Predmetni profesor:

Prof. dr. Edhem Haskovid

Studentice:
Raid Alma
Radmilovid Milica
Sejdid Meliha
ula su posebni ureaji koji izvjetavaju nervni
sistem o promjenama koje se zbivaju izvan tijela, na
povrini te u unutranjosti tijela.
Energetske promjene koje se zbivaju u okoliu
djeluju na organizme kao podraaji ili stimulusi.
Njih primaju ula i provode ih do nervnog sistema.
Spoznaja o vanjskom svijetu i kvaliteti tvari
egzoreceptori
Podraaji iz unutranjosti proprioreceptori
Sa obzirom na strukturnu sloenost ula mogu biti
na razini organela, stanica, tkiva, organa i aparata.

U najjednostavnijem obliku ula ine pojedinane
delije razbacane po itavoj povrini tijela.
edi je sluaj da se ulne delije udruuju i tvore
ulne epitele, kojima se pridruuju i druga tkiva, pa
zajedno ine ulne organe.
Na ulnim delijama obino razlikujemo receptor u
obliku dlaice ili drka, koji prima nadraaj i samu
deliju koja nervnim vlaknima provodi taj podraaj do
centralnog nervnog sistema.

Na svaki oblik energije ivi organizam reaguje
posebnim osjetnim dijelovima ula.
S time u vezi u razlikujemo:
mehanoreceptore (koji su osjetljivi na mehanike
podraaje- dodir, pritisak, bol),
termoreceptore (podraaji koji nastaju zbog
toplinskih promjena)
hemoreceptore (miris, okus)
osmoreceptore
fotoreceptore (koji su osjetljivi na podraaje to
nastaju zbog promjena valnih duina
elektromagnetske radijacije).

Kod najvedeg dijela praivotinja ne postoje posebni
organi koji bi reagovali na energijske promjene u
okoliu.
Na takve promjene praivotinja esto reaguje
itavom citoplazmom, osobito njezinim
ektoplazmatskim dijelom.
Ameba prima svjetlosnu energiju unutranjim
dijelom ektoplazme, dok je kod trepljaa cijela
povrina jednako osjetljiva na primanje toplinske i
hemijske energije.
ULA KOD PRAIVOTINJA

Posebno uoljiva organela kod praivotinja je stigma
ili ona pjega koja djeluje kao fotoreceptor.
Ona se kod biaa (Flagellata) sastoji od pigmentne
aice i tvari unutar aice osjetljive na svjetlo.
Ona pjega ponekad sadri pelikularno zadebljanje
koje je slino ledi.
Sloenije je graena ona pjega kod biaa
dinoflagelata (npr. kod Pouchetia)
Kod njih je ona pjega opskrbljena velikom
okruglom ledom (izgraena od krobnih zrnaca).
Euglena gracilis
Erythropsis pavillardi
LEA
ula kod viestaninih organizama
U tijelu viedelijskih organizama nalaze se milioni ula
koja su razliite strukturne sloenosti.
U izgradnji osjetnog dijela ula sudjeluju dva oblika
ulnih delija: epitelno osjetne i ivano osjetne delije
Kada je ulo izgraeno samo od epitelno
osjetnih delija, ono samo otkriva i prima
podraaje a nerv koji je povezan sa
delijom predaje podraaje nervnom
sistemu.

ula koja su graena od ivano osjetnih
delja (primarni neuroni) sama otkrivaju,
primaju i predaju podraaje nervnom
sistemu.
Sposobnost za primanje zvunih valova posebno je
razvijena kod insekata i kimenjaka, dakle, u
ivotinja koje same proizvode glasove.
Jednostavni organi za sluh kod insekata su
hordotonalni organi.
Oni su napeti u unutranjosti tijela.
Znaajni su po slunome drku koji nosi primarnu
ulnu deliju koja je obavijena ovojem i stri u jednu
deliju koja ini kapu.
ORGANI ZA SLUH
Hordotonalni organi samo djelomino slue za sluh i iz njih
se izvode timpanalni organi koji su u pravilu potpuno
razvijeni sluni organi.
Zbog toga kada se govori o slunim organima u insekata,
misli se na timpanalne organe.
Oni imaju bubnjinu opnu (timpanum), izgraenu od
hitinske koice, i ulni aparat koji se sastoji od razliitog
broja skolopidija.

Kod pauka za sluh slue tzv. slune dlake.
Kod kotanih riba kao rezonator slui plivadi mjehur
a srednje uho nedostaje jer voda mnogo bolje
prenosi tonove nego vazduh, pa im nije potreban
organ za prijenos.
Dobro razvijene slune mogudnosti imaju vrste riba
koje pomodu posebnih vrsta tvorevina (Weberove
koice) mogu prenositi zvune podraaje od
plivadeg mjehura do labirinta.



Organi za sluh kod aba imaju za razliku od riba,
posebno graeno srednje uho (cavum tympani).
Ono je s jedne strane omeeno bubnjidem (membrana
tympani), a s druge strane povezano je s usnom
upljinom pomodu Eustachieve cijevi (tuba eustachis).
U gornjem dijelu srednjeg uha smjetena je mala
koica (columella auris) koja s jedne strane dodiruje
bubnjid, a s druge strane malu koicu operkulum ili
poklopid (stapes) koji je prilegnut na ovalni prozorid
(fenestra ovalis).
Ovalni prozorid vodi u upljinu unutranjeg uha.

Organ za sluh kod gmizavaca izgraen je od bubnjida,
srednjeg i unutranjeg uha.
Srednje je uho spojeno s usnom upljinom preko
Eustachieve cijevi.
U njemu se nalazi tapid (columella) koji se jednim
krajem prislanja na bubnjid, a s drugim na ovalni
prozorid slune ahure.
Kod gmizavaca se pojavljuje
i okrugli prozorid
(fenestra rotunda),
to je napredak u
usavravanju uha.
Organ za sluh dobro je izgraen kod ptica i sisara.
Kod ptica se razvija vanjsko uho, a sove imaju uku
graenu od perja.

Sisari imaju potpuno razvijeno vanjsko uho i uku. U

U srednjem uhu sisara nalaze se tri koice: ekid
(maleus), nakovanj (incus) i stremen (stapes) koji
povezuju bubnjid s ovalnim prozoridem.
Osjet sluha je kao i mnogi drugi tjelesni osjeti,
mehanoreceptivni osjet, jer uho reaguje na
mehanike titraje zvunih valova u zraku.
Bubnjid ima konusni oblik koji je svojim udubljenim
dijelom okrenut nadolje, prema zvunom kanalu.
Za samo sredite bubnjida privrden je manubrij
maleusa.
Drugi kraj maleusa pomodu ligamenata vrsto je
povezan s inkusom, pa svaki pomak maleusa znai
istovremeno i pomak inkusa.

Drugi kraj inkusa je zglobno povezan sa glavicom
stapesa, dok baza stapesa lei u otvoru ovalnog
prozorida, kroz koji se zvuni valovi prenose u
unutranje uho, pu.
Koice srednjeg uha sapete su ligamentima tako da
maleus i inkus ine jedinstvenu polugu gdje se
uporite nalazi na rubu bubnjida.
Velika glava maleusa koja se nalazi nasuprot
manubrija, tj. sa druge strane uporita, gotovo
potpuno uravnoteuje drugi kraj poluge, pa
promjene u poloaju tijela ne mijenjaju napetost
bubnjida.

Povezanost inkusa i stapesa pomodu zgloba uzrokuje da
se stapes naginje unatrag svaki put kad se manubrij
maleusa pomie prema unutra i, obrnuto, da se stapes
naginje naprijed uvijek kad se maleus pomie prema
van.
Ovi pomaci uzrokuju da se baza stapesa u ovalnom
prozoridu giba prema unutra i prema van.
Ligamenti i m.tenzor timpani neprekidno povlae
manubrij maleusa prema unutra i tako dre bubnjid
neprestano napetim.
To omoguduje zvunim titrajima da s bilo kojeg dijela
bubnjida budu prenijeti na maleus, to ne bi bilo mogude da
je bubnjid mlohav.

Bubnjid i sistem slunih koica omoguduje vjerno
prenoenje energije zvunih valova u zraku na
zvune titraje tekudine u puu.
Ako nema bubnjida i sistema slunih koica, zvuni
valovi mogu putovati direktno zrakom kroz srednje
uho te kod ovalnog prozorida udi u pu.
Meutim, u tom je sluaju osjet sluha slabiji za oko
30 decibela.

U unutranjem uhu izrazito je razvijena punica (cochlea).
Broj punikih zavoja nije uvijek jednak (kod kitova 1.5, kod zvijeri 3,
kod ovjeka 2.5).
U punicu je uloena membranozna cijev ductus cochlearis
Gornji dio kanala se naziva scala vestibuli, a donji scala tympani.
Prema vestibularnoj strani nalazi se pokrovna Reissnerova
membrana, a prema timpanalnoj bazilarna membrana.
ulni epitel pokriva tektorijalna membrana.
Valovi zvuka prolaze kroz unu koljku i sluni kanal vanjskoga uha,
izazivaju treperenje bubnjida, koje se preko slunih koica srednjeg uha
prenosi na tanku membranu ovalnog prozorida i dalje na
perilimfu to uzrokuje pokretanje bazilarne i tektorijalne membrane
i dodiruje stanice osjetnog epitela Cortijevog organa.
Funkcija Cortijevog organa
Cortijev organ je receptorski organ koji stvara nervne
impulse kao reakciju na titranje bazilarne membrane.
Treba naglasiti da Cortijev organ lei na povrini
bazilarnih niti i bazilarne membrane.
ulne receptore u Cortijevom organu ine dvije vrste
ulnih delija s dlaicama.
Unutranje ulne elije ine jedan red koji se sastoji od
oko 3500 stanica promjera oko 12 mikrona, a vanjske
ulne elije ine tri do etiri reda sa oko 20.000 stanica
promjera samo oko 8 mikrona.
Baze i strane ulnih delija opletene su mreom
zavretaka slunog ivca.
Ti zavreci idu prema Cortijevom spiralnom gangliju
koji lei u modiolu pua.
Spiralni ganglij alje aksone u sluni ivac a odatle u
centralni nervni sistem u podruje gornjeg dijela
produene modine.

Razlikovanje visine zvuka princip mjesta
U svijesti vedine ljudi visina i frekvencija zvuka su
jedno te isto.
Meutim, ova se dva pojma neto razlikuju.
Visina zvuka je svjesna percepcija frekvencije i ne
mora uvijek u potpunosti odgovarati stvarnoj
frekvenciji.
Visina zvuka de najede odstupati od prave
frekvencije u podruju vrlo niskih i vrlo visokih
frekvencija, a mijenjat de se i onda kad se mijenja
intenzitet zvuka, iako je frekvencija ostala
nepromijenjena.
Duboki zvukovi tj. zvukovi niskih frekvencija
uzrokuju najjau aktivaciju bazilarne membrane
blizu vrka pua, a visoki zvukovi tj. zvukovi visokih
frekvencija aktiviraju bazilarnu membranu blizu
baze pua, te da zvukovi srednje frekvencije
aktiviraju membranu u srednjem dijelu pua.

Osnovni nain na koji nervni sistem razlikuje
zvukove pojedinih frekvencija je taj da otkrije koji je
dio bazilarne membrane najjae podraen.
Taj se princip naziva princip mjesta za odreivanje
visine zvuka.
Decibel
Zbog krajnje velikih promjena u jakosti zvuka koje
uho moe zamijetiti i razlikovati, jaine zvuka se
obino izraavaju logaritmima njihove stvarne
jakosti.

Sound Intensity
(db)
Ticking of a Watch 20
Whisper 30
Normal Speech 50-60
Car Traffic 70
Alarm Clock 80
Lawn Mower 95
Chain Saw 110
Jackhammer 120
Jet Engine 130
Deseterostruko
poveavanje
jakosti zvuka
naziva se 1 bel,
dok se jedna
desetina bela
naziva decibel.
Statoakustini aparat
U mehanika ula ubrajaju se i statiki organi koji su
tijesno vezani za slune organe pa se zajedno nazivaju
statoakustiki aparat.
Statika ula registruju poloaj tijela u prostoru prema sili
tee.
Osnovni plan grae tih organa je jednostavan i u pravilu
slian kod svih ivotinja.
Kod beskimenjaka statiki organi se sastoje od mjehurida
ili otvorenih jamica koje ine ulegnuda epiderma a nazivaju
se statociste.
Unutranjost mjehurida ispunjen je endolimfom. U
tekudini lebde okretljivi kamenidi statoliti i dodiruju
dlaice ulne delije koja je u vezi sa zavrecima ivanih
vlakana.
Za primanje svjetlosnih podraaja mnoge ivotinje
imaju posebna ula fotoreceptore.
Glavni sastavni dio svakog organa za vid su vidne delije
sa tapidem, koji je osjetljiv na svjetlosne podraaje.
Preko vidnog tapida provode se titraji svjetlosti u
ivane djelatnosti.
Vidne delije su obino odjeljene tamnim pigmentnim
delijama, i tako optiki izolirane da svjetlost dolazi do
njih iz jednog smjera.
ULO VIDA
Vedi broj vidnih delija sa svojim pigmentnim
stanicama tvori vidni epitel, mrenjau ili
retinu, koja je glavni sastavni dio svakog oka.
Jasnoda vida zavisi od dodatnih dijelova oka, koji
ine dioptriki ureaj, kao to su dijelovi za
sabiranje, pojaavanje i lom zraka svjetlosti.
Kod raznih skupina ivotinja moe se pratiti
postupno usavravanje morfologijskih struktura za
vid kao npr. pljosnatih crva, pueva, glavonoaca,
anelida i kimenjaka.
Jednostavne epidermalne one pjege ili ocele, imaju
hidromeduze, kod kojih su se na rubu zvona na
nekim mjestima epidermalne stanice produile i
ispunile pigmentom, a izmeu njih uloene su vidne
stanice.


Savrenije oko postoji kod glavonoaca.
Kod glavonoaca mrenjaa je mnogo loginije grae nego kod
kimenjaka sa fotoreceptorima smjetenim na prednjoj strani
dok se ivane stanice, to potom obrauju podraaje, nalaze
iza njih. Zbog toga glavonoci nemaju slijepu pjegu. Mrenjaa
se kod glavonoaca ne razvija iz modanog izdanka kao u
kimenjaka. Ova nam razlika pokazuje kako oi kimenjaka i
glavonoaca nisu homologne ve su se razvijale zasebno.



Oi insekata su sloene facetovane koje se odlikuju
mozaikim vidom. Insekti su u stanju da razlikuju
oblik, udaljenost, pokrete pa ak i boju.
One su sloene od mnogo pojedinanih oiju ili oma.
Pojedino oko je obino esterostrano i odijeljeno od
drugog pigmentnim delijama, tako da svako djeluje
samostalno i prima mali dio slike, a sve zajedno
proizvedu sliku predmeta.
U obliku jo vede one jabuice izgraene su oi u
kimenjaka.
Kod njih onu jabuicu okruuje bjeloonica ili sklera.
Ona je s prednje strane prozirna za prolaz svijetla, pa
se taj dio zove ronjaa ili korneja.
Bjeloonicu iznutra oblae njenija koica ilnica ili
korioideje s mnogo krvnih ilica izmeu kojih je
uloeno dosta pigmenta.
U prednjem dijelu oka ilnica tvori zavjesu koja
ograniava koliinu svjetlosti to ulazi u oko.
Taj dio se naziva arenica ili iris.
U irisu se nalazi zjenica ili pupila, koja se prema jakosti
svjetla stee i iri.
Prostor izmeu ronjae i irisa prednja je ona komorica,
ispunjena tekudinom, a izmeu irisa i lede stranja ona
komorica.
Iznutra onu jabuicu oblae mrenjaa ili retina.
Izmeu lede i mrenjae oko je ispunjeno staklastim
tijelom ili corpus vitreum, a straga iz njega izlazi oni
ivac.

Pomodni aparat oka

Sainjavaju ga kapci (palpebrae), suzni aparat
(apparatus lacrimalis), spojnica (conjuctiva),
vanjski miidi oka (musculi bulbi oculi externi),
ona upljina (orbita), pokosnica (periost),
masno tkivo orbite (paniculus adiposus ),
krvne i limfne ile te ivci.

Mrenjaa je dio oka koji je osjetljiv na svjetlost.
Sadri unjide, koji prvenstveno zamjeduju pojedine
boje, i tapide, koji su prvenstveno potrebni za gledanje
u mraku.
Poznato je da se u tapidima i unjidima nalazi vidni
pigment ili rodopsin.
Podraimo li tapide i unjide, nervni impulsi se prenose
kroz slijed nervnih delija u mrenjai te konano dospiju
u vlakna vidnog ivca i koru velikog mozga.
Slojevi mrenjae
Histoloki, retina je podijeljenja u 10 slojeva, gledajudi
iznutra prema van:
Unutarnja granina membrana
Sloj nervnih niti
Sloj ganglijskih stanica
Unutarnji mreasti sloj
Unutarnji zrnati sloj
Vanjski mreasti sloj
Vanjski zrnati sloj
Vanjska granina membrana
Sloj unjida i tapida
Pigmentni sloj

Nakon to svjetlo proe kroz sistem leda u oku i
zatim kroz staklasto tijelo, ulazi u mrenjau iz
dubine tj. prolazi kroz ganglijske stanice, retikularni
sloj, sloj jedara i kroz granine membrane prije nego
to konano dopre do sloja tapida i unjida, koji su
smjeteni na potpuno suprotnoj strani mrenjae.
Ta udaljenost odgovara debljini od nekoliko stotina
mikrona.
Oito je da je otrina vida smanjena ovim prolazom
kroz nehomogeno tkivo.
Meutim, u sreditu mrenjae, poetni su slojevi
pomaknuti u stranu kako bi se sprijeio taj gubitak
otrine vida.


Podruje fovee u mrenjai i vanost tog podruja za
otrinu vida
Sitan dio u sreditu mrenjae, nazvan uta pjega
(makula), povrine manje od 1 mm
2
,osobito je
sposoban da vidi otro.
Ovo je podruje, sastavljeno
iskljuivo od unjida, koji su vrlo
izdueni i promjer im je samo 1,5
mikrona, za razliku od veoma
velikih unjida to su smjeteni
perifernije u mrenjai. Sredinji
dio pjege, promjera samo 0,4
mm, nazvan je fovea.
tapidi i unjidi
Opdenito su tapidi ui i dui od unjida, ali ne uvijek.
U perifernim dijelovima mrenjae tapidi su promjera 2-5
mikrona, dok je promjer unjida 5-8 mikrona.
U sredinjem dijelu mrenjae, u fovei, promjer unjida je
samo 1,5 mikrona.
etiri osnovna funkcionalna dijela bilo tapida bilo unjida
su:

1) vanjski dio
2) unutranji dio
3) jezgra i
4) sinaptiko tijelo
U vanjskom se dijelu nalazi fotohemijska tvar osjetljiva
na svjetlo.
U sluaju tapida to je rodopsin, a u unjidima je to
jedna od nekoliko fotohemijskih tvari koje su gotovo
potpuno jednake rodopsinu, ali se od njega razlikuju po
osjetljivosti na odreen dio spektra.
Ima veliku osjetljivost na svjetlost (pri emu se razlae i
gubi boju), pa je odgovoran za nodni vid. Kod ovjeka je
potrebno oko 30 minuta da bi se u mraku potpuno
regenerirao.


Pigmentni sloj mrenjae

Crni pigment melanin, kojeg ima mnogo u pigmentnom
sloju, a jo vie u ilnici, sprijeava da se svjetlo odbija
unutar one jabuice, to je izvanredno vano da bismo
mogli otro vidjeti.
Da nema melanina, zrake svjetlosti odbijale bi se u svim
pravcima unutar one jabuice i uzrokovale bi da retina
bude difuzno osvijetljena, te ne bi bilo kontrasta
izmeu tamnih i svijetlih taaka, koji je neophodan da
bismo oblikovali preciznu sliku.


Fotohemija gledanja
I tapidi i unjidi sadre hemijske tvari to se razgrauju kad
se izloe svjetlu i pri tome podrae nervna vlakna to izlaze
iz oka. Hemijska tvar u tapiima nazvana je rodopsin, a
sastav fotosenzitivnih hemijskih tvari u unjidima samo je
neznatno razliit od rodopsina.
Ta je tvar kombinacija bjelanevina skotopsina i
karotenoidnog pigmenta retinena.
Radi se o posebnoj vrsti retinena nazvanoj 11-cis retinen
(takoer i neo-b retinen).
Cis oblik retinena vaan je zato to se samo taj tip retinena
moe spajati sa skotopsinom i davati rodopsin.
Kad rodopsin apsorbira energiju svjetla, odmah se zapone
raspadati.

Odnos retinena i vitamina A
Svaka od dviju vrsta retinena pretvara se u
odgovarajudu vrstu vitamina A, a dvije vrste
vitamina A mogu se pak, pretvoriti u navedene dvije
vrste retinena.
Dakle, dva retinena, su u ravnotei sa vitaminom A.
Vedina vitamina A u mrenjai pohranjena je u
pigmentnom sloju mrenjae, a ne u tapidima, ali
je taj vitamin A vrlo lako dostupan tapidima.
Retinen nastaje iz vitamina A procesom
dehidrogenacije.
Nodno sljepilo prati jaku nestaicu vitamina A.
Kad je znatno smanjena ukupna koliina vitamina A
u krvi, opada i koliina vitamina A, retinena i
rodopsina u apidima, te tvari fotosenzitivnih na
boje to se nalaze u unjidima.
Zbog toga se smanji osjetljivost tapida i unjida.
Takvo stanje nazvano je nodno sljepilo , jer je nodu
koliina svjetla daleko premalena da bi omogudila
adekvatno gledanje, dok je danju dovoljno svjetlosti
da podrai tapide i unjide, iako je u njima manje
fotosenzitivnih tvari.
Fotopino i skotopino gledanje
Fotopino gledanje znai gledanje uz mogudnost
razlikovanja boja, dok skotopino gledanje
omoguduje razluivanje samo izmeu nijansi bijelog
i crnog.
Na jarkom svjetlu vid je fotopian, dok je ispod
odreene jaine svjetlosti skotopian.
Uzrok je slijededi, pri vrlo slabom svjetlu, samo se
tapidi mogu prilagoditi na mrak do osjetljivosti
potrebne da bi se svjetlo prepoznalo.

Dakle, pri veoma slaboj svjetlosti, mrenjaa moe
vidjeti samo skotopino.
S druge strane, pri veoma jakom svjetlu, tapidi se
toliko adaptiraju na svjetlost da ili prestanu
funkcionisati, ili ih prekriju signali iz unjida.
Nasuprot tome, unjidima je jaka svjetlost posebno
prikladna za optimalnu funkciju.

Bolesti i poremedaji oka
Daltonizam
Na mrenjai oka nalaze se ivani zavreci - fotoreceptori za
tri temeljne valne duine svjetlosti i dijele ih u razliite kanale
koji odgovaraju crvenoj, zelenoj i plavoj boji. U osoba koje ne
raspoznaju boje postoji poremedaj u receptorima - razdioba se
ne odvija pravilno te one stoga ne prepoznaju boje ili zamijene
jednu boju za drugu
Razrokost ili strabizam je stanje u kojem oi nisu meusobno
pravilno usmjerene. To najede ukljuuje manjak koordinacije
izmeu vanjskih onih miida, to onemoguduje dovoenje
smjera pogleda oba oka u isto arite u prostoru a time i
pravilan vid, to moe razliito utjecati na procjenu dubine.
Dioptrija
Dioptrijska jakost lede (konvergencija lede). Jakost lede D
je reciprona vrijednost arine daljine izraene u
metrima. Jakost lede izraava se u recipronim metrima.
Sabirne (konvergentne) lede imaju pozitivnu optiku
jakost, a rastresne (divergentne) lede imaju negativnu
dioptrijsku jakost. Dioptijska jakost lede proporcionalna je
s indeksom loma lede. Kako raste indeks loma lede za
jednake polumjere zakrivljenosti, raste i dioptrijska jakost
lede.
Sabirnim (konvergentnim), plus ledama korigiramo
dalekovidnost (hypermetropia). Rastresnim
(divrgentnim), minus ledama korigiramo kratkovidnost
(myopia).

Kratkovidnost (od grke rijei myopia,
kratkovidnost) predstavlja poremedaj lomljenja
zraka u oku, u kojem, kad je akomodacija oputena,
paralelno usmjereno svjetlo proizvodi sliku ispred
mrenice, umjesto na mrenici kako je to kod
normalnog oka. Ljudi s kratkovidnodu jasno vide
bliske objekte, ali se udaljeniji objekti vide zamudeno.
Konjunktivitis je upala one spojnice (sluznice koja
spaja unutranju povrinu vjee i onu jabuicu),
najede uzrokovan alergijskom reakcijom ili ivim
organizmima (bakterija ili virus).
Tri najeda oblika konjunktivitisa su: bakterijski,
virusni i alergijski
Specifine nervne delije, iji su nervni zavreci
smjeteni u koi a osetljivi su na promjene
temperature ubrajaju se u termoreceptore.
Jedna grupa termoreceptora reaguje na snienje
temperature, a druga na povedanje - receptori za
hladno i toplo.
Receptori za hladno su smjeteni odmah
ispod epidermisa, a receptori za toplo neto dublje u
koi, u dermisu.
Termoreceptori se nalaze u hipotalamusu, gdje
registruju promjene u temperaturi krvi koja cirkulie i
na taj nain informiu mozak o temperaturi tijela.
TERMORECEPTORI
Kod beskimenjaka se nalaze
na razliitim mjestima na
tijelu, a kod kimenjaka su
najede u nosnoj upljini.
Sastoje se od odreenog broja
ulnih delija izmeu kojih su
potporne stanice.
Na ulnim se delijama nalazi
jedna ili vie trepetljika koje
stre napolje.
Gotovo na isti nain su
graeni organi za ukus.
ULO MIRISA ili stiboreceptori
Kod pljosnatih crva i anelida nije mogude razlikovati
ulne organe za njuh i okus, iako je u nekim sluajevima
sigurno dokazano da postoje oba oblika.
Kod mekuaca postoje jasno izraene njune
sposobnosti.
Najvedi dio mekuaca ivi u vodi i die krgama.
Za ispitivanje vode oni na ulazu u krnu upljinu imaju
njuno ulo, osfradij.
Osim njega, za ispitivanje zraka za disanje slue delije
osjetljive na mirisne podraaje, koje su rasprostranjene
po itavom tijelu.
Na pipcima navedenih ivotinja se nalaze ulne delije u
obliku gustog osjetnog epitela.

Na pipcima navedenih ivotinja se nalaze osjetne
stanice u obliku gustog osjetnog epitela.
Prinese li se blizu dugakih pipaka vinogradskog pua
izrazito mirisava tvar, ivotinja pokazuje oitu reakciju.
Rakovi mogu na prilinoj udaljenosti osjetiti mirisave
tvari.
Ako se ivotinji odsjeku pipci, tada potpuno nestane
mogudnost primanja mirisnih podraaja, ili je takva
sposobnost smanjena.
Na pipcima se nalaze peraste sitne dlaice, koje takoer
slue za primanje mirisnih podraaja.
Kod pauka su ustanovljene njune mogudnosti, iako nisu
ustanovljeni posebni organi.
esto takvu ulogu preuzimaju rasprostranjene osjetne
dlaice u koi, koje su funkcionalno mirisna osjetila.
Kod insekata su osjetila za primanje mirisnih podraaja
smjetena, prije svega, na pipcima.
Osim toga, na renjacima donjih eljusti (maksila) i donje
usne (labium) postoje njuna polja koja su opskrbljena
ulnim delijama.
Kod riba postoje njune jamice na donjoj strani glave, ili na
gornjoj strani (koljoribe).
Gmizavci imaju dodatni organ za njuh tzv. Jakobsonov
organ, koji je smjeten na nepcu u obliku dvije vredice koje
se otvaraju u nosnu upljinu u blizini unutranjih nosnih
otvora (choana).



Njuh (osjet mirisa) je najslabije prouen osjet.
Njuna membrana lei u gornjem i stranjem
dijelu nosne upljine.
Medijalno se previja niz povrinu septuma prema dolje,
a lateralno ide preko gornje nosne upljine i preko
malog dijela gornje povrine srednje nosne koljke.
U svakoj od nosnica njuna membrana ima povrinu od
priblino 2,4 cm
2
.
Receptori za osjet mirisa zovu se njune stanice.
To su u stvari bipolarne nervne stanice koje su se razvile
iz centralnog nervnog sistema.
Stotinjak miliona tih stanica razasuto je meu
potpornim stanicama u njunoj membrani.

Sluznini kraj njune delije tvori zadebljanje iz kojeg,
u sluz koja prekriva unutranju povrinu nosne
upljine, stri velik broj njunih dlaica ili cilija,
duine 50 do 150 mikrona i promjera 0,3 mikrona.
Smatra se da te dlaice reaguju na mirise u zraku, a
zatim da podrauju njune stanice.
U njunoj membrani, u prostorima meu njunim
stanicama, nalazi se mnogo malih lijezda koje
izluuju sluz na povrinu membrane, a nazivaju se
Bowmanove lijezde.
Na osnovu psiholokih testova i na osnovu istraivanja
akcijskih potencijala u pojedinanim njunim delijama i na
razliitim mjestima u njunom putu smatra se da postoji
oko sedam razliitih njunih podraaja, koji selektivno
podrauju posebne njune stanice.
Pretpostavlja se da postoje slijedede vrste njunih
podraaja:
1. kamforni
2. mousni
3. cvjetni
4. mentolni
5. eterni
6. jetki
7. gnjili

Da bi se objasnila sposobnost razliitih receptora da
selektivno reaguju na razliite vrste njunih
podraaja, predloene su dvije teorije, hemijska i
fizika.
Hemijska teorija pretpostavlja da u membranama
njunih dlaica postoje hemijske tvari (receptorske
tvari) koje specifino reaguju s razliitim vrstama
tvari koje podrauju njuh.
Fizika teorija pretpostavlja da postoje razlike u
fizikoj strukturi membrana njunih dlaica u
pojedinim njunim stanicama to omoguduje da se
razliite tvari koje podrauju njuh adsorbiraju na
membrane razliitih njunih stanica.
injenica koja podupire tu teoriju jest da de mnoge
tvari kojima su hemijska svojstva veoma razliita, ali
kojima je oblik molekula gotovo jednak imati isti
miris.
To ukazuje na to da fizika svojstva tvari koja
podrauje odreuje karakter mirisa.
Afektivna priroda njuha
Osjet mirisa ima afektivne kvalitete ugode i
neugode u jednakoj mjeri kao i osjet okusa.
Zbog toga je za izbor hrane osjet mirisa jednako
vaan kao i osjet okusa, ako ne i vaniji.
ovjeku kojem je jednom nakodila neka hrana
miris te hrane moe drugi put izazvati muninu.
I drugi mirisi koji su nam nekada bili neugodni mogu
takoer prouzroiti da se neprijatno osjedamo.
S druge strane, dobro odabrani miomiris moe snano
uzburkati osjedaje u mukarca.
Osim toga, kod nekih ivotinja mirisi predstavIjaju
primarne izvore spolnih podraaja.
Prag za njuh
Jedno od glavnih svojstava njuha jest da je potrebna
neznatna koliina podraajne tvari u zraku da bi se
izazvao osjet mirisa.
Tako se npr. metil-merkaptan moe osjetiti kad je samo
1/25000000000 miligrama ove tvari prisutne u jednom
mililitru zraka.
Zbog toga to ima tako nizak prag, metil-merkaptan se
dodaje prirodnom plinu, kako bismo po mirisu mogli
opaziti proputaju li plinske cijevi.
Mehanizam djelovanja njunih puteva
Elektrofizioloka istraivanja njunog sistema
pokazuju da su mitralne stanice neprestano aktivne.
Na ovu osnovnu aktivnost nadograuju se
potencijali koje izazivaju njuni podraaji.
Dakle, njuni podraaji vjerojatno modeliraju
uestalost ritmikih impulsa u njunom sistemu, i
tako se prenose njune informacije.
Nalaze se oko usnog otvora i u usnoj upljini, dakle na
mjestima na kojima ivotinja najprije dolazi u dodir s hranom
Osjetne stanice za okus nalaze se u papilama.
Gljivaste papile: nalaze se na dorzalnoj strani jezika i
izgledom podsjedaju na gljive
Optoene papile: nalaze se na jezinom korijenu ,
rasporedom podsjedaju na slovo V
Listaste papile: smjetene su na stranjim rubovima jezika,
po obliku podsjedaju na listove
Konaste ili nitaste papile: nemaju okusne pupove nego su
osjetljive na toplinu bol i dodir
ulo okusa ili gustoreceptori

Kod viih ivotinja kao i kod ovjeka postoje 4
kvalitete okusa: kiselo, gorko, slano i slatko.
Te tvari moraju biti u odreenoj koncentraciji da bi
izazvale podraaj. Prag podraaja nije jednak za sve
ivotinje.
Osjet okusa je uvijek
praden osjetom njuha,
jer zbog visokog tlaka
u ustima zrak u kimenjaka
dospije i u njuno podruje.