FORENZINA

PSIHOLOGIJA
odreenje pojma te
podruja kompetencije
Prof.dr.sc.Gordana Buljan Flander
Psiholog, psihoterapeut,
Stalni sudski vjetak
 to je forenzina psihologija?
- grana primijenjene psihologije koja
prikuplja, istrauje, objanjava i prezentira
sudu podatke vezane uz procjenu osobina
linosti i intelektualnog statusa pojedinca,
uzimajui u obzir njihovu strukturu i
interakciju, kao i emocionalne,
motivacijske i socijalne faktore
- podruje gdje se mijeaju psihologija i
pravo (sinonim za pravnu psihologiju)
 U sudskim postupcima se pojavljuje cijeli
niz problema psiholoke naravi koji su u
kompetenciji vjetaka psihologijske struke
(procjena psihikog statusa, intelektualnih
sposobnosti, osobina linosti,
emocionalnih i socijalnih i motivacijskih
imbenika kao presudnih za pravedno i
zakonito donoenje sudskih odluka
 to je forenzini psiholog?
adekvatno kvalificiran, iskusni strunjak kojeg se
poziva za potrebe suda, kad je nuno i potrebno
da primjeni svoje struno znanje iz vlastite
specijalnosti u nekom specifinom sluaju
psiholozi koji rade poslove sudskog vjetaenja
moraju biti educirani u klinikoj, forenzinoj,
razvojnoj i socijalnoj psihologiji te dobro
poznavati psihologijske mjerne instrumente i
relevantne dijagnostike postupke
potrebna znanja pravnog sustava i zakona
Povijesni razvoj forenzine psihologije
1893. prvo istraivanje pamenja svjedoka
(Cattell, Columbia University)
1896. prvi struni svjedok na Bavarskom sudu
priznat kao prvi forenzini psiholog (Albert von
Schrenck-Notzing), svjedoio je u sluaju
ubojstva da svjedok zbog predsudskog
publiciteta nije vie mogao razlikovati to se
stvarno desilo, a to je bilo izvjeteno u
novinama (stimulirao interes drugih psihologa za
pravna pitanja)
 1908. prof.psihologije na Harvardu, Hugo
Munsterberg, zaetnik primijenjene psihologije i
primjene psihologije na razliite pravne
probleme, objavio knjigu On the Witness Stand:
Essays on Psycholgy and Crime, knjiga se
veinom bavi svjedoenjem oevidaca i porotom,
jedan od njegovih najranijih eksperimenata je
bilo ispitivanje sposobnosti razlikovanja zvukova
koji se javljaju u bliskoj sukcesiji, na rezultate
njegovih istraivanja su se pozvali 60 godina
kasnije prilikom priprema dokaza za suenje
Oswaldu, koji je bio osuen za ubojstvo
Kennedya, kad se postavilo pitanje Koliko hitaca
je ispaljeno?
 1911. Karl Marbe je sudjelovao u
stvaranju pravne povijesti demonstrirajui
na sudu fenomen vremena reakcije u
graanskoj parnici, pokazao je da voza
vlaka koji je bio osumnjien za nesreu
nije mogao zaustaviti vlak na vrijeme da bi
sprijeio nesreu; bio je prvi psiholog koji
je svjedoio na graanskoj parnici
 1922. William Marston-prvi ameriki
profesor pravne psihologije
(Munstenbergov student) bavio se
fiziolokim aspektima lanog svjedoenja,
koristio sistoliki tlak pri detekciji laganja,
te je tvrdio da je povieni tlak 100% toan
indikator laganja
- Psiho-pravno podruje je doivjelo ekspanziju
nakon sredine 60-ih u sjevernoj Americi, kasnih
70-ih u Velikoj Britaniji, i ranih 80-ih u Australiji

- tek zadnja dva desetljea je dolo do ogromnog

porasta i u pouavanju i u istraivanjima u
forenzikoj psihologiji, a danas je forenzika
psihologija posebno rairena u Nizozemskoj,
Njemakoj i panjolskoj
 asopisi za forenziku
psihologiju
- Criminal Justice and Behavior 1974
- Law and Human Behavior 1977

Behavioral Science and the Law

Law and Psychology Review
Expert Evidence
Public Policy and Law
 Struna drutva
American Academy of Forensic Psychology
American Academy of Psychiatry and the Law
American Psychology-Law Society
European Association of Psychology and Law
International Academy of Law and Mental Health
The International Association for Forensic Psychotherapy
Trimbos-Institute
World Health Organisation
 Kod nas:
Hrvatsko psiholoko drutvo Sekcija za
forenziku psihologiju
proelnica: Jadranka Zori, dopredsjednica HPD-a, e-
mail: jadranka.zoric@zg.tel.hr
- web-stranica Sekcije za forenziku psihologiju:
http://www.psihologija.hr/for-psi/index.htm
 Odnos s drugim strukama
Razlikuje se od forenzine psihijatrije koja je u domeni
lijenika psihijatara i vezana je uz odreivanje granice
izmeu duevnog zdravlja i bolesti s naglaskom na
psihopatoloku strukturu linosti i lijeenje duevnih
bolesti (Gudjonnson & Haward, 1998, smatraju da nema
psihikih bolesti ne bi bilo forenzike psihijatrije, dok e
forenzika psihologija postojati unato nedostatku
psihike bolesti)
Razlikuje se od forenzine patologije koja ukljuuje
istraivanje mrtvih tijela
 etiri su temeljne razlike forenzike
psihijatrije i psihologije (Grisso, 1993,
prema Gudjonnson & Haward, 1998):
1. sadraj njihovog doprinosa individualnim
sluajevima psihijatri su educirani za bioloka,
medicinska i psiho-farmakoloka pitanja, a psiholozi se
ne bave toliko psihikim bolestima koliko openitim
sposobnostima i funkcioniranjem osobe, njenom
linou, ponaanjem, strategijama suoavanja
2. metode procjene individualnog sluaja
psihijatri koriste intervju i opaanja, a psiholozi primarno
standardizirane metode procjene temeljene na
opeprihvaenim znanstvenim principima.
 epistemioloka razlika izmeu
psihijatrijskih i psiholokih istraivanja
psihijatri temelje svoja istraivanja na opaanju klinikih
uzoraka, dok psiholozi rade kontrolirane eksperimente
(psiholozi su educiranie za provoenje eksperimenata, ali
se ipak dominanto usmjeravaju na kliniku ulogu gdje se
njihov rad dosta preklapa s radom psihijatara).
razliiti sustav mentorstva forenziki psihijatri
se obino obrazuju u klinikim ustanovama, dok se
psiholozi obrazuju na fakultetima.
Forenziki psiholozi i psihijatri
imaju razliite vjetine i koriste
razliite metode procjena, a kada
bi ih zajedniki koristili bili bi
efikasniji INTERDISCIPLINARNI
PRISTUP
 Rad psihologa je prije svega usmjeren na
ljude koji se nalaze u svakodnevnim
ivotnim situacijama i problemima, uz
respektiranje strukture njihove
sposobnosti, strukture linosti, njihovih
stavova, motivacije i socijalnog okruenja
u kojem ive
PSIHOLOZI KAO SUDSKI VJETACI
Vjetak je strunjak za odreeno struno
ili znanstveno podruje koji pomae sudu
u utvrivanju injenica za koje je takvo
znanje potrebno. Vjetaenje je djelatnost
vjetaka koja se sastoji u pregledu
predmeta vjetaenja, te u davanju
strunog iskaza sudu. (Tomaevi, 1999,
str. 56).
 Podruja kompetencije
forenzinih psihologa
Kazneno pravo (izvritelj ili rtva kaznenog djela,
pitanje procesne sposobnosti, ubrojivost u
vrijeme izvrenja, vjerodostojnost)
Parnino ili graansko pravo (procjena duevne
boli,invaliditeta, naknada tete)
Obiteljsko pravo (procjena roditeljskih
kapaciteta, podobnosti za skrb o djeci, regulacija
kontakata)
 Graansko prava u irem smislu rijei definira se
kao pravo kojim su obuhvaena sva ne kaznena
djela s podruja forenzino-psihijatrijskog
angamana, a koje se odnosi na specifine
civilne kapacitete neke osobe vane za
ouvanost ili iskljuenje njezine graanske
odgovornosti ( Goreta, M.; Peko-ovi, I;
Buzina, N: Psihijatrijska vjetaenja,
2006.godine
 Podjela graanskog prava
Opi dio graanskog prava (nauku o pojmu i
naelima graanskog prava, subjektima i
objektima, i o pravnim poslovima graanskog
prava
Stvarno pravo ( vlasnitvo, slunost, zalono
pravo, pravo graenja, pravo stvarnih tereta)
Obvezno pravo ( ugovorno pravom, odtetno
pravo, stjecanje bez osnove, poslovodstvo bez
nasloga, pravo vrijednosnih papira)
Nasljedno pravo (zakonsko nasljedno pravo,
oporuno nasljedno pravo, nuno nasljedno
pravo)
 Vjetaenja u predmetima
graanskog prava:
procjene duevne boli nakon izlaganja
nekom stresoru, procjene pretrpljenog
straha, krenja graanskih prava (npr.
diskriminacija tijekom zapoljavanja)
procjena invaliditeta u podruju psihikog
nakon izlaganja nekoj traumi (neurotske
smetnje, kognitivni deficiti) - pitanje
naknade tete nakon pretrpljene traume
mozga ili traume nekog drugog djela tijela
 Kazneno pravo
Kazneno procesno pravo je skup pravnih
propisa koji propisuju pretpostavke za
poduzimanje radnji u kaznenom postupku,
oblik tih radnji, ovlatenike na
poduzimanje tih radnji i pravne posljedice
u sluaju povrede tih propisa. To pravo se
naziva i kazneno formalno pravo.
 Kazneni zakon
1.Opi dio ( sadri odredbe koje vrijede za
sva kaznena djela)
2. Posebni dio ( sadri opise pojedinih
kaznenih djela i kazne koje se za njih
mogu izrei, a tu spadaju kaznena djela i
za njih propisane kazne koje se nalaze u
drugim zakonima
 Vjetaenja u predmetima
kaznenog prava:
vezano uz izvritelje ili rtve kaznenog djela, pitanje procesne
sposobnosti s obzirom na sveukupnu psihiku konstelaciju;
pitanja procjene ubrojivosti u vremenu izvrenja kaznenog djela
pitanja simulacije duevne bolesti ili intelektualnih smetnji (npr.
pamenja), a radi umanjenja ubrojivosti odnosno otklanjanja
kaznene odgovornosti.
utvrivanje vjerodostojnosti iskaza rtava, svjedoka ili optuenog, s
obzirom na eventualne smetnje pamenja ili/i emocionalni okvir,
situacijski ili u razvojnom smislu
u podruju kaznenog prava koje se odnosi na maloljetnike,
sagledavanje sveukupne konstelacije linosti i intelekta s obzirom na
razvojni nivo ili rtve ili izvritelja. Procjena odabira najprimjerenijeg
oblika sankcije, posebne obveze ili posebne mjere za maloljetne
poinitelje kaznenih djela. Ispitivanje djeteta svjedoka oteenog za
sudske potrebe kad je to nuno.
 U predmetima s podruja
Obiteljskog zakona:
procjena roditeljske sposobnosti u postupcima
nakon razvoda braka ili u postupcima
utvrivanja primarnog deficita roditeljske
sposobnosti (mogu se korisiti slijedei upitnici/
skale: Mother-Child Relationship Survey, Parent
Attitude Research instrument, Parent Attitude
Survey, Michigan Screening Profile of Parenting)
ocjene sposobnosti za odravanje kontakata
djece i roditelja, njihovih baka i djedova, rodbine
 Sudska praksa u RH:
Mjeoviti tip kaznenog postupka /KP/ se
najire primjenjuje u suvremenom pravu,
pa tako i u Hrvatskoj.
Dva su osnovna dijela (stadija) mjeovitog
postupanja:
1. Istraga
2. Glavna rasprava
Istraga (pripremni postupak)
ima preteito inkvizicijske znaajke, ali ima neke i akuzatorske
elemente (npr. tijelo koje pokree postupak tj. dravni odvjetnik ne
odluuje o krivnji). To znai da su funkcija kaznenog progona i
suenja odvojene tako to ih vre razliiti subjekti. Dravni odvjetnik
je posebni dravni organ zaduen iskljuivo za kazneni progon, i on
zahtjeva istragu koju provodi istrani sudac ime se postie
objektivnost uz istovremenu primjenu naela oficijelnosti. Istrani
sudac tijekom voenja istrage nema unaprijed stvoreno miljenje o
krivnji okrivljenika jer nije temeljem vlastitog uvjerenja pokrenuo
postupak. Unato tome, prihvaa se tajnost istrage, to u ovoj fazi
ograniava mogunost djelotvornosti obrane. Naime, okrivljeniku i
njegovu branitelji samo se izuzetno dozvoljava pregled istranog
spisa, dok u sluaju odreivanja pritvora okrivljenik nema pravo na
slobodna kontakt s braniteljem.
 Glavna rasprava
odrava se,ukoliko se u istrazi osiguraju potrebiti dokazi
te dravni odvjetnik podie optubu. U ovom dijelu
postupka prevladavaju akuzatorski elementi. Presuda se
ne izvod temeljem istranog spisa ve temeljem dokaza
izvedenih na raspravi koja je zamiljena kao spor dvije
ravnopravne stranke koji e rijeiti sud. Zato se njome
prihvaa naelo javnosti i usmenosti, te neposrednost
sudske ocjena dokaza. Sud se u pravilu mora upoznati sa
svim dokazima neposredno, a ne itanjem zapisnika ili
pregledom spisa istrage. Na raspravi do izraaj dolaze i
neki inkvizicijski elementi. Tako sud sam odluuje o
dokazima koje e izvesti bez obzira ne prijedloge
stranaka, to znai da se tijekom rasprave primjenjuje
inkvizicijska maksima.
ODNOS PRAVA I FORENZIKE
PSIHOLOGIJE
Pravnici i psiholozi imaju razliita shvaanja to
se tie nekih temeljnih pitanja pa se tako razilaze
u svojim stajlitima o:
a - pogledu na ljudsku prirodu. Psiholozi smatraju da su
ljudi dobri, dok pravnici imaju mnogo cininiji pogleda
na ljudsku prirodu.
b -pravnici su zainteresirani samo za odogovor DA ili NE,
dok psiholog u najboljem sluaju moe dati odgovor
MODA (znaajnost uz odreeni stupanj rizika).
c - u pravu je osnovni cilj uniformnost i izbjegavanje
oprenih stajalita, dok psiholozi imaju mnotvo razliitih
teorija i perspektiva u objanjenju jednog fenomena, pa
pravnici mnoga stajalita psihologa smatraju
kontradiktornima (Losel, 1992, prema Kapardis, 2001).
d - pravnici svaki pojedini sluaj doivljavaju kao jedinstven, te
naglaavaju da se treba oduprijeti stereotipima pri zakljuivanju i
pokuavaju dokazati na sudu kako je nemogue generalizirati.
Psiholozi, za razliku od pravnika govore o vjerojatnost s kojom se
osoba razlikuje od prosjeka. Potrebno je imati na umu da postoji
odreena opasnost primjene opih psiholokih principa na
individualni sluaj (Lloyd-Bostock, 1981, prema Kapardis, 2001).
e - velik dio kritike upuen psiholozima se temelji na pretjeranom
oslanjanju psihologa na eksperimentalne metode. Kao najea
zamjerka se tako psihologiji navode nedostaci laboratorijskih
istraivanja tj. koritenje pravnih subjekata kao stvari ili pojava,
izoliranost i nekompletnost zakljuaka koji se ne osnovi
eksperimenata izvode (ne uzimanje u obzir socijalni kontekst),
nedostatka vanjske valjanost i nemogunost generalizacije
rezultata (King, 1986, prema Kapardis, 2001).
Za vjetaka se moe odrediti:
stalni sudski vjetak, pojedinac (fizika ili
pravna osoba - imenuje ih i razrjeava
predsjednik upanijskog ili trgovakog suda za
svoje podruje; postavljaju se na vrijeme od 4
godine i mogu biti ponovno imenovani ZKP,
l. 85)
vjetaenje se moe povjeriti odreenoj
ustanovi, osobito kod sloenijih vjetaenja,
sud moe, ako to ocijeni svrhovitim i
potrebnim, za vjetaka imenovati i osobu koja
nije stalni sudski vjetak, a ima potrebna
znanja za odreeni tip vjetaenja.
 Sudska praksa:
Pravilo je da sud vjetaenje povjerava
prisegnutim sudskim vjetacima, a ono se
odreuje naredbom koja se dostavlja vjetaku i
strankama. Stranke iz naredbe saznaju komu je
vjetaenje povjereno, i ve tada, prije
zapoinjanja vjetaenja mogu stavljati svoje
pismene primjedbe, ako ih imaju, a mogu i
zatraiti izuzee vjetaka pod uvjetima iz
l.234.ZKP.
 Tko ne moe biti odreen za
vjetaka:
1. osoba koja bi svojim iskazom povrijedila
dunost uvanja slubene ili vojne tajne, dok je
nadleno tijelo ne oslobodi te dunosti
2. branog druga okrivljenika
3. srodnika okrivljenika po krvi u pravoj liniji,
srodnika u pobonoj liniji do treeg stupnja
zakljuno, te srodnika po tazbini do drugog
stupnja zakljuno
4. usvojenika i usvojitelja okrivljenika
5. vjerskog ispovjednika okrivljenika o onome
to mu je okrivljenik ispovjedio.
 Pregled primjera sudskih rjeenja/naloga
za vjetaenje

Vjeba odreivanje kojem podruju

kompetencije psihologa vjetaka pripada
Klinika vs.Forenzina
psihologija
 Klinika psihologija

je podruje primijenjene psihologije koje

se bavi istraivanjem, prevencijom,
dijagnozom i tretmanom neprilagoenog i
aberantnog doivljavanja i ponaanja (B.
Petz "Psihologijski rjenik")
usmjerena na istraivanje psihikih
procesa i ponaanja te primjenu dobivenih
spoznaja (procjena, tretman, savjetovanje,
poduavanje)
 KLINIKI INTERVJU

Kada provodimo kliniki intervju, CILJ nam

je identificirati problem s planom njegovog
razrjeenja i potrebnim terapijskim
intervencijama
 FORENZINI INTERVJU

Provoenjem forenzinog intervjua elimo

dobiti odgovore na pitanja koja su
zanimljiva za sudsku proceduru (Rj.suda)

elimo jednostavnu, objektivnu, jasnu

sliku detalja poinjenog djela odnosno
objektivnu procjenu stanja tj. posljedica
poinitelja/rtve
 Uloge forenziara i kliniara su nepomirljive i zahtijevaju
razliite pristupe, strategije, sredstva i metode

Produkte klinikog i forenzinog intervjua konzumiraju

razliiti naruitelji (klinike intervencije primarno se
potrauju od osoba ili njihovih staratelja koje trebaju
odgovarajuu strunu pomo; s druge strane forenzine
intervjue i evaluacije trae i koriste pravosudne
institucije)

Sutinski se razlikuju u pristupu, kako metodoloki, tako i

u etikim obvezama prema klijentu
 Konflikt uloga u terapijskom i
forenzikom intervjuu
Razumijevanje i razrjeenje nasuprot
prikupljanju i razotkrivanju injenica
(nekontaminiranih podataka)
Neutralan stav nasuprot djetetove strane
Terapijske tehnike nasuprot provjerljivim i
legalno odrivim
Vanost subjektivne nasuprot objektivne
realnosti
INTERVJU KOJI SE PROVODI ZA
POTREBE SUDA NEMA TERAPEUTSKU
SVRHU, ALI JE PROVOENJE
POSTUPKA U SVRHU OTKRIVANJA
KAZNENOG DJELA NA TETU
DJETETA MNOGOSTRUKO KORISNO
U SMISLU ZAUSTAVLJANJA
ZLOSTAVLJANJA DJECE
 Literatura:
Gordana Buljan Flander i Dubravka Kocijan Hercigonja
(2003): Zlostavljanje i zanemarivanje djece, Seksualno
zlostavljanje djece, 77-153
Bili, V., Buljan Flander, G. i Hrpka, H. (2012): Nasilje
nad djecom i meu djecom
Jadranka Zori (2008): Forenzini intervju s djetetom
Predrag Zarevski (1991): Psihologija pamenja i uenja
poglavlje: Pamenje u sudnici, 259-278
arkovi Palijan T. i Kovaevi D (2007): Iz forenzine
psihijatrije 2, Forenzino-psihologijski aspekti
vjetaenja, 155-236
 Preporuena dopunska literatura
William ODonohue i Eric Levensky (2004): Handbook of
forensic psychology-resource for mental health and legal
professionals
Stephen J.Ceci i Helene Hembrooke (2001): Expert
Witnesses in Child Abuse Cases
Marina Ajdukovi (1995): Psihologijski aspekti
donoenja odluka u kaznenom postupku. Hrvatski
ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2(2), 292-307