Maca papucarka

U MALOM selu su malene kuice i u svakoj ima djece u arenim kouljicama sa crvenim i plavim papuicama na nogama. U tom selu vlada lijepi red. Sve kue su bijele, svi krovovi na kuama crveni, svi prozori zelenih kapaka. Dvorita su oiena i cesta je ravna. Sve je u najljepem redu, samo su djeca neuredna. Naveer prije spavanja, nitko ne sprema papuice. Narednog dana trae ih pod stolom, iza pei, na stepenicama, u kolicima, meu drveem, u depu oeva kaputa i poslije dugog traenja nau jednu papuu u kuhinji, drugu u sobi. Jadnog jutra kada su ve u svim kuama, u malom selu spremali doruak i djeca se budila, mali Ivica je uzalud traio svoje papue. - Mama, gdje su moje papue? - pitao je. - Ako ih nisi spremio sino, odnijela ih je maca - odgovorila je mama. - Mama, gdje su moje papue? - vikala je Slavica u susjednoj kui. - Ako ih nisi sino spremila, odnijela ih je maca. - rekla je mama. - Mama, gdje su moje papue? - pitao je Toni u treoj kui. - Maca ti ih je odnijela, jer ih nikad ne sprema! - odgovorila je mama. - Mama, gdje su moje papue? - upitala je Tonka. - Maca ih je odnijela. - odgovorila je mama. Cijelo selo je mirisalo na slatku kavu, a djeca su bila gladna. Bosi su posjedali za stol, napili se tople kave, a zatim je Ivan stao na prag kue i zavikao preko ceste: - Slavice, doi k meni! Slavica je potrala na prag i rekla: - Rado bih dola k tebi, ali ne mogu. Maca mi je odnijela papue. - Toniu! - zvali su Ivica i Slavica - Doi k nama! Toni je takoer dotrao na prag kue i odgovorio: - Maca mi je odnijela papue! I Tonka je dola bosa na kuni prag. I njoj je maca odnijela papue. U svim kuama su otvarali vrata i sva djeca su na prag dolazila bosa. - Maca mi je odnijela papue! - govorili su jedno drugom. Skakutali su s jedne noge na drugu, jer im je bilo hladno. Ubrzo je zasjelo sunce i djeci je bilo toplo. Bosi i u arenim kouljicama otili su na cestu. Pitali su se: - Kuda je maca odnijela nae papue? - Potraimo Macin dom. - rekao je mali Jure. Otili su. Sili su sa ceste i ili po rosnoj travi. Stigli su do ume i ili sve dalje, dalje. Ili su po mahovini, sluali pjevanje ptica izmeu granja, traili Macin dom. Usred ume nali su bijelu kuicu sa crvenim krovom. Prozori su bili puni rua, a na vratima je bio natpis MACA PAPUARICA

Maca je ula djecu i otvorila im vrata. - Draga djeco, to elite? - Papue! - molila su djeca. Sve ih je pozvala u kuicu. U kuici su bile police, a na policama plave i crvene papuice. Kakav red je bio u kuici! Djeca su se divila. - Neka svatko uzme svoje papue. - rekla je Maca Papuarica. Ali to nije bilo lako. Papuice su bile oiene i zakrpane. Sva istrgnuta dugmad bila su ponovo priivena. Djeca su ih jedva prepoznala. Luka, najmanji od sve djece nije pronaao svoje papuice i bio je jako tuan. - Kad padne snijeg, sait u ti nove papuice! - obeala mu je. To su ula i druga djeca. Svi su se okrenuli i molili: - I meni! I meni! Maca Papuarica im je mahnula rukom i rekla: - I vama u ih saiti! Zatvorila je kuicu i promatrala kroz prozor kako djeca u arenim kouljicama, u crvenim i plavim papuicama ure kui. Posljednji je trao Luka. Luki e saiti najtoplije papuice preko glenjeva. Ivici takve da e ih moi nositi kad radi gimnastiku. Papuice male Slavice biti e lijepe kao mamine. Toniu koji gubi svako dugme, moram saiti papuice bez dugmadi. A drugoj djeci? Svakome onakve kakve najvie eli. Eh, tako u svima ugoditi! - razmiljala je Maca Papuarica kad je gledala za njima. Zatim je zatvorila prozor i zaspala. Danas pada snijeg i Maca Papuarica ije papuice za djecu iz malog sela. Postavit e ih zejom koom da budu meke. Tko zna hoe li ih djeca spremati prije spavanja?