Interpretativni esej – Stranac

Albert Camus francuski je književnik koji je djelovao u razdoblju kasnog modernizma.

Jedno od njegovih najpoznatijih djela, roman Stranac, pripada Camusjevoj fazi apsurda. U
tom je romanu život prikazan kao besmislen i apsurdan, a iz naslova se može iščitati tematika
čovjekove otuđenosti u svijetu. U prvom se dijelu romana prikazuje Mersaultov život dok je
bio slobodan čovjek, a u drugom njegov život u zatvoru i suđenje. Nepromišljenost glavnog
junaka kao i utjecaji vanjskih prilika na njegove postupke doveli su do ubojstva Arapina.
Kada se Mersault vratio na plažu bio je iznenađen što vidi Arapina jer on bijaše
zaboravio na situaciju koja se ranije toga dana dogodila: „Za mene je cijela ta pripovijest bila
svršena…“ Očito je da taj događaj nije imao nekog utjecaja na njega i da mu je bilo svejedno
to što se dogodilo. Mersault steže revolver u džepu sakoa i promatra Arapina, ne sluteći
ozbiljnost položaja u kojem se nalazi. Vidljiva je njegova nepromišljenost: „Učinih nekoliko
koraka prema izvoru.“ On ne razmišlja o posljedicama i mogućem sukobu i ne odlazi s tog
mjesta: „Čekao sam.“ Ta je rečenica jedna od mnogih kratkih i škrtih rečenica prisutnih u
ovom romanu, a takve su rečenice karakteristične za Camusjevu tehniku redukcije.
Zbog topline koju nije mogao podnositi Mersault se približi Arapinu: „Zbog toga žara
koji više nisam mogao podnositi, koraknuo sam naprijed.“ Svjetlost koja se reflektirala od
Arapinovog noža smetala je Mersaultu: „Osjećao sam samo cimbale sunca na čelu i, nekako
nejasno, blistavi mač uperen iz noža svejednako u mene.“ Svjetlost ga je zaslijepila i počinju
mu se priviđati razne slike: „Tada sve zaigra preda mnom. (…) Učini mi se da se nebo širom
otvorilo da pusti ognjenu kišu.“ Jasno je da je razlog iz kojeg je pucao upravo nalet svjetlosti
koju je osjetio u tom trenutku i pokušaj da ga se riješi. Vidljiva je tehnika redukcije kojom se
Camus služi – glavni junak ne pokazuje nikakve osjećaje i psihička stanja, već je motiviran
isključivo osjetilnim dojmovima. Iako je pripovjedač u 1. licu, što je karakteristično za
razdoblje kasnog modernizma, Mersault pripovijeda objektivno. Jedino o čemu Mersault
razmišlja između prvog pucnja i ostala četiri je to što je poremetio ravnotežu: „Pojmih da sam
poremetio ravnotežu dana…“ Čak je sam trenutak ispaljivanja ostala četiri metka opisan
kratko i hladnokrvno: „Zatim opalih još četiri puta u nepomično tijelo u koje se meci zabijaju
a da se ništa nije opažalo.“
Mersaultova nepromišljenost kao i njegova osjetljivost na sunce doveli su do ubojstva.
On ne razmišlja o mogućom sukobu s Arapinom i osjetivši nalet sunčeve svjetlosti puca iz
revolvera kako bi se riješio osjetilne nelagode.