INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK U

TRAVNIKU
EKONOMSKI FAKULTET TRAVNIK U TRAVNIKU

PRAVNA LICA, PRIVREDNA DRUŠTVA I PRAVNA

FORMA PRIVREDNIH DRUŠTAVA

SEMINARSKI RAD

Predmet:
Analiza poslovanja preduzeća

Mentor: Student:
Doc.dr. Ahmić Azra Ajša Maslo Broj indeksa: E-37/21

Travnik, 2023
SADRŽAJ

UVOD...............................................................................................................................................3
1. Pravna lica.................................................................................................................................4
1.1. Pravna i poslovna sposobnost pravnih lica........................................................................5
2. Privredna društva.......................................................................................................................6
2.1. Osnovna obilježja individualizacije privrednih društava....................................................7
2.2. Zakonsko određenje i osnovni elementi privrednih društava..............................................9
3. Pravna forma privrednih društava.............................................................................................9
3.1. Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću/ortačko društvo...........................10
3.2. Komanditno društvo........................................................................................................12
3.3. Komanditno društvo na dionice.......................................................................................13
3.3.1. Organi upravljanja komanditnog društva na dionice................................................14
3.3.2. Učešće u dobiti i snošenje rizika..............................................................................14
3.4. Dioničko/akcionarsko društvo.........................................................................................15
3.4.1. Karakteristike dioničkog društva.............................................................................15
3.4.2. Osnivački akti i osnivanje dioničkog društva...........................................................16
3.4.3. Osnovni kapital i povećanje osnovnog kapitala dioničko društva............................17
3.4.4. Osnivačka skupština dioničkog društva...................................................................19
3.4.5. Upravljanje dioničkim društvom.............................................................................20
3.5. Društvo sa ograničenom odgovornošću...........................................................................21
3.5.1. Osnivački akt i ugovor članova društva...................................................................22
3.5.2. Osnivanje društva sa ograničenom odgovornošću...................................................23
3.5.3. Statut društva sa ograničenom odgovornošću, interno i eksterno raspolaganje
udjelima članova društva sa ograničenom odgovornošću........................................................23
3.5.4. Prestanak članstva, promjena oblika i prestanak društva sa ograničenom
odgovornošću..........................................................................................................................24
ZAKLJUČAK.................................................................................................................................25
LITERATURA................................................................................................................................26

2
UVOD

U seminarskom radu iz predmeta Analiza poslovanja preduzeća ćemo vidjeti šta su

to pravna lica, privredna društva te koja je to pravna forma privrednih društava. Ova tema
ima veliki spektar mogućnosti obrade i razrade teme, te će se student potruditi da odgovori
na sva pitanja što je bolje moguće i s tim da ne pogriješi u tematici. Pravo i ekomomija su
povezane nauke i jedna bez druge ne funkcionišu.

U prvom dijelu seminarskom rada govori se o pravnim licima koja predstavljaju

kolektiv ljudi, odnosno organizacija ili udruženje kojem je pravni poredak priznao pravni
subjektivitet tj. svojstvo subjekta u pravu te da ona mogu imati pravnu i poslovnu
sposobnost. Nakon toga ćemo obradili naredni dio teme a to su prvivredna društva. Prema
definiciji za društvo kažemo da je to pravno lice koje samostalno obavlja privrednu
djelatnost radi sticanja dobiti. Osnovna obilježja individualizacije privrednih društava su:
firma ili naziv privrednog društva, matični broj, djelatnost, sjedište, poslovne knjige, opšti
akti i sudski registar.

U drugom dijelu seminarskog rada biće objašnjene dvije klasifikacije privrednih

društava, a to je zapravo pravna forma privrednih društava, to su: društva lica i društva
kapitala. Kod društva lica između članova društva postoje odnosi povjerenja, poznanstva
ili rodbinske veze dok kod društva kapitala dominira kapital, a ne lična svojstva. U društva
lica ubrajamo: društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću ili javno trgovačko
društvo i komanditno društvo. U društva kapitala ubrajamo: dioničko društvo i društvo sa
ograničenom odgovornošću. Komanditno društvo na dionice je specifičan oblik privrednih
drušava koje ima karakteristike i društva lica i društva kapitala.

Treći dio seminarskog rada jeste završetak. On će predstaviti zaključak kao i utiske
studenta, rezultate istraživanja te literaturu koja je upotrijebljena prlikom izrade ovog
seminarskog rada.

3
 1. Pravna lica

Pravnom osobom smatra se kolektiv ljudi, odnosno organizacija ili udruženje

kojem je pravni poredak priznao pravni subjektivitet tj. svojstvo subjekta u pravu. Prema
tome, svaki kolektiv fizičkih osoba ne dovodi sam po sebi do stvanja pravne osobe (npr.
student u učionici na predavanju, navijači na utakmici, sudionici skupa i s1.). Postat će
pravna osoba samo onaj kolektiv fizičkih osoba kome je pravni poredak na određeni način
priznao to svojstvo. Zato se i kaže da je pravna osoba društvena tvorevina nastala kao
posljedica društvenih potreba.

Pojedini društveni zadaci ne mogu se ostvariti angažiranjem fizičkih osoba, kao

pojedinca, nego je nužno njihovo udruživanje kako bi ih zajedničkim snagama ostvarili. U
razvijenim društvima sve je više ovakvih zadataka, pa dosljedno ovome i sve veći broj
pravnih osoba. Ovakve tendencije se osjećaju i u našem društvu, kao jednom dosta
složenom i razvijenom društvu.Pravna osoba se pojavljuje kao pravni subjekt sa posebnom
pravnom sposobnošću. Za ova lica kao pravne subjekte postoje u pravilu posebni zakoni
koji uređuju postupke nastanka, ponašanja, promjene i prestanka tih osoba.

Također društveno političke zajednice kao što su općina, kanton, država, itd., su
pravne osobe koje nazivamo pravne osobe javnog prava. Pravne osobe javnog prava su ne
samo nositelji javnog prava i obaveza, nego su i vrlo često i subjekti privatnog prava.
Država ima pravo na ubiranje poreza i tada vrši ovlasti iz javnog prava, ali država može
također uzimati kredite, stjecati vlasništvo na pokretnim i nepokretnim stvarima, sklapati
ugovore te na taj način biti subjekt privatnog prava.

Uslovi koje je potrebno ispuniti da bi nastala pravna osoba su1:

 postojanje organizacijskog jedinstva (da postoji određena organizacija toga
kolektiva) fizičkih osoba,
 da ima svoju posebnu imovinu,
 da su i zadaci koje treba taj kolektiv ostvariti u skladu s društvenim
interesima.

Postojanje čvrste organizacije je nužno, jer se na taj način postiže jedinstvo koje
omogućava tome kolektivu da stupa u odnose s drugim subjektima prava i ostvaruje ciljeve
i zadatke radi kojih je i osnovano. Organizacija se ogleda u postojanju određenih organa s
njihovom nadležnošću. Preko određenog svog organa pravna osoba stupa u odnose s
drugom osobom. Bez posjedovanja posebne imovine pravna osoba ne bi mogla stupiti ,u
građanskopravne odnose s drugim osobama, ne bi mogla preuzeti građanskopravne obveze.

1
Bikić, E., Brkić, A., i dr.: Osnove građanskog, obligacionog i poslovnog prava, Univerzitet u Zenici, 2011.

4
 Imovinu pravne osobe ne treba identificirati s imovinom njezinih članova, tj.
imovina pravne osobe nije u isto vrijeme i imovina njezinih članova. Članovi pravne osobe
i dalje imaju svoju posebnu imovinu, svaki svoju imovinu. Samo ona djelatnost koja je u
skladu s društvenim interesima, odnosno koja ne vrijeđa društvene interese, može se
odobriti od strane pravnog poretka da se i obavlja. Ova djelatnost ne mora biti isključivo
ekonomske prirode (npr. udruženje književnika, sportska udruženja;i s1.).

Pravne osobe po našem pravu nastaju na tri načina, i to:

1. na osnovi administrativnog akta,
2. na osnovi registracije, i
3. na osnovi odobrenja (suglasnosti).

1.1. Pravna i poslovna sposobnost pravnih lica

Pravna sposobnost je sposobnost jedne osobe da bude nositelj prava iz pravnog

odnosa. Prema tome, pravna sposobnost se poklapa s pojmom pravnog subjektiviteta, sa
sposobnošću jedne osobe da bude subjekt u pravu. Jer, samo one osobe koje pravni
poredak priznaje subjektima u pravu mogu biti nositelji prava i obveza iz pravnog odnosa.
Kome nije priznat pravni subjektivitet, taj se ne može ni pojaviti kao subjekt pravnog
odnosa. Sukladno ovome, pravno sposobnom smatramo svaku fizičku i pravnu osobu, jer
im pravni poredak priznaje pravni subjektivitet. Fizička osoba pravnu subjektivnost stječe
trenutkom rođenja, a pravna osoba trenutkom svakoga nastanka. Prestankom postojanja
fizičke i pravne osobe prestaje i njihova pravna sposobnost.

Atributi pravne sposobnosti su neotuđivost i neprenosivost. Nju subjekt ne može od

sebe otuđivati, odnosno ne može je prenositi na drugoga. Prema tome, ona ne može biti
smanjena ni povećana voljom subjekta. Samo zakon može izmijeniti opseg pravne
sposobnosti jednog subjekta. Međutim, pravne osobe mogu biti nositelji samo onih prava i
obveza koje su u skladu s ciljevima i zadacima radi kojih oni i postoje. Obim pravne
sposobnosti pravne osobe naznačen je u njezinom stalutu (pravilima). Prema tome pravne
osobe mogu tokom svog postojanja mijenjeti obim pravne sposobnosti, dok fizičke osobe
ne mogu.

Poslovna sposobnost je sposobnost jedne osobe da svojim svjesnim radnjama

stječe i ostvaruje prava i obveze. Znači, poslovna sposobnost je zapravo sposobnost jedne
osobe da neposredno vrši realizaciju svoje pravne sposobnosti. Svaka osoba koja ima
pravnu sposobnost nema i poslovnu sposobnost, ali se bez pravne sposobnosti ne može
steći poslovna sposobnost.

5
 Poslovna sposobnost se priznaje svim pravnim osobama, jer bez nje ne bi mogli
sudjelovati u prometu, ne bi mogli postizati ciljeve i zadatke, radi čijega ostvarenja su i
osnovani. Kao što opseg njihove pravne sposobnosti zavisi od ciljeva i zadataka radi čijeg
stvarenja su i osnovani, tako je isto i opseg njihove poslovne sposobnosti u zavisnosti od
navedenog. Radi ovoga se njihova poslovna sposobnost naziva specijalnom poslovnom
sposobnosti. Pravna osoba svoju poslovnu sposobnost ostvaruje posredstvom, odnosno
preko svojih organa. Koji će organi istupiti uime pravne osobe, predstavljati je, određuje se
ili zakonom ili statutom pravne osobe.

2. Privredna društva

Privredno (trgovačko) društvo je poslovni subjekt sa statusom pravnog lica koji

samostalno obavlja djelatnost proizvodnje, prodaje i vršenja usluga na tržištu s ciljem
stjecanja dobiti2. Svaki član društva po pravilu, unosi određeni udio (ulog) čiji zbir čini
osnovnu glavnicu ili kapital društva. Ostvarena dobit ili gubitak se dijeli prema pravilima
ili statutu. No, bez obzira da li se pod subjektima poslovanja podrazmijeva korporacija,
kompanija, društvo, preduzeće ili firma bitno je da su u pitanju pravna lica kao
organizovani kolektivi ljudi koji ostvaruju dozvoljenu djelatnost, odnosno cilj i kojima je
pravnim poretkom priznato svojstvo subjekta prava, kao sposobnosti da budu nosioci
prava, obaveza i odgovornosti.

Zakonski elementi privrednog društva su:

 svojstvo pravnog lica,
 ugovorna tvorevina - nastaje na temelju ugovora (izuzev kada je
jedan osnivač),
 nastaje udruživanjem kapitala osnivača,
 samostalno obavlja registrovanu djelatnost,
 privredno društvo je profitna organizacija sa imovinskopravnom
odgovornošću - za obaveze nastale u pravnom prometu društvo
odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

Ugovor o osnivanju je osnivački akt, koji ima pismenu formu (ad solemnitatem).
Kod jednočlanih društava osnivački akt je odluka o osnivanju društva. Svojstvo pravnog
lica (pravnu sposobnost) se stječe upisom u registar društava. Pravni subjektivitet društva
znači da društvo može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obaveze, može biti
vlasnik imovine (pokretne, nepokretne stvari i prava), može tužiti i biti tuženo (imati
aktivnu i pasivnu legitimaciju).

2
Rizvanović, E.: Poslovno pravo – osnivanje, natjecanje, prestanak poslovnih subjekata, Privredna štampa
doo, Sarajevo, 2013, str. 41

6
 Pravna sposobnost privrednog društva u našem pravu se ispoljava kroz:
- čvrstu i trajnu organizaciju,
- cilj osnivanja (da nije u suprotnosti sa pravnim poretkom),
- samostalnost nastupa u pravnom prometu, te
- stjecanje obaveza u svoje ime i za svoj račun (odvojeno od članova
društva).

Izuzetno, društvo može nastupati kao komisionar (u svoje ime a za tuđi račun), ili
kao zastupnik (u tuđe ime i za tuđi račun). Društvo ima svoju posebnu imovinu, odvojenu
od imovine članova društva. Privredna društva u našem pravnom sistemu mogu osnovati
domaća i strana, fizička i pravna lica. Važi načelo slobodnog osnivanja i tržišnog
poslovanja. Osim toga, u našem pravu prihvaćeno je načelo zatvorenog broja
pravnoorganizacionih oblika privrednih društava (numerus clausus).

2.1. Osnovna obilježja individualizacije privrednih društava

Osnovna obilježja individualizacije privrednih društava su3:

1. Firma ili naziv privrednog društva;
2. Matični broj;
3. Djelatnost;
4. Sjedište;
5. Poslovne knjige;
6. Opšti akti; i
7. Sudski registar.

Ime pod kojim privredno duštvo posluje je firma. Ona predstavlja skup
individulnih obilježja pod kojim jedan poslovni subjekt preuzima prava i obaveze u
pravnom prometu. Privredno društvo može imati samo jedno ime – firmu pod kojom
posluje, pojavljuje se na tržištu, ostvaruje određena prava i snosi odgovornosti.

Matični broj je broj pod kojim se privredno društvo vodi kod nadležnog organa za
statistiku. Ovaj broj služi za identifikaciju društva (organizacije) i upisuje se u sudski
registar. Matični broj je značajan i za nastanak jedinstvenih informacionih sistema koji se
formiraju na nivou Bosne i Hercegovine.

Sjedište je mjesto u kome se obavlja djelatnost jednog privrednog društva, a amože

biti i mjesto gdje se nalazi njegova uprava, mjesto gdje je lociran kapital ili mjesto koje je
predviđeno u ugovoru o osnivanju ili statutu. Sjedište ima dva elementa: mjesto i adresu.
Podaci o sjedištu se unose u sudski registar, a mogu se i mijenjati i to odlukom organa
određenog osnivačkim aktom.

3
Bikić, E., Brkić, A., i dr.: Osnove građanskog, obligacionog i poslovnog prava, Univerzitet u Zenici, 2011.,
str. 201

7
 Djelatnost je „ono“ što obavlja privredno društvo radi sticanja dobiti. „Ono“ je skp
aktivnosti vezanih za proizvodnj, promet robe i vršenje usluga. Obavljanje tih aktivnosti je
moguće samo ako je privredno društvo za nju registrovana. Privredno društvo može
obavljati jednu ili više djelatnosti i one mog biti osnovne i sporedne. Ali, registrje se samo
za jednu i/ili više osnovnih djelatnosti, a ne i za sporedne. Djelatnost mora biti definisana u
aktu o osnivanju, ugovoru između društva u osnivanju i osnivača, te statutu. Mogu se
zaključivati ugovori i obavljati drugi poslovi prometa robe i usluga i ako nisu okviru
djelatnosti koja je registrovana za privredno društvo. I takvi ugovori i poslovi će biti
pravno valjani.

Poslovne knjige su javne knjige u koje se unose knjigovodstveni podaci određeni

propisanim kontnim planom. Poslovne knjige regulišu Zakonom o računovodstvu FBiH,
odgovarajućim redbama o kontnom planu i drugim aktima. Poslovne knjige se vode
hronološki u glavnim i pomoćnim knjigama, mogu biti povezane u cjelinu ili se viditi po
sistemu slobodnih listova.

Opštim aktima se na opšti način uređuju ekonomski i drugi odnosi u privrednom

društvu (od međusobnih odnosa osnivača do odnosa radnika). Njima se propisuju bitna
obilježja društva. Kao opšti akti kod nas se pojavljuju: statuti, pravilnici i odluke. Svi ovi
akti su strogo formalni, a njihov sadržaj se utvrđuje zakonom.

Sudski registar je javna knjiga kojom se prezentuju podaci o prvrednim društvima

trećim licima. u ovaj registar se upisuje: osnivanje, organizovanje, povezivanje, prestanak,
statusne promjene i promjene oblika orgganizovanja privrednih društava. Podaci koji se
unose u sudski registar su javni, što znači da su dostupni svima koji su zainteresovani za
uvid, pis ili izdavanje određenih izvoda.

Za upis lica u sudski registar primjenjuju se sljedeća načela:

1. Načelo javnosti,
2. Načelo jedinstvenosti,
3. Načelo zakonitosti,
4. Načelo obaveznosti upisa,
5. Načelo konstitutivnog dejstva
6. Načelo istinitosti,
7. Načelo savjesnosti.

Privredno društvo nema samo jedan interes već pored interesa vlasnika postoje I
interesi poverilaca,zaposlenih,uprave,društva u sociološkom smislu I interes samog
privrednog društva. Interesi privrednog društva ne čine ukopnost svih drugih pojedinačnih
interesa,već su to sui generis interesi.

8
 2.2. Zakonsko određenje i osnovni elementi privrednih društava

Nakon donošenja sistemskih zakona u FBiH i RS BiH, npr Zakona o privatizaciji,

Zakona o vrijednosnim papirima, Zakona o gegistru vrijednosnih papira, Zakona o
bankama, Zakona o drštvima za upravljanje fondovimaa i investicionim fondovima, Zakon
o preduzećima je postao inkompatibilan novoj koncepciji stvaranja slobodnog tržišta, te se
pristupilo izradi, odnosno donošenju novog i modernijeg Zakona o privrednim
društvima4.prilikom donošenja ovog zakona, zakonodavac se opredijelio za naziv „Zakon o
privrednim društvima“. Definicija privrednog društva po ovom zakonu: Društvo je pravno
lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost radi sticanja dobiti.

Osnovni elementi privrednog društva5:

 Ugovor o osnivanju,
 Ulog osnivača,
 Učešće u dobiti članova društva,
 Namjera o formiranju, i
 Stvaranje pravnog subjektiviteta.

3. Pravna forma privrednih društava

Prema Zakonu o privrednim društvima pravne forme privrednih društava mogu biti
društva lica i društva kapitala. Obično se u društva lica uvrštavaju: društvo sa
neograničenom solidarnom odgovornošću (javno trgovačko društvo) i komanditno društvo.
U društvu kapitala dominira interes kapitala te su udjeli u drštvu relativno lako prenosivi i
tu spadaju društvo sa ograničenom odgovornošću i dioničko društvo.

Kod društva lica između članova društva postoje odnosi povjerenja, poznanstva ili
rodbinske veze. Dakle dominiraju lični elementi, kao što je to slučaj sa društvom sa
neograničenom solidarnom odgovornošću i komanditnim društvom. Imovina društva je
samostalna i odvojena od imovine članova društva (osnivača). Društva za obaveze
odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, ali i članovi odgovaraju neograničeno
solidarno za obaveze društva. Međutim, društvo nikada ne odgovara za obaveze svojih
članova.

4
Trifković, M. i dr.: Poslovno pravo – uvod u pravo, osnovi obligacija i privredna društva, Sarajevo, 2014.,
str. 138
5
https://www.paragraf.ba/propisi/fbih/zakon-o-privrednim-drustvima.html Datum pristupa: 29.03.2023.

9
 Kod društva kapitala (dioničko društvo i društvo sa ograničenom odgovornošću)
dominira kapital, a ne lična svojstva. Imovina društva je odvojena od imovine članova.
Društvo kapitala za obaveze stvorene u prometu ima potpunu odgovornost, što znači da
neposredno odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Članovi društva ne odgovaraju za
obaveze društva, već snose poslovni rizik, i to do iznosa svog uloga. Izuzetno članovi
društva odgovaraju za obaveze društva: kada koriste društvo za ostvarenje ličnog cilja,
kada upravljaju imovinom društva kao svojom imovinom, utječu na smanjenje imovine
društva u svoju korist ili korist trećih lica.

U Republici Srpskoj umjesto termina privredna društva koristi se termin preduzeće,

što je vidljivo iz Zakona o preduzećima RS, po kojem se preduzeća dijele na privredna
društva i javna preduzeća. U kategoriju društava lica spadaju ortačko društvo (u Federaciji
BiH – javno trgovačko društvo) i komanditno društvo. Rješenja u pogledu oblika društva
kapitala su identična: akcionarsko (dioničko) društvo i društvo sa ograničenom
odgovornošću.

3.1. Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću/ortačko

društvo

Zakon definiše društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću (d.n.o.) kao

privredno društvo sa najmanje dva lica koja su neograničeno solidarno odgovorna za
obaveze društva (član 78. ZPD) 6. Drugačije rečeno, društvo sa neograničenom solidarnom
odgovornošću (javno trgovačko društvo) je poslovni subjekt (društvu lica) kod kojeg (gdje)
osnivači odgovaraju neograničeno i solidarno za obaveze društva cjelokupnom svojom
imovinom.

Za njegovo osnivanje potrebno je najmanje dva osnivača (fizička ili pravna lica,
domaća i strana), i po svojim osobinama pogodan je za osnivanje malih (porodičnih)
preduzeća, sa manjim obimom osnivačkog kapitala. Društvo se osniva ugovorom, koji
ujedno predstavlja osnivački akt. Ugovor po pravilu sadrži: podatke o osnivaču, firmu,
sjedište društva, te odredbe o djelatnosti društva.

U pogledu djelatnosti (predmeta poslovanja) ovog društva treba reći da se ovaj

oblik društva ne može osnovati u nekim djelatnostima: bankarski poslovi, osiguranje. Isto
važi i za društvo za upravljanje fondovima, investicijske fondove i sl. Javno trgovačko
društvo posluje pod personalnom firmom. Firma društva mora obavezno sadržavati
skraćenu oznaku (d.n.o.). Svi članovi društva imaju jednake uloge, koji postaju imovina
društva odvojena od imovine njegovih članova.

6
Trifković, M. i dr.: Poslovno pravo – uvod u pravo, osnovi obligacija i privredna društva, Sarajevo, 2014.,
str. 353

10
 Društvom upravljaju članovi društva ravnopravno. Svaki član društva ima pravo i
obavezu voditi poslovanje društva. Vođenje poslovanja (poslovodstvo) može biti
individualno i skupno. Isto važi i za zastupanje - preduzimanje pravnih radnji u ime i za
račun društva, što znači da zastupanje može biti pojedinačno ili skupno (unutar članova
društva), s tim da se može odrediti i lice izvan društva (prokurist) da zastupa društvo.
Društvo se obavezno registruje i po našem pravu, za razliku npr. od germanskog i
anglosaksonskog prava, ima pravnu sposobnost.

U postupku osnivanja i registracije društva (javni registar) primjenjuje se

normativni sistem. Za obaveze društva prema trećim licima odgovara društvo cjelokupnom
svojom imovinom, ali i članovi, što znači da je svaka obaveza ovog društva istovremeno i
obaveza članova društva. Dobit društva se dijeli među članovima na jednake dijelove, s tim
da članovi podjednako snose i poslovni rizik. Po našoj legislativi nije propisan minimum
osnovnog (osnivačkog) kapitala. Osnivački kapital javnog trgovačkog društva se formira iz
uloga članova društva, koji mogu biti u novcu, stvarima, pravima i uslugama. Ulozi, po
pravilu, moraju biti jednake vrijednosti. Osnivači su obavezni da svoje uloge unesu u
osnivački kapital društva odjednom i to prije upisa društva u javni registar društva
(simultano osnivanje). Međutim, po zakonu Federacije BiH uplata (unos) uloga prije
registracije društva nije nužna.

U pogledu odgovornosti javnog trgovačkog društva i njegovih članova značajno je

napomenuti da je odgovornost članova za obaveze društva opća i da se odnosi na sve
obaveze društva i prema svim povjeriocima. Pravna odgovornost članova društva za
njegove obaveze je akcesorna, što znači da se obaveze društva podjednako odnose i na
obaveze članova.

Javno trgovačko društvo može prestati na dva načina: temeljem općih i posebnih
osnova. Po općoj osnovi društvo može prestati: istekom vremena na koje je društvo
osnovano, statusnim promjenama, okončanjem stečajnog postupka, na osnovu odluke suda
i odlukom članova društva. Posebni osnovi prestanka javnog trgovačkog društva su:
- pismeni zahtjev jednog člana društva o istupanju iz društva ili raskidu
ugovora,
- smrt člana društva(fizičkog lica), osim ako nasljednik postaje član društva,
- prestanak pravnog lica kao člana društva,
- gubitak ili prestanak pravne sposobnosti jednog od članova društva,
- odluka suda o prestanku društva.

Članstvo u javnom trgovačkom društvu je promjenjiva kategorija. U pogledu

prestanka članstva, u ovom duštvu, postoje tri osnovna načina:
- dobrovoljno (istupanjem ili otkazom, uz otkazni rok od 6 mjeseci),
- isključenjem člana iz društva (krivica, nesavjesnost u radu),
- smrću ili gubitkom poslovne sposobnosti fizičkog lica i stečajem pravnog
lica.

11
 Javno trgovačko društvo može prestati odlukom suda u sljedećim slučajevima: ako
duže od dvije godine društvo ne ostvaruje prihode, ili ako je društvu oduzeto odobrenje za
obavljenje djelatnosti, i ako ne postoje zakonski uslovi za daljnje postojanje društva u
obliku u kome je registrirano. Jedan od načina prestanka javnog trgovačkog društva je i
likvidacija. Postupak likvidacije se pokreće kad nastupi neki od općih razloga za prestanak
društva: protek vremena na koje je društvo osnovano, odlukom suda o prestanku društva,
odlukom članova o prestanku društva.

3.2. Komanditno društvo

Komanditno društvo je društvo lica, sa svojstvom pravnog lica, koje se osniva

ugovorom između najmanje dva lica (komplementara i komanditora) koja ulažu svoj
kapital (uloge) radi obavljanja registrirane djelatnosti 7. Društvo ima dvije vrste članova:
komplementare, koji upravljaju društvom i odgovaraju za njegove obaveze neograničeno
solidarno cjelokupnom svojom imovinom, dok komanditori ne odgovaraju za obaveze
društva, niti, po pravilu učestvuju u upravljanju društvom, već samo snose poslovni rizik
do visine ugovorenog uloga. Komplementari su javni članovi društva (javni ortaci), a
komanditori tajni ortaci. Članovi društva mogu biti fizička i pravna lica, domaća i strana.
Maksimalan broj članova nije ograničen.

Komanditno društvo se osniva pismenim ugovorom koji zaključuju osnivači, i koji

predstavlja konstitutivni (jedini) osnivački akt. Komanditno društvo stiče pravni
subjektivitet upisom u sudski ili javni registar društava. Imovina društva koja se formira od
osnivačkih uloga, odvojena je od imovine članova. Osnivački kapital čine ulozi osnivača,
koji mogu biti u novcu, stvarima i pravima. Međutim, za razliku od komplementara, ulozi
komanditora ne mogu biti u radu i uslugama.

Visina osnivačkog kapitala utvrđuje se osnivačkim ugovorom. Osnivački kapital

mora biti izražen u novčanom obliku nacionalne valute. Pravilo je da se komanditno
društvo osniva simultano, a to znači da osnivači moraju unijeti svoje uloge prije
registracije društva, a svakako u roku od dva mjeseca nakon registracije društva. U toku
poslovanja društva njegova imovina se može povećavati ili smanjivati, ali ne ispod
ugovornog minimuma. Imovina je širi pojam od osnovnog kapitala, jer obuhvata sve
vrijednosti koje društvo ostvari poslovanjem, ili mu pripadaju po bilo kom osnovu.

Kod komanditnog društva svi članovi imaju pravo na dobit. Godišnjim bilansom
utvrđuje se dobit (dividenda) ili gubitak društva, kao i učešće svakog člana društva u
raspodjeli dobiti ili snošenju gubitka društva. Dobit komanditnog društva dijeli se na dva
dijela: dio za komplementare i dio za komanditore. Dobit se među komplementarima dijeli

7
Simić, M., Trifković, M.: Poslovno pravo – osnovi prava i obligacija, privredna/trgovačka društva,
Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 1990.,str.129

12
na jednake dijelove, a dio dobiti za komanditore dijeli se srazmjerno njihovim (uplaćenim)
ulozima. Isto pravilo važi i za pokriće gubitka.
Poslovni gubitak komanditnog društva se pokriva ili iz dobiti, tako što se ona
umanjuje ili uopće ne isplaćuje, ili smanjenjem uloga, i time osnovne glavnice, društva. U
pogledu odgovornosti za obaveze komanditnog društva, pravilo je da za obaveze društva
primarno odgovara društvo, svojom imovinom, a supsidijarno, solidarno i neograničeno
komplementari. Komanditori ne odgovaraju za obaveze društva, već samo snose poslovni
rizik i to do visine svog uloga. Izuzetno, po uporednom pravu, komanditor može
odgovarati za obaveze društva: ako komanditor nije uplatio u cjelini svoj ulog, zatim
odgovara neograničeno solidarno (kao komplementar) za obaveze nastale iz ugovora koji
zaključi u ime društva kao lažni punomoćnik ili prokurator, pod uvjetom da je druga strana
bila savjesna. Komanditor odgovara i za obaveze nastale iz poslova zaključenih uz njegovu
saglasnost, prije registracije komanditnog društva u javni registar društava.

Razlozi prestanka (opći i posebni) komanditnog društva, budući da se radi o

društvu lica, i kada je u pitanju promjena statusa komplementara, su isti kao i kod javnog
trgovačkog društva. Međutim, zbog postojanja komanditora, kao specifikum ovog društva,
komanditno društvo ne prestaje u slučaju: otkaza ugovora od strane komanditora, u slučaju
smrti, gubitka ili ograničenja poslovne sposobnosti komanditora, u slučaju prestanka
pravnog lica kao komanditora, osim u slučaju stečaja i likvidacije, te u slučaju istupanja
komanditora iz društva. Po našem pravu komanditno društvo se može transformirati u
komanditno društvo na dionice.

3.3. Komanditno društvo na dionice

Komanditno društvo na dionice je poseban oblik društva u kome postoje dvije

kategorije članova: komplementari i komanditori – dioničari. Ovaj oblik društva, danas u
velikoj mjeri marginaliziran, bio je rasprostranjen tokom 19-og stoljeća u Francuskoj.
Komanditno društvo na dionice je kombinacija društva lica i društva kapitala. Mogu ga
osnovati (najmanje) dva (sa različitim statusima) ili više lica, pravna i/ili fizička.

Prvu kategoriju članova čine komplementari, koji vode poslovanje i zastupaju, i oni
odgovaraju za sve obaveze društva cjelokupnom svojom imovinom. Komanditori, druga
kategorija članova, su dioničari, i oni ne odgovaraju za obaveze društva, već snose
poslovni rizik do visine svoga uloga.

Osnivački kapital komanditnog društva na dionice predstavlja zbir uloga svih

članova, koji je podijeljen na dionice. Ovo društvo se osniva ugovorom, a dionički dio
kapitala se može pribavljati prilikom osnivanja društva javnim upisom ili zatvorenim
otkupom dionica, i to simultano i sukcesivno.

13
 3.3.1. Organi upravljanja komanditnog društva na dionice

Glavni organi ovog društva su: skupština, nadzorni odbor i uprava društva
(menadžment). Za razliku od «običnog» komanditnog društva, gdje komanditori ne
učestvuju u upravljanju, u slučaju komanditnog društva na dionice, kada su u pitanju
dioničari društva koji imaju dionice, onda komanditori zahvaljući dionicama moraju
učestvovati u organima upravljanja. Statut, kao osnivački akt komanditnog društva na
akcije, donose i usvajaju svi komplementari i oni komanditni dioničari koji otkupljuju
dionice prilikom osnivanja društva.

Skupština komanditnog društva na dionice se sastoji od dioničara komplementara i

komanditora - dioničara. Za odluke skupštine društva nužna je saglasnost svih
komplementara. Nadzorni odbor, koji ima najmanje tri člana, imenuje skupština društva,
bez učešća komplementara, vrši nadzor rada svih organa i o tome obavještava skupštinu
društva. Uprava (menadžement) društva u komanditnom društvu na dionice, koju
sačinjavaju komplementari, vodi poslovanje i zastupanje društva.

Komanditno društvo na dionice se može transformirati u druge oblike društva.

Međutim, u slučaju transformacije u dioničko društvo, uz ostale uslove, potrebno je povući
postojeće dionice i na osnovu temeljnog kapitala novoosnovanog društva izdati nove
dionice.

3.3.2. Učešće u dobiti i snošenje rizika

Komanditori-dioničari učestvuju u dobiti društva po kapitalnom načelu -

srazmjerno učešću u temeljnom kapitalu društva. Komplementari, pored kapitalnog načela,
mogu učestvovati u raspodjeli dobiti i po drugim kriterijima, u skladu sa ugovorom i
statutom. Za obaveze društva komplementari odgovaraju neograničeno solidarno
cjelokupnom svojom imovinom, a komanditori snose rizik za poslovne gubitke do visine
svog uloga.
Komanditno društvo na dionice može prestati stečajem, odlukom organa
upravljanja, statusnim promjenama, protekom vremena, zabranom rada, odlukom suda,
zatim kada prestane članstvo komplementara, odnosno komanditora. Ukoliko komanditno
društvo na dionice prestaje odlukom skupštine za takvu odluku potrebna je saglasnost svih
komplementara.

Komplementari odgovaraju neograničeno, solidarno, cjelokupnom imovinom, dok

komanditori – dioničari odgovaraju za obaveze samo do izosa njihovih uloga upisanih u
sudski registar.

14
 3.4. Dioničko/akcionarsko društvo

Nastanak dioničkog društva, kao tipičnog oblika društva kapitala, vezuje se za 14.
stoljeće i područje Italije. Ovaj oblik društva doživljava svoj uspon u 19. stoljeću.
Dioničko društvo je oblik privrednog društva čiji je osnovni kapital podijeljen na dionice,
koje za svoje obaveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom 8. Dioničko društvo ima
svoju imovinu koja je odvojena od imovine dioničara.

Osnivački kapital se formira na osnovu uloga članova društva, u postupku

osnivanja društva, i iskazuje se u novcu. Ulozi osnivača (dioničara) pretvaraju se u
temeljni kapital društva tako što dioničari upisuju i otkupljuju dionice. Dioničko društvo ne
odgovara za obaveze dioničara, niti dioničari odgovaraju za obaveze društva, osim u
slučaju zloupotrebe. Dioničar, ali i vlasnik udjela u društvu sa ograničenom odgovornošću
i komanditor u komanditnom društvu, odgovarat će:
- kada koristi društvo za postizanje ličnog cilja,
- kada upravlja imovinom društva kao sa svojom imovinom,
- kada koristi društvo za prevaru ili oštećenje povjerilaca,
- kada utječe na smanjenje imovine društva zloupotrebom u svoju korist.

3.4.1. Karakteristike dioničkog društva

Osnovne karakteristike dioničkog društva su sljedeće:

1) ono je društvo kapitala;

2) dioničko društvo ima temeljni kapital sa propisanim zakonskim minimumom - kod
nas od 50.000 KM. Za finansijske institucije utvrđen je poseban zakonski minimum
- tako npr. za banke to je 15.000.000 KM, za osiguravajuća i reosiguravajuća
društva od 1.000.000 - 2.000.000 KM;
3) temeljni kapital društva je podijeljen na dionice, čiji nominalni zbir čini osnovnu
glavnicu dioničkog društva. Dionice su investicioni, negocijabilni i zamjenjivi
(fungibilni) vrijednosni papiri koji kotiraju na berzama;
4) dioničko društvo je pravno lice, koje pravni subjektivitet stječe registracijom kod
nadležnog registarskog organa;
5) dioničko društvo posluje pod realnom firmom vezano za djelatnost društva (npr.
banka d.d.);
6) dioničko društvo mogu osnovati jedno ili više domaćih/stranih, fizičkih ili pravnih
lica;
7) organi upravljanja dioničkog društva su: skupština, nadzorni odbor i uprava
društva;
8
Bikić, E., Brkić, A., i dr.: Osnove građanskog, obligacionog i poslovnog prava, Univerzitet u Zenici, 2011.,
str. 275

15
 8) dioničko društvo (uz osnivački ugovor) mora imati i statut, koji može biti i
osnivački akt.

3.4.2. Osnivački akti i osnivanje dioničkog društva

Ukoliko je osnivač jedno lice osnivački akt je odluka o osnivanju. Kada su

osnivači dva ili više lica osnivački akt je ugovor o osnivanju, odnosno status. U
svakom slučaju navedeni osnivački akti (odluka, ugovor, statut) moraju sadržavati
sljedeće elemente:
 podatke o identitetu osnivača (ime, prezime, prebivalište
fizičkog/firma i sjedište pravnog lica),
 statusna obilježja društva (firma, sjedište, djelatnost, jedinstveni
identifikacioni broj),
 iznos osnovnog kapitala društva, broj, klasa, i nominalna vrijednost
dionica,
 ulozi osnivača u stvarima i pravima, prava i obaveze osnivača,
 pravne posljedice neizvršenja obaveza osnivača,
 način rješavanja sporova između osnivača,
 način naknade troškova osnivanja društva.

Osnivački ugovor zaključuju samo osnivači, dok statut usvajaju svi dioničari na
osnivačkoj skupštini. Postoje dva osnovna načina pribavljanja osnovnog kapitala društva,
odnosno osnivanja dioničkog društva: simultano i sukcesivno osnivanje.

Kod simultanog osnivanja dioničkog društva osnivači otkupljuju sve dionice. Radi
se o zatvorenom upisu dionica, gdje osnivači potpisivanjem ugovora o osnivanju, ili odluke
o osnivanju, postaju dioničari (upisnici dionica) i osnivači društva. Kod simultanog
osnivanja osnivački akt (ugovor, odluka) o osnivanju dioničkog društva ujedno predstavlja
odluku o prvoj emisija dionica.

Kod simultanog osnivanja, emisija dionica (vrijednosnih papira) se vrši zatvorenom

prodajom, uz prijavu emisije Komisiji za vrijednosne papire. Uplata dionica kod
simultanog osnivanja dioničkog društva mora u cjelosti biti izvršena preko banke
(depozitora) i mora biti bezuslovna. Osnivački ulozi mogu biti u stvarima, pravima i
novcu, s tim da moraju biti uplaćeni u novcu, ili unesene stvari i prava prije registracije
društva. Potpisivanjem osnivačkog akta nastaje obaveza o uplati uloga, što znači da nakon
uplate i unosa stvari i prava u osnivački kapital društva, osnivač(i) ne može više
raspolagati unesenim ulogom, jer je to postala imovina dioničkog društva. Po Zakonu o
privrednim društvima, minimum osnivačkog kapitala dioničkog društva (50.000 KM) mora
biti uplaćen samo u novcu i to u cjelosti.

16
 Kod sukcesivnog načina osnivanja jedan dio dionica otkupljuju osnivači, a
preostali dio, na osnovu javnog poziva za upis i uplatu dionica, treća lica. U ovom slučaju
temeljni kapital čini zbir uloga osnivača i uloga trećih lica. Sukcesivni način osnivanja
dioničkog društva, za razliku od simultanog je povoljniji modus koncentracije kapitala,
odnosno mobliziranja većih finansijskih sredstava namijenjenih izgradnji infrastrukturnih
ili drugih velikih projekata. Međutim, zbog svoje složenosti, ovo je skuplji način osnivanja
društva.

Osnivači, tom prilikom, moraju prvo podnijeti zahtjev Komisiji za vrijednosne

papire za odobrenje javne ponude dionica, prilaganjem odgovarajuće dokumentacije, zatim
slijedi rješenje Komisije o odobrenje emisije dionica (rok 30 dana). Poslije toga osnivači
objavljuju javni poziv za upis i uplatu dionica, i to u roku od 90 dana, računajući od dana
objavljivanja poziva putem sredstava informiranja. Nakon ovoga angažira se neka od
banaka koja je dužna da izda privremenu potvrdu o upisu i uplati dionica, a to čini kao
depozitar, jer se putem banke vrši upis i uplata dionica, poslije čega ista banka - depozitar
sastavlja izvještaj o broju i iznosu upisanih i uplaćenih dionica i dostavlja ga Komisiji i
osnivačima društva.

Na kraju, Komisija donosi rješenje da je javna ponuda dionica uspjela, navodeći

podatke o ukupnom broju i iznosu upisanih i uplaćenih dionica. Osnivači moraju odbiti
prekomjerni upis i vratiti novac uplatiocima. Ako dionice nisu upisane u objavljenom roku
onda se daje naknadni rok. Ako se dionice ne upišu ni u naknadnom roku smatra se da
osnivanje dioničkog društva javnom ponudom nije uspjelo.

Kvalifikovano osnivanje društva postoji u uporednim sistemima, ali se ne smatra

posebnim načinom osnivanja društva, jer oba od dva ranije navedena načina osnivanja
mogu biti kvalifikovana. Kvalifikovano osnivanje dioničkog društva može se predvidjeti
osnivačkim aktom tako da dioničari (upisnici dionica) svoje uloge umjesto u novcu mogu
uplatiti u naturi unošenjem stvari i prava (pokretnih i nepokretnih, prava industrijske
svojine).

3.4.3. Osnovni kapital i povećanje osnovnog kapitala dioničko društva

Osnovni kapital dioničkog društva je novčana vrijednost osnovnog kapitala

dioničkog društva koji dioničari moraju unijeti u društvo. Osnivanje dioničkog društva je
nemoguće bez postojanja osnovnog (početnog) kapitala. Osnovni kapital društva se
formira iz uloga i uplate dionica budućih dioničara, i on po zakonu mora biti u
minimalnom iznosu od 50.000 KM. Minimalni iznos dionice po našem pravu iznosi 10
KM. Nenovčani ulozi moraju biti procijenjeni i iskazani u novčanoj vrijednosti. Osnovni
kapital dioničkog društva iskazuje se u pasivi društva, a imovinu sačinjava njegova aktiva.
Vrijednost aktive je varijabilnog karaktera, mijenja se poslovanjem društva i ne iskazuje se
u statutu. Zabranjeno je izdavanje i prodaja dionica ispod njihove nominalne vrijednosti
sve dok se ne postigne visina uloga koji odgovara osnovnom kapitalu društva.

17
 Nasuprot tome, dionice se mogu emitovati iznad njihove nominalne vrijednosti.
Razliku čini dionička premija (agio) koja predstavlja kapitalnu dobit, koja se u bilansu
iskazuje odvojeno od osnovnog kapitala društva. Javna ponuda dionica može se vršiti na
dva načina: ponudom po fiksnoj cijeni i ponudom na tender. Zatvorena prodaja dionica
predstavlja prodaju dionica bez javne ponude, između unaprijed određene grupe kupaca
(osnivača - najviše do 40).

Odluku o povećanju osnovnog kapitala donosi skupština (na prijedlog nadzornog

odbora) i to dvotrećinskom većinom zastupljenih dioničara s pravom glasa, po svakoj klasi
dionica. Postoji nekoliko načina povećanja osnovnog kapitala:
- emisijom novih dionica,
- uslovnim povećanjem,
- povećanjem iz vlastitih sredstava,
- integrisanim povećanjem.

a) Emisija novih dionica

Osnivni kapital dioničkog društva može se povećati emisijom novih dionica samo
ako su sve dionice društva ranijih emisija uplaćene u cjelini, s tim da ovaj princip ne važi
ako se dionice nove emisije plaćaju isključivo u stvarima i pravima. Drugo načelo je da,
iako dionice ranijih emisija nisu uplaćene u cjelini, društvo može emitovati nove dionice,
pod uslovom da se emisija novih dionica može plaćati isključivo u stvarima i pravima
(kvalifikovano pribavljanje kapitala).

b) Uslovno povećanje kapitala društva

Uslovno povećanje implicira zamjenu (konverziju) potraživanja određenih lica i
ostvarivanje prava, pri čemu se misli na: imaoce zamjenjivih obveznica, davaoce kredita,
potraživanja prioritetnih dionica. Uslovno povećanje osnovnog kapitala društva zasniva se
na emisiji novih dionica, gdje nije moguće unaprijed utvrditi obim povećanja. To znači da
je povećanje uvjetovano obimom korištenja prava zamjene i/ili prava preče kupovine
postojećih povjerilaca društva. U svakom slučaju, kod uslovnog povećanja kapitala nema
realnog povećanja kapitala.

c) Povećanje osnovnog kapitala društva iz vlastitih sredstava

Ovaj oblik povećanja vrši se na teret sredstava društva iz posljednje poslovne
godine, bez dodatnih uplata (uloga) društvu. Povećanje osnovnog kapitala iz vlastitih
sredstava, po pravilu, može se vršiti samo iz rezervnog fonda društva i to samo za iznos
iznad obavezne zakonske visine od 25% fonda rezervi. Uslov za ovakvo povećanje
kapitala je uspješno poslovanje društva (ostvarenje dobiti). Odluku o povećanju donosi
skupština dvotrećinskom većinom. Povećanje se može vršiti povećanjem nominalne
vrijednosti dionica ili emisijom novih besplatnih dionica.

18
 d) Integrisano povećanje osnovnog kapitala društva
Integrisano povećanje vrši se na teret sredstava društva, i to emisijom novih dionica
u nepovoljnim uslovima (poremećaji na tržištu, loša ekonomska situacija). Ovakvo
povećanje implicira nižu prodajnu cijenu dionica (na berzi) od njihove nominalne
vrijednosti, odnosno da je društvo dužno iz vlastitih sredstava platiti navedenu razliku u
cijeni. Tu razliku društvo ne može pokrivati iz dijela rezervnog fonda namijenjenog za
pokrivanje gubitaka društva.

Motiv za smanjenje osnovnog kapitala je prvenstveno ekonomski - pokrivanje

poslovnih gubitaka. Smanjenje osnovnog kapitala društva ne može se izvršiti ispod
zakonskog minimuma (50.000 KM). Osim toga, pravilo je da smanjenje osnovnog kapitala
dioničkog društva ne smije onemogućiti izvršenje svih obaveza prema povjeriocima
društva. Smanjenje osnovnog kapitala vrši se povlačenjem dionica na osnovu javnog
poziva dioničarima za otkup dionica, i to sljedećim redosljedom:
- povlačenjem vlastitih dionica,
- smanjenjem nominalne vrijednosti dionica,
- otkupom i povlačenjem ostalih dionica,
- odustajanjem od emisije dionica koje nisu u cjelini plaćene do dana
donošenja odluke o smanjenju osnovnog kapitala.
Smanjenje osnovnog kapitala može biti nominalno (dioničari ne primaju nikakvu
naknadu) i efektivno (vrši se isplata naknade dioničarima do iznosa nominalne vrijednosti
dionica).

3.4.4. Osnivačka skupština dioničkog društva

Sazivanje osnivačke skupštine od strane osnivača je zakonska obaveza. Prva

osnivačka skupština može donositi odluke ako učestvuje više od 1/2 dioničara koji imaju
dionice s pravom glasa, osim u slučaju usvajanja statuta gdje se odluka donosi
dvotrećinskom (kvalifikovanom) većinom. Osnivačka skupština odlučuje o sljedećim
pitanjima: usvaja izvještaj o osnivanju društva, usvaja prvi statut društva, bira
predsjedavajućeg skupštine, imenuje prve članove nadzornog odbora, potvrđuje vrijednost
uloga u stvarima i pravima i utvrđuje broj dionica emitovanih po tom osnovu.

Nakon osnivačke skupštine vrši se upis u registar emitenata kod Komisije za

vrijednosne papire. Do upisa u registar sve emitovane dionice moraju biti uplaćene. Po
ispunjavanju zakonskih uslova dioničko društvo se (na zahtjev uprave društva) upisuje u
sudski ili registar društava, čime stječe pravni subjektivitet.

Statut je obavezni najviši pravni akt dioničkog društva, kojim se reguliraju temeljna
pitanja osnivanja, strukture i rada dioničkog društva. Dionice su dugoročni vrijednosni
papiri. Kod nas dionica predstavlja dematerijalizirani elektronski zapis, glasi na ime i
jednostavno se prenosi.

19
 Osim što je negocijabilna (prenosiva) i fungibilna (zamjenjiva) dionica je i
korporativni vrijednosni papir, što znači da ona daje pravo na (promjenjivu) dobit. Prava
koja imaju dioničari po osnovu dionica su upravljačka (učešće u radu i odlučivanju
skupštine) i imovinska ( pravo na učešće u dobiti društva, pravo učešća u podjeli preostale
imovine iz stečajne ili likvidacione mase, pravo prijenosa dionica...). Dionice mogu biti
obične, prioritetne, dionice bez prava glasa, dionice zaposlenih i vlastite dionice dioničkog
društva.

3.4.5. Upravljanje dioničkim društvom

U uporednom pravu postoje tri sistema (modela) korporativnog upravljanja

dioničkim društvom: angloamerički, njemački i japanski. Angloamerički sistem (SAD) je
jednoslojan, društvom upravlja upravni odbor u čiji sastav (većina) ulaze zaposlena lica ili
lica koja imaju interes u društvu. U Engleskoj upravni odbor čine lica koja nisu zaposlena
u društvu. Njemački sistem korporativnog upravljanja je dvoslojan (upravni i nadzorni
odbor), dok je japanski model samo formalno jednoslojan, jer u praksi uz upravni odbor
paralelno djeluje predsjedničko vijeće. Bosanskohercegovački model upravljanja
dioničkim društvom bazira se na njemačkom sistemu, dakle dva nivoa upravljanja -
upravni i nadzorni odbor. Uz to u Federaciji BiH postoji skupština, kao centralni organ, i
odbor za reviziju. U Republici Srpskoj organi upravljanja su: skupština, nadzorni odbor, te
upravni odbor i direktor koji čine upravu društva.

Redovna skupština se održava najmanje jedanput godišnje, po pravilu na kraju

poslovne godine. Skupštinu saziva nadzorni odbor, a samo izuzetno to mogu učiniti drugi
organi - dioničari ili grupa dioničara sa više od 10% ukupnog broja dionica sa pravom
glasa, svaki član nadzornog odbora i odbor za reviziju.

Nadzorni odbor predstavlja dioničare i obavezan je da djeluje u interesu dioničara.

To je samostalan i nezavisan organ koji bira i razrješava skupština dioničkog društva iz
reda zaposlenih i vanjskih članova i koji vrši upravljačku funkciju između dva zasjedanja
skupštine. Po našem pravu nadzorni odbor mora brojati najmanje tri člana, i u svakom
slučaju mora biti neparan broj članova. Nadzire rad uprave i poslovanje društva, imenuje
upravu dioničkog društva, odobrava emisiju novih dionica. Član nadzornog odbora ne
može biti lice koje je član upravnog odbora niti direktor društva
(inkompatibilnost/nespojivost funkcija).

Uprava dioničkog društva (menadžment) organizira rad, rukovodi poslovanjem,

zastupa i predstavlja društvo, i odgovara za zakonitost poslovanja. Uprava dioničkog
društva se sastoji od direktora i izvršnih direktora. Odbor za reviziju je obavezan organ
koji vrši kontrolu nadzornog i upravnog odbora. To je stalan i kolektivan organ koji bira i
razrješava skupština.

20
Dioničko društvo može prestati:
1) odlukom skupštine,
2) statusnim promjenama (spajanjem, pripajanjem i podjelom),
3) odlukom Komisije za vrijednosne papire i nadležnog suda,
4) stečajem.

3.5. Društvo sa ograničenom odgovornošću

Društvo sa ograničenom odgovornošću je poseban oblik privrednog društva

(društvo kapitala) čiji je osnovni kapital podijeljen na udjele, s tim da članovi društva
mogu imati različite udjele i ne odgovaraju za obaveze društva 9. Društvo mogu osnovati
jedan ili više osnivača, pravnih ili fizičkih lica, domaćih i stranih. Društvo se osniva
simultano jer se minimalni osnivački ulog mora uplatiti u cjelosti prije registracije društva.

Osnivački akt jeste odluka (osnivač jedno lice) ili ugovor (više lica osnivači
društva). Ugovor mora biti u pismenoj formi i potpisan od osnivača. Minimalni osnivački
kapital za društvo sa ograničenom odgovornošću, po našem pravu, je 2.000 KM (sa jednim
ili više osnivača). Osnovni kapital društva obezbjeđuju osnivači ulozima u novcu, stvarima
i pravima, čija se vrijednost izražava u novcu. Ulozi u novcu ne mogu biti manji od 2.000
KM, a vrijednost pojedinačnog uloga ne može biti manja od 100 KM.

Osnovni kapital društva čini zbir uloga članova, i kao takav dijeli se na udjele
osnivača. Svaki osnivač stiče samo jedan udio u kapitalu društva, srazmjerno učešću svog
uloga u osnovnom kapitalu društva. Udjeli osnivača mogu biti različite vrijednosti, s tim da
ne mogu biti izraženi u vrijednosnim papirima.

Udjeli daju pravo na dividendu (učešće u raspodjeli dobiti), pravo upravljanja

društvom, i pravo učešća u diobi imovine preostale nakon likvidacije, ili stečaja društva.
Prijenos udjela je slobodan i oni se mogu nasljeđivati i zalagati. Povećanje osnovnog
kapitala može se vršiti: uplatom novih uloga članova društva, sticanjem novih udjela (novi
ulozi) i povećanjem nominalne vrijednosti postojećih udjela. Smanjenje osnovnog kapitala
je moguće po dva osnova: dobrovoljnim i prinudnim smanjenjem. Društvo mora održavati
nivo osnovnog kapitala.

Društvo sa ograničenom odgovornošću obavlja lukrativne poslovne djelatnosti.

Imovina društva odvojena je od imovine članova društva. Za obaveze društva sa
ograničenom odgovornošću odgovara društvo cjelokupnom svojom imovinom (pravilo),
dok članovi društva snose rizik za poslovanje društva do visine svoga uloga. Društvo sa
ograničenom odgovornošću može se osnovati za obavljanje bilo koje privredne djelatnosti,
uključujući javni sektor.
9
Bikić, E., Brkić, A., i dr.: Osnove građanskog, obligacionog i poslovnog prava, Univerzitet u Zenici, 2011.,
str. 250

21
 Glavni organ upravljanja društva sa ograničenom odgovornošću je skupština. Čine
je svi članovi, a svaki član ima broj glasova srazmjeran udjelu u osnovnom kapitalu
društva. Skupština, koja odlučuje o osnovnim pitanjima društva, može donositi punovažne
odluke većinom glasova prisutnih članova.

Osim skupštine, društvo sa ograničenom odgovornošću ima upravu društva, koja

vodi poslovanje i zastupa društvo, i nadzorni odbor kao fakultativni organ. Nadzorni
odbor, po našem pravu, obavezno formira društvo (d.o.o.) koje ima više od 10 članova, i
društvo koje ima osnovni kapital u iznosu većem od jednog miliona i najmanje dva člana
društva. Ovlaštenja nadzornog odbora društva sa ograničenom odgovornošću slična su
onima što ih ima nadzorni odbor kod dioničkog društva.

3.5.1. Osnivački akt i ugovor članova društva

Osnivački akt društva s ograničenom odgovornošću sadrži:

1. puno ime i prebivalište svakog fizičkog lica i poslovno ime i sjedište
svakog pravnog lica člana društva;
2. poslovno ime i sjedište društva;
3. djelatnost;
4. iznos osnovnog kapitala i iznos, vrstu i vrijednost uloga svakog
osnivača i opis vrste i vrijdnost nenovčanog uloga;
5. način i vrijeme unošenja nenovčanih uloga, odnosno vrijeme uplate
novčanih uloga;
6. ukupan iznos troškova osnivanja, odnosno procijenjeni iznos svih
troškova plaćenih od društva ili zaračunatih društvu u vezi osnivanja, a
po potrebi i troškove pre nego što je utvrđeno da društvo ispunjava
uslove za početak poslovanja;
7. odobrene posebne pogodnosti bilo kom licu koje je učestvovalo u
osnivanju društva ili u poslovima pre osnivanja društva ili utvrđivanja
ispunjenosti uslova za početak poslovanja.

Društvo, pored osnivačkog akta, može da ima i ugovor članova društva kojim
se uređuje naročito poslovanje društva i upravljanje. Ugovor članova društva sačinjava se u
pisanoj formi i naročito sadrži odredbe o:
 obavezama članova društva na dodatne uloge pored osnovnih uloga, kao
i o posebnim naknadama i posledicama u slučaju neispunjenja takvih
obaveza;
 posebnim uslovima i načinu prenosa udela članova društva;
 načinu za ostvarivanje prava glasa članova društva ili prava na
dividendu (jednako pravo, pravo u skladu sa udelom u osnovnom
kapitalu društva ili pravo utvrđeno na neki drugi način);

22
  postupku odlučivanja, uključujući i postupak za odlučivanje u slučaju
blokade odlučivanja među članovima društva.

3.5.2. Osnivanje društva sa ograničenom odgovornošću

Osnivanje društva sa ograničenom odgovornošću je simutlano, jer se minimalni

osnivački ulog mora uplatiti u cjelosti prije prve registracije društva. Za osnivanje ovog
društva važi normativni sistem. Uslovi za osnivanje društva su osnivački akt, uplata
osnovne glavnice i upis društva sudski registar. Društvo sa ograničenom odgovornošću
mogu osnovati jedan ili više osnivača, koji mogu biti domaća i strana fizička i pravna lica.
Društvo sa ograničenom odgovornošću je pravno osnovano tek onda kada je upisano u
sudski registar jer od tog momenta stiče pravnu i poslovnu sposobnost.

Za osnivanje su potrebna dva uslova:

1. zaključivanje ugovora o osnivanju u pisanoj formi;
2. unošenje osnovne glavnice koja je određena ugovorom, minimalna 2 000 KM.

3.5.3. Statut društva sa ograničenom odgovornošću, interno i eksterno

raspolaganje udjelima članova društva sa ograničenom odgovornošću

Društvo sa ograničenom odgovornošću, za razliku od društva lica, pored

osnivačkog akta ima i statut društva. Statut je obavezan akt društva. Statut društva sa
ogrničenom odgovornošću donose članovi društva (osnivači), na način i u roku kako je
predviđeno osnivačkim aktom o osnivanju društva.

Društvo se može registrovati i bez statuta, ali se on mora deponovati kod

registrovanog suda u roku od 60 dana od dana registracije. Statut mora biti u skladu sa
osnivačkim aktom druptva, jer se statutom kasnije detaljnije uređuju sva pitanja vezana za
rad i funkcionisanje društva kao poslovnog subjekta. Statut sadrži obavezne i fakultativne
elemente. Obevezni elementi su određeni zakonom, a fakultativni elementi se unose
voljom osnivača.

Interno raspolaganje udjelima načelno je slobodan. Izuzetak predstavlja

raspolaganje udjela za koje je vezana ugovorna obaveza dodatne činidbe/radnje (imovinske
ili lične) korist drštva.

Eksterno raspolaganje udjelima je ograničeno i ima formu. Pravo preče kupovine

imaju svi članovi društva sa ograničenom odgovornošću pod jednakim uslovima, ako
prihvate pismenu ponudu za kupovinu udjela i zaključe ugovor u roku od 30 dana. U
suprotnom, vlasnik može svoj dio u razumnom roku (6-12 mjeseci) prodati trećim licima,
pod uslovima koji se mogu biti povoljniji od uslova iz ponude.

23
 3.5.4. Prestanak članstva, promjena oblika i prestanak društva sa ograničenom
odgovornošću

Članstvo može prestati iz sljedećih razloga: voljnih, nevoljnih i smrću, odnosno

prestankom postojanja samog člana. U našem pravu istupanje i isključenje člana društva je
u sferi ugovorne autonomije.

Promjenom oblika društva može nastupiti odlukom skupštine koja je donesena 2/3
većinom svih članova. Društvo sa ograničenom odogovornošću može promijeniti oblik
samo u dioničko društvo, nakon čega članovi društva sa ograaničenom odgovornošću stiču
dionice dioničkog društva srazmjerno svom učešć u osnovnom kapitalu društva sa
ograničenom odgovornošću.

Društvo sa ograničenom odgovornošću može prestati na jedan od sljedećih načina:

- istekom vremena na koje je osnovano,
- odlukom skupštine (članova društva),
- statusnim promjenama,
- pravomoćnom odlukom suda,
- stečajem.
-

Odlukom suda društvo može prestati, između ostalog, ako: organi društva ne vrše
svoja ovlaštenja, ako društvo ne ostvaruje prihode duže od dvije godine, i ako je društvu
oduzeto odobrenje za obavljanje registrirane djelatnosti. Ako odluku o prestanku društva
donese skupština društva ili sud, pokreće se postupak likvidacije.

24
ZAKLJUČAK

Kroz seminarski rad iz predmeta Analiza poslovanja preduzeća smo vidjeli šta su to
pravna lica, privredna društva te koja je to pravna forma privrednih društava. Ova tema
ima veliki spektar mogućnosti obrade i razrade teme, te se student potrudio da odgovori na
sva pitanja što je bolje moguće i s tim da ne pogriješi u tematici. Pravo i ekomomija su
povezane nauke i jedna bez druge ne funkcionišu.

Naučili smo da pravna lica predstavlja kolektiv ljudi, odnosno organizacija ili
udruženje kojem je pravni poredak priznao pravni subjektivitet tj. svojstvo subjekta u
pravu te da ona mogu imati pravnu i poslovnu sposobnost. Nakon toga smo obradili
naredni dio teme a to su prvivredna društva. Prema definiciji za društvo kažemo da je to
pravno lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost radi sticanja dobiti.

Postoje dvije klasifikacije privrednih društava, odnosno to nam predstavlja treći dio
ovog seminarskog rada a to je pravna forma privrednih društava, to su: društva lica i
društva kapitala. Kod društva lica između članova društva postoje odnosi povjerenja,
poznanstva ili rodbinske veze dok kod društva kapitala dominira kapital, a ne lična
svojstva.

U društva lica ubrajamo: društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću ili

javno trgovačko društvo i komanditno društvo. U društva kapitala ubrajamo: dioničko
društvo i društvo sa ograničenom odgovornošću. Komanditno društvo na dionice je
specifičan oblik privrednih drušava koje ima karakteristike i društva lica i društva kapitala.

25
LITERATURA

1) Rizvanović, E.: Poslovno pravo – osnivanje, natjecanje, prestanak

poslovnih subjekata, Privredna štampa doo, Sarajevo, 2013.
2) Trifković, M. i dr.: Poslovno pravo – uvod u pravo, osnovi obligacija i
privredna društva, Sarajevo, 2014.
3) Bikić, E., Brkić, A., i dr.: Osnove građanskog, obligacionog i poslovnog
prava, Univerzitet u Zenici, 2011.
4) Simić, M., Trifković, M.: Poslovno pravo – osnovi prava i obligacija,
privredna/trgovačka društva, Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu,
1990.
5) https://edukacija.rs/poslovne-vestine/menadzment/osnovne-karakteristike-
privrednih-drustava , datum pristupa: 29.3.2023.
6) https://www.paragraf.ba/propisi/fbih/zakon-o-privrednim-drustvima.html ,
datum pristupa: 29.3.2023.

26