Obojadisan ratnom maslinasto-sivom bojom putniéki brod je stajao uz molo na podnozju Zapadne dvadesete ulice. Bio je to brod od 27.000 tona M. V, »Ed- vardik«, vlasnistvo »Bijele Planetne plovidbe«, i trebao je poslije podne za- ploviti za »britansku luku«. Uzduz nju- jorskog obzorja gradevine su blistale hladno kao smrznuti klizaé-i na ledu. Iako je bio tek 1 sat poslije podne po- negdje na prozorima treperila su svi- jetla. Voda u luci bila je uzburkana i prijava izgledalo je da bi vas sledila za nekoliko éasaka, ako biste pali u nju. Ni vjetar, koji je meo golu obalu ispred carinarnice, nije bio ugodniji. »Edvardik« bijase unatoé duljini ne- zgrapan putniéki brod, zdepast i sirokih bokova savinutih u obliku luka, S obale cavinarnice izgledao je pust i nepristu- pagan, ligen Zivota, osim tankota sme- deg pramena dima koji je lebdio iznad jedinoga nezgrapnog dimnjaka, a izba- civali su ga pogonski strojevi na naftu. Sive palube, sivi jarboli, sivi ventilatori, éak i otvori za vodu bili su sivi; mraéni i iskrivljeni prema svijetlu Luéki policajei drhturili su kraj prlja~ ve vode. Na pristanistu se nije smjelo pusiti éak niu velikoj, hladnoj, i mo- kroj éekaonici. Jako je »Edvardik« bio natovaren veé odavno, zbog velikog broja strazara nije se mogao natiniti ni jedan korak, a da vas ne zaustave. Pod krovom skladista odjekivalo je i grmjelo. Promukao glas iz zvuénika uz- nemirio je ono nekoliko potistenih lju- di u éekaonici. Izvukli su se napolje, toptali nogama i puhali u prste. Teglj je muklo tulio u luci. Posjetiocima nije bio dozvoljen pristup na brod, jer je »Edvardik- zvaniéno putnitki brod, vo- zio municiju u jednu »britansku luku«, Teret se sastojao od pola milijuna funti vrijednosti eksploziva velike snage i Ce- tir Loshheed bombardera na gornjoj palubi. Na njemu je devet putnika. Covjek, koji je stajao na prednjem dijelu A’ palube, a rukama polozenim na preku ograde, osjetio je veliko olak- Sanje, kad je »Edvardik« napokon kre- nuo. Nije si mogao objasniti zaSto je tako uzbuden. Razloga nije bilo. Napustao je Ameriku radi sumnjiva posla i ne- izvjesne buduénosti. Buduéi da je bio hrom, ne ée slutiti ni u Armiji, Kroz slijedegih osam dana (ili devet, deset ili jedanaest obzirom na januarsko vri- jeme i instrukeije’ admitaliteta) zivjet ée na plovecem barutnom magazinu, Je- dan torpedo rasuo bi cijelu tu masu u komadiée, zajedno sa svim sto je Zivo na njoj Ipak nista nije bolje opustilo njegove tivee, nego kad je »Edvardik« poéeo kliziti natraske u polakoj sirokoj kri- vulji. Vidio je bijelu pjenugavu vodu izmedu broda i pristanista. Stisnuo se u svoj kaput naslonjen ditavom tezinom na ogradu. Bio je tamnokes, priliéno mrka izgleda, Govjek tridesetih godina, évrsta, ugodna lica; nije imao nita Sto bi ga naroéito izdvajalo, osim neznatne hromosti, koju je pokugavao sakriti upo- trebljavajuéi Stap. Nosio je debeli dlaka- vi kaput i veliku kapu. Zvao se Maks Metjus; jednom je bio novinar, i to do- var. Govorili su da je lud, sto putuje ba ovim brodom, jer je bilo toliko ta~ lijanskih i ameritkih brodova, Kojima bi putovanje od Engleske juzno-evrop- skom prugom trajalo dulje, ali zato sa- vréeno sigurno. U ovom éasu bio je uz- buden, vise no ikada u svom Zivot. Bo- gu hvala, pomisli, konaéno smo krenuli, Hladan vjetar iz luke udari ga ravno u lice, sileci ga da zatvori of. On se @vr8ée uhvati, »Edvardik« se sudarao i trljao uz tegljaée, koji su zvizdali. Za- ljuljao se malo Kad je zaokrenuo. Za- tim uzme ravni pravac. Strojevi su dah- tali, poveéavao se prostor vode izmedu broda i pristani’ta.Kretali su_u mrak u ‘veliku samoéu ispred sebe. Brodski zvizduk odjekivao je kroz samoéu, nebo je bilo pusto i da- ieko od zemlje, zvizduci tegljaga tuzno su odgovaral: — Hladno — éuo se glas nedaleko od njega. Maks se osvrnu. Kraj ograde sta- jao je visok Zovjek u svijetlom kaputu i gledao dolje preko prednjih vratiju i pramca, gdje su na obiéniny putovat ma boravili putnici treceg razreda. Gla- vu je sagnuo naprijed, a obod mekanog Seéira spustio je nisko nad oti, — Hla- dno — rekao je nepovjerljivim glasom. Obojica su poznavali etiketu razgovo- ra na moru. Bio je to pokugaj da se otpoéne razgovor. Da je Maks samo od- govorio: »Dax« i dalje gledao pred sebe bio bi to znak, da nije raspolozen za razgovor. Ali ako bi rekao: Da, jeste« — i dodao jos neke primjedbe, bio bi to znak da prihvaéa razgovor. On je mislio, da uopée nije raspologen za raz- govor. Ali se sam iznenadi kada najed- nom ustanovi, da Jeli razgovarati. — Da jeste, izgleda da ée biti jos hladnije, prije nego sto stignemo. — Ili toplije no sto bismo to Zeljeli — slodi se stranac Saleéi se, ali s prizvu- kom ozbiljnosti. Gurnuo je ruku u dep kaputa. 7 — Cigaretu? — Hvala. To bijage konagni znak, da je razgo- vor prihvaéen. Vjetar je zvildao oko njih, éak i u zavjetrini pod djelomiénim zaklonom stepenica za donje prostorije; poslije nekoliko uzaludnih pokugaja, da pruze jedan drugome fibicu, odluée da zapale svaki svoju cigaretu. Stranac, vidjelo se pri svijetlu plame- na Sibica, bijaSe visok krupan ovjek s ustima, Koja su se lako smijegila, poka- zujuéi jake bijele zube. Mogao je imati 60 godina i krajevi kose ispod SeSira bili su potpuno bijeli; ali kretnje su mu bile mladenatke, gotovo Zivahne, Imao je ne- znatno pogrbljena ramena i giroko je gestikulirao. Lice mu je bilo snazno, na- peta izrazaja s izrazitim smedim oéima, koje su blistale kao oti mlada éovjeka. Maksa je bunilo sto je stranac izgledao, govorio i bio obuéen kao Amerikanac. Znao je da se u tim danima vrlo tesko 4 mogao dobiti ameritki paso’, a Sto je najvaznije, Amerikancima je bilo stro- go zabranjeno putovati brodovima za- raéenih zemalja. — To je nesto, u redu — nastavi ba- civéi Sibicu. — Samo nas je devet, rekli su mi, — Putnika? — Da. Nitko u turistizkom, ili u tre- éem razredu. Samo nas devet u prvom, ukljugujuéi dvije Zene. i Dvije Zene? Zaprepasti se Maks. — Tako je — rege stranac uperivsi pogled u Maksa, kao da je ovaj sumnjao w njegove rije’i. — Ovo nije miesto za njih, zar ne? Dodavola! Ali tu smo — raiirio je ruke. — Kapetan kate... — Vidjeli ste kapetana? — ©, slugajno, samo sluéajno — od- govori stranac nekako uzurbano — raz- govarao sam s njim ovog jutra. Zasto? Da li ga poznajete? — Zapravo — reve Maks oklijévajudi, — on mi je brat. Ako ste ga vidjeli, to je vie no Sto sam ja imao prilike. Mi- slim da ga ne éemo mnogo vidjeti na ovom putovanju. — Va8 brat, ha? Tako je to. Pretpo- stavijam, da je to razlog Sto putujete na ovoj starudiji, — Jedan od razloga. — Moje je ime Latrop — rete stranac, iznenada pruzivéi veliku ruku — Dion Latrop. — Moje je Metjus — rete Maks ste- auéi ruku. Maks je osjeéao, da poznanstvo na- preduje previse brzo, ali kod Latropa je postojala neka srdaénost i uétivost koja mu se svidjela. Obojica su zatvorili oti kada je vjetar ponio iskre od ciga- reta, »Edvardik« je sad plovio brie kroz luku. Njegovi propeleri tresli su se u dubljoj vibraciji, Sto se osje¢alo gore kroz palube. Ulijevo od njih neodredena gomila krovova kliznula je mimo i ra~ zisla se na obzorju nizeg Manhattan: Oni su izgledali veéi, svjetliji i moéniji na tamnoj pozadini neba. Postalo je joS tamnije. NeSto se jedva vidjelo kad bi pramen svijetla bijesnuo kroz oblake. A tada su i ti krovovi postali sitni prema beskrajnosti vode.— Ba8 sam mislio... trop najednom. — Dakle, nas devet valjat éemo se okolo na ovoj velikoj kaci. Neito kao — za graha u batvi. Mora da su to sve priliéno odluéni ljudi, ili barem vedina njih. — Kako to mislite? Latrop se nasloni na prednju ogradu, baci cigaretu i ispreplete prste. Vjetar ih je Sibao po licu, pune¢i im o¢i vodom. — Mora da imaju priligno jake raz loge, svi oni, kad Zele tako brzo doti u Englesku, Ii barem tako brzo, koliko je to moguée u ovim danima, Pogledajte sigurne pomorske linije. Ali, ako morate igi dolje do Denove ili Lisabona i onda se vracati kopnom, to oduzima vrijeme. Ako oni riskiraju da plove na ovom san- duku dinamita, radije nego da idu onuda moraju imati dobre razloge. Mislim, da ima sigurno vrlo zanimljivih ljudi na brodu. — Pretpostavljam da ima, Latrop ga iznenadeno pogleda: — Mislite reci, da vam nije nimalo stalo. "Ne, ne ba tako. Ali bio sam 11 mjeseci u bolnici s ovim — Maks do- dirne svoju bolesnu nogu stapom, — Sve Sto sada Zelim jest morski zrak i brod bez mnogo ljudi. — Oprostite — reée Latrop ogtrim glasom, — nisam htio smetati. — Ne, ne. Ne razumijete, Dobro pu- tovanje, s dobrom hranom i s dobrim vinom — ali uza sve te udobnosti neve- selo, nedrustveno. A ini mi se da ée ovo putovanje biti sve prije nego to. Latrop zabaci glavu i nasmije se. U pravu ste — sloZi se ozbiljno ra~ zmisljajudi. — Dakle to je razlog da putujete? — Ako to moéete nazvati razlogom. — A vidite — nastavi Latrop gleda- juéi ga prodorno. — Ne pokugavam da vam izmamim tajnu. Ne delim uvijanja, Sto se mene tige, moja je pria j stavnija i moZda tak neobiéni ubojicu. Nastupila je tiSina. Promukli zvuk brodske sirene odjek- ne u beskonaénost. Cak i ovdje, u luci, voda je bila nesigurna i uzburkana, Gle~ — otpoge La dajuéi cigaretu u svojoj ruci najednom je Maks spoznao da pusi na brodu, koji i municiju; on se pitao, da li je pu- Senje dozvoljeno na palubi. Baci ciga- retu i zgazi je pailjivo. Vrijeme prolazi — rete, mogli bi sici i raspakovati se. Ima i nekih papira, koje bi morali ispuniti za ekonoma. — Mislite, da vam uruéim? — upita Latrop. — O ubojici? — Zar nije tako? — Ne, ni najmanje! — Latrop najpri- je zmirne svojim smedim pronicavim otima, Sto je dalo Zivost njegovu licu, a onda postane povjerljiv. — Pritat éu vam kasnije, Gdje sjedite u blagova- onici? — Za bratovim .stolom, pretpostav- Ijam. Zasto nam se ne pridruzite? — Kapetanov stol? Vrlo rado! Onda dobro: vidjet éu vas kasnije... Oho! Ovo je dodao ispod glasa i vise za se- be, jer se Maks okrenuo. I Maks je vidio razlog tom uzviku. Dolaze¢i prema njima uzduz A palu- be, preko izbrisanih dasaka, izmedu ni- za tamnosivih pregrada s jedne strane i reda tamaca za spasavanje s druge koraéala je Zena srednjih godina u ka- putu od sobovijeva krzna, OG je imala poluzatvorene zbog vjetra, a korak joj je bio siguran. Njena vrlo svjetla plava kosa (izgledalo je da je ima vrlo mnogo) bila je-omotana oko glave Sarenom maramom, puno i svijetlosmede, blista- vo ispod otiju, kao da je bilo namazano vazelinom; oéi (ono Sto se moglo vidjeti) plave; sensibilne usne. Lako je bez sum- nje imala oko tetrdeset godina, nije se to moglo primijetiti, osim iz velike bli- zine. Pod otvorenim krznenim kaputom nosila je svilenu bluzu, na prsima pri- kopéanu dijamantnom kopéom i tamnu suknju. Vjetar, koji je puhao punom snagom, otkrio je da nema grudnjaka, da ima pune, oble bokove i krasne noge koje su se isticale u cipelama s vrlo vi- sokim potpeticama. Sve troje — Maks, Latrop i Zena — nisu znali za prisustvo ostalih. Zena nije bila svijesna njihove prisutnosti. Ona je kliznula mimo, poluzatvorenih odju i s torbicom od zmijske koze stegnutomu ruci. Latrop je krisom gledao za njom. Maks side. Bio je sam sebi dosadan, jer ga je zenina slika slijedila. Potpuno zdrav mu&karac nakon jedanaest mjeseci — jedanaest neizdrdivih mjeseci monaskog Zivota u bolnici — osjetljiv je i nekri- tigan, Zena ga je privukla na prvi po- gled. Maks je to osjeéao. Ali bilo je ne- Sto neodredeno, neprijatno u_njezinu licu. Neto kao mali, popre’ni nabor kraj ustiju. Maks otvori jedna vrata A palube, uskodi s teSko¢om unutra i pusti da se treskom zalupe iza njega. Prolazi su bili zaguiljivi i mirisali su po gumi: mrtva tisina svagdje osim slabog skripanja pregrada, To neugodno skripanje pratilo ga je, dok se kretao oprezno po stepe- nicama, koje su se dizale i spustale pod njim, u skladu s kretanjem »Edvardi- ka«, Dolje na B palubi, bilo je jo8 vide za- gusljivo, Sva vrata spavaonice — to je bila naredba — morala su biti zatvorena i pritegnuta remenom kroz cijelo vrije- me, Cak i gore u zajedni¢kim prostori- jama i po danu, vrata su mogla biti otvorena samo po nahodenju stjuarda. Maks se nikad nije osjeéao tako osam- Ijenim. Njegova velika kabina s privatnom kupaonicom bila je na desnom boku B palube. On prode kroz uzak hodnik, zao- krene u kratak prolaz, neku vrstu ‘udu- bljenja u zidu, i otvori lijeva vrata. Sva svijetla bila su upaljena. Elektriéni ven- tilator je zujao. Prtljag je stajao kraj jednog bijelo pokrivenog lezaja: kabina je bila za dvoje, iako je sada nije ni s kim dijelio. Unutra je bilo jo8 nekoliko pletenih stolaca i lijep zelen éilim na podu. Ca8a za pranje zubi vibrirala je u podlosku iznad umivaonika u kupa- onici, Zija su vrata bila otvorena i stra- ga zakopéana, slavina za vodu je kloko- tala; elektriéni ventilator na pokretnom postolju milovao mu je lice hladnim po- vjetarcem. Sve je bilo vrlo mirno. Ali. Netko diskretno pokuca na vrata. — Ah, ser — reée stjuard, pokazujuéi ozbiljno lice kroz vrata. — Imate li sve Sto Zelite? — Da, hvala, — Unio sam vam prtljagu. — Vidim, — Jo§ nesto ser. Kad éujete slijededi gong, bit ée to kroz nekoliko minuta — svi se putnici moraju skupiti gore u dvo- rani. — Zasto? Radi instrukeija, Molim, ponesite svoj pojas za spasavanje. Znate li kako treba upotrijebiti pojas za spasavanje? — Da, — Sigurno, ser? — insistirao je stju- ard, ulazeéi oprezno u kabinu. Izgledalo je kao da mu je smijegak prilijepljen na licu. Na ormaru, éije je ogledalo od- razavalo stjuardovo lice, bila su dva po- jasa za spasavanje, Maks skine jedan od. njih. Sastojao se od dva velika du- guljasta komada pluta zaSivena u pla- tno, s platnenim naramenicama i vrp- com za vrat. Trebalo je provudi glavu, onda proturiti ruke kroz naramenice i priévrstiti citavu opremu vezujuéi plat- nene vrpce kao vezice pregaée. Maks stavi pojas. — Dobro je, gospodine. A da li biste ispunili ovaj obrazac — stjuard pokaze prema ledaju, gdje je bio dugaéak ru- 2i€ast komad papira kraj liste putnika — i odnijeli ga u ekonomov ured zaje- dno sa svojim pasoSem, ali Sto prij —U redu. 4 Maks nije primijetio njegov odlazak. Osjeéajuéi se kao goli- jat u svojoj opremi, gledao jé kriéavo obojenu knjizicu, koja je sadrzavala po- pis putnika. Nije se mogao osloboditi slike: plavu- 8a srednjih godina, poluzatvorenih o@i- ju, vjetar se igra njenom haljinom, ona prolazi uzdignute glave. Zelio je putova- ti makar i na tovaru municije samo da bi bio uz nju. Pitao se, kako joj je ime. Otvori popis putnika, koji je bio vrlo kratak. Pisalo je: Aser, dr. Redinald Benoa, kap. Pjer Cetford, Miss Valerija Huper, Mr. Diord A. Kenvorti, pl. Déerom Latrop, Mr. Dz. E. Metjus, Mr. Maks Zia Bej, Mrs, EstelaGle! Tu je samo osam imena, a Latrop je rekao da ima devet putnika. Mo%da grijeska Latropa. Ali posljednje ime na popisu privuklo je Maksovu painju. Ako je ikakvo ime pristajalo Zeni, koju je vidio, bilo je to »Miss Estela Zia Bejx. — To je vrijedno para — rege glasno prema zujeéem elektritnom ventilator. A onda s nekom vrstom ozlojedenosti. — Sto je ona, Turkinja ili sto? Ona je Engleskinja, ako sam ikad ixta dobro vidio. : Odgovori mu jeka u tom zatvorenom prostoru, Ispod njegovih nogu paluba »Edvardika« potela se polagano dizati s upornom i podmuklom silom. Digla se i lebdjela, a onda se zaljuljala u stranu uz oStro pucketanje pregrada: morao se prihvatiti za rub ledaja da ne padne. Ljuljanje mu je uskomeéalo Zeludac. Ta- da se Maks Metjus prisjeti za8to je uz- buden od momenta otkad je brod zaplo- vio. Bila je nervoza — obitna nervoza. On razveZe svoj pojas za spasavanje, skine ga i objesi ga preko ruke. Cuo je treperav zvuk gonga, koji je poteo da- leko i priblizavao se kroz brod. Trepe- rav zvuk gonga, koji je odjekivao sve glasnije 1 glasnije, dok nije protutnjio mimo njegovih vrata. — Svi putnici moraju se skupiti u sa- lonu wu drustvenoj dvorani. Maks se zbunjen penjao glavnim stu- bi8tem u salon na A palubi, Predbaci- vao si je, 8to nije poklonio vise painje svojim’ suputnicima za vrijeme prvih dvadeset i éetiri sata, Sto nije proucio vide od jednog ili dvojice, jer bi, mnogo krvi i brutalnosti moglo biti izbjegnuto. Ali u tome i jeste glavna stvar. Vi nikad narodito ne primjecujete svoje suputni- ke pri polasku. Umorni ste, ili poti8teni ili zaokupljeni viastitim brigama. Vidite Ijude kao neodredena lica, a kasnije je teSko da ih spojite s osobama, koje upo- znavate, Cak i nakon nekolike dana po- nekad je tesko da ih prepoznate. »Ed- I Maks duboko uzdahne, Skine svoj ka- put, koji je bio neugodno topao. Opet uzme pojas za spasavanje. Otvorivii vrata u malu udubinu — prolaz, gurne ih do zida da dobije vise zraka, iskoraéi u taj uzak prostor i u taj gas sretne Zenu licem u lice. Njena kabina mora da je totno nasuprot njegovoj. Mogao je doseéi i dodirauti bijelo obojadisana vrata s brojen B 37. Ona je .upravo skrenula u prolaz hodajuéi brzo, sa svi- jetlom iza leda i oni se sudare, — Oprostite — re’e Maks. — Nikta, nista — rege Zena nakon male stanke. — Ja sam kriva, sigurna sam — glas j io velo visok i pro- mukao kao u puSata, Dok je stao ustra- nu da je propusti, ona je tapkala u po- lumraku, nagla kvaku i otvorila vrata. Svijetlo u njenoj kabini je gorjelo. Ka- bina je bila ista kao i njegova, osim zid- nog papira, imala je i posebnu kupaoni- cu. Bila je nemarno zakréena sa dva velika kovéega, koji su nosili inicijale E. Z. B. Toliko je primijetio prije ne go li se okrenula, zatvarajuéi viata, i pogledala ga preko ramena. Debela tor- bica od zmijske koZe bila je jo8 uvijek évrsto stegnuta u ruci. Opet je postao svijestan maloga drskog nabora ispod spuStene donje usne. Ali to ga nije za- nimalo. Jer ona ga je gledala ravno u oi prije nego li je vrata zatvorila. vardik« je bio poluprazan da su putnici mogli lutati kao duhovi, Objainjenje je lezalo u tovaru eksploziva, koji je mo- gao odvratiti painju detektivu s najbo- jim instinktom za promatranje pona- Sanja ubojice. Treéi oficir im je objasnio, da to putovanje nije izlet, kad ih je sku- pio u dru8tvenoj prostoriji, Druitvena prostorija bila je veliki Ion s redovima stupova od mahagonija, koji su podrzavali mozaiéni strop od bo- jadisanog stakla, sa zeleno pokrivenim stolovima i tamnim brokatnim stolica- ma oko podija za ples, sad prekrivenog éilimom. Svijetla su bila nejasna i spek-tralno prozirna, Bez sumnje, oni koji su se skupili ovdje izgledali su kao Ijudi, koji éekaju da éuju prigu o duhovima. Ali treéi oficir koji je Maksa podsjecao na ser Malkolma Kamptela govorio je sa Zivahnim pouzdanjem. — Sada, dame i gospodo — reve na- slonivii se na rub stola punog éetvrta- stih kartonskih kutija, nitko od nas ne Zeli poduzimati_ predostroznosti ili vas uznemiravati. Ali mora se kad davo vo- zi. — Ovo je izgovorio zlobnim smijes- kom. — Najprije, delim da dodete ovdje gore i da se opremite plinskim maska- ma. Stjuard! (Plinska maska? ZaSto plinske maske na moru? — pitao se svatko, ali nitko nije ni8ta rekao.) — Ako ih ne éete trebati ovdje — re- ée tre¢i oficir suho, — morat éete ih imati kad pristanete u Engleskoj. Zato vam ih dajemo. Napigite svoje ime i broj Kebine na kutiju. Sad odmah mo- im. Putnici se poslugno skupige na podi- ju. Stjuard je isprobavao maske koje su davale ruzan, izgled ljudima sli¢an svinjskoj njusci, koji su se medusobno gledali u nejasnom svijetlu, Ako je ma- ska dobro pristajala, disanje je bilo dug i neprijatan zvuk sligan struganju, koji je buéio i grgotao oko usiju uvijek, kad ste izdisali. Ustanovilo se da Miss Cetford i Mr. Kenvorti nisu doSli. Stjuard je obavije- stio, da imaju morsku bolest. Treci ofi- cir nije bio zadovoljan tom novoséu, od- lutio je da ée ih kasnije potraziti u ka- binama, — Sutra — nastavi on — dobit éete detaljnije upute. Brodska vjezba bit ée u jedanaest sati. Kad dujete alarmno zvonce, sidite u blagovaonicu, blagovaonicu na C palubi, i éekajte na- redbe. Donesite pojase 2a spasavanje, plinske maske i jedan pokrivaé. Upam- tite, ako éemo biti napadnuti s mora ili iz zraka, morate idi u blagovaonicu. To je sve zasada, Nasmijesio se, — Nemojte se zabri- njavati, prepustite nam ove brige. Nije bilo komentara, Sala, ni smijeha. »Edvardik« je posrtao i valjao se. Be- zizrazajna lica putnika znaéila su uzne- miren Zeludac. Zapravo samo éetiri put- nika do8la su prve noéi na veéeru i ni- jedan oficir osim ekonoma. U blagova- onici punoj ogledala i ervenog laka, ne- ki grobni mir leZao je nad bijelom po- vrsinom praznih stolova, Mogao se éu- ti zveket posuda iz kuhinje. Posada se dréala bolje od putnika. Za kapetano- vim okruglim stolom za Sest osoba bio je Maks, razgovorljivi Mr. Latrop i ni- zak debeo éovjek srednjih godina, koji se predstavio kao Mr, Diord A. Huper iz Bristola. Nesto dalje od njih, sam za stolom za dvoje sjedio je Zilav covjek tamna lica, u uniformi kaki boje s erve- no-zlatnim epoletama kapetana fran- cuskih strijelaca, Pjer Benoa s popisa putnika, Lice mu je bilo potpuno beziz- raZajno i uopée nije dizao pogled s ta- njura. : Neobigan propuh prostruji blagova- onicom. Uz pratnju zaglusnog zvizdanja Gitav se salon iznenada digne poput ba- lona, a onda padne kao brzi lift. Sude zaklepeée i poleti prema sredini stola. — Rakove — rege hrabro Latrop, pro- wtavajudi jelovnik, — Prieni odrezak s holandskim umakom, francuski prieni krumpir, hm, poslije éemo vidjeti. — Odrezak i prilog — reve Mr. Déord A. Huper domaéim i prijatnim akcentom zapadnjaka i doda. — Svi sveci! Pazi kraljica od Sabe! To -je navijestilo ulazak Estele Zie Bej. Udinila je pogresku, sto se obukla uveéer prvog dana plovidbe, Bez sum- nje ona je to uéinila promialjeno. Sapat Mr. Hupera bio je pun strahopoitovanja. Mrs. Zia Bej nosila je vecernju haljinu od srebrnastog lamea s tako velikim dekolteom sprijeda da je éedni Mr. Hu- per poluglasno zamrmljao. Haljina se odraZavala u svijetlu ogle- dala, Otkrivala je njena savrena ra- mena, koja su bila iste zlatno-smede bo- je kao i lice. Nije se vidio ni jedan na- bor. Mahala je crnom torbicom ovj nom 0 zglob Tuke. Brod se otro zalju- Yao kad je ula u prostoriju i manje si- gurna Zena odletjela bi prema stupu, spotiéuéi se i posréuci, gazeti po haljini bez dostojanstva. Ali ona se samo na- smijala stjuardu, koji je poZurio da joj pomogne. Gurnula ga je veselo u prsa, skupila svoju dugu suknju i sjela samaza stol za dvoje. Culi su kako gotovo promuklim glasom naruéuje veéeru. Tri Zovjeka su osjetila treptav nemir pomjesan s osjeéajem krivnje. — To se mora prekinuti mora — mucao je Mr. Huper gledajuéi u svoj tanjur. — To je skandal. — Oh, ne znam, rege Latrop sirokom tolerantnom kretnjom. Njegove smede o8i, ofi mladiéa, zmurnu oéinski. — Ona je Zena lijepa izgleda, rekao bih. Ime joj je Mrs. Zia Bej. Rastavijena je ili se rastaje. Amerikanka je po rodenju, ali joj je prvi muz bio Englez. Drugi je muz (Yovjek od kojeg se rastaje) u tur- skoj ambasadi u Londonu). (Maks je brzo shvatio da Latrop ima vise talenta za sakupljanje brbljarija nego ditava hrpa Zena Siva¢eg kluba u jednom gra- diéu.) Razgovarali ste s njom? — upita Maks. — Oh sluéajno. Sasvim sluéajno. Mi- slim, da je htjela da ne&to popijemo, ali ja nisam htio. (Maks pomisli — vraga je htjela). Latrop se podsmjehne, — Uvijek je jedna od njih na svakom brodu, ustvrdi on. — Ponekad misle ozbiljno, ponekad ne. Uglavnom ne. Ali ona misli, ako mene pitate, Ne, ser: nisam Zelio. Mislim, da se to ne bi svi- djelo gospodi L. Maks je Sute¢i jeo svoju veteru, Opet je u sebi ponavljao sa srditom upor- noséu i nekom ljubomorom, da se ne ée splesti s davolskom Zenom. Ne ¢e sklopiti.poznanstvo s njom. Ne ée je pozvati da ne8to popije. Neki neugo- dan predosjeéaj govorio mu je da si ne moze pomoéi. Najgore je bilo da mu se nije svidao dak ni njen izgled. Ali kad je nekom gotovo dosadio Zivot, rete sam sebi. Zaito ne? Konobar u plavoj uni- formi pride salom provukavéi se oprez- no izmedu stolova koji su se tresli, — Mr. Metjus, ser? — Da? — Kapetan vas pozdravlja i pita, moiete li s njim popiti kavu u njegovoj sobi poslije vetere? Maks je bio zadovoljan Sto ima ispri- ku da ode. Morao je proti kraj stola Mrs. Zie Bej. Mogao je izbjeci to, ako bi ga zaobiao. Ali to bi izgledalo su- mnjivo. Kad je prolazio kraj njezina stola, ona digne glavu i pogleda ga ravno u ofi. Usta, koja su joj bila obojena ta- mmnoerveno i izgledala viaina i meka poput mesa voéa, imala su malo podru- gljiv izrazaj, kao da se spremala na- smijesiti. To je bilo sve. On klizne mimo. Konobar ga povede liftom na A pa- lubu, a onda napolje, Da se sprijeti iz- laz bilo kakvom svijetlu, vanjska su vrata bila izradena poput nepropusnih prostora za vodu. Trebalo je otvoriti zamraéena vrata i uéi u neku vrstu hod- nika. PoSto su ova zatvorili, otvorili su druga zamraéena vrata i zaronili v kué- nu tamu. — Pazite, ser! — poviée konobar. Maks nikad nije mogao zamisliti takvu tminu. Vlazna paluba pomakne se pod njim. Zeljezni vr8ak stapa kliz~ ne po mokroj Zeljeznoj plogi i on se opruzi koliko je dug. Mogao je ¢uti urlanje vjetra, udaranje i lupanje plat- na, koje su priévrstili kao zaklon uz- duz otvorene palube. Vjetar mu je mr- sio kosu. Nije mogao vidjeti ni prst pred nosom, Maks podigne ruku i po- makne je pred otima: nista. Ni traéke svijetla, ni jedne zvijezde: ni8ta osim tame, koja je pritiskivala, guéila i bockala usne morskom pjenom, Kono- bar, mu vikne nesto u uho, povede ga do gornje palube. Prepoznao je pro- laz, kad je udario koljenima u stepe- nice. Tapkali su uz tamne obrise veli- kog bombardera na gornjoj palubi i ubrzo se naéli, poluslijepi i zadihani_u blistavom svijetlu kapetanove sobe. — Cuj, ti — reve mu brat, posto ga je nekoliko éasaka Sutke promatrao — kog si davola mislio kada si odluéio da ide§ ovim brodom. Kapetan Frenk Metjus malo se pro- mijenio za posljednje dvije tri godine otkad ga Maks nije vidio. Imao je tetr- deset i pet godina, lice boje svjezeg mesa; bio je miran (osim u porodié- nim pitanjima) i imao je dobro ponaéa- nje (s istim izuzetkom). Sjedio je, zde- past i éetvrtast, na pokretnom stolcu za politiranim stolom, Njegova »soba« (ne kabina) mogla bi biti radna soba u ne- koj vili predgrada, Plavi hladni pogled ogiju, éiji su kapci bili naborani i iz-brazdani kao u slabovidnih nije se mi- cao s bratova lica. Kapetan Metjus stavi Sake na koljena. Cetiri zlatne trake na rukavima stvarale su_utisak modi. — Zar ne zna& da je nesiguran? — upita. — Sjedni. Maks mu se nasmije i nakon male stanke odgovori: —- Ti putuje’ tim bro- dom. — To je drugo. To je moj posao — rege kapetan ozbiljno. Ponovo nastupi ti8ina. — Cuj, Sto se to dogada s to- bom? Upita kapetan Metjus nestrpljivo. — Cuo sam da si se smrskao. Oprosti Sto te nisam mogao posjetiti. Taj] pro- kleti rat. — Znam — Onda? upita brat. — Sto se dogo- dilo? — Snimao sam pozar. Jedan fotograf i ja bili smo na skelama. Srusile su se. Pali smo sred plamena. Nisam bio ispe- éen, na vrijeme su me izvukli; ali za- hvatilo mi je bok i nogu i da nisam imao najboljeg doktora na svijetu, bio bih zauvijek paraliziran, Tom Miler je umro. Ponovo su zaiutjeli. Kapetan Metjus duboko udahne kroz nos. — Hm. Slo- milo ti je Zivee? — Ne, barem mislim da nije. — Kako se osjééa’ sada? — Dosta mi je svega. Kapetan kimne. — Zasto se vratas u Englesku? ! Nemoguée je zadrzati posao u nju- jorskim novinama nakon jedanaest mjeseci bolovanja. Novine su ipak bile vrlo pafijive: ‘platile su svaku paru trogkova. Ovaj rat ée se prosiriti, Frenk. Cini mi se da éu moéi ne&to uloviti_u Londonu. — Hm. A novac? — To je u redu, hvala. — Rekao sam: novac? — zarezZi ka- petan. — I rekao sam u redu, hvala, ne tre bam nita Niegov je brat izgledao zbunjen. Br- zo su zavrsili liéni razgovor, kao i w jek. Kapetan se ljuljao u svom pokret- nom stoleu. Najednom jak trzaj broda podigne Maksu srce do grla, izazvavii malu vrtoglavicu. Kapetanov se stolac odsklizne, i servis za crnu kavu umalo 10 se ne srugi na pod. Kapetan skodi. Ci- nilo se, da mu je lakée, Sto je razgovor prekinut. — Kavu? — Hvala. — Brendi? — Hvala, Frenk, 0 éemu razmislja’, Sto te uznemirava? Kapetan Metjus odvrati lice, ali je Maks mogao vidjeti napregnut izraz i plave zile na elu. Nalije si kavu, Otvo- ri zidni ormar, izvadi bocu i dvije éasice od debela stala. Pogledavéi kroz do- glasnu cijev, koja je vodila na most, nalije dvije rakije, — Pretpostavijam da ne zna’ — pote, gledajuéi bocu, — da smo naili dvije tempirane bombe u tovarnom prosto- mu, Reposredno prije no Sto smo leplo- vili. Opet je nastupila ti8ina. — Znaé, isprebijat éu te, ako to ne- kome spomene’. Ali to su Cinjenice. Trebale su eksplodirati Sest sati nakon izlaska iz Njujorka. Da th Kriksenk ni- je naSao, svi bismo odsvirali svoje. — On spusti bocu tako da udari u stol. — Ali predostroznost. ..— pote Maks. — Mijere predostroznosti? Vidio si onu gomilu specijalnih strazara na obali. Preduzeli smo sve mjere, koje su u ljudskoj moéi. Pregledali smo svaki centimetar broda kao mikroskopom: ni bombi ni slijepih putnika, nista. Ne brini vise zbog toga, doda on smireno. Progi éemo dobro. — Nadam se. — Ali to je odgovornost, zna’. Ne smije se poricati, to je odgovornost. — Svakako. — Da, Slugaj — kapetan je oklije- vao, namrétivsi se — dok si na brodu, iskoristit éu te, otvori dobro odi. Znai siguran sam u svakog lana posade. Ali nisam tako siguran u svoje putnike, Maks se uspravi. — Gle, molim te! Valjda ne Zeli§ rei, da netko moze na- mjestiti bombu i onda odletjeti u zrak zajedno s brodom. — Zapravo ne znam, Sto bi takav kli- pan bio u stanju da uéini ako mu se pruzi prilika da uni8ti takav tovar, — Ponovo stavi ruke na koljena, Smi Sio se, ali to je bio »sluzbeni« smije- Sak, sumoran, bezizrazan i neuvjerljiv.Ne mogu ti nista re¢i, Maks. Ja sam pod zapovjednistvom Admiraliteta, Prema tome ni rijedi. Ali ovdje sam s devet putnika... — Osam. —Osam — kapetan se uzurbano ispravi — osam, htjedoh reti. 4 Pro- dorno pogleda Maksa: — Uostalom jesi i sreo koga od putnika? — Samo neke. Ima jedan krupan Co- vjek koji se zove Latrop, s primitivnim smislom za humor. Stalno pravi Sale da progoni ubojicu i pravi se vrlo tajnovit. Sala? — rege kapetan. — To uopée nije Sala. To je Ziva istina. Maks se ponovo uspravi: — Stvarno tako mislis. Ne kazem ni8ta, sto ne mislim — rete Frenk dok su mu se Zle ponovo zalile krvlju, — Da li si ikad éuo 0 Go- vjeku zvanom Karlo Felini? Nesto po- put gangstera. Zatvoren je u Engleskoj. USA ga traze zbog Sest umorstava. En- glezi ga Zele izrutiti. Ali Gini se da je Felini tako lukav, da ga se mora po- slati direktno udareem noge u_ straz- njicu. Ako ga pokuSaju izvesti iz En- gleske kroz Francusku ili Italiju, nje- gov spretan advokat potrosit ée brdo papira i zavlagit Ge do sudnjeg dana. Latrop je povezan s njujorskom polici~ jom. Ponudio je da pode preko i dovede Felinija u USA nekim engleskim bro- dom. To je Latropova priga. Izgleda da je s njim sve u redu. _ Kapetan Metjus popije brendi jednim gutljajem. Uzme popis putnika i kvre- ne prstom po njemu. Crvenkastim ka- Ziprstom zaustavi se kod imena Ken- vorti pl. Déerom: — Hm, ovoga poznam priligno. — Koga? — Mladog Kenvortija, Sin lorda, ta- ko neito... Veé je putovao sa mnom, Ima previse novaca. Uvijek je bolestan od morske bolesti u prvoj poloviei pu- tovanja, a pijan u drugoj. 1 s njim je sve u redu. Ali ostali Maks se jo3 vise zbuni. — Tu su_jo8 poslovni ljudi Zapada, imenom Hu- per — odgovori — i oficir francuske vojske. Onda dr. Arger i taj momale Kenvorti, Miss Valerija Cetford... od jih nijednog nisam vidio. Napokon tu — Mrs, Zia Bej? — upita kapetan dignuvéi obrve. — Da. Ne smatraé li da je to zlokobno biée? — Ona je... — poéne kapetan Me- tjus i zaustavi se. Slegne ramenima, — Ne, ne poznajem je, ali znam sve o njoj. — Pogleda Maksa oklijevajuéi, — PosluSaj moj savjet, momée. Dr: dalje od nje, Ima éudan ukus. — U kojem smislu? — Baé u tom. — Zvudi zanimijivo. “4 Ljeste, zaboga! — rege Frenk, uzi- majuéi svoju kapu; energiéno je stavi na glavu. Zlatno lisée na stitu’ davalo mu je ozbiljan, jo8 sluzbeniji izgled. — Ne bi mislio tako, da je poznaje popij i moze’ ii. Ako vidi: obiéno, bilo Sto (ne mogu ti vise reéi) odmah dodi k meni. Jesi li razumio? Pet minuta kasnije, nesiguran na no- gama i udaran vjetrom, Maks je ponovo bio na A palubi. »Edvardik« je sad plovio mirnije, tulo se pravilno udaranje strojeva. Zbog toga se jo8 intenzivnije osjecala tiSina, Maks odluta u dvoranu od siv- kastog mahagonija s redovima stupova i stropom od mozaika. Tamo nije bilo ni Zive due. Sjedne na stolac i opet ustane. Kraj klavira stajao je éitav bubnjarski pri- bor za plesni orkestar. Pomakne pokri- vad za praginu i udari po cinbalu; zvule zajeti tako glasno, da brzo spusti pokri- vat, Bio je grozniéavo uznemiren, a nije to htio priznati. Njegovi Zivei, uvjera- vao je sam sebe, isto su tako jaki kao i prije no to su se skele pod njim scusile u pozaru kemijske tvornice. Tom Miler je pri padu slomio vrat. Iz salona Maks izade na dugaéku vanjsku galeriju. Duga galerija bila je puna debelih éilima, dubokih pliganih stolica, ormara za knjige i malih bron~ éanih figura, koje su drzale svijetla. Ni ovdje nije bilo nikoga. Zato ode u puSionicu, kemo se nastavijala duga galerija. Tu je bila samo Estela Zia Bej. Pugionica je imala najmirniju atmo- sferu od svih drustvenih soba na »Ed- vardiku«. Njene svjetiljke s kuglama od mlijetnog stakla, bile su mutne, a svijetlile su tamnocrveno i treperile su uiznad ervenih ko%nih naslonjaéa s kro- miranom opremom, iznad malih stolova sa zelenim pustenim pokrivatima i bli- stavim pepeljarama; iznad poda crve- nog poput maline, iznad ure, i velike crne porculanske’ maéke na ervenom jastuku. U kutu kraj vratiju, koja su vodila na krmu, bio je mali bar. Barman uw bije- lom kaputu je drijemao. Mrs. Zia Bej sjedila je na visokoj stolici i pila dain sa sodom kroz slamku. Vidio je odraz Bila je to prva noé na moru, petak, devetnaesti januara, Maks je lose spa- vao. Unatod otro’nom vremenu u ka- bini bilo je zagualjivo i pretoplo i bo- Ijela ga je glava. Elektri¢ni ventilator pakosno je zujao. Culo se dugo, pi- Stavo dizanje i spuStanje vode; blago njihanje smirilo je Maksa; ipak je sa- njao neugodno. Prema jutru ili je tako izgledalo probudi ga tesko kome%anje i lupanje. Znao je sto je. To su éamce 2a spasavanje smjeStali na lezista gdje ée ostati pripremljeni do kraja putova- nja da bi se mogli spustiti u najkra- éem vremenu. Tada je ponovo zadrije- mao. Nije se probudio do rastrgane buke alarmnog zvonca, koje je uporno zvonilo i prekinulo mu san. — Brodska vjezba — reve stjuard. Poiurite, jedanaest je sati. Nije se brijao, zapljusne lice vodom, brzo se obute, zgrabi pojas za spasava- nje, gas-masku, pokrivaé i poZuri se u blagovaonicu, Zvonce je jo8 uvijek zve- Gilo kao na potar. Danas putnici nisu bili umorni, Mr, Dzon Latrop dovikivao je Sale Mr. Dzordu A. Huperu, tiji iz- gled Maks jo8 uvijek nije mogao za- pamtiti, Kapetan Benoa savjesno je no- sio masku i sa svojom crvenozlatnom kapom nije bio sligan nigemu na ovoj zemiji, Estela Zia Bej pojavila se smje- Seéi se znatajno Maksu. Tog jutra pri- druzio im se novi putnik kojeg je tre- & oficir oslovijavao sa »doktore« dosto- janstven, velegradski gospodin s rijet- 12 bth njezina lica u ogledalu. I ona je izgle- dala kao da upola spava, sa spustenim ramenima, pokrivenim krznenim ka- putom. — Halo, re’e Maks. — Halo — odgovori Mrs. Zia Bej. Ona nastavi srkati kroz slamku. Nje- ne svijetloplave oti ispod sjajnih gor- njih trepavica lagano se otvore. Nakon stanke prudi ruku i pokaza susjedni stolac. — Sjednite. On sjedne. kom plavom kosom pailjivo zateslja- nom. Dame i gospodo — zaviée treti oficir. Zvonjava alarmnog zvonca naglo pre- stane. — Kao Sto sam vam juéer re- kao — nastavi ubrzano — kad bismo bili napadnuti s mora ili iz zraka, cut éete ovo zvono i odmah éete siéi ovamo, U éasu. To ne znati da éemo u svakom slugaju morati napustiti brod i upotri- jebiti gamce. (— Oho — primijeti Mr. Huper skeptino). To je vise mjera opre- znosti. Kad bi se ipak dogodilo, vi éete me slijediti gore i na palubi, — Dodite, molim, . Oni podu za njim po stepenicama. Bi- Jo je te&ko, olovno, srebrnasto jutro iz- nad uzburkanog mora pokrivenog bije- Jom pijenom i hladnim vjetrom. Kad su izali na A palubu, gdje su éamei za spasavanje bili otkriti i izbaeni, Maks opazi neSto Sto ga odmah otrijezni: po: stidio se njihove glupe veselosti. U dva duga ravna reda, nepomigna, spremna stajala je na svom mjestu éitava posa- da »Edvardika«. Plavi kaputi stjuarda palube i dvorane u jednom redu, bijeli kaputi stjuarda kabina i kutije; kape stjuardesa; sluzbenici, konobari, kuha- ri, osoblje praonice, svaki Sovjek sve do portira obrijana lica i blistava dug- meta, Gistadi i lozati, svi su bili sprem- ni, svi su nosili pojaseve za spasavanje, svi su gledali ravno pred sebe. Oni bi stajali tako i onda kada bi paluba to- nula u ledenu vodu, stajali bi tako du-go dok i posljednji putnik ne bi bio u éameu, Putnici su bili oni, koji su dinili teskoée. — Sad stanite — reve dosadan treéi oficir zureéi oko sebe i brojeci, Miss Valerija Cetford! — prozoveé — Mr. Dierom Kenvorti! Nije bilo odgovora. Treéi oficir skupi ruke u obliku tru- be. — Miss Valerija Cetford, Déerom Kenvorti, molim. Stjuard Koji je bio odreden da ga sli- jedi, pride mu sasvim blizu i rege mu neSto poluglasno. — Sto me se tiée da imaju morsku bolest! — rege tre¢i ofi- cir. — Oni moraju biti ovdje, [zvuci- te ih iz kreveta? To moe biti sivar Zi- vota ili smrti, Oni moraju znati kamo treba ici... Veliki boze, sad je Fran- cuz otigao! — Ve ste rekli »ii« — primijeti La- trop. — Kapetan Benoa govori samo oko dest engleskih rijeti, Znam, jer sam razgovarao s njim. Iz Provanse je. Po- kuSava ditati »Prohujalo s vihorom« uz pomoé francusko-engleskog rjegnilca. Ci- ni mi se, da se nije makao od poéetka. On. Sina, molim. — Odmah, odmah, sine! — reée Mr. Diord A, Huper umirujuéi, — Zao mi je, dame i gospodo, ali mo- ram vas zamoliti, da éstanete ovdje jo3 nekoliko minuta. Postoji jo8 jedna oba- vijest, Odsada moramo traziti od vas da stalno nosite svoje pojase za spasa- vanje. — Obuéene? —1 uzvikne Mr, Zia Bej gotovo preplaseno. — Ne, ne treba ih obuéi, Nosite ih samo preko ruke. Ali ih nigdje ne osta- vijajte. — Oh! I gasmaske? — Ne, gasmaske ne. — Pokrivaée? — Ni pokrivaée. — Hoée li nas ‘pratiti ratni brodovi? — Nemam nikakvih instrukcija o to- me, gospodo, Mozda bi sad bilo bolje da sidete. Ostatak mogu sam urediti. Tada Maks nije vidio Miss Cetford ni (ispriganog) Mr. Kenvortija. Ali ni- je mislio na njih. Mislio je na Estelu Zia Bej. JoS mu nije bilo jasno da li ga ona snazno privlaéi, ili ga intenziv- no odbija. Znakovi su govorili i za jedno i za drugo. Smijala se Zudnim glasnim hrapavim smijehom, zabadajuéi glavu unatrag i Siroko otvarajudi usta. To je moglo svakom iéi na Zivee, Pila je dzin sa sodom svaki petnaest minuta i ne bi joj se pomakla ni vias s glave, osim Sto se njezin lijepi engleski gubio i in- timan razgovor postojao joj je grub kao u ribarske Zene. Ali je imala lijepe »br- bljave« oti i seksepilnu pojavu, Njihov razgovor u baru progle no¢i bio je dvoboj rijetima, éarkanje u ko- jem su uzajamno mjerili snage i mane- vrirali. Vidio je to u njenim otrim za- jedljivim oéima. Oboje su ostali neo- dluéni, Oboje su zapravo rekli: — Ne mogu stvoriti misljenje o tebi, — Ra- stali su se gotovo kao neprijatelji. Ali to je bilo prodle noéi: tmurne prve noti na moru, Ujutro, na brodskoj viezbi, ona mu se nasmijegila tako 2naéajno, da se Ginilo da su uvijeni u neki pokrivaé intimnosti, Ona je mislila da je to bo- Ije od neprijateljsiva — tako je mislio ion, Cinilo se, da se Gitav brod probudio. Kad je Maks pozvao damu u bar na koktel prije ruéka, veé su tamo_naéli Latropa. On se smjestio ispruzenih no- gu ispred kamina. S' njim je bio do- stojanstven plavokos tovjek — ogito dr. Rediinald Arger — koga je Lartop od- mah zadrzao, Latrop im namigne, in- sistirajuéi da svima naruéi martini i reve: — Nama treba Sto vise brodskih vjezbi. Da, ozbiljno, Ova je bila prekra- sna. Pitam se, da li su digli ono dvoje neposlugnih iz kreveta, — Vjerujem, da jesu — nasmijeSi se dr, Arger. — Zaostao sam da vidim, U vase zdravije — dr. Arser je bio pravi svjetski Covjek. Lice mu je uvijek bilo blaga izraza, polusmijesak kao u judi, koji su izmjereni sa svijetom. Nikad nije govorio, dok nisu svi rekli svoje, a onda je bio izrazito ostrouman, bio je modda stariji no Sto je izgledao. Sjedili su oko crvenoga koZnog diva- na ispred kamina: svjetiljke su gorjele iza njihovih glava, nekoliko je prozora bilo otvoreno. Kako dr. Arger naslonio se udobno, brivljivo zagladene kose i mlitava podbratka, Zuto svijetlo otkri- lo je bezbrojne nabore oko njegovih oviju, — Nadam se — nastavi drZedi 13koktel — da ée me to srediti: imao sam velo loSu_noé. — Morska bolest? — upita Latrop su- éutno. Dr. Arger se nasmije8i. Odi su mu bi- le male upale i Zuékaste, ali to je isto tako mogao biti utjecaj osvjetljenja. — Djelomitno — odgovori. — Djelomiéno? Dr. ArSer se ponovo nasmijesi. — Da. Radije bih Zelio znati, tko vjezba ba nje no2a u prolazima u dva sata nou. Kao sjajan pripovjedaé oéekivao je pozornost, koje je i pobudio. — Bacanje nozeva? — gotovo povi- &e Latrop, tako da barman ispusti i razbije éau, koju je tistio. — Vjerujem, da je tako. {Ali Sto se desilo. — Bilo je priliéno opasno — nastavi doktor. Njegovo vjeino vedro lice sada je bilo ozbiljno. — Nastavite! Sto je to bilo? Dr, Arger ih je jo8 malo mutio prije ngo li je produzio. — Dogodilo se, kao Sto sam rekao, oko dva sata ujutro. LeZao sam na svom lezaju u kabini. Neprijatno, dame i gospodo, vrlo nepri- jatno. Brod je priliéno posrtao i Skri- pao kao pletena stolica za Ijuljanje. Osim toga bilo je neprijatno tiho. — Da? — Oh, izmedu ostalog! Moram obja- sniti da u blizini moje kabine nema ni- Koga. Moja kabina je na C palubi, u sredini broda. Onuda prolazi uzak spo- redan hodnik, dug dvanaest ili éetrnaest stopa, koji zavréava kod zida s otvo- rom, — Gestikulirao je sa svojim dobro njegovanim rukama. — Preko puta je prazna kabina. Dakle, prvo, Sto sam éuo bio je podmukli udarac. Tup! Ta- ko ne8to. Kao da je Stogod évrsto uda- Tilo u drvo, Onda sam éuo korake koji su i8li do kraja hodnika, okrenuli se i vratili se. Bili su mali, lagani, meki koraci, kao da je osoba hodala na vrici- ma prstiju. Nakon nekoliko sekundi po- novo se éulo. Tup. Ponovo su prosli mali, meki koraci, okrenuli se i vratili. Tup, ponovo. Znate li... — dr. Arker sagne glavu i nasmije se kao da se ispri- éava, — znate li da sam se preplasio? Istina. Priznajem. 14 Zazvonio sam stjuardu, ali nije bilo odgovora, Onda sam ustao osjevajuéi se uzaino bolesnim i s vrtoglavicom i posrnuo prema vratima. Cuo sam jo’ dva udarca dok sam lutao okolo i pro- nagao vrata. Nije mi se svidala tajan- stvenost tih zvukova i koraci usred no- G. Bilo je kao da dolaze zbog mene. Onda, nagli pokret! Otvorio sam vrata i neito pobjeze. To je jedini natin, kako se mogu izra- ziti. Ali loSe ‘sam’ se osjecao i mozda sam slabo vidio. U svakom slugaju ma- Hi prolaz bijage pust, Ipak, u glavnom hodniku gorjelo je svijetlo i sjalo u sporedan, Netko je upotrijebio mali hodnik za streljanu. Netko je gadao priliéno teSkim nozem komad papira pritvriéen 0 zid ispod ot- vora. Na komadu papira bila je grubo nacrtana slika ljudskog lica. Noz je svaki put pogodilo lice, obiéno kroz oko ili vrat. Zato sam rekao, da sam proveo loSu noé — zavréi. Podignuvai talus koktelom on je iskapi i spusti na stol. Na njegovu licu dok je pritao treperio je izraz, koji je kazivao: mozda se Salim, vise vjeru- jem da nije tako. Otrese hlaée na koljenima. — Ah, dobro, Hoéete martini sa mnom? Ne? Sigurno? Onda moram i¢i, da se uredim za ruéak. Latrop upita s nepovjerenjem. — Da li je to istina. — Prava istina, starino. Ako ne vje- rujete, sidite i pogledajte ureze od noza u zidu — Da li ste vidjeli noz? — Ne. Ah ne. I on je nestao, — Ne vjerujem u to. Oprostite, bez uyrede, razumjet éete, ali ja u to ne vierujem. Dr. Arger slegne ramenima i nasmi- jeSi se. Ustane poteghuvai prsluk i na- mjedtajuci svoj savtéeni kaput, To "je bilo prvi put, da je Latropu netko ispri- éao nesto — istinito ili ne — a njemu, koji je obiéno sam prigao, to se nije svidjelo. Skeptigki se nasmije3i_klima- juéi prijekorno glavom, ali Maks je unao, da je impresioniran. — MoZda na hodniku ima duhova — nabaci Maks. + — Znate, kao »Gornji lezaj«.Motda — slozi se Latrop s pod- smijehom. Mo%da je Francuz duh. Ni- kad ga ne vidimo, osim za obroka. Oh, moda je stari Huper duh, Da li sam vam pritao o Huperu? — upita Latrop, uzimajuéi opet uzde razgovora u svoje ruke, i vodeéi skupinu kud je Zelio, — On proizvodi prege za gumu. Nje- gov sin... — Oprostite — prekine ga Maks. — Ali doktore, jeste li koga obavijestili © tome? — Obavijestio? Koga? ‘Maks nije 2nao. Jedva bi mogao reéi. — Kapetana, jer je ditava stvar mogla biti Sala. Ili, Sto je bilo vjerojatnije, izmisijotina dra, Redinalda Arsera. Ne- Bto je govorilo Maksu, da je dr. Arser sklon onom bogatom 'gospodskom hu- moru, kad mozete priéati najvece lagi ozbiljna lica samo zato, sto ste zami- slili da vam je netko pokugao istrgnuti nogu. Dr. Arser, koji je jedno vrijeme razgovarao s Latropom mozda je za- misljao da on samo odmotava jednu veliku lag iza druge. Na nesreéu La- trop je pobudivao taj dojam. — Ali &to je s papirom? upita Maks. Nekakvo lice bilo je nacrtano na papi- ru? Imate li ga? — Stujard ga ima, ili ga je imao — odgovori dr. Aréer mirno. — Bio je pri- évrscen na zid pribadaéom. Moiete ga pitati. Znate, ja govorim istinu. Casna rijeé. — Svi sveci, vjerujem vam! — rege Latrop najednom, — U tom siuéaju — reée Maks — moramo sve staviti pred naSega krimi- naloskog struénjaka. Dr. Arger digne svoje gotovo nevi- dijive plave obrve. — Nagega krimi- naloskog struénjaka? — Mr. Latropa. U svakom sluéaju on predstavija njujorsku_policiju. On prelazi ocean, da dovede Karla Felinija. Druga senzacija. — To nije sasvim taéno — primijeti Latrop i ne trepnuvsi. — Pretpostavljam da vam je brat rekao. — Da. — Njegove Ginjenice su malo klima- ve — izgovori Latrop istim otegnutim tonom. — Tatno je da idem za Karlom Felinijem. Ali nisam povezan s polici- cijom onako kako vi mislite. Ja sam po- moénik javnog tuzioca. Moj je posao da pazim da Karlo ponovo ne i8¢ezne od svojih slavnih zakonitih Houdini trike- va. Vrlo je energiéan. — To je Karlo Felini, gangster? — upita de. Arser. — Da — Latrop napravi pokret, kao da odmahuje na nimalo zanimijivu stvar. Izgledao je uzbuden netim dru- gim. NamjeStajuéi se pred kaminom, s tukama na ledima i namrstivsi 2elo, dozvolio je da mu deranski izraz preo- brazi lice. — Vidite, te stvari s baca- njem no%a— poéne.— Ja sam pravnik, a ne detektiv. Ipak-hvala za laskanje, I prougavanje otisaka prstiju bila mi je nekad velika strast. Ali ima resto Sto bi moglo biti vrlo zanimljivo u dok- torovoj priti, Netko je gadao nozem li- ce nacrtano na listu papira. Dobro! Pi- tanje je da, li je bilo nests li¢no u nje- mu? Da li je to bio crtez odredenog lica? Dr. Arger pucne prstima. — Ab, ala sam lud — rece, kao da je neki sitnica izbjegla njegovu_paméenju. -— Trebao sam to spomenuti. Ne, crtez se nije mo- gao prepoznati kao netko odreden. Sa- mo gruba skica. Ali, nesto, ako ¢e nam to koristiti, moglo se taéno odrediti, — Sto je to bilo? — Bilo je to lice zene — reve dr. Arger. 15— Maksi! — viknu Mrs. Zia Bej. Halo, Maksi! Halo. Ja sam_strahovito Zedna. Ne ée8 li mi dati jo8 jedno piée? — Cuj, Estela. Ja stvarno Zelim da ti dam sav brendi na ovom brodu. Ali ti si veé nabijena kao batva. Mozes li jo8 podnijeti? — Maksi, ne budi odvratan. Ob, u redu, Konobar! Ponovo je lose krenulo. U deset sati te no¢i »Edvardik., bore¢i se s vjetrom koji je puhao u pramac na oko Sest sto- tina milja od svjetionika Anehoz, upao je u veliko nevrijeme. Ista stvar je bila is Maksom Metjusom. U prostranoj du- goj galeriji, gdje su stolci bili preteski da se sklizu, sjedne u jedan i priévrsti se, Mrs. Zia Bej klekne-na sjedalo dru- gog, klateci se, DoSao je ovamo odmah poslije veéere. da u miru popije kavu. Bolesna noga potela ga je boljeti zbog promjene vremena, a ni u utrobi mu nije bilo najugodnije zbog valjanja i Yjuljanja broda. Estela Zia Bej pridruzi mu se pola sa- ta kasnije. Cim ju je vidio da ulazi s drugog kraja Duge galerije, levdeci iz nad teSkog éilima i dréeci nabranu suk- nju_ svoje bijele veéernje haljine, znao je, Sto nije w redu. Estela mu je mahaia nadutom bijelom torbicom, Ona mu ispriga uzbudljivu priéu. La- trop i Dzord A. Huper bili su zavo- dnitki raspolozeni za vrijeme veéere. Kad su pri izlasku prolazili kraj nje- zina stola sjeli su i pozvali je na pice. Huper joj je »udinio prijediog«. Maks je to smatrao nemoguéim, ali u njenoj raspaljenoj masti sve je bilo moguce. Ona je to priéala s nekom kombinaci- jom velikog dostojanstva, kriéavog smi- jeha i nestaine koketerije. ‘On je utiga jednom rukom i dozove konobara drugom. Konobar! Dva brendija! : 16 4g — Duple brendije, Maksi. — Duple brendije. Za ime bozje, sjed- ni u stolicu, Nemoj kleéati, sjedni. — Sto je Maksi? Ne volig li svoju malu Estelu? — Naravno, volim te, Ali ti ne Ze- 1i8 da padneé ‘naglavce i slomi§ vrat? — Nije mi stalo, — Besmislica. Gdje ti je pojas za spa- savanje? — Ne znam. Negdje sam ga ostavila. — Vidio je, da joj se raspolozenje mijenja. Njene oti, s ervenim Zilicama oko plavih garenica, poéele su_blistati. Spusteni nabori oko opustenih usana postali su jo8 izrazitiji. Zamahne tor- bicom kao da ée je baci — Ti si stara dosada — reée. — Moida. Ali — Ne moras misliti da si tako veli- éanstven — zavristi ona, ustavsi napola. — Poznajem mnogo ljudi, mnogo ve- Gih od tebe. Idem da vidim jednoga. Ne trebam te, da mi placa’ pide. Imam svoje znanje. Imam svoje dokaze. Iman svoje... — Polako. Evo tvog brendija. Govorila je wzurbano i izgledala je kao poluluda. Njen ispad zaglusila je duga tutnjava mora, od koje je uzdrh- talo pokuéstvo, a izgledalo je da su éale zacvokotali njeni zubi. Iznenada je po- stala gotovo zbunjena. — Maksi — rege Estela plaéljvo, sjed- ne mu na koljena i stavi mu glavu na rame. U tom éasu u Dugu galeriju ula je Miss Valerija Cetford. Naéi se u brodskoj drustvenoj pro- storiji drze¢i dvije éaSe brendija s is- pruzenim rukama pazeéi da se ne pro- spu, i s pijanom Zenom koja vas u isto vrijeme guéi bilo je neprijatno bez ob- zira tko god bi vas vidio, Ali poslije prvog trenutka — priliéno éudno —Maksu uopée nije bilo neprijatno. Bio je bijesan. A tome je bio uzrokom po- gled kojim ga je odmjerila Valcrija Cetford. Ona je usla sa suprotnog kraja Du- ge galerije. Maks nije znao, tko je ona. Nije éak bio siguran, da li je primijetio ista na njoj, osim pogleda kojim ga je odmjerila. Lice joj je bilo hladno, oholo, bezbojno, koje obiéno zovu patricijskim. Hodala je po zemlji kao da je posjedu- je. Cak iu snu takva lica éesto budu bijesna. Kao da éuje glas: »Stvarno? Kako glupo dosadno!« Takvim dosad- nim pogledom je pogledala Maksa. On- da je i taj blijesak zainteresiranosti i8- éeza0, Maks je imao neodredeni utisak © kratkom bijelom krznenom kaputu i malim smedim kovréama, Zatim je nestala pridrzavajuéi se jednom rukom uz ormar za knjige koji se ljuljao. 1 on je spoznao kako je na kraju krajeva Estela bila ljudsko i prijazno biée. — Maksi. — Da. — Gdje je moj brendi? — Ovdje. Sjedni i ispij ga. — Bio je ispunjen nekom vrstom njeZnog >¢aja — Cuj — reve, namjestajuéi ne previ- Se mali teret_na svojim koljenima — mozemo uraditi samo jedno. Daj mi ma- lo vremena i ja éu biti nakresan. Onda éemo se obje jednako osjeéati. — Maksi, kako je to straino lijepo od tebe! — Sto misli8 o tome, da uhvatimo malo zraka na palubi. Moze§ li? — Maksi, ne budi odvratan, naravno da_ mogu. Izgledala je svladana i omamljena. Osjeéao’ se izrazito zastitni¢ki_ prema njoj. Bila je dobar stari prijatelj koje- mu je samo trebala paznja. Proili su kroz salon, ukopavajuci pete u éilim, a pokuéstvo je skripalo, skakalo i na~ ginjalo se prema njima. Izaili su u hod- nik kraj glavnih stepenica. — Posljednja gaia udinila mi je do- bro — gapnula je Estela promuklim glasom, — Siéi éu u kabinu, uzeti ogrtaé i napudrati nos i vratit éu ti se za tren. — Sigurna si da éeS moéi? Zeli8 li da idem dalje s tobom? —Naravno da hotu. Ceka) ovdje, vratit éu se za minutu, PridrZao ju je dok nije ubvalila ogra- du stepenica i gledao je kako silazi ste Zudi torbicu_ na prsima. Na zidu iz- nad dva dizala, nasuprot. stepenicama, visio je sat, Gije su kazaljke pokazivale -devet i éetrdeset pet. More je éaskom utihnulo, guo se zvuk sata, kazaljka je skodila na slijedeéy mi- nutu. Dok je éekao, u Maksovu’svcu rasla je toplina za Estelu. Ona je moz- da bila samo pijana, ali djelovala je be- spomoéno i nesretno dok je posrtala niz stepenice. Bilo je to (bez sumnje) pla- @jivo Maksovo raspolozenje, produkt samoée i drugih uzroka. Ali ona je bila najsrdagnija i najéovjetnije bie na bro- du; trebalo ju je samo usporediti s dje- vojkom ledena lica, koje je prolebdje- la kroz Dugu galeriju. Trudio se da se sjeti, sto mu je Este- la prigala o sebi. Ona ga je dobrovolj- no obasipala obavjeStenjima, Paméenje joj je bilo puno zbunjujuéih detalja. Ali iznad svega lebdjela je crta dobrog raspolozenja. Govorila je povolino o svom drugom muzu, Mrs. Zia Bej od kojeg se razvela prije Sest mjeseci. Ima- la je dvoje djece u skoli u Svicarskoj. Njen muz preuzeo je brigu oko opskrbe djece, Kazaljka je ponovo zveknula: pet minuta. Maks, s pojasom za spasavanje preko ramena, osjeéao je, da sve teze stoji, éak i uz pomoé Stapa. Pod njegovim’ no- gama poluba je izmicala, kao veliki ta~ las, presijecajuci mu dah sve do dubi- ne Zeluca. Uronjavala je, zaustavijala se i ponovo se dizala, poskakujuéi poput orahove ljuske, prije no sto je uspio uhvatiti ravnotezu. Drvenarija je skri- pala u samrtnom hropcu. On padne do jednog stupa, prihvati se za nj i spu- sti se na sjedalo. Bio je grozan propuh, negdje su lupkala vrata. Modda bi bilo pametnije ne izlaziti na palubu u takvoj noéi, More...... je ofivjelo, udaralo je oplatu »Edvardika« kao sakama. U svakom sluéaju trebao bi mu kaput. Estela je uvijek odluéno_tvrdila, da ima trideset i pet godina, Gdje su ostali putnici? U susjednoj prostoriji salonu. Ne&to je tesko palo s treskom i zakotrljalo se. Stjuard salona morat ée te pogledati. Tresao se svaki djeli¢ 17pokuéstva. Deset minuta. Sto li je za- dréalo tu Zenu? Bio je glup naravno; ona je sigurno zaspala. Sila je s najboljim namjera- ma na svijetu, ali umjesto toga se spu- stila na leéaj i utonula u zaborav. La- trop i Huper sigurno su joj dali mnogo pi¢a; osim toga, naravno, popila je jo tri ili éetiri koktela, Cekao je jo’ ne- koliko minuta, a onda se zabrinuo. Este- la praktiéki nigta nije vidjela. Pretpo- stavimo, da je pala i ranila glavu? Vr- lo lako se to desi u tim kabinama. Za- gualjivi miris hodnika ugao je u njego- ve nosnice i nije ga htio napustiti: raz~ mi8ljao je, da li ée proigrati svu svoju slavu zbog morske bolesti., Bolje da si-" de i vidi Sto se dogodilo, Stube su za Maksa bile najpodmu- klija stvar. Okovane s mjedi podmuklo su se micale same od sebe. Ali izgledalo mu je ludo da uzme lift da bi siSao sa~ mo jedan kat do B palube. Disao je te- ako kad se spustio na dno. Dug prolaz na B palubi blistao je bijelo i sjajno kao kutija za cipele. Ljuljao se uporno, ne&to ga je bacilo prema naprijed. Zao- krenuo je u udubinu izmedu svoje i Esteline kabine i pokueao na njena za- tvorena vrata. Odgovora nije bilo. Po- novo pokuca, Zelite li ne&to ser? — Ne, hvala. Moiete i Posto je pokucao treéi put, on otvori vrata, Kabina je bila u mraku. Ali mu- tno svijetlo gorjelo je u maloj privatnoj kupaonici na desno dja su vrata bila otvorena i i prikoptana otraga. Raspoz- na predmete, koji su se lupkajuéi kretali kao sjenke. Imali su uglate oblike. Kraj zida, nasuprot Maksu sasvim lijevo, bilo je uzglavlje jednog lezaja. Zatim mali stolié. Iza toga porculanski umiva- onik, onda toaletni stol s ogledalom iz- upita stjuard. 18 nad njega. Pa drugi stolié i uzglavije drugog lezaja. Sve je to bilo poredano u erti kraj suprotnog zida. Estela Zia Bej, jedini tamniji_obris u tom svijetlu, sjedila je ispred toaletnog stola okrenuta ledima Maksu. Pala je licem naprijed, évrsto sjededi na stolici i nepomiéna. Izgledalo je kao da je pala u nesvijest dok je mazala usta. Ali osje- éaj je slatkast, oStar miris, koji je gui i uzrokovao muéninu u pretoploj kabini, Maks upali svijetlo. Kaplje krvi. Za- mrljale su ogledalo. Onda mu se uéinilo da vidi krv svuda. Isto je to i mirisao. Izade. Zatvori vrata. — Stjuard! — viknu. Nije bilo odgovora. — Stjuard — zaurla Maks. Cinilo mu se, da mu se teludac otvara i zatvara. Zatvori oti da pobjedi muéninu, a kad ih je otvorio, vidio je stjuarda ispred sebe. — Zelim da odete i dovedete kapetana — rete Maks. Ofétrina tog zahtjeva kao da je zabeze- knula onoga drugog. U polusvijetlu je Maks vidio blistave razgoratene ofi i glupo_smijuljenje. — Kapetana, ser? — Kapetana. — Ali ja ne mogu to uéiniti ser. Ne éu ga htjeti uznemiravati. — Sluéajte — rege Maks te&ko se dr- %eéi na nogama. I on i stjuard morali su se pridrZavati, ali Ijuljanje ih je tako lako nosilo, kao da su letjeli, — Ja sam kapetanov ‘brat, razumijete li? Njegov brat. Dobio sam naredbu od njega da radim ba§ ono da radim, Naéinite kao Sto vam ka%em i odnesite poruku nje- mu ligno ili éu vas ubiti. Recite mu, da ga moram odmah vidjeti u B-37 i recite mu, da ée sigurno pogoditi zasto ga tre- bam. Sad nestanite, Stjuard nestane, Maks se vrati u ka- binu B-87 i zatvori vrata.Estelin vrat bio je prerezan. To je najruinija naprasna smrt i ne treba je ovdje potanko opisivati, Ali Maks je to morao gledati. Mlijeéna svjetiljka sa stropa obasjavala je surovom jasnocom. Sreéom, lice joj je bilo sakriveno, ruke na obje strane savijene u laktovima i sklopljene iznad glave. Njena bijela svi- lena haljina bila je izrezana na ledima, tako da se mogla vidjeti duga kiéma ispod napete smedaste koze. Kosa joj je takoder sakrivala lice. Bilo je toliko krvi na toaletnom stolu. Krv je prsnula do ogledala, kad je arterija prerezana, i promotila haljinu, Kad su brodski pro- peleri udarali izvan vode, vibracija koja je strujala kroz kabinu potresala ju je tako, da je izgledalo kao da plage. Kli- zoula je i bila bi pala postrance, da Maks nije uévrstic njeno tijelo. To nije mogla biti istina. Ali bila je, ipak je bila, Iza njega vrata ormara polako su se otvarala, zatvarala — otvarala, zatvara- Ja— sa zaludujucim i monotonim udar- cima. Intervali su izmedu udaraca tra- jali oko dvadeset sekundi i Maks otkrije kako se trza zbog njih, Gurne vrata la- ktom da ih potpuno zatvori. Onda se prisili, da se progeée i da je pogleda sa svih strana. Estelina dva kovéega bila su odavno maknuta i kabina je izgledala gotovo prazna. Postalo je vruée, zvonjavo vru- ée, osljepljuée toplo vruée, omamljujuéi vruée, i Skripave pregrade pucketale su bez prestanka. Ali proglo je jedva pet minuta i vrata se otvorige i kapetan Frenk Metjus baci br2i pogled u kabi- nu, Nakon toga brzo ude i zatvori vrata. Neko vrijeme nije govorio nista. Maks je éuo njegovo astamatitno disanje. — Uéinila je sama? Ne, rege Maks. — Tako barem ne mislim. — Zasto ne? — Prerezan joj je vrat. Pa éime bi to ona mogla udiniti! Ovdje postoji sa- mo turpijica za nokte. — Umorstvo? — Ingleda da jest. Kapetan Metjus zaokruzi ogima, Ti nisi? — Ne, ne. — Zakljuéaj vrata, Dok je Maks to radio, kapetan Metjus ode do lezaja ispred vrata na_lijevoj strani kabine i sjedne na rub. Poruka ga je zatekla usred brijanja i miris ko- Yonjske vode joS je uvijek lebdio oko njega. Maks je to primijetio, jer su mi- risi bili najintenzivnija stvar za Zovjeka s uznemirenim Zelucom. O&tri laktovi kapetana Metjusa bili su izboteni i jos uvijek je tesko disao. Zlatno hrastovo lige na Stitu kape izgledalo je teko i autoritativno. — Sto se desilo? Maks mu ispriéa. — Sila je ovamo u petnaest do deset — upita kapetan. — Ti si je slijedio ta- éno u deset sati? — Da. — Oéekivao sam neito. Ali ne to. Ie- gleda kao... Kad se brod zaljuljao mrtva Zena kli- znu s toaletnog stola, prije no Sto su je mogli prihvatiti. Pala je na leda, ali se opet prevrnula na lice, preokrenuvai sto- lac iz kupaonice na kojem je sjedila. Toaletne sitnice, pinceta za obrve, na- ranéasti ruz, i bodica s lakom za nokte, bile su pometane i pale su u krvave lo- kve oko leia. Kako je leZala licem na svijetloplavom éilimu, vidjeli sy da jo8 drdi veliki zlatni ruz'za usne u desnoj ruci, Kapetan Metjus ustane i pride da pogleda. — Obiéno treba dosta vremena da se umre, Sto se desilo? Nije li vikala ili se borila ili neSto sliéno? 19— Ne znam. Mozemo pitati stjuarda, ako je Sto éuo, — Lupio ju je po zatiljku — reve ka- petan pipajuéi po uprijanoj plavoj Kosi. — Moida je doSao iza nje. Udario ju je nevim i omamio je. Onda joj je podigao - glavui.... On uéini kretnju kao da sijege slijeva na desno. — Isprigao si to vrlo Aivopisno. Kapetan Metjus se okrene. — Vidio sam veé tako nesto — rece iznenada. — Na starom HERALDIKT Uinio je to éovjek iz praonice. — Uéinio, Sto? — Ubio Zenu na ovaj nagin. Seksual- na manija. Zna§ Sto mislim. Samo, u ovom sluéaju Gini mi se da nije bilo ni- koga da pokua da... — Ne. — Te&ko je reéi, Covjek ju je mogao ostaviti i iseznuti, Maks odmahne glavom: — Imam pre- dosjeéaj, da ovdje ima neéto vise od toga. — Imam ga i ja. Moglo bi biti. Takve stvari se deSavaju, kazem ti. Kapetan prekine. Prvi put je njegov glas izrazavao uzbudenje. On izbliza po- gleda tijelo, a onda baci nekoliko brzih pogleda naokolo. — Bove, Maks, imamo ga. Gledaj ta- mo, i tamo. I tamo. Imamo ga. — Gdje? Sto je to? — Otisci prstiju — reée kapetan Met- jus. Otkriveni tragovi postali su potpuno Na desnoj naramenici Esteline bijele haljine, malo nize na ledima mo- gli su vidjeti jasni otisak u krvi koji je izgledao kao palac, Drugi, vie razma- zan bio je na njenom struku s lijeve strane. Kapetan Metjus podize se iz skvrée- nog polozaja disuéi tesko kroz nos, Po- gleda pozorno u dvije plitke ladice na prednjoj strani toaletnog stola od ma- hagonija, Izvadivsi kutiju sibica iz dzepa hlaéa, upali Sibicu i pribli#i je umrljanoj mahagonijevoj povrsini, Bas ispod ruba staklene plote — na mjestu, koje je prije bilo sakriveno mrtvim Zeninim ti- jelom — vidjeli su poluotiske, koji su izgledali wii od prsta. Kapetan se okrene uokolo. Pogleda umivaonik iznad kojeg je takoder bilo 20 ogledalo nalijevo od toaletnog stoliéa. Dva slogena ruénika trebala su_visjeti na maloj precki uz njega. Sada je visio samo jedan rucnik. Kapetan Metjus na- de drugi ruénik izguzvan i zamrijan krvlju u koSari za stari_papir ispod to- aletnog stola. Baci rugnik natrag u ko- xaru. — To ie — rege mirno. — Ubio ju ie, izgubio glavu, obrisao ruke i odjurio. Ludak. — Kapetan Metjus izgovorio je to gotovo mirno. — Irgleda tako, doda Maks. — Ne sla%e8 se? — Pretpostavljam, da je tako. — Sto je s tobom? Za’to imag taj smijeSni izraz, lica? — Oh, mofda si u pravu. Ne porigem. Samo. — Dakle! Hajde! Samo to zvuéi ipak prejednostav- no, to je sve. »Krvavi palac«. Sve je ud njeno do u tanéine za nas. Otisei prstiju tamo gdje ih ne moZemo mimoiéi Nastupila je tisina, dok su_strojevi »Edvardika« dahtali i duboko dolje tre- sli se. Kapetan Metjus tuzno se osmje- hne. — Nemoj imati Saljive ideje, djetace — opomene on. — Uviiek si ti u magoj porodici imao cudne ideje. — Da — Sad pogledajmo Sto se uistinu do- godilo. Vidio sam veé takve stvari Znam. U ovom éasu covjek mozda dr: ée i moji se pod pokrivagima u kabini, pitajuci se zasto je to udinio i da li je ostavio kakav trag. Trag! — Lice mu se smraéi. — Ne, nije tako loge. BaS dok sam brinuo.... 0 drugim stvarima, Li- jep posao. Imamo manijaka na brod:. —— Slazem se, Dobro, imamo manija- ka na brodu. Da. Cuj sad, Maks, ne éu da se to ri uokolo — kapetan ée mirno. — Ne treba nikog uznemirivati. Raditi pola- ko i imat éemo naieg Govjeka, Uzet ée- mo otiske prstiju svakog éovjeka na brodu. Priligno je lako naéi raziog 2a to, a da ne izdamo tajnu. Tad éemo ga zakljuéati, dok ne stignemo na druu stranu. —To mi izgleda razumno. Znai li ta o otiscima prstiju? Kako ih odredi- ti, i ostalo?Kapetan je oklijevao ¢asak. -— Ne, ali mislim da ekonom zna. Da, dosta sam siguran da Grisvold zna! Ce- kaj! — Razmisljao je. — Nije li to onaj momak — kako li mu bjege ime. Latrop! Nije li mi Latrop rekao, da je on struc- njak za otiske prstiju? — Cini mi se, da je tako, Rekao je to i nama ostalima. — Dobra ideja — promrmlja kapetan klimaju¢i odusevljeno, jer se plan razvi- jao wu njegovoj glavi. — Uzet cemo ga za suradnika, tako je. On je policajac i znat ée Sutjeti. — On je pravnik. Ali to vrijedi isto tako, barem Sto se tide tvog cilja. Kapetan Metjus nije slusao. + Ti mo- Ze8 Sutjeti nadam se. — Da. Koliko ée8 ljudi upoznati s tajnom. Kapetan se ponovo zamisli, — Sto je manje moguée. Ekonoma svakako. 1 fo- tograf mora znati, da li nam trebaju snimei otisaka. Onda doktor... — Mislig i dr. Arier? — Dr, Arser? Ne, mislim brodoskog lijetnika, Tko je dodavola ista rekao 0 dru. Argeru. Zasto da mu kaZemo? — Zato — odgovori Maks — sto se netko vjeZbao u bacanju nozeva na na- ertano Zensko lice ispod vratiju dra, Ar- Sera progle noéi. I on ponovi priéu. — Ne zelim ti dodijavati Frenk — nastavi Maks, dok je kapetan stajao s rukama na bedrima i objesio kuteve usana uw krutu grimasu. — Znam, da ima’ previée toga 0 ce- mu mora’ misliti, tako da... — Besmislica. To je samo moj posac. — Ali ova ideja.o seksualnom mani- jaku ne zvuéi vrlo ubjedljivo. I ti si sam uznemiren. Kakve su to tajne, koje si skrivao od mene proile no¢i? Zaito su- mnjaS u jednog od svojih putnika? Po- stoji li nesto? Napokon, tko je tvoj de- veti putnik. Zakleo bih se, da je devet putnika na brodu i to ti znaé, ali iz ne- kih razloga krije3 jednog od njih. Kapetan Metjus ne odgovori. Samo u- Gini prezirnu gestu. — Vidis Frenk, ne moze biti sluéaj- nost ili nevezan incident, Sto je ta Zena ubijena u ovo vrijeme. Na kraju, su- mnjam u ove otiske prstiju. — Ali dovraga s njima, dovjeée, to su otisci prstiju. Oni su stvarni, Sto sum- njas u njih? —i Ne znam, — Gluposti. 7 — Moda. — U redu. — Dobro zaéto si rekao da je ubije- na? Ti si i8ao s njom usprkos mojim sa- vjetima, Zasto misliS da je ubijena? — Ne znam, — Dobro. Onda slozimo se i zgrabimo ubojicu. Sad slugaj. Htio bih da odes i nade’ Mr, Latropa, i da mu kazeé, da odmah dode ovamo. Sto ranije pocnemo, to bolje. U meduvremenu, razgovarat cu sa stjuardom kabine, On je mozda vidio nekoga uéi ili izadi. Isto tako bilo bi do- bro govoriti sa stjuardesom, koja je do- lazila k Mrs. Bej. U ovom sluéaju ispi- tivanja nisu opasna, jer imamo otiske prstiju. Ali razmisljao sam... Pogled mu odluta na desnu stranu kabine. Na pokrivaéu leZaja bila je bijela Estelina torbica, otvorena; i njen krzneni kaput. Maks ponovo primijeti Sto je veé ranije primijetio, dvije male mrlje krvi na ru- bu pokrivaéa, koji je visio s leZaja. Ci- nilo se, da je to prevelika udaljenost da bi krv mogla briznuti. — Da li je orobljena? — upita kape- tan Metjus’ zamisljeno. — Pomislio sam na istu stvar — re- ée Maks. — Zaito? — Cijele vederi nosila je u naruéju ovu torbicu kao dijete, Maks prekine. U njegovoj svijesti po- nestajudi. — Kad razmislim.., nikad je nisam vidio bez torbice; bijele, crne ili od zmij- ske koze, Nikad je nije ispustala iz ruku osim kad ju je drzala u krilu. I torbica je uvijek bila natrpana, kao da je no- sila neSto nezgrapno ‘u njoj. Obojica krenu prema leZaju. Kapetan Metjus digne otvorenu torbicu, siroko je rastvori i okrene je gornjom stranom na ai‘ dolje, Mnogo sitnih predmeta padne na pokrivaé: joS jedan ruz, évrsti puder, svezanj kljuveva, nekoliko biljezaka i novéiéa i knjizica s markama. Ali ono Sto je privuklo njihovu painju bio je vedi predmet. Maks se zabulji u brata, Maks ode gore da nade Latropa, i da ga dovuée u kabinu Mrs. Bej. U kabini je ostao B-37 tako dugo zato da se uvjeri, nema li 3to god tajnog u bo- &ici ili u tinti. Bila je to obiéna botica plave tinte standardne ameritke proiz- vodnje, koju se moglo bilo gdje kupiti za deset do petnaest centi. Bila je puna i Ginilo se da nije bila otvarana. On i ka- petan Metjus izlili su malo tinte u umi- vaonik da je pogledaju. Bilo je deset sati i dvadeset minuta. Vijetar i more priliéno su se umirili, ali kako se »Edvardik« jo vijek valjao, bilo je to polako i sablasno kretanje u go- tovo potpunoj tigini. Ti8ina je isto tako bila uzasna kao i buka prije pola sata. Ali ona je omoguéila, da Maks nade La- tropa bez teXko¢a. Latrop je svirao na klavir u salonu i tiho pjevusio. Latrop bijase veliki pozer za klavirom, pravio je Siroke kretnje rukama pri ée- mu su mu ispale maniete iz rukava smo- kinga. Oh, mjesetine divota, nocas uz Va- bag, Spolja dolazi miris svje%e pokofenog sijena Latrop prestane pjevati jo3 uvijek lupkajuéi po tipkama klavira i reve Maksu, — Sjednite. — I rijedite najno- viji spor izmedu Hupera i mene. Da li francuski oficiri uvijek nose svoje kape y sobama? Detektivi nose, to znam. T Zidovi katkada, Ali za8to francuski ofi- ciri? Imam teoriju 0 tom momku Benoa. On je stvarno duh. On... Kroz sikomore trepere svijetla svijeéa Na brezuljcima Vabas tamo daleko Latrop to doda, a zatim uSuti. Njegov jaki glas i zvuk klavira dopirali su do 22 vi koji zajedi kao govjek udaren u Zeludac, Vidjeli su sad &to je Estela Zia Bej vje- rojatno nosila i zbog éega je njena torbi- ca imala rugnu izbodinu. Bila je to botica tinte. kraja dvorane. Zvutalo je nametljivo i gotovo nepristojno. Ali Maks nade natin da ga zaustavi. — Motete li sii u B-37 odmah? Ne tko je ubio Mrs. Bej. Mrtva ti8ina, Latropove ruke ostale su nepomiéne na tipkama klavira. Ali je okrenuo glavu tako, da su se isticali na- bori na njegovu vratu. Lice mu je sad izgledalo staro kao i njegova uredno za- éeSljana bijela kosa. — Dakle, bilo je ne&to u onoj stvari oko bacanja noZeva — reve, — Oiito. — Vrat joj je prerezan. Nismo nigdje nagli nikakvo oruzje. — Ne Zelim imati ni8ta s time — re- te Latrop i udari malim prstom po vi- sokoj tipei klavira, — Ali kapetan Zeli narotito vas. Ce- ka vas tamo. — Mene? Ali zaSto mene? Sto inogu ja udiniti? Slugaj Jupiteru, nemam Hi wee dgsta na svojim rukama? “3. — Da, ali ja vas pitam? — Bila je istina, zar ne, ono sto ste nam rekli jutros? O svome znanju o otiscima prstiju? — Da, stvarno je istina — zvizne. — Imate neke otiske prstiju? Ne bunim se da pomognem u tome, Maks prede preko toga. — Mr. Latrop Zelim da mi odgovorite na jedno pitanje. Mote zvutiti sasvim ludo. Mo%da je to samo moja neozbilj- na primjedba. U svakom sluéaju, éajte. Da li je moguée krivotvoriti otiske prsti- ju?— Ne — odgovori Latrop nakon kra- tke pauze. — Jeste li sigurni u to. Oni to uvijek rade u detektivskim priéama, kako bi optuzili nevine ljude. — Znam. Ali evo istine, ako vas za- nima. Moguée je oponagati otisak, éak oponagati ga vrlo dobro. Ali to nikad ne ¢e prevariti struénjaka, éak i pored &injenice da znak nikad ne ée izdréati kemijsku analizu. Alco ne vjerujete me- ni, pogledajte kod Grosa. On je najmje- rodavniji. I Gros (ako sam dobro upam- tio) kaze, da nijedan sluéaj nije bio ras- vijetljen u svijetu, gdje su upotrebljeni krivotvoreni otisci. Latrop stade. — Sad mladi¢u, Zelim da 2nam, za- Sto ste me to pitali — doda. Maks mu ukratko ispriéa stvar, — Pretpostavlja se, da éete to éuvati u tajnosti, opomene ga. — Sto manje Yjudi zna, to bolje. Prema tome... Slabo krkljajuée hrkanje, praéeno gundanjem i mumljanjem nekoga, koji se budi iz drijemeza prisili Maksa da se naglo okrene. Mr. Huper iz Bristola spa- vao je u visokom, brokatnom naslonja- éu. Iznad njega mutna svjetiljka. Nje- govo kratko debelo tijelo bilo je uvuée- no unatrag u naslonjaé, diji je straznji naslon bdio iznad njegove glave. Brada ‘Mr. Hupera upala je sprijeda u ovrat- nik. O8tra Zeljezno-siva kosa, poddigana kratko, bila je tamnija od zavijenih br- Kova, koji su se micali pri svakom 3i- 3tavom pokretu njegovih ustiju, Obrazi su mu bili ru%izasti. boje od poslijeve- éernjih brendija. Zatvoreni kapci imali su djedji izgled. Ruke je blazeno sklopio na trbuh i bio je pun blatenstva, — Snizite glas — reée Latrop. — Sta- rina se ne osjeéa dobro. Da li sam vam rekao, da mu je sin vrlo bolestan. Zato se on tako Zuri natrag. A ipak... — Sto ipak? Netko je ubio tu Zenu — rete La- Istom tada je Maksu postalo jasno, da se oni kreéu prema uZasu isto tako si- gurno, kao Sto brod kreée prema zoni, gdje cekaju neprijateljske podmornice. Ali pokuga da nadvlada taj osje¢aj. — Onda — ree. — Idete li dolje u B-37? — Naravno, Nista drugo ne mogu d- I vi idete sa mnom, zar ne? — Ne odmah, Moram izvuéi ekono- ma, a on mora nati fotografa. Idite do- je prije mene. Ali, medu nama, &to mi- slite o otiscima prstiju? Latrop ustane od klavira. Izgledao je zbunjen. — Sklon sam da se slo%im s vasim bratom. Neki ludak koji... znate. Mo- ramo ga ubvatiti. Ipak, pretpostavijam, da ée se sada natezati pitajuéi svakog »Gdije ste bili u to i to vrijeme?« — Ne bi trebalo tako, Kad imamo o- tiske. — A ja ne mogu dati nikakav alibi — reve Latrop s humorom. — Bio sam naj- viSe na palubi. Mislim i pri rdavom vre- menu takoder. Jedina osoba s kojom sam razgovarao, koliko se sje¢am, i to rano uveve, jest djevojka s kovréavom kosom, koja je bila u krevetu. Stjuard mi rege da joj je ime Cetford. — Valjda ona Zena s ribljim licem u bijelom krznu? Latrop se zablene u njega. — Gle! Sto mislite time reéi, ribljeg lica, — Upita. — Ona lijepo izgleda. Dobro je odgojena. Nisam imao prilike da dugo razgovaram s njom, ali iznena- dila me, jer je pravo blago i bez gri- jeske. — Ona je najgora svjetska vratobo- Ya. Latrop se ponovo zablene u njega, iz nenaden tonom. Maks je i sam bio iz- nenaden. Ali nije si mogao pomoéi: je- zik mu je bjeZao, i da dade izraza osje- éajima, stavio je u rijeéi sav koncentri- rani otrov koji se dizao iz sasvim drugih razloga. Zapravo, on se gotovo derao na Latropa. — Dobro, dobro — rege ovaj. — Ne znam Sto imate protiv sirote djevojke, ali ostavimo to. Skotit éu dolje da vi- dim to va3 brat hoée. Maks osorno odobri. Kad je silazio u liftu do ekonomove kancelarije na C palubi, rijeti »sirote djevojka« grizle su ga i nadalje. Ekono- mova kancelarija bila je zatvorena.i sa spustenim drvenim kapcima. Ali kad je pokucao na susjedna vrata, ekonomov nit 23pomosnik, koji je sjedio u magli cigaret- nog dima pred gomilom pasosa i obra- zaca, dao mu je obavjestenje. — Nije ovdje. — Ako nije u salonu ili pu8ionici, mo- #da éete ga na¢i u kabini Mr. Kenvor- tija, B-70, lijeva strana broda, Maks ga nade na tom mjestu. Ekono- mov buéan smijeh, praéen slabim i bla- gim veseljem druge osobe, mogao se Su- ti iza zatvorenih vratiju B-70. Maksovo kucanje izazvalo je uznemi- renost slabijeg glasa, — Ako je to Volsinghem — urlas je 4 odlazite. Ne delim vise kajganu. Ne mogu podnijeti ni izgled kajgane. Bo- gami, ako donesete jos koju kajgenu ovamo, natrijat éu vam njome lice. Maks otvori vrata. Mr. Grisvold, cko- nom, bijaie debeo Covjek srdaéna izgle- da s velikim naoéalima i smijeskom od uha do wha. Sjedio je udobno u lakom stoleu kraj bolesnikova kreveta i pusio cigaru — Udite — reve. — Ne zamjerit, Mr. Kenvorti je malo uzrujan. — Nervozan — rege pl. Dzerom Ken- vorti. — Davo da vas spali, ja umirem. I vas uopée nije briga. — Pogleda Maksa — Oprostite, Zao mi je. Mislio sam, da ste nemilosrdni Volsinghem. Volsinghem je konobar koji pati od ideja da stalna Gijeta od kajgane, davana i silom ako je potrebno, moze izlijeziti sve od jedno- stavnih probavnih smetnji do erne kuge. Ne driite otvorena vrata. Udite i olak- Zajte mi odlazak duse. Maks je kasnije saznao od ekonoma, da mugenje Dzeroma Kenvortija pred- stavlja za njega sport kojem se raduje. Ali ovaj mladié bio je jako bolestan. Njegov Zeludac nije mogao zadréati ni- kakvu hranu veé dvadeset i éetiri sata, a tako je i izgledao. Veliganstveno je zauzeo trokrevetnu kabinu. Leze¢i postrance s poduprtom glavom na zgnjecenom jastuku, umorno je gledao prema vratima. Dzerom pl. Kenvorti bio je mréavi Zivi mladi¢, &- jem je bljedilu i prerano zrelim ustima bolest bila samo djelomiéni razlog. Ras- pustena plava kosa zasjenjivala je dobro oko. Nosio je osmerokutne naogale bez okvira, koje su mu pridavale varljivo ozbiljan izgled. Ali usta i oéi bile su 24 oduhovijene, iako su sada ove odlike bile neodredene. Ekonom puhne dir u njegovu praveu. — Grisvold — reée mladi toviek — ja se ne zavitlavam. Ne mogu podn’ Ekonomov smijeSak izblijedi. — Stvarno take mislite? — Umirem, kazem vam — progapée Kenvorti sasvim ozbiljno. 4 PokuSao sam ustati malo prije i bubnuo sam. Kad ste poceli s vusim glupim Salama... — Besmislica, Nisam se uopée Salio. Kenvorti se izvali na leda i zatvori oti — Grisvold — reve prema stropu — kaiem vam da vam dugujem jednu i dvije za ovo putovanje u augustu, Ali ne sad. Cekajte dok éu se opet mci tuéi To je taéno kao najgore vjesanje koje poznajem, samo deset puta gore. Najednom se sjeti duénosti. — Izvinite — doda, otvorivsi jedno oko prema Maksu. — Mogu li Sto uéini- ti za vas? — Izvinite, Sto sam upao — reve Maks. — Trazio sam ekonoma. Kapetan ga treba. Grisvold se uspravi. — Starac me tre- ba? Upita s nevjericom, — Sto je? — Ne znam, ali Gini mi se dosta oz- biljno. Moiete li poéi smjesta. — Nekome mora da je prerezan vrat i primijeti ekonom neuétivim glasom. — Stojim vam na raspolaganju. Usiade, otrese pepeo sa cigarete i zastane. — Cujte — rete Kenvortiju — ne Zelim da itko pomisli da uskraéujem putni ma hranu. Ne Zelim imati neprilika. I, tasna rijeé, ne znam o emu govorite. Nisam vam se uopée rugao. Kenvorti zatvori — Izadite — rege sa slabom zlobom. — Nautio sam Volsinghema, a sad cu nauditi i vas. Izlazite, i ne vracajte se vise. Mislim ozbiljno. Ne zafrkavam se. — Da, ali sto sam to udinio? Kenvorti otvori jedno oko. — Neki ljudi — pro’apée — :oida misle da je Saljivo éekati dok se ova ka- ca ljulja najuzasnije Sto moze, kae ma- lo prije; veéina svijetla bila su ovdje ugasena i ja sam se osjeéao jezivo. On- da netko moze smatrati da je to Saljivo,ako stavi gasmasku i najednom gurne i otvori vrata i pojavi se s gasmaskorm. Ekonom se zabulji u njega. — Gasma- sku? — Gasmasku. G-a-a...! — rege Ken- vorti, ritne petama, zaklepetavsi kao kostur. — Nikad nisam nista sli¢nog vidio otkad sam imao D. T, na Miami- ju. Ta prokieta stvar sa svinjskom njué kom stajala je mirno kao smrt, gleda- juéi me i nije se makla kad sam je na- govorio. — Ozbiljno? — Bogati, da li sam ozbiljan? Izla- zite. — Starino, moja najsveéanija tesna rijeé, nikad . — Slugajte — rege drhtavim glasom drugi. — Kad sam poduzeo putovanje na tom prokletom brodu, oprezno sam izabrao kabinu bag preko puta prolaza klozeta. SluSajte me. I taéno u jednoj minuti — on isprugi dugu ruku s uspravijenim dlanom — izaSao sam iz ovih vrata br- zinom od tri stotine i osamdesetpet z0i- ja na sta. Odbacite moju kuénu haljinu na krevet. I midite se van s puta. Dru- gim rijecima, ako ne mozete razumjeti, smilujte se samrtnoj agoniji jakog to- vjeka i vodite brigu o svojim poslovima. — Ali... — Napolje! — Oprostite, momée! Poslat éu vam doktora. — Uéinite, i bacit cu kajganu u nje- ga. Zelim biti sam, Guraju¢i Maksa pred sobom, ekonom ugasi svijetlo, izade u prolaz i zatvori vrata iza sebe. — Uvijek je ovakav — ustvrdi eko- nom s izrazom ispriavanja, dok su se uspinjal — Krikgenk i ja provodil go vremena zavitlavajuéi ga. — Mislite, da on obiéno vidi ijude s gasmaskama koji otvaraju vrata i gle- daju ga? Nastupila je pauza u vjetrovitom pu- stom prolazu. Ekonom se namrgodi. — Motda mi Zeli vratiti. Citate li de- tektivske prige? — Cesto. Ekonom se podsmjehne, smo mno- — Zavitlavao sam ga na_jednom pu- tovanju. Govorio sam: — Pretpostwvite da Zelite nekoga otrovati? Dakle, ucinite to na brodu. Cekajte, dok Zrtva dobije morsku bolest. Onda joj dajte otrov. Bit ée joj sve gore i gore, dok se doktor sa- mo smjeska i prepisuje sul tako to nitko ne moze spri je mrtva prije nego li tko primijeti, da ne&to nije u redu. Mr. Kenvorti je poze- lenio, kad sam mu to ispritao, Ovakva duhovitost natjera Maksa da trepne. Najednom se .Grisvold zaustavi. Izgleda da se dosjetio, da govori s bra- tom kapetana »Edvardika« Smijeh mu se pretvori u kaialj. — Ali ne Zelim da mislite... uzurbano. — Ne, ne. — Zaboravio sam, Sto Zeli starac od mene? Gdje je? Lakomislen izraz nestane s njegova lica, kad mu je Maks objasnio. — U redu! — rege on kratko i uz bano. — Imam valjak za otiske prst uw svom uredu. Uzet éemo otiske na pri- javnicama. Fotograf ima aparat za to. Recite starini, da demo doéi za pet mi- nuta. Izvinite. — I on zaStropoée po ste- penicama prema svom uredu. Maks je ostao stajati na otvorenom di- jelu B palube pred stubistem, U »du- ¢anu« »Edvardika«, nasuprot ovim ste- penicama, blistalo je Zuto svijetlo sa- kriveno iza staklenih zidova, iako je du- éan veé davno zatvoren, Kraj njega se nalazila brijaénica, takoder zatvorena. Maks je stajao i buljio u izlog u redove suvenira, stolne svjetiljke, lutke, noZeve za papir i ukrase. Kao i Kenvorti nije bio oduievijen. Netko ga nenadano dir- nu odostraga po ramenu. — Dobroveée — bio je to dr. Redzi- — pote nald Arger, — Zanima vas du¢an? Mi- slite na neku damu? — Da, — Nadam se, da vas nisam prepla- 80? — Ne. Dr. ArSer se valjda uspeo stepenica- ma. Bio je umotan u ogrtaé za kupanje od debelog bijelog frotira. Prorijedena svijetla kosa stréala mu je u viaznim éupercima i on ju je trijao ruénikom, 25Na bosim nogama imao je papuée. Ali savjesno je nosio pojas za spasavanje. — Ba§ sam preplivao jednu turu u bazenu — objasni. — Dolje je na E pa- lubi, Veliki bode, petnaest do jedanaest! Bio sam dolje vise od jednog sata. — Da li je kupanje bilo lijepo? — Savrieno — odgovori doktor. Nje- govo lice istrijano do bezbojnih obrva, zragilo je /nestasnim dobrim raspolo- Zenjem. Nastavio je trljati kosu ruéni- kom. — Bilo je malo uzburkano, ali sad se brod umirio. Preporoden sam. Nista ni- je tako dobro, kao malo gimnastike, I nista kao tu, da biste se osjeéali stvarno Gisti. Nogas éu dobro spavati. (— Zelio bih da i ja mogu. Gledsti otvorene rubove vrata bilo je najgore) — Nema vise bacanja nozeva? —4 Bh? Oh, ne, nadam se, ne, Dr. Ar- Ser zastane i ogleda se. — Halo! Ovo je B paluba zar ne? — Da. — Onda sam se previge popeo. Moja kabina je na C. Gluposti. Nekiput sam velo nepailjiv, On jako zijevne i od- mah se ispriéa. — Ah dobro. Vrijeme je da se ide. Nije bio los dan — Dovidenja Laku nod. ste zbilja sjajni, stvarno! — éuo je glas. Probudila ga je ruka, koja mu je tresla rame, Munjevito se uspravi, Osje- ao se nevjerojatno svjeze i ugodno. Sva su svijetla gorjela u kabini sa stalno zamragenim prozorima, tako da je moglo biti bilo koje doba dana, La- trop je stajao kraj kreveta i bio je ns- mrsten. — Tako, — Nastavi Latrop. — Kao formalnost napigite Petar Petrovié n vrhu ove tiskanice. Zatim emo upotri biti ovaj valjak s tintom i uzeti na papir otiske vaSega lijevog palea. Vas brat je htio da vas ostavimo spavati, ali ako ja gubim san zbog svih ovih stvari, Ze- lim da se to joS nekome desi. 26 — Laku noé. »Edvardikom« su zavladali noéni z7u- kovi. Dizanje i padanje njegovih bokova uspavijivalo je kao zibanje kolijevke. More je. pjevusilo Sapéuéi, negdje se micao stolac. Maks se okrene i pode uz- duz desnog prolaza prema svojo} kabini. Tihi i neodredeni glasovi prepirali su se iza vratiju kabine B-37. Preplageni stjuard i jo8 zaplasenija stjuardesa mo- tali su se u blizini kabine, pravedi se da ne slugaju, Maks pomisli: »Priliéno sam umoran. Ekonom i fotograf su na putu, Uéinio sam sve Sto sam mogao. Otidi cu u mir, tiginu i Gistoéu svoje ka- bine, sjesti i zatvoriti oti na nekoliko mi nuta, Frenk ne moze postedjeti za tib nekoliko minuta.« Otvori vrata. Unatoé svojoj neuredno- sti, sve stvari bile su na svom mijestu, slozio ih je nevidljivi stjuard, koga se nikad nije vidjelo da radi. Lezaj je d- stim i sjajnim rubljem bio pripremljen za noé. Mutno svijetlo gorjelo je nad umivaonikom. Sjede na rub kreveta, skidajuéi pojas za spasavanje s ramena, a Stap nasloni na ormar. Obuhvati ru- kama glavu koja ga je boliela. Lezaj je izgledao vrlo privlaéno. Ne ée biti 2g0- rega, ako se odmori minutu ili dvije. Opruzi se. Nakon trideset sckundi veé je spavao. vil — Koliko je sati? — Dva u noéi. — Dva sata? Dobro je! Bojao sam se da sam spavao.... — Dobro je, zar ne? — upita Latrop opravdano ljut. — Mi smo bas prosli vjedbu. Svada, svada, svada, dernjava, dernjava, dernjava. Mojete biti sretni, da ste to izbjegli. Ne Zelim da vrijedani, ali izmedu svih prgavih ljudi koje sam ikad vidio, vas brat i brodski lijecnik odnijeli bi nagradu. — Da Ii ste uzimali otiske prstiju? Ne znam. Ekonom i treéi oficir za- isu prije tri sata s drugim valjkom — ulovili su bolji, Odonda ih nismo vi-