Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Mali Romani 6 Bijeg U Strahotu

    Uploaded by

    Corazon Del Sajama Andes
    8 views74 pages

    Original Title

    Mali Romani 6 Bijeg u Strahotu

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    8 views74 pages

    Mali Romani 6 Bijeg U Strahotu

    Uploaded by

    Corazon Del Sajama Andes

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 74
    Bio je to proklet dan. Mislio sam veé da je sve proslo... gotovo i svrseno! Ali onda u ulici Fle gler... tamo me zadesilo! Zarko sunce Floride neizdrdivo je pri- peklo, Trenutak sam se zaustavio kod svojih kola da otarem znoj sa éela. Istog trenutka kad sam ugledao malog éo- vjeka imao sam osjecaj da éeka na me- ne. Nisam ga poznao i nikad ga ranije nisam vidio. Bio je vitak, preplanula lica, odjeven u bijelo platneno odijelo, na’ glavi je imao bijeli Seir sa Sirokim obodom. Njegove blage smede oii gledale su me ispod dugih trepavica neobicno_prijazno, Glas mu je naliio Saputanju. Govorio je bez naglaska. Nije postojalo nigta time bi ga se moglo identificirati, osim mozda ona jedna rijeé »senjor«. — Ne biste li bili toliko ljubazni da mi date Sibicu, senjor? — upita me do- vjek. ‘Veé sam ga bio proSao za korak. Poku- Sao sam da ga ignoriram. Imao sam do- voljno okapanja sa svojim brigama — vise nego dovoljno! Neka me ostave na miru. Danas nisam raspolozen da bilo kome nesto dadem. Cak ni aibieu.! Ali Sovjek je stajao na rubu plogni- ka, preprijetivsi prilaz do vratiju mojih kola, Osim toga postalo mi je tesko da ignoriram ovaj pogled. Njezni, blagi i povjerljivi izraz njegovih velikih o€iju Zaustavio sam se dakle i okrenuo. Lijevom sam rukom traiio po svom die- pu i nagao upaljat. Zatim sam spustio svoj crni kovéeg s uzorcima na pod i pruzio mu vatru, Izmedu snjeZno bije- lih zubi dréao je tanku smedu cigaru. Dok se saginjao nad plamen da pripali, jegove su me oti odmjerile ispituju- im pogledom, Opazio sam na srednjem prstu njegove ruke dragocijeni prsten 8 velikim safirom... A onda se sve ta- ko brzo odigralo da sam se kasnije sa- mo s naporom uspio sjetiti taénog redo- slijeda éinjenica. Iza mene iznenada zaitetka nekoliko hitaca, a dijelié sekunde kasnije zaéuh strahoviti prasak kojim je neki taksi naletio na moja kola. Vitke opaljene ru- ke koje su jo8 dréale cigaru, naglo po- lete uvis. Za trenutak kao da su poku- Sale uhvatiti revere mog kaputa. Ali snaga ih je veé bila napustila; tijelo stranca polako se svali na moje noge. Zatuo sam histeriéni krik zene... t koraka... prodorni zvit- ‘ke zviddaljke... a zatim vige nigta, Prije nego li sam bilo sto shvatio, udari me ne&to odostrag po gla- Wit snagom teSkog éekiéa baci me na ‘Vierojatno nisam bio bez svijesti vise od dvije ili tri minute. Pomogli su mi da ustanem; policajae u uniformi i 2o- vjek u prijavoj bijeloj koSulji koji vje~ rojatno dva dana nije brijao bradu. Tek kad sam zaéuo sirenu patrolnih poli- cijskih Kola potelo mi se polako vraéati sjeéanje, Ogledah se. Na udaljenosti od nekoliko metara kleéao je covjek ko- *jemu su naoéari s ro%natim okvirom spuzle na vrh nosa; trudio se oko éo- vjeka koji je savijen u klupko i ogre- zao u krvi le2a0 pred njim. To je mo- rao biti Sofer taksija, Preko, na drugoj strani ulice, Zuo sam ponovo krestavi Zenski glas, $ prozora zgrade, iz koje sam upravo izaSao, gle- dali su znatizeljnici na ulicu, Mahinal- no sam poteo opragivati odijelo, i tek tada sam opet ugledao malog éovjeka u bijelom platnenom odijelu, Cuéao je na plogniku u napola sjedeéem polozaju, Njegove su oti bile Sirom otvorene, Se- sir mu je spao s glave. Vidjela se gusta crna kosa, ponegdje profarana_sivim pramenovima. Na njegovom visokom éelu nalazila se mala, okrugla rana... taéno nad nosom, Policija u naSem gradu nije doduse u stanju da uspostavi kontrolu nad koc- karnicama, ali... kad je rijeé o nez- godama onda je neobitno aktivna, Vla- stima je mnogo stalo do toga da grad uvijek pokazuje disto i dobro organi- zirano izvanjsko lice. Svaki policajac je izvjezban da brzo i sigurno odstrani tra- gove bilo kakve prometne nesreée, ta- ko da stranac u Majamiju nikad ne opa- zi ni8ta nezgodnoga. Sligno je bilo i ovaj put, Nakor jed- va pet minuta nije se moglo vidjeti Se nista neugodna. Sjeéao sam se, da su ljudi govorili odjednom, Jedni'su stavijali pitanja, a drugi su se trudili da po moguénosti taéno isprigaju Sto su vidjeli, bila su tamnosmeda kola — jonjava blijeda Zena s mreiom nje na trénici, — Unutra su bila tri ili éetiri dovjeka, Jednoga sam je pucao, kad je Sofer taksija vidio ¢o- ji je pucao, htio se brzo sklo- niti pa je naletio na kola uz plognik. Sigurno’ je desetak metara daleko iz baéen iz ‘svog sjedista... — .., tamnosmeda kola su se zausta- vila, a dvojica su iskodila napolje i uda- rila'su ovoga ovdje bez ikakvog razloga negim po glavi... izgledalo je kao ne- kka cijev... — ... nisam uopée opazio da je mali momak pogoden. Tek nakon sudara pri- mijetio sam da éuéi na podu i da se ne- kamo zagledao... Policajac je poteo glasno i odlutno izdavati svoje zapovijedi, Izdvojio je iz mnostva one koji su promatrali doga- daj, a ostale je odstranio, Udinio je to poslovno i mirno, premda mu je znoj curkom curio sa ela. U meduvremenu su stigla ambulan- tna kola. Upravljag taksija smjeSten je oprezno na nosila i uguran u kola, Li- jetnik se zatim nadvio nad maloga, pre- planulog ¢ovjeka, ali se smjesta’ opet podigne odmahnuvi glavom. Sad se okrenuo da bi opipao veliku bolnu ote- klinu na mojoj glavi. Zabrinuto je na- vorao éelo. — Mogao bi gotovo biti prijelom lu- banje... na svaki nagin bi mogao biti 4 potres mozga. Najbolje je da podete od- mah s nama, Odmahnuo sam glavom, — Ne, ne — rekoh. — Kod mene je sve u redu, To je samo priliéna ote- klina. Ja éu... : Policajac se okrene k meni. — Bolje da se odvezete s njima da vas temeljito pregledaju. Osim toga, mo- rat éemo jo8 razgovarati s vama, Kimnuo sam, pograbio svoj kovéeg s uzorcima i bacio ga u svoja kola, Kad sam otvorio vrata da udem, uhvati me policajac za ruku. _ Njegov je glas bio prijazan ali odlu- éan. — Ove taljige ne éete pokrenuti ni jedan metar. Pozvat éemo naga kola da ih odvuku. Samo se vi lijepo odvezite s lijetnikom u bolnicu. Ugledah na rubu ploénika svoj upa- ljaé i ispruzih ruku da ga podignem. Vjerojatno sam se odvise sagnuo; krv mi je navrla u glavu i za trenutak sam pomislio da Ge mi se moja bundeva ra- aletjeti. Lijetnik, koji me promatrao, uhvati me za ruku i podupre me. — Sad biste se mirno mogli odvesti, doktore — reée policajac. — Ovog ov- dje vise ne trebamo otpremati u bolni- cu — doda mahnuvsi glavom u smje- ru malog éovjeka na ploéniku. Lijeénik mi pomogne u ambulantna kola i zatvori vrata za nama. Kola su naglo krenula i Sofer taksija glasno za- stenje, a lijecnik smjesta pripremi injekeiju, Bio sam sretan kad smo naj- zad stigli u bolnicu, Mladi lijeénik-asistent, koji mi je sa pet Savova sagio strainji dio glave, vje- rojatno se teskom mukom nekako pro- vukao na ispitu. Gotovo me ubio. Jed- na sestra u smijeino maloj kapici évr- sto mi je dréala ruke, Dok je lijetnile brijao kosu na mojoj glavi i petljao po rani, promatrala me napola njeznim sazalnim pogledom. Olakano sam uz~ danuo kad sam najzad bio povezan i dobio injekciju za umirenje. Sestra me odvede u neku malu sobu i polegne me na kaué. ‘Upravo-sam se okrenuo k stijeni kad je Lorens upao unutra. Bio je srednje visine, neSto odebljao oko struka i pri- lino nemarno odjeven. Imao je sivo- zelene o¢i, prorijedenu ridu kosu i pri- litno velik nos... prilitno neupadljivo lice, bez osobitog izraza i bez mnogo Zivota, Smjesta je preSao na stvar. — Lorens — predstavi se kratko i pokaze metalnu policijsku znatku. — Komesar Lorens iz odjela za umorstva. Dovukao je stolicu do kauéa, sjeo i izvadio iz déepa omot cigareta. Odmah- nuo sam glavom kad me ponudio. — Steta za_vaieg prijatelja — poteo je razgovor. Glas mu je bio priliéno vi- sok. — Mrtav je! Pogledao sam ga. Polako je njihao glavom. — Da, bio je na mjestu mrtav! — Tko je mrtav? — upitah. — Pa... va’ prijatelj! — Pogledao me sazalno. — Slufajte — rekoh — moe biti da je éovjek mrtav, ali on nije moj prija- telj. Mislite govjeka s kojim ste govorili. .. ne&to prije u ulici Flegler. .. kad se tak- si zaletio u vasa kola. Govorio je sa mnom kao s djetetom koje neSto ne razumije pa mu se mora strpljivo objasniti. Pogledao sam ga i nisam mu odgo- vorio, Glava me strahovito boljela. Mu- tio sam se da nekako sredim svoje misli. — Da, naZalost, mrtav je — ponovic je. — A vi motete govoriti o sreéi da metak nije pogodio vas! Momak, ko- ji je udesio vaseg prijatelja, bio je da- volski dobar strijelac! Pucao je iz uda- Venosti od dvadesetak metara i pogo- dio ga taéno izmedu oba oka. Promatrao me i kaziprstom %e8ao nos. Skupio sam obrve i zazelio éovjeku kraj sebe da ga davo nosi! fon Zaista... imali ste neobitnu sre- — Iskreno govoreéi — prekinuo sam ga bijesno — Zelio bih da veé prestane- te ovako govoriti! Prije svega uzasno me boli glava. Drugo, neko me na uli- ci prije nepunih pola sata udario po glavi tako da sam se sruSio, Treée, mo- ja su kola slupana, i éetvrto, osjeéam se tako loSe, da nemam nikakve volje za razgovor! Sto rekoste, tko ste...? — Filip Lorens — odgovori éovjek mimo — komesar, odjel za umorstva. Skoknuo sam malo ovamo da pogledam kako vam je. Htio sam samo _vidjeti da li je sve u redu, Sofer taksija jed- va ée se izvuéi, Vi ste prema tome jedi- ni Zovjek koji mi moze ne&to vie re- éi 0 onome Sto se jutros odigralo, Zbog toga moram govoriti s vama! Tevukao je iz déepa notes j polozio gana koljena.. U ko2natoj petlji sa stra- ne notesa nalazio se ostatak olovke éi- ji je vr8ak ovlazio jezikom. — Dakle molim, ime i adresa!.,. Taj nam je podatak prijeko potreban — pridometne pomirljivim glasom. — Brendn... Dejl Brendn. 770, Sje- veroistok, 53, ulica, Lorens kimne i zapiée. — Dejl? — rege. — Cudno ime! Si- gurno neka kratica, Koliko godina? — 34, Da skratim stvar, rekao sam mu od- mah sve o sebi Sto sam mislio da ée vjerojatno pitati, — Zastupnik Sibord Kompanije, op- titke sprave i pgtrepttine. Uredi kom- panije nalaze se u zgradi Grejston. Oze- njen, ime Zene Dejnet. Dosad nisam hapgen ni kaZnjavan. Auto je moje vla- snistvo, trebam ga u poslovne svrhe. Vozata taksija ne poznam, a isto tako ni onoga drugog tovjeka. Nijednog od njih nisam nikada ranije vidio, Nemam pojma kako i zaito se sve to dogodilo. Kad sam izaSao iz. uredske zgrade, pred kojom sam parkirao svoj auto, mali tovjek stajao je na rubu plotnika i za- molio me vatre. Pruzio sam mu upaljat i onda se odjednom sve odigralo, Lorens je marljivo biljezio i povre- meno jezilom vlazio svoju loe zaiilje- nu olovku. Izvadio sam lisnicu i -poka- zao mu sve Sto sam nosio uza s€: vo- zatku dozvolu, potvrdu_osiguravajuéeg drugtva, legitimaciju. Nagao sam éak jo8 jednu od svojih poslovnih karata, Kad sam mu sve to ispriéao pomislio sam, da ée se konaéno izgubiti. Ali on nije pokazivao nikakve namjere da ode. Nekoliko je puta sa mnom’ pro’ao sve od potetka, a usto je stavljao stotinu pitanja na koja nisam mogao odgovo- Titi, Najzad me poteo ispitivati 0 mo- joj _osobi. Jesam li bio u vojsci? Da... Kako dugo? 14 godina... Imam li djece? Ne... Da li moja dena radi? Ne... Po- stoji li moda neki razlog zbog kojeg bi me netko htio ubiti? Sigurno ne... Imam li neprijatelja? Ne... — Slufajte! — prekinuh ga najzad. — Zaista nemam s tim nikakve veze! Ali ba nikakvel ‘U svemu tome sam tek sluéajna Zrtva, zar to ne uvidate? Nitko me ne mrzi! Nitko me ne namje- rava ubiti! Zacijelo postoji niz Ijudi ko- ji me ne vole. Isto tako kao Sto postoji stanoviti broj judi koje ja ne volim. Recimo Surjaka Harija ili 3efa, kojega ne trpim, jer mu staino zaudara iz us- tiju, Do vas mi takoder nije osobito stalo. Ali to nikako nije razlog da se nekoga ubije. Cijela stvar je puki slu- %aj, bar ukoliko se tite mojeg sudje- lovanja. Bio sam iserpljen i te3ko sam disao. = ZaSto me najzad ne ostavite samog? Zelio bih imati miral Komesar je suosj vom, — Sigurno, Znam Kako vam je pri dugi. I neobiéno mi je Zao, sto vas mo- ram toliko ispitivati, ali to je ipak mo- ja_duznost! Ustao je. — Bojim se da su vase taljige pri- ligno stradale. Morali smo ih dati od- vuéi. Ovdje je adresa radionice, Bilo je veé proSlo sedam sati kad sam napustio bolnicu. Imao sam strahovitu glavobolju i loge sam se osjecao. Uspr- kos tome nisam Zelio da odem kuéi, Ka- zao sam Diejnet da éu se vratiti tek naveter. Naravno, mogao sam je nazva- ti, Ali za8to? Ako je uopée bila kod kcuée, onda je sad spavala da se odmori od_poslijepodnevnih koktela. Inage bi uvijek sjedila u jednom od barova na plazi. Ne, nipo’to nisam bio raspolozen da odem ‘kuéi. Uzeo sam taksi i vratio se u grad. Odluéio sam da veveram u bilo kakvom malom i mirnom restoranu. Kupio sam posljednje izdanje »Vijesti iz Majami- jax i onda sam svratio u prvi mali lo- ical. Natkonobar me odvede k stolu u udaljenom kutu. Narudio sam salatu, Zaiu uledenog éaja i neato voéa, a on- 6 Pru%io mi je kertieu. — ACE Auto slutba — pisalo je na njoj. — Popravei u sluéaju potrebe u roku od 24 sata... Niske cijene... Ga- rancija, — Jeste li osigurani? — Upita me ke- mesar. — Ne, nisam. Ali vjerujem, da je osi- gurano drustvo kojemu pripada taksi. — Da, vjerojatno. Najzad se uputio vratima, Iako je vet rukom uhvatio za kvaku, ponovo se okrenu i vrati. — Ah, da — rev’e — mislim da ovo pripada vama, nije li tako? Sestra tvr- di_da je ispalo iz déepa vaieg kaputa. Pruzio mi je omot. U isto vrijeme me ispitivatki i prodorno pogleda i on- da bez ijedne rijeéi napusti sobu, Nije bilo potrebno’da pogledam sto se nalazi unutra. Znao sam to taéno, a i on je mo- rao znati, jer je omot bio otvoren, Ime zraéne kompanije pisalo je velikim mo- drim slovima na omotu, a pored toga je ernilom bila napisana moja adresa, U omotu se nalazila avionska karta za let u Cikago za ponedjeljak u 12.00 sati. Cijena 85 dolara, Danas je petak. da rafirih novine, Tu je sve pisalo, na naslovnoj strani. Taksi-Sofer se zvao Frank Konors, bio je oenjen, otac petero djece. Zadobio je prijelom lubanje, a slomio je jo8 kijud- nu _kost i podlakticu. Jo& se nije osvi- jestio. Onda sam bio ja na redu, ime, prezi- me, dob i adresa, Sve je odgovaralo o- sim mojeg imena, kojemu su nepotreb-, no dodali jedno slovo. Ali, na to sam veé bio nauéen. Izvjestilac lista me posve taéno smatrao osobom koja je sluéajino umijefana u stvar, premda je policija bila drugog misljenja. Zbog toga mi ni- su posvetili mnogo prostora u izvje ataju. ‘Onoga drugog, onoga malog ubijenog Zovjeka jo3 nisu uspjeli identificirati. Bio je mrtav, ali to za mene nije bila nikakva novost, Nije imao ura se ni- kakvih dokumenata ni drugih znakova prepoznavanja. Kod njega je samo pronadena lisnica sa 73 dolara i neko- liko novéanica jedne juinoameritke dr- éave. Inate nista... ipak, jo8 koinata kutija za cigare sa éetiri cigare nepo- mate marke i kutija Sibica s oglasom poznatog konjaka, Sibice...? Jo8 sam jednom protitao taj odlomak. Da, hilo je taéno! Zasto me, dovraga, onda zaustavio i zamolio za Sibicu? To je zaista bilo neobitno! Proéitao sam izvjektaj do kraja. Prema izjavama oéevidaca dovezla su se tamna kola, po svemu sudeéi Kraj- sler, u blizinu plotnika. Covjek kraj upravljaga je, navodno, ispalio tri ili e- tiri hica iz revolvera, Policija je otkri- la dva metka u zidu uredske zgrade pred kojom sam ja stajao. U isto vrije- me s praskom hitaca morao je Frank Konors izgubiti kontrolu nad svojim ko- lima pa je u uzbudenju mjesto na koé- ntcu stao na papudicu za gas. Taksi je kao strijela pojurio preko ceste i zale- tio se svom snagom u moja Kola, a Ko- nors je u visokom luku izbagen ‘iz svo- ga siedala. O onome sto se zatim odigralo po- stojale su razne verzije. Neki svjedoci su iskazali, da su se kola s ubojicama neposredno nakon pucnjave zaustavila, da su dva éovjeka iskodila iz njih i odo- strag me udarili po glavi. Odmah su opet uskodili u kola, koja su, ni pola minute nakon svega toga, nestala iza ugla. ‘Drugi svjedoci opet tvrde, da je sa- mo jedan éovjek izaao iz kola. Ali u jednome se sau svi: da sam udaren po glavi dugoljastim tupim predme- tom. Nitko nije bio toliko priseban da zapige broj automobila koji je pobje- gao... tako bar javija policija i nitko ne moze dati konkretni opis Ijudi koji su se nalazili u kolima. Komesar Filip Lorens, tako je izvje~ Stavao list, veé istrakuje razne tragove i nada se da ée naskoro moti identifi- cirati osobu umorenog. To je bilo sve. Nije mi kazivalo ni- 3ta Sto ve nisam mao, Sa zanimanjem sam promatrao fotografiju koja je obja- vijena uz tekst. Vjerojatno je bila sni- mljena tek kada je tijelo odstranjene s ulice. Prednji je kraj taksija potpuno razlupan. Moja Kola utisnuta su na li- jevoj strani. Neobiéno je bilo da je sta- ido vjetrobrana bilo zdrobljeno. Slozio sam novine ; slegnuo rame- nima. Neka kola izgledaju kako hoée. Tonako sam namislio da ih ostavim ov- dje. Poslije jela osjetio sam neobiénu Zelju da naruéim viski, ali sam se pra- vovremeno sjetio kako me lijetnik upo- zorio da se tuvam alkohola dok sve ne bude u redu. Platio sam dakle svoj ra- éun, stavio napojnicu ispod tanjura i izaSao na ulicu. Glavobolja je ne8to po- pustila, Malo sam se proietao ulicom, a zatim sam uéao u neko kino. Bilo je taéno pola 9. To znam taéno zato, so sam prodavaticu karata upitao u’ ko- liko podinje film, a ona mi odgovori, ne pogledavsi na raspored, da potinje u 8.40. Na to sam ja pogledao na svoj rué- ni sat. Nije bio nikakav osobiti film, nisam Stovige znao ni kako se zvao. Veé godinama imam obitaj da odem u kino kad hoéu dobro razmisliti o ne- éemu. Volim tamu, mir i osje¢aj da me nitko ne promatra, a da se oko mene ipak nalaze ljudi, Oh, povremeno po- gledam i na platno, ali uglavnom poslije predstave vise ne znam sto se odigra- valo na filmu. Tako je bilo i sada. No, moje misli nisu bile zaokupljane posli- jepodnevnom pucnjavom, nipoito, Imao sam punu glavu svojih litnih problema. Cini mi se da sam veé ranije spome- nuo, da je ovo bio vazan dan u mojem Zivotu. Stavi8e, vrlo vaian dan, Za8to? Nakon éetrnaest godina najzad sam bio donio odluku koju sam trebao donijeti veé prije deset godina. Htio sam dokraj- Hiti sadainje stanje i poteti iznova. Do- krajéiti_s poslom, koji sam obavljao preko volje, s brakom, koji vise nije bio nikakav brak i sa Zivotom, kakvog sam vodio tih sumornih i nesretnih des set godina otkad sam se vratio kuéi iz voiske. Na avionskoj karti je stajalo Cikago. Za mene je ova karta znaéila mnogo vise; ona je bila moj novi pote- tak; odlazak bez povratka, Na svoj 19, rodendan javio sam se u vojsku, dobrovoljno. Htio sam se mak- nuti od kuée. Otac je upravo umro, a majka je veé dugo bila mrtva. Sto sam jo8 trazio u skoli? Htio sam Sivjeti via- stitim Zivotom. A onda smo dobili do- pust prije odlaska na pacifitki: front. Tjedan dana! Nisam imao nikoga koga bih posjetio; ostao sam dakle u San Francisku. U gradu je bilo dovoljno sve- ga: alkohola, jela, Zena. Posljednja tri dana bila su neprekidna, raspustena, alkoholizirana proslava. U ta tri dana negdje sam pronakao Diejnet, Da, Diejnet Fejrli, godinu da- na stariju od mene, ridokosu; meka- nu i lijepu kao nova nevéanica, Bila je vesela i temperamentna, a njezinih 55 Kila vitke Zivahnosti nikad nije mirova- Jo. Mislim da smo se vjenéali veé dru- gi dan. Bila je to raspustena zabava, a zatim veliki rastanak. Shvatio sam tu stvar prilitno ozbilj- no. Moji tekovi redovito su odlazili na njezinu adresu. Cesto smo se dopisivali,, jako u listovima nije pisalo nista oso- bita. A Sto smo zapravo i mogli pisati; nismo imali ni8ta zajednitkog osim ona tri pijana dana. Slala mi je svoje sli- ke. Lijepe slike, na kojima je u bikini kostimu sjedila na plazi i smjesila se u kameru. Zaljubio sam se u mnotvo li- jepih fotografija i u sliku iz snova, ko- ju sam sebi stvorio u samoéi Ju%nog Pacifika. Progle su éetiri godine i ja sam se vratio. Bio sam éetiri godine ofenjen, bio sam zaljubljen u djevojku, koja mi je bila Zena. Posjedovao sam od nje 50 fotografija, stotinu tisuéa napisanih ri- jedi i sjeéanje na raspuStenu svetanost. Kad sam se iskreao u San Pedru bila je tamo i dogekala me. Nisam je prepo- znko! Ne mam, da li se bila promijenila ili_ me prevarilo sjeéanje. Motda su to i fotografije bile krive. Svakako, ovo troje se vise nije slagalo. Ne moida zato, Sto bi Dzejnet po- stala ruinija. Ni govora. Njezin je stas jo8 uvijek upadljivo lijep, njezina rida kosa jo je uvijek bila plamena i meka, a njezine zelenkaste oti jo su uvijek bile velike i pune Zivota. A ipak je sve bilo drugatije. To nije bila ona djevoj- ka koja je Ziviela u mojem sjecanju. Nije bila ona Zena 0 kojoj sam sanjao duge éetiri godine. NeSto je nedosta- jalo... Naime, ono Sto veé od samog potetica nije ni imala. Ono 3to sam joj u svojoj fantaziji prisivao. 8 Vet od prvog dana miedu nama ni- je bilo sve u redu. Déejnet mi je pisa- Ja da radi kao sekretarica, Ali kad sam se vratio nije bila namjeStena. Stano- vala je zajedno s jo jednom djevojkom lio. Drugo iznenadenje doéekalo me od- se ta djevojka iselila, a ja sam se use- Yio. Drugo iznenadenje dotekalo meod- mah iste veteri, dok smo jo§ poneito plahi i zbunjeni sjedili kod jela. Potrazit ¢u mjesto na radio-stani- ci ili u nekoj automobilskoj tvrtki — upravo sam joj privao. — Uzet éu po- sao gdje bih mogao biti samostalan, Za posljednjih nekoliko godina neprekidno sam primao zapovijedi. Sad mi je to- ga dosta. — Daaa? — upita razvuteno, Izgle- dalo je da je to samo onako napola za- nima. — Da — nastavih, — Cetiri godine sam Stedio, a sad imam za povetak! Na- ravno, oboje éemo najprije na dopust. Odvesti emo se nekamo gdje je lije- po ‘Samo éasak, Dejl — prekinula me. — Moram ti nesto pritati. I onda je iza’lo na vidjelo: od mo- jeg novea ni traga! Sve je potrogila, nije ostavila ni centa, Jo’ me sad boli kad pomislim na to. Objasnila mi je, da ju je oduvijek obuzimala strast za kla- denjem na konjskim trkama. Tjedan da- na prije no 3to sam se vratio digla je iz banke posljednjih 500 dolara i sve je bacila na jedan ulog u nadi da ée do- biti. Naravno, izgubila je. Tako sam uzeo svoju posljednju voj- nitku placu i sav novac Koji sam imao uza se, pa sam kupio jedna stara kola. Zatim ‘smo se odvezli u Floridu gdje je njezin brat Hari trgovao nekretnina- ma, Radio sam kod njega, ali nije islo dobro. Hari je bio isti kao i njegova sestra; jedina razlika bila je u tome sto je bio stariji, Sto je bio muskarac i Sto nisam bio ozenjen. Nakon éeti- ri mjeseca prestao sam raditi kod njegd. Tegledalo mi je da Dzejnet nije imala nigta protiv toga. Njoj je bilo svejed- no Stogod radim, tako dugo dok je ima- la _dosta novaca. Tada sam uzeo ovo mjesto i prodavao optitke instrumente. Devet i pol godina! Diejnet { mene nije vise vezivalo ni- 8ta do vjenéanog lista. Veé ispogetka mi je stavila na znanje, da ne Zeli imati djece. Sve Sto se nije ticalo_njezine osobe uopée je nije zanimalo. Ne bi se moglo reéi da sam je mrzio ili da ne bih mogao izdrzati s njom! Ne, mi smo samo Zivjeli svako svojim zivotom, kao dva strana éovjeka. Ona se ugodno osje- éala u Floridi, posjetivala je konjske trke, lezala na plazi, a poslijepodneva bi provodila u nekom od mnogih baro- va, Ja sam pak imao svoj rad, dosadi- vao sam se kod kuée u slobodno vrije- me i odavno se vie nisam dobro osjecao u Floridi, Sve sam viSe osjeéao, da jo3 nisam poéeo pravo ni Zivjeti! A onda, onog petka ujutro, donio sam odiuku! U proilih devet godina uspjelo mi je da uStedim 700 dolara, Uputio sam seu banku, podignuo sam ih i ku- pio avionsku kartu za Cikago. Zatim sam oti§ao u ured i rekao Sefu da po- tradi drugog Govjeka. Jedini razlog da sam jo8 nosio kovéeg s uzoreima sa so- bom bio je taj, Sto sam ga zajedno sa sadrZajem morao kupiti kad sam na- stupio posao. Bio je moje viasnistvo. A zatim, kad sam izaSao od odvjetni- ka, s koji sam razgovarao 0 razvodu naieg braka, stajao je na plotniku mali éovjek i zamolio me za sibicu. Kad je predstava zavriila bilo je ot- prilike 1 sati, Glava me opet, podela jaée boljeti. USao sam u prvu ljekarnu i kupio nekoliko aspirina. Ljekarnik mi je spremno donio éaSu vode i odmah sam ih tamo popio. Kad sam izaSao mahnuo sam taksiju, Sjeo sanr u kola i rekao vozagu svoju adresu, Sad sam veé bio prilifno umoran i veselio sam se svome krevetu. Ali_u trenutku kad je taksi zakrenuo u moju ulicu smeo sam se. Pred kuéom u kojoj sam stanovao skupila se hrpa Ijudi. Bila je to dvokatnica sa po dva stana u svakom katu. Taéno pred ku- énom vezom stajala su ambulantna ko- la, a pored njih policijska, Premda to nije moglo imaiti veze sa mnom, ipak sam se uznemirio. Kad sam se uputic prema ulazu, veliki znojni policajae pre- prijedi mi put, Polozi mi ruku na rame { upita: — A kamo Gemo, dragi moj prija- telju? Pogledao sam ga zaéudeno. — Kuéi, Stanujem ovdje, broj 770 — Tako? A kako vam je ime? Rekao sam mu kako se zovem, Po- kretom dozove svojeg kolegu koji je ce- kao u_automobilu. — Hej, Bili! — dovikne mu. — Ovaj dovjek tvrdi da stanuje ovdje. Podi njim unutral Drugi policajac se polako priblidi. — Ako pripadate toj davolskoj re- porterskoj bandi — reée i dodirne mo- ju ruku — onda vam savjetujem da ra- dije ostanete napolju. Inspektor vas ne voli, Zar doista stanujete ovdje? —— Naravno! — odbrusih Ijutito. Za danas mi je bilo sasvim dosta policije. PoSao sam uz stepenice. Dzejnet i ja stanovali smo gore. Moj straZar ostao mi je za petama, Neki stanari provirivali su na vrata i znatizelino me pogleda- vali. Nije mi bilo mnogo stalo do toga; neka misle o meni Stogod ih je volja! Na stepeniStu pred mojim stanom sta- ja0 je Govjek u civilu. — Tko je ovo? — upitao je mog pratioca. Ovaj se okrene k meni. — Kako je ono bilo vase ime.. — Brendn — odgovorih nestrpljivo. — Dejl Brendn, Stanujem ovdje, Kad sam kazao svoje ime govjek u ci- vilu me za trenutak zatudeno pogleda, a onda reée: — Ostanite ovdje i ne mitite se s mijesta! Pozvat ¢u inspektora, Sad_mi je napokon postal preglupo. — Sto se, dovraga, ovdje dogada? — uzviknuh ljutito, — Ne biste li mi najzad ipak rekli, Sto sve ovo ima da znaéi? — Budite Ijubazni i zavezite! — za- rezi na mene onoj u civilu i izgubi se. Gledao sam za njim kao da je polu- dio. Bilo mi je zlo, boljela me glava, a osim toga morao sam éekati pred vrati- na svoga vlastitog stana. Minutu ka- snije izade drugi Govjek u civilu. Smje- sta sam ga prepoznao; bio je to kome- sar Lorens. ~- Halo, Brendn! — reve. Njegov glas je ponovo bio bezizrazajan, ba’ kao i njegovo lice. — Udite! Propustio me naprijed. U mojem sta- nu vladao je neopisiv metez. Izgledalo je kao da ga je opustoSio tornado. Ali Lorens mi nije dao vremena da posta- vijam pitanja ili da pregledam stvari. Gurnuo me u spavacu sobu. Zatudeno sam ustanovio, da je u sobi bilo neko- liko muskaraca i da su se Suteéi zagle- dali u mene. Lorens pode kroz sobu do kreveta, uhvati pokrivaé za gornji ugao i otro se zagleda u moje lice. A onda naglo, jednim trzajem, potegne pokrivaé. Sta- jao sam nepomiéno kao kip. Za dijelié sekunde mislio sam da vi- dim plamenu ridu kosu. Srce mi je na- Po tisuéi put sam ponovio: — Ja je nisam ubio! Bili su me svukli do gaéa; nisam imao ni éarapa, ni cipela, nista, Cak su mi skinuli i ruéni sat, Jedino su osta- vili povoj oko moje glave koja me bo- Ijela, Celo mi se orosilo debelim grai- kama znoja. ‘Nisam znao, da li je dan ili je noé. Nisam takoder znao ni koliko sam mu- kotrpnih sati proveo u zagusljivoj so- bi, s Gijeg su me stropa zasljepljivala jaka svijetla. U jednom uglu zujao je Ventilator koji je jedva pomicao teSki, dimom ispunjeni zrak. Majami u mjesecu srpnju nije ugod- no boraviste. Zrak je teZak; pun trop- ske sparine i vlage. Soba u kojoj sam se nalazio bila je pravi pakao. Dva policajea s cigarama u ustima ni- su me osobito smetala. Ali ovaj ridoko- si bezizrazajni momak, koji je sjedio u stolicl meni nasuprot, taj me_svojim tvrdokornim i monotonim pitanjima po- lako tjerao u ludilo. Poteo sam ga mr- ziti kao Sto nikog dosad nisam mrzio. Nije on loge postupao sa_mnom, nije me tukao ili mi neSto udinio na Zao. Ne. Ali kad bih od umora zaklopio oti, samo bi doSao k meni i stresao me za ramena. Ne surovo, tek toliko da sam se opet probudio. Povremeno bi mi tak pruzili tau vode i nudili me jelom. Ali kad sam samo pomislio na jelo, prevr- tao mi se Zeludac. — Lijepo — rekao je mo%da veé po stoti put — dakle ispriajte mi ovo jo jednom. Kad sam vas posljednji put vi- dio nalazili ste se u bolnici. Rekli ste da Zelite kuéi da se odmorite. A urpavo sad rekoste da se niste uputili kudi. ” das stalo. Zatvorio sam ot) i ponovo ih otvorio... I tek sad sam shvatio! je lezalo Déejnetino lijepo vitko tijelo; glava je klonula ustranu, a lice je bilo groteskno nacerena krvlju uprijana ma- ska. Ne cu joj vie morati objasniti da kanim otidi. Sad vise ne! — Ne, otifao sam u kino. — Da, to ste veé rekli, I vi se ne mo- Zete sjetiti filma? — Otigao sam u kino samo zato da sjedim u tami i da se odmorim — rekoh iserpljen. — To sam vam veé objasnio. — Prodavatica karata ne moze vas se sjetiti, — Oh, nebesa! — uzviknuh, — Zar ogekujete od nje da se sjeti svakog ko- me proda kartu? — Uostalom, kad smo veé kod kara- ta... Vi ste izvadili avionsku kartu za Cikago, ZaSto? Prigajte mi o tome jo jedamput! _ ~— Namjeravao sam otidi od svoje zene, — Da — odgovorio je — to ste veé rekli. A onda ste bili’ kod odvjetnika Vajkofa, Sajmona Vajkofa. On vam je rekao da nemate pravovaljanog razlo- ga za rastavu, zar ne? — Da, — Vi ste takoder napustili svoj po- sao, neposredno prije no ato ste bili kod odvjetnika? — Da... da... da! — Mora da sam vikao. — To sam vam veé rekao! Sto puta sam vam to veé priéao; bilo mi je dosta dosadainjeg 2ivota! Mrzio sam svoj posao! Mrzio sam Majami! Htio sam poteti iznova. Htio sam otiéi oda- vie. Htio sam napustiti svoju Zenu. Ako je to zlogin onda me kaznite! Ali to je ujedno sve. Sve Sto se dogodilo! — Kad vam je odvjetnik rekao da ne postoje valjani razlozi za_rastavu — nastavio je, a glas mu je bio miran i ravnodugan’ kao da uopée nije éuo sto sam rekao — onda ste najprije otiili u kino, a zatim kuéi, Uzeli ste veliki mje- deni potporanj za knjige i njime ste vasu Zenu.... Meni se opet zaklopiée oi i on me po- novo strese, — Morate odgovarati na moja pita- nja — rekao je. — Ili vam modda nije stalo da se ovo umorstvo objasni? — Naravno da mi je stalo — odgo- vorih. — Ali zaéto ne trazite ubojicu? ZaSto me ne ostavite na miru? Isp éao sam vam sve Sto sam znao. Vidjeli ste i moj stan i znate kako izgleda u -njemu! Vjerojatno se radi o razbojstvu! — Razbojstvu? — upita. — Pa vi ste mi sami kazali, da se u stanu nije ni- Sta nalazilo..,’ni8ta vrijednog! — Provalnik ... ili ubojica . mogao znati! — Ne, ne, to nema smisla! — odgo- vori on. Provalnik ne bi nikad nasumce provalio u ovakovu stambenu zgradu; jedino ako se tu nalazi neito sto ho¢e imati. A vi ste mi priéali da niste posje- dovali nista sliéna. Gledao sam u pod to sam veé stoti- nu puta rekao. — Naravno — nastavio je dal. tu je bilo 700 dolara koje sie nosili_ so- bom. ZaSto ste uopée podignuli toliko novaca? — Pa to sam vam sve veé kazao — odgovorio sam izmuéeno. — Htio sam otidi odavle. Proklestvo, zar to ne mo- zete razumjeti? Namjeravao sam da sve napustim. A to je bio novac koji sam uStedio... uStedio za devet dugih go- dina. To je bio novac koj ce ete aioli znala niSta o tome? — Ne! Ustao je, uputio se k onoj dvojici; ne- 3to im je prigapnuo, a onda se vratio k meni. — Umorni ste — rete. — Vjerojatno ne moiete vise ni jasno misliti, Napo- kon, to je bio Gavolski udarac koji ste primili po glavi! Znate Sto? Odvest ée- mo vas nekamo gdje éete se prvenstveno moéi dobro odmoriti — Zar sam mozda uhapien? — upi- tao sam. Bio sam tako umoran da mi je zapravo bilo svejedno. Htio sam jedino znati na éemu sam. — Ne — odgovorio je — jo§ ne! Mo- ramo od vas samo dobiti propisno pot- pisani_zapisnik. — Veé sam vam najmanije stotinu pu- ta sve isprigao! nije to — Znam — edvratio je mirno, — Ali sad ste umorni i smeteni, je li? Najpri- je se ispavajte, a kad se budete bolje osjeéali, prodi demo sve jo jednom. Na to nisam uopée niSta odgovorio, Pomogli su mi da se odjenem, zatim me odvedoie u jedna Kola i tek sto sam sjeo odmah sam zaspao. Kasnije sam se jedva mogao sjetiti kratke voznje i d- njenice da su me odnijeli u neku kuéu. Sto je bilo nakon toga, ne znam, Najzad me probudio zrak sunca, ko- ji je prodirao kroz spustene kapke. Spavao sam vise od dvanaest sati. Naj prije sam osjetio bolno udaranje u gla- vi, Malo sam otvorio oti, ali sunce me zablijestilo, pa sam ih brzo zatvori Postepeno mi se stalo vraéati sjeéanje. Bilo je zapravo smijesno, ali istini- to, da mi Diejnetina smrt nije kao pr- va prodrla u sjeéanje, Najprije se preda mnom pojavio lik malog éovjeka s ti- him glasom i blagim ogima koji me za- molio za Sibicu i koji je ubijen dok sam mu upaljatem pripaljivao cigaru. A zatim se sve pocelo brzo redati dalje i dalje, Lezao sam mirno i razmisljao sam. Ni za Sto nisam mogao naéi objainjenje. Covjek me zaustavio na ulici i zamo- lio za Sibicu. Bio je ubijen... U moja se kola syom silom zaletio taksi i raz- bio ih je... Zatim me netko udario po glavi... Odveli su me u bolnicu i 2a krpali me... Nakon toga sam otiSao U jedan restoran, a kasnije u kino... Kad ‘sam dogao kuéi na krevetu je leZala Diejnet — mrtva... Nakon toga slije- dila je voinja na policijsku stanicu s Lorensom i jo dvojicom detektiva. A onda su poéela pitanja; besionatna, mo- notona pitanja na Koja nije bilo odgo- vora! Sad sam lezao na bijelo presvu- éenom krevetu, Tijelo mi je bilo vlazno od znoja. Bol na straénjem dijelu glave opomenula me da leZim na svjeZ0j rani. Okrenuo sam se ystranu i posve malo sam otvo- rio ogi. Mora da sam u nekoj hotelskoj Zavaljen u stolicu sjedio je covjek s cigaretom u otvorenim ustima; noge je drZao na stoliéu na kojem se nala- 2io telefon. Nikad ga prije nisam vidio. — Nedjelja poslijepodne — rete kad je primijetio da sam se probudio. — Spavali ste punih dvanaest sati. n Ustao je i posao kroz jedna vrata. Cas kasnije vratio se, u ruci je nosio liku éagu orandZade koju mi je pru- — Ispijte to — rete. Nije bilo odvise hladno, ali je divno prijalo. Zatim iz polupraznog omota iz~ vuée cigaretu i pruzi mi je. Posto sam povukao nekoliko dimova, ustao sam i sjeo na rub kreveta. — Samo polako — rete dovjek, — Sto radi glava? — Boli! — Da, to je posve vjerojatno. Nemoj- te se Zuriti’ Kad budete htjeli podite preko u kupaonicu i okupajte se. Apa- rat za brijanje nazalost nije tu, Vase odijelo visi preko. Ali ostavite vrata otvorena! Glas i lice bili su mu bezizrazaj prijazni ni neprijazni. Povukao sam ‘nekoliko dubokih di- mova i zakaéljao. — Jesam li whapSen? — upitah. Razmislio je trenutak prije nego li je odgovorio. A onda odmahne glavom. — Ne — odvrati kratko, I nista vise. Ustao sam i stara rana u mojoj de- snoj nozi poéela je boljeti. Pomalo sam Sepao dok sam i8ao u kupaonicu. Nje- gove se oti zaustave na dugoj nazup- éanoj brazgotini. — Isto takvu imam ‘na svojoj lijevoj nozi — reée i pokaze prstom mijesto. — Gdje ste dosli do vase? — Juéni Pacifik — odgovorih, — Moja potjete iz Italije. Te prokle- te granate udesile su dosta naih mo- maka. Kimnuo sam, otiiao u kupaonicu i stao pod tus. Oprezno sam sklonio gla- vu ustranu da ne promotim povoj. Kad sam se poslije nekoliko minuta ruéni- kom trljao, pogledao sam se u ogledalo, Nebesa... Zar sam to ja? Oti su mi bi- le podlivene krviju; kosa, veé protkana po kojom. sjedinom, bila je neka razba- rugena masa, a na licu se nalazila bra- da od dva dana. Nacerio sam-se viasti- tom licu u ogledalu. Nisam @uo da su se vanjska vrata otvorila pa sam se zacudio kad sam u sobi zatekao Lorensa. Njegove hlaée nisu bile glaéane, izgledale su kao da je spa- vao u njima. I brijanje bi mu takoder dobro doslo. Onaj, koji je pazio na me- ne dok sam spavao, bio je isteznuo. ni 2 Lorens je ustao kad sam stupio u sobu. —Donio sam vam kavu i nekoliko komadiéa kruha — rege. — Uzmite dvi- je ae iz kupaonice, pa éa odmah i ja popiti kavu s vama. ‘Nisam bio gladan. On mi pruzi omot s cigaretama, Dok sam pripaljivao ci garetu izvadi iz svog dzepa moju lisni- cu i poloZi je pokraj mene na krevet. — Sve je unutra — rede. Kimnuo sam otpivsi malo kave. -— Sad je nedjelja, pola 4 poslije pod- ne — otpoéeo je ponovo razgovor, — Dobrano ste odspavali, — Bilo mi je zaista potrebno. — Imali ste sve to vam je trebalo? —upita Lorens, Kimnuo sam. Mutilo me najmanje tu- ce pitanja, ali sam odluéio da ovaj put pustim njega da govori. Zbog toga sam sjedio Sutke, pijuckao kavu i pusio. -- Nema nista nova — nastavio je ravnodugno. — Dali smo otvoriti les, Vasa je Zena ubijena... jednim jedi- nim udarcem po glavi! — Je li bila...? — Da, bila je odmah mrtva — potwr- dio je naslutivsi moje pitanje. — Poéinitelj ju je morao zatei na spavanju. Nema nikakvih drugih rana. Vi ste Pogledao me, ali nisam niSta rekao. ~- O malom’ momku jo8 uvijek ne znamo nigta. Zar ne bi moglo biti — o8tro me pogledao — da je metak bio vama namijenjen? Da ne postoji_net- ko, tko je odlugio da makne vas i va- Su Zenu? Odmahnuo sam glavom, — Nitko. U tom pogledu nemam uop- ée nikakve sumnje. Kod Déejnet ... mo- je Zene... morao je biti provalnik. — To ne moiete znati — odvrati on. — Promislite malo. Sinoé ste mi sami prigali da nikad niste znali Sto je pre- ko dana radila. Najvise vremena je pro boravila u barovima i kavanama. Mo- ada je... — Ne, to ne vjerujem — usprotivih se. — Svakako, Déejnet je bila ponesto lakourmna, ona je rado pila i mnogo se kladila, Ali siguran sam da je to bilo sve. — Namjeravali ste da odete od nije. Zar nije za to postojao neki osobiti ra- zlog? . — Da je to bio sluéaj — odgovorih — onda bih ga bio saoptio svojem odvjet- riku. Time bih svakako olakSao rastavu. Lorens kimne, — Da, imate pravo, Casak’ me ispitivagki promatrao. — Uostalom, Rosel je bio ovdje i pi- tao za_vas — rege iznenada. — Tko je bio ovdje? — Rosel; mislio je da smo vas za- tvorili. Htio je da vas pustimo uz jam- éevinu, — Da me pustite uz jaméevinu? Pogledao sam ga u nedoumi —O éemu zapravo govorite? Tko je Rosel? Kakvog on ima posla sa mnom? Njegovo lice je ostalo nepromije- njeno. — Pa Vinsent Rosel, poznati odvjet- nik — rege on, — Veé smo se zacudili, odakle zna da ste ovdje. Sigurno ste ga nazvali... — Ali o gemu zapravo govorite? — zatudih se. — Nikad nisam éuo o tom Roselu i ne znam nista o njemu. Niko- ga nisam nazivao. Cini mi se da vam se pamet pomijegala! Izmjena povoja nije trajala ni dva- deset minuta, — Imali ste sreéu — primijeti lije’- nik. — Rentgenska snimka pokazuje da lubanja nije napukla, Ali budite ovih nekoliko iduéih dana ipak na oprezu. Oprostio sam se i odvezao se s Lo- rensom u policijsku upravu. Popeli smo se u lifti odvezii na gornji kat. U maloj _bijelb obojenoj prostoriji sjeo sam na ‘tvrdu stolicu, a tas zatim ude poli sski stenograf. Nosio je nekih pola tu- ceta o&tro zagiljenih olovaka i blok za stenograme. ‘Trajalo je ponovo oko dva sata. Ne samo da sam morao poieti sve iz nova, od dogadaja na ulici; ne, poteo sam otprilike od dana svog rodenja. Lo- rens me svaki trenutak prekidao i sta~ — Moja pamet je posve u redu — gundao je Lorens. — Pritam vam samo ono Sto se dogodilo. On to nije mogao Gitati u novinama, jer o tome da ste kod nas nije nista javljeno. Isto tako smo uspjeli sprijesiti da stvar s vagom suprugom dode u novine, Stajao sam mirno i zaéudeno sam ga promatrao. — Da — nastavio je Lorens, — Ro- sel je ovdje jedan od najboljih. On je veé dobio mnoge parnice za svoje kli- jente. — Ja nisam nidiji klijent — izjavih bijesno. — Uopée ga ne poznam niti ga Zelim upoznati. Nisam potinio nikakvo umorstvo te zbog toga ne trebam ni odvjetnika. Zelio bih zaista da mi net- ko objasni Sto se ovdje dogada. Pogleda me posve ravnodusno, a on- da ustane. — No, dobro... odvest éemo se opet u grad. Morate mi jo8 potpisati zapi- snik. Ja éu tu stvar vet raitistiti, Otvorio je vrata. — Usput éemo se zaustaviti kod bol- nice i odmah éemo vam dati ponovo povezati glavu. vijao pitanja, dok nije dobio onakav od- govor kakav je Zelio. Ispriéao sam mu sve, nisam niSta preSutio. Otvoreno sam mu rekao sve © svojim osjeéajima pre- ma Diejnet i o svom braku. Unatot tome jedva sam iste uspio dometnuti onome &to sam mu ispriéao prosli dan. Kad je stenograf najzad iza8ao iz so- be upita me Lorens: — Sto sad namje- ravate? — Ovaj trenutak niSta. Jo3 uopée ne znam Sto ée biti dalje — Sutra éemo dozvoliti ukop vase Yene — izjavi Lorens. — Vjerojatno Ze- lite urediti potrebne formalnosti? — Da — odgovorih. — Naravno, sve éu poduzeti. — Vai Surjak je bio ovdje, Hari Fe- jrli. On se htio pobrinuti za ukop. B — Neka ga davo nosi — zarezah. — Ona je bila moja Zena, posve svejedno kakva, i ja éu uéiniti ono Sto se mora uéiniti. Lorens slegne ramenima. — To je posve vaga stvar — izja — lzgleda da vas njezin brat bas oso: bito ne voli, Ima li neki osobiti razlog za to? — Postoje mnogi razlozi — odbrusih ljutito. — To je lopov! Radio sam za njega, a on mi je oteZavao posao ko- liko je najvise mogao. Stoga sam ga ko- naéno napustio. Lorens me_upitno pogleda. — Tako? — Da, Ni Dzejnet se nije mogla slo- Ziti s njim, — Zasto? — Pa, eto, nisu se podnosili, Hari je dvadeseiak godina stariji od nje. Veé je bio otiSao od kuce kad se ona rodi- la, Jedva su se poznavali. ‘Lorens pripali cigaretu i promijeni temu razgovora, — Zaboravio sam vam reéi, da jo8 neko vrijeme moramo dr- Zati jednog od nagih Ijudi u vaSem sta- nu. Vi se, naravno, mozete posve slo- bodno kretati. Neto pokuca na vrata. Lorens ih malo odskrine i ja zaguh neko Saputanje. Lo- rens se okrene i zamoli me da ga neko- liko trenutaka prigekam. Zavalio sam se udobno u naslon sto- lice i pogeo sam razmisljati. Glavobolja je pomalo prestajala i prvi put u 48 sati poéeo sam se osjetati kao covjek. Bio sam ak i gladan. Tek sad je u moju svijest prodro pun domaiaj dogadaja i prvi put sam osje- tio znatenje Dzejnetina umorstva. Te- 3ko bih mogao objasniti svoje raspo- Jozenje. Diejnetina me smrt neobiéno kosnu- Ja, Potpuno mi je poremetila planove i neogekivano me potresla. Upravo zato, Sto na& brak nije bio harmonitan, imao sam sad osjeéaj griznje savjesti, kao da sam je ostavio na cjedilu, U dudi sam se osjecao krivcem i bilo mi je kao da sam osobno odgovoran za ono sto se s njom dogodilo. Sad kad je bila-mrtva, izne- nada me spopao neki njezni, sentimen- talni osjeéaj prema njoj. Veé prije du- %eq vremena prestao sam je ljubiti da se bolje izrazim, prestao sam Ijubiti njezino podeljno tijelo koje me nekad “ uzbudilo. Ali sad, kada je brutalno um: rena, sad sam poteo osjeéati prema njoj ne&to sliéno kao prije éetrnaest godina. Ljutito sam stisnuo usne. Jedno ¢u za nju jo udiniti: ne éu m rovati dok ne nadem njezinog ubojicu. Morat ée platiti za ovaj okrutni, besmi- sleni zlogin. Lorens se vratio i trgnuo me iz mo- jih misli. — Imam malu novost — izjavi. — Pronaéli smo kola koja su napadadi vo- zili; napolju, na plazi Majamija. Jedno- stayno su ih tamo ostavili. Kola su na- rayno ukradena. Nismo pronagli nika- kvih otisaka prstiju. Ali to je Krajsler za koji je u petak ujutro javijeno da je ukraden. Htio bih da odete sa mnom i da ga pogledate. — Ja éu doduie rado s vama — re- koh — ali to vam ne ée pomoéi. Ja uop- ée nisam vidio kola. Lorens kimne glavom. — Jo§ nesto — rege, — Nemojte mi prigati da nemate nikakvih veza. Zaéudeno sam ga pogledao. Mahao je komadom papira koji je driao_u ruci. — Evo, ovdje. Prijedlog da vas pu- stimo. Potpisan od suca Tolenda. Vasa je djevojka progonila suca do igrali- Sta za golf i toliko mu dodijavala dok ga nije nagovorila da ovo potpise. — Moja djevojka? Sad pogotovu vi- Se ni&ta ne razumijem. Sto je opet ovo? Najprije mi prigate o nekom odvjetni- ku, kojeg uopée ne poznam, a taj Zeli jamiiti za mene... Sad je to opet dje- voika koja... — Kagem vam ono &to znam. — Lo- rensov glas bio je tih. — Ovo su mi do- lje predali. Ovamo je to donijela ne- ka... prinesao je papir blize ogima — :.. Entoinet Valur. Ona se jo8 nalazi dolje i éeka na vas. Pogledao sam ga osupnuto. Mone — Entoinet Valur? Jos nikad nisam éuo to ime i ja. — Uostalom, to je svejedno. — Sleg- nuo je ramenima, — Ionako vas ne mjeravamo zadriati ovdje. Ali sidite dolje k djevojei. Ponovo me pogleda, ali ovaj put izraz njegova lica vi8e nije bio ravnoduSan. Zatas se zaustavio medu vratnicama. — Treba da stalno mislite na to da ja na kraju ipak sve otkrijem. Ako ne- 3to imate's tom djevojkom, a ja to mo- gu razumjeti jer sam je sad vidio, sa- vjetujem vam da mi kavete istinu. Jer, kako veé spomenuh, ja éu to ipak doz~ nati, — Izvinite — odgovorih — ali vi ste lud. Apsolutno lud! Veé sam vam jed- nom prigao da nemam nigta ni s jed- nom djevojkom. A sto se tiée ove En- toinet Valur, kunem vam se da jo8 ni- kad nista nisam duo o njoj. — U redu — glasio je njegov odgo- vor. — Vidjet éemo! Uputili smo se dolje. Za pisaéim sto- lom sjedio je policajac u uniformi. Bio je sam. Prvi put sam opazio zbunjenost uw licu ridokosog, otvrdnulog éovjeka. — Sto to znaéi, naredniée? —‘upita Lorens. — Sto ovo, dovraga, treba da mati: ona je otisla? Covjek rumena lica za pisaéim stolom izgledao je uvrijedeno. — Da, izagla je. Htjela je telefoni- rati, a ja sam je uputior da se napolju, odmah kraj ulaza, nalazi telefonska ka- dina. Vidio sam je takoder kad je usla u kabinu, ali onda je zazvonio telefon ovdje na pisaéem stolu i ona mora da je izaila dok sam razgovarao. Detektiv je promrsio soénu psovku. Naglo poéuri k vratima i preko ramena mi dovikne: — Dodite! Napolju, pred zgradom, upita slu2- bujuéeg’policajca da li je izaila neka djevojka. — Da... mala ernka, je li? Vrlo li- jepa, prvoklasan stas, a...? — Stravar je rukama u zraku opisao nekoliko kri- vulja koje su mnogo govorile. — Jest, to je ona! — uzvikne Lorens. Kad je izaila? U kojem smjeru je otisla? =, lzaila je prije otprilike pet minu- 42, Gospodine moj, to je bio komad...! — Policajac je znalagki 2viznuo. — Pitao sam vas kojim praveem je otisla! Policajae uéini uvrijedeno lice i on- da slegne ramenima. — Usla je u automobil. Kola su izgle- dala kao da su trkaéa. Cini mi se da je bila neka inozemna marka. A zatim je odjurila. Zar niste vidjeli broj? Policajac odmahne glavom. Jesu li kola bila registrirana u Floridi? Policajac nije mogao re¢i ni to. Cini se da osim djevojke nije nista vidio. Lorens se Ijutito okrene. — Odvest éu vas u va stan — reve mi najzad. Putem su njegove oti stalno promat- rale ulicu. Govorio je sa mnom kroz stisnute zube. — Jedno vam kazem! Jeste li go- vorili istinu ili niste, to ovog trenutka ne mogu ustanoviti. Ali ako s tom dje- vojkom imate ikakva posla, kunem vam se da

    You might also like