PRIVATNA I JAVNA KOMUNIKACIJA

- privatna – spontanost, mjesni govor, razgovorni jezik

- javna – pripremljenost, strukturiranost, (nastojimo se izražavati) standardni jezik

VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA

- različite govorne interpretacije – služenje vrednotama govorenoga jezika

- onim kako govorimo dopunjujemo značenje onoga što govorimo
- govor – konkretna realizacija jezika
- osim sadržaja, on uključuje način na koji se taj sadržaj, odnosno govorna poruka, prenosi
slušatelju
- jačina (intenzitet) i visina glasa (pojavljuju se zajedno; njima se obično ističe neka
posebno važna riječ ili izraz u rečenici)
- dodajemo dodatno značenje onom što govorimo, pokazujemo svoj stav prema sadržaju
koji iznosimo
- mijenjanje visine glasa – rečenična intonacija, rečenična melodija
- brzina (tempo) govorenja – brzina kojom izgovaramo slogove, riječi, rečenice, tekst
- polagan, umjeren (svima razumljivi) i brzi (ponesu nas emocije) tempo govorenja
- stanka (pauza) – fiziološka (potrebna zbog disanja) i psihološka (namjerno se služimo
kad želimo nešto naglasiti); obično se označuje zarezom
- psihološka – ovisno o mjestu na kojem se pojavljuje, mijenja se značenje rečenice
- mimike i geste – čovjekova sposobnost da izrazom lica ili pokretom tijela izrazi svoje
emocionalno stanje; izraz za pokret tijela kojim se također izražava neka emocija koja
prati govor

- leksem – skup svih značenja i gramatičkih oblika riječi

- leksik – svi leksemi nekog jezika
- leksikologija – grana jezikoslovlja koja proučava lekseme
- dijalektologija, gramatika, semantika, stilistika, povijest jezika