Dan kad je narednik Njuol od Sko- tlend Jarda na Strendu — jednoj od starih londonskih ulica — sliajno sa- stao gospodu Kelman, bio je u pravom smislu rijeéi sudbonosan, premda ni- jedno od njih dvoje nije u_trenutku sastanka moglo ni slutiti neobiéne do- gadaje koji ce naskoro zaokupiti svu njihovu paznju. Bilo je to jednog poslijepodneva pot- kraj listopada, U zraku se osjeéao mraz, a kao limun Zuto sunce visjelo je nisko na zamagljenom jesenskom nebu. Mr- Sava, zamiiljena spodoba lunjala je Strendom, a pailjivi promatraé mogao je u melanholiénim crtama_narednika Noela’ Njuola razabrati znakove sret- nog raspolozenja; StoviSe u njegovu se pogledu odratavala blaga pomirljivost. Sluéaj Primroz Hil bio je tog jutra okonéan. Mudri policijski sudac odbio je molbu Menjuela Stretna koji je veé odavno bio trn u oku londonske poli- cije, da ga uz kauciju pusti na slobodu. Tom prilikom je Sef pohvalio narednika Njuola i on je prema tome imao izgle- da da uskoro nastupi tri dana odmora, koji su ga éekali neiskoristeni, Ukratko, London se u ovom trenutku dinio na- redniku vrlo ugodnim mjestom. Na uglu Dankenon Strita narednik Njuol se zaustavi i, poto se ogledao na sve strane, pripali cigaretu. Upravo je htio odbaciti goruéu gibicu kad ugleda elegantnu Zenu koja je progla ne obra- éajudi paznju na njega. Neko ju je vri- jeme pratio pogledom, a onda naglo kre- ne za njom, Nakon desetak metara je sustigne. — Halo, Loti! Zena se naglo okrene. Bila je otprili- ke prevalila éetrdesetu, ugodno i simpa- tigno lice. Casak ga je upitno pogledala, — Zar se moida poznamo? Njuol se umorno nasmijesi, — Mislim da se poznamo. Veé smo se jednom sreli —4 u sudnici Old Bejli, 10. svibnja 1946. Tad ste bili odjeveni w zeleni ogrtaé od tvida i Seiir koji je dobro pristajao ogrtagu. Osim toga ima- liste... Loti Kelman uzdahne: — Predajem se. Sveznajuéi Njuol, je li? — Pogodili ste — potvrdi narednik. — Sto radi Mark? Zaklopila je oti da bi stavila do zna- nja kako je Mark Kelman davno nestao iz njezina paméenja. — Nisam ga vidje- la vide od godinu dana. To je pobudilo znatizelju narednika. Sto ne kavete? Zar je moguée, da ga je najzad stigla kazna za njegove grijehe? Gospoda Kelman slegne ramenima. — Pa vi znate Marka. Vise nisam mogla izdriati s njim. Afere u koje je bio stalno upleten... ukratko, rastali smo se, Srecom nismo imali djece, Poz- nato vam je koliko to otezava stvar. Narednik Njuol nije bio otac obitelji. — Da, djeca desto vise govjeku kao ka- men oko vrata — izjavi on dobroduéno. — Naravno, o djeci znam samo po éu- venju. — Pailjivo ju je promatrao. — Ali vi, Loti, izgledate kao da se sama vrlo dobro snalazite, — Pa, ne ide mi lo’e, Imam uvijek po koje Zeljezo u vatri — To vam vjerujem — kimne na- rednik. Pogledao je zmirkajuéi na svoj ruéni sat. — Sad je 3 i éetvrt. Kako bi bilo da popijemo Salicu éaja? Gospoda Kelman dobaci mu, oéigled- no iznenadena, vragoljast pogled. — Valjda ne mislite da me izvedete, nared- niée, —1 Ni govora — prilitno negalantno odgovori Njuol. — Strogo sluzbeno, Lo- ti, — U_njegovu glasu osjetila je’ pri- zvuk koji je poznavala od ranije. Kisclo se nasmijedi, — Ah,'s te strane vjetar puse! Ne, nazalost nemam vremena.— Zaista Steta — primijeti Njuol. — Moram se, dakle, obratiti na Marka osobno. — U njezinim tamnim o¢ima zaigra ljutiti blijesak, ali ona iznenada popusti. — Pa dobro. Smognut éu toliko vre- mena. Ali u 4 imam sastanak koji ne smijem propustiti, a niti mogu zakas- niti. — Sasvim sigurno ne éete — obeta Njuol. USli su u najblizu éajanu, u kojoj je bilo otprilike tucet stolova, veéinom ne- zaposjednutih. Pomogao joj je da skine ogrtaé i dogura joj stolicu. Po8to je konobarica donijela éajnik narednik je, dobro raspolozen, proma- trao Zenu kako tovi éaj. — Gdje, reko- ste, Mark sad stanuje? Zena ravnodusno slegne ramenima. — Ne znam, Ne marim vise za njega. — Cudnovato — primijeti Njuol. — Zar se on ne brine za vase izdrZavanje? Smijeh gospode Kelman zvuéao je po- arugliivo. — Pa vi znate Marka. Pige je stra’- na navika, MuSkarac koji se oda alko- holu srlja ravno u propast, Stotinu pu- ta sam ga opominjala, Nikad me nije htio sludati, a sad... no da... sad je upravo tako daleko. — Nisam znao da je Mark postao no- torni pijanac. Zena se slabo_ nasmijesi, — Postoje mnoge stvari koje ne znate, naredniée, Ovo je samo jedna od njih. Ali ostavimo Marka. Kad o njemu éujem.., — Za- Sutjela je. Bilo je otigledno da je sma- trala nemoguéim rijecima izraziti svoje misljenje 0 Marku Kelmanu. Narednik uzdahne. — To je doista nesreéa, A sto vi ra~ dite? — Radim, Da, radim, Ne trebate me tako gledati. Imam pravo zaposlenje, a k tome i dobro. Najbolje, koje sam ikad imala. Njuol dohvati jo8 jedan kolaé. — Ovi rudigasti_nisu lo8i, Gdje radite? — A sto radite? — Ievan grada. Na selu, Dolazim sa- mo povremeno u grad, kad imam slo- bodan dan. Dobacila mu je sumnjiéav pogled. — SluSajte, narednite, Sto znati sve ovo? Zar je to preslu3avanje? Najradije bih ustala i oti§la. Odakle vam pravo da mi postavljate takva pitanja? Njuol uzdahne. — Kladio bih se da se stara igra ponavlja, Pronaali ste bogatog mugkarca .. . Loti Kelman ga o8ine pogledom. — Ako baS Zelite taéno znati, radim kao bolnigarka. — Kao bolnigarka? — Narednik je bio iznenaden. — Sto vi znate 0 njezi bolesnika? Nije mi bilo poznato da ima- te takve. kvalifikacije, Ona se hladno nasmije. — Cini se, da vas se neobitno te%ko dojmi da po- stoji neSto o Gemu vi niste znali. Ali to je tako. Trenutaéno sam u sluzbi kod starijeg gospodina i... tamo mi se vr- lo svida, Bolje sam se namjerila nego ikad ranijé i posve mi je svejedno je li to netko zna ili ne. — U svakom sluéaju izgleda, da je to mirno mjesto — primijeti narednik, — Pogledajte mene. Toliko sam u pokretu da se sastojim veé samo od koze i ko- stiju. Da se odrzim prisiljen sam piti slatki éaj i jesti mnogo kolata. Sto re- koste, kako se zove taj gospodin? Gospoda Kelman odmahne glavom. — Nisam ga imenovala i ne namjeravam to udiniti, Sveznajuéi Njuol ogajnitki zastenje. — Loti, vi ste prava zagonetka. S va- sim izgledom i vaSom glavicom mogli biste doista pronaéi unosniji posao ne- go izigravati bolni¢arku. Ali smatram da vi o tome mozete najbolje sama odlu- Giti, Sto je zapravo sa Dzoom Rajsom ili Edom Denijem? Jeste li sreli kojeg od njih tamo gdje njegujete bolesnika? Zena se bezbrigno osmjehne. — Ne, nikog od te bande, a to ne Zelim, Vidim da mi ne vjerujete, narednige. Uostalom, to je vasa stvar. Ali ja govorim tistu istinu, a tako neéto, dini se, veé odav- na niste éuli. Jos éaja? ‘Njuol pruzi Salicu. — Znate, Loti, &e- sto sam mislio na vas i na Marka, Na- rotito na Marka, Sjegate li se joS onog dzentlemena koji je izgubio bisernu ogr- licu? — Svakako. Mislite na Karla Vitesa? —- Zar se tako zvao? Da, mislim da imate pravo. — Njuol je pogleda zami-aljeno, — Biserje se nikad vise nije po- javilo. Bilo je osigurano na 12.000 funti. To je mnogo novaca, tak i danas. — Svakako — sloZi se Zena, — Ali vjerujete, Vitasa to nije te8ko pogodi Nikako ne mogu Zaliti Zovjeka koj toliko novaca da kupuje biserne ogrli- ce. To je mnogo, mnogo vise nego sto ja sebi mogu dopustiti. — Pa vi ih ne morate kupovati — dobaci Njuol i opazi kako su se njene ogi stisnule. — Zar to treba neSto odredeno da znati, naredniée? Ako time Zelite redi da ja... — Sto vam pada na pamet, Loti Mo- gli biste me bolje poznati. Moje posto- vanje prema vama ne moie biti veée. Ali éesto sam razmisljao o éudnovatom sluéaju s tom ogrlicom, Vitas stvar ni- kad nije prijavio policiji. Sto mislite o tome? Gospoda Kelman se smijegila. — O tome dosad jo8 nisam razmiiljala, Imam pametnijeg posla. Njuol duboko uzdahne. — Zelio bih da posjedujem vase Zivee. Doista me ra- duje, da sam vas sastao i da sam éuo o vama i Marku i vasem zaposlenju. Zar niste kazali da ¢ete se potpuno po- svetiti zvanju bolniéarke ili ovo sebi moida samo utvaram? — Vjerojatno vas je iznevjerilo pam- éenje — naruga se Zena. — Da, to dolazi s godinama, Zacijelo ste veé prosli pe- desetu? Narednik Njuol se dobroéudno nas- mijesi, — Ja sam taéno dvije godine, éetiri mjeseca i jedan dan mladi od vas, Upravo je prolazio taksi kad je Loti Kelman izasla na ulicu, Mehani¢kim po- kretom digne ruku i taksi stane, Usla je u kola. — Odverite me k »Sevadijanu«, Sofer je bez pitanja stavio kola u po- kret, a ona baci pogled na vrata ¢aja- ne. Ali naredniku Njuolu nije bilo ni traga, Na to izvadi cigaretu i pripali je. Sastanak s Njuolom bio je puki slu- Loti. Sad se éudite, ha? Potrudio sam se da pribavim obavijesti o tome. Loti se ugrize za usnu. — Nisam zna- la da vas to toliko zanima, narednie. Ona pogleda na ruéni sat i ustane. — Jao, nisam imala ni pojma da je veé tako kasno. Pa ja moram na sastanak. — Gospodina Flega ée neobiéno za- nimati kad mu budem pripovijedao 0 nagem sastanku. Bas je prije nekoliko dana govorio o vama. I o Marku — do- da Njuol zamialjeno. — Bit ée mu vr- lo 2a0 kad sazna tako Zalosne novosti. — Uvjerena sam u to — odvrati Lo- ti bezizvazajna lica, — Znati, jos uvi jek radite kod Flega. Veé dvije godine ga nisam vidjela, Je li jo8 uvijek jedna- Ko debeo? — I jednako lukav — smjesta pri- dometne Njuol. Loti se Kratko nasmije. — U novina- ma ga uvijek hvale. Kako to postize? Njuol se osmjehne bez truntka lju- tine. — Uspijeva objasniti brojne tekke slugajeve i strpati mnoitvo preprede- nih ptigica u zatvor, Kad ba’ govori- mo 0 prepredenjacima, Fleg misli da je Mark o sluéaju Vitas znao mnogo vise nego Sto je tada izaglo na vidjelo. Gospoda Kelman mu dobaci pogled koji je bio izrazito podrugljiv. — Cini se da gospodin Fleg opéenito ima mno- ge éudne ideje, ali to je vjerojatno jed- na od najludih. Mozete mu to poruditi od mene. Dovidenja! = Vrlo rado — vikne Njuol za njom. Zena brzim koracima napusti lokal, a pogled narednika Njuola pratio ju je s priligénim zanimanjem. éaj; u to je bila évrsto uvjerena, ali za- nimanje koje je taj meiankoli¢ni to- vjek pokazivao za njezine prilike ipak ju je uznemirilo. Upravo je popuiila cigaretu kad je taksi zaokrenuo w usku ulicu i stao pred osvijetljenim prozorima restorana »Se- vadijan«, Dugi uski hodnik vodio je u veliku, udobnu prostoriju. U kaminu je plamsala vatra,Sjela je za stol u uglu. Smjesta se po- javio onizak, zdepast tovjek koji je ra- dosno pozdravi. : — Ah, gospoda Kelman! Gospodin Mark jos nije tu. — Vidim — odsijeée ena. — Done- site mi kavu, Déordé. — Dok je jo8 go- vorila, zaéuje korake. Diordz se okrene. — Ah, to je gospodin Mark. Kako ste? Mark Kelman umjesto pozdrava mah- ne rukom. Bio je visok i Sirok govjek koji je naginjao gojenju, Nekad je mo- rao biti upadljivo zgodan mladié. To se jo8 uvijek vidjelo unato’ pomalo pod- buhlom licu i opustenim ramenima. Po- gled mu se zaustavio na Zeni. — Zdravo, Loti. Zadriao me neki glu- pan kojeg sam sreo. Godinama ga nisam vidio i nisam ga se mogao tako brzo otresti, Donesite mi viski, Déordz. Diordz se ubrzo vrati s narudenim. — Sad vas ostavljam same. Moramo, naime, pripremiti veéeru, Hoéete li i vi veéeras biti ovdje? — Ne — odgovori Kelman. — Po- sao. Znate kako je to. — Steta — izjavi Dzord2 i udalji se. Zena upravi svoje oti u muza. — Ne nalazi§ li da bi to veé najzad mogao ostaviti? —4 Zar viski? A za8to? Muskareu je potrebno ne&to sto ée mu dati poleta. Sto imamo inaée od Zivota? — Moida je nekad moglo biti vis — Sumnjam — odgovori i pogleda je lukavim pogledom, — Ne pripadamo medu ljude koji éeznu za sigurnos¢u; nemoj da mi poéne’ priéati, Loti. Sto je proilo, proslo je. Sretan sam da si do- ala. Htio bih poslovno razgovarati s to- bom, — Mo’da o noveu? — Nego o emu? Pa to je jedino sto me zanima. U posljednje’ vrijeme ni- sam ba§ uspjesno poslovao, Trebam pe- deset. — Za sto? — Njezin je glas bio o8tar. Kelman slegne ramenima i pogleda je. — Uglavnom za troskove, draga. Nista mi ne uspijeva. Nisam u stanju da se Koncentriram, U velikoj sam neprilici. Ali 50 funti izvuéi ée me iz nevolje. Zena ga prezirno pogleda. — Kako ti to sebi zapravo predstavijas? Odakle da uzmem novac? — A Sto je s Blejnom? — On mi plaéa 8 funti tjedno — od- vrati Zena mirno, — Za taj novac mo- ram raditi, Svaki peni je mukotrpno zaraden, —4 Pa modes negdje od nekoga izma- miti ili iznuditi — primijeti Mark rav- nodugno. — To uopée ne dolazi u obzir, Mark, A koga bih uopée mogla iznudivati? — Blejna ili Seldna. A kako je s ovim oficirom tamo? — S Enstijem? Nista. S takvim stva- rima wopée ne elim imati posla. — Steta — reve zamisljeno. — No, sjedi8 tamo na mjestu iz kog bi se mo- Zda jednom dalo stogod izbiti, — Ne znam. A ti to pogotovu ne mo- %e8 nati, Suvige pogibeljna igra, — Ne- koliko sekundi je Sutjela, a onda na- stavi: — Neito prije no Sto sam do- sla ovamo, razgovarala sam s jednim éuvarom zakona. Cinilo se da ga to ne uznemiruje oso- bito. — Ovi mi svakodnevno pretréava- ju preko puta. Koji je bio? — Njuol — rege Zena i opazi kako mu se lice oduljilo, — Vrlo se uporno ra- spitivao o tebi, Mark. Stekla sam uti- sak da se neobiéno zanima za tebe, A s Flegom je po svemu sudedi isto tako. Mislim, da su u Skotlend Jardu neito saznali o aferi Vitas i sad izvlate iz toga vlastite zakljucke. Mark Kelman ponudi Zenu cigareta- ma, a zatim se sam posluzi. 4 O stvari s Vitasom ne razbijaj se- bi glavu. — Ipak, imag dovoljno razloga za to — opomene ga ona, — Moida. — Covjek ravnoduno sle- gne ramenima, — Ja se ne uzbudujem lako. Karl ée se Guvati da ne&to izbrblja. On sam je preduboko upleten u to, Za- boravi to. —.Bilo bi dobro, kad bi Fleg to isto uéinio — primijeti Zena, — Opasan je kao otrov. — Policija u ono vrijeme nije imala s tim nikakve veze — ustrajao je mué- karac, — Sve istrage vodene su po pri- vatnoj inicijativi. — Iznenada ponovopoprimi poslovni ton. — Dakle, kako je sad s tih pedeset, Loti? Zena s uzdahom otvori ruénu torbi-, cu. — Mogu ti dati jedino éek na taj iznos. ~4 Ne mari, — Mark Kelman se na- smije. — Volio bih da te ne moram mo- liti, U_najskorijoj buducnosti imat éu posve veliku stvar. Ona je veé toliko puta éula od nje- ga takva obetanja, koja se nisu ostva- Tila, da tim rijecima nije poklanjala ni- kakvu paénju. — U to ni sam ne vjeruje’. Najbo- je, Sto bi mogao utiniti, bilo bi da osta~ vis pide. Ali to ti nisi u stanju, — Otvo- rila je Gekovnu knjizicu i potela pisati. Istrgla je zatim ispunjeni listié i maha- la njime da se osuéi, — Evo, tu ima’ 50 funti. Ali ne dolazi mi s novim mol- bama. Uzeo je ruzi¢asti papir i spremio ga uw lisnicu. — Hvala, Loti, Znao sam da se na tebe mogu osloniti. Ti jo8 uvijek dr2i8 nekoliko aduta u ruci, stara mo- ja. Zaista ne bih 2nao sto da potnem bez tebe, O8inula ga je Ijutitim pogledom. Prije ili kasnije morat ¢es se odluditi da pokuéa8. To ne moze trajati dovijeka, Ne namjeravam se stalno brinuti za te- be, Mark. To mi ne lezi, Sto je bilo s tvojim poslom u Ilingu? — MisliS ono s Tonijem Trulavom? U to ne éu dirnuti ni jednim prstom. Odvise opasno, a gotovo nikakva zara- da. Da vadim kestenje iz vatre za Tru- lava, uz bijednu svotu koju nudi? — Mark se podugljivo nasmije. — Ne, u toj stvari za mene nema ni8ta, Loti. — Sagnuo se blize k njoj. — Ali zato me nesto drugo vise privlaéi, Ono s Blej- nom. —1 Ostavi Blejna po strani, Veé sam ti to jednom rekla. Kod Blejna zaradu- jem kruh i tamo ne elim imati ne- prilika, — Ali on bi ti za taj kruh mogao pi baviti joS i maslac i marmeladu — pri- mijeti Mark blagim glasom. — U_toj stvari ima mnogo vise nego Sto nas dvo- je zasad slutimo. Seldn je izvrsno situ- iran, a Blejn takoder, Ako pametno po- stupi8, moze pri tome mnogo izvudii... Pogledala ga je hladno. — Moj odgo- vor si veé cuo. Nije mi ni na kraj pa- meti da se upustim u takve poslove. A ni ti to ne ée8 udiniti. Preopasno je. — Ne bojim se policije... — poéne Mark. ‘Ne govorim o policiji — prekine ga Zena nestrpljivo — veé o Blejnu, Sel- dnu i Enstiju. Ni kod jednog od’ njih ne ¢e3 uspjeti. Seldn i Ensti su obojica bili vojnici. Blejn je dugi niz godina vio u Americi. Kako je zaradio svoj imetak, nije mi poznato; u svakom slu- éaju te&ko je radio. — U njezinu gla- su se ponovo osjeéala o8trina, — Ako si sebi predstavljao da je to laka igra, Maik, onda se brzo oslobodi te zablude. Mozda je nekad postojalo vrijeme kad si mogao raéunati na uspjeh, ali ono je davno proslo, U njegovim ogima se pojavi ljutiti blijesak. — Misli$ da veé pripadam u staro Zeljezo? Ali ja sam tek u pede- setoj. — Priligno izivjeli_ pedesetgodignjak odvrati ona nemilosrdno, — Nisi se ta- ko dobro drzao kao to ti je bilo mo- guée. Za tebe ne bih vise ni prstom ma- knula. Jednostavno mi je dodijalo da se stalno nalazim na bijegu. — Tko uopée govori o bijegu? Pro- tiv nas nije nikada izdana tjeralica. A to mnogo znaéi, Loti. Uvijek smo se znali cuvati. — Znam. Imali smo i dosta sreée. A drzim da ti je poznata poslovica o vr- éu koji ide na vodu. Nemoj je zabora- viti. 4 Pogledala je na sat. — Moram ici, Treba joS da nabavim neke sitnice i Zelim stignuti na viak. Mark Kelman se digne s ironi¢nim smijeskom u oéima, — Kako ti drago, Loti, Ne mogu sakriti da sam razoca- ran. Mislio sam da ¢u te. mo¢i predo- biti za sebe, ali cini se da nekadainje éari polako gasnu. Odmahnula je rukom. — Vjerujem da dorbo znai, tko snosi krivicu za to. Bilo je vremena kad sam bila dosta lu- da za tebe uéinim sve Stogod si samo zazelio. Ali ljubav ne traje vjecno, po- gotovu kad se ne trudimo da je odrzi- mo na Zivotu. A ti se nisi osobifo trudio. Pruzio je ruku i uhvatio njezinu, — Zar me uopée vise ne voli8?To je veé davno, davno proilo. Smijeino, zar ne? Kraj tvojih gai On je osjetio podrugliivost u njezinim rijedima. — A razlog nije u tome ito si se poéeo gojiti i éelaviti, ni u tome ato u raznim stvarima nisi bio uspjesan, Nije se ak pojavio nitko, tko bi mi bio privlagniji od tebe. — Izvukla je svoju ruku iz njegove, — Sad idem. Voljela bih da neko vrijeme o tebi nista ne éu- jem. Preskupo mi je. — Rekla je to go- tovo Saljivim tonom. — Da si mi 2dravo. — Slugaj... da te sprovedem na ko- lodvor? — Bolje ne, Mogli bismo nekoga sa- stati, a to ne bih htjela. — Njezine tam- ne oti sukobige ses njegovima. — Ne Zelim nista riskirati, Mark, Imam svo- je planove. Dréim da ¢e se prije ostv riti nego tvoji. Ali, to éemo tek vidjet — Okrenula se i izadla brzim koracima. Napolju je veé postalo tamno, a oko svjetiljaka kovitlala se gusta magla, Zrak je bio hladan. Jaée se ogrnula ka- banicom kad se zaustavila da doeka taksi. — Na stanicu Vaterlo, Za vrijeme voinje njene su se misli uglavnom bavile Markom Kelmanom. U Ne&to prije 7 sati vlak je ulazio u malu stanicu Tajnvud Holt, gdje je Lo- ti Kelman silazila. Noé je bila vedra, jer londonska magla nije dopirala do- vle. Neko vrijeme zastala je na maloj stanici i gledala za vlakom koji se uda- Yjavao, Zatim se preko drvenog brvna uputi prema izlezu, Stari Zeljezniéar joj oduzme voznu kartu i primijeti: — Danas je hladna nog, gospodo Kelman, Cini ‘se da ¢e biti mraza. — Pokazao je glavom pre- ko ramena. — Tauler veé teka na vas. Napolju je u kolima, Opazila je Taulera pred stanicom. Bez prestanka je puckao iz svoje lule pro- matrajuéi onih nekoliko putnika koji su dolazili prema njemu. Sad je prinio ru- ku na kapu. —Dobarvete, gospodo. Gospodin Blejn me poslao da vas dovezem, njegovim je odima bila primijetila bli- jesak koji je poznavala od ranije i ko- ji ju je uznemirivao, Bila je uvjerena da‘ joj moze pridiniti neprilika, ako to bude htio, a u ovo vrijeme ona se to- ga osobito bojala. Pedeset funti treba da mu pomogne u neprilici, ali ée mu prije svega predoditi da bi bilo vrlo nez~ godno napakostiti tako dareZljivoj oso- bi. Tad bi izvor presahnuo. Ali... Mark je bio neuratunljiv, Na stanici izade iz taksija i progura se na peron, na kojem je viak veé ée- kao, Potrazila je udoban odio, sjela i pripalila cigaretu. Mark je predstavljao problem. Nije se prepuitala nikakvim iluzijama, Neobitni nemir, koji je ved ranije osjetila, ponovo se vratio, a sad mu se pridruzila neobigna slutnja prije- teéeg zla. Nervozno je utrnula cigare- tu. Istog trenutka ugleda vitkog dovje- ka vojnitkog drzanja koji je ugao u su- sjedni odjel, Dok je viak polako izlazio iz stanice, Loti Kelman se éudila neobié- nom -slutaju koji je upravo danas do- veo i majora Enstija u London. A za njezino éudenje bilo je dovoljno ra- zloga. — Vrio paZljivo od njega — odgovo- rila je. Na udaljenost od nekih stoti- njak metara opazila je obrise velikog Hambera pa se obrati Tauleru: — Ni- sam u vlaku ni primijetila gospodina Seldna. — Ni ja. Ali gospodica Meri je dove- zla kola ‘dolje. Prestigao sam je na ce- sti, — Primijetio je vitku osobu koja je podurila pored njih. Kad je ponovo pro- govorio, glas mu je bio ravnodusan, ali se unatoé tome u njegovim rijevima osjeala jedva prikrivena znatizelja. — To je bio major Ensti, zar ne? — Tako? — Loti Kelman ude u kola. — Nisam obratila paznju na njega Tauler istrese lulu, — Priginilo mi se kao da je on, Uostalom, sto me se to ti- ée? — Sjeo je za upravijaé i upalio motor. Loti se Sutke zavalila u sjedalo i bez rijeti je promatrala visoku divi-cu, tamne grupe borova i jela i gcleme sjene hrastova koji su stajali kao mrke straze. Nakon pet minuta zaokrenuie kroz zapustena gvozdena vrata na viju- gavu cestu koja je vozila u Tajnvud Kloz Dyorac je bio stara niska gradevina, s mnogim nadogradnjama i tornjevima, posve obraétena bréljanom i drugim po- vijusama. Iza njega se prostirala Suma ‘Tajnvud Nola, zeleno lisnato gorje. ko- je je sad u mraku sligilo na tamni zid. Gospoda_ Kelman pogleda na sat. Bilo je 7.15. Cangrizavi gospodin Blejn vje- Tojatno sjedi bag za veéerom. Tauler zaustavi pred ulazom i otvori vrata. — Odvest éu kola u garazu — rede. — Veteras ih vise ne ée trebati, Gospoda Kelman ude u kuéu. Dugi hodnik bio je oblozen hrastovinom, osvi- jetljen svijeénjacima na stijeni. No oni svoj zadatak nisu mogli u cijelosti ispu- niti; donji dio hodnika se uvijek nala- zio u polutami. Zena se popne u svoju udobnu sobu na prvom katu u kojoj je bila nalozena peé. Duge sjene plesale su po zidovima u toplom odsjaju va- tre. Upalila je svjetiljku i nagas se spu- stila u stolicu. Pripalivsi cigaretu za- gledala se u vatru; osjetila je, kako joj Jedima prolazi hladna jeza. Tik kraj nje odbio je sat. Ustala je. U susjednoj prostoriji se presvukla i spustila se stepenicama ponovo u pri- zemlje, Taueler je éekao u holu. — Kad do- vruite veéeru, gospodin Blejn zeli govo- riti_s vama. Poruéuje da vas écka u biblioteci. — Poslije kratke stanke na- doveze: — Stari gospodin je danas uda- sne volje. Opet ga trga u nogama. ‘To dolazi od vremena, sigurno ée biti kise. — Bit éu kod njega za nekoliko mi- nuta, Tauler kimne. Gledao je za njom. Kad je krenula u kuhinju, on se uputi_pre- ma biblioteci, Pokuca na vrata. — Ispo- rugio sam gospodi Kelman vaiu ielju Meksvel Blejn se polako okrene k njemu. Bio je visok teZak éovjek Siro- kih ramena, Koji je veé prevalio Sezde- setu, Hladne ofi upadljivo su odudara- le od njegova rumenog lica. — Udite, Tauler, i ne ostavijajte uvi- jek otvorena vrata. Ovaj prokleti pro- puh jos Ge me jednom odnijeti sa ste- lice. Promjenljiva raspolozenja starca ni- su za Taulera bila nikakva novost. Za- tvorio je vrata. Blejn pogledom pokage na kristalnu bocu. — Natotite mi da neSto popijem. Veteras se strahovito osjeéam, Tauler, Dovraga sa svim konjima, Ako je ikad itko morao ispastati svoje budalastine, onda sam to ja. — Sotno je opsovao, a pritome je rukom presao preko svog be- dra, — Sjedim ovdje kao bespomoéno dijete. Nemate pojma, koliko ste sret- ni Sto imate zdrave udove. Tauler mu pruzi Cau, — Izvolite, go- spodine. —- Neko vrijeme je Sutio, a on- da sveéano kimne, — Zdravlje je naj- veée bogatstvo, To je oduvijek bilo mo- je misljenje. Blejn otpije gutljaj viskija, — To mi ne manjka — zagunda ljutito. — Ja sam najzdraviji govjek u Engleskoj. Samo te proklete noge! — Prije izvjesnog bro- ja godina bio je pao prilikom jahanja tako nespretne, da je ozlijedic hrpte- njaéu. Od toga nesretnog dana nije se vise mogao kretati bez tude pomoéi, a prema konjima je osje¢eo odvratnost koja je granitila s mrinjom, Ta mr- inja obuhvaéala je sve sto se moglo do- vesti u bilo kakvu vezu s konjima: ko- njuare, biveve, lovee i pse, Mrzio je Stovise i lisice samo zato, sto je lov na njih bio jedan od uzroka za uzgajanje konja. Kao sluéajno, iz nepaznje, Tauler na- toéi i sebi viski. — Da, gospodine, vasa sudbina je uistinu teska, — Ne budite tako prokleto glup, Ta- uler, i nemojte mi dolaziti s tim buda- lastim frazama. — Iskapie je svoju éa- Su. — Dajte mi radije cigaru. Tauler mu pruzi kutiju, a starac pa- vo odabere jednu debelu. — Danas poslije podne sam opazio Seldnovu kéer- ku s psom kraj grma u parku. Sutra ujutro presiedajte malo tamo, a ako je nadete... najurite je! — Veé sam joj to vise puta zabranio — tutio se Tauler. — Ali ona ne vodi guna o mojim zapovijedima. — Moje zapovijedi merat ée sluSati. —To je veliko pitanje, gospodine, Veg nekoliko puta sam se sukebio snjom, Da je ona sluéajno mugkarae, jed- nostayno bih je bacio u more, Ali, s takvom njeznom osobom, kakva je ta djevojka, ne mogu to udiniti Blejn ga évrsto pogleda. — To moze- te uéiniti sa svakim — izjavi ogoréeno. — Podite tamo i otjerajte je. A ako sa sobom vodi psa, ustrijelite ga. Neka joj to bude opomena. Tauler kimne. — Ako zapovijedate, gespodine . . — Ovime vam to zapovijedam! — za- Kljuéi Blejn razgovor i pogleda covjeka koji bez ijedne rijeci napusti sobu, Blejn se i dalje u mislima bavio sa stanovni- cima Silvervuda. Meri Seldn bila je ne- snosna, ali Rigard Selan djelovao je na Roanikeu 2aéu lak nutak kucanje na vratima. — Naprijedi U sobu ude Loti Kelman. U odori bol- nigarke izgledala je disto i sluzbeno. Blejn joj zlovoljno kimne glavorn. — Dobro da ste opet ovdje. Ubit de me ovaj reumatizam. Htio bih pola sata pod svijetiliku za sunéanje, Sjela je ne saéekavsi da je ponudi Vidjet Gemo. U rosljednje vrijeme imali smo vrlo mnogo zraéenja, Radije bih opet jednom masirala vasa leda, Pogledao je njezine évrste i vjeste ru- ke. Malo je cijenio Zenv, ali’ za Loti Kelman je osjeceo pestevanje, koje sam sebi nije htio priznati mam doduge osjeéaj da bi mi to- plina dobro Ginila, no ako mislite da je masava bolja... Zelio bih da taj lij nik prestane s tim svojim novim nadi- nom lijeéenja. Oni upotrebljavaju éo- vjeka samo kao pokusnog kuniéa, A usto morate plaati da je to strahota, Loti Kelman se kratko nasmije. — Doktor Gejd% je vrlo vjesti mladi i- jeenik — Znar, znam. Vi ljudi od medicine arzite uvijek zajedno. Imam dovoljno iskustva s lijeénicima; za najboljeg ne dajem ni pisiva boba. —— Uz suprotni zid nalazio se divan. Dovezao se tamo na svojoj stolici, svukao kuéni haljetak, raskoptao kosulju i svukao je, Zatim se potrbuske ispruzio na divanu, poloziv- lice na misi¢ave ruke. 10 Loti Kelman je potela s masazom. Blejn se nekoliko puta zadovoljno o: mjehnuo. — Imate pravi zahvat za taj posao — prizna gotovo protiv volje. — Bio sam kod svih londonskih masera, ali nijedan to nije umio bolje od vas. Neko vrijeme je radila gutke. Odjed- nom rete: — Danas sam govorila s Me dersnom. Blejn digne glavu, — Tako? A kakve novosti ima? ta viSe no Sto sam oéekivala. Ne vjeruje da je Prifer u Engleskoj Blejn se prezrivo osmjehne. — Po- sve mi je svejedno, sto Mendersn misli U_svakom sluéaju on o tome ne zna toliko koliko ja. To je tatno — slozi se ena, ~ Ali s druge strane Mendersn bolje od ikoga porna Prifera. Dugo su zajedno radili, pet ili Sest godina On bi ipak morao znati o gemu govori Blejn je trenutak gutio, a onda upi- ta: odakle je? -— Smatra ga Australijancem. Vidio ga je 1951. u Melburnu, Tada je imao malu farmu u okolici i bio je poslov- no wu gradu. Mendersn je gotovo tie dan dana proveo s njim. Prifer mu je io, da_je Engleska posljednja ze- na svijetu koju Zeli ponovo vidjeti, — Me ond ie izmislio divnu prit Po svoj prilici nijedna rijet od toga n ri ene. — Mendersn je bolestan covjek Pluéa, A ako taéno prosudujem njegi vo 2dravstveno stanje, on vise ne Ijeno odgov vise, drvim da je to i njemu jasno. — Lne vjerujete, da je lagao? — Ne bih rekla — odvrati Loti. — nikakve koristi od toga. ~ stupila je za korak. — Za danas lo dosta, gospodine Blejn. Uspravio se, zatim dohvati svoju sto~ us kotadima, sam se izvuce na sjedalo i stane se oblaciti. — Mendersn se vara — izjavi gunda- juéi, — Svejedno mi je, je li zna ili misli da zna, Svakako je od 1951. prosio do- sta vremena, Dobro, gospodo, zahvalju- jem vam, Motete iti, Zacijelo ste umorni. Posto je navukao kaput, poveze se na stolici dué Kodnika, Sa strane ste-penica bio je ugraden mali lift za nje- ga. Ugurao je stolicu i odvezao se na prvi kat, Tamo se odveze do svoje spa- vaée sobe. Tauler je veé sve spremio za noé. Starac se skine i spremi za spavanje. Zatim se odveze do prozora i odgrne zastore. Prozorska krila bila su otvorena. Dah hladnoga oktobarskog zraka prodirao je u sobu, Sjedio je neko vrijeme duboko diguéi i kruzedi pogledom po modro- ernoj bregovotoj okolici. Mjesce je po- srebrio vrkove borova i jela, Daleko s lijeve strane blistala je morska povrsi- na, a odanle njegove oi odlutahu do tri Noéu je pao mraz. Rigard Seldn stajao je kraj visokog prozora u sobi za do- rugak u Silvervudu, Zamiéljeno je-pro- matrao srebrnobijelu. brezovu Sumicu, koja se prostirala pred njim, Sunce je putovalo nebom kao lopta naranéaste boje. Zrak je jo3 bio oStar i hladan, i on je ugodno osjeéao vatru koja je gorjela u kaminu Seldn, vitak i Sirokih ramena, bio se primaknuo Zezdesetoj. Njegova je kosa bila veé sijeda, ali joS uvijek gusta, a lice opaljeno jaéim suncem no sto ga Engleska pozna. Nosio je staro zeleno odijelo od tvida, na kojemu se vidjelo da ga dugo i dobro sluzi, Ruke je tu- rio u daepove kaputa, Stajao je nepomi- @no dok u sobu nije ula Meri, — Zdravo, Dik, Seldn se okrene, U njegovim otima sijevne blijesak radosti, Vitka, visoka plavusa nosila je zcleni pulover i skot- sku suknju, au ruei je drzala grubi Stap ‘nova drveta. Zar si iznenada osepavjela, Meri? dmahnula je glavom, a u njezinim vivim c#ima pojavi se gotovo prijeteéi izraz, —- Ne, ali da sam ga jucer imala, Tim bi se bolje proveo. Roperov pas ga je strasno udesio. On jos nije nigta znao o tom dogada- ju. — Gdje se to zbilo? Oitro je zabacila glavu, — Preko, kod grma. Pogla sam kracim prijekim putem svijetle sjajne tatke koje su oznavavale mjesto gdje se nalazio Silvervud. Upra- vo kad je pogledao tamo, jedna od njih utrne. Blejnove ofi se stisnu, — Budi pro- klet, Seldne — procijedi — ti i svi tvoji. Noéni vjetar je postajao oitriji. Sta- rac se odjednom strese od hladnoée i od- veze se do svog kreveta. § dosta muke se prevali iz stolice u krevet i udob- no se namjesti medu visoko naslaganim jastucima. Ugasio je svjetiljku i pogled mu skrene, kao da ga je magnet pri- vukao, u praveu gdje se nalazio Silver- vud, U njegovim grudima plamtjela je strasna i neumoljiva mrinja, i svela sam toga neodgojenog Ropera. Njegov pas, njufundlender, navalio jena Tima tek Sto ga je ugledao. Nastojala sam da ih razévojim, Da ga nisam uhva- tila za ogrlicu, razderao bi Tima. Roper je mirno gledao i nije prstom maknuo dok nije bilo prekasno, — Ona je na- stavila s opisivanjem borbe, a on je slufao nepomiéna lica. Kad je zavréila vjetova joj: — Ja bih se na tvom mje- stu klonuo Blejnova posjeda. — A zaSto bih to uéinila? — Jer on ne voli ljude koji avcle stupaju na njegov posjed, a po- niovu... jer nas vise mrzi nego bilo koga drugoga. Roper je éeSée bio nez~ godan. Jedan ili dva puta me nagovorio. Ona ga zainteresirano pogleda: — Ni- sam imala poima o tome. A Sto je rekao? Seldn joj namigne. — Zabranio mi je prolaz. Moram priznati, da to nije udi- nio neuljudno, Ali nije dozvolio da po- sumnjam u njegove prave osjeéaje Neko je vrijeme ravmisljala, a onda upita: — Sto si mu odgovorio? — Ja? — U njegovu glasu odzvanja- la je blaga trpeljivost, — Sto sam uop- ée mogao odgovoriti? Nisam bio u pra- vu, zar ne? Osim toga. éovjek je samo postupao po naredenju koje je primio. Da je postao drzak, onda bih mu odgo- vorio. Ali ovako sam se jedino Sutnjom mogao éasno izvuci iz afere. — Casak 1