Déoni Lidl udotno se smjestio u sto- lici za pisaéim stolom. Promatrao je sjénu koja je prosla mimo bijelo obo- jenih stakla na vratima njegova ureda na kojima je pisalo: Dioni Lidl — pri- vatni detektiv — prijave u sobi 825, Bila je to sjena mufkarca, nekog mladog muskarca. Neko vrijeme je ne- odluéno stajao, a zatim se uputio dalje hodntkom u smjeru sobe 825. Lid] uzdahne, zgie’i papirnatu éa5u i baci je u praveu koSare za papir. All pogodio je samo gornji rub ko8are; ba- Sa se odbila { pala na pod. Lid} zlovolj~ no pogieda nered u sobi | gasak se po- zabavio mialju, da bi valjalo potistiti ured, ali nije se mogao na to odlutiti. Najzad ostane mirno sjediti. Stavi bocu burbona u ladicu svoga novog pisaéeg stola, a zatim dohvati neki davno rije- Seni spis i stavi ga preda se na stol. Ci- nilo se kao da je zadubljen u posao kad je ridokosa iz predsoblja usla. Lice joj je bilo erveno od Ijutine. = Napolju se nalazi neki g. Lidl koji bi Zelio s vama razgovarati, Mr. Lidl. Neki Dion! Lidl. Lidl promisli gasait 0 tome Sto je Cua, zatim slegne ramenima, — Hajde, Pinki, da malo pogledamo tog momka. — Gospodin Lid! ée vas primiti, go- spodine Lidl — reve ridokosa onako preko ramena, stojeci na vratima. Pro matrala je malog Sovjeka koji se mimo nje ugurao u sobu, a zatim izade i za= lupi vratima, Sjena zaista nije varala. Covjek Je uistiny bio malena rasta. Malen i ster. Cinilo se kao da se izgubio u naborima svoje bezobliéne kabanice, a njegove Klapave u8i prijetile su njegovu izno- Senom pustenom SeSiru da ne spuzne preko otiju. Lice mu fe bilo staratko, a koza je izgledala kao proziran per- gament, ali ogi su bile neobiéno Zivahne i pailjive. Blistale su kao dva crna bi- sera iza naboranih ofnih Kapaa, CovjeX Je bio Kinez, — Vi ste Dzoni Lidl? — Gles mu je bio opor i siktav, ali je bio ponesto u- blazen smije8kom kojim je popratio ri- je8i. Onaj Dzoni Lidl koji je prije devet ili deset godina radio u Kaliforniji? Lidl kimne, — Jest, ja sam taj. A tKo ste vi? Starac razvute lice na smijeh. Skinuo fe pusteni SeSir sa Gelave glave. — Neadam se da nemate nigta protiv Sto sam uzajmio vase ime. Bilo je to prvo ime koje mi je palona um. — Po- loZio Je nesto umotano u papir na rub pisaéeg stola { pokrio zamotak svojim Se8irom, — To ime ne djeluje, naime, tako idiotski ko Dzon Smit ili Dion Dy, Je li? Lidl slegne ramenima. — Dobro. Jo§ nisam nabavio Kopirajt za svoje ime. Sto zapravo Zelite? Starac privuée stolicu posve blizu pi- saéeg stola i spusti se u nju, — Zelio bih da mi ne8to spremite. — Pokazao je na zamotak koji je lezao na rubu pisaéeg stola. Lidl uzdahne. Izvadio je paketié ciga~ reta iz gornje ladice stola i pruzio ga starcu. Priteka dok je starac uzeo ciga- retu, a onda uzme i sam jednu i gure je u desni kut usana, gdje se nomicala dok je govorio. — Zaito ne unajinite sef u nekoj ban= ci? Ili za8to ne predate u garderobu? Starac zapali cigaretu i kroz dim na- migne Lidlu, — Ovdje fe sigurnije nego u gardero- bi ill u sefu neke banice, a osim toga ov- dje ga mogu u svako doba podignut!, a ne samo za vrijeme uredovnih sati kao v bankama. — O ke. Vi Zelite dakle da ovaj pake- tié spremim za vas. Sto joi Zelite? — Drugo nista, — Starac posegne u déep, izvadi izlizanu lisnicu i stane po njoj kopat! kao da je kratkovidan. a za-tim izvuée dvije novéanice po pedeset dolara. — Je li to dosta? — upita. Lid! letimiéno pogleda novéanice 1 Podigne obrve. — Sto dolara samo za pohranu jednog paketiGa? — Posegne za paketi¢em i va- zuéi ga zadr2i ga y ruci. — Sto je s tim paketi¢em? Starac je mirno dalje pusio. — Ne razumijem vas. — Ni ja vas. Za8to Zelite da mi pla- tite sto dolara, a za to ne trazite nista @rugo. nego da vam ovu stvar pohranim nekoliko tjedana ili mo%da mijesec dana? — Smatram da sam vam to objasnio — strpljivo primijeti starac. — To mi vie vrijedi nego ovo. — Mahnuo je novéanicama koje je drZao y ruci, a onda ih poloZi na pisaéi stol. — Znam da se taj paketié nalazi na sigurnom mjestu i ga opet u svako vrijeme mogu podiéi, Ustao je sa stolice i po- stavio se kraj pisageg stola. Cigareta mu se nalazila tagno po srijedi ysana. — Jo8 neko pitanje? Lidl odmahne glavom. — Ridokosa ée vam dati potvrdu. O- stavite svoje ime i adresu za slutaj da moram s vama stupiti u vezu, Starac se lagano naceri i njegovo per- gamentno Zuto lice prevute se dubokim borama. — Potvrda mi nije potrebna, Imam u vas potpuno povjerenje. — Posegnu za svojim zgnjetenim pustenim SeSirom i nabije ga na Celavu glavu, dok se nije spustio do uha, — Za vas nije vaino da znate gdje biste me mogli naéi doklegod znam gdje ja vas mogu nati. — Starac kimne glavom, okrene se i uputi se mir- na koraka prema vratima. Lidl je promatrao kako su se vrata predsoblja zatvorila iza posjetiotevih uskih ramena. Nekoliko sekundi kasnije, za kratak tas, kroz bijelo obojeno staklo yrata ukaze se sjena posjetigea a zatim _ nestane u praveu dizala. Lidl digne telefonsku slufalicu, priti- sne na jedno dugme i zaéas se javj glas ridokose. — Pozovi Dioa iz prodavaonice ciga- reta dolje u holu, Pinki. Daj. mu taéan opis starca koji je odavle izasao — rete Lidl. — Ako uzme taksi htio bih znati Koji ga Sofer vozi, Ako se uputi pjegice, 4 Zelim da ga slijedi. A ako ima viastita kola, htio bih znati njlhov bro}. — Dobro — zacvrkuta Pinki, Lidl spusti sluSalicu na vilicu, zatim dohvati paketié i znatizeljno ga stane okretati u ruci. Bio je uvijen y debeo smed papir; na uglovima su se nalazili veliki crveni peéaii, utisnuti udnim pe- éatnjakom. Bio je otprilile deset centi- metara Sirok, a dvadeset dug, debliina nije iznosila vise od centimetra. Bio je jo§ uvijek neodlugan, kad su se vrata otvorila a na njima se pojavila rido- kosa, ~ — Dio javija da ée u8initi 3to sam poruéila, Dioni, — Sjela je na stolicu na kojoj je malo prije sjedio mali Ki- nez, — Starac se smatrao prokleto lu- kavim kad je upotrijebio vaSe ime! Sto je htio time posti Lidl nabra elo — Htio me iskuSati. — Sto mislite time kazati? — Htio je vidjeti jesam 1i sam toliko pametan da bih prépoznao da je u3a0 pod tudim imenom — naceri se Lidl. Izvute najgornju ladicu svoga pisaceg stola i stavi unutra paketié, a zatim za- kijuta ladicu malim kljudiéem. — Vje- rujem da sam ispit polozio. Dao mi je narudzbu da za ovaj paketié izigravam dadilju. — Za kakav paketié? — Posve obiéni paketit. — Pritisnus je opusak cigarete na metainu pepelja- ru na pisaéem stolu. ~ Malo je neobiéno Sto odrastao tovjek na taj natin zara~ duje. — Ne znam zasto se ljutite. Jedva mjesec dana imate viastitu agenciju, a veé ste imali najmanje deset naloga. Zar je to lode? — Ph, kakvi su to bili nalozi! Cuvati limene kante na svadbi, dvaput. Dvije dame su opet htjele znati gdie njihovi supruzi sprovode veteri; to isto su htjeli mati tri momka o svojim Zenama. A sada izigravam strazara za jedan pake- ti. I to zoves dobro? — Ustao je sa sto- lice, obiao pisaéi stol, a zatim se uputio do paravana koji se nalazio u jednom kutu, gurnuo ga u stranu i pustio vodu u umivaonik, — Ako uskoro ne dobijem neku zgodnu stvar, prikljugit use skautima da unesem malo Zivosti i uz- rujanja u svoj Zivot — zatim umije lice svieZom vodom.— Zar opet odlazite? — ravnodusno upita ridokosa. Lidl ruénikom dobro otare lice, a on~ da vrati ruénik na vje8alicu. — Prokletstvo! Ima$ potpuno pravo. ‘Ako se ovdje jo8 malo zadrZim poludjet éu. — Gdje vas mogu naéi, ako éete mi slufajno biti potrebni? Lidl se jedva odrvao napasti da ne naljuti ridokosu. Dohvati eSalj i prode s niim nekoliko puta kroz svoju gusta kosu. — U Majkovoj krémi u 44. ulici. Pinki kimne. — To sam i mislila. U posljednje vri- jeme bili ste veé nekoliko puta tamo. Sto je tamo tako zanimljivo? — To je jedino mjesto u cijelom gra- du, gdje se jo mogu osjeéati ikao detek~ tiv, Tamo se zanimam time gto proma- tram kako Sesto barman obraduje svo- ju registarsku blagajnu. Bar u Majkovoj krémi bio je prepun »bjegunacac iz reklamnih agentura, ko- jima su oblizZnji neboderi obilovali. Ve- Gina je nosila uniformu svog zvanja: sivo isprugano odijelo i crnu kravatu; u ruel su drzali svoju staleSicu iskaznicu — piée Martini, Dioni Lid! nasloni se na kraj tezge, uditkom koji je ukazivao na veliko isku- stvo, i otpuhne dim cigarete y velik oblak koji.se povlatio po stropu lokala. Promatrao je svoju éagu i za éudo usta- novio da je prama. Mahnuo je barmanu i porudio novu; zatim je promatrao ka- ko Yovjek obraduje tipke registarske blagajne i stavija unutra sitnis. Barman je neobignom painjom sta- vijao u éa3u neKoliko Kockica led@ i onda preko toga prelio burbon. Iz sitni- 8a koji se nalazig na tezgi pred Lidlom izabere tetvrt i pola dolara. A zatim se uputi u praveu nekog telefona koji je negdje poteo zvoniti. Lid! otpije gutljaj burbona, a onda ga samo malo razrijedi vodom. — Lidl, za vas — doviknu mu barman s drugog kraja bara. Lidl uzme %aSu i progura se do mjesta na kojem je barman dréao u ruci sluda- licu. Uzeo je sluSalicu i rulom pokrio Skoljku, — Dio, izratunao sam sedamdeset i iri, otkad ovdje sjedim. Sedamdeset { pet centi za svoj posljednji napitak ni- sam jo§ uraéunao. Barman se naceri, zaokruzi pogledom naokolo i spusti glas. — Krivo, mora biti Zetiri — trideset. Mora da ste kod posljednjeg runde ne- Sto previdjeli. Znagi niste pazili, Lidl. Lidl promrmlja: — Kakay je to de- tektiv! Ne moze niti poSteno’ pripaziti kad mu se neSto dogada pred nosom. — Ponovo otpije gutljaj, a zatim prinese slualicu k uhu. Na telefonu je bila ridokosa. Kao da je bila neSto uzrujana. —Bilo bi najbolje da se smjesta vratite, Déoni. Ovdje je prava guiva. —Kakva guiva. do vraga? Zar je moida pudlica koju’ sam natrag doveo onoj ugojenoj dami u meduvremenu dobila buhe? U slugalici se zaguje zabrinut glas. — Stvame teikoée, Ovdje se nalazi nekoliko ljudi. Od federalne _policije. Imaju dozvolu za kuéni pretres. — Dozvolu za kuéni pretres? Koga vraga trae? Ridokosa je trenutak oklijevala. — Kaiu da je jutros ovdje bio neki %ovjek i da je ostavio nekakav paketié. Hoée taj paketié. Lid] rete: — Odmah dolazim, Pinki. Reci im neka ne odu. Covjek koji je siedio u Lidlovoj sto- liei iza pisaéeg stola bio je stranac. Nije uopée namjeravao ustati sa stolice kad je Lidl usao. U ustima je dr2a0 ugage- nu cigaru. Odi su mu bile bladne i ni- malo Ijubazne. — Cuo sam da Zelite razgovarati sa mnom. Nadam se da niste odvige dugo éekali? Covjek za pisaéim stolom odmahne glavom, ujedno premiesti cigaru iz je- dnog kuta usana u drugi. — Ne baé predugo. — Dakle, Sto je? — upitao je Lid), Pogled mu zaokruzi od tovjeka na sto- lici iza pisaéeg stola do onog Koji se uvalio u jednu stolicu u blizini vrata. — Oni imaju dozvolu za kuéni pre- tres, Dioni — primijeti ridokosa. — Htjeli su nasilno otvoriti ladice vaseg pisaéeg stola, ali zamolila sam ih da ne pokvare novo pokuéstvo. —Imate li moda nesto protiv da malo pogledam vaSu dozvolu?,Covjek tza pisaéeg stola razvute usne 1 slegne ramenima. — Niposte. — Iz dzepa izvadi neki papir 1 gurne mu ga preko pisaéeg stola. Zatim izvadi istro- Senu lisnicu, otvori je i pokaze Lidlu metalnu znatku rekavi — Ja sam Bajers. Financijsk! odio. ae ‘kkimnu { poloZi dozvolu na pisa¢i s — O éemu Je, dakle, rijet? Bajers se neveselo naceri. Cerenje se sastojalo samo u lakom dizanju kuto- va njegovih usana. All ofi su mu i na- dalje ostale hladne { neprijazne. — Nismo sigurni. Jo& nismo sigurni. Da budemo sigurni htjeli bismo pogle- dati u paketi¢ kojl je Hong pohranio kod vas. — Hong? — Ne pravite se lud, Lidl. Znamo da Je starac bio jutros kod vas. Znamo ta- Koder da je neSto ovdje ostavio. A to Zelimo vidieti. ' — Oh! Po natinu na Koji ste izgo- vorili to ime nisam mogao nadoti na to, — Lidl se nasmije. — A Sto ima ta- ko vaina u tome paketiéu? — Sve éete doznati ako se potvrde nage sumnje. — A Sto onda ako se ne potvrde? — upita Lidl. — Onda ée bit! uredno vragen. Vas klijent nikad neée doznati da se pake- tl ma 1 jedan tasak udaljio iz vasih ruku. Lidl slegne ramenima. — Smatram da je tako dobro. — Za vas ne bi bilo dobro kad bi- ste nam pravili teSkoée — informira ga tovjek hladna pogleda. — Pretpostavite da ga ne mogu tz- dat! bez odobrenja svog klijenta — od- govort Lidl. — Bilo bi to vrlo zlo. — U glasu fo- vjeka iz financfjskog odjela nolavi se nov oStar prizvuk. — U tom slucaju morall bismo pretpostaviti da vam je poznat sadrzaj paketiéa i da radite u zajednici s Hongom. — Poéeiao je obr- ve i kroz prste je otro promatrao Lid- . — To bi bio lo pogetak za vaiu de pisadi stol i prigeka dok je Bajers ustao s njegove stolice. Zatim izvadi paketié, a onda ga spusti na pisa¢i stol. — Evo gal Bajers uzme paketié 1 zagleda se u petate, — A Sto je s pegatima? — upita Lidl. — Covjek ée otkriti da su bili skinuti. — Tu brigu prepustite nama — izja- vi Bajers, Spusti paketié u déep hlaga. — Neéete pozaliti, Lidl, Sto ste s nama suradivali. — Vjerojatno ne mislite da sam {mao drugog izbora? — naceri se Lidl. Zatim se spusti u stolicu i zagleda se u go- vjeka hladna pogleda. — Ne — primijeti Bajers — all mo- gli ste nas izazvatj da upotrijebimo dru- gi, poneSto tvrdi natin. — Nablo Je Se- Sir na glavu { dao znak, — Obavifestit éemo ‘vas aim pogledamo sadria} — obeéa. Lidl kimny glavom. — Dajte mojoj sekretarici potvrdu da ste primili pa- ketig. — Promatrao je grupu kad je izadla kroz vrata predsoblja, Promrsio je kle~ tvu. Zatim posegne za telefonskom slu- Salicom. Nazvao je jedan broj. a zatim Je nervozno svojim kratkim prstima stao bubnjati po stolu, Nakon stano- vitog vremena telefon na drugom kra= ju prestane zvoniti i neki glas se javi: — Prodaja cigareta. — Dio? Ovdie Lidl. — Halo, Lidl. Otekivao sam da éete me nazvati. — Jeste Ii doznall Sto sam htio? Zna- te ono o starom Kinezu na kojeg vas je Pinki jutros upozorila? — Posve jasan slutaj. Uzeo je od- mah taksi iz reda pred kuéom. Lid] posegne u kutiju s cigarama, iz- ‘vadi jednu, odgrize vrSak | ispliune ga u KoSaru za papir. — Znate i mo%da tko je upravljao taksijem? — Mart! Gold — glasio je odgovor. Lidl zabiljezi ime na blok koji se na- lazio kraj njegova lakta, a onda upita: — Je li se veé vratio? — Nisam primijetio. Prigekajte ta- sak, pogledat éu. — Poslije nekoliko trenutaka javi se ponovo. — Da, opet se nalazi na stajalistu. Hoéete li mozda da ga poéaljem gore? — Ne, Kazite mu neka Seka. Silazim odmah, — Oke, Lidl. Do videnja! Lid! baci slugalicu na vilicu { uputt se k ormaru koji je bio ugraden u su- protnoj stijeni, Otvori ga kljutem kojife nosio na lantiéu. Izvadi pistol) Ka- libra 45 1 pavlaku. Pregleda ga paZlj vo, a onda ga spremi y navlaku i pri- vee ispod pazuha. Ridokosa dide pogled s formulara ko- fi je upravo Gitala, Grickala je jedan od svojih dugih nokata. — Evo potvrde koju ste Zeljeli, Dio- ni. — Prudila mu je formular, Lidl ga letimitno pregleda i vrati joj ga. — Neéy dugo izostati, Moram pote- rati nekaliko Iudi. — Vierojatno nam neée praviti tes- koée, zar ye, Dioni? Valjda nismo od- govorni za ono sto nam navi klijenti... Rezrogatila je ogi kad je opazila izbo- &inu na njegovy kaputu. — Uzeli ste oruzje? Zagto? Kad je DZoni Lidl iza’ao, Marti Gold, Sofer taksija stajao je naslonjen na jevi blatobran svog automobjla i ne- marno éatkao zube. Bio je suhonjav momak, a svoju Sofersiu kapu nosio je na zatiljku tako da je jedva zakla- njala njegovu éelavu glavu puny sun- tanih pjegica. — Sefe, imate smplu, narugen sam — re8e Lidlu, pokazavsi u smjeru broji- Ja koje je radilo. — Cekam na svoj to- var. — Vi ste Mart! Gold, zar ne? — upi- ta Lidl. — Ja sam toyar Koji éekate. Zovem se Lidl. Sofer kimnu glavom, sagnu se prema kolima i pogleda brojaz. — Hajde, da se povezemo — predlozi Lidl. Marti Gold ponovo pogleda izgrite- nu éadkalicu, a zatim je baci na cestu. — Najzad, to Je vaS novac, a vi ga se Selite rijeSiti, — S mukom otvori vrata taksija i primijeti: — Nisu bas najljepsa kola u gradu, ali dovest ée vas kamo Zelite, Lidl se ugura u kola i namjesti na sjedalu. Sofer se smjesti za upravljat, okrene se i upitno pogleda Lidla, — Kamo éemo? —U grad — kratko odgovori Lidl. Taksi je polako uSao u bujicu ulignog prometa, Iza njega se zaéylo cvilenje — Jer volim imati dru8tvo. ‘A osim toga, moda bi se moglo Jo8 neito do- goditi prije no Sto se yratim. — Neéete valjda naletjeti na nesto vruée, je li DZoni? Sve potinje zauda- rati. Ovi ljudi iz federalne policije o- trovne su gljive. Uvijek ste tako govo- ri —— Moida bih radije uzeo otrov, ne~ go da budem dojente, Pinki, — Mislite tako zbog malog Kineza? Ta on nije vrijedan da tovjek radi nje- ga sjedne u korive. Predajte ga lju- dima iz federajne policije. Neka im bude. Lidl odmatiny rukom, — To upravo I namjeravam. Dobro ée im dot, Kada ga se dotepam. Koénica i truba, Mali Sofer nijednim trzajem nije odavao da éuje tu buku. — Grad je priligno sirok pojam — dobaci Sofer preko ramena. — Namje~ ravate li mozda ne3to osobita, Sefe? Lidlu je nagas zastao dah kad je $o- fer ugurao taks! izmedu teretnjaka 4 autobusa, ali sve je sretno proslo, — Jutros ste sa stajalista pred zgra~ dom povezli nekog starog Kineza — re- ge Lidl. — Neki mali momak; nosio je bar dva broja prevelik Seéir. Marti Gold ie promatrao Lidla u zr- calu, — Sjecam ga se. Sto je s njim? —Htio bih 2nati kamo ste ga od- vezli. Sofer je pronaSao razmak izmedu dva teretnjaka i pojurio je prema tome pro- storu ali u posljednji gas opazi da je razmak preuzak, pa je tako snaino za- kodio, da je Lid] napola pao sa sjedala, — Zaito to Zelite znati? Lidl stade masirati koljeno i dok je u sebi kleo Sofera reg — Htio bik govoriti § njim. Ja sam privatni detektiv. — Niudkalo, je li? — U glasu Sotera zazvudi zainteresiran prizyuk kad je u- pitao: — Radite za tog moma ili’ pro- tiv njega? — Cini mi se, za njega — odgovori Lidl, — DoSao je u moj ured i yekao ofkrivo ime, a zatim mi ispritao neku pritu koja nije nigta bolje zvudila od njegova imena, Pomislio. sam da ba’ ne bi bilo zgoreg da jo8 jedanput pre- tresemo cijelu stvar. Marti Gold kimnu glavom, — Razumijem kako se osjetate. Ni- Sta mi nije toliko odvratno nego kad netko iz mene Zell praviti budalu, Taj momak je iza§ao na uglu Park Roua i Vorta. U kineskoj getvrti, ako vam je poznato gdje je to. — Kineska tetvrt, je li? Odlitno. Tre- ba dakle samo ds pronadem Kineza u kineskoj tetvrti, to je sve — naceri se Lidl. Lidl Je odletio natrag na sjedalo kad je taksi pojurio iz prometne struje i naglo zaokrenuo ulijevo, tako da je vo- zaé teretnjaka, koji mu je dolazio usu- sret, morao svom svojom teZinom za~ kotiti da izbjegne sudar. Nakon toga se Marti Gold za trenutak koncentrirao na promet. Kad ga je crveno svjetlo na semaforu primoralo da stane, obrati se Lidlu. — Moida to 1 nije tako teko kao 8to vi mislite, Vidio sam, naime, kuéu u ko- ju se stari momak uSuljao. Lidl se nagnu prema Soferu, — Vidjeli ste. Motete li mi fe poka- zati? ‘Ponovo zasvijetli zeleno svjetlo 1 ta- kerene. — Jasno — rege Sofer. — Druga ku- éa od ugla. — To je vet pomoé — rete Lidl. — Premda u tim misjim rupama, davo: bi ga znao Sto Eovjek sve ne mora podu- zeti da pronade pravi put. — Pretpostavliam da znate da tog %ovjeka progone? — Sofer je to rekao u pomalo zabavnom tonu. — Otkrio sam da ima pucaljku kad mu se otvorila ka- banica, dok mi Je plaéao, I to priligno veliku pucaljiu. Cinilo mi se da je ka- libar 45. Sofer se nije osvrnuo na erveni si- gnal, nego je preplasio kolonu pjeSaka koja se kunuéi i prijeteéi razletjela na sve strane. — Pomislio sam da bi moglo biti ne- Sto takvog — prizna Lidl. — Ali prije no Sto mi to pogne zadavati brige, Zelio bih izmisliti plan kako da ga dimom istjeram iz rupe, Marti okrene taksi u pravcu Ist Brod- veja i krene dalje prema jugu. — Imam jednog prijatelja koji bi vam u to} stvari mogao pomoti. — Taj bi moyao biti prokleto dobar, da na temelju povrinog opisa izmedu tisuéu Kineza pronade onoga kojega trazim. — Zapravo, to nije »one, nego »onac. Zove se Goldi La Tur. — I vjerujete da je ona u stanju pro- na€i tog Sovjeka? — Ona ih yaspoznaje { u mraku. Jos dok sam bio dijete { stanovao u Eldridz Stritu ona je kroz kinesku éetvrt vo- dila majmuna na lancu. — Tako? A kako mi ona moze po- moéi. Vi ste vidjell tog momka. On je prestar da bi ga Hene jo8 mogle zan{- mati. Odvise star. — Neznate odvige o Kinezima — za- redi Marti, — Do vraga, oni uopée ne znaju kad su prestari, U visini Boverija taksi skrene s Ist Brodveja i zaustavi se na ulazu u Vort Strit, — Prigekat ¢u vas ovdje. Moida je to mnogo bolje nego da stanem i éekam pred kuéom i tako: upozorim momka Nije ostavio utisak da pucaljku nosi samo zato da bi mu kabanica bolje pri- stajala. Lidl se nagnuo naprijed proutavaju- 6i stare zadimljene kuéerine s obje stra~ ne ulice. Izvukao je iz diepa snop nov- Sanica, Izabrao je jednu i pruzio je & feru. . — Koja kuéa? Sofer pazljivo slozi novéanicu, zatim digne nogu na sjedalo i turi novéanicu u cipelu, — Za slugaj da nas namjeravaju na- pasti_u garagi — objasni Lidlu. Zatim pokaze dalje niz ulicu na staru zapu- Stenu kamenu zgradu. — Ondje. Druga od ugla, — A_vaa prijateljica s neobiénim imenom? Sofer kimne glavom. — Tona. Ona takoder ima tamo svoj stan. Da podem s vama i da vas uve- dem? — Odvi8e ste revni, Marti. Usput re- Geno, ne bih Zelio da vas u bilo Sto u- mijeSam. —Ne brinite zbog toga. Sto mogu dzgubiti? Posao kojj me unistava. —Prigne se 1 izvute dizalicu. — Smatram da bih vam mogao pomoti ako bi do- Slo do guive. Lidl odmahne glavom. — Odvest éete se natrag u grad, Mar- ti, Neée se ni8ta dogoditi Sto ne bih mo- gao sam urediti. Moj klijent i ja samo €emo malo porazgovarati, a zatim ja opet odlazim. ‘Marti Gold ga razotarano pogleda. — Zar je to sve? — Da. To je sve. — Lidl otvori vra- ta taksija i side na plotnik. — U ko- jem stanu Zivi ta djevojka? — U prizemlju, otraga. — Sofer se zagleda u njega i naceri se tako da su mu se vidjeli smedi neuredni i nepra- vilni zubi. — Ne pijte ni&ta kod nje. Goldi ima svoj naéin. — Bit éu oprezan — obeta Lidl. Ni8ta nije ukazivalo na to da u to} kuéi ima Zivota, kad je Lidl, popevsi se ne¥istim stepenicama, stigao u prija- vi hodnik. Na jednoj stijeni visjela su tri zarda~ 1a limena postanska sanduti¢a, Dugmad na zvoncima bila je vjerojatno veé o- davno skinuta, Vrata, koja su vodila u drugi hod- nik, bila su samo pritvorena. Déoni Lid] th otvorl { stupi unutra. Miris ne- opranih tjelesa { ustajale hrane udari mu u nos. Prigekao je dok mu se 08 ‘nisu priutile na polutamu hodnika, a jonda se ogleda. Na drugom kraju opa- ‘# obrise jednih vrata. Oprezno pipa- juéi uputi se hodnikom {i pokuca na vrata. Zavas iz otvorenih vrata prodre mi- ris jeftina parfema. : — Udi, slatki, Cekala sam te — favi se kreStav opor glas. Vrata se uz skri- pu otvore i Lidl ugleda u vratnicama neku tamnu siluetu. — Hajde, dodi veé jednom. Neéu ti nigta uéiniti nazao — umiljavajuéi javi se opor glas. Lid] ude. Cuo je kako su se vrata za njim zatvorila { kako je porinut za- sun. - Ne treba nam drustva. Publika me samo nervira — nasmijeil se Zena. Lid] je tuo struganje paputa po go- lom podu na kojem nije bilo saga. Za- tim se upali jako svjetlo i osvijetli sva- Iki kut u sobi, i: Zena je stajala kraj svjetiljke drie¢i tuku jo3 uvijek na sklopci. Bila je vi- soka rasta, Jakih kostiju i dobro razvi- jenih grudi. Stari kimono nehajno ste- gnut u pojasu isticao je njenu visinu. Pogled joj je bio tvrd. A lice je izgle- dalo kao da je puno mrlja od starog i JoSeg pudera. Crvenilo za usne bilo je razmrljano po licu. Promatrala je Li- dla poluzatvorenih ofiju. — Upao si na kriva vrata, je li prija- ne? — upita dubokim krestavim gla~ som. — Vi ste Goldi, je li? Zena potvrdno kimne, — Onda ste vi ona koju trazim. — Uzalud gubi8 vrijeme, prijane. — Zena slegnu ramenima. — Vrati se svom Inspektoru. Ustanovit ée3 da je sve u redu. Ovdje se nista ne dogada. Lidl se naceri. — Vara3 se. Ne pripadam Moralnoj brigadi. Zovem se Lidl. Imam vlastitu agenciju. — Dakle, njugkalo, je i? I to mi je natin zaradivanja za Zivot! — Goldi ga je trenutak promatrala, a onda slegla ramenima. — Hajde popij taSicu. Mo- Zemo se porazgovoriti. — Okrenu se i gegavim koracima uputi do nekih vra- ta. Lidl pode za njom u_maluy kuhinju. Na njezin poziv sjedne. Trazila je nesto po kuhinjskom ormaru, a onda izva~ dila bocu { dvije gage. Napuni obje &a- Se do vrha i gurne jednu prema Lidlu. — Uvijek je pametno da je Zovjek sa svim policajcima u dobrim odngsi- ma. Sto namjeravate? Lidl pomiri8i au i pogleda Zenu. = Je li ovo ovdje u redu? upita. Zenin smijeh zvutio je kao dubok Stropot. — Netko je vjerojatno izbrbljao mo- je poslovne tajne, je li? Ne treba’ se bojati, prijane. Onu drugu rakiju imam za one moje posjetioce koji plataju. Prinesla Je tau ustima 1 popila, a da nije trepnula. — Recite mi naizad koga zapravo traZite? —Tratim nekog Kineza. Zove se Hong. Malen starac. osuSen kao mumija, s licem kao Sljiva. Potpuno éelave gla~ ve. Stanuje ovdje u kugi. Goldi natoti sebi jo§ malo rakije. — S$ time dievojka, kao Sto sam ja, ne mofe mnogo poteti. — PoteSavsi glavu upita: — Sto je s tim Hongom? Sto Ze- lite od njega?— NiSta ne Zelim od njega. Posjedu- Jem neS{o njegovog i Zelim da mu to vratim, — Mo%da ga poznam — primijeti Ze- na. Iskapl svoju éaiu i nadlanicom o- brige pune usne. Privute stolicu i sje dne nasuprot Lidlu. — Morate znati da ja od ovih Kineza Zivim, Mogli bi za- mijeriti malo} Goldi kad bi jednoga od njih izdala policiji. A medu nama re- geno, nemam osobitih sklonosti da bu- dem mamac. Lidl polo#i Za8u na stol { potraZi u dZepu snop novéanica. Zatim izvute Jednu dvadeseticu 1 Jednu deseticu 1 spusti ih na stol. — Maknite novac, prijane. Vi niste moj bro} — primijeti Goldi 1 gurne novéanice prema Lidlu. : — Starom momku neée se nista do- goditi — uvjerava’e je Lidl. — Htio bih samo nekoliko minuta razgovarat! s njim. A nakon toga éu se izgubiti. Na vratima hodnika zatuje se Zesto- ko kucanje. Zena se uopée nije na to osvrtala, mirno Je grickgla nokte. All kucanje nije prestajalo. Promrsila je kletvy, ustala i uputila se u praveu ku- hinjskih vrata, — Gubi se, Carli. Zapo- slena sam. Dodi kasnije, povite kre- Stavo. Ponovo je sjela nasuprot Lidlu. — Ne bih htjela nikoga odati. razumijete! Ali, moda poznam momka kojega’ trazite. — Podize svoju %a8u, primijeti da je prazna { poloZi je na stol. — Je li go- vorio dobrim engleskim? Lidl kimnu glavom. — Ispravnim en- gleskim. — Hm, znam koga mislite. On stanu- je gore. Prvi kat otraga, Upravo nada mnom. Kad je Lidl ustao, utivatila ga je za ruku, : — I starac zaista neée imati nikakvii neugodnosti? — Nikakviti. Hodnik u prvom katu bio je joS tam- niji i jo$ neprijatniji od onoga u pri- zemlju, Lidl j¢ polako, pipajuél, na- 10 predovao doK nije stigao do vrata. Tilfo je pokucao i istovremeito turnuo ruku pod kaput { otvorio navlaku u Kojo} se nalazio njegov revolver kalibra 45. Ali nije bilo ni najmanjeg znaka da ée se netko javiti na njegovo kucanje. Ponovo je pokucao. Kad se i na ovo Kucanje nitko nije javio, pritisnuo je kvaku. Otvorio je vrata 1 prigekao, Ne- ugodan zadah ustajala dima udari mu U nos. Inage nikta, Strainja soba nalazila se posve u ta- mi, Lid) ude i za sobom zatvori vrata. Nije htio biti negiji cilj, ako se modda netko u sobi sakrip i pritajio. Izvukeo je piStolj iz navlake i stavio ga u lije- vu rule, Hodnik je bio isti ao { u prizemlju: Lidl se sjeti da se sklopka nalazila na pola puta do kuhinje. Polako pipajuét pred sobom, ispruzenom desnicom na- prijed, trazZio je sklopku. Nije se guo ni najmanji Suanj Kojf bi ukazivao na to da se netko nalazi u stanu, All usprkos tome Lid! je osje- éa0 da nije sam, TeSki miris dima po- stao je teZi, imao je osjefaj kao da ga promatraju’ o8i koje su mogle u tami pratiti svaki njegov pokret. Zastao je, Jedima se naslonio na zid i napeto oslu- Skivao da Suje neki Sum ili Syganj koji bi odao prisutnost drugoga. Nije &uo nista osim tekog disanja — vlastitog disanja, ‘Trenutak zatim nastavio je da trad sklopku, Nakon nekolike korataja asiex ti je pod prstima. Jo8 jedanput udahne duboko prije no Sto je napalio svjetlo. Istu sekundu kad je sinulo, spusti se na koljena s pigtoljem u rucl, Hong, star! Kinez stajao Je medu vratnicama, Ruke je digao izaad glave. Njegovi dugi koStunjavi prsti bili su zgréeni kao pandie. Iskesio je zube, je- zovito se cereéi. Njegove oti piljile au nepomiéno u jednu taku. Njegovi su palei pomogu dvije tanke zice povute- ni u vis do vrha vratnice, a stotinu ra- na, koje su pokrivale gole grudi i koje su otigledno prouzrotene upaljenim ci- garetama, ukazivale su da njegova smrt nije bila ni milosrdna ni brza,Dioni Lidl uputi se mrtvacu i pro- vuée se mimo njega u kuhinju. Bila je nenamjeétena i bladna, Sadrzaj limen- Ki konzervi bio je istresen na pod, la- dice stola izvugene i baéene u stranu. Druga vrata vodila su u spavatu so+ bu. Ovdje je takoder bilo yjakova da je soba pretrazena. Ladice izvutene i razbacane po podu. Jastuci razrezani, a krevet razbacan i madraci rasparani. Lidl je pretrazio i druge dvije sobe u stanu i ustandvio da sy prazne i pre- trazene. S kreveta je skinuo prijavu plahtu, uputio se prema vratnigama u kojima je visio Hongov le8 i prebacio plahtu preko mrtvaca. Zatim se vratio u spavaéu sobu i vr- Skom cipele pretrazio predmete poraz- bacane po podu. Vjeroyao je da se ono Sto su uboijce trazile nije moglo n&la- ziti u ladicama. Zbog toga pretrazi rupe koje su se nalazile iza ladica, ne bi li moida otkrio nekakvo skroviste. Zatim je pregledao gornje police ugradenog pemura, Ni8ta nije pronasao, ‘Uputio se u hodnik i na stubiétu pro- nasao telefon; ubacio je novac i nazvac policijsku centralu. — Htlo bih prijaviti umorstvo — re- ée deZurnom policajcu koji se javio mo- notonim glasom: »Ovdie policijska cen- trala, narednik Dolans. — Recite mi, molim vas, mjesto oda- kle javijate — zatraii glas na drugom kraju Zice. Lidl javi pojedinosti i obeéa da ée prigekati dok stignu patrolna kola, Jedva je do kraja popusio cigaretu kad su se pred kuéom zaustavila poli- cijska kola iz kojih izadu dvojica poli- cajaca, — Jeste li vi momak koji je prijavio umorstvo? — upita stariji. Lidl Iimnu glavom. — Prvi Kat stra ga. — Poao je pred njima prema Hon- govu stanu, a usput je jednom od poli- cajaca odgovarao nq neKolio uobita- jenih pitanja. — Stari momak je mozda bio jedan od onih 8krtaca. Htio bih samo znati ko- liko je stavio u stranu, Moida priligno Ujepa svotu — javi se mladi policajac. ‘— Zato neka se brine komisij morstva — primijeti stariji. ZavrSio je s wobiajenim pitanjima i priblizio se vratnicama da odgrne plahtu s leSa. — Mora da je bio priliéno tvrdoglav! — primijeti 1 ponovo pokrije les. Za- tim privuée stolicu, spusti se na nju i uzdaline, — Najbolje ée biti ako osta- nete tako dugo dok ne stigne komisija za umorstva — rete Lidlu. — Oni mo%- da imaju na skladi§ty jo8 nekoliko pi- tanja kojih se ja nisam sjetio, Odred komisije za umorstva predvo- dio je narednik Majk Krosen, visok Sovjek iz Teksasa, koji je polako go- vorio. Kad je uSap u sobu kimnuo je obojici uniformiranih policajaca, a Li- dla je odrajerio kratkim pogledom, — Vi ste pronaili 1e8? — upita. Lidl kimne glavom. Majk se priblizi mrtvacu, skine plah- tu, -pregleda rane iskusnim pogledom, a onda naredi Jjudima da se pobrinu za le8. Uputio se obojici policajaca od patrolnth Kola, promrmljao nekoliio rijefi { preuzeo velili u kofu uvezani notes u Koji je stariji zapisao Lidlove odgovore na postavliena pitanja: Na- kon nekoliko trenutaka vrati notes { pribligi se Lidlu koji je sjedio na rubu kreveta, — VaSe ime je Lidl? — upita, Lidl kimne i naéini Zovjgku mijesto na krevetu, Krosen gurne svoj Se8ir Sroka obo- da na zatiljak 1 sjedne. — Ja sam narednik Krosen od Komi- sije za umorstva, — Njegove oi zaokru- 2e prostorijom { primijeti da je sve u neredu, — Je li veé ovako izgledalo kad ste do8li ovamo? — Nisam ni8te dirnuo, narednite — rete Lidl, — Samo sam. prebacio plah- W