RASLOJAVANJE JEZINE STVARNOSTI

Vertikalna i horizontalna raslojenost polja diskursa:

-upotrebna domena jezika je odreena funkcijama jezik se uvijek na nov nain preureuje s
obzirom na ono emu nam u danoj situaciji slui
-jezik je sredstvo imamo ga da bi nam koristio, da bismo njime izrazili svoje potrebe
multifunkcionalno sredstvo
-korisnik iskoritava mogunosti toga sredstva (a one su neiscrpne), funkcionalno preoblikuje
taj materijal sainjen od znakova
-funkcije se ostvaruju u jeziku na dva naina:
1. kao govor karakterizira ga trenutanost izbora i svojevrsna improvizacija
2. kao pismo karakterizira ga prostornost i vea dotjeranost
-ova dva medija prepoznajemo kao planove jezinog raslojavanja
-raslojavanje jezika je horizontalno (privatni, javni, specijalni, multimedijalni i literarni
diskurs) i vertikalno (govorni i pisani diskurs)
-svaka situacija je situacija u jeziku potrebna nam je jezina kompetencija, komunikacijska
kompetencija, sposobnost prilagoavanja iskaza situacijskom kontekstu i njime generiranu
mediju, u skladu sa (socio)lingvistikim normama
-ovladavanje se kodom situacije ostvaruje kada se te strategije u govornika aktualiziraju
automatski
-u tradicionalnom se pristupu problematici jezine raslojenosti obiava govoriti o
funkcionalnim

stilovima

(razgovorni,

administrativni,

publicistiki,

znanstveni,

knjievnoumjetniki)
-autorice kao sredinji pojam uvode pojam diskursa ukljuuje obiljeja i pisanih i
govorenih tekstova (razgovorni i pisani diskurs)
-diskursni tipovi: a) privatni
b) javni
c) specijalizirani
d) multimedijalni
e) literarni (knjievnoumjetniki)
-razlikuju se s obzirom na recipijente kojima se obraaju
-panja se usmjerava na ukupno polje diskursa (funkcionalni stilovi se promatraju kao
podsustavi standarda), ukljuuju se i supstandardni, dijalektalni i inojezini fenomeni
-u polju diskursa ive i drugi jezici koji takoer utjeu na veinski jezik

-razlikujemo tako kategorije razgovornosti (relativno slobodan pristup govornika jezinom

standardu), administrativnosti (artificijelnost, shematiziranost), publicistinosti i znanstvenosti
(preciznost, sofisticiranost)
-knjievnoumjetniki se diskurs opire svakoj klasifikaciji koja bi ga htjela situirati unutar
polja
-on se svojom estetskom dimenzijom aktualizira mimo/ponad u klasifikaciji
primjenjivane praktinosti
-estetska je funkcija globalne naravi i nalazi svoje utemeljenje u svim ostalim funkcijama
-knji.umj. diskurs je sustav po sebi kojemu je polje diskursa u svojem cjelokupnom
rasprostiranju tek graa
-knji. djelo je artefakt (npr. privatni diskurs podvrgnut knji. obradi prestaje biti
privatnim)
-uobliavanje diskursa je proces koji se odvija simultanim povezivanjem jez. jedinica na
dvama osima: metaforikoj (naela izbora i supstitucije) i metonimijskoj (slaganje)
-jezina zbilja nam se prikazuje kao raslojen prostor gdje pojedinani oblici kazivanja
izrastaju iz jezinog sustava
-dolazi do interdiskursnih i intradiskursnih pretapanja
-svaki tekst je svojevrstan mozaik koji odraava pluralietet izvantekstualnih i intertekstualnih
okolnosti
-u polju diskursa je sve obiljeeno nema neutralnosti!
-neutralnim moemo shvatiti samo sustav po sebi, jezik kao potencijal (langue)
-govor je uvijek u nekakvom odnosu, funkciji, mediju uvijek pripada situaciji, okviru spram
kojega uspostavlja relaciju
-samo je postojanje obiljeja dokaz obiljeenosti nekog teksta
-diskursno polje iznie iz pluraliteta ivotnih situacija u kojima se sluimo jezikom
Raslojavanje polja diskursa na jezine planove (razgovorni diskurs i pisani diskurs):
-vertikalno se raslojavanje jezine djelatnosti provodi s obzirom na govoreni ili pisani medij
-svim diskursnim tipovima je svojstveno da se mogu realizirati u obama vidovima (npr.
akademski diskurs se odvija kao govor u predavakim aulama i kao pismo putem znanstvenih
asopisa i knjiga)
-govoru se tradicionalno davala prednost pred pismom:

a) ljudska je rasa imala govor puno prije pisma

b) dijete naui govoriti prije nego pisati
c) puno vie vremena provedemo govorei nego piui
d) pisani jezik moe biti bez gubitaka pretvoren u govor, no ako zapiemo to smo
rekli, gubimo vei dio
-u govorenom i pisanom jeziku vladaju razliite zakonitosti (fonoloke, leksike, sintaktike,
nadreenine)
govor

pismo

-auditivni kontakt,vremenska protenost

-vizualni kontakt, prostor ispisa

-pravocrtno kretanje u vremenu

-viesmjerno kretanje prostorima teksta

-suprasegmentna svojstva (intonacija, naglasak),

-razliiti tipovi slova, podcrtavanja,

neverbalni elementi (gestikulacija, mimika)

pravopisni znakovi, reenini ustroj,

naslovi i podnaslovi

-jednostavna sintaksa, specifina

-vra struktura, sustavno razvijanje

frazeologija i leksik, ponavljanja,

teme, osmiljeno unoenje detalja

potapalice, isprekidanost
-fatika funkcija

-referencijalna/metajezina funkcija

-jedna je od manjkavosti uobiajene podjele stand. jez. na funkcionalne stilove nedostatna

usmjerenost na distinkcije izmeu govorenog i pisanog iskaza, kao i na njihova meusobna
proimanja ukupno je polje diskursa proeto planovima govora i pisma
-u trenutku kada elemente razgovornosti zaponemo prepoznavati unutar nerazgovornih
podsustava (npr. znanstvenom), aktualizira se pitanje statusa razgovornog stila kao
ravnopravnog diskursnog tipa unutar diskursnoga polja
-razgovorni je diskurs odreen situacijom govora zbog pluralnosti stvarnosnih situacija on
je difuzan, raznolik i propulzivan, kadar okupiti pojedinane diskurse kao svoje domene, kao
to je privatni diskurs (govor pojedinaca i manjih drutvenih skupina), ali i svaki drugi diskurs
kada se ostvaruje u govoru (javni diskurs, specijalizirani)
-razgovorni diskurs je u stalnom trajanju i stalnom nastajanju, u neprekidnim interferencijama
s drugim stilovima te s planom pisanog izraza
-razgovorni diskurs moemo dovesti u vezu i s konverzacijskom funkcijom razgovor je
izravna usmena razmjena miljenja, stavova, dojmova itd. izmeu dvije ili vie osoba, tj.
izmjenjivanje govornih poruka

-privatni diskurs najsueniji vid plana govora; potvruje se u usmenoj komunikaciji

(dijaloginost), ali i pisanoj (privatna pisma, dnevnik, memoari monologinost )
-raslojavanje se jezine stvarnosti ostvaruje po funkciji, ali i po mediju; ono je istovremeno
vertikalno i horizontalno, gdje istovremeno funkcioniraju procesi razjedinjavanja i pretapanja
pojedinih diskursnih tipova
-temeljnu konverzacijsku sintaksu ine potpune nezavisne reenice u linearnome slijedu
(linearni slijed oznaava ulanavanje govornih dionica slijedom uvoenja novih informacija,
gdje sugovornik reagira na dane mu poticaje u skladu sa sugovornikovim oekivanjima)
-osnovna konverzacijska sintaksa predstavlja okosnicu razgovornoga diskursa
-razgovorni diskurs se modelira prema ivotnim situacijama odreen je govorom i
osnovnom konverzacijskom sintaksom, a osnovna funkcija mu je razmjena
-administrativni diskurs objektivnost, injeninost, strunost, ekonominost, preglednost,
discipliniranost, preciznost, jasnoa; sveprisutnost administrativnog jezika pridonosi
prodiranju mnogih njegovih znaajki i u druge diskursne tipove
Javni diskurs:
-politiki diskurs izrazita pragmatika dimenzija, ideologizacija, manipulacija jezikom
-sakralni diskurs ritmizirani govor, specifian leksik (arhaizmi, historizmi, teoloki
termini)
-publicistiki diskurs ujedinjuje tematski i sadrajno raznolika podruja ljudske i drutvene
djelatnosti (ukljuuje vijest, feljton, polemiku, kritiku i sl.)
-primatelj je uvijek jedinka, ali i eksponent mase
-potreba za jezinom demokratinou (jezik medija je upuen svekolikom
itateljstvu/gledateljstvu/sluateljstvu)
-ideologemi odreeni leksemi se poinju osjeati jedino prihvatljivima
i ideoloki ispravnima (puristiki zahtjevi 90-tih)
-znaajka je publicistikog kazivanja njegova kratkoronost i proimanje razliitih
javnih diskursa (intradiskursna i interdiskursna proimanja)
Specijalizirani diskurs:
-domene specijaliziranoga diskursa pokrivaju stroe definirana podruja ljudskih djelatnosti

-izraena komunikacijska funkcija meu lanovima ue znanstvene/strune/specijalistike

zajednice
-specijalizirani se diskursi meusobno razlikuju i po stupnju specijaliziranosti i po struci uz
koju se vezuju
-akademski diskurs sastoji se od raznih primijenjih diskursa (pravnog, ekonomskog, jezik
znanosti o knjievnosti...)
-akademski govor moemo razluiti na podruje nastave (predavanja, seminari,
konzultacije, ispiti) i na podruje institucionalnog i izvaninstitucionalnog verbalnog
prezentiranja istraivakih aktivnosti (priopenja, referati, debate, polemike....)
-jezik stvarnosti je difuzan, raznolik, raslojen, polifunkcionalan (odgovara ovjekovim
potrebama), a jezik knjievnosti je nadstvarnosan (odabire funkcije koje eli tematizirati,
modificira ih, dopunjava, reducira, poetizira)
-sam je in jezinog izbora u knji. djelu istovremeno in naputanja jezine stvarnosti i in
njezina interpretiranja
-literarni je kod u jeziku kodiran jezik istovremeno upuuje na kakav zamiljeni svijet kao
na mimetiku iluziju, ali i na sebe (na svoju artificijelnost) i na vlastitu mimetinost
-literarna je poruka neizbjeno metajezina upuuje na govor stvarnosti i na govor literature
-znanost tei biti objektivnom, ograditi se od osobnih stajalita ta se tenja reflektira u
jeziku povienim stupnjem impersonalnosti, kao i visokim stupnjem jezine discipline
-jezik se kao iva pojava opire umrtvljivanju, uvijek u sebi sadri impuls prema znaenjskoj
mijeni
-svaka je definicija nekog pojma produkt jezinih sastavnica koje nije mogue do kraja
znaenjski kontrolirati, te samim time izmie apsolutnoj pojmovnoj jednoznanosti
Multimedijalni diskurs
-multimedijalni diskurs ima svoje ontologijsko ishodite u viedimenzionalnosti ljudskoga
govora
-ljudski govor moemo shvatiti kao sintezu krika i teksta: krika kao ljudskoga elementa
(uzvici bola, zadovoljstva, uenja, straha...) i teksta kao racionalnog, bezlinog elementa
-u govoru se uvijek preplie izraz objekta (sadraj, predmet govora) i izraz subjekta (stav
govornika prema predmetu govora)
-leksiki materijal najee nosi obavijest o objektu, a ljudski glas uvijek obavijest o subjektu

-informacija govorom istovremeno donosi tri razine:

a) intelektualnu (sam sadraj koji je prenosiv i pismom)
b) ekspresivnu (odraz govornika)
c) impresivnu (stav govornika prema sadraju)
-govorne vrednote jezika: mimika, geste, stvarni kontekst, intonacija
-znaajke intonacije:
a) unosi u govor odreeni sadraj
b) unosi element razumljivosti u sadraj govora
c) zadrava svoju razumljivost i pri nepoznavanju odreenog jezika
-u amerikoj literaturi nalazimo pojam parajezika kao svojevrsni ekvivalent pojmu vrednota
govorenog jezika (parajezine znakove nije mogue prevoditi u rijei)
-bitno je obiljeje parajezika da se velikim dijelom odvija mimo govornikove i recipijentove
svijesti (npr. osmijeh je uglavnom nesvjestan)
-razlikovanje jezika i parajezika je vano za tumaenje multimedijalnog diskursa
-multimedijalni diskursi: vizualno verbalni zapisi na spomenicima, iluminacija
srednjovjekovnih rukopisa, narodna knjievnost (govorena i pjevana), operna libreta,
religijski obredi, strip, reklama, grafiti, animirani film...
-npr. reklama reklamna se pragmatika slui konvencionalnim planom svakodnevnog govora,
ali i imanentno poetskim planom artificijelnost (aktualnost, usmjerenost na konkretan cilj)
-odreeni zvukovi se povezuju s odreenim kvalitetama proizvoda (npr. sredstva za
ienje Flash, Frish, Vim)
--reklama tei neprestanome ouivanju i stalno traga za novim nainima privlaenja
pozornosti
-jezini je aspekt imanentan multimedijalnom diskursu sam tekst prerasta u multitekst
-neka se jezina cjelina moe oznaiti kao tekst samo ako se konstitutivni elementi te cjeline
pojavljuju povezani i ako je ta povezanost i znaenjski smislena
-kulturna kompetencija nam omoguuje prepoznavanje razliitih tipova diskursa
-zahtjev je uspjene komunikacije da recipijent poruku interpretira unutar tipa diskursa iz
kojega mu je odaslana
-interdiskurzivnost je imanentno obiljeje multimedijalnoga diskursa
-interdiskurzivnost i multidiskurzivnost reklame, kao i njezina intermedijalnost i
multimedijalnost svojstva su po kojima ovaj tip diskursa korelira s literarnim pomacima
svojstvenim postmodernistikoj knjievnoj produkciji

-multimedijalni je diskurs slojevit govor novoga vremena, govor koji se kontinuirano mijenja
i uva svoje ishodine veze s govorom
Intradiskurzivna i interdiskurzivna proimanja:
-polje diskursa je heterogeno, konfliktno, dinamiko, pretopljeno govor ne miruje
-nasuprot toj dinamici egzistira naa tenja da je shvatimo, da u njoj pronaemo vrste toke i
crte razgranienja, da uspostavimo klasifikaciju (iako je svaka klasifikacija neka vrsta
umrtvljenja opisivana predmeta)
-granice su arbitrarne i polupropusne (proputaju jezino semantike elemente iz jedne
domene u drugu)
-intradiskursni glas takvi su glasovi srodni i prepoznajemo ih kao udruena vieglasja
istoga tipa (npr. obitelj ima svoj obiteljski kod govora oslovljavanje, skraenice i sl., no
obitelj je generacijski raslojena djed unosi elemente umirovljenikog argona, otac i majka
elemente svog profesionalnog argona, dijete iz abijenta igre obiteljski govor postaje
intradiskursni koktel; nitko od lanova obitelji ne govori samo svojim govorom, npr. dijete
unosi neto iz djedova govora u svoj iskaz)
-interdiskursni glas moment meusobnog odudaranja, moment kontrapunkta kao dio
suglasja (npr. djed je umirovljeni profesor povijesti, majka je administratorica, otac lijenik, a
dijete redovito odlazi na satove tenisa u privatni se diskurs obitelji tako slijevaju elementi
etiriju razliitih domena specijaliziranoga diskursa koji su ostalim ukuanima relativno
daleki)
-sve nam to govori da nema istog izraza nijedan iskaz ne pripada samo jednom
diskursnome tipu
-intradiskurzivnost i interdiskurzivnost su znaajke svakog teksta moemo ih podvesti pod
pojam intertekstualnosti
-intermedijalna proimanja se razabiru gdje god govoreni iskaz utjee na onaj pisani i
obrnuto
-intermedijalna se proimanja poljem diskursa kreu vertikalnim smjerom, te navode na
stapanje planova i kodova, kao i na preslojavanje tako stopljenih kodova
-u multimedijalnome se diskursu jezinome iskazu pridruuje i nejezini (rije moe upuivati
na sliku ili zvuk, a ovi pak mogu upuivati na rije)
-intermedijalne veze

mogu ukljuivati i intertekstualne i interdiskurzivne veze (npr.

koritenje Mickey Mousea u reklami intertekstualna veza s animiranim filmom, stripom i

sl.)