Halid sinanovic 842/14 Uvod Postoje podaci o naporima da se ogranii ljudska aktivnost koja naruava kvalitet vazduha, vode i hrane, jo od esnaestog vijeka, ozbiljniji napori na ovom polju uinjeni su tek ezdesetih godina 20. vijeka. Od tada ovjeanstvo postaje svjesno potrebe da sauva vazduh koji die, vodu koju pije i hranu koju jede. Od prvog Zakona o istom vazduhu koji je donijet u Velikoj Britaniji 1956. godine do danas dogodile su se velike promjene u pogledu svijesti ljudi o vanosti zatite ivotne sredine. U tom smislu uvedene su jasno definisani parametari poput; maksimalno dozvoljena koncentracija (MDK), doza (MDD) i emisija (MDE) tetnih materija koji su imala za cilj da uvedu vie rada u ovu oblast. MAKSIMALNE DOZVOLJENE KONCENTRACIJE
Maksimalna dozvoljena koncentracija (MDK), doza
(MDD) i emisija (MDE) tetne materije je koliina neke supstance koja kod oveka, izloenog svakodnevno u duem ili odreenom vremenskom periodu njenoj emisiji, ne izaziva patoloke promene ili bolesti i ne naruava bioloke funkcije ovekovg tela. Za svaku materiju u ovekovom okruenju posebno se utvruje MDK. Tako se na osnovu MDK za relativno ist vazduh, vodu ili radnu sredinu sesmatra onaj vazduh, voda i radni prostor u kome koncentracija tetnih materija ne premauje dozvoljene granice ZAGAIVANJE RAZLIITIH IVOTNIH SREDINA
Propisima se utvruju tri osnovne vrste ovih vrednosti:
-maksimalno dozvoljena koncentracija tetnih komponenti u vazduhu radnog prostora; -maksimalno dozvoljena koncentracija tetnih komponenti u atmosferi naseljenih mesta; -maksimalno dozvoljena koncentracija tetnih komponenti u vodama vodnih tokova Maksimalno dozvoljena koncentracija tetnih komponenti u vazduhu
Zagaujue materije za koje se vri sistematsko merenje u smislu ovog
omoguavanja nekodljivog i nesmetanog korienja voda, zatite zdravlja ljudi, ivotinjskog i biljnog sveta i zatite ivotne sredine. Zatita voda od zagaivanja sprovodi se zabranom, ograniavanjem i spreavanjem unoenja u vode opasnih i tetnih komponenti, propisivanjem i preduzimanjem drugih mera za ouvanje i poboljanje kvaliteta voda. Maksimalno dozvoljena koncentracija tetnih komponenti u tlu
Oneienje tla, povrinskih i podzemnih voda nitratima,
tekim metalima i ostacima aktivnih tvari pesticida dogaa se povremeno u agroekolokim uvjetima nekontrolirane ekstenzivne i intenzivne poljoprivredne proizvodnje. Nitrati i ostaci pesticida predstavljaju najvei problem u zadnjem desetljeu za kvalitetu podzemne vode. U sustavu tlovoda-biljka sve je aktualniji problem tekih metala koji ne pripadaju biogenim elementima, ve djeluju iskljuivo toksiki kao npr. kadmij i olovo. Meutim, izvori oneienja tla i voda nisu uvijek, niti iskljuivo iz poljoprivrede. Sadraj nitrata u tlu varirao je tijekom istraivanog razdoblja ovisno o gnojidbi duikom, vremenskim prilikama, drenai te koritenju nitrata od strane biljaka. Na varijanti ekstenzivne gnojidbe dreniranog tla sadraj nitrata u oraninom sloju kretao se od 0,56 do 4,50 mg NO3 - /100 g tla, a na varijanti intenzivne gnojidbe od 0,99 do 5,04 mg NO3 - /100 g tla. U oraninom sloju varijante ekstenzivne gnojidbe duikom na nedreniranom tlu sadraj nitrata varirao je od 0,70 do 3,45 mg NO3 - /100 g tla, a u tlu varijante intenzivne gnojidbe od 1,05 do 5,06 mg NO3 - /100 g tla. Zakljuak
I pored svih nepreciznosti i ogranienja, MDK-vrednosti su opte
prihvaene karakteristike u industrijskoj toksikologiji, s obzirom na to da se pomou njih mogu izraziti potencijane tetne koncentracije otrovnih i tetnih komponenti. U tom smislu, ove vrijednosti predstavljaju maksimalne koliine komponenti, ijem se dejstvu mogu izloiti lica u toku 8 asova jednog dana, a u periodu od nekoliko mjeseci ili godina, bez opasnosti po njihovo zdravlje. Vrijednosti koje su jednom utvrene se stalno kontroliu i povremeno koriguju.