Kontekst sektora i tranzicijski izazovi

2.1 Minerali i metali ključni su za tranzicija na zelene i digitalne ekonomije (ii)

ENERGETSKA TRANZICIJA, DEKARBONIZACIJA, ZELENE I NOVE

TEHNOLOGIJE ZAHTIJEVAJU MINERALE

• Od rudarske industrije se traži da značajno poveća proizvodnju metala i

minerala koji su ključni za napredak niskougljične i digitalne ekonomije.

• Neki od ovih minerala smatraju se kritičnim zbog a) ekonomske važnosti

povezane s proizvodima koji se proizvode od njih, b) rizika povezanog sa
snabdijevanjem tim materijalima, koji proizlazi iz visoke koncentracije
proizvodnje i obrade u malom broju zemalja i c) imaju jedinstvene
karakteristike, koje ograničavaju dostupnost održivih zamjena.

• Ovi kritični minerali potrebni su između ostalog za obnovljive, vodikove,

digitalne i zelene tehnologije (npr. vjetroturbine, solarni paneli, stacionarno
skladištenje, baterije električnih automobila, gorivne ćelije, elektronika, 5G)
i uključuju bakar, litij, kobalt, nikal, metale rijetke zemlje, među mnogim
drugima.

• Količina minerala potrebnih za zelene i digitalne ekonomije puno je veća

nego u ekonomijama koje su ovisne o fosilnim gorivima.

• Historijska ovisnost o fosilnim gorivima mogla bi prerasti u ovisnost o

mineralima (npr. kopnena vjetroelektrana zahtijeva devet puta više
mineralnih resursa nego elektrana na plin, a električni automobil koristi šest
puta više materijala nego konvencionalni automobil).
Izvor: “Izazov sirovina: Kako će sektor metala i rudarstva biti u središtu omogućavanja energetske tranzicije”,
McKinsey & Company.

PUBLIC
07