UNSA SEMINARSKI RAD FSK

1. UVOD

U svakodnevnom životu čovjek je u kontaktu sa raznim vrstama lahkokvarljive robe, a

da i ne zna kako je ona, ustvari, ostala svježa tokom dugih putovanja, skladištenja i sl...Mi
ćemo u ovom seminarskom radu pokušati dati odgovore na to.

Na početku je bitno napomenuti da kvarenje najčešće nastaje kod osnovnih životnih

namirnica, dakle kod proizvoda koji su namjenjeni za ljudsku ishranu i piće u prerđenom i
neprerađenom obliku, te materije koje se dodaju namirnicama radi konzerviranja ili
poboljšanja nekih osobina, te razni biljni, hemijski, farmaceutski, kožni, tekstilni i drugi
proizvodi.

U ovom radu ćemo obratiti pažnju na metode čuvanja, transporta i skladištenja

lahkokvarljive robe. U toku transporta lahkokvarljiva roba je izložena raznim vanjskim
uticajima, svjetlost, temperatura, vlaga, hemijskim, biološkim, fizičkim, fizikalno-hemijskim i
organoleptičkim promjenama, zbog kojih dolazi do promjene kvaliteta. Zbog toga ćemo nešto
reći i metodama čuvanja robe kao što je konzerviranje. Tokom nepravilnog skladištenja roba
također dolazi do kvarenje robe koje izazivaju razni mikroorganizmi i njihovi proizvodi,
enzimi, hemijske reakcije, sušenjem, hladjenjem, zamrzavanjem itd.

Na početku ovog rada naići ćemo na elemente kvaliteta, uzročnike kvarenja, mjera
koje su potrebne da bi se ta roba sačuvala, te metode kontrole. Zbog sveobuhvatnosti
lahkokvarljive robe obradili smo meso i mesne proizvode kao reprezentativni uzorak.
Bitno je napomenuti da su obrađene zvanične kontrole, ako što su carinska,
zdravstvena, veterinarska, a sve u svrhu zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača.Takođe smo
bradili HACCP sistem.

Zatim smo se osvrnuli na sam transport robe, te naposlijtku i na specijalna prevozna

sredstva koja imaju nezamjenjivu ulogu u savremenom transportu , te svakako čuvanju
lakokvarljive robe.

-1-
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

2. KLASIFIKACIJA LAHKO-KVARLJIVE ROBE

Na samom početku bitno je napomenuti da u lakokvarljive robe ubrajamo :

 Osnovne životne namirnice
 meso i mesi proizvodi
 riba i ribne prerađevine
 mlijeko i mliječne prerađevine
 jaja
 voće i povrće
 voćni sokovi i koncentrati
 voda
 polugotova i gotova jela
 sladoledi i sl.
 Proizvodi hemijske industrije
 Proizvodi farmacutske industrije

Lahkokvarljiva roba obuhvatuju širok spektar

sl1. lahkokvarljive proizvoda stoga nijedna klasifikacija ne
namirnice
obuhvata ovaj pojam u cjelini, nego su njeni pojedini segmenti razvrstani u različite odjeljke
odnosno razrede pojedinih klasifikacija.
U okviru SITC-a svi proizvodi su svrstani u deset glavnih odjeljaka i 75 pododjeljaka,
a nama su posebno bitni sljedeći:

0 Hrana i žive životinje

-2-
UNSA SEMINARSKI RAD FSK

01 Meso i mesni proizvodi

02 Mliječni proizvodi i ptičija jaja
03 Ribe ( osim morskih sisara )
04 Zrna žita i žitani proizvodi
05 Povrće i voće
06 Šećer, šećerni proizvodi i med
07 Kafa, čaj, kako, špice i manifakture od toga
08 Hrana za životinje ( ne uključujući zrnasta žita )
09 Raznovrsne jestive proizvode i prerađevine

1 Pića i duhan
11 Pića
12 Duhan i duhanske manufakture

4 Masti i ulja biljnog i životinjskog porijekla

41 Životinjska ulja i masti
42 Čvrste biljne masti i ulja, sirova, rafinerijska
43 Životinjske ili biljne masti i ulja, procesuirana; vosak od
životinja, nejestive mješavine ili preparati od životinja ili biljnih
masti ili ulja

5 Hemijski proizvodi
51 Organske hemikalije
52 Ne organske hemikalije
53 Boje i obojeni materijali
54 Medicinski i farmaceutski proizvodi
55 Nužna ulja, smole i mirisni materijali
59 Hemijski materijali i proizvodi

Prema HS-u roba je razvrstana u 21 odjeljak i 97 glava od kojih izdvajamo

sljedeće:

-3-
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

Odjeljak I – ŽIVE ŽIVOTINJE, PROIZVODI ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA

Odjeljak II – BILJNI PROIZVODI
Odjeljak III – MASTI I ULJA ŽIVOTINJSKOG ILI BILJNOG PORIJEKLA TE
PROIZVODI NJIHOVE RAZGRADNJE, PRERAĐENE JESTIVE MASTI, ŽIVOTINJSKI
ILI BILJNI VOSKOVI
Odjeljak IV – PROIZVODI PREHRAMBENE INDUSTRIJE, PIĆA. ALKOHOL, I
SIRĆE, DUHAN I PRERAĐENE ZAMJENE DUHANA
Odjeljak VI – PRODUKTI HEMIJSKE INDUSTRIJE ILI SRODNIH
INDUSTRIJA1

Iz prethodno navedenih klasifikacija možemo uočiti kompleksnost i sveobuhvatnost

lahkokvarljive robe, stoga radi boljeg razumijevanja potrebno je odabrati reprezentativni
uzorak koji je u našem slučaju meso i mesni proizvodi.

3. ELEMENTI KVALITETA I METODE KONTROLE KVALITETA

LAHKOKVARLJIVE ROBE

Porastom potraženje, te razvojem i unapređenjem tehnike i tehnologije, pored potrebe

da se roba proizvede u dovoljnim količinama, pristupačna cijena i zadovoljavajući kvalitet
postaje imperativ za svaki proizvod koji se pojavljuje na tržištu.

Zanimljivo je pomenuti da se prvi bosanskohercegovački standard odnosi upravo na

kvalitet, a to je BAS EN ISO 8402, Upravljanje kvalitetom i osiguranje kvaliteta, 1998.
godine.

ISO organizacijakoja je prepoznala potrebu za usklađivanjem standarda kvalitete na

svjetskoj razini, te 1987. donijela seriju standarda ISO 9000. Njima se uspostavljaju temeljni
koncepti, smjernice i zahtjevi kvalitete.
Izdvajamo BAS EN ISO 9001, Sistem kvaiteta – Model za osiguranje kvaliteta:
1998. god.

1
Materijali i robe u transportu, knjiga I, Alija Behmen, Sabira Salihović, Sarajevo 2007, str. 60.

-4-
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

U skladu s navedenim slijedi:

Kvalitet je mjerilo upotrebne vrijednosti jednog proizvoda, odnosno mjerilo njegove

sposobnosti udovolji zahtjevima potrošača i tržišta. Zahtjevi za kvalitetom mogu da sadrže
cjelinu, pouzdanost, rok isporuke, kao i osnovnu namjenu kojoj proizvod ili usluga služi.

Utvrđivanja elemenata kvaliteta lahkokvarljive robe se odnosi na utvrđivanje njihovih

osobina, koje mogu biti:
 Tehničko- tehnološke:
- organoleptičke,
- mehaničke,
- fizičke,
- hemijske,
- tehnološke,
- eksplatacijske,
- biološke,
- fiziološke,2
- sanitarno-higijenske i dr.
 Ekonomsko-komercijalne:
- atraktivnost pakovanja,
- konkurentska moć proizvoda,
- rokovi trajanja proizvoda,
- način distribucije robe i dr. 3

Savremeni pristup u poimanju kvaliteta rezultiran je i promjenama u pristupu kontroli

kvaliteta. Pojam kontrole kvaliteta nužno je dobio jednu novu dimenziju i samo je jedan dio
upravljanja kvalitetom koje djeluje u cijelom sistemu kvaliteta. Za određivanje i
provjeravanje kvaliteta robe primjenjuju se razni postupci i metode, ali se mogu svesti na
subjektivne i objetivne metode.

2
Kvalitet-skripta, Sabira Salihović, FSK
3
Kvalitet-skripta, Sabira Salihović, FSK

-5-
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

Subjektive metode ispitivanja su emotivne, iracionalne i bazirane su, isključivo, na

reagovanje čula ispitivača na proizvod koji se ispituje.
Od posebnog značaja su za prehrambene proizvode, poljoprivredne proizvode,
proizvide tekstilne industrije i sl..

Objektivne metode ispitivanja kvaliteta robe su one čija se istinitost može dokazati i
utemeljene su na činjenicama dobijenim promatranjem, mjerenjem, naučno provjerenim
laboratorijskim tehnikama i dr..
Ispitivanje vrše stručnjaci pojedinih naučnih grana prema odgovarajućim
standardima. U ovu skupinu spadaju i zvanične metode kontrole.

3.1.Organoleptičke osobine kvaliteta i organoleptička metoda

ispitivanja kvaliteta robe

Organoleptički pregled namirnica podrazumjeva pregled namirnica našim čulima, pri

čemu se ispituje spoljašnji izgled namirnica, njena boja, konzistencija, miris i eventualno
okus. Organoleptički pregled je nekad dovoljan da se zabrani upotreba namirnica do
konačne hemijske i mikrobiološke analize.

3.1.1.Okus proizvoda

Okus prehrambenog proizvoda najvažnije je organoleptičko svojstvo kojim je

definisana upotrebna vrijednost. Okus ne zavisi od hemijskog sastava, tehnologije
proizvodnje, zrenja proizvoda te još mnogih činitelja koji su neizbježno ugrađeni u proizvod.
Varijante okusa mogu biti: slan, sladak, kiseo i gorak. Okusi kvalificirani kao ljut, oštar i
slično u biti su kombinacija navedenih okusa.
Intenzite okusa zavisi od prirode prehrambenog proizvoda i koncentracije prisutnih
stimulansa. Vrlo male količine nekih tvari mogu izazvati velike efekte na osjetilo okusa.
Ocjene prihvatljivosti prehrambenog proizvoda određuje više ispitivača upoređujući okus s
normom te rezultate utvrđuje na hedonističkoj ljestvici sa rasponom od 9 -1.
9 - osobito prihvatljiv okus (npr.slan )
8 - vrlo prihvatljiv (npr. slan sa neznatnom gorčinom )
7 - osrednje prihvatljiv (npr. slan sa osrednjom gorčinom )

-6-
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

6 – neznatno prihvatljiv (slan sa jačom gorčinom )

5 – neutralan (npr. slanoća I gorčina podjednake )
4 – neznatno neprihvatljiv (npr. gorak sa osrednjom slanošću )
3 – osrednje neprihvatljiv (npr. gorak sa osrednjom slanošću )
2 – vrlo neprihvatljiv (npr. gorak sa neznatnom slanošću )
1 – osobito neprihvatljiv (npr. gorak, bez slanoće ).

3.1.2. Miris proizvoda

Miris proizvoda bitno utiče na potrošača. Prehrambeni proizvodi, kozmetički

proizvodi, lijekovi, koža, krzno, sredstva za pranje i sl. kvalitetno su stepenovani prema
mirisu. Pri provjeravanju mirisne kvalitete proizvoda ocjenjuje se :
- čistoća u odnosu na normu,
- intenzitet mirisa,
- plemenitost i
- usklađenost, odnosno harmoničnost.
Koncentrati mirisa su kompozicije više tvari koje imaju visok napon para, a pretežno su esteri,
eteri, alkoholi i organske kiseline.
Koncentrati mirisa koriste se u kozmetici, prehrambenoj industriji, u proizvodnji pića itd.

3.1.3. Aroma proizvoda

Ukupan organoleptički osjećaj koji se pojavljuje pri žvakanju i gutanju hrane, u šta su
uključeni osjećaj mirisa, okusa i sl., predstavlja aromu proizvoda. Intenzitet aromatičnosti
raznih proizvoda ocjenjuje se sa :
0 - bez arome, neprijatna aroma
1 – slaba aroma
2 – srednje izražena ili umjerena aroma
3 – jaka (veoma izražena, intenzivna ) aroma.

3.1.4 Organoleptička kontrola mesa i mesnih proizvoda

Meso koje truli izgubi svoju prirodnu boju, potamni, a u jačoj mjeri truljenja i
pozeleni. Takvo meso postaje mehko, trošno, ljepljivo i ljigavo, a miris mu je neprijatan i

-7-
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

navodi na pokvarena jaja. Uočeno je da se truljenje mnogo brže javlja u mesu bolesnih
životinja, nego zdravih.
Bitno je napomenuti da smrznuto meso ima najbolje očuvane organoleptičke osobine.

3.2.Fizičke osobine kvaliteta lahkokvarljive robe

Od mnogobrojnih fizičkih osobina materijala i roba navedene su najznačajnije osobine

za lahkokvarljivu robu:
- gustoća,
- tačka topljenja,
- tačka ključanja,
- viskozitet,
- konzistentnost,
- stinište.

3.3Hemijske osobine kvaliteta i kontrole kvaliteta lahkokvarljive robe

Hemijske osobine bitne za lahkokvarljivu robu su:

- hemijski sastav,
- otpornost na starenje i dr.

Hemijskom kontrolom namirnica utvrđuje se da li je namirnica u svom sastavu odgovara

proizvođačkoj specifikaciji. Utvrđuje se takođe da li se u namirnici nalaze hemijska jedinjenja
koja su znak zagađenja ili kvarenja namirnice. U hemijske analiza spada određivanje:
bjelančevina, masti, celuloze, soli, vode , pepela, pH vrijednosti, prirodnih i vještačkih boja,
vitamina i dr..

3.4 Eksploatacijske osobine

Na lahkokvarljivu robu u ekspoataciji utiču:
- klima
- mikroorganizmi

-8-
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

- insekti i glodavci
Postoji klima otvorenog prostora te klima zatvorenog prostora to jest klima u
skladištima i transportnim sredstvima. Bitno je održavati optimalan odnos ova dva prostora
obzirom da su klime u međusobnoj interakciji.
Mikroorganizmi, insekti i glodavci imaju veliki uticaj na materijale u transportu i
skladištenju ukoliko nisu ispunjeni optimalni uslovi temperature, vlage i higijenski uslovi.

4. ZVANIČNE KONTROLE U BIH

Carinska kontrola
Namirnice iz uvoza moraju ispunjavati sve uslove u pogledu kvaliteta zdravstvene
ispravnosti. Kvalitet namirnica koje se uvoze utvrđuje se u mjestu carinjenja, neposredno prije
carinjenja. Tom prilikom se utvrđuje da li one odgovaraju kvalitetu propisanom za njihovo
stavljanje u promet na domaćem tržištu. Po izvršenoj kontroli kvaliteta izdaje se uvjerenje o
kvalitetu (certifikat) za proizvode koje ispunjavaju uslove kvaliteta. Zahtjev za izdavanje
certifikata sa tačnim podacima o proizvodu koji se uvozi, podnosi uvoznik. Za proizvode koji
se uvoze, a odstupaju od propisanog kvaliteta, rješenjem će se odbiti zahtjev za izdavanje
certifikata i takva se roba ne može cariniti. Troškove kontrole kvaliteta snosi uvoznik.

Zdravstvena (Sanitarna) ispravnost hrane podrazumijeva sigurnost da hrana neće

prouzročiti štetne utjecaje na zdravlje ljudi ako je pripremljena i konzumirana sukladno njenoj
namjeni.

Sanitarna inspekcija je u okviru Ministarstva zdravlja, je nadležna za vršenje zdravstvene

odnosno sanitarne kontrole namirnica i predmeta opšte upotrebe. Za robe iz oblasti njihove
nadležnosti koje ne podliježu kontroli na radioaktivnost, ova inspekcija vrši kontrolu prilikom
carinjenja robe. Shodno tome zdravstvena odnosno sanitarna kontrola životnih namirnica i
predmeta opšte upotrebe se može vršiti i u unutrašnjosti zemlje ukoliko to odobri nadležni
organ granične sanitarne inspekcije.

Rad ovog organa je regulisan Zakonom o sanitarnoj inspekciji ("Službeni list RBiH",
broj 2/92).

Životne namirnice, koje podležu kontroli ove inspekcijske službe, shodno Zakonu o
zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opće uporabe ("Službeni list

-9-
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

RBiH", broj 2/92), podrazumevaju sve što se upotrebljava za hranu ili piće u prerađenom ili
neprerađenom stanju.

Veterinarsko-zdravstveni pregled je redovan, svakodnevni pregled životinja i proizvoda

životinjskog porijekla radi utvrdjivanja zdravstvenog stanja i higijenske ispravnosti u toku
proizvodnje, klanja, prerade i prometa.

Veterinarsko javno zdravstvo obuhvaća poslove iz djelokruga inspekcije životinja i

životinjskih proizvoda, te veterinarske žastite okoline, koji su direktno ili indirektno u ulozi
žastite zdravlja ljudi.

Veterinarsko zdravstveni pregled i inspekciju obavlja Ured za veterinarstvo Bosne i

Hercegovine u skladu sa Zakonom o veterinarstvu koji je donesen 2000 godine.

Navedene inspekcije i zakoni su najadekvatniji za naš reprezentativni uzorak.

5. HACCP SISTEM

- 10 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

U proizvodnji i distribuciji hrane najznačniji aspekti su svakako njen kvalitet ali i

sigurnost. Obaveza svih onih koji dolaze u kontakt sa hranom tokom njenog proizvodnoga
ali i distribucionoga toka je da učine sve prevencije kako bi tržištu pružili kvalitetnu, ali
istovremeno i sigurnu hranu po zdravlje potrošača.
Postoji zakonska regulativa koja je propisala obaveznu zdravstvenu kontrolu
ispravnosti hrane, koja se obično bazira na ispitivanju finalnih proizvoda. Međutim zbog
činioca da su te regulative obično skup metod, da usporavaju proces proizvodnje kao i da
zahtevaju dosta vremena, u oblasti sve više je prisutan HACCP integrisani sistem kontrole
bezbjednosti kontrole hrane u svim fazama njene proizvodnje i distribucije.
HACCP je skraćenica od engleskih reči: ( Hazard Analysis Critical Control Point ) što
u prevodu znači: ( Analiza opasnosti i kritične kontrolne tačke ), te predstavlja logičan,
naučno zasnovan sistem kontrole procesa proizvodnje i distribucije prehrambenih proizvoda,
koji omogućuje:
 Identifikaciju i procenu svih mogućih opasnosti, tj. svakog fizičke, hemijske ili
mikrobiološke opasnosti, u svim fazama procesa proizvodnje prehrambenih
proizvoda uključujući sve međuprocese i distribuciju;
 Određivanje neophodnih mjera za njihovu prenvenciju i kontrolu;
 Sigurnost da će te mjere biti uspješno i na djelotvoran način sprovedene.

Za razliku od pregleda gotovih proizvoda na kraju proizvodnog procesa HACCP

predstavlja preventivni sistem koji osigurava bezbednost hrane u svakom koraku procesa
proizvodnje. Razvija se posebno za svaki proizvod ili grupu proizvoda ili procesa i treba da
se definiše i uspostavi tako da odgovara specifičnim uslovima proizvodnje i distribucije
svakog proizvoda posebno. Definisan u najkraćem, HACCP je sistem koji se može
upotrebiti kao niz postupaka za kontrolu procesa i osetljivih tačaka u lancu proizvodnje
hrane, sa krajnjim ciljem da potrošač konzumira namirnicu u stanju i na način koji će biti
bezbedan po njegovo zdravlje
Vodi porjeklo od Pillsbury Company koja je radila za NASU i laboratorije američke
vojske i bio je zasnovan na inženjerskom principu analize greške, načina i efekta u bilo kojoj
fazi procesa, postavljanjem efektivnih kontrolnih mehanizama. Sprovođenje u cilju
mikrobiološke bezbednosti hrane u ranim fazama kosmičkih istraživanja SAD-a, kako bi se
minimizirala vjerovatnoća trovanja hranom u svemiru.

- 11 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

U široku upotrebu ušao je sedamdesetih godina i od tada je međunarodno priznat kao

HACCP - Sistem pristupa proizvodnji bezbedne hrane. Takođe i Svjetska zdravstvena
organizacija WHO ga je prikazala kao najefikasnije sredstvo u kontroli bolesti izazvanih
hranom. HACCP sistem danas postaje uslov i legitimacija za međunarodnu trgovinu hranom
i u gotovo svim zemljama Evrope je zakonski uslovljen( Council Directive 93/43/EEC ).
HACCP za krajnji cilj ima proizvodnju što je moguće bezbednijeg proizvoda
primjenom što moguće bezbjednijeg postupka. To praktično znači da primjena HACCP ne
obezbjeđuje uvjek 100% sigurnosti za korisnike, ali znači da preduzeće proizvodi hranu na
najbolji i najbezbjedniji mogući način.
Izvoznici prehrambenih proizvoda iz zemalja van EU koji žele da plasiraju svoje
proizvode na tržište EU moraju da u svoje poslovne aktivnosti uključe i procedure vezane za
bezbjednost hrane i uvedu HACCP sistem u svoja preduzeća

 Sedam principa – temelj HACCP sistema

Sprovođenje analize opasnosti ( rizika ) - identifikovanje bioloških, hemijskih ili

fizičkih rizika koji mogu da se pojave u procesu proizvodnje i distribucije.

Određivanje Kritičnih Kontrolnih Tačaka (CCP) - tačke u procesu gde je moguća

pojava opasnosti ( rizika ), počev od ulaznih sirovina preko procesiranja i distribucije, do
konzumiranja od strane kupaca. Svi procesi se snimaju, prave se dijagrami procesa i na
njima se određuju kritične kontrolne tačke.

Određivanje kritičnih granica - granica za primenu preventivnih mera. Kritična

granica je kriterijum koji mora da se ispuni u svakoj CCP. Ako postoje, kritične granice se
uvek usklađuju sa zahtjevima propisa ili zakona. One na primer mogu da budu postavljanje
minimalne temperature i vremena potrebnog za eleminisanje štetnih mikroba.

Određivanje zahjteva – postupaka za nadzor u CCP - postupci kojima se osigurava da

CCP ostane u kritičnim granicama. Postupci nadzora mogu da zahtjevaju instrumente i
opremu za mjerenje ili drugi način ocjene procesa u CCP.

- 12 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

Određivanje korektivnih mjera - mjera u slučaju da nadzor pokaže da CCP nije u

okviru kritičnih granica. Kada se problem pojavi, mora da postoje korektivne mjere da
spriječe pojavu zdravstvenog rizika za potrošače.

Uspostavljanje postupaka za verifikaciju - postupci i potvrđivanja da je HACCP

sistem efektivan i da funkcioniše dobro. Postupci verifikacije mogu da uključe preispitivanje
HACCP planova, zapisa u CCP, kritičnih granica kao i uzorkovanja za laboratorijska
ispitivanja. U verifikacione aktivnosti treba da budu uključena ovlašćena lica zaposlena u
pogonu i predstavnici inspekcije u pogonu.

Uspostavljanje i vođenje efektivne evidencije i dokumentacije - dokumentovanje da

HACCP sistem dobro funkcioniše. Zapisi treba da dokumentuju i uključe podatke o rizicima
i metodama kontrole, nadgledanja zahtjeva za bezbednošću i akcije koje su preduzete da bi
se eleminisali eventualni problemi.

 Koje sve grane industrije zahtjevaju HACCP sistem?

HACCP je primjenjiv kroz cjelokupnu proceduralnu fazu jednoga artikla, od

proizvodnje sirovine, preko procesuiranja i distribucije, pa sve do krajnjeg korisnika. Svi
koji dolaze u dodir sa proizvodom u bilo kojoj fazi njegove obrade, prerade ili distribucije
treba da primenjuju principe HACCP.

Neke od industrijskih grana koje su u obavezi da primjene HACCP su:

o Proizvodnja, prerada i pakovanje;
o Skladištenje, transport i distribucija;
o Priprema i distribucija hrane
o Trgovina - maloprodaja i ugostiteljstvo;
o Prehrambena industrija.

- 13 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

 Prednosti primjene HACCP sistema?

 Put ka HACCP certifikatu

Certifikacioni proces za HACCP je sličan svim drugim certifikacionim šemama. Kada

je HACCP sistem potpuno dokumentovan i operativan najmanje 3 meseca može se pristupiti
certificiranju.Važno je napomenuti da sam plan implementacije sprovodi konsultantska kuća
u saradnji sa zainteresovanim klijentom.

Ovaj proces je podeljen u 5 koraka:

1. Priprema HACCP
2. Pravljenje studije i analiza HACCP plana.
3. Implementacija HACCP plana
4. Certifikovanje HACCP sistema od renomiranog međunarodnog
certifikacionog tjela
5. Održavanje i praćenje HACCP sistema

6. UZROČNOCI KVARENJA ROBE TOKOM SKLADIŠTENJA I

TRANSPORTA

- 14 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

Nepoželjne promjene koje dovode do smanjenja kvaliteta odnosno kvarenja životnih

namirnica i drugih lahkokvarljivih roba, mogu imati različite uzroke.
Prema uzrocima promjene se mogu svrstati u tri grupe:
- mikrobioloških (uzrokovane mikro organizmima)
- biohemijskih (uzrokovane fermentima)
- ostalih promjena.4

4.1 Mikrobiološke promjene nastaju zarazom spolja, djelovanjem mikroorganizama

ili mikroba, koji dospijevaju u hranu iz okoline.
Za tehnologiju i transport od posebnog interesa su mikroorganizmi iz grupa bakterija,
gljivica i virusa.

4.2 Biohemijske promjene nastaju kao rezultat djelovanja enzima ili feremenata koji
se nalaze u celijama hranjivih materija. Manifestuju se promjenom izgleda, mirisa i boje.
Primjeri: proklijali krompir,uzegli puter.

4.3 Ostale promjene kvaliteta životnih namirnica izazivaju:

 djelovanje sopstvenih kiselina u proizvodima( jabucna,mlijecna, limunska)

 moguća reakcija izmedju ambalaže i proizvoda,
 djelovanje insekata
 djelovanje fizičko-mehanički uticaja izazvani sušenjem, smrzavanjem, trenjem,
pritiskom, udarom...
 zagađenja proizvoda stranim materijama

Vise od 70 % proizvoda je podlozno mikrobioloskom i biohemijskom procesu starenja i

kvarenja.

4.4 Uticaj uslova skladištenja i transporta na lahkokvarljivu robu

Neželjene promjene kvaliteta lahkokvarljive robe mogu se odvijati brže ili sporije ne
samo zavisno od svojstava robe i razmatranih uzročnika kvarenja, već i zavisno od uslova
čuvanja i transporta gdje treba posebno analizirati uticaj vazduha, vlage i temperature.
4
www.icentar.com

- 15 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

- Visoka koncentracija kisika u vazduhu je najveći uzričnik kvarenja, ali ga ne treba

potpuno eliminisati, nego je potrebno proces oksidacije usporiti dodavanjem CO2.

- Što se tiče vlage ona je pogodna za razmnožavanje mikroorganizama. Međutim

svaki prozvod ima optimalnu vlažnost, tako da se ona mora kontrolisati mjernim
instrumentima tzv. higrometrima.

- Temperatura se može vještački mijenjati i održavati, s obzirom da svi proizvodi

imaju različitu optimalnu temperaturu.

Dakle o svim ovim elementima treba voditi računa prilikom skladištenja i transporta
lahkokvarljive robe.

6. METODE ZAŠTITE LAHKOKVARLJIVE ROBE

Da bi produžili vijek trajanje namirnicama pribjegava se raznim metodama

oslobađanja ili sprečavanja djelovanja bakterija, te metode uopšteno zovemo konzerviranje.

Namirnice bilo biljnog bilo životinjskog porijekla imaju određeni rok trajanja i u
obliku u kojem se dobijaju taj rok je obično kratak i traje nekoliko dana. Konzerviranje u
prvobitnom smislu znači zatvaranje namirnica u limene posude i sterilizacijom. Međutim pod
pojmom konzerviranje podrazumijevamo i svaki drugi postupak kojim činimo da namirnice
postignu trajnost i duži vijek čuvanja.

6.1.Metode konzerviranja mogu biti :

 fizikalne metode
 hemijske metode
 kombinirane metode5

6.1.1. Fizikalne metode obuhvataju konzerviranje namirnica u koje spadaju :

- pasterizacija
- sterilizacija
5
bs.wikipedia.org

- 16 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

- smrzavanje i rashlađivanje
- sušenje
- koncentriranje
- filtracija
- zračenje
- blanširanje

Pasterizacijom se uništavaju bakterije, a da se pri tome ne bitno ne mijenja sastav, ukus i

prehrambena vrijednost namirnice .6 Najčešće se koristi za čuvanje tečnih namirnica. Proces
se odvija na temperaturi od 60 do 100 °C.
Sterilizacija je postupak izlaganja namirnica nešto većim temperaturama nego kod
pasterizacije tj 90-110°C. Ovom metodom najčešće se konzerviraju meso i povrće u postupku
7
konzerviranja u limenke.
Rashlađivanje-hladnoća usporava razvoj bakterija ali ih ne ubija. Rashlađivanjem se vrši
čuvanje namirnica u rashladnim uređajima na temperaturi 0-8°C. Ovom metodom namirnice
možemo sačuvati od kvara 7-15 dana zavisno od vrste namirnica.
Zamrzavanje-se postiže trajnost namirnica 6-12 mjeseci. Postupak zamrzavanja u principu
provodi se brzom izlaganju namirnica temperaturi -40°C, a zatim se čuvaju na temperaturi -18
do -20°C. Metodom zamrzavanja postižemo da namirnice pri upotrebi u najvećoj mjeri imaju
svojstva kao i svježe namirnice.
Sušenje-ovom metodom se ostranjuje veći dio vode, čime se otežava razvoj
mikroorganizama.
Koncentracija-smanjivanje vode u namjernicama smrzavavanjem ili isparavanjem.
Filtracija-korižtenjem različitih cjedila zadržavaju se krupniji mikroorganizmi.
Zračenje-U ovoj metodi se koriste U-V, rengenski, beta i gama zraci za uništavanje
mikroorganizama.
Blanširanje-Koristi se posebno za voće i povrće. Nakon sortiranja voće i povrće se stavlja u
ključalu vodu ili se izlaže direktnom djelovanju pare.

6.1.2. Hemijske metode

Životne namirnice mogu se zaštititi od kvarenja i dodatkom nekih materija –

konzervanasa koje uništavaju mikroorganizme ili pak na drugi način štite proizvod od
6
www.icentar .com
7
www.clanjak.members.epn.ba

- 17 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

kvarenja. Kao konzervansi mogu se upotrijebiti: kuhinjska so, kiseline, šećer, masti i ulja, dim
i hemiski konzervansi.

U hemijske metode ubrajamo:

 soljenje i salamurenje
 slađenje
 kiseljenje
 dimljenje
 konzerviranje mastima i uljima

Soljenje i salamurenje su veuma stare metode konzerviranja. Pod soljenjem

podrazumijeva se soljenje namirnica suhom soli, a pod salamurenjem uronjavanjem
proizvoda u koncetrisan slan rastvor- salamuru. Konzerviranjem soljenjem i salamurenjem
bazira se na pojavi osmoze , odnosno, spontanom izjednačavanju koncetracije rastvora
kroz polupropustljivu membranu. Prilikom soljenja i salamurenja uloga polupropustljive
membrane imaju zidovi ćelija životnih namirnica,pa će procesom osmoze dio vode izlaziti
iz tih namirnica a so ulaziti u njih, sve dok se koncetracija rastvora kuhinjske soli u
namirnici i van nje ne izjednače. Koncetracija soli u soljenim i salamurenim proizvodima
je visoka i iznosi 3-7%.metode se primjenjuju za zaštitu mesa , ribe a ponekad i povrća.

Slađenje ili šećerenje namirnica u cilju zaštite od kvarenja se zasniva na upotrebi

šećera kao konzervansa i na procesu osmoze. Zbog ukusa upotreba šećera kao
konzervansa je ograničena za voće, odnosno voćne prerađevine.

Kiseljenje se bazira na povećanoj kiselosti proizvoda u toj mjeri da se onemogući

razvoj mikroorganizama i djelovanje fermenata. Za konzerviranje lahkokvarljivih

- 18 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

proizvoda metodom kiseljenja dolaze u obzir prvenstveno organske kiseline, kao što su:
mravlja, sirćetna, limunska, vinska, jabučna i dr. Od neorganskih kiselina upotrebljava
se sumporasta kiselina u vidu sumpor-dioksida.

Konzerviranje mastima i uljima kao zaštita namirnica od kvarenja je povoljno jer

ovi konzervansi ne sadrže vodu, a sadrže više slobodni masnih kiselina koje imaju
izvjesno baktericidno dejstvo.

Dimljenje se primjenjuje kao postupak konzerviranja mesa i mesnih prerađevina.

Dim, ćijem se djelovanju izlažu proizvodi sadrži razlićite sastojke i to: u maloj kolićini
for-alhelida, aceltalhida, mravlje kiseline,acetona,sirćetne kiseline ,fenola i sl.

sl.3 Tradicionalni način sušenja mesa

6.2.Emulgatori

Emulgatori su integralni dio proizvodnje hrane, pa mogu da se nađu u mnogim artiklima. Oni
doprinose glatkoj teksturi i preveniraju odvajanje, drže emulziju stabilnom, redukuju čvrstinu,
kontrolišu kristalizaciju, i pomažu da se proizvodi lakše rastvarajute, poboljšavaju teksturu,
ukus i svarljivost. Poslednjih godina emulgatori doživljavaju stalne modifikacije.

Djelovanje emulgatora

Emulgatora u stvari, „dodir“ između dvaju suprotstavljenih komponenti. Emulgator je

molekul priljepljiv i za ulje (lipofilni) i za vodu (hidrofilni). Tako kapljice ulja bivaju

- 19 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

okružene molekulima emulgatora sa uljanim jezgrima, skrivenim u nizu koji je prijemčiv za

vodu. Emulgator se takođe koristi da bi se masti ili ulja lakše varili.

Prirodni emulgatori

 Proteini mlijeka imaju ulogu sekundarnih emulgatora. Proteinski molekuli se umeću

između ulja i vode i čine da se pritisak među njima smanji.
 Jaje se veoma često koristi kao emulgator, a od drugih „sirovih“ materijala - palmino
ulje, suncokretovo, ulje od uljane repice, od soje, kao i svinjska mast.

 E 322 - Lecitin (od grčke riječi lekitos, što znači žumance jajeta) je masni emulgator,
supstanca slična masti, nazvana fosfolipid. Ako je ishrana adekvatna, svakodnevno se
produkuje u jetri. Neophodan je svakoj ćeliji organizma jer ulazi u sastav ćelijske
membrane i štiti ćelije od oksidacije. Može u potpunosti da se metaboliše, pa je zato
praktično netoksičan za ljude. Uglavnom se sastoji od B vitamina, fosforne kiseline,
holina, linoleične kiseline i inozitola.

Šta predstavljaju E oznake?

Tzv. E brojevi označavaju kategoriju emulgatora i drugih dodataka hrani. Dio su

internacionalne šifre prepoznavanja. Ono što zapravo označavaju je sastavni deo strogih
pravila Evropske komisije i Komiteta za hranu. Tek posle pažljivog testiranja i praćenja
nezavisnih eksperata, odlučuje se da li su određeni emulgatori sigurni za ishranu.

Na deklaraciji svakog proizvoda mora biti navedena kategorija aditiva, njegov pun naziv i
određena E oznaka.

U cilju zaštite proizvođača stanovljena je internacionalna procedura koja prethodi dozvoli za

upotrebu aditiva. JECFA, zajednički ekspertski komitet Svjetske zdravstvene
organizacije i Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija, donosi hemijske
specifikacije i vrši procjene zdravstvene bezbjednosti aditiva. Na osnovu tih podataka
komisija Codex Allimentarius preko svog komiteta CCFAC donosi standarde i preporuke za
njihovo korišćenje. Ove standarde i preporuke zemlje članice UN ugrađuju u svoju zakonsku

- 20 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

regulativu. Regulativa o aditivima je prva harmonizovana regulativa vezana za hranu u

Evropskoj uniji, koja je uvela koncept E brojeva za označavanje aditiva.

Preuzimanje i usklađivanje međunarodnih regulativa i standarda vrši tehnički komitet za

hranu. BAS/TC 43 Komitet za hranu.

Djelovanje pojedinih emulgatora

Neskodljivi dodaci
E - 100, 101, 103, 104, 105, 111, 121, 130, 132, 140, 151, 152, 160, 161, 162, 170, 174, 175, 180, 200, 201, 202,
203, 236, 237, 238, 260, 261, 263, 270, 280, 281, 282, 290, 300, 301, 303, 305, 306, 307, 308, 309, 322, 325,
326, 327, 331, 332, 333, 334, 335, 336, 337, 382, 400, 401, 402, 403, 404, 405, 406, 408, 410, 411, 413, 414,
420, 421, 422, 440, 471, 472, 473, 474, 475, 480.
Sumnjive primese
E - 125, 141, 150, 153, 171, 172, 173, 240, 241, 477.
Opasni dodaci
E - 102, 110, 120, 124.
Skodljivi za zdravlje
problemi sa crevima: E - 220, 221, 232, 224
problemi sa varenjem: E - 338, 339, 340, 341, 450, 461, 463, 465, 466
u pakovanim sladoledima: E - 407
kozna oboljenja: E - 230, 231, 232, 233
unistavaju vitamin B12: E - 200
povecavaju holesterol: E - 320, 321
povecavaju pritisak: E - 311, 312
Dodaci koji dovode do raka
E - 131, 142, 210, 211, 213, 214, 215, 216, 217, 239

6.3.Uloga ambalaže u zaštiti lahkokvarljive robe

Ambalaža treba biti prilagođena lancima distribucije i neophodna je kako u procesima

skladištenja tako i u procesima transporta, dopreme, prezentacije i prodaje proizvoda. 8
Sa aspekta zaštite lahkokvarljive robe bitno je izdvojiti:
 Da štiti robu,
 Da ne djeluje na upakovani proizvod,

8
Materijali i robe u transportu, knjiga I, Alija Behmen, Sabira Salihović, Sarajevo 2007 str 164.

- 21 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

 Da štiti od svjetlosti, udara, glodara i dr.

 Da svjedoči o roku trajanja proizvoda
Dakle bitno je da ambalaža ne posjeduje osobine koje bi mogle uticati na upakovani
proizvod, jer u suprotnom treba doći do negativnog uticaja tj. kvarenja. Stoga možemo kao
primjer uzeti stakleno ambalažu koja posjeduje veliki stepen inaktivnosti. Ova ambalaža ima
veliku hemijsku otpornost, ne stvara toksične proizvode, ne daje miris, otporna je na
atmosferske uticaje, nepropustljiva je za mikroorganizme, tečnosti i gasove. Međutim, u
nedostatke možemo ubrojati relativno veliku mas, te slabu zaštita od sunčeve svjetlosti.
U poređenju sa staklenom ambalažom, sa aspekta težine i lomljivosti, za upotrebu je
pogodnija ambalaža kompleksnog tipa. Tetrapak je idealan za transport jer ima jako malu
masu.
Na ambalaži je potrebno navesti grafičke simbole koji simboliziraju specifične
zahtjeve lahklokvarljive robe.
Na narednim slikama prikazani su neki od bitnih:

Lahkokvarljivi teret9
-Označava da teret pri prenosu i skladištenju zahtijeva posebne
uslove

Tropska ambalaža10
- Označava da oštećenje pakovanja miže izazvati oštećenje tereta
uslijed uticaja tropske klime.

Drži zamrznuto
-Pakovanje sadrži zamrznute proizvode i treba ih držati u
hladnjači, tj. zamrzivaču.
9
Materijali i robe u transportu, knjiga I, Alija Behmen, Sabira Salihović, Sarajevo 2007, str 216.
10
Materijali i robe u transportu, knjiga I, Alija Behmen, Sabira Salihović, Sarajevo 2007, str 216.

- 22 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

Drži dalje od zamrzavanja

-Sadržaj pakovanja ne podnosi zamrzavanje.

Drži dalje od toplote

-Sadržaj pakovanja ne podnosi veće temperature, ne držati na suncu i dalje
od izvora toplote.

11

Drži dalje od hladnoće

-Sadržaj pakovanja ne podnosi manje temperature, ne držati na hladnom.

7. IZBOR TRANSPORTNIH SREDSTAVA ZA LAHKOKVARLJIVU ROBU

Izbor transportnih sredstava potrebno je prilagoditi posebnim zahtjevima i specifičnostima
lahkokvarljive robe.

7.1. Termički režim pri transportu lahkokvarljive robe

Što se tiče izbora transportnog sredstva ono zavisi od termičkog stanja lako kvarljive
robe.Roba mora da se održava pri optimalnim uslovima transporta.

11
www.fzs.ba

- 23 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

Svaki proizvod ima optimalnu termičku zonu, koja se nalazi između maksimalne i minimalne
temperature.
Životne namirnice prema termičkom stanju možemo podijeliti na: svježe, rashlađene,
smrznute, te brzo smrznute.
 Svježi proizvodu su oni kojima ne mijenjamo prirodno stanje različitim
postupcima.To su proizvodi čija je temperatura bivanja veća od temperature
mržnjenja.
 Rashlađeni proizvodu su oni čija je temperatura bivanja snižena vještačkim
izvorom hladnoće blizu tačke mržnjenja.
 Smrznuti proizvodi se čuvaju na temperaturi od najmanje -7C pa do -18C.
 Brzo smrznuti proizvodi su oni koji su izloženi jako niskim temperaturama od -
30C do-40C, s tim da se i dalje moraju čuvati na temperaturi od -18 do -20C
u rashlađenim komorama.

Preporučene temperature za ukrcaj i prevoz svježih ohlađenih proizvoda životinjskog

porijekla su prikazane u tabeli12

Uslovi za 2-3 dana prijevoza Uslovi za 5-6 dana prijevoza

Preporučena Maksimalna
temperatura 'preporučena
temperatura temperatura temperatura
Meso +6 -1 do +5 +3 -1 do + 3
prijevoza
Iznutrica +2 -1 do +2 transport najviše 2 dana

dopuštene
Jaja Od O do + 15

Maslac i margarin + 10 maks. + 8 + 10 maks. + 6

Mast - maks. + 12 - maks. +10

12
Tehnologija materjala u prometu roba Fakultet, Nada Štumberg Prometnih znanosti Sveučilišta , Zagreb 1997

- 24 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

Mlijeko i mliječni +5 0 do + 5 ne preporučuje se transport

Riba (zaleđena) +5 - 1 do + 1 +5 -ldo-l

Riba (dimljena) + 10 maks. +10 +6 maks. + 6
Sir s plavom plijesni + 10 O do +10 + 10 O do + 6

Tvrdi topljeni sir - O do +15 - O do + 15

Meki sir + 10
0 do + 12
mlad transport
+ 12 +8 do +12 transport
zreo najvise do 3
+6 +4 do + 7 najvise do 3
dana
dana

7.2. Vozila za transport lahkokvarljive robe

Za prevoz lakokvarljive robe na dužim relacijama potrebno je obezbjediti posebna

transportna sredstva u vidu vagona, kamiona (npr. hladnjače), brodova, aviona.
Zbog sve većeg značaja intermodalnog transporta potrebno je posebno napomenuti
specijalne vrste kontejnera.
Vozila treba da su posebno označena grafičkom oznakom “ PERISHABLE” ili
“KVARLJIVO”.

7.2.1 Podjela vozila prema specifičnim uslovima

Prema uslovima koje pružaju robi pri transportu vozila se djele na:
6.2.1.1. vozila sa provjetravanjem, pomoću otvora na vozilu ili pomoću ventilatora,
6.2.1.2. vozila sa izotermičkom izolacijom, kada je prostor za smještaj robe obložen sa
svih strana, .
6.2.1.3. vozila hladnjače bez sopstvene proizvodnje hladnoće, primjenom vodenog
leda, suhog leda itd. Imamo dvije klase ovih vozila i to:
• klasa A , vozila gdje se temperatura može sniziti na +5°C kada je spoljna
+25°C
• klasa B , vozila gdje se temperatura može sniziti na -18°C kada je
spoljna +25°C vozila hladnjače

- 25 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

6.2.1.4. vozila hladnjače sa sopstvenom proizvodnjom hladnoće, pomoću kompresora

ili apsorpcionog agregata za smanjvanje temterature.
Imamo tri klase ovih vozila i to:
• klasa A - vozila koja održavaju temperaturu imeđu 0°C i +12°C
• klasa B - vozila koja održavaju temperaturu imeđu -10°C i +12°C
• klasa C - vozila koja održavaju temperaturu imeđu -20°C i +12°C
6.2.1.5. vozila sa termičkim uređajima za zagrijavanje, vozila gdje se temperatura
održava na +12°C kada je spoljna -20°C.13

7.2.2. Kontejneri za transport lahkokvarljive robe

Za transport lahkokvarljive robe posebno su bitni kontejneri za posebnu namjenu i

kontejenri za opću upotrebu iz grupe univerzalnih, te kontejneri za posebne terete.

Izdvajamo najbitnije i najzastupljenije:

7.2.2.1 Univerzalni kontejneri uglavnom imaju prizmatičan oblik, obično su zatvoreni,
najčešće su sa bočnim vratima koja se hermetički zatvaraju i mogu se plombirati u cilju zaštite
robe koja se transportuje. Treba istaći prednost primjene zbog mogućnosti različitih
kombinacija prilikom slaganja.

7.2.2.2 Kontejneri za posebne terete

Tu spadaju: Specijalni kontejneri za tečnosti, Kontejneri za rasute terete.
Posebno su bitni:
7.2.2.3Kontejneri za termičkim karakteristikama
-Kontejneri sa zagrijavanjem ili hlađenjem robe U zimskom periodu za transport
proizvoda koji su osjetljivi na niske temperature koriste se kontejneri za zagrijavanje, koji na
sebi imaju elektro – grijače sa kojima se održava željena temperatura. Kontejneri hladnjače –
mogu biti sa sopstvenim agregatima tzv. frigo – uređajima, bilo da su ugrađeni ili prenosni, ili
sa odjeljcima gdje se postavljaju rashladna sredstva kao što su: vodeni led, suhi led, tečni
azot.
13
Tehnološke osobine robe u transportu, Drina Špagnut, Saobraćajni fakultet u Beogradu, 1989

- 26 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

Treba još napomenuti da su standardizovani prema ISO 830.

7.3 Transport lahkokvarljive robe

7.3.1 Transport lahkokvarljive robe saobraćajem

Drumski saobraćaj kao jedan od vidova transporta ima najbitniju ulogu u transportu
lakokvarljivih roba. Prednost ovog vida saobraćaja je u tome što je on kao kompaktna cjelina
dobro organizovan. Njegova najvažnija odlika je brzina na kraća i srednja rastojanja. Pored
toga ovaj saobraćaj posjeduje veoma velike kapacitete vozila koja su prilagođena različitim
funkcijama koje trebaju zadovoljiti .
Jedna od osnovnih karakteristika saobraćaja je mogućnost prevoza “od vrata do vrata
” tj. od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje što ga čini konkurentnijim od drugih
vidova prevoza . Fleksibilnost drumskog prevoza podrazumjeva prilagođavanje zahtjevima i
potrebama korisnika prevoza u znatno većoj mjeri nego ostali vidovi prevoza. Mogućnost
lakog kombinovanja sa drugim vidovima prevoza čini ga veoma čestim elementom

multimodalnog prevoza.

Vozila cestovnog saobraćaja za prevoz lahkokvarljive robe

 Autohladnjače
Ova vrsta vozila je prilagođena obavljanju
prevoznih procesa pod temperaturnim režimima.
U proizvodnom programu Zastava, FAP-
Mercedes, Wartburg imamo: RASHLADNE
KOMORE I HLADNJAČE za prevoz svježeg i
smrznutog mesa, ribe, suhomesnatih i mliječnih
sl.4 Autohladnjača za prevoz mljiečnih
proizvoda, sladoleda, voća i povrća i ostalih proizvoda

lahkokvarljivih prehrambenih proizvoda; HLADNJAČE ZA PREVOZ SLADOLEDA su za

prevoz sladoleda ali i za robu koju je potrebno transportovati u niskim temperaturnim
uslovima; HLADNJAČE MESARE; FURGONE za prevoz konfekcije, nameštaja,
paletizovane robe, lijekova i drugog.

 Alufurgoni i pick-up su nadgradnje koje se koriste za prevoz kvarljive robe koje

- 27 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

sl.5. Termoizolacije Pick-up i furgonih vozila

zadovoljavaju potrebe maloprodajnog tržišta tj. razvlačenje robe od skladišta do tržnica.

Rashladna nadgradnja za plafonski utovar "MESARA", namjenjena je za prevoz mesa
i mesnih proizvoda koji se transportuju kao viseći teret na krovnom panelu.

sl.6. Rashladne nadgradnje za plafonski utovar -mesara

8. ZAKLJUČAK

Ovaj rad završavamo osvrtom na ono što je rečeno o lahkokvarljivim robama.

Obzirom na složenost pojma lahkokvarljiva roba na samom početku posebnu pažnju smo
posvetili njihovoj klasifikaciji. U izloženom smo takođe, u svrhu boljeg razumijevanja samih

- 28 -
 UNSA SEMINARSKI RAD FSK

lakokvarljivih roba, opisali i elementi kvaliteta, metode kontrole, uzročnike njihove promjene,
te metode koje se koriste da bi se ova roba sačuvala. Zatim smo nešto veću pažnju posvetili
transportu ovih roba.

Uočili smo da je svaki vid saobraćaja, a posebno cestovni, pogodan i neophodan za

transport ove robe. Mogli smo vidjeti da je neophodno koristiti specijalna sredstva za njihovu
distribuciju, bilo da ta sredstva imaju svojstva rashlađivanja, zamrzavanja i slično, a sve kako
bi ove proizvode zastitili od kvarenja.

Takođe smo ustanovili da je transportna sredstva za lahkokvarljivu robu neophodno

koristiti u drumskom, željezničkom, vazdušnom, vodenom saobraćaju.
Ustanovili smo da je za prevoz neke robe ponekad potrebno koristiti usluge različitih
saobraćajnih grana tj. principe intermodalnog transporta. Dakle u jednom ciklusu transporta
se koriste sredstva za prevoz lahkokvarljive robe iz vise saobracajnih grana kako bi se
zadovoljio sam transport iste.

Pošto j e sve zbog i za čovjeka, obradili smo posebno niz kontrola, a sve u svrhu
taštite zdravlja i sigurnosti potrošača.

Savremeni život i globalna industrijska proizvodnja bili bi nezamislivi bez postojeće

transportne tehnologije, te specifičnih transportnih sredstava.

9. LITERATURA:

- 29 -
UNSA SEMINARSKI RAD FSK

 Materijali i robe u transportu, knjiga I, Alija Behmen, Sabira Salihović, Sarajevo 2007

 Tehnologija materjala u prometu roba, Nada Štumberg, Fakultet Prometnih znanosti Sveučilišta ,
Zagreb 1997

 Tehnološke osobine robe u transportu, Drina Špagnut, Saobraćajni fakultet u Beogradu, 1989

 Kvalitet-skripta, Sabira Salihović, FSK

 Internet:
1. bs.wikipedia.org
2. www.tourism.ba
3. www.icenta .com
4. www.clanjak.members.epn.ba
5. www.fzs.ba
6. www.poslovniforum.hr

- 30 -