Kako zabaviti dijete bez ekrana?

– aktualno je pitanje otkad je počelo razdoblje razvitka tehnologije i

dostupnosti malih i velikih ekrana u našim domovima. Dolazimo kući nakon napornog dana na poslu,
pokupimo djecu od bake / tete čuvalice ili iz vrtića i sve što nam je potrebno je malo mira i tišine
kako bi napokon čuli vlastite misli. U tom slučaju posjednemo dijete pred njegov omiljeni ekran i
sigurni smo da smo mirni barem sat ili dva.

U početku odabir takvih ponašanja i provođenja vremena neće imati negativnih učinaka i može nam
se činiti da je to jedna od ”win-win” situacija: zadovoljni vi, zadovoljno dijete. Ali moramo vam reći
da uvelike griješite!

-Oglas-

Iako možda nema odmah vidljivih negativnih posljedica, takav način provođenja vremena imat će
dugoročne negativne posljedice za rast i razvoj vašeg djeteta, a mi ćemo u daljnjem pokušati
objasniti zašto je tome tako.

Negativan utjecaj ekranizacije

Iako gledanje programa koji se prikazuju na ekranima i igranje videoigrica može imati pozitivne
efekte (za djecu stariju od 3 godine) u vidu kreativnosti, suradnje, nekih kognitivnih vještina i slično,
oni nisu ni približno veliki koliko su veliki negativni učinci. To najbolje opisuje novi termin
“ekranizam” (ekranizacija) koji se odnosi na negativan utjecaj ekrana na mozak, posebno male djece.

Sama potreba za uvođenjem novog termina u ovom području pokazuje i koliko je ovaj problem
postao popularan i naglašen u posljednje vrijeme.Tako sve više roditelja primjećuje promjene u
ponašanju svoje djece uzrokovane dugotrajnim izlaganjem ekranima te traži stručnu pomoć kako bi
dijete bolje napredovalo, kako bi roditelji znali postaviti kvalitetnije granice ili, u krajnjem slučaju,
kako bi se dijete riješilo ovisnosti modernog doba. Postoji nekoliko bitnih aspekata na koje djeluje
dugotrajno izlaganje zaslonima koje ćemo malo detaljnije objasniti.

Kako ekranizacija utječe na mozak?

Razvoj dječjeg mozga, pogotovo u prve tri godine života, izrazito je osjetljivo i podložno utjecajima
okoline, kako pozitivnim, tako i negativnim. Iz tog razloga, zadatak roditelja je da djetetu osiguraju
što više pozitivnog i poticajnog okruženja kako bi ono neometano raslo i razvijalo se.

Suvremena tehnologija i ekrani na svakom koraku mogu uvelike otežavati kvalitetno obavljanje ovog
zadatka roditeljima. Zasloni koji privlače dječje poglede neizostavan su dio svakodnevice jer ih
posjedujemo i u vlastitom domu, djeca ih mogu naći u vrtićima, školama, dječjim igraonicama, kod
prijatelja ili baki i djedova.
Provođenje vremena gledanjem u zaslone podrazumijeva gledanje sadržaja na televizijskom
programu, igranje videoigrica na tabletima ili mobilnim telefonima te sve sadržaje koje nude zasloni
naših računala, a privlače dječju pažnju. Iako je dijete vidno sretno i uživa u takvim sadržajima, nužno
je postaviti granice za njegovu dugoročnu dobrobit. Dugotrajno izlaganje malog djeteta ekranima
može ometati njegov kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj.

Dječji se mozak razvija na temelju podražaja koje ono dobiva iz okoline. U doticaju s podražajima, u
mozgu se grade veze između živčanih stanica koje poslije pomažu boljoj komunikaciji različitih
dijelova mozga, lakšem učenju i usvajanju novih informacija i boljem napredovanju.

Da bi dobilo kvalitetne podražaje i iz njih moglo učiti i napredovati, nije dovoljno da dijete dobiva
informacije samo putem vida i sluha, nužno je da dijete može dodirivati, premještati igračke iz ruke u
ruku, lupkati s njima po površinama, osjetiti njihove teksture, razvijati motoriku, komunicirati kroz
igru i slično.

Ekranizacija negativno djeluje na razvoj komunikacije

Tijekom gledanja ekrana, događa se jednosmjerna komunikacija, koja ide u smjeru ekran – dijete. Na
taj način dijete ne dobiva povratne informacije o onome što ono u tom trenutku radi i ne može
razvijati vlastiti sustav komunikacije. U suradničkoj igri ili igri igračkama uz nadzor roditelja, i sam
kontakt očima ili osmijeh započinje komunikaciju djeteta i roditelja / prijatelja kroz koju se dijete uči
suradnji, iskazivanju emocija, empatiji i raznim drugim kvalitetama.

U prvim godinama života, tek se počinju razvijati bebina osjetila i dijelovi mozga koji su zaduženi za
razumijevanje onoga što su vidjeli. Gledanje u ekrane, za tako malu djecu predstavlja samo niz slika
bez smisla koje oni ne mogu povezati u cjelinu i vidjeti vezu sadržaja koji im se prikazuje i stvarnog
života.

Stoga, smisleno učenje sadržaja preko ekrana nije moguće prije treće godine djeteta. Unatoč takvoj
nesmislenosti sadržaja za malu djecu, ekrani su im svejedno privlačni zbog šarenila, boja i brze
izmjene slika koja se događa zbog toga da bi im pažnja bila održana.

Naviknuti na takve brze izmjene sadržaja, djecu se teško (pogotovo na duže vrijeme) može zabaviti
nekim drugim aktivnostima poput igračaka, slikovnica ili slično jer im se sve ponuđeno čini vrlo
dosadno i sporo te brzo gube koncentraciju. Isto tako, djetetova pažnja je gledanjem u ekrane
usmjerena na samo taj, nametnuti sadržaj i ono nema prevelik izbor birati što mu se tu sviđa, a što
ne.

U suprotnosti tome, igrajući se na otvorenom, s najdražim igračkama ili sudjelujući u lakim

kućanskim poslovima s roditeljima, dijete samo može premjestiti fokus pažnje na ono što je u tom
trenutku bitno, uči se strpljenju, suradnji i bira raditi ili gledati ono što se njemu/njoj u tom trenutku
zanimljivo.
Zašto ekranizacija smanjuje kvalitetu sna?

Osim na pažnju i razvoj drugih korisnih sposobnosti, gledanje u ekrane djeluje i na ritam budnosti i
spavanja. Na ciklus budnosti i spavanja najviše utječe svjetlost. Putem vida primamo svjetlosne
informacije koje reguliraju naš tjelesni ritam te utječu na otpuštanje hormona melatonina koji se još
naziva i ‘hormon spavanja’. Uz ostale svjetlosne izvore, ekrani su najveći ometači hormona
melatonina u današnje vrijeme. Ekranizacija narušava kvalitetan san.

Uz to, važno je spomenuti i da su djeca skoro duplo osjetljivija od odraslih na takozvanu ‘plavu
svjetlost’ ekrana, odnosno ometajući odnos svjetla i hormona spavanja. Gledanje u ekrane tijekom
dana, a naročito prije spavanja utječe na kvalitetu sna, povećava dnevni umor, uzrokuje
neispavanost, a to posljedično može utjecati i na sniženje raspoloženja. Da biste to izbjegli, zajedno s
djetetom smislite aktivnosti koje ćete raditi prije spavanja. To mogu biti umirujuće pjesmice ili čitanje
priča uz šalicu toplog mlijeka.

Što učiniti? Kako postaviti zdrave granice?

Kako postupiti kada ekrani postanu najveći neprijatelji zdravom odgoju naše djece? Osim stvaranja
ovisnosti, brojni su drugi negativni učinci dugotrajnom izlaganju djeteta pred male i velike ekrane.
Prema uputama Svjetske zdravstvene organizacije djeca u dobi do dvije godine ne bi uopće trebala
biti izložena ekranima, a kod djece od druge do šeste godine to vrijeme bi trebalo biti ograničeno na
maksimalno dva sata.

Za djecu iznad 6 godina nisu napisane upute, ali svakako moramo biti oprezni i obratiti pažnju na to
koliko vremena dijete provodi pred ekranima u usporedbi s ostalim aktivnostima i kako to na njega
utječe. Da bismo ih izbjegli negativne učinke, od početka trebamo djeci pružati druge oblike zabave
koji ne uključuju višesatno gledanje ekrana. Neke od ideja navest ćemo u nastavku, a vi možete
zajedno s djetetom prokomentirati koje vam se najviše sviđaju.

Ideje za sve roditelje:

• Razgovarajte sa svojom djecom, recite im što ste danas vidjeli, neka oni vama prepričaju svoj dan i
budite u toku. Bitno je poticati i razgovor o emocijama, ne zaboravite dijete pitati kako se osjeća ili
kako se osjećalo u prepričanoj situaciji. Sa svojim djetetom možete se šaliti, izmišljati priče, bajke ili
zamišljati što bi se zanimljivo moglo dogoditi. Na taj način potičete djetetovu maštu te verbalnu i
neverbalnu komunikaciju.

• Osmislite s djetetom kazališnu predstavu, takva aktivnost zahtijeva puno kreativnosti u kojoj se
možete vježbati i vi i pronaći dijete u sebi.
• Šetnja po svježem zraku i igra na otvorenom uvijek je dobra ideja! Nemojte da vas kiša u tome
spriječi, nema zabavnijeg od skakanja po lokvama u dobroj obući.

• Čitajte s djetetom – na taj način dijete se uči jezičnom izražavanju, održavanju pažnje i uživa u
dobro izabranim sadržajima baš za nju/njega.

• Pjevajte ili proizvodite zvukove, napravite sami svoje instrumente ili čak osnujte cijeli bend!

• Pozovite prijatelje na druženje.

• Dopustite djetetu da s vama sudjeluje u kuhanju.

• Zabavite se zajedno s dječjim igračkama stvarajući cijeli svijet zabave u njegovoj / njezinoj sobi!
Ekranizacija će tada zaobići tvoju sobu u širokom luku.

Zaključak:

Posvetite pažnju svome djetetu i omogućite mu kvalitetno i zdravo djetinjstvo. Zapamtite, ekrani ne
mogu pružiti niti približno toliko znanja i veselja vašem djetetu koliko mu možete pružiti v