobnosti - ovakvu
klasifikaciju i selekciju treneri poduzimaju da bi otklonili pravne posljedice predviđenih
povreda i incidenata koji nastaju uslijed preforsiranja i fizičkih aktivnosti pojedinaca koji
objektivno nisu sposobni za vježbanje i trening visokog nivoa opterećenja, intenzivnosti i sl.;
ljekarski pregledi i dokumentacija o stanju zdravlja i sposobnostima budućih vježbaća i
sportaša, kao i dokumentacija o tome da je svaki pojedinac o tome obavješten i upozoren je
neophodna radi eventualnih sudskih parnica;
Grupiranje i izjednačavanje učesnika/ aktivista - odgovornost zbog nehata je moguća ukoliko
treneri ne izvrše odgovarajuće grupiranje vježbaća po srodnim kategorijama (po starosti,
antropomotoričkim karakteristikama, vještini, anksioznosti i sl.);
Prva pomoć i hitna medicinska procedura - klub treba da propiše proceduru i odgovornosti
zaduženih lica (trenera, ljekara, portira i sl.) i da se, u slučaju nastupanja incidenta, sačini
zapisnik, eventualno snimi, kako bi se pred sudom mogle dokumentirati stvarne odgovornosti
zaduženih lica (inače odgovornost pada na neposrednog rukovodioca trenažnog procesa -
trenera, ili ljekara ako je prisutan);
Prava igrača, sudaca i gledalaca - trener i menadžer treba da razrade planove aktivnosti
tokom sportskih priredbi/ takmičenja u kojima će predvidjeti moguće incidente za koje mogu
da odgovaraju zbog nehata;

10
Čuvanje podataka, prijevoz i osiguranje - za sve kritične/ rizične aktivnosti neophodno je
osigurati dokumentaciju (pisane podatke, fotografije i sl.); prilikom organiziranja prijevoza /
transporta sportaša , prateće opreme i sl. neophodno je uzeti u obzir pravni aspekt (propise o
odgovornosti prijevoznika i sl.) uključujući posebno osiguranje.

7. PRAVNI AKTI SPORTSKI ORGANIZACIJA

Da bi sportska organizacija mogla da funkcionare, odnosno da bi se mogla osnovati, ona mora

zadovoljiti minimum zakonske regulative. Uobičajeno je da zakonodavac taksativno navede
osnovne pravne akte koje svaka sportska organizacija treba da ima prilikom svog osnivanja,
odnosno u toku svog rada.

Statut

Statut je najviši pravni akt svake sportske organizacije. Njega odnosi najviši organ svake
sportske organizacije - skupština. Pojednostavljeno rečeno, na mikro nivou statut je ustav
svakog registriranog pravnog subjekta. Kako svi znamo da je ustav najviši pravni akt jedne
države, onda je usporedba statuta sa ustavom sasvim realno. Naime, statut je najviši pravni
akt svakog registriranog pravnog lica, a samim tim i sportske organizacije. Dakle, prema
statutu usklađuju se svi opšti akti jedne sportske organizacije. Naravno, sam statut mora biti
usklađen sa pozitivnim zakonskim propisima koji važe za oblast u kojoj registrirano pravno
lice djeluje.
U sportu to znači da statut sportske organizacije mora biti usklađen sa Zakonom o sportu,
Zakonom o društvenim organizacijama i sa prethodnim statutom (ukoliko se radi o sportskoj
organizaciji koja mijenja svoj dosadašnji statut, odnosno usklađuje ga sa pozitivnim
zakonskim propisima i Statutom sportskog Saveza kojemu pripada). Kako su gotovo sve
sportske organizacije udružene u sportske asocijacije, odnosno saveze na nacionalnom i na
međunarodnom nivou, potrebno je da statuti sportskih organizacija i saveza budu usklađeni
statutima međunarodnih sportskih saveza (npr. FIFA, UEFA, FIBA i dr.).
Statut sadrži:
preambulu,
opšte ili osnovne odredbe,
ciljeve i zadatke,
načela uređenja,
članove osnivača,
nadležnost,

11
upravljanje i rukovođenja,
organe sportske organizacije,
opšte akte sportske organizacije,
financiranje,
rješavanje sporova,
priznanja i nagrade,
stručnu službu,
ostala pitanja o djelatnosti,
prestanak rada,
prelazne i završne odredbe.

Svaki statut sportske organizacije mora sadržavati preambulu ili, pojednostavljeno rečeno,
tekst u kojem se navodi na osnovu kojih članova postojećih zakona se donosi statut sportske
organizacije i u skladu sa kojim statutima međunarodnih organizacija je isti donijet. Ostali
nabrojani sadržaji statuta na precizan i jednostavan način normiraju ciljeve, način i djelovanje
sportske organizacije. Svaka dalja razrada sadržaja sportske organizacije u statutu normira se
opštim i pojedinačnim aktima sportske organizacije. Opštim i pojedinačnim aktima se na
detaljan i precizan način normira djelovanje cjelokupne sportske organizacije.

Ostala opća pravna akta

Osim statuta, sportske organizacije imaju i primjenjuju sljedeća opšta pravna akta:
kolektivni ugovor,
pojedinačni ugovor,
pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta,
ugovor o radu,
pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti,
metodologija za vrjednovanje poslova radnog mjesta,
program uvođenja ekonomsko-organizacionih promjena radi unapređenja ekonomije
poslovanja,
kriterijima za utvrđivanje viška zaposlenih,
program rješavanja viška zaposlenih,
pravilnik o zaštiti na radu,

12
pravilnik o rješavanju stambenih potreba zaposlenih.

Pojedinačna akta

Pojedinačna akta su:

prijava o slobodnom radnom mjestu,
odluka o izboru kandidata po objavljenom oglasu,
izvještaj o izvršenom izboru za popunjavanje slobodnog radnog mjesta,
ugovor o radu,
ugovor o radu van prostorija poslodavca,
odluka o obrazovanju komisije za praćenje i ocjenu probnog rada,
izvještaj o rezultatima probnog rada,
izvještaj o raspoređivanju zaposlenog u toku rada,
odluka o privremenom raspoređivanju zaposlenog u toku rada,
odluka o raspoređivanju invalida rada,
sporazum o preuzimanju zaposlenog na rad kod drugog poslodavca,
odluka o uvođenju radnog vremena kraćeg od punog radnog vremena,
sporazum poslodavca o radu zaposlenog sa nepunim radnim vremenom,
odluka o prekovremenom radu,
plan korištenja godišnjeg odmora,
odluka o plaćenom odsustvu sa rada,
odluka o neplaćenom odsustvu sa rada,
odluka o porodiljskom odsustvu i odsustvu radi njege djeteta,
prijava o povredi radne obaveze,
zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka,
odluka o pokretanju disciplinskog postupka,
odluka o izricanju mjere novčana kazna,
odluka o izricanju mjere prestanka radnog odnosa,
prigovor na odluku o izrečenoj mjeri prestanka radnog odnosa,
zahtjev za pokretanje postupka za naknadu štete,

13
odluka o pokretanju postupka za utvrđivanje materijalne odgovornosti zaposlenog,
sporazum o prestanku radnog odnosa,
otkaz ugovora o radu od strane zaposlenog,
odluka o prestanku radnog odnosa,
prestanak radnog odnosa zbog odbijanja rada na radnom mjestu na koje je raspoređen,
ugovor o volonterskom radu,
ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, ugovor o djelu.

14
 8. ZAKLJUČAK

U ovom su radu autori analizirali sportsko pravne akte u Republici Hrvatskoj, ponajprije
Zakon
o sportu te one Hrvatskoga olimpijskog odbora (HOO) kao krovne sportske institucije u
državi
te zajedno s njima neke međunarodne akte na kojima se ti hrvatski zasnivaju –
Međunarodnoga
olimpijskog odbora (IOC) i Saveza olimpijskih i neolimpijskih međunarodnih sportskih
saveza
(GAISF), kako bi ustanovili kako oni definiraju sport. Nakon što je analiza pokazala da u
Sportsko pravnim odredbama (osim Europske sportske povelje kao soft lawa) ne postoji
eksplicitna definicija niti jasno određenje sporta, okrenuli su se filozofiji sporta i literaturi
koju
je iznjedrila posvećenu ovoj tematici.
Izdvojili su četiri esencijalne odrednice sporta ili kriterija za određivanje što je sport te iznijeli
prijedlog eksplicitnoga integriranja tih kriterija u pravne norme, posebice za prosudbe i
odluke
o dodjeljivanju statusa sporta različitim ljudskim aktivnostima. Takvo bi interdisciplinarno
rješenje donijelo dobrobit i pravu i sportu u zajedničkoj sprezi.

15
 9 . LITERATURA

- AGGERHOLM, Kenneth. 2016. „On practising in sport: towards an ascetological

understanding of sport“. Journal of the Philosophy of Sport, vol. 43/3:350–364.
DOI: https://doi.org/10.1080/00948705.2016.1159917
- BORGE, Steffen. 2020. „What Is Sport?“. Sport, Ethics and Philosophy, 1–23.
DOI: https://doi.org/10.1080/17511321.2020.1760922
- CLAUSEN, Josephine i Emtmanuel BAYLE. 2018. „Hein Verbruggen, bringing a
corporate mentality to the governance of the sport“. U Global sport leaders: a
biographical analysis of international sport management, ur. Emmanuel Bayle i
Patrick Clastres. Cham: Springer International Publishing – Palgrave Macmillan, 243–
273.

- DAVIS, Paul. 2007. „A consideration of the normative status of skill in the purposive
sports“. Sport, Ethics and Philosophy, vol. 1/1:22–32.
DOI: https://doi.org/10.1080/17511320601142969
- DUNNING, Eric. 1999. Sport Matters. Sociological studies of sport, violence and
civilization. London: Routledge.
- EKDAHL, David i Sussane RAVN. 2019. „Embodied involvement in virtual worlds:
the case of eSports practitioners“. Sport, Ethics and Philosophy, vol. 13/2:132–144.
DOI: https://doi.org/10.1080/17511321.2018.1475418
- FRALEIGH, Warren P. 1973. „On Weiss on records and on the significance of
athletic records“. U The philosophy of sport. A collection of original essays, ur.
Robert Osterhoudt. Spriengfield, IL: Charles S. Thomas Publisher, 29–39. Stud.
ethnol. Croat., vol. 32, str. 155–181, Zagreb, 2020. Nedić, Škerbić: Definiranje sporta
u hrvatskim i međunarodnim pravnim aktima 177
- FRALEIGH, Warren. 1984. Right Actions in Sport. Ethics for Contestants.
Champaign, IL: Human Kinetics.
- GERBER, Ellen W., ur. 1972. Sport and the body. A philosophical symposium.
Philadelphia: Lea & Febiger.
- GRUPE, Ommo. 1994. „Sport and culture – The culture of sport“. International
Journal of Physical Education, vol. 31/2:15–26.

16
- HUMS, Mary A. i Joanne C. MACLEAN. 2013. Governance and policy in sport
organizations. 3rd ed. London – New York: Routledge.
- VAN HILVOORDE, Ivo. 2016. „Sport and play in a digital world“. Sport, Ethics and
Philosophy, vol. 10/1:1–4. DOI: https://doi.org/10.1080/17511321.2016.1171252
- JAGODIC, Tone i Zlatko MATEŠA. 2017. „The autonomy of a National olympic
committee and the relation with different legals subjects and athletes“. Zbornik radova
Pravnog fakulteta u Splitu, vol. 54/2:373–396. DOI: https://doi.org/10.31141/zrpfs.
2017.54.124.373
- JENNY, Seth E., R. Douglas MANNING, Margaret C. KEIPER i Tracy W. OLRICH.
2017. „Virtual(ly) athletes: where eSports fit within the definition of ‘sport’“. Quest,
vol. 69/1:1–18. DOI: https://doi.org/10.1080/00336297.2016.1144517
- JIRÁSEK, Ivo i Geoffery ZAIN KOHE. 2015. „Readjusting our sporting sites/sight:
sportification and the theatricality of social life“. Sport, Ethics and Philosophy, vol.
9/3:257–270. DOI: https://doi.org/10.1080/17511321.2015.1065433
- KAČER, Hrvoje, ur. 2009. (Uvod u) športsko pravo. Zagreb: Inženjerski biro.
- KAČER, Hrvoje, ur. 2018. Sportsko pravo. Split: Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu.
- KAČER, Hrvoje, Ante PERKUŠIĆ i Blanka IVANČIĆ-KAČER. 2012. „Postoji li u
Republici Hrvatskoj (kvalitetno) sportsko pravo“. Zbornik radova Pravnog fakulteta u
Splitu, vol. 49/4:727–740. https://hrcak.srce.hr/94363
- KRETCHMAR, R. Scott 1975. „From test to contest: an analysis of two kinds of
counterpoint in sport“. Journal of the Philosophy of Sport, vol. 2/1:23–30. DOI:
https://doi.org/ 10.1080/00948705.1975.10654094
- KRETCHMAR, Scott R. 1997. „Philosophy of sport“. U The history of exercise and
sport science, ur. J. D. Massengale i R. A. Swanson. Champaign, IL: Human Kinetics,
181–201.
- KRETCHMAR, Scott i Tim ELCOMBE. 2007. „In defense of competition and
winning: revisiting athletic tests and contests“. U Ethics in sport, ur. William J.
Morgan. Champaign, IL: Human Kinetics, 181–194.
- KRETCHMAR, Scott. 2012. „Competition, Redemption, Hope”. Journal of the
Philosophy of Sport, vol. 39/1:101–116. DOI:
https://doi.org/10.1080/00948705.2012.675072
- MACINTYRE, Alasdair. 2002. Za vrlinom. Studija o teoriji morala. Zagreb: KruZak.
- MCBRIDE, Frank. 1979. „A Critique of Mr. Suits' Definition of Game Playing”.
Journal of the Philosophy of Sport, vol. 6/1:59–65. DOI:
https://doi.org/10.1080/00948705. 1979.10654151
- MCFEE, Graham. 2004. Sport, Rules and Values. Philosophical Investigations into the
Nature of Sport. London i New York: Routledge.
- MCNAMEE, Michael J. 2008. Sports, Virtues and Vices: Morality Plays. London –
New York: Routledge.
- MORGAN, William J. 1987. „The Logical Incompatibility Thesis and Rules: A
Reconsideration of Formalism as an Account of Games”. Journal of the Philosophy of
Sport, vol. 14/1:1–20. DOI: https://doi.org/10.1080/00948705.1987.9714447
- MORGAN, William J. 1994. Leftiest Theories in Sport. A Critique and
Reconstruction. Urbana – Chicago: University of Illinois Press.
- MORGAN, William J. 2012. „Broad internalism, deep conventions, moral
entrepreneurs, and sport”. Journal of the Philosophy of Sport, vol. 39/1:65–100. DOI:
https://doi.org/ 10.1080/00948705.2012.675069
17
- PARRY, Jim. 2018. „E-sports are not sports“. Sport, Ethics and Philosophy, vol.
13/1:3–18. DOI: https://doi.org/10.1080/17511321.2018.1489419
- REID, Heather L. 2017. „Defining Olympic sport“. U Defining sport: conceptions and
borderlines, ur. Shawn E. Klein. Lanham – Boulder – New York – London: Lexington
Books, 65–78.
- RUSSELL, John S. 1999. „Are rules all an umpire has to work with?“. Journal of the
Philosophy of Sport, vol. 26/1:27–49. DOI: https://doi.org/10.1080/00948705.19
99.9714577
- SIMON, Robert L. 2000. „Internalism and internal values in sport“. Journal of the
Philosophy of Sport, vol. 27/1:1–16. DOI:
https://doi.org/10.1080/00948705.2000.9714586
- SIMON, Robert L. 2010. Fair play. The ethics of sport. Boulder, CO: Westview Press.
- SUITS, Bernard. 1967. „What is a game?“. Philosophy of Science, vol. 34/2:148–156.
DOI: https://doi.org/10.1086/288138
- SUITS, Bernard H. 1973. „The elements of sport“. U The philosophy of sport: a
collection of essays, ur. Robert Osterhoudt. Springfield IL: Charles S. Thomas, 48–64.
- SUITS, Bernard H. 1977. „Words on play“. Journal of the Philosophy of Sport, vol.
4/1:117–131. DOI: https://doi.org/10.1080/00948705.1977.10654132
- SUITS, Bernard Herbert. 1978. The grasshopper: games, life and utopia. Toronto:
Toronto University Press.
- SUITS, Bernard H. 1988. „Tricky triad: games, play, and sport“. Journal of the
Philosophy of Sport, vol. 15/1:1–9. DOI:
https://doi.org/10.1080/00948705.1988.9714457
- ŠKERBIĆ, Matija Mato. 2019. Etika sporta Williama Johna Morgana. Doktorska
disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/ eprint/11557
- TORRES, Cesar R., ur. 2014. Bloomsbury Companion to Philosophy of Sport.
London – New York – New Delhi – Sydney: Bloomsbury.
- VRBAN, Duško. 2003. Država i pravo. Zagreb: Golden marketing. WEISS, Paul.
1967. Sport: A Philosophic Inquiry. Carbondale: Southern Illinois University Press

18