IVANA BRLI MAURANI: KAKO JE POTJEH TRAIO ISTINU

Kratki sadraj: U jedno vrlo davno doba, ivio na bukovoj gori starac Vjest sa tri unuka imenom Ljutia, Marun i Potjeh. Jednoga dana poalje djed unuke po med u umu, bilo je mrano te unuci ponu da priaju o svijetu, no tada shvatie da nijedna od njih nije bio dalje od ove ume te da nemogu priati o tome. Zato ponu pjevati pjesmu o boiu Svaroiu da im podari svjetlo. I dok su tako pjevali, ukaze se njima Svaroi i povede ih on po svijetu i kaza im da nesmiju napustiti djeda dok mu ne uzvrate ljubav. No kada ih Svaroi vrati na goru odokuda ih je uzeo, oni sve to zaboravie te nikako da se sjete to im je Svaroi rekao. Bjee u umi jedan zloduh Bjesmoar koji se jako elio rijeiti starca. Zato kada su se unuci vratili do djeda i ispriali mu priu o Svaroiu te ih djed nato upita to im je rekao, Bjesmomar poalje 3 bjesa, za svakoga unuka jedan, da nagovaraju unuke to da kau. Na nagovor bjesa, Ljutia i Marun kau da im je Svaroi rekao da e biti najbogatiji odnosno najjai ovjek na svijetu, no Potjeh koji je volio istinu nije se dao zavesti bjesovim nagovaranjima te je jednostavno rekao da nezna to mu je rekao Svaroi. Tako su Ljutia i Marun sluali svoje bjesove i radili sve to su oni eljeli, no Potjeha bjes nije uspio nagovoriti te je on odluio da potrai istinu. Tako se Potjeh oprostio sa djedom i otiao u umu, sjeo se ispod divlje jabuke i pokuavao se sjetiti to mu je Svaroi rekao. No Potjehov bjes nije odustajao, on ga je stalno ometao, te kada bi Potjehu pala nekakva misao na pamet, bjes bi ga odmah omeo. U meuvremenu, bjesovi Ljutia i Maruna su dobro obavljali svoje poslove. Tako su ih jednoga dana nagovorili da se rjee djeda. Ljutia i Marun su se nou prikrali djedovoj kolibi, zapalili je i otili se etati okolo planine da ne gledaju djeda kako gori. Djed se u probudi i ugleda kuu u plamenu, odmah shvati to se dogodilo i pone mirno ekati da ga vatra uzme k sebi. U tom istome trenutku malo podalje, Potjeh se budi i ukazuje mu se Svaroi i kae mu to mu je rekao i prvi put dok ga je vidio. Sav sretan to je saznao istinu, Potjeh krene do zdenca da se umije, no sluajno se previe nage te padne u zdenac i utopi se. Potjehov bjes, pun tuge pone se derati i urlati iznad zdenca. Sluajno su tuda prolazili Ljutia i Marun na povrtaku iz etnje te kada njihovi bjesovi uju urlanje, oni brzo dou do njega te ga odnesu Bjesomaru.

Tada su dvoje potjehovih brae po prvi puta u godinu dana ostali bez svojih bjesova. Ugledaju beivotno tjelo Potjeha te se sjete da su zapalili djedovu kuu. Brzo potre tamo i stiu u zadnji as i spaavaju djeda iz vatre i priopuju mu smrt njegova najmlaega unuka. Djed im oprosti za sve to su uinili te ih omah povede kroz jedan put u umi gdje jo nikada nisu bili. Nakon nekoga vremena stignu do velikog, bijeloga oblaka na kojemu je bio Svraiev dvorac a u njemu gozba. Ispred dvora sjedi Potjeh i plae zato jer njega nisu pustili u dvor jer je zgrjeio protiv djeda. Djed mu polako prie na oblak, zagrli ga te zajedno uu u dvor. Ljutia i Marin, vidjevi to, vrate se doma, kasnije osnuju obitelji i ive u dobroti dugo i sretno.