SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA – Augustin Tin Ujević

I. Šta je jadikovka? Da li ste se nekad osjećali da ste mladi, a tako stari? Koje životne situacije mogu da
izazovu takve emocije u nama?

Kako je teško biti slab,

kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,

i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa

što sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

– O Bože, Bože, sjeti se

svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se

i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje

dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

Od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,

i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
 I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje

pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ

i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,

pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Bože, tek da dovrši

pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,

jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,

mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,

jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),

no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
II. Odslušaj interpetaciju: https://youtu.be/WZAejSvB8_U

Augustin Tin Ujević je jedan od najosobenijih ali i najboljih pjesnika hrvatrske književnost. Pjesnik,
esejista, kritiičar, publicista i prevodilac, onaj koji je pisao pjesme ali i prosuđivao o pjevanju i tuđem i
svom. Boem u duši, svojim prkosom, prezirom i protestom se odvajao od svakodnevice živjeći u svijetu
knjiga.

Najvažnija djela: Lelek sebra(1920), Kolajna (1926), Ojađeno zvono (1933), Žedan kamen na studencu
(1954)…

Prva zbirka Lelek sebra objavljenja je neposredno nakon Prvog svjetskog rata i svojevrsno je
svjedočanstvo o ličnoj i kolektivnoj tragediji, stradanju, usamljenosti i paklu rata. To je pričao poraženom
čovjeku, a vrhunac ove zbirke je pjesma Svakidašnja jadikovka koja je objavjena 1916. u Parizu sa 25
godina.

Književni rod: lirika

Književna vrsta: misaona pjesma

Tema: Egzistencijalna pjesma o tuznoj svakodnevici i

pitanjima opstanaka, prolaznosti života i potrebi za ljubavlju.

Motivi: samoća, slabost, otuđenost, umor

Spoljašnja kompozcija: 21 tercina koja se sastoji od

osmeraca oslobođenih rime. Svojim osobenim književnim
oblikovanjem, esencijom osjećanja nemoći, te specifičnim
ispovjednim tonom (pisana u prvom licu) ova pjesma dobija
ritam tužbalice nad sudbinom odbačenog, zalutalog
usamljenika. Skladnost i muzikalnost su ostvarene ne rimom
već izraženim osjećanjima i anaforom kao dominantnom
stilskom figurom koja predstavlja ponavljanje riječi na
početku stihova („i nema sestre ni brata,/ i nema oca ni majke; Jer mi je mučno biti slab,/ jer mi je mučno
biti sam“).

Paradoks („biti star, a biti mlad“) što je ujedno i kontrast je najpoznatiji antologijski stih ove pjesme koji
nas uvodi u priču o usamljenosti, otuđenosti, bezizlaznosti…

Polisindeton je stilsko izražavanje koje se sastoji u ponavljanju (nagomilavanju) istog veznika bez
gramatičke potrebe koji vidimo u ponavljanju veznika i i jer. Npr. u vezničkoj funciji I se javlja 8 puta, a u
anforskom položaju javlja se u 14 strofa I 25 stihova, a ovim postupkom aktivira se čitaočeva pažnja.

Epiteti („blistava obećanja, krvave noge, ranjeno srce, umorne kosti, zamračena pučina, gorak vijenac
pelina“)…