-Bilo je to u vrlo davno doba u staroj bukovoj gori živio je starac Vjest sa svoja tri unuka.

Zvali se oni:
Ljutiša, Marun i Potjeh.

-Jednog jutra probudi Vijest svoje unuke i uputi ih u šumu da vide kako li su pčelci prezimili.

- I tako krenuše oni na put, no u šumi je bio mrak pa su počeli dozivati Svarožića da izvede sunce.

-Svarožić se pojavio i pokazao je braći kako izgleda svijet te im je rekao da ne ostavljaju svog djeda i da
mu vrate svu ljubav.

-Sve to je čuo Bjesomar, a on je mrzio djeda pa naredi bjesovima da zaskoče braću i da gledaju kako li
će po njima nauditi Vjestu.

- Kad su se Potjeh, Ljutiša i Marun osvijestili ničega se nisu sjećali, pošli su natrag doma, a djed ih
stade ispitivati. Braći su bijesovi došaptali laži pa tako Ljutiša i Marun izlagahu djedu a Potjeh je bio
iskren pa je rekao da se ne sjeća ničega.

- Potjeha je mučilo to što se nije mogao dosjetiti što im je Svarožić rekao pa se pozdravio s djedom i
krenuo na put tragajući za istinom.

-Na putu je uspio pobjeći od svog bijesa te je susreo čovjeka Gluha i upitao ga je znate li Vi kako se
dosjetiti istine. No kako on nije imao uši nije čuo pa mu nije mogao odgovoriti.

- Krenuo je Potjeh dalje još dublje u šumu ovaj put naišao je na čovjeka Slijepouha pa ga je upitao
znate li vi kako se dosjetiti istine, a on mu odgovori eh dječače moj zar ne vidiš ja nemam oči pa
nemam kako čitati knjige, a u njima nalazi se sva mudrost svijeta, u njima nalazi se sva istina baš kao i
u tvom srcu.

- Potjeh je krenuo sve više razmišljati o tom što mu je čovjek Slijepouh rekao pa se napokon dosjetio
istine i da je ona sve vrijeme bila duboko ukorijenjena u njemu i njegovom srcu.

-Potrčao je Potjeh doma da ispriča sve svom djedu i braći, a bijesovi vidjevši da više ništa ne mogu
napraviti pobjegoše.I tako su Potjeh, Marun i Ljutiša nastavili svoje živote. odgojiše čestito koljeno,
sinove i unuke. I svi su živili sretno do kraja života.