Glasovne promjene – pripreme za maturu

Obrazovna postignuća prema Ispitnom katalogu za državnu maturu: Na primjerima prepoznati i

razumjeti sljedeće glasovne promjene: sibilarizaciju, palatalizaciju, jotaciju, nepostojano
a, vokalizaciju, jednačenje glasova po mjestu tvorbe, jednačenje glasova po zvučnosti, gubljenje
glasova

Sibilarizacija
k, g, h ispred i > c, z, s

Sibilarizacija se provodi:

 u nominativu množine imenica muškoga roda: zloduh-zlodusi, dječak-dječaci, dijalog-dijalozi

 u dativu imenica ženskoga roda: jabuka-jabuci, noga-nozi,
 u imperativu– pekoh-peci

Sibilarizacija se ne provodi:

 u dativu hipokoristika (odmilica) ženskoga roda: baka-baki, seka-seki

 u dativu imenica koje završavaju na –cka, -čka, -tka, -ga: kocki, mački, patki, dugi
 u dativu vlastitih imena: Dubravki, Zrinki, Đuki
 u dativu etnika ženskoga roda: Zagrepčanki, Dubrovčanki, Osječanki

Palatalizacija

k, g, h, c ispred e u č, ž, š

Palatalizacija se provodi:

 u vokativu imenica muškoga roda: vuk-vuče, Bog-Bože, duh-duše, zec-zeče

 u prezentu: peći (pekti)-pečem-peku
 u aoristu: rekoh-reče, podigoh-podiže

Jotacija
– stapanje (nepalatalnoga) suglasnika s glasom j u novi (palatalni) suglasnik
cj>č – bac(iti)-jen>bačen, dj>đ lud-ji>luđi, gj>ž blag-ji>blaži, hj>š mah(ati)>mašem, kj>č otok-
janin>otočanin, lj>lj , nj>nj, sj>š pis(ati) < pišem tj >ć cvijet-je>cvijeće zj>ž, bliz-ji>bliži

Jotacija se događa:

 u tvorbi komparativa nastavkom –ji: mlad-mlađi, drag-draži, jak-jači, brz-brži

 u tvorbi prezenta: disati-dišem,

napomena: da biste bili sigurni da se radi o jotaciji a ne o palatalizaciji, zadani glagol stavite u 3. lice
množine. Ako nije došlo do promjene, dogodila se palatalizacija, a ako je došlo do promjene, dogodila
se jotacija. Npr. pečem-peku, siječem-sijeku palatalizacija; mahati-mašem-mašu, lagati-
lažem-lažu, micati-mičem-miču– jotacija
  u tvorbi glagolskog pridjeva trpnog nastavkom – jen: nositi-nošen, zgaziti-zgažen, baciti-
bačen, ozlijediti-ozlijeđen, ukrotiti-ukroćen
 u tvorbi imperfekta: sjediti-sjeđah
 u tvorbi zbirnih imenica: cvijet-cvijeće
 u tvorbi imena stanovnika nastavkom –janin: Pag-Pažanin, Brod-Brođanin
 u instrumentalu imenica ženskoga roda čija osnova završava na suglasnik: mladost-
mladošću

Epenteza (umetnuto /empentetsko) l

– između usnenih glasova p, b, m, v i glasa j umeće se l pa nastaju suglasnički
skupovi plj, blj, mlj,vlj– jotacija
Npr: snop-je>snoplje, brodov-je>brodovlje, grub-ji> grublji, grm-je>grmlje

Nepostojano a
– promjena pri kojoj se samoglasnik a u nekim oblicima riječi gubi, a u drugim se oblicima iste riječi
pojavljuje

Nepostojano a se javlja:

 u nekim padežima imenica muškoga roda: metar – metri, metrom, metrima momak – momci,
momcima
 u genitivu množine imenica ženskog roda: daska-dasaka, sestre-sestara, naranča-naranača
 u sklonidbi pridjeva i zamjenica: dobar-dobroga, nekakav-nekavima
 u promjeni roda pridjeva i zamjenica i u nekim padežima: gorak-gorka, gorkoga, sav-sva, svi,
svih

Vokalizacija (zamjena l sa o)

Suglasnik l na kraju nekih riječi ili na kraju sloga zamjenjuje se samoglasnikom o.

anđeo-anđela, posao-posla, dio-dijela

Provodi se:

 u muškom rodu glagolskog pridjeva radnog: htio-htjela, našao-našla, vidio-vidjeli

 u nominativu jednine imenica muškog roda: posao-posla, kotao-kotla
 u nekim oblicima imenica na –lac: mislilac-mislioca, mislioci, ličilac-ličioca
 ispred nastavka (sufiksa) – ba: seliti-seoba, dijeliti-dioba

Vokalizacija se ne provodi:

 u nominativu jednine i genitivu množine imenica na –lac: ronilac-ronilaca, mislilac-mislilaca,

ličilac-ličilaca
 na kraju dugog sloga: bolnica, stolnjak, gol, molba
 u umanjenicama: ogledalo-ogledalce

Jednačenje po zvučnosti

– kada se jedan pored drugoga nađu dva suglasnika različite zvučnosti, izjednačuju se tako da oba
postanu ili zvučni ili bezvučni, i to na način da se prvi prilagođava drugome
Npr:
Ako je prvi glas zvučan, a drugi bezvučan, oba su bezvučna:
b>p: golub-čić>golupčić
d>t: pod-pisati>potpisati
z>s: iz-kopati>iskopati
đ>ć: smeđ-kast>smećkast

Ako je prvi glas bezvučan, a drugi zvučan, oba su zvučna:

t>d: svat-ba>svadba
k>g: svak-danji>svagdanji
s>z: s-družiti>združiti

Jednačenje po zvučnosti provodi se u izgovoru, ali se ne zapisuje:

 kad se d nađe ispred c: Gradac – Gradca, podcijeniti, podcrtati, redak – redci

 kad se d nađe ispred č: nadčovjek, odčepiti, podčiniti
 kad se d nađe ispred
s: brodski, gradski, podstanar, podsvijest, predsjednik, predstava, sredstvo, srodstvo
 kad se d nađe ispred š: odškrinuti, podšišati
 u prefiksu ispod- i iznad-: ispodprosječan, iznadprosječan
 u riječima latinskoga podrijetla koje počinju s ad-: adherencija, adhezija, adpozicija, adstrat
 u riječima latinskoga podrijetla koje počinju sa sub- iza kojega slijedi p: subpapilaran, subpolaran
 u nekim riječima stranoga podrijetla: bredpitovski, gangster, Habsburgovci
 u nekim zemljopisnim imenima i njihovim tvorenicama: Josipdol, Križpolje, ivanićgradski.

Jednačenje po mjestu tvorbe

 s ispred š, ž, č, ć, dž, đ, lj, nj> š: s-čepati>ščepati, s-ćućuriti se>šćućuriti se, umisliti-

umisljen>umišljen
 z ispred š, ž, č, ć, dž, đ, lj, nj> ž: paz(iti)-nja>pažnja, nos(iti)>nošnja, grozdje>grozđe>grožđe
 h ispred č, ć > š: orah-oraščić
 n ispred b, p > m: stan-beni>stambeni, prehran-beni>prehrambeni

Iznimke:

 :sljubiti, razljutiti, raznježiti

 suglasnik n ne prelazi u m u složenicama na granici osnova: maskenbal, stranputica,
crvenperka, jedanput, izvanbračni