Augustin Tin Ujević, Svakidašnja jadikovka

1. Stilska analiza pjesme

- invokacija
„O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.
O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.“

- polisindeton
„O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.“

- anafora
„Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!“

- hiperbola
„Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!“

- antonimi
„i biti star, a biti mlad!“
„Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak“
„no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!“
2. Kreativni pristup pjesmi
Ja bih osmislila kazališnu predstavu. Na pozornici bi bio samo jedan lik. Lik bi na sebi imao
smeđe i prevelike hlače, bijelu majicu i tenisice. Imao bi oko 40 godina. Kosa bi mu bila
masna i neuredna, a na licu bi imao podočnjake. Izgledao bi jadno i umorno. Na pozornici bi
bila samo jedna stolica. Ostatak pozornice bio bi prazan, bez ukrasa i namještaja. Glazba koja
bi svirala bila bi žalosna i depresivna. Lik bi se obraćao publici i gledao ravno u njih. Lik bi
ispitivao publiku zašto mu ne odgovara. Time bih naglasila njegovu usamljenost i odvojenost
od svijeta. U dijelovima gdje se obraća Bogu lik bi gledao prema gore i vikao.