RASLOJENOST LEKSIKA, MOĆ MEDIJA, NOVELA…

HRVATSKI JEZIK U KOMUNIKACIJI

 HRVATSKI JEZIK
-mjesni govori, skupine govora, dijalekti, narječja
-gradski govori, žargoni
-hrvatski standardni jezik
 KNJIŽEVNI JEZIK
-jezik hrvatske književnosti i pismenosti
 STANDARDNI JEZIK
-jezik hrvatske javne komunikacije koji se ostvaruje u funkcionalnim stilovima

IDIOM – svaki pojavni oblik jezika: mjesni govor, standardni jezik, razgovorni jezik

-svaki oblik, varijanta nekog jezika (standardni jezik I svaki mjesni govor)

 organski
 neorganski
-standardni jezik
-substandardni idiomi: razgovorni (kolokvijalni) jezik i žargon (učenički, internetski)

-žargon – idiom manje društvene skupine jezične zajednice

-upotreba posebnih riječi (dijalektizam i tuđice) i riječi u nestandardnom (cool, super, prva liga, turbo,
guba)

MJESNI (ZAVIČAJNI) GOVOR → DIJALEKTI → NARJEČJA

-mjesni govor – govor nekog kraja, uski krug

-dijalekt - skupina govora sa zajedničkim obilježjima

-narječje – više dijalekata

KOMUNIKACIJA

 privatna
-mjesni govor i razgovorni jezik
 javna
-standardni jezik
STANDARDNI JEZIK

-jezik koji služi kao opće sredstvo sporazumijevanja nekog naroda

-ijekavski novoštokavski dijalekt

-idiom koji ima svoj rječnik, gramatiku i pravopis

 autonoman – samostalan, uči se

 normiran – pravila, propisi
 funkcionalan
 stabilan u prostoru – određen u prostoru
 elastično stabilan u vremenu – prilagodljiv u vremenskom slijedu

RASLOJENOST LEKSIKA

-leksikologija – jezikoslovna disciplina koja proučava i opisuje leksik

-leksik – rječnički sustav; rječnik nekog jezika i sve što se odnosi na riječ kao temeljnu jezičnu jedinicu

-leksem – ukupnost svih oblika koje ima jedna riječ; tj. oblik punoznačne riječi koji čini ukupnost
njezinih gramatičkih oblika i leksički sadržaj (izraz + sadržaj)

-opći ili općeporabni leksik – riječi koje svim govornicima nekog jezika znače isto; koristi se u
svakodnevnoj komunikaciji

-leksik ograničene uporabe – strukom ograničena područja; termini koje koriste znanstvene
discipline…

-izvanjezični procesi – uvođenje novih riječi i opisivanje novih pojmova (politički, kulturni,
zemljopisni)

-unutarjezični procesi – promjene uvjetovane jezičnim razlozima

VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA

-pojavljivanje novih riječi i izlaženje starih iz uporabe

AKTIVNI LEKSIK

-sadrži sve uobičajene općeuporabne riječi; razumiju ih svi govornici književnog jezika

PASIVNI LEKSIK

-sastoji se od zastarjelih riječi i novih koje još nisu ušle u opću uporabu

 historizmi
-zastarjele riječi; nestali predmeti, pojave ili pojmovi
-grof, kotar, krinolina, škuda, ban, barun, grof, žendarmerija, preparandja, surka, filir,
kremenjača, jatagan, herceg, banovica, ostraguša, cekin, feud, frak, jatagan, kmet, mušketa,
senior, vlastelinstvo, kubura, dinar, husar
 arhaizmi
-zastarjele riječi zato što su neke nove riječi zauzele njihovo mjesto
-izrazni (lisje; lišće), sadržajni (vrač; liječnik), tvorbeni (davac; davatelj, lijepost; ljepota),
fonološki (sarce; srce), grafijski (oudi; ovdi, ovdje)
-cesar, dažd, libar, luč, plav(ca), sarce, štilac, zvonjelica, misalca, lir, takov, toli, kraljski,
sveudilj
 knjiški leksemi
-pojavljuju se samo u knjigama ili samo u rječnicima
-mirisnica, kolostaj, brodokršje, drvar
 nekrotizmi
-leksemi pojedinog pisca, leksikografa koji nikada nisu ušli u aktivni jezik
-ljesit, cakljiv, množba, svetokrilac, nekros,

PRIJELAZNI SLOJ LEKSEMA

-na granici aktivnog i pasivnog

 zastarjelice
-riječi koje se sve rjeđe rabe u standardnom jeziku
-fiskultura, ferije, štetovati, zvjezdarstvo, gombalište
 oživljenice ili povratnice
-leksemi koji se vraćaju iz pasivnog u aktivni jezik
-putovnica, djelatnik, kuna, županija, sport, gimnazija, poglavarstvo, dužnosnik, časnik,
stožer, skupnik, desetnik
 pomodnice
-leksemi koji označavaju neku prolaznu modu; traju kratko kao i trendovi
-kokotica, tankerica, tajice, panker, lenonice, bitlsica, starke, marte, agsice, montgomeri,
bekhemica, irokeza, biberica, parti, tulum, metalac, fudbalerka, trapezice
 neologizmi ili novotvorenice
-novostvorene riječi koje su nastale iz društvenih i komunikacijskih potreba
-vikendica, višestranačje, suživot, dalekovidnica, predočnik, prosvjednik, zaslon, pisač,
raketoplan, brzinomjer, brzojav, kliconoša, računalo, tipkovnica, uspornik, premosnica,
kolodvor, veleposlanik, osjećajnik, borkinja, parkomat, zatipak
-individualni neologizam ili okazionalizam – riječ načinjena kako bi se koristila samo jednom u
nekom književnom tekstu
PODRUČNA RASLOJENOST LEKSIKA

-prema veličini područja:

 lokalizmi
-rasprostranjeni na manjem području; pripadaju mjesnom govoru
-đir (splitski), gospar (dubrovački)
 regionalizmi
-leksemi na području neke regije (Slavonija, Zagorje…)
-manistra (primorski)
 dijalektizmi
-riječi koje pripadaju određenom narječju (čakavizmi, kajkavizmi, štokavizmi)

DIJALEKTIZMI

-vrste dijalektizma:

 izrazni ili leksički

-od standarnog jezika razliku se cijelim izrazom
-hiža, banda, škoj, delati, kušin, vanjkuš
 značenjski ili semantički
-jedno značenje u dijalektu, a drugo na stand. Jeziku
-tovar, gaće, jezero (tisuću)
 fonološki
-razlika u jednom glasu ili naglasku, glasovnim promjenama
-fala, črv, pes, vzeti, crikva, mliko, reč, rič, šćap, najti, kopati, biškup
 tvorbeni
-razlika u prefiksu ili sufiksu
-ježek, bogatun, kumek, starejši, ptiček, konjek
 morfološki
-od riječi na stand. razlikuju se rodom ili nastavcima
-misliju, to auto, radiju, žen
 etnografski
-specifične stvari, pojave i običaji koji nemaju zamjenu u književnom jeziku
-štrukli, škropec, sukanac, bevanda, trešete, zvizdari, mlinci, kulen, bećarac, gemišt, fuži,
pašticada
HRVATSKA NARJEČJA

ČAKAVSKO NARJEČJE

-rasprostranjenost: Istra, Primorje, otoci do Lastova, Split, Zadar, Lika, Gorski kotar, Žumberak (izvan
RH: Gradišće-Austrija, Mađarska, Slovačka)

-govori: ikavski (lito, vrime), ekavski (leto, vreme), ikavsko-ekavski, jekavski – Lastovo

-dijalekti: sjevernočakavski, srednjočakavski, južnočakavski, lastovski, buzetski, jugozapadni istarski

-zamjenica: ča, če, ca, co

-glasovi:

 omekašan izgovor -č i -ć (tj)

 m → n na kraju riječi (vidin, kućicon, znan)
 lj → j (poje, jubav)
 dž → ž (svidožba)
 o → l na kraju sloga (rekal)
 ar umjesto slogotvornog r
 prijedlog v, va

-glasovne promjene: nema jotacije (posudje), o → l (rekal, vidil)

-naglasak na posljednjem slovu

-oblici riječi: infinitiv gubi i (kopat, nosit), neki stari nastavci (-ih, -eh), poseban oblik glagola biti u
kondicionalu (bin, biš, bi, bimo, bite, bi)

-podrijetlo riječi: talijanizmi (romanizmi) – katriga, barka, kantati, lancun

-pisci: Marko Marulić, Petar Hektorović, Hanibal Lucić, Mate Balota, Drago Gervais, Petar Zoranić,
Vladimir Nazor

-Bašćanska ploča, Judita

KAJKAVSKO NARJEČJE

-rasprostranjenost: Podravina, Međimurje, okolica Zagreba, Posavina, Moslavina, Hrvatsko zagorje,

Prigorje, Turopolje, Gorski kotar, Žumberak, Pokuplje

-govor: ekavski

-dijalekti: zagorsko-međimurski, križevačko-podravski, turopoljsko-posavski, prigorski, goranski,

donjosutlanski

-zamjenica: kaj, kej, ke, koj, kuj

-glasovi:

 jat i poluglasovi (jor i jer) → vokale e (zatvoreno)

 prijedlog u → v / vu
 č i ć, dž i đ zvuče isto (izgovara se srednji glas č, đ)
 cr → ćr (črv, črne)
 o → l na kraju riječi (rekel)
 zvučni → bezvučni suglasnici na kraju riječi

-glasovne promjene: nema sibilarizacije (vojniki, ruki, knjigi), ponekad nema jotacije (listje, smetje), l
ne prelazi u o

-oblici riječi:

 stari padežni oblici, nema aorista, imperfekta i futura prvog

 prezent (-iju)
 svršeni prezent glagola biti (bum pisal)
 prezent svršenih glagola (zutra dojdem)
 česte umanjenice / deminutivi i riječi odmila (ftiček, popevkica, hižica, lonček)
 uz glagole kretanja javlja se infinitiv bez završnog -i (supin) (idem spat)

-naglasak: na bilo kojem slogu riječi

-podrijetlo riječi: germanizmi, hungarizmi

-pisci: Miroslav Krleža, Dragutin Domjanić, Tituš Brezovački, A.G. Matoš, Juraj Habdelić

-Dikcionar ili reči slovenske, Balade Petrice Kerempuha

ŠTOKAVSKO NARJEČJE

-rasprostranjenost: Slavonija, Lika, Baranja, dio Dalmacije te djelomično Gorski kotar, Žumberak
(izvan RH: Srbija, Crna Gora, BIH, Rumunjska, Mađarska)

-govori: ijekavski, ekavski, ikavski

-dijalekti: slavonski s virovitičkim i kostajničkim govorom, novoštokavski ikavski, novoštokavski

ijekavski s perojskim govorom, novoštokavski ekavski

-glasovi:

 č, ć → čr → cr
 -h se gubi ili mijenja u -v (ajd, skuvaj)
 sažimanje ao → o / a na kraju riječi (reko)
 navezak -zi (njojzi)

-glasovne promjene: provode se dosljedno (jotacija, sibilarizacija), jedino l→ o (dal, vidil)

-oblici riječi: D=L=I (konj, konjima, poljima)

-naglasak: 3 naglaska (staroštokavski), 4 naglaska (novoštokavski)

-podrijetlo riječi: turcizmi, germanizmi, hungarizmi, talijanizmi

-pisci: Marin Držić, Ivan Gundulić

-19.st. Ljudevit Gaj!

FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA

-stil – opća oznaka za način na koji se nešto čini

-stilistika – znanost o stilu i funkcionalnoj uporabi jezičnih jedinica

-polifunkcionalnost standardnog jezika

 administrativni
-tekstovi: zakoni, zapisnici, obrasci, dopisi, izvješće
-obilježja: objektivnost, jasnoća, klišejiziranost (ustaljeni izrazi), česti pleonazmi, nema
prenesenog značenja, sažetost, biokratizmi → odabir jedne istoznačnice (administrativizmi,
kancelarizmi)

-podstilovi: zakonodavno-pravni, društveno-politički, diplomatski, poslovni, personalni

 znanstveni
-tekstovi: znanstveni radovi, referati, predavanja, rasprave
-obilježja: objektivnost, racionalnost, logičnost i postupnost u izlaganju, misaonost, uporaba
znanstvenih termina, scijentizmi → stručni, znanstveni leksik

-podstilovi: strogo znanstveni, znanstveno-popularni, pedagoški

 publicistički
-tekstovi: vijest, izvješće, članak, komentar, intervju, reportaža, feljton, recenzija, polemika
-obilježja: ovise o vrsti i namjeni teksta (informativni, zabavni…), leksik blizak s
općeuporabnim, ustaljeni izrazi (žurnalizmi), poetizmi i stručni leksemi
-podstilovi: novinarski, monografsko-publicistički

 razgovorni
-obilježja: spontanost, poštapalice, geste, jednostavne rečenice, redukcija suglasnika,
razgovorna gramatika, standardne riječi, kolokvijalizmi → riječi ili izrazi svojstveni
razgovornom jeziku (vešmašina, pasoš, printer), žargonizmi → jezik izdvojenih društvenih
skupina (kulja, skinuti), vulgarizmi → etički neprihvatljive riječi; prostačke, grube

 književnoumjetnički
-tekstovi: novela, roman, bajka, basna, drama, esej, lirska pjesma
-obilježja: individualnost, osjećajnost, prenesena značenja, riječi dobivaju nova značenja,
riječi iz svih leksičkih slojeva, poetizmi → tropi i figure, licentia poetica → pjesnička sloboda
-podstilovi: prozni, dramski, pjesnički
-medijska pismenost – sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i stvaranja medijske poruke;
razumijevanje tuđeg i stvaranje vlastitog sadržaja s ciljem informiranja; vještina primanja,
interpretiranja i stvaranja medijskog sadržaja

-medij – sredstvo za prijenos poruka, vijesti i obavijesti

-masovni medij – medij dostupan širokom krugu ljudi (TV, novine, tisak, čak i knjige i filmovi)

-moć medija – važnost masovnih medija za plasiranje informacija u javnost; osiguravaju i štite
slobodu izražavanja, pravo na informacije i osobnu slobodu

-prikriveno oglašavanje – način medijske manipulacije (naručeni novinarski prilozi, tematsko

oglašavanje (uzimaju mišljenje javnosti kako bi promovirali neki proizvod, tvrtku…), postavljanje
proizvoda u informativne i zabavne sadržaje, zabavni oglasi (pjesme u oglasima)

-analiza medijske poruke, pitanja: 1. publika i autorstvo, 2. poruka i značenje, 3. prikaz u medijima i
stvarnost

KRATKA PRIPOVJEDNA PROZNA VRSTA

 tema
 fabula – jedan središnji događaj
 likovi – jedan središnji lik, pojedinačna sudbina
 završetak – obrat ili poanta

NOVELA

-tal. novella – nosvost

-kratka pripovjedna prozna vrsta

-ekonomičnost:

 uvod – uvodi se lik i događaj

 središnji dio – fabula utemeljena na zapletu ili prikazu lika
 završni dio – obrat – naglo i brzo razrješenje radnje

-jedan središnji događaj / lik

-utemeljitelj: Giovanni Boccacio - ,,Dekameron“ – Knjiga 10 dana

 predrenesansa
 uvodna novela: priča o kugi u Firenci (strah, smrt)
 2 teme: ljubav i inteligencija
 likovi – svi društveni slojevi
 stil – realistički smisao (detalji, šala, poruga)
 tema – svjetovna, poučna, zabavna, tužna
 novelistička zbitka – 10 sudionika (7 djevojaka, 3 mladića), započinje Pampina, 100 novela,
ispričano u 10 dana
-renesansa (16.st.):

 Miguel de Cervantes – romanopisac i novelist

 ,,Uzorite novele“ – zbirka
 u središtu novele likovi i njihova sredina

-romantizam:

 Edgar Allan Poe, ,,Crni mačak“

 novela s mističnim motivima

-prva hrvatska novela u prvoj polovici 19.st.

-hrvatski narodni preporod

-povijesna tematika (npr. borba s Turcima)

-realizam (sredina 19.st.):

 uvode se društvene teme i kritički prikaz stvarnosti

 u središtu je lik kao tipični karakter
 August Šenoa, ,,Prijan Lovro“ – suvremena tematika

-modernizam (kraj 19. i početak 20.st.):

 u prvom planu pojedinac i njegov unutarnji svijet

 A.G. Matoš, ,,Cvijet sa raskršća“
 Nastaje psihološka novela

-suvremena novela:

 primjena u strukturi i tonu: naglasak je na fragmentu i ugođaju

 autori se često služe ironijom

-fikcija – nešto izmišljeno, ali može uključiti stvarne događaje, mjesta i likove (Crni mačak)

-bizarno – neobično, nastrano, neočekivano (Camao)

-groteskno – nešto što iz ozbiljnog prelazi u smiješno, neobično, čudno, iscenirano (Kip domovine leta
198*)

-mistično – tajanstveno (Crni mačak, Camao)

-ironično – (Kip domovine leta 198*)

-simbolično – (Cvijet sa raskršća)