UNIVERZITET U SARAJEVU

ŠUMARSKI FAKULTET

Održivo upravljanje šumskim ekosistemima

Fitofarmacija u šumarstvu/hortikulturi

Hemijske mjere zaštite protiv patogene gljive

Seiridium caridinale –
uzročnik sušenja grana i raka čempresove kore

Sarajevo, decembar 2015. godine

 SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................3

2. O PATOGENU......................................................................................................................4

2.1. Biologija patogena............................................................................................................4

2.2. Simptomi bolesti..............................................................................................................6

2.3. Štetnost.............................................................................................................................7

2.4. Mjere kontrole i suzbijanja...............................................................................................7

3. PROGRAM ZAŠTITE BILJAKA......................................................................................8

3.1. Dosadašnja iskustva u hemijskoj zaštiti protiv raka čempresa........................................8

3.2. Fungicid............................................................................................................................9

3.3. Karakteristike uređaja za aplikaciju fungicida.................................................................9

3.4. Obračun radnog rastvora................................................................................................10

4. KALKULACIJA TROŠKOVA.........................................................................................11

5. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................12

LITERATURA........................................................................................................................13

2
 1. UVOD

Fitofarmacija u šumarstvu i hortikulturi proučava hemijske i fizičke osobine sredstava za

zaštitu biljaka, efikasnost njihovog djelovanja, formulacije sredstava, načine njihove primjene
i posljedice po ekosistem u kojemu se primjenjuju. To je nauka koja proučava hemijska
sredstva za zaštitu biljaka. Riječ fitofarmacija potiče od grčkih riječi: phyton - biljka i
pharmacia - lijek, liječenje. Fitofarmaceutska sredstva ili sredstva za zaštitu bilja su organska
i neorganska hemijska jedinjenja, kao i produkti živih organizama koje se koriste u
poljoprivredi i šumarstvu za prevenciju pojave, kontrolu i uništavanje prouzrokovača biljnih
bolesti, štetočina i korova, kao i zaštitu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Hemijske
mjere kontrole i suzbijanja uzročnika bolesti, štetnih insekata i korova su dio integralnih
mjera i aktivnosti koje se preduzimaju u cilju ostvarenja planiranih ciljeva. Sredstva za zaštitu
biljaka nazivaju se zajedničkim nazivom pesticidi (pest-nametnik, ceadere-ubiti). U borbi
protiv bolesti biljaka primjena raznih hemijskih spojeva sve je više u upotrebi i to kako u
preventivnoj zaštiti, tako i u liječenju biljaka. Upotrebu hemijskih sredstava nije moguće
isključiti zbog sve veće potrebe čovjeka za hranom i drugim proizvodima biljaka, ali se
njihova primjena treba držati pod kontrolom. Potrošnja hemijskih sredstava za zaštitu biljaka
u šumarstvu je beznačajna u poređenju sa onim u poljoprivredi, ali to ne znači i da su
opasnosti od neželjenih efekata manje. Da bi se minimizirala upotreba hemijskih sredstava,
moraju se poznavati njihova svojstva, način primjene, mehanizam djelovanja, trajnost i način
njihove razgradnje, kao i neželjeni efekti koji se eventualno mogu pojaviti na čovjeku,
životinjama i biljkama. Patogen koji je tema ovog seminarskog rada je gljiva Seiridium
cardinale. Hemijski spojevi koji se koriste u borbi protiv gljiva nazivaju se fungicidi (fungi-
gljive, cedere-ubiti). Međutim, oni imaju fungitoksičan efekt samo u visokim dozama, dok u
manjim djeluju fungistatično. Pri upotrebi ovih sredstava u borbi protiv bolesti biljaka teži se
upotrebi što manje doze pod uvjetom da se postigne željeni efekt. Manja količina
upotrijebljenog fungicida znači da je zaštita biljaka jeftinija, ali što je važnije znači manje
zagađenje okoline. U praksi, nastoji se potrošiti što manja količina nekog sredstva – nastoji se
inhibirati neki štetni agens, a da se pri tome ne narušava život ostalih članova ekosistema.
Postoji opšta težnja da se hemijska sredstva za zaštitu biljaka u prirodi koriste samo do one
količine koja je dovoljna da se zaustavi , a nekada čak samo uspori razvoj patogena. Većina
fungicida se sastoji iz aktivne supstance (a.s.), nosača (koji je obično i razrjeđivač) i aditiva.

3
 2. O PATOGENU

Seiridium cardinale (Wag.) Sutt. and Gibs. (sinonim Coryneum cardinale Wag.) je patogena
gljiva, uzročnik sušenja grana i raka čempresove kore. Ona uzrokuje najopasniju poznatu
bolest čempresa danas u svijetu – rak i sušenje biljaka svih dobi starosti. Prvo masovno
sušenje čempresa zabilježeno je 1928.g. u Kaliforniji na C. macrocarpa, koji je do sada
pokazao najveću osjetljivost, ali su i druge vrste čempresa (C.arizonica, C. semprevirens i C.
lusitanica) bile napadnute. U to vrijeme gljiva je bila opisana kao Coryneum cardinale, a u
rod Seiridium prebačena je 1972. g. Kod nas je ova bolest prvi put zapažena na C.
sempervirens u parkovima Mostara, 1975. g., a narednih godina u okolini Trebinja i drugim
lokalitetima Hercegovine. U priobalnom području Hrvatske rak čempresa je otkriven 1977.g.,
gdje je također, uzrokovao velike štete. U BiH niti u Hrvatskoj bolest nije konstatovana na
drugim vrstama osim na C. sempervirens. Na napad ove gljive najosjetljiviji je C.macrocarpa,
a zatim slijede C. sempervirens i Cupressocyparis leylandii. Iz radova pojedih autora vidljivo
je da se bolest širi i na druge vrste drveća u Evropi. Uočena je na mnogim vrstama familije
Cupressaceae: Thuja occidentalis, T.orientalis, T.plicata, T.standishii, Cupressus macrocarpa
Cupressocyparis leylandii idr.

2.1. Biologija patogena

Ima samo nesavršeni stadij u razviću – stadij acervula (Fungi imperfecti, Coelomycetes).
Strauts (1973) priopćava da je nađen i savršeni (teleomorfni) stadij koji pripada rodu
Leptosphaeria i da je u prirodi veoma rijedak. Acervuli su crni, brojni, u rakovima oko baze
laterlanih izbojaka i grana i u ranama često s crnom konidijskom masom koja se širi po kori.
Infekcije ostvaruju konidije čije rasijavanje vrše insekti, ptice, i drugi vektori, ali je lokalno
širenje zaraze moguće vjetrom i kišom. Na veće razdaljine patogen se prenosi zaraženim
sadnicama. Ona uglavnom parazitira u kori, a samo u rijetkim slučajevima prelazi i u dio
ksilema. Gljiva plodonosi najobilatije u proljeće i jesen, što zavisi od klimatskih uvjeta,
posebno od padavina. Kiša i oluja, uz izmjene toplih i vlažnih sa sušnim i vjetrovitim
periodima, su najpovoljniji uvjeti za rasijavanje konidija. Infekcije se ostvaruju kroz prirodne
pukotine, zatim kroz rane koje nastaju uticajem mraza, vjetra, grada ili drugih abiotičkih
faktora, kao i kroz oštećenja koja prave vektori (insekti, npr.) ali pri optimalnim uvjetima
infekcije mogu nastati i direktno kroz epidermis. Gljiva plodonosi na mrtvoj kori u zoni rak
rana. Optimalna temperatura za klijanje konidija je 25°C, ali one klijaju u intervalu 5-30 ° C,

4
naravno nešto sporije, iz čega se može zaključiti da temperatura Mediterana nije
ograničavajući uvjet za infekcije. U procesu bolesti važnu ulogu imaju toksini koje proizvodi i
luči patogen, među kojim su najvažniji seiridini (butenolidi) i seirikardini (ciklični
seskviterpeni), koji uneseni u tkivo domaćina uzrokuju iste promjene kao i micelija gljive.

Slika 1. Životni ciklus patogena S. cardinale

Slika 2. Razvoj bolesti u toku vegetacionog perioda

5
 2.2. Simptomi bolesti

Prvi simptomi bolesti su nektotične pjege, a zatim male pukotine sa pojavom smole na kori
grana i debla na mjestu infekcije, iz kojih kasnije, progresivnim razvojem gljive nastaju rak
rane. Unutrašnjost tkiva nekrotirane kore, također, mijenja boju, koja postaje crvenkasta, a
zatim smeđa. Daljim razvojem bolesti kora u zoni infekcije počinje jače da puca, a iz pukotina
ističe smolni eksudat koji se na kori grana ili debla vidi u vidu bjeličastih traka. Kao rezultat
toga, mogu se javiti različite abnormalnosti i izraštaji. Opći simptomi se javljaju na iglicama
(postepena promjena tamnozelene boje u žutu, pa u crvenu) pojedinih mladih izbojaka.
Simptomi promjene boje iglica su obično prvi koji se zapažaju i mogu nastati u bilo kojem
dijelu krošnje, ali se najčešće javljaju na vršnim i bočnim izbojcima. Za konačnu dijagnozu
treba tražiti plodišta gljive – acervule, koje izbijaju na kori u zoni rak rana u vidu sitnih, crnih
tijela, veličine 0.3-1.5 mm. Konidije su eliptičnog oblika, krupne, pregrađene sa 5 septi. Četiri
srednje ćelije su maslinasto-smeđe boje, a krajnje su bezbojne i konusno sužene. Ako su
napadnuta mlada stabla, sušenje brzo napreduje i ova stradaju iste godine, dok kod starijih
stabala proces bolesti teče sporije i traje, zavisno od veličine krošnje i uvjeta okoline. Lučenje
smole prvi je vidljivi znak bolesti, a najbolje se opaža u proljeće i jesen. Na tom mjestu nešto
je tamnija kora i tkivo ispod nje u odnosu na zdravi dio. Nekroza se postupno proširuje, i to
više uzdužno nego u širinu, a progresivnim se razvojem bolesti kora raspada i stvara se rak.
Rak rana je produžena, 3-5 puta duža nego šira, može brzo opkoliti tanje grane. Boja grana se
mijenja od tamnozelene, do zlatnožute i crvenaste, zaražene grane, grančice i vrh krošnje
ugibaju, što je najučestalije u proljeće.

Slika 3. Simptomi bolesti 6

(izvori: http://www.andrewmccullagh.com, http://www.apsnet.org/ )
 2.3. Štetnost

Gljiva uzrokuje sušenje izbojaka, grana i cijelih stabala čempresa. Kada su napadnuti samo
izbojci, šteta nije velika, jedino se prorijedi krošnja. Ako obole grane, one se suše, što se
obično događa u gornjem dijelu krošnje. U takvu stadiju stablo može preživjeti. Kada se osuši
veći broj grana u vršnom dijelu krošnje, sušenje se usmjeri prema dolje, a na kraju se osuši
cijelo stablo. To se dogodilo u nekoliko žarišta u našem podneblju, a najveće sušenje bilo je u
blizini Zadra. Ni u tim žarištima nisu se osušila sva stabla što se može pripisati pojedinačnoj
otpornosti običnog čempresa. Osjetljivost je pojedinih čempresa različita prema ovoj bolesti.
Obični čempres pripada umjereno osjetljivim vrstama.

2.4. Mjere kontrole i suzbijanja

Preporučuje se primjena mehaničkih mjera borbe, sasijecanje i spaljivanje zaraženih grana, a

u hortikulturi su mogući i hirurški zahvati radi spašavanja vrijednih stabala. Ove mjere su
uspješne ako se izvedu na vrijeme, dok bolest nije uzela maha, i ako se kombinuju sa mjerama
opće higijene u zasadima čempresa, što podrazumijeva da se čempres mora držati pod
kontrolom, jer na starijim stablima patogen može da održava zarazni inokulum godinama. U
slučaju pojave bolesti na starijim stablima na kojim nije moguće vršiti čišćenje pojedinih
dijelova krošnje, preporučuje se njihova sječa i spaljivanje kore i grana jednako kao i u
slučaju potpuno suhih stabala. Prema izvještaju Dijagnostičko-prognozne službe za zaštitu
šuma u BiH, rak čempresa je u okolinu Mostara vjerovatno unesen ukrasnim sadnicama
pačempresa i tuje nabavljenim u području gdje je bolest već bila prisutna. Moguće su i
hemijske mjere ali se one isplate samo u rasadnicima. Potreban je veći broj prskanja u toku
godine, naročito u proljeće i jesen, što zavisi od lokaliteta, klimatskih prilika u toku godine i
osjetljivosti pojedinih vrsta biljaka. Nema dovoljno iskustava o primjeni ovog metoda zaštite
čempresa, ali prema istraživanjima u Italiji, dobre rezultate dao je Benomil pod uvjetom da se
primjeni neposredno nakon infekcija, a zakašnjenje od samo 7 dana ne daje pozitivne
rezultate. najzad, na ugroženim lokalitetima preporučuje se uzgoj otpornih vrsta kao što su
C.glabra, C.lawsoniana, Thuja spp.

7
 3. PROGRAM ZAŠTITE BILJAKA

3.1. Dosadašnja iskustva u hemijskoj zaštiti protiv raka čempresa

U Bosni i Hercegovini, problem raka čempresa nije detaljno izučavan i nema konkretnih
podataka o hemijskim mjerama zaštite, tako da ću za primjer i dalji rad korisiti primjere iz
drugih zemalja. U ranijim godinama, sa otkrićem bolesti, naučnici Waegner, Dimock i Govi
su istraživali djelovanje fungicida: benomil, dihlorfluanid, bordeaux, bakar-oksihlorid,
fenarimol, karbendazim i hlorotalonil. 1980, Marchetti i D'Aulerio, zaključuju da su se
najefikasnijim pokazali benomil i bakar-oksihlorid, a najmanje djelotvorni su bili fenarimol i
karbendazim. Istraživanjima Waegner-a, najbolji su bili hlorotalonil i benomil. Hlorotalonil je
zaustavio klijanje spora u svim fazama, dok je benomil dopustio klijanje konidija, ali su bile
kratke i nerazvijene, tako da se nisu mogle dalje razvijati. 1 Nema dovoljno iskustava o
primjeni ovog metoda zaštite čempresa, ali prema istraživanjima u Italiji, dobre rezultate dao
je benomil pod uvjetom da se primjeni neposredno nakon infekcija, a zakašnjenje od samo 7
dana ne daje pozitivne rezultate.

Evropska direktiva 2009/128/CE i CE 1107/2009 je reducirala broj hemijskih sredstava koji

se mogu primjenjivati u zaštiti biljaka, uključujući i benzimidazole, koji su se pokazali dobrim
u borbi protiv S.cardinale. Tako da je upotreba benomila i karbendazima zabranjena.
2011. god. Gianni Della Rocca, Vincenzo Di Lonardo i Roberto Danti su proveli istraživanje
o novim fungicidima i njihovom djelovanju na rak čempresa. Koristili su slijedeće preparate
sa aktivnim materijama: 1. Enovit Metil® Sipcam (a.m.: tioftanate-metil (70%)), ; 2. Cantus®
Basf (a.m.: boskalid (50%)), 3. Aliette® Bayer (a.m.: fosetil-aluminijum (80%)), 4.
Bayfidan® Bayer (a.m.:triadimenol (22.9%)), 5. Quadris® Syngenta (a.m.: azoksistrobin
(22.9%)). Azoksistrobin i boskalid spadaju u grupu manje opasnih fungicida i prilično su
sigurni za okolinu i efikasni su u borbi protiv ovog patogena. Tioftanate-metil i boskalid su
potpuno zaustavili razvoj patogena, dok su se i ostali pokazali djelotvornim. 2 Rast S.
cardinale je inhibirala i antagonistička gljiva Trichoderma viride (Magro et al., 1984.
Marchetti et al., 1986).

1
http://www.patologiaforestal.com/descargas/Control_Seiridium.pdf
2
http://www.fupress.net/index.php/pm/article/view/9048/8684

8
 3.2. Fungicid

Obzirom da je upotreba benzimidazola zabranjenjena, treba naći alternativu njima da bi se

spriječilo širenje ove bolesti. Na osnovu novijih istraživanja, efikasnim su se pokazali
fungicidi na bazi boskalida. Jedan takav je i Cantus Basf, sa aktivnom materijom
boskalidom, sa koncentracijom aktivne materije 50%. Spada u grupu karboksianilida.
Najčešće se primjenjuje u borbi protiv Botrytis cinerea vinove loze. Djeluje tako što patogenu
oduzima energiju potrebnu za razvoj i onemogućava proizvodnju neophodnih elemenata za
razmjenu tvari. Primjenjuje se u dozi od 1,0 kg/ha ili koncentraciji od 0,1 % (uz utrošak od
1000 litara vode), odnosno 0,1 % preparata/ha, na metar visine krošnje. Karenca mu je 28
dana. Formulacija mu je u vidu vodotopivih granula (WG). Prednost mu je što nije štetan na
korsine organizme, na pčele i ljude. Aktivna materija, boskalid, je kontaktni fungicid, sa
širokim spektrom djelovanja protiv: Oomycetes, Ascomycetes. U borbi protiv S.cardinale,
najbolje je kada se primjenjuje 10 dana prije inokulacije. Smije se primjeniti najviše dva puta
u vegetaciji. U programu zaštite koristiti fungicide iz drugih skupina djelovanja. Primjena iz
aviona nije dozvoljena.

3.3. Karakteristike uređaja za aplikaciju fungicida

Za primjenu ovog sredstva bit će korištena motorna prskalica sa kolicima Womax WMRS50,
kapaciteta 50 litara, sa dometom prskanja od 8 m, motorom snage 0,8 kW, težinom 28 kg,
brojem obrtaja 7000/min.

Zapremina prskalice: 50 l

Pokrivanje površine: 2000 m2

9
lice
ucu.rs/ )

Ovom prskalicom bit će primijenjen fungicid Cantus Basf na čempresu. Ova prskalica troši
2.5 litra vode na 100 m2 površine.

3.4. Obračun radnog rastvora

Karakteristike usjeva

U rasadniku, na lokalitetu Čapljine, na površini od 700 m 2, zasađene su sadnice običnog

čempresa, C. sempervirens. To je vrijedna vrsta, koja se u Hercegovini mnogo primjenjuje i
potrebno je zaštititi. U okolini je uočena pojava ove bolesti na više stabala, kako odraslih,
tako i mlađim primjercima. Da bi se spriječila pojava bolesti i preventivno djelovalo, izvršeno
je tretiranje sadnica sa fungicidom Cantus Basf, protiv fitopatogene gljive S.cardinale.

Priprema:

Odmjerena količina sredstva pomiješa se s malo vode u posebnoj posudi dok se ne dobije fina
jednolična suspenzija koja se uz stalno miješanje ulije u spremnik prskalice ili raspršivača koji
je napunjen 3/4 vodom te se doda potrebna količina vode određene za prskanje. Napomena:
Trostrukim ispiranjem preostalog sadržaja s vodom maksimalno će se iskoristiti sadržaj
upotrijebljenog sredstva. Navedenim postupkom u najvećoj mogućoj mjeri smanjuje se
mogućnost zagađenja okoliša otpadnom ambalažom prilikom njezina odlaganja i
zbrinjavanja.

Obračun:

Da bi se napravio radni rastvor, potrebno je odrediti utrošak prskalice, koji u ovom slučaju
iznosi 2.5 l na 100 m2 površine.

Površina usjeva je 700 m2 za što je potrebno: 700*2.5/100 = 17.5 litara vode

Doza za primjenu fungicida je 1 kg/ha

Doza za površinu usjeva od 700 m2 iznosi: 1 kg : 10000 m2 = X : 700

X = 1*700/10000;

10
X = 0,07 kg (= 70 g)

Za pripremu radnog rastvora potrebnog za tretiranje površine od 700 m 2 treba dodati 70 grama
fungicida Cantus Basf u 17.5 litara vode.

4. KALKULACIJA TROŠKOVA

Ukoliko se sav ovaj postupak izvodi bez saglasnosti i stručne pomoći komercijalnih
proizvođača, uspješnost zaštite nije zagarantovana. U ovom dijelu prikazat će se predračun
utroška novčanih sredstava za nabavku preprata i uređaja, i utrošak radne snage. Također, za
pripremu radnog rastvora potrebno nam je 70 g fungicida, ali kako je najmanje pakovanje
fungicida koje je dostupno na tržištu pakovanje od 1kg obračunat ćemo cijenu koštanja istog.
S obzirom na površinu od 700 m2 bit ce potreban 1 dan za ovaj posao.

Slika 5. Cantus Basf pakovanje

(izvor: http://i.ebayimg.com )

Troškovi su prikazani u sljedećoj tabeli:

11
 Količina Cijena koštanja (BAM)
Cantus Basf 1 KOM 500
Broj radnika 1 -
Neto dnevnica radnika 1 30
Bruto dnevnica radnika 3 80
SUMA ≈ 610

5. ZAKLJUČAK

Borba protiv biljnih bolesti dosta je teška, pogotovu što čovjeku izmiče kontrola mnogih
prenosilaca zaraze, kao što su vodeni tokovi, vjetar, insekti, ptice itd. Uprskoj toj činjenici,
stručna savjest nalaže da se u sprječavanju i suzbijanju zaraza upotrebe sva sredstva koja su
ekonomski opravdana.

Seiridium cardinale, kao što se vidi iz priloženog izlaganja, je opasna bolest, kako za
čempres, tako i za brojne druge vrste ukrasnog bilja iz porodice Cupressaceae. Među njima su
i tuje, kao jedna od najznačajnijih ukrasnih vrsta.

Istraživanja na ovu temu su oskudna i malobrojna, i nisu pronađena adekvatna rješenja za

suzbijanje ove bolesti. Preporučuje se uzgoj otpornih vrsta, međutim to nije najbolje rješenje.

Obzirom da je upotreba mnogih fungicida zabranjena, zbog njihove štetnosti, treba težiti tome
da se nove vrste preparata ispitaju protiv ove bolesti. Iz prethodnog izlaganja vidi se da su
pojedini naučnici radili na tome, pa su uočili da aktivna materija boskalid, može uspješno da
se koristi u suzbijanju raka čempresa.

Da se smanji infekcioni potencijal gljive i uspori njeno širenje potrebno je rezom odstraniti
zaražene grane ili čitava jače zaražena stabla. U ugroženim mjestima u rasadnicima treba
vršiti preventivnu zaštitu običnog čempresa fungicidima, a ukoliko se bolest pojavi u
rasadnicima najbolje je oboljele biljke uništiti (iako se zaštita može provoditi fungicidima).

12
Obzirom na patogena svojstva S. cardinale i prema njoj zapažene
osjetljivosti običnog čempresa u nas, proširenje gljive na nove lokalitete predstavljat će velik
problem u praksi. Radi toga bolest je potrebno i dalje proučavati i to biologiju i mjere
suzbijanja gljive, jer je čempres neizbrisivo važan za pojam krajolika našeg priobalnog
pojasa, a i mnoge druge vrste ove porodice.

LITERATURA

1. Glavaš, M. (1999): Gljivične bolesti šumskog drveća. Sveučilište u Zagrebu Šumarski

fakultet, Targa d.o.o. Zagreb

2. Numić, R. (2000): Fitofarmacija. Univerzitetska knjiga. Sarajevo

3. Marković, Č.,Keča, N. (2010): Šumarska fitofarmacija. Univerzitet u Beogradu. Šumarski

fakultet

4. Uščuplić, M. (1996): Patologija šumskog i ukrasnog drveća. Šumarski fakultet Univerziteta

u Sarajevu.

Internet:

http://www.europe-aliens.org/pdf/Seiridium_cardinale.pdf

http://www.andrewmccullagh.com,

http://www.uzzb.gov.ba/www/index.php?
option=com_phocadownload&view=category&id=3%3Afitofarmaceutska-sredstva-i-mineralna-
ubriva&Itemid=9&lang=bs

http://www.apsnet.org/

http://www.patologiaforestal.com/descargas/Control_Seiridium.pdf

13
http://www.fupress.net/index.php/pm/article/view/9048/8684

http://www.cabi.org/isc/datasheet/49497

http://issuu.com/basfhr/docs/katalog_sredstava_za_za__titu_bilja

http://www.agro.basf.hr/agroportal/hr/media/migrated/information_material/
hr_materijali_2013/brosura-loza_2013.pdf

http://lesko.hr/wp-content/uploads/downloads/2013/01/atomizeri-le%C5%A1ko.pdf

http://www.svezakucu.rs/www/gomobile/mcatbrowser.php?qcatid=973/prskalice-za-voce

http://i.ebayimg.com

14