Professional Documents
Culture Documents
PISANOM IZRAŽAVANJU S
ISPRAVCIMA I OBJAŠNJENJIMA
ZA DRŽAVNU MATURU
GRAMATIČKE POGREŠKE
1) SKLONIDBA
NESKLONIDBA/POGREŠAN NASTAVAK
POGREŠNO TOČNO OBJAŠNJENJE
◦ Sklanjamo i ime i prezime, kao i kod hrvatskih imena i
◦ Njegovo najznačajnije ◦ s Maxom Brodom prezimena (s Lukom Marijićem, s Patrickom
prijateljstvo je bilo ono sa Max Supekom, sa Zvonimirom Zovkom,...
Brodom (…)
◦ Brojevi jedan, dva, tri i četiri te oni koji njima
završavaju sklanjaju se prema vlastitoj
sklonidbi koju možeš vidjeti u gramatici Brojevi
◦ sastoji od tri dijela u knjizi ◦ triju dijelova - Hrvatska školska gramatika. Broj jedan i redni
brojevi sklanjaju se kao određeni pridjevi.
◦ Nastavci za posvojne pridjeve osobnih imena su –
ov, -ev i –in. Prezime Kafka dobiva nastavak –in
◦ Kafkinog kao i druga imena i prezimena koja završavaju na –
a (Luka-Lukin, Budiša-Budišin, Rozga-Rozgin).
◦ sa odnosom Kafkavog oca
POGREŠAN PADEŽ
POGREŠNO TOČNO OBJAŠNJENJE
◦ Značiti fizičku
◦ Preobrazba lika ne mora nužno preobrazbu nego i ◦ Glagol značiti traži rekciju u akuzativu
značiti fizička preobrazba nego i psihičku (koga/što?).
psihička
◦ Razlika živo/neživo imenica muškoga roda na morfološkoj se razini očituje u različitom akuzativnom
nastavku imenica muškoga roda u jednini, pri čemu je kod imenica koje se odnose na nešto neživo
akuzativ jednak nominativu.
◦ U slučaju da akuzativ označava živo, akuzativ je jednak genitivu, npr: Vidjeli smo čovjeka.
◦
◦ U slučaju da akuzativ označava neživo, akuzativ je jednak nominativu, npr: Vidjeli smo zid.
N ČOVJEKØ ZIDØ
G ČOVJEKA ZIDA
D ČOVJEKU ZIDU
A ČOVJEKA ZIDØ
GRAMATIČKE POGREŠKE
2) PRIJEDLOG S/SA ILI BEZ PRIJEDLOGA
Prijedlog s ne upotrebljava se uz instrumental kada želimo izraziti priložnu oznaku sredstva.
◦ Značiti fizičku
◦ Preobrazba lika ne mora nužno preobrazbu nego i ◦ Glagol značiti traži rekciju u akuzativu
značiti fizička preobrazba nego i psihičku (koga/što?).
psihička
POGREŠNO ISPRAVNO
Kad je riječ o pripadanju posjedovatelju označenu 3. licem jednine ili množine, značenje rečenice u kojoj je upotrijebljena posvojna
zamjenica njegov, njezin, njihov razlikuje se od značenja rečenice u kojoj je upotrijebljena povratno-posvojna zamjenica svoj. Tako
rečenica Lucija čita njezinu knjigu. znači da Lucija čita knjigu koja nije Lucijina, nego pripada kojoj drugoj ženskoj osobi, a
rečenica Lucija čita svoju knjigu. znači da knjiga pripada Luciji.
POGREŠNO TOČNO
Krevet je velik.
Pridjevi na -ov, -ev, -in sklanjaju se kao neodređeni oblici pridjeva:
N bratov Markov
G bratova Markova
D bratovu Markovu
A bratova (za Markova (za
živo), bratov živo), Markov
(za neživo) (za neživo)
L bratovu Markov
I bratovim Markovim
POGREŠNO TOČNO
Kafkinog lika Gregora Samsu Kafkina lika Gregora Samsu
Šenoinom opisivanju Šenoinu opisivanju
Posvojni pridjevi koji završavaju nastavcima -ski, -ški i –čki pišu se malim početnim slovima, npr. japanski, afrički,
dalmatinski, američki, češki, zagrebački, splitski, junački, seoski, viteški…
◦ To je stara japanska tradicija.
◦ Ovo su zagorski kolači.
◦ Dolaze češki turisti.
◦ To je uobičajeno na američkom jugu.
Iznimno se nazivi pišu velikim početnim slovom (Katolička Crkva, Zadarska nadbiskupija, Hrvatski sabor, Hrvatska narodna
banka).
Posvojni pridjevi koji su nastali od osobnih imena, prezimena, nadimaka te vlastitih imena životinja,
pišu se velikim početnim slovom. Oni završavaju na -ov, – ev,- in, – ji.
osobna imena: Petar – Petrov, Šimun – Šimunov, Mato – Matin, Marija – Marijin, Lovro – Lovrin, Jana –
Janin, Bog – Božji…
prezimena: Babić- Finka-Moguš – Babić-Finka- Mogušev, Vakula – Vakulin, Marić – Marićev…
nadimci: Braco – Bracin, Mrgud – Mrgudov …
vlastita imena životinja: Šarko – Šarkov, Rumenka –Rumenkin, Miki – Mikijev…
Velikim početnim slovom pišu se i posvojni pridjevi nastalih od imena stanovnika izvedenih od
zemljopisnih imena, a imaju jedan od spomenutih završetaka.
Slavonija – Slavončev i Slavonkin
Makedonija – Makedončev i Makedonkin…
Naglašeni se oblik nju upotrebljava kada je u istoj rečenici u opreci prema drugom i iza
prijedloga.
Npr:
Pitala je nju, a ne tebe.
Poslije ću svratiti k njoj.
S njom nam je uvijek zabavno.
Nenaglašeni oblici aorista pomoćnog glagola Pogrešno je:
biti glase: ◦ ja bi,
◦ ja bih, ◦ ti bi,
◦ ti bi, ◦ on bi,
◦ on bi, ◦ mi bi
◦ mi bismo, ◦ , vi bi,
◦ vi biste, ◦ oni bi .
Često se griješi pri uporabi pridjeva radnoga glagola na - iti i - jeti u muškome rodu. Pridjev radni
muškoga roda tih glagola htjeti, visjeti, voljeti i željeti glasi htio, visio, volio i želio, a
ne htjeo, visjeo, voljeo, željeo.
Glagolski pridjev radni ženskoga roda od tih glagola glasi htjela, visjela, voljela, željela, a
srednjega htjelo, visjelo, voljelo i željelo, u množini muškoga roda on glasi htjeli, visjeli, voljeli, željeli, u
množini ženskoga roda htjele, visjele, voljele, željele, u množini srednjega
roda htjela, visjela, voljela, željela…
NE DA
htjeo htio
visila visjela
visjeo visio
volila voljela
voljeo volio
U hrvatskom jeziku se većinom koristi aktiv, pa ne biste
trebali pisati:
‘Knjiga je napisana od strane Tolstoja.’,
nego ‘Knjigu je napisao Tolstoj.’.
primjer: Djelo ima 3 dijela (preobrazba glavnog lika, prilagodba glavnog lika na okolinu, tugovanje i osuđenost lika) Sam je...
npr. Kafka tijekom djela koristi razgovorni stil, ,, Neka vrag sve to nosi“ ,iznosi unutarnja razmišljanja (…)
PRAVOPISNE POGREŠKE
NAVODNICI
- Kada navodite dio rečenice, ne morate koristiti dvotočku.
npr.
Za oca Goriota i Rastignac kaže da je bio „... dobar i pošten čovjek, koji nikad nije govorio povišenim glasom, koji nije pakostio
nikome i nikad nije činio zlo”.
- Citat treba biti uklopljen u rečenicu koju pišete. Važno je svaki citat objasniti u nastavku rečenice ili novom rečenicom. Nije
dobro navesti ga samo pored rečenice bez ikakvog objašnjenja ili uvoda,
npr. Uvjeti koje su Kafka i njegova obitelj imali preneseni su u tekst,također kao i njihov međusobni odnos,koje je sve prenosio
Kafka iz svoje perspektive .“Poslovna su uzrujavanja bila mnogo veća nego u radnji kod kuće“
Citat treba biti uklopljen u rečenicu koju pišete.
◦ Nije dobro napisati: Hamlet je vrlo senzibilan lik, što možemo vidjeti u citatu : „(…)”
◦ Dobro je napisati:
Hamlet se u svome monologu pita je li “časnije u duši trpjeti / metke i strelice silovite sudbine” ili je bolje oduprijeti se sudbini.
Smatra da je smrt vrlo slična snu te da čovjek može “umrijet – sunut – / usnut! I možda sanjat.”
Boji se smrti i onoga što vreba “u zemlji neotkrivenoj iz koje se / ni jedan putnik ne vraća”.
NAVODNICI I REČENIČNI ZNAKOVI
Kad je među navodnicima potpuna rečenica, onda se rečenični znakovi
stavljaju ispred drugog navodnika.
◦ Salamun se nasmije i reče: „U čemu?“
Kad je među navodnicima dio rečenice. onda se rečenični znakovi, stavljaju iza
drugog navodnika.
◦ To je dakle taj čuveni „liječnik“!
NAVODNICI I ZAREZ
Ako upravni govor završava upitnikom ili uskličnikom, rečenica se ne odvaja zarezom.
„Gdje ga je udarila?“ pitaju se.
POGREŠNO TOČNO
◦ Slične odluke su važne i u ostalim područjima. > Slične odluke važne su i u ostalim područjima.; Slične su odluke važne i u ostalim područjima.
◦ Cijena ručnika je snižena. > Cijena ručnika snižena je.; Cijena je ručnika snižena.
ENKLITIKA MORA BITI NA DRUGOM
MJESTU ILI IZA GLAGOLA!
POGREŠNO TOČNO
◦ Skrbio za svoju obitelj koji su bili nezaposleni. – imenica obitelj ženskoga roda jednine
◦ Skrbio je za svoju obitelj koja je bila nezaposlena.
◦ njegova obitelj je čak osjećala i olakšanje zato što se ne moraju više brinuti o njemu – imenica obitelj je u jednini, a glagol u množini
◦ njegova obitelj je čak osjećala i olakšanje zato što se ne mora više brinuti o njemu
◦ ali izjava njegove sestre da ga se trebaju riješiti te da je najobičnija zvijer su Gregora slomile – imenica je u jednini, a glagol u množini
◦ ali izjave njegove sestre da ga se trebaju riješiti te da je najobičnija zvijer su Gregora slomile
◦ ali te pokušava ,,navući“ na čitanje kako bi saznali kraj i razumijevanje djela. – zamjenica je u jednini,a predikat u množini
◦ ali te pokušava ,,navući“ na čitanje kako bi saznao kraj i razumijevanje djela.
ZAREZ
◦ Osnovna pravila pri korištenju zareza su da se obavezno pojavljuje u slučajevima kao što su
1. nizanje - ako istovrsni djelovi dolaze jedan uz drugoga, usporedno, bez veznika, odvajaju se zapetom [Psiče, puše, kune,
psuje, grize, plače, jadikuje (August Šenoa)}
2. naknadno dodavanje - ako neki dio rečenice nije uže povezan s ostalim dijelovima te je umetnut u tu rečenicu, onda se on
odvaja zarezom (Bio je to, bar tako vele, najgori dan.). Naknadno dodavanje podrazumijeva dodavanje rečeničnoga priloga
(Svi sastanci su, nažalost, otkazani), surečenice (On je, dok sam ja još spavala, napravio doručak), dodatnoga objašnjenja ili
komentara (Odluka spada na stručnjake, odnosno na ljude koji se time bave).
3. suprotnost - zarez dolazi uvijek ispred: suprotnih veznika (a, ali, nego, već, no) i isključnih veznika (samo, samo što, tek, tek
što, jedino, jedino što)
4. zaključne nezavisno složene rečenice (veznici dakle, stoga, zato)
5. vokativ – uvijek se odvaja zarezom, osim ako nije odvojen uskličnikom (Molim te, Bože moj!)
6. inverzija (Dok ne dođeš, čekamo.), odnosno kada zavisna surečenica stoji ispred glavne, rečenica je u inverziji.
ZAREZ
POGREŠNO TOČNO
◦ Djelo Preobrazba napisano je početkom 20. ◦ Djelo Preobrazba napisano je početkom 20.
stoljeća odnosno pripada razdoblju stoljeća, odnosno pripada razdoblju
avangarde. avangarde. = naknadno dodavanje
ZAREZI U NZS REČENICAMA
POGREŠNO TOČNO
◦ Vrijedni su i stalno rade ali nisu nikome ◦ Vrijedni su i stalno rade, ali nisu nikome
potrebni, potrebni,
◦ Htio je nastaviti normalan život ali susret s ◦ Htio je nastaviti normalan život, ali susret s
obitelji mu je predočio obitelji mu je predočio
INVERZIJA
POGREŠNO TOČNO