Albert Camus je, uz JeanPaula Sartrea, najapsurdniji predstavnik kasnog
modernizma u knjievnosti. Inspiriran uasima Drugoga svjetskog rata, Camus prikazuje otuenost,
besmisao
gorku
ironiju
degradiranog
ovjeka,
koje
su
svojstvene
egzistencijalizmu, u romanu simbolina naslova Stranac.
Camusov glavni junak Mersault eka presudu u zatvoru. Meutim, za njega je ivot na slobodi i ivot u zatvoru sasvim jednak. Njegova osoba jednako je reducirana i rezignirana na slobodi kao i u suanjstvu. On postoji tek toliko da ivi i preivi. U skladu s Camusovom idejom otuenog ovjeka Mersault je opisan turim, gotovo jednostavnim, saetim reenicama: Rekoh da sam ubio jednog Arapa. Tad su uutjeli. Uskoro je pala no. Ishod presude ne uzbuuje ga previe nego ga ini ravnodunim, nemonim i smirenim. Apsurdnu situaciju u kojoj se nalazi takoer potvruje i apsurdna smrtna presuda koja e uslijediti, a njegova neuklopljenost u drutvo osigurat e mu titulu oholog i bezobzirnog ubojice. Camus je elio tehnikom redukcije svesti junakov ivot na minimum. Od beskrajnih, proustovskih reenica ostalo je tek turo opisivanje nimalo atraktivne
svakodnevice,
psihoanaliza
svedena
je
na
tek
obian
podraaj
nemogunost verbalizacije. Mersault je otuen od drutva, ne zanima ga ljubav i prilikom
posjeta svoje takozvane djevojke Marie on zamjeuje i gotovo realistino opisuje sasvim nebitne osobe: () sitne starice, stisnutih usana, u crnini i krupne gologlave ene () fokusirajui se na njihov govor i postupke (kljuar sjedi, galama), a na kraju zakljuuje da je Marie vrlo lijepa, ali da joj on to nije znao rei. Kao da se civilizacija vratila u svoje prirodno, nagonsko stanje, Mersault, koji je ujedno i pripovjeda, poput nekakve ivotinje zatvoren eka u beskrajnoj sadanjosti krepku smrt kao mogue rjeenje, a zapravo nikakvo smirenje. Cijeli njegov ivot se poput kakva kruga opet i iznova okree, a zapravo stoji: () onoga sam dana osjetio da mi je elija dom i da mi se ivot zaustavio., zatvoren u apsurd egzistencijalizma. ovjeanstvo vjerojatno nikada nee saznati zato je Mersault poinio ubojstvo jer je pripovjeda lukavo distancirao junakove razloge te oito uvukao egzistencijalizam u njegovu svijest. Rezultat apsurda je oekivani apsurd. Smrtna kazna nije rjeenje ako je donesena na temelju neijeg karaktera (oholosti, bezobzirnosti), a ne djela. Albert Camus pokazao je da svijet nije spreman za ljude izvan konvencija dananjeg drutva i stoga e Stranac zauvijek ostati stranac: neprimjetan, kriv ili nevin, ravnoduan i nezainteresiran za sve ono to mu ivot moda donese. (398 rijei)