1.

Što je globalni program i koje su njegove sastavnice

- GLOBALNI PROGRAM- čini repertoar odgovarajućih sadržaja raspoređenih na
nastavne cjeline i teme;
- izbor i vrednovanje nastavnih cjelina i tema sastavnice su tog programa;
-
2. Koje su etape programiranja i objasni drugu
- PRVA ETAPA PROGRAMIRANJA – EKSPLICITNO DEFINIRANJE CILJA
- DRUGA ETAPA PROGRAMIRANJA - ODREĐIVANJE SADRŽAJA PROGRAMA
- TREĆA ETAPA PROGRAMIRANJA - PROGRAMIRANJE PROCESA TJELESNOG
VJEŽBANJA
- ČETVRTA ETAPA PROGRAMIRANJA - PRAĆENJE PROVJERAVANJE I
ANALIZA DOBIVENIH OBAVIJESTI O UČINCIMA PROGRAMA

DRUGA ETAPA

- Nakon dobro definiranog globalnog cilja programa treba;

- ODABRATI SADRŽAJE (nastavne cjeline i nastavne teme
- VREDNOVATI SADRŽAJE (utvrditi broj frekvencija nastavnih cjelina i nastavnih
tema),
- IZVRŠITI DISTRIBUCIJU SADRŽAJA (sastaviti nastavne jedinice za čitavu školsku
godinu).
-
3. Sredstva odgoja ( skupine )
- Sredstva usmjeravanja (odnose se na savjet pouku, primjer i stvaranje ideala)
- Sredstva poticanja (mogu se provoditi usmeno (pohvale, priznanja i isticanja) i pisano
(dodjela zahvalnica, pohvalnica, priznanja i nagrada).
- Sredstva sprječavanja (odnose se na postupke nadzora, skretanja, upozorenja,
zahtijevanja i kažnjavanja).
- U mlađoj dobi više sredstava poticanja manje sprečavanja

4. Ocjenjivanje i način ocjenjivanja

- Postupak kojim se na način utvrđen propisima prati i utvrđuje na samo stupanj realizacije
programskih zadaća, nego i učinci programa.
- Ocjenjivanje mora biti individualno, svestrano, sustavno, realno, pravedno i javno.
- postoje tri načina ocjenjivanja: brojčano, opisno i kombinirano, te normativno ( usporedba
s normativnim vrijednostima)) i kriterijsko ( individualni napredak)
- Uloga nastavnika u ocjenjivanju obuhvaća stručnost, profesionalan pristup, uvažavanje
uvjeta rada te sagledavanje učenika u cijelosti.

- VRSTE OCJENJIVANJA:

n PRETHODNO OCJENJIVANJE-inicijalno, početno promatranje samo onda kada nastavnik nema

nikakvih informacija o mot. znanjima i mot. postignućima učenika;

n TEKUĆE OCJENJIVANJE-vezano je za tekuće provjeravanje, pa ima samo informativni karakter;

provodi se na satu obrade novog gradiva, radi dobivanja povratne informacije o stupnju svladanosti
novog motoričkog gibanja u njegovoj osnovnoj strukturi , A kada? – neposredno prije prelaska na
izvođenje druge zadaće ili na kraju “A” dijela gl. dijela sata
 n PERIODIČNO OCJENJIVANJE-provodi se u tijeku školske godine, kada nastavnik pretpostavlja

da su učenici svladali predviđeno gradivo; da bi se utvrdilo provodi li se program, u kojem stupnju i u

kojem opsegu se program ostvaruje u trenutku provođenja tog provjeravanja , pratiti i provjeravati
učinke programa- na temelju uspoređivanja kriterija (normi

n ZAVRŠNO OCJENJIVANJE-ocjenjivanje na kraju prvog polugodišta, i na kraju šk. Godine

Zašto ocjenjujemo ?

Jer dobivamo povratne informacije:

a) dinamici ostvarenja programskih zadaća za svakog učenika pojedinačno i razred u cjelini;

b) je li došlo, i do kakvih promjena kod učenika, posebno kod onih dimenzija njihova antropološkog
statusa čije je transformacija bila programom predviđena;
c) kakva je razina njihovih mot. znanja i mot. postignuća, kakvi su odgojni rezultati rada i dr.;

faze i objasni 4.

Faza usvajanja (uspostave gibanja)

Faza početnog usavršavanja

Faza naprednog usavršavanja

Faza stabilizacije (početnog učvršćivanja)

Faza automatizacije (završnog učvršćivanja)

1. Operativni program
- sadržajna konkretizacija globalnog programa, a na taj način i dobra osnovica za izradu
izvedbenog programa;
- program se svodi na sastavljanje nastavnih jedinica (samo za “A” dio) za svaki sat
- razrada po satima
2. Faze programiranja i objasni treću
- Dijagnostička faza- utvrđivanje aktualnog stanja svakog učenika, na početku godine
- Analitičko- prognostička faza - uvid i dobivene rezultate daje smjernice za planiranje
- Sintetičko –programerska faza – sama izrada globalnog, operativnog i izvedbenog
programa
- Verifikacijsko- valorizacijska faza- tijekom čitave šk. God. Uvid kako se program
ostvaruje

3. Zašto u nastavi tzka provjeravamo i pratimo napredak

 4. Objasni prvu fazu

PRVA ETAPA PROGRAMIRANJA – EKSPLICITNO CEFINIRANJE CILJA

autonomno odlučuje svaki nastavnik na temelju:

• egzaktnih pokazatelja o učenicima, te na temelju

• maksimalnih uvažavanja uvjeta u kojima će se program provoditi

da bismo cilj programa definirali na najbolji način nužno je uzeti u obzir:

• spol učenika, zdravstveno stanje učenika, rezultate finalnog provjeravanja (antropometrijskih značajki,
mot. sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti, mot. znanja i postignuća), rezultate inicijalnog
provjeravanja (antropometrijskih značajki, mot. sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti, mot. znanja i
postignuća), nastavni plan tzk, nastavni program tzk, preferencije učenika prema određenim
sadržajima, materijalne uvjete rada, specifičnost sredine u kojoj se škola nalazi.

v na temelju sagledavanja i uvažavanja navedenih sastavnica treba definirati GLOBALNI CILJ

PROGRAMA;

v Definirati ZADAĆE PROGRAMA (antropološke, obrazovne i odgojne)

Cilj programa treba biti precizan, ali kada je potrebno od njegove realizacije se može i odstupiti;

5. Nabroji metode perzistentnosti i objasni ih

Metode za dokazivanje perzistentnosti učenja m. z.:

a) učestalo mjerenje izvođenja (direktno praćenje iskustva učenja m. z. putem motoričke izvedbe
progresija dokazuje proces učenja m. z.)
b) Retencija (je li mot. z. stabilno usvojeno na zadovoljavajućoj razini. Retencija pokazuje
perzistenciju napretka u učenju m. z.)
c) transfer znanja (transfer testom mjerimo kako učinkovito osoba može prenositi motorička znanja
i koliko već usvojena znanja mogu utjecati na usvajanje novih)

1. Objasni četvrtu fazu programiranja

kontinuirano praćenje, provjeravanje te analiziranje informacija o tijeku i učincima tjelesnog

vježbanja;

kada i kako treba pratiti i provjeravati stanje i učinke tjelesnog vježbanja? (tranzitivno i finalno)
 Potrebno je STALNO (to znači tijekom čitave školske godine) provoditi praćenje putem
TRANZITIVNIH PROVJERAVANJA kako bi se utvrdilo jesu li se pokazale promjene određenih
osobina, sposobnosti, motoričkih znanja i postignuća, te kako bi se utvrdilo jesu li postignuti ciljani
učinci, i ako je potrebno provele korekcije programa;

tranzitivna provjeravanja obuhvaćaju provjeru:

v Antropoloških obilježja

a) provjeravanje tranzitivnih stanja samo nekih antropoloških obilježja ili konkretnije, onih koja su
specifična za pojedinu homogeniziranu skupinu;

b) periodično provjeravanje tranzitivnih stanja antropoloških obilježja, u određenim vremenskim

razdobljima:

1. neposredno prije prijelaza iz rada na otvorenom na rad u zatvorenom prostoru (npr. u kontinentalnim
područjima to je najčešće u drugoj polovici listopada);

2. prije završetka prvog polugodišta (u drugoj polovici prosinca);

3. neposredno prije prijelaza iz rada u zatvorenom prostoru, na rad na otvorenu prostoru (npr. u
kontinentalnom području to je najčešće krajem ožujka);

v Motoričkih znanja i postignuća

provjeravati tijekom čitave školske godine;

optimalno je da ih provjeravamo periodično ili nakon svake obrađene nastavne cjeline

tranzitivnim provjeravanjem tijekom šk. godine treba obuhvatiti sve programom predviđene nastavne
cjeline- uz pomoć odabira tzv. reprezentativnih tema iz svake nastavne cjeline;

ZAVRŠNO PROVJERAVANJE

sastavni dio ove etape; potrebno za objektivno sagledavanje ukupnih rezultata rada u tekućoj godini, te kao
orijentacijska vrijednost, jedna od sastavnica u definiranju cilja programa u idućoj školskoj godini

2. Čimbenici programiranja ( nabroji grupe i podgrupe )

VANJSKI ČIMBENICI:

• Raspoloživo vrijeme za vježbanje (fond sati)

• Materijalni uvjeti rada

• Razina kompetencija učitelja

UNUTARNJI ČIMBENICI;

• Zakonitosti rasta i razvoja (osobine i sposobnosti učenika)

*pratiti etape ontogenetskog razvoja- senzibilne faze razvoja)

• Proces usvajanja motoričkih znanja

3. Funkcionalne sposobnosti- praćenej i provjeravanje – što spada -objasni

Sposobnost regulacije i koordinacije funkcija organskih sustava, tj. sposobnost oslobađanja odgovarajuće
količine energije u stanicama koja organizmu omogućuje održavanje homeostatskih uvjeta i odvijanja
specifičnih funkcija pojedinih njihovih dijelova;

 na funkcionalne sposobnosti možemo utjecati tijekom cijelog života;

 ako se ne vježba te sposobnosti opadaju;

 sustav za transport kisika (važno za aerobnu energetsku sposobnost)može se mijenjati pod utjecajem
stimulusa cikličkog tipa; cikličke aktivnosti povoljno utječu na povećanje aerobnog kapaciteta;

 provjera aerobnih sposobnosti- test trčanja (za učenike razredne nastave trčanje treba trajati 3
minute);

Spadaju anaerobne i aerobne sposobnosti.

Aerobne - sposobnosti ljudskog organizma da do stanica (potrošača) dopremi maksimalnu količinu kisika i da
ga potrošači (stanice) efikasno iskoriste za obavljanje mišićnog rada.

Rad većeg broja mišića s malim utroškom energije; rad mora biti manjeg intenziteta jer ljudski organizam ima
ograničene mogućnosti dopremanja kisika do stanica u kojima se proizvodi energija za obavljanje rada.

Anaerobne - sposobnost organizma da iskoristi neaerobne izvore energije u pogledu proizvodnje energije za
obavljanje mišićnog rada; rad relativno većeg broja mišića s većim intenzitetom -kraći rad uz veći intenzitet.

4. Što spada u kineziološka znanja i primjer za svaku

Jednostavnija kineziološka motorička znanja :

- samo uz poduku učitelja;

- umjereno zahtjevni motorički zadaci; genetski nezapisani motorički zadaci (kolut naprijed i nazad,
stoj na lopaticama, premet strance, primanje lopte potplatom (N);
- značajno su uključena u nastavu tzk u razrednoj nastavi kao programski sadržaji, a prevladavaju u
nastavi tzk u predmetnoj nastavi osnovne škole

Složenija kineziološka motorička znanja:

- zahtjevnije strukture gibanja pojedinih kinezioloških aktivnosti;

 - zahtjevni motorički zadaci; ona su presudna znanja nadgradnje za uspješnost u određenim
kineziološkim aktivnostima;

- vođenje lopte rolanjem donjom stranom stopala (N),dodavanje lopte u kretanju (N), ubacivanje lopte
u koš jednom rukom odozgora nakon vođenja- košarkaški dvokorak (K)

5. Obrazovne zadaće u trećoj razvojnoj etapi

Posebne zadaće (obrazovne, antropološke, odgojne).

1. Načela programiranja

 Načelo uspješnosti- program treba osigurati ispunjavanje postavljenog cilja

 Načelo primjerenosti- poštovati aktualno stanje osobina i sposobnosti učenika, razinu motoričkih
sposobnosti i dostignuća

 Načelo realnosti- uvažavati materijalne uvijete rada

 Načelo fleksibilnosti- mijenjanje ovisno o rezultatima tranzitivnih provjeravanja

 Načelo jednostavnosti- brza izrada programa, intervencije tijekom ostvarivanja

Nastavne teme koje se primjenjuju u nastavi tkz?

Sve se nastavne teme ,koje se primjenjuju u tzk ,sastoje od četiri skupine motoričkih znanja:

1.BIOTIČKA MOTORIČKA ZNANJA;

2.PRILAGOĐENA BIOTIČKA MOTORIČKA ZNANJA;

3.JEDNOSTAVNIJA KINEZIOLOŠKA MOTORIČKA ZNANJA;

4.SLOŽENIJA MOTORIČKA ZNANJA

Pripremanje učitelja i dnevna priprema

Učinkovitost nastavnog procesa ovisi o: pripremanju učitelja, dobroj organizaciji i realizaciji sata.

Zato što su pripremanje, organizacija i realizacija sata čimbenici racionalizacije i intenzifikacije nastavnog
procesa

Pripremanje može biti: POSREDNO (indirektno) te NEPOSREDNO (direktno)

POSREDNO PRIPREMANJE ZA SAT TZK- predstavlja prvu etapu u pripremanju

Posredno pripremanje počinje s planiranjem ili programiranjem (na samom početku školske godine);

Osnovno polazište; jasno definiranje CILJA programa , jasno definiranje ZADAĆA programa koje želimo
ostvariti i IZBOR SADRŽAJA iz programa, uz pomoć kojih treba realizirati postavljene ciljeve i zadaće

NEPOSREDNO PRIPREMANJE ZA SAT TZK- druga etapa pripremanja

OBUHVAĆA: Teorijsko pripremanje , Metodičko pripremanje te Organizacijsko pripremanje

Kod TEORIJSKOG PRIPREMANJA nastavnik mora u potpunosti vladati nastavnom jedinicom, mora
teorijski poznavati nastavno gradivo, sadržaje, svaku vježbu, način izvođenja pojedine vježbe ili elementa,
njihov utjecaj na organizam učenika, moguće i potrebne posljedice na transformaciju određenih dimenzija
antropološkog statusa...;

Kod METODIČKOG PRIPREMANJA Uvjet-analizirati prethodni sat; odnosno Jesu li ostvareni cilj i zadaće
(prethodnog sata)? Jesu li izabrane metode, metodički organizacijski oblici rada, nastavna sredstva… bili u
funkciji realizacije cilja i zadaća? Da li je trajanje sukladno predviđenoj provedbi? Jesu li ostvareni predviđeni
sadržaji? Da li je bilo adekvatno opterećenje?

• Zašto? – da bi se utvrdilo je li i kako realizirano ono što smo planirali za taj sat i da se na temelju toga
procijeni je li potrebno provesti korekcije na satu za koji se pripremamo, a ako jest, kakve;

Nakon toga - definirati CILJ sata za koji se pripremamo (što se želi postići na satu);

• Cilj treba definirati za svaki sat posebno;

• Operativni cilj proistječe iz globalnog cilja (to je cilj koji smo definirali prilikom programiranja) i iz
konkretnih uvjeta u kojima će se sat ostvariti (dob učenika, spol, materijalni uvjeti rada... );

• Operativni cilj treba sadržavati ono što bismo htjeli i što objektivno možemo na konkretnom satu
postići;

• Zato operativni cilj, za razliku od globalnog (općeg cilja) treba “prevesti” na razinu konkretnog;

Treba za svaki sat točno utvrditi zadaće koje želimo na satu ostvariti: antropološke, obrazovne te odgojne.

Kod ORGANIZACIJSKOG PRIPREMANJA voditi računa o mjestu rada (dvorana, igralište), Pripremanje
sprava i pomagala, Upoznavanje učenika s načinom rukovanja, nošenja i održavanja sprava i pomagala ,
Pripremanje nastavne tehnike (vizualna, auditivna, audiovizualna) , Odijevanje učitelja; primjerena odjeća i
obuća
 v CILJ PROGRAMA

- globalni cilj programa-utjecaj na kvantitativne i kvalitativne promjene primarnih

antropoloških obilježja, a osobito na:
o antropometrijske značajke(povećanje mišićne mase,redukcija potkožnog masnog tkiva),
o na motoričke sposobnosti(eksplozivna snaga nogu i koordinacija),
o na funkcionalne sposobnosti(aerobna izdržljivost),
o na usvajanje motoričkih znanja(koja se mogu primijeniti u slobodno vrijeme i u sportu),
o poboljšanje motoričkih postignuća(naročito onih koji imaju karakter korisnosti),
o na veće odgojne efekte rada(moralne osobine učenika)

METODE PROVJERAVANJA

n Metoda promatranja

- Definirati CILJ PROMATRANJA- utvrditi što će se promatranjem obuhvatiti;

- utvrditi vrijeme i način promatranja;

- izraditi ljestvicu vrijednosti uz pomoć koje se mogu bilježiti, analizirati i interpretirati rezultati
dobiveni promatranjem; ljestvica vrijednosti- subjektivna procjena

n Metoda mjerenja

precizno i objektivno utvrđivanje:

- individualnih značajki, osobina i sposobnosti učenika;

- stanja i razine njihovih motoričkih postignuća;

Rezultati mjerenja nastavniku olakšavaju izradu programa, praćenje realizacije, pouzdaniju kontrolu, dobivanje
objektivnijih informacija o učincima provedbe programa

n Metoda anketer se radi kod utvrđivanja stavova i interesa učenika;

- u slučaju da nastavnik želi provesti neke inovacije, osuvremeniti svoj rad...;

- upoznati učenike sa svrhom ankete

- anonimno

Testovi za procjenu motoričkih sposobnosti:

1.brzina-taping rukom

2.Eksplozivna snaga-skok u dalj s mjesta

3.koordinacija-poligon natraške

4.Repetitivna snaga-podizanje trupa iz ležanja pogrčenim nogama

5.Fleksibilnost-pretklon raznožno

6.Statička snaga- izdržaj u visu zgibom

Antropometrijske značajke : Tjelesna visina; Tjelesna težina; Opseg podlaktice;Kožni nabor nadlaktice;

Motoričke sposobnosti:

- sposobnosti koje su više urođene treba ranije razvijati, jer se njihov razvoj ranije i završava ,već od
najranijeg djetinjstva (brzina, koordinacija, eksplozivna snaga);
- sposobnosti koje su manje urođene treba također razvijati od rane mladosti, a utjecaj na njihov razvoj
moguć je i tijekom cijelog života (repetitivna snaga, statička snaga, fleksibilnost)

Funkcionalne sposobnosti- sposobnost regulacije i koordinacije funkcija organskih sustava

- na funkcionalne sposobnosti možemo utjecati tijekom cijelog života;

- ako se ne vježba te sposobnosti opadaju;

MOTORIČKA ZNANJA

- Motorička znanja-stupanj usvojenosti pojedinih motoričkih struktura koje mogu biti na različitim
razinama;

- na ta se znanja može utjecati primjerenim vježbanjem ili ponavljanjem određenih struktura kretanja
sve dok se znanje ne usvoji na određenoj razini;

- nisu pod utjecajem genetskog činitelja, stječu se isključivo vježbanjem;

Motorička znanja obuhvaćena su : inicijalnim, tranzitivnim i finalnim provjeravanjima

MOTORIČKA POSTIGNUĆA

su sprega motoričkih znanja i motoričkih sposobnosti, a izražavaju se putem sposobnosti učenika da ih u

konkretnoj motoričkoj aktivnosti poveže i maksimalno iskoristi radi postizanja što boljeg rezultata
 FAZE UČENJA MOTORIČKOG ZNANJA

1. Faza usvajanja (uspostave gibanja)

2. Faza početnog usavršavanja
3. Faza naprednog usavršavanja
4. Faza stabilizacije (početnog učvršćivanja)
5. Faza automatizacije (završnog učvršćivanja

1. Faza usvajanja (uspostave gibanja)

Stvaraju se predodzbe o strukturi gibanja i njezino početno izvođenje gdje učitelj mora informirati o strukturi
gibanja a učenici se upoznaju sa tom strukturom. Prvo ide najava, opis i demonstracija kroz vizualno i
auditivno zaprimanje informacija. U fazi usvajanja učenik mora razumijeti, osmisliti izvedbu te pokušati izvest
je. Ti pokušaji mogu biti nezgrapni i nekooridinirani ali ne trebamo davati povratne informacije a tek nakon
par pokusaja dati ključne informacije o usvajanju temeljnih dijelova tog gibanja. Tu je visoka razina
koncentracije.

Npr: kolut naprijed, skok s okretom za 180 te kolut natrag – gdje ce učenik u vrlo gruboj izvedbi to pokušavati
izvest

2. Faza početnog usavršavanja

U ovom dijelu učenik aktivira ono što je zapamtio u fazi usvajanja motoričkog gibanja odnosno treba povezati
temeljne dijelove gibanja. Prva i ova druga faza temeljne su za usavršavanje motoričkog znanja. Tu se u drugoj
fazi smanjuju pogreške pri izvođenju a učitelj treba davati povratne informacije samo o osnovnim značajkama.
Ako prekinemo učenje u ovoj fazi smanjujemo mogučnost retencije odnosno zadržavanja motoričkih
informacija u svijesti, odnosno kratkoročno pamčenje se ne uspije pretvoriti u dugoročno zato ta prva i druga
faza su vise „ neurološki zapisi o osnovama strukture gibanja“.

3. Faza naprednog usavršavanja

U ovoj fazi sve veća je usklađenost pokreta i kretnji , moramo naglašavati ispravljanje pogreška, odnosno
ispravljati pojedine kretnje i pokrete.

4. Faza stabilizacije

Tu je bitno početno učvršćivanje prostorno vremenskih značajki odnosno izvedbe su skladnije ( pokreti su
bolje povezani), sigurnije ( manja su odstupanja od idealno formiranog pokreta ). Manji je broj pogrešaka te su
vidljive stilske posebnosti učenika. Da bi zadovoljili izvedbu, fazu stabilizacije moramo minimalno 5-10
minuta izvoditi a gibanje koje traje 3-4 sekunde ttreba ponoviti barem 70-100 puta

5. Faza automatizacije

Tu se događa završno učvršćivanje prostorno vremenskih značajki gibanja, gdje je koordinacijski potpuno
usklađena struktura gibanja te dolazimo do motorički fiksnog gibanja gdje se iz kratkoročnog paćenja struktura
gibanja seli u dugoročno. Da bi postigli to trebamo je raditi vise od jednog sata,

PROGRAMIRANJE

Programiranje sadržava tri glavne sastavnice : što se programiranjem želi ostvariti, na koji način se to želi
postići te u kojoj mjeri se programirano realiziralo. Samo programiranje je jedna od temelja za
individualizaciju nastave tzka.

Opća obilježja programiranja odnosno što se treba paziti prilikom njegove operacionalizacije je: se zadovolje
autentične potrebe svakog učenika te da se osigura edukativni kontinuitet, odnosno da nastavnik po svojim
potrebama, mogućnostima i uvjetima bira sadržaje za koje će se opredijeliti.

OPERACIONALIZACIJA PROGRAMIRANJA podrazumijeva izradu globalnog , operativnog te izvedenog

programa.

Globalni program čini repertoar odgovarajućih sadržaja koji je podijeljen na nastavne teme i cjeline, a
sastavnice tog programa su zbor i vrednovanje tih cjelina i tema.

Operativni program je zapravo sadržajna konkretizacija globalnog plana odnosno je i dobra osnovica za izradu
izvedbenog plana. Za razliku od globalnog programa koji se sastoji od tema i cjelina, u operativnom programu
slažu se nastavne jedinice ( samo za „a“ dio sata ) za svaki sat.

Izvedbeni program je specifična konkretizacija dijela operativnog programa ili konkretnije onog dijela koji se
odnosi na homogeniziranu skupinu ili pojedinca koji joj pripada. Uz određivanje odgovarajućeg sadržaja,
temelji se na doziranju, distribuciji te kontroli opterećenja.

Kod programiranja, prvo učenicima približimo globalni a potom operativni program .

ETAPE PROGRAMIRANJA:
1. EKSPLICITNO DEFINIRANJE CILJA PROGRAMA -određuje svaki nastavnik na temelju egzaktnih
pokazatelja o učenicima te o maksimalnih uvažavanju uvjeta u kojima će se program provoditi.da bi
smo najbolje definirali cilj programa nužno je uzeti u obzir spol učenika, zdravstveno stanje
učenika, rezultate finalnog provjeravanja (antropometrijskih značajki, mot. sposobnosti,
funkcionalnih sposobnosti, mot. znanja i postignuća), rezultate inicijalnog provjeravanja
(antropometrijskih značajki, mot. sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti, mot. znanja i
postignuća), nastavni plan tzk, nastavni program tzk, preferencije učenika prema određenim
sadržajima, materijalne uvjete rada, specifičnost sredine u kojoj se škola nalazi.

Kada sagledamo i uvažimo sve navedene sastavnice, možemo definirati globalni cilj programiranja te
definirati zadaće programa ( antropološke, obrazovne te odgojne). Cilj programa treba biti precizan ali
uvijek je dopušteno izmjenjivati i prilagođavati ga.

2. ETAPA- nakon dobro definiranog globalnog cilja programa treba odabrati sadržaje ( nastavne cjeline i
nastavne teme), vrednovati sadržaje ( utvrditi broj frekvencija nastavnih cjelina i nastavnih tema ) te
izvršiti distribuciju sadržaja ( sastaviti nastavne jedinice za čitavu školsku godinu“).
Izbor i vrednovanje nastavnih cjelina tema je najsuptilniji dio ove etape programiranja gdje treba
uvažavati materijalne uvjete rada te se nastavne cjeline vrednuju s obzirom na vrijednost njihova
utjecaja na osobine i sposobnosti učenika, dok one cjeline za koje učitelj pretpostavlja da će imati veći
utjecaj na organizam učenika, trebaju sadržavati i veći broj nastavnih tema. Kod vrednovanaj
nastavnih tema, moramo se brinuti o zdravstvenom stanju učenika, o korisnosti svake teme,
predznanju učenika, složenosti teme, preferenciji učenika te konkretnim materijalnim uvjetima rada.

3. ETAPA – odnosi se na programiranje procesa tjelesnog vježbanja, odnosno na određivanje volumena

opterećenja ( doziranje, distribucija te kontrola opterećenja) te na utvrđivanje uvjeta u kojima će se
programirati proces. Da bi mogli suditi o učincima doziranja i distribucije opterećenja, treba stalno
pratiti učenike, odnosno vršiti valorizaciju utjecaja različitih vrsta procesa vježbanja na antropološki
status učenika
Doziranje volumena opterećenja provodi se izborom adekvatnih MOOR ( metodičkih organizacijskih
oblika rada), MR ( metoda rada) i MP ( metodičkih postupaka).

4. ETAPA- odnosi se na kontinuirano praćenje, provjeravanje te analiziranje informacija o tijeku i

učincima tjelesnog vježbanja. Potrebno je stalno provoditi pračenje putem tranzitivnih provjeravanja
kako bi se uvtrdilo jesu li se pokazale promjene određenih osobina, sposobnosti i postignuća te kako
bi se utvrdilo jesu li postignuti ciljani učinci i ako je potrebno provele korekcije programa.
Tranzitivna provjeravanja obuhvaćaju provjeru : antropoloških obilježja (više provjeravamo periodički
u određenim vremenskim razmacima) te motoričkih znanja i postignuća ( njih provjeravamo čitave
školske godine )
Završno provjeravanje je sastavni dio ove etape, gdje trebamo objektivno sagledati ukupne rezultate
tokom cijele godine.