PRIČAO MI BABO MOJ,

A JA SLUŠAH IZ MAJČINOG KRILA,

O ČUVENOJ BITCI TOJ,
NEKOĆ, DAVNO, NA BEDRU JE BILA.

...NOĆ, ZVJEZDANA, BLAGA, VEDRA,

SPUSTILA SE IZNAD BEDRA.
MUHADŽIRI, ENSARIJE,
ZA ISLAM SE BITKA BIJE.

POKESAK, KAMEN, ZEMLJA PUSTA.

SČABA TIJEČA. ŽEDNA USTA.
NEMA VODE, NEMA VRELA,
DA OKRIJEPI KRHKA TIJELA.

ALI ALLAH MILOST DADE,

SA NEBESA KIŠA PADE.
ALLAHOVA VOLJA BILA,
SLABA TIJELA OSNAŽILA.

ALLAH SPUSTI SANAK LAHKI,

USNIO JE BORAC SVAKI,
A POSLANIK MUHAMMED,
KLANJA, ČINI IBADET.

„MOJ ALLAHU UZVIŠENI,

OBEĆ'O SI POMOĆ MENI!
OSNAŽI NAS, OJAČAJ,
POMOZI NAM, OLAKŠAJ!!

OBEĆ'O SI POMOĆ DATI,,

ZNAM DA ĆEŠ SE ODAZVATI!
AKO SUTRA IZGINEMO,
KO ĆE TEBE SPOMINJATI?!“

NOĆ MINULA, SVANU DAN,

SEDAMNESTI RAMAZAN.
SUNCE ŽEŽE, PIJESAK VRI,
 JEDAN BORAC NA NJIH TRI!

POČE BITKA ŠTO SE PAMTI,

STENJE ZEMLJA, NEBO PLAMTI!
A MELEKA HILJADU,
POMAŽU MUHAMMEDU!

NAD PUSTINJOM ZVONE KRICI,

EBU DŽEHL I MUŠRICI,
KAO SNOPLJE POPADAŠE,
PIJESAK KRVCU UPIJAŠE.

TRI NA JEDNOG, TRI NA JEDNOG,

VJERNIM SNAGU, DADE BOG!
NEVJERNIM U SRCA STRAH,
ULIO JE TAD ALLAH!

ZAVRŠI SE STRAŠNA BITKA.

LEŽE TIJELA BEZBOŽNIKA.
RESUL ISPRED ČETE STAO,
NUR BOŽANSKI NA NJEG' PAO!

BLJESNU SUNCE NAD MEDINOM.

SEDŽDU ČINE SVI, JEDINOM.
SJAJE SRCA K'O BISERI,
A VIHORE SE TEKBIRI.

„ALLAHU – EKBER SVEMOGUĆI!“

SVAKO SRCE TEKBIR UČI,
I OD TAD NE PRESTAJE,
ISLAM RASTE, CVJETA, TRAJE!

...PRIČAO MI BABO MOJ,

O ČUVENOJ BITCI TOJ,
A I JA ĆU SINU SVOME,
ISLAM JE U SRCU MOM!
SEDAMN'ESTI RAMAZAN JE SVETI DAN
ENSARIJA, MUHADŽIRA BIVA SAN.
ZA ISLAM SE SVI NA BEDRU BORIŠE
MEKKELIJE ŽESTOKO PONIZIŠE.

TRI STOTINE I ČETRN'EST MUDŽAHIDA

PET HILJADA OD ALLAHA MELEKA.
NA HILJADU OPREMLJENIH MUŠRIKA
ALLAHU EKBER, UHVATI IH PANIKA.

BEDR JE ALLAH ZAPISAO U KUR'AN

BITKU NAZV'O PO IMENU JE FURKAN.
RASTAVIO BEDR LAŽ OD ISTINE
ZASIJALO JAČE SV'JETLO ISTINE.

MUŠRIKA JE HILJADU SNAŽNIH BILO

MOŠTVO IH JE NEVJERNIČKO ZANIJELO.
UTBE, VELID OD MUŠRIKA I ŠEJBE
OD MU'MINA ALI, HAMZA, UBEJDE.

NA MEJDAN SU PRED VOJSKAMA IZAŠLI

PORAŽENI MUŠRICI TAD SU PALI.
MALA VOJSKA TEVEKKELOM U BOGA
POBJEDIĆE NA DIN PUTU SVAKOGA.

KO GOD VOLI DŽIHAD, BORBU VOJEVAT

NEKA KALBOM DONESE SALAVAT.
 LEJLETUL - KADR

ZATREPTALA LIJEPA BREZA

I KROZ TREPTAJ GOVORILA
'DE POGLEDAJ, MLAD JABLANE,
NEBESA SE OTVORILA.

NA ZVIJEZDAMA SVE HALJINE

SUHIM ZLATOM IZVEZENE
KRUNE SJAJE NA GLAVAMA
DRAGULJIMA UKRAŠENE.

PO NEBU MJESEC SJAJI,

SAV OZAREN MEHKO ŠETA,
SVJETLOST SVOJU RAZASUO,
U SVAKI KRAJIČAK SVIJETA.

PLANINE I BISTRE RIJEKE

POTOČIĆI ŠTO ŽUBORE –
OVO JE NOĆ LEJLETUL – KADR –
SVE U JEDNOM GLASU ZBORE.

NE PITAJ ME, MLAD JABLANE,

ŠTO KROZ SUZE TO TI VELIM,
JER OD SVIH NOĆI
LEJLETUL – KADR JA NAJVIŠE VOLIM.
 LEJLETUL KADR

TO NIJE NOĆ
TO JE MOĆ
KAD SVEMOĆ
SVOJU HOĆ
ISPUNI.

NIJE NI TAMA
JER SVJETLA SAMA
SVETOGA PLAMA
IZ SRCA ALEJHISELAMA
PROVREŠE.

DŽIBRILA KRILA
OPROST RAZVILA
DA BI DUŠA PILA
SA SELSEBILA
MAGFIRETA.
.
TAD POST
TA SVETOST
POSTAJE SVJETLOST
I MOST U VJEČNOST.

HILJADU MJESECI
BIĆE U SJENCI
KAD IBADET VIJENCI
TU NOĆ OKITE.
 KURAN A.Š.

KUR’AN JE POSLJEDNJI KITAB,

OD ALLAHA NAMA POSLAN,
U NJEMU JE BOŽJI GOVOR ,
U NJEMU JE BOŽJI KELAM.

ON JE ONAJ ŠTO RASTAVLJA,

ISTINU OD NEISTINE,
ON JE KNJIGA NAD KNJIGAMA,
I MUDŽIZA LJUDIMA JE.

NAJLJEPŠE JE KAZIVANJE,
I NAJBOLJI GOVOR TO JE,
ON ULIVA POŠTOVANJE,
ON ULIVA STRAHOVANJE.

TO BOŽIJA OBJAVA JE,

KNJIGA MUDROG, SVEZNAJUĆEG,
AJETI SU RAZDJELJENI,
AJETI SU PROPISANI.

KUR’AN JE BOŽIJI RAHMET,

CIJELOME ČOVJEČANSTVU,
ZATO ČITAJ I RAZMIŠLJAJ,
UČI KUR’AN , O ČOVJEČE !

ON NAJBOLJI PRIJATELJ JE,

SAGOVORNIK U NOĆI JE,
PUTOVANJE KA DŽENNETU,
I ALLAHOVOM RAHMETU.

KUR’AN NIJE ČAROLIJA,

KUR’AN NIJE POEZIJA,
NIJE GOVOR NEKOG VRAČA,
NITI GOVOR MUHAMMEDA.
 KUR’AN TO JE KELAMULLAH,
GOVOR MOĆNOG,SAMILOSNOG,
PORJEKLO MU OD ALLAHA,
BOGA JEDNOG I JEDINOG.

SPUSTIO GA VJERNI DŽIBRIL,

NA SRCE RESULULLAHA,
NA ARAPSKOME JEZIKU,
DA NAŠA SRCA OTVARA.

KUR’AN JE UPUTA, MILOST,

ON JE SAVJET, LIJEK ZA DUŠU,
TO JE SVJETLO,JASAN DOKAZ,
UZMIMO GA ZA SUDIJU.
 LEJLETUL – KADR

KAD RAMAZAN SVOM SE KRAJU PRIBLIŽI,

NOĆ KADERSKU TI U NJEMU POTRAŽI.
JEDNA NOĆ JE BAŠ U SVEMU POSEBNA,
TA NOĆ JE SVAKOME OD NAS POTREBNA.

NOĆ POTREBNA ODRASLIMA I DJECI,

NOĆ VRIJEDNIJA OD HILJADU MJESECI.
ZATO BRAĆO I SESTRE, DOĐITE SKUPA S NAMA
PRIKLJUČITE SE VI U NAŠIM DOVAMA.

U TREĆINI ZADNJOJ OVOGA MJESECA,

SRCE NEKA PUNO OPROST TRAŽI,
SUZAMA LICE SVOJE TI OVLAŽI,
NOĆ KADERSKU ISKRENO POTRAŽI.
 PRVA OBJAVA

RAMAZAN JE BIO, SVETI BLAGI DAN,

PUNIH ŠEST MJESECI, IZ DANA U DAN,
MUHAMMED JE PROVEO U PEĆINI SAM,
NA BREŽULJKU HIRA MISLIMA PREDAN.

ŠAKA SLATKIH HURMI I VODE GUTLJAJ,

BILI SU MU HRANA, SKROMAN ZALOGAJ,
ŽIVIO JE MIŠLJU, HRANIO SE NJOM,
ŽUDIO ZA TVORCEM, ČISTOM DUŠOM SVOM.

NA KRILIMA MISLI, U ČEŽNJI DA ZNA,

DIZO SE DO ZVIJEZDA, GDJE NUR VJEČNI SJA,
GDJE POČINJE SVEMIR, GDJE PRESTAJE KRAJ,
GDJE SVJETOVI PLOVE, GDJE JE VJEČNI SJAJ.

GLED'O VASIONU K'O LEPTIRA ROJ,

BESKRAJNE SVJETOVE PITAO ZA BROJ,
VRAĆAO SE OPET U PEĆINU SAM,
SLUŠAJUĆI TIHOG SRCA OTKUCAJ.

PITAO JE MRAVA KAKO PUTE ZNA,

I PAUKA CRNA KAKO ZNA DA TKA,
PIT'O ZRAKU SUNCA ŠTO BLISTAVO SJA,
ZBOG ČEGA SE SPUSTI KO MU REĆI ZNA?

ODGOVORA NEMA, DUBOKO JE SKRIT,

MUHAMMED GA TRAŽI KAO TAJNU NIT,
PA POLAKO TONE U NEMIRAN SAN,
ČEŽNJAMA JE SMOREN, BOLNO UMORAN.

TAD NAJEDNOM KROZ SAN, UKAZA SE SJAJ,

ODJEKNUŠE RIJEČI „PRAVEDNI USTAJ!“,
MUHAMMED SE TRŽE, DOČEKA GA DAN,
 NIGDJE NIKOG NEMA, U PEĆINI SAM.

KAKVE ČUDNE RIJEČI SATKAO JE SAN,

KAKO JE UZNOSIT OVAJ BLAGI DAN!
ZAMORI GA MIS'O, PREKIDE SE LET,
SAN JOJ SKLOPI KRILA, NESTA ZVIJEZDAN SVIJET.

MUHAMMED JE ZASP'O, SAVLADAO GA SAN,

NIČEH VIŠE NEMA, SAD JE U SNU SAM...
U PEĆINI OPET UGNIJEZDI SE MIR,
PAUK HITRO NESTA KAO DA JE KRIV,
MRAV PRESRETE MRAVA, PREKIDOŠE PUT,
SUNCE NA VRH NEBA KAO PRSTE ŽUT,
DOK PEĆINOM JASAN NE ZAČU SE GLAS,
„MUHAMMEDE, IKRE – UČI!“ ČU SE U TAJ ČAS.

MUHAMMED SE PRENU ZASTADE MU DAH,

KRVOTOK UDARA, SRCE STEGO STRAH,
ZNOJ MU PROBI ČELO, ČINI SE GORI,
„MUHAMMEDE, UČI“ – DŽIBRIL MU PROZBORI.

"JA UČITI NE ZNAM“ – PROŠAPUTA ON,

A DŽIBRIL ĆE NA TO: „PONAVLJAJ ZA MNOM!“
I ISTINA VJEČMA, K'O UZNOSIT SAN,
POTEČE U DUŠU BOŽANSKI KUR'AN.

ZAMIRE MUHAMMED, SLUŠA BLAGI GLAS,

OTVARA SE DUŠA, UZVIŠEN JE ČAS,
ODJEKUJU RIJEČI, SJAJEM GORI DAN,
KUR'AN I KERIM SILAZI, ALLAH JE VJEČAN!

OD STRAVIČNOG MILJA SAV DRHTI KO PRUT,

S ISTINOM JE JEDNO, PRED NJIM ZVIJEZDAN PUT.
DVADESET I TRI LJETA DARIV'O JE BOG,
BOŽANSKOM ISTINOM, MILJENIKA SVOG.
DOLAZIO DŽIBRIL OGRNUT U SJAJ,
PRIMIO SMRTNI ČOVJEK BESMRTNIČKI DAR.