www.sajt.com.

hr

Povijesni razvoj didaktike TERMINI DIDAKTIKE - starogrko porijeklo didaskein uiti; didasko uim; didacticos pouan, pouavajui; didaske znanost, nauka, nastava pouavanja; didaskalos nastavnik u staroj Ateni koji je radio u kolama gramatista i kitarista. Organizirani oblici nastave zapoinju rano u Kini i Indiji. *SUMER Poetak nastave veemo za prve kole (shole) osnovane u Sumeru oko 2500 g.pr.K. nije bilo udbenika, programa, nastavnih metoda. *STARA GRKA Proiruje se sustav nastave. *STARI RIM Sistem kolovanja se dijeli na 3 dijela: elementarne, gramatike i retorske kole. Pojavljuju se mislioci koji piu o nastavi i pomau u njenom razvoju.

MARKO FABIJE KVINTILIJAN (35. 118) Obrazovanje govornika (Institution oratoriae) Prvi put se raspravlja o odgoju. Smatralo se da je najbolji uitelj tog doba i molili su ga da napie knjigu.

*Sustav kolstva se i dalje uvruje. Znaajne su crkvene, samostanske, upske ili katedralne kole. U XVI i XVII st. javljaju se teoretiari znaajni za didaktiku.

WOLFGANG RATKE (1571. 1635.) Opera Didactica Meu prvima je obradio prirodnu metodu (empirijsku metodu) koju je utemeljio F. Bacon. Polazi se od iskustva, prirode da bi se dolo do odreenog znanja, a ne od knjige, tj. od ivota promatranjem prema teoriji.

JAN AMOS KOMENSKY (1592. 1670.) Velika didaktika (Didactica magna) - 1657. g. na latinskom jeziku

www.sajt.com.hr

Razvija vanjsku organizaciju nastave uvoenjem dananjeg razredno-predmetno-satnog sistema s frontalnim oblikom rada.U sreditu interesa je problem spoznavanja, ide od same prirode (neposredne stvarnosti) da bi doao do zajednikih spoznaja. Njegov tip nastave postaje ono to je i danas: razredi kao cjeline izjednaene po godinama, nastavne cjeline, poetak i kraj kolske godine, predmeti, nastavni satovi. Prije toga nastava je bila da jedan uenik ima svog uitelja (individualni oblik rada). Komensky uvodi latinski jezik, didaktike principe sve to se radi mora se ueniku dobro priopiti, trai se da uvijek radi. kola u 4 stupnja: 1. 2. 3. 4. materinska kola (predkolski odgoj) kola na materinjem jeziku (6 12 god.) latinska kola (srednja, 12 18 god.) pansofijska kola (kola svog znanja, sveuilite, 18 24 god.)

Uvodi red , vanjsku organizaciju nastave, kolektivnu nastavu, sat kao zasebnu cjelinu, odjeljenje kao zasebnu grupu. Smatra da sa svima treba raditi, ak i s djecom s potekoama u razvoju, to se prije nije radilo. Smatra se najveim autorom znaajnih za didaktiku.

JEAN JACQUES ROUSSEAU (1712. 1778.) Emil ili o odgoju Najvei kritiar feudalnog drutva, zalae se za drugaiju organizaciju odgoja. Temeljna postavka od koje kree je da je ovjek po prirodi dobar. U svom djelu pokuava utemeljiti odgoj u skladu s prirodom. Smatra da je lo kolektivni odgoj i da treba raditi individualno. On Emila vodi na selo izvan svih loih utjecaja. Uvodi itav sustav: polazi od uenja stvari i komunikacije te uvodi rad kao vaan uvjet (istie obrazovnu vrijednost rada). Kae da bi Emil trebao raditi kao seljak, a misliti kao filozof. Emil se poinje sustavno obrazovati tek od 12 god. Smatra da djevojice nisu za odgoj. Nakon 15. god. vraa Emila u drutvo i moralno ga odgaja.

JOHANN HEINRICH PESTALOZZI (1746. 1827.) Kako Gertruda ui svoju djecu Polazi od empirizma, prije svega od osjetila kojima se spoznaje senzualizam.

www.sajt.com.hr

Princip zornosti didaktiki razgrauje. Unosi red u to kako pouavati 3 elementa oblik, broj i rije, tj. kae da sve ima svoj oblik, broj i naziv, te uvodi odgojni rad. Utemeljitelj je didaktikog formalizma naina kako raditi na nastavi. Unosi red u artikulaciju nastave. Svoje bogastvo je dao u odgojne znanosti.

JOHANN FRIEDRICH HERBART (1776. 1841.) Autor s kojim je zavrio proces usustavljivanja pedagogije kao znanosti i izdvajanje pedagogije kao zasebne sveuiline discipline. Poinje predavati pedagogiju kao zasebnu cjelinu, utemeljuje meu prvima pedagogijski seminar (1813.), razrauje pedagogiju kao znanstveni sustav. Zavrava proces u pogledu vanjske organizacije. Nastavu razrauje u 4 stupnja. 1. jasnoa kvalitetno izlaganje novog gradiva pri emu se razbuuju postojee predodbe na koje e se vezati nove. 2. asocijacija povezivanje novih predodba sa starim i tako se integriraju u cjelinu, tj. povezivanje novog gradiva sa starim. 3. sistem stvaranje zakljuaka i zakona uspostavom logikih veza izmeu predmeta. 4. metoda praktina primjena novousvojenog u okviru nastave. Zadatak mu je da se uvede organizaciju i red u znanje. Njegove metode su primili svi nastavnici. Prenio je misaoni put ovjeka na nastavu. Njegov sustav se naziva pedagogija stare kole.

Reformna pedagogija ili pedagogija nove kole na prijelazu iz XIX. u XX. st. zagovara novi pristup nastavi i uenju nastaju razni pravci koji se okreu prema ueniku i pokuavaju utemeljiti nastavu na temelju potreba uenika. Zajedniko svim pravcima su tri temeljne ideje: 1. samorad djece (vea aktivnost uenika) 2. uvaavanje prirode djeteta 3. doivljajnost u nastavi Pravci: pedagogija radne kole, pragmatistika pedagogija, funkcionalna pedagogija, ekperimentalna pedagogija, socijalna pedagogija, pedocentristika pedagogija itd. Pokuavaju rijeiti krizu nastalu okamenjivanjem nastave.

www.sajt.com.hr

Znanstveni karakter i poloaj didaktike u znanstvenom sustavu Da bi znanost bila znanost mora ispuniti 3 uvjeta: 1. treba imati svoj predmet prouavanja 2. moraju postojati neka pravila po kojem taj predmet funkcionira 3. mora imati metodoloki aparat (metodologijanain istraivanja) Predmet didaktike po nekima je nastava, po drugima je to odgojnoobrazovni proces (iri pojam od nastave). Nastava je planski organizirana iskljuivo u okviru kole u posebnom vremenskom razdoblju. Odgojnoobrazovni proces se dogaa gdje postoji planski pristup radu i gdje postoji tenja za rad, iri je od nastave (u obitelji je u puno irem podruju nego sama nastava). Preopirno je miljenje da je didaktika odgojno obrazovni proces. Didaktika je teorija nastave. Unutar prouavanja didaktike postoje 4 pristupa (didaktiko teorijska koncepta): 1. pozitivistikoempiristiki: shvaa didaktiku kao znanost o pouavanju i uenju, pri emu stavlja naglasak na odabir i prijenos nastavnog sadraja, selekcija sadraja koji su kljuni za drutvo, te kako ih povezati u cjelinu. 2. pragmatistikomarksistiki: nAglaava da se didaktika bavi povezivanjem teorije i prakse, nastava se usmjerava prema onoj grai koja e se u ivotu moi upotrijebiti. Znaajnije je prisutan u SAD-u, ali je reduciran krajem 60-tih. 3. sistemskokibernetiki: pravu afirmaciju doivljava kompjuterizacijom. Didaktiku shvaa kao sistem kojim treba prevladavati informatizacija obrade nastavnih sadraja, individualizirati rad. Informatizacijom pokuava dovesti do maksimalne uinkovitosti nastave (programska n.) 4. komunikacijski: shvaa didaktiku kao znanost o optimalnom komuniciranju, komunikacijom izmeu uitelja i uenika se eli poboljati kvaliteta nastave. Svaki od ovih pravaca ima i dobre i loe strane, treba prii cjelovitijem pristupu, traiti pozitivne elemente svakog i tako shvaati didaktiku.

www.sajt.com.hr

Za didaktiku su najznaajniji fenomeni uenja i pouavanja i njihov uzajamni odnos. Temeljni pojam je uenje jer je pouavanje osmiljeno za kvalitetno uenje. DIDAKTIKA je znanstvena grana pedagogije u kojoj se istrauje nastava, od. pouavanje i uenje u odgojno-obrazovnom procesu. ZADATAK DIDAKTIKE je odreivanje zakonitosti i formuliranje zakona u nastavi. Zakonitost je poseban poredak meu stvarima, procesima i u prirodi koji objektivno postoji bez obzira na to da li nam je poznat ili ne. Zakon je ljudski oblik spoznaje zakonitosti koji odraava ono ope, zajdniko za sve pojave na koje se odnosi zakonitost i moe se vie ili manje slagati sa zakonitosti. Uspjenost znanosti ovisi o tome koliko se njeni zakoni poklapaju sa zakonitostima. Sve zakonitosti nisu identine s obzirom na okolnosti u kojima se digaaju. Puno je vei broj varijabilnih elemenata u drutvenim nego u prirodnim znanostima i to je problem didaktike. Postoji via razina istraivanja didaktike. Tri su temeljna zadatka i etvrti isto bitni: 1. deskriptivni zadatak otkriva i opisuje neku pojavu i utvruje njene bitne osobine. To je najnii stupanj nekog istraivanja, funkcionira na razini opisa i od njega se kree u istraivanju. Otkriva to se dogaa. 2. eksplikativni zadatak otkriva uzrono-posljednine veze i pored pitanja to odgovara na pitanje zato se dogaa, zato neto funkcionira tako kako funkcionira. 3. normativni zadatak prua konkretne naine kako djelovati u praksi da na osnovi istraivanja predloi nove naine kako djelovati na nastavu da bi se poboljala. 4. futuristiki (prognostiki) zadatak predvia mogue ishode tih procesa i jo neotkrivene didaktike fenomene. METODOLOGIJA (gr. meta kroz; hodos put; logos rije, misao) razrauje metode i postupke kojima se dolazi do zakona. Didaktika koristi sva tri metodologijska (istaivaka) pristupa pedagogije. 1. empirijsko-induktivni: ide za neposrednim istaivanjem prakse i na bazi tih istraivanja statistikom obradom dolazi do zakljuaka, istrauje brojanu zastupljenost odreenih pojava (skale procjene, testovi, ankete...) 2. historijsko-komparativni: ide za istraivanjem prolosti ili iskustava drugih zemalja usporedbom. 3. racionalno-deduktivni: dolaenje do zakljuaka, formuliranje zakona na temelju iskustva. Didaktika je u vezi s drugim pedagokkim i nepedagokim disciplinama. U tijesnoj vezi je s metodologijom pedagokih istraivanja, andragogijom, povijesti pedagogije, komparativnom pedagogojom, opom pedagogijom. Najue je vezana sa svim metodikama jer je didaktika opa teorija

www.sajt.com.hr

nastave, a metodika teorija nastave pojedinog predmeta. U vezi je s disciplinama koje se bave prouavanjem ovjeka u cjelini: komunikologija, logika, spoznajne teorjie, lingvistika, sociologija, ekonomija itd. Osnovni pojmovi didaktike UENJE (najtemeljniji pojam didaktike) je svaki oblik aktivnosti pojedinca kojim se postie promjena njegovog ponaanja. Postoji svjesni i nesvjesni oblik uenja. Nesvjesno uenje je jedan od znaajnih ovjekovih fenomena. Didiaktika se bavi svjesnim uenjem, planskim uenjem, ali ne zanemaruje neplanski nain uenja. U nastavi se uenje organizira pouavanje. Prije se nastava shvaala kao mjesto prijenosa znanja. Nastava je proces usvajanja znanja i temelji se na aktivnoj ulozi uenika. Znanje je sredstvo kojim se ograujemo, ali i razvijamo nau sposobnost. POUAVANJE je pedagoki oblik pomoi uitelja u procesu uenja. OBRAZOVANJE je intencionalno, pedagogijski osmiljen i sustavno organiziran proces pouavanja i uenja usmjeren na stjecanje znanja i sposobnosti. Sastoji se od informativnog (znanje je cilj) i formativnog (razvoj sposobnosti, znanje je sredstvo) dijela. Znanje je sveukupno iskustvo ovjeka, a sposobnost je kvaliteta linosti. ODGOJ je svjesno organiziran proces formiranja i samoformiranja linosti odgojanika koji vodi usvajanju poeljnog sustava vrijednosti. Povezan je s razvojem cjelovite linosti. U odgoju se trebaju poklopiti individualne i kolektivne komponente. Odgoj je iri pojam od obrazovanja. Nastave nema bez odgoja, svaka nastava je odgojna. NASTAVA je pedagogijski osmiljena, sustavno organizirana racionalna odgojno-obrazovna aktivnost u kojoj sudjeluju uenik, odgojno-obrazovni sadraji i uitelj. To je proces interakcije izmeu uitelja i uenika. Ciljevi i zadaci nastave Drutva odreuju cilj obrazovanja, a iz toga proizlazi cilj nastave. Cilj nastave je sastavni dio odgoja i obrazovanja. Mora biti jednoznaan, konkretan, a njegova operalizacija treba dovesti do jasnih i provedivih odgojnih zadataka. Cilj je pojedinca od odgoja dovesti do samoodgoja. Nastavni ciljevi u postupku operalizacije razrauju se u nastavne zadatke. Nastavni cilj je temeljna odrednica iz koje se proizvodi plan. Nastavni zadaci su podjednako zastupljeni u svakom nastavnom satu to je kvaliteta nastave. Naini razrade nastavnog cilja su tradicionalna razrada cilja u tri nastavna zadatka i suvremena taksonomija ciljeva i zadataka BENJAMINA BLOOMA.

www.sajt.com.hr

Tradicionalna razrada nastavnog cilja na tri nastavna zadatka: 1. materijalni (obrazovni) usmjeren na usvajanje znanja i vjetina; definira to trebamo u nastavi usvojiti, koji su to elementi i sadraji koje uenik treba usvojiti. Ima znanje kao cilj. 2. funkcionalni (formalni) cilj je da se u procesu prenoenja znanja u isto vrijeme omogui i formiranje osobe; treba osigurati da se kroz prenoenje znanja realiziraju razvojne sposobnosti; ide za tim da se putem sadraja razlui razvoj pojedinca; odnosi se na razvoj sposobnosti i intelektualno-emocionalnih funkcija i aktivnosti. Ima znanje kao sredstvo. 3. odgojni ide prema cjelovitom razvoju linosti, na izgraivanje jasnih stavova prema sebi i drutvu, izgraivanje karaktera, usvajanje ukupnih vrijednosti fizikih, moralnih, materijalnih; usmjeren na formiranje i semiformiranje linosti i na izgraivanje karakternih osobina linosti. U praksi se pokazalo da je najlake definirati materijalni zadatak, a najtee odgojni. Suvremena taksonomija ciljeva i zadataka BENJAMINA BLOOMA:

kognitivno (spoznajno) obrazovno podruje usmjerava se prema znanju. Dijeli se u 6 kategorija i 16 potkategorija: 1. znanje znanje pojedinosti, terminologija, nazivi pojmova i simbola, poznavanje injenica i podataka, odnosno poznavanje pravila, konvencija, rendencija, redoslijeda, poznavanje klasifikacija i kriterija za ocjenjivanje, apstraktno uopena znanja, poznavanje principa i zakonitosti, te poznavanje teorija i struktura (sve ove potkategorije mogu se sublimirati u 3 segmenta znanja: znanja pojedinosti, znanja puteva i naina tretiranja pojedinosti i znanja opih pojmova i univerzalija) 2. razumijevanje provjeravanje ili prevoenje, interpretacija ili tumaenje i ekstrapolacija ili proirivanje 3. primjena upotreba generalizacija u realnim situacijama 4. analiza razrada elemenata, odnosa i organizacijskih naela 5. sinteza izrada originalnog i samostalnog izvjetaja, stvaranje plana ili izbor smjera akcije i izrada sustava apstraktnih odnosa 6. evaluacija vrednovanje prema unutarnjim i vanjskim kriterijima

afektivno (emocionalno-motivacijsko) podruje obuhvaa odgojne ciljeve u uem smislu. Ovo podruje dijeli se na 5 kategorija i 13 potkategorija.

www.sajt.com.hr

1. prihvaanje svjesnost podraaja, voljnost prihvaanja i usmjerenost panje 2. reagiranje pasivno reagiranje, voljno reagiranje i reagiranje sa zadovoljstvom 3. usvajanje vrijednosti prihvaanje vrijednosti, klasifikacija i odabiranje vrijednosti 4. organiziranje vrijednosti konceptualizacija i organizacija sustava vrijednosti 5. evaluacija opa usmjerenost linosti i karakterizacija

psihomotoriko podruje tie se vjetina i navika, dijeli se na 5 kategorija i 9 potkategorija: 1. grubi tjelesni pokreti pokreti gornjih i donjih udova 2. sitni tjelesni pokreti pokreti ruku i prstiju, koordinacija oiju i ruku, koordinacija sluha i pokreta ruku 3. koordinacija koordinacija ruku, nogu i oiju 4. neverbalno ponaanje kombinacija koordinacije pokreta, mimike i kretnji ruku, te oblikovanje glasa, rijei i veih cjelina teksta 5. verbalno ponaanje i spretnost koordinacija pokreta i govora

Razliite razine organizacije nastave 1. Didaktika makroorganizacija nastave Didaktika mora odgovarati na etri pitanja pa se ova organizacija dijeli na etri cjeline:

logika cjelina nastava mora djelovati kao logika struktura, mora se uskladiti s temeljnim nainom ovjekovog razmiljanja doivljajna cjelina dobro logiki postavljena pitanja koja polaze od toga da je s obzirom na uzrast, predznanje i sposobnosti cjelokupna nastava prihvatljiva za uenike vremenska cjelina nastavu treba postaviti u vremenski okvir, mora se u zadanom vremenu apsorbirati i funkcionirati kao didaktikomatematika cjelina didaktiko-metodika cjelina nastava funkcionira da se ukupnom organizacijom, cjelokupnim mogunostima didaktike moe kvalitetno usvojiti koheremni didaktiki sustav

2. Programska organizacija nastave Temeljni zadaci programske cjeline je da se nastavni sadraj artikulira; sredinje mjesto svake nastave trebao bi biti cilj, tj. odgoj i obrazovanje. Svaki nastavni zadatak treba funkcionirati kao logika cjelina i mora unutar strukturne grae biti jasan. Nastava je mjesto gdje se pruaju cjelovita sistematizirana znanja. Zato se u ovoj organizaciji polazi od psihologijskih zakonitosti (nastava mora biti prilagoena psihikoj strukturi uenika), logikih zakonitosti (mora funkcionirati kao logika cjelina) i

www.sajt.com.hr

didaktikih zakonitosti (kako znanje dobro strukturirati u nastavni program). 3. Didaktiko-metodika organizacija nastave Artikulacija svakog nastavnog sata. Pristupi razradi didaktike cjeline:

asocijacionistika teorija traje do XVII. st. i razvio ju je Aristotel. Najdue je vladala nastavom: trostupanjski nain rada sluanje, memoriranje, reprodukcija. empiristika teorija 4 stupnja polazi se od promatranja (ne ide se od knjikog uenja ve od realiteta), zatim slijedi memoriranje, reprodukcija i praksa. idealistika teorija glavni predstavnik Herbart koji utemeljuje nastavu od jasnoe, asocijacije, sistema i metode (provjerava to se u nastavi postiglo). pragmatistika teorija javlja se u reformnim pravcima, proces se poistovjeuje sa istraivakim. 5 stupnjeva: problem, hipoteza, planiranje, izvrenje i verifikacija. biologistika teorija glavni predstavnici su bihevioristiki teoretiari i teorija uvjetovanih podraaja (Pavlov). Polazi od analogije izmeu uenja ovjeka i ivota, prilaze nastavi kao modelu u 3 stupnja: podraaj, prerada i reakcija. neobiologistika teorija glavni predstavnik Skinner, prihvatio je bihevioristiku teoriju, cjelokupnu nastavu je programirao kao kompjutorski program. 4 stupnja: informacija, problemska situacija, izbor i potkrepljenje. Ova teorija je izazvala veliki boom kad se javila. U to vrijeme nastavnici su se uplaili da vie nisu potrebni.

Didaktiki sustavi nastave Svaka nastava je izraz odreenog sustava. Didaktika poznaje sustave, ali velike su razlike meu njima. Postoji 9 nastavnih sustava: 1. katehetska nastava nastala u crkvenim kolama jo u VIII. st., spada u starije didaktike sustave. Termin kateheza dolazi iz grkog jezika (katecheo pouavam), a znai pouavanje, nauk kranske vjere. Sutina ove nastave je u tome da nastava nije orjentirana na pojednica, nego na upoznavanje Bojeg zakona. To je nastava na temelju pitanja i odgovora, na unaprijed pripremljena kratka pitanja daju se kratki odgovori, nastava se vodi formalno u dijalogu. Nastava

www.sajt.com.hr

se organizira u interakciji uitelj-uenik. Problem ove nastave je u tome to nema samostalnosti, nema slobodnog pristupa. To je didaktiki sustav koji se danas ne koristi. 2. majeutika nastava razvila se prije katehetske nastave. Termin majeutika potjee iz grkog jezika, mieutika techne primaljska vjetina, a utemeljio ju je Sokrat. Smatrao je da funkcija uenja nije sluati tue znanje, nego primati znanje na ono koje ve imamo. Podijelio je ovu metodu u dva dijela: ironija i majeutika. Ironija je negativan dio, uenik bira negativan odgovor, a uitelj ga u tome ne ispravlja, a to vodi apsurdu i kada uenik shvati da je na krivom putu kree prema pravom. Nastava se sastoji od niza pitanja s 2 mogunosti i uenik svaki put odgovara na pitanje birajui jednu od njih i svako novo pitanje vodi odaljem otkrivanju istine. Prednost ove nastave je otkrivanje istine. Mana ovog sustava je to kriterij istine nije ivot nego uitelj. Suava pristup nekom problemu pa se lake otkrivaju razmjerno uska podruja. Ova metoda je u vrijeme Sokrata izuzetno cijenjena i prihvaena. Taj didaktiki sustav se i danas koristi. 3. predavaka nastava nastala je u XVII. st. s pojavom predmetnorazredno-satnog sustava s pojavom Kamenskog kao racionalizirani oblik frontalnog rada. Na ovo sustavu poinje tradicionalna nastava. Najzastupljenija je. Naa didaktika poinje na ovom sustavu. Sutina ovog rada je da je uenik pasivan. Dominantan je uitelj. Prednost ove nastave je velika ekonominost omoguuje da se u zadanom vremenu postiu veliki rezultati. Prednost je i u tome to se pruaju sustavna znanja. Nedostatak je to je naglaen verbalizam, autoritarnost uitelja. Problem je u tome to se ne moe do kraja individualizirati, uvijek se svodi na prosjenog uenika. U ovoj nastavi uenik nije autonoman, ovisi o uitelju, uitelj organizira sve, a uenik se mora uklopiti. Danas je vo kod nas jedini didaktiki sustav zbog materijalne sposobnosti i nedovoljnog osposobljavanja za druge didaktike sustave. Ovaj sustav se i danas koristi, dominira u nastavi, ali se promijenio trai se zaraivanje znanja s veim angamanom uenika. 4. heuristika nastava potjee od Arhimeda, od. njegova poklika heureka (gr. heuriskein nalaziti, pronalaziti, otkrivati). U heuristikoj nastavi uitelj vjetim razgovorom upuuje na otkrivanje novog znanja. Poiva na elementima uenikove misaone aktivnosti koja dovodi do plodonosnog trenutka ili aha-doivljaja s kojim dolazi do razumijevanja pouavanog. Razlikuje se od prethodnih sustava jer potie uenikovo originalno miljenje koje treba dovesti do spoznaje. Presudna vanost za ovu nastavu je uiteljeva sposobnost voenja nastave i uenikova znanja. Uitelj nije iskljuivo osoba koja vodi dijalog nego uenikatreba potai na razmiljanje, usmjeriti ga na promatranje i razmiljanje o svemu to mu je dostupno, misaonu obradu prikupljenih injenica, empirijski provjeru usvojenu u svakodnevnom ivotu. Uitelj ne postavlja samo pitanja, u dvosmjernoj je komunikaciji jer i odgovara na uenikova pitanja. Ovo je vrijedna nastava jer su rezultati vrlo dobri. Problem je u tome to ju je teko raditi u predmetno-razrednom sustavu jer aha-doivljaj

www.sajt.com.hr

5.

6.

7.

8.

9.

nije kolektivan nego individualan. I rizik neuspjeha je vrlo velik, postoji opasnost da se ne dogodi aha-doivljaj. Uitelj treba dobro poznavati uenike i biti sposoban u voenju razgovora. Ovo je sustav koji se i danas koristi. programirana nastava razvija se nakon 2. svj. rata. Nastava poiva na programiranom materijalu na didaktiki artikuliranom znanju strukturiranom u male logike cjeline koje uenik sam istrauje, te tako strategijom kratkog koraka samostalno napreduje do cjelovitijeg znanja. Poiva na neobihevioristikoj teoriji Skinnera. Do irenja ovog sustava dolazi s kompjuterizacijom. Ovdje se znaajno mijenja uloga uitelja od prenosioca znanja na izradu programiranog materijala. Izrada tog materijala najdelikatniji je dio u ovom sustavu i u njemu sudjeluje tim strunjaka (uitelj, strunjaci podruja koje se programira, programer, pedagog, psiholog). Svaki program se sastoji od 4 etape: saopavanje informacije u oblike malih estica znanja, usvajanje informacije ponavljanjem, rjeavanje zadatka uz potrebu prethodno usvojene informacije da bi se digla razina operativnosti znanja, te povratna informacija kojom se provjerava uenikovo rjeenje (ocjenjivanje). Prednost ove nastave je maksimalna individualizacija, racionalizacija (nema uzalud utroenog vremena) i intenziviranje rada u nastavi. Sustav se i danas korisit. egzemplarna nastava naziv potie od lat. egzemplum uzor, primjer, model. Naziva se i paradigmatska nastava. Nastaje 50-tih godina XX. st. kao suprostnost enciklopedijskom pristupu tradicionalne nastave. Pokuava rjeiti problem tako da izabere one elemente koji su zajedniki za iri nastavni korpus, tj. odabiru se teme koje izraavaju kljune karakterisitke veeg dijela nastavnog sadraja. Nastavni proces poiva na 3 glavna dijela: selekciji i izbora teme, obradi odabranog sadraja, te raspravi o egzemplarnoj nastavi (cilj ponavljanje, utvrivanje). Sustav se i danas koristi. timska nastava stigla u Europu iz SAD-a u 60-tim godinama XX. st. U nastavi istovremeno sudjeluje vie uitelja i vie grupa uenika (iz raznih razreda). Moe se organizirati iz jednog predmeta ili interpredmeta. U pripremi, izvoenju i vrednovanju nastave zajedniki sudjeluju uitelji i uenici. Dovodi do kompleksnijeg znanja i razvija sposobnost kritikog miljenja kod uenika. Koristi se i danas. problemska nastava nastala 60-tih godina XX. st. U ovom sustavu se uenici za vrijeme nastave osposobljavaju za rjeavanje nepredvidivih ivotnih problema. Sastoji se od 3 etape: prepoznavanje problema, rjeavanje problema (postavljanje hipoteze i prikupljanje bitnih podataka) i zakljuka. Za razliku od drugih didaktikih sustava, u problemskoj nastavi uitelj misaono ne vodi uenika, nego samo priprema i kontrolira nastavu, a uenik samostalno rjeava problem. Koristi se i danas. mentorska nastava uenici se samostalno opredjeljuju za predmet rada i samostalno izrauju rad uz konzultacije s uiteljem-mentorom. Pospjeuje osamostaljenje uenika. Danas se koristi.

www.sajt.com.hr

Suvremena didaktika ne favorizira niti jedan od ovih sustava ve dinamizira nastavu koritenjem razliitih didaktikih sustava. Planiranje i programiranje nastave Tri su temeljna faktora koja igraju ulogu u programiranju nastave: interes drutva, pojedinac/polaznik/uenik (tj. to je potrebno da bi se pojedinac mogao kvalitetno razviti) i tehnoloki razvoj drutva. S tim u vezi moemo prepoznati 4 pristupa. 1. sociocentristiki pristup polazi od drutva, drave 2. znanstveno-tehnologijski pristup usmjeren na kvalitetu nastavnih sadraja, znanje je cilj putem kojeg se razvijaju pojedinci. 3. pedocentristiki pristup nastavni plan i program se izrauje na temelju elja, interesa, mogunosti i potreba uenika, dominatna je uloga uenika. 4. antropologijski pristup uzima u obzir dob polaznika, bit je u tome da se afirmiraju potencijali polaznika na temelju zrelosti, obuhvaa itav ovjekov ivot. Niti jedan pristup nije sam za sebe dobar. NASTAVNI PLAN I PROGRAM temeljni je dokument svake kole koji sadri popis nastavnih predmeta, fond nastavnih sati predvien za njihovu realizaciju (nastavni plan), slijed obuavanja nastavnih predmeta te preciznu izradu pojedinih nastavnih podruja, cjelina, tema i jedinca za svaki nastavni predmet (nastavni program). Program (gr.) cilj, svrha, zamisao, namjera, nakana, nacrt. Nastavni plan moemo podijeliti prema nekoliko podjela: 1. podjela nastavnog plana prema strukturi: a. integralni sastavljen od globalne strukture nastavnog sadraja koji se ne rastavljaju na nastavne jedinice ni na pojedine nastavne sate b. diferencirani (dezintegrirani) razraen na nastavne premete, cjeline, teme i jedinice c. integrativni (integrirajui) reakcija na diferencirani, povratak neusobnom povezivanju nastavnih sadraja 2. podjela nastavnog rada prema nainu izbora sadraja a. enciklopedijski nastoje dati zaokruenu sliku svijeta, pruaju cjelovita znanja, razina znanja raste, ne razlikuje se bitno od nebitnoga, uenici se svode na one koji moraju neto memorirati; danas je stvar prolosti b. egzemplarni odgovor na enciklopedijski, trai intenzivnu obradu onih dijelova znanstvene grae koji su dobar predstavnik ireg podruja znanja, uimo manje, ali kompleksnije i dublje c. program doivljajnosti izraz pedocentrinog sustava, biraju se programski sadraji s centralnim interesom uenika, nastavna jedinica bira se u dogovoru s uenicima, nema

www.sajt.com.hr

cjelovitog poznavanja podruja; pitanje prolosti (nije bio dobar za kolu) 3. podjela nastavnog plana prema nainu izvedbe nastavnih sadraja: a. sukcesivni (linearni) svaki razred obrauje samo jedan predmet, postoji onoliko predmeta koliko je i razreda; takav rad je bio dominantan do kraja XVIII. st. b. simultani istovremeno se obrauju razliiti nastavni sadraji, na pojedinim stupnjevima rade se razni predmeti 4. podjela nastavnog plana prema poloaju nastavnih sadraja u nastavi: a. linijski (progresivni) nastavni sadraji su poredani po redu, na one koje smo obradili se vie ne vraamo (npr. povijest) b. koncentrini nakon to se obradi neki nastavni sadraj, stalno se ponavljaju (npr. matematika, jezici) c. kombinirani (linijsko-koncentrini) tamo gdje se rade linijski nastavni programi ide se vie prema koncentrinom (npr. povijest pedagogije) 5. podjela nastavnog plana prema nainu izrade nastavnog programa: a. okvirni (globalni) daju temeljnu razradu nastavnog programa na razini , polazna osnova, najtemeljniji oblik programa b. izvedbeni (operativni) na razini kole, dorada programa s uvaavanjem specifinih interesa kole, ali i interesa uenika c. prilagoeni (individualizirani) za uenike s osebnim potrebama, iznad ili ispod prosjeka, da bi se maksimalno iskoristili potencijali uenika KURIKULUM (lat. tok, tijek) u anglosaksonskom podruju cjelovitije razrauje nastavu od plana i programa. Odgovara na pitanja: to se eli nastavom postii (cilj), to treba usvojiti kako bi se ispunila oekivanja, kako optimalno organizirati ciljeve i sadraje nastave (koje oblike i metode uenja korak vie od plana i programa), te kako provjeriti uenikovo postignue (korak vie od plana i programa). Etape nastavnog procesa Temeljne etape kroz koje prolazi svaka nastava: 1. pripremanje nastavnog procesa (faza preparacije) a. stvaranje didaktiko-metodike i spoznajno-psiholoke atmosfere b. uvaavanje materijalno-tehnikih uvjeta nastave c. uvaavanje spoznajno-psihosomatske strukture uenika i uitelja

www.sajt.com.hr

d. respektiranje konkretnog nastavnog materijala i uenika 2. izvoenje nastavnog procesa (faza realizacije) a. obrada novih nastavnih sadraja nastoji zaivjeti u uenikovom kognitivnom, afektivnom i psihomotornom korpusu b. ponavljanje omoguuje integrirana znanja usvojena u obradi, uvruje znanje, tei dostizanju teorijske i praktine primjenjivosti znanja c. vjebanje funkcija: dobro utemeljeno znanje podigne se na viu operativnu razinu, dobro usvojenim unanjem uz pomo vjetina i navika nastoji se ojaati uenikove sposobnosti Vjetina je organizirani oblik aktivnosti, integriranih sklopova i nizova sistematiziranih i racionaliziranih koje se izvode brzo i precizno. Navika je automatizirana vjetina koja nastaje kao rezultat njenog uvjebavanja do te razine da pri njenom obavljanju u svakom trenutku nije neophodna maksimalna svjesnost. 3. vrednovanje postignua u nastavnom procesu (faza evaluacije) Lat. valus vrijednost, franc. evaluacija odreenje vrijednosti, ocjena, procjena. Faza evaluacije ima informativnu i korektivnu funkciju. Razvojno postignue mjeri se: a. prikupljanjem relevantnih podataka o steenim znanjima i vjetinama:

usmenim provjeravanjem u interakciji smo s uenicima, ako vidimo da su neka podruja dobra, proirujemo znanje, no ne moemo biti objektivni, staviti uenike u istu poziciju pismenim provjeravanjem u obliku

pismenih zadaa na odreenu temu najcjelovitije zahvaaju neko podruje (vrednujemo gramatiku, stil itd.) da bi nastavnik bio objektivan mora znati to vrednuje pismenih kontrolnih zadataka daje se vie pitanja kroz koja se neka podruja rascjepljuju i dobiva se bolja slika znanja nizova zadataka objektivnog tipa testovi znanja i sposobnosti omoguuju precizno mjerenje uenikovih postignua

www.sajt.com.hr

praktinim provjeravanjem usmjeren na umijee, dijeli se na subjektivno i objektivno provjeravanje

b. ocjenjivanjem (evaluacijom, valorizacijom, tj. vrednovanjem) Tehnike prikupljanja relevantnih podataka: a. subjektivne tehnike: Prednosti dublji uvid u postignua uenika to omoguuje individualno tretiranje svakog uenika, prua mogunost izravne pomoi Nedostatak dosta vremena b. objektivne tehnike: Prednosti uenike stavljaju pred iste zadatke, svi su u istoj poziciji, zahtjeva malo vremena za prikupljanje podataka Nedostatak - izjednaavanjem uenika zanemaruju se posebitosti svakog od njih i teko se moe dobiti cjelovita slika o samom ueniku Evaluacija ispituje razinu ostvarivosti nastavnog cilja i zadatka uzimajui u obzir uvjete u kojima su ostvareni. Funkcije ocjenjivanja: informativna, motivacijska, dijagnostika (za prepoznavanje temeljnih problema uenika), prognostika, selektivna, klasifikacijska, promotivna(ide za osiguravanjem napredovanja). Subjektivne pogreke uitelja kao nesavrenog ocjenjivaa: a. osobna jednadba neki uitelji su skloni visokim ocjenama, neki niskim b. halo efekt tendencija ocjenjivanja prema dojmu o ueniku, prema sklonosti o neemu, prema izgledu ili spolu uenika, sve ono to nije u okviru znanja c. logika pogreka pogreka rezoniranja, npr. ako nastavnik predaje vie predmeta gleda ocjene iz svih predmeta d. pogreka sredine tendencija ocjenjivanja srednjom ocjenom e. pogreka diferencijacije tendencija nastavnika da uenikova znanja iroko razdjeljuje, uz ocjene dodaje + i f. pogreka kontrasta prilagoavanje nastavnikova kriterija rezultatima na ispitu, npr. od loih rezultata na ispitu nesvjesno sputamo kriterije, ili kod boljih podiemo g. prilagoavanje kriterija kvaliteti uenike skupine stvaranje miljenja koliko treba biti boljih, loijih, stvoriti nerealno neku ocjenu ako je nema Naini ocjenjivanja:

www.sajt.com.hr

a. kvalitativno (opisno) dobar je jer zahvaljujui njemu moemo znati koje su dobre, a koje loe strane b. kvantitativno (brojano) precizno odreuje postignue uenika, ali problem ovog ocjenjivanja je to se tu radi o rangovima, pomou toga se ne moe tono odrediti ocjena

Artikulacija nastavnog sata Osnovna didaktika pitanja pri artikulaciji nastavnog sata: 1. vremensko trajanje nastavnog sata moe biti organiziran kao fiksni (najee u kolama) ili kao pedagoki (nastavnik sam procjeni koliko vremena treba trajati). U razrednoj nastavi je idealno mjesto za pedagoki sat. 2. unutarnja artikulacija nastavnog sata plan, koncept nastavnog sata to zovemo pismena priprema koja prethodi nastavnom satu. Priprema moe biti usmena, pismena (opirna i kratka) i kombinirana. Nastavnik radi koncept prije samog sata i odreuje cilj sata, zadatke, tip sata, oblike rada, metode rada. Pripremu moramo imati zbog nadzora rada. Svaki sat mora imati cilj, zadatke, tip, nastavne oblike, nastavne metode, nastavna sredstva, pomagala i literaturu. Nastavni sat se sastoji od: a. uvodnog dijela povezivanje prethodnog gradiva, tj. ponavljanje (kronoloko s prethodnog sata, vertikalno iz prethodnih sati, horizontalno iz drugih predmeta ili analiza iskustva uenika). - sadrajna - psiholoka - tehnika priprema rada b. glavnog dijela - stjecanje znanja, vjetina i navika - ponavljanje, utvrivanje, sistematizacija sadraja

www.sajt.com.hr

- evaluacija rezultata rada c. zavrnog dijela upotpunjavanje prethodnih dijelova u zaokruenu cjelinu. To je pregledno ponavljanje (prolazimo svo gradivo da vidimo koliko su uenici usvojili), letimino provjeravanje (bez ocjene) ili pribliavanje sljedee teme (teme sljedeeg sata) 3. poloaj nastavnog sata u nastavnom danu i irem nastavnom razdoblju dominantne komponente nastave tijekom dana treba mijenjati. Nastavne sadraje razliitih predmeta treba funkcionalno povezivati. Nastavu treba planirati u skladu s dnevnom, tjednom i godinjom krivuljom radne sposobnosti.