Forenzička psihologija

Što je forenzička psihologija?

• forensic- latinska riječ za forum (mjesto gdje su Rimljani raspravljali o pravnim pitanjima i vodili se
sudski procesi); ulazi u, povezano s, ili se koristi na sudovima (Oxford English Dictionary) - područje
gdje se miješaju psihologija i pravo
• šire definicije (USA) i uže definicije (Europa)

Što forenzička psihologija radi?

• omogućavanje psihologijskih podataka u svrhu donošenja pravnih odluka (Blackburn, 1996, str. 7)
• primjena psihologijskih teorija, istraživanja i tehnika u području kriminologije i prava - doseg
forenzičke psihologije je širi od područja priznanja i sudskih dokaza

Definicija forenzičke psihologije

• bilo koja primjena psihologijskih znanja ili metoda na zadatke s kojim se suočava pravni sustav
(Wrightsman, 2001, str. 2
• ona grana primijenjene psihologije koja prikuplja, istražuje i prezentira sudu dokaze (Gudjonsson and
Haward,1998, str.1)
• grana primijenjene psihologije koja prikuplja, istražuje, objašnjava i prezentira sudu podatke vezane uz
procjenu osobina ličnosti i intelektualnog statusa pojedinca, uzimajući u obzir njihovu strukturu i
interakciju, kao i emocionalne, motivacijske i socijalne faktore (Sekcija za forenzičnu psihologiju)

Uloge, poslovi, područja kompetencije forenzičkih psihologa

• obzirom na poslove koje obavljaju
• obzirom na područja kojima se bave
• obzirom na uloge koje preuzimaju
• obzirom na vrste kaznenih predmeta, odnosno vrste prava

Što sve i gdje sve mogu raditi forenzički psiholozi?

• konzultanti suda
• sudski vještaci
• vrednovanje dokaza za potrebe policije, suda
• penološki psiholozi
• rad s osobama koje su odslužile kaznu zatvora
• rad u policiji
• izrada profila
• rad u medicinskim ustanovama
• rad sa žrtvama
• istraživači
Poslovi forenzičkih psihologa
• uključeni su u sve faze kazneno-pravnog sustava: pred-kazneno postupanje (istražni), kazneni postupak
(suđenje), postupke nakon okončanja postupka (zatvori, posebne bolnice, institucije za maloljetne
počinitelje kaznenih djela)
• forenzički psiholozi provode istraživanja vezana uz korelate i uzroke kaznenih djela, a u praksi mogu
pridonijeti: izradi profila, intervjuiranju svjedoka i osumnjičenika, žrtava, djece, postupcima
prepoznavanja počinitelja itd.

Rad psihologa u policiji i fazi istrage:

Rad psihologa u policiji i fazi istrage:
• Selekcija i predviđanje uspješnosti na poslu (koje psihološke karakteristike bi policajac/policajka
trebao/la imati - dispozicijski-socijalizacijski model; određivanje prediktora i kriterija uspješnosti na
poslu –intervju, testovi, upitnici – situacijski testovi)
• Trening, krizne intervencije i odnosi s javnošću (kako postupiti u kriznim situacijama – npr. s psihički
bolesnim osobama, pregovori s taocima, slučajevi nasilja u obitelji; trening socijalnih vještina, kako se
ophoditi u javnosti)
• Ispitivanje i ublažavanje stresnosti posla (negativne posljedice stresa, uzroci stresa, podložnosti stresu,
sindrom izgaranja, stres managment)
• Faza istrage (uzimanje iskaza svjedoka, osumnjičenih, izrada psiholoških profila, lažna priznanja,
vjerodostojnost iskaza svjedoka i osumnjičenih, korištenje poligrafa, prepoznavanje osumnjičenih)

Rad psihologa u klinici i kazneno-pravnim institucijama

• Psihološka procjena općeg stanja osobe, ubrojivosti
• Procjena rizičnosti po okolinu, predviđanje recidiva
• Osmišljavanje, provođenje i vrednovanje tretmana
• Klasifikacija i smještaj osuđenika, premještaj, ublažavanje kazne

Područja forenzičke psihologije, Adler (2004)

• Stavovi prema kriminalu i teorije kriminala
• Istraga kaznenih djela (izrada profila počinitelja KD)
• Dokazi svjedoka (intervjui, točnost svjedočenja i identifikacije)
• Policijska psihologija i prevare
• Sudovi (dokazi, porota, suci i donošenje presuda)
• Zatvori (tretman osuđenika i recidivizam)

Područje forenzičke psihologije uključuje (Howitt, 2002)

Primijenjena područja Znanstvena područja
- Policijska - Biološka (naslijeđe, posljedice
- Istražna ozljeda)
- Klinička - Razvojna (agresivnost,
- Penološka delinkvencija, djeca kao svjedoci)
- Kognitivna (pamćenje svjedoka,
intervju)
- Socijalna (porota, utjecaj medija)
Uloga psihologa u istražnom postupku
4 moguće uloge:
• klinička
• eksperimentalna/znanstvena
 • predikcija
• savjetodavna

Klinička uloga forenzičke psihologije

• Studije slučaja
 Teorije ličnosti
 Procjena psihološkog stanje relevantnih pojedinca – žrtava, svjedoka ili
osumnjičenika
 Provedba dubinskih intervjua (kvalitativni podaci)
 Primjena psihologijskih mjernih instrumenata, testova (kvantitativni podaci)
 Može se od njih tražiti da komentiraju moguće motive osumnjičenika (istražna faza
izrade profila)
Eksperimentalna uloga FP
 Pregled znanstvene literature povezane s određenom temom npr. prepoznavanje
 Provođenje istraživanja. Npr. provedena su mnoga istraživanja kojima su utvrđeni
čimbenici koji utječu na točnu identifikaciju osumnjičenika u postupku
prepoznavanja.
 U oba slučaja psiholozi mogu dati stručno mišljenje i tijekom pred-kaznenog i
kaznenog postupka

Prediktivna uloga FP
• Koriste velike baze podataka kako bi uočili trendove ili sličnosti
 Službeni statistički podaci
 Analiza detalja velikog broja sličnih KD, npr. ubojstava ili silovanja kako bi se
identificirali različiti tipovi
 Analiza mjesta izvršenja KD kako bi se izradili geografskih profili detalja serijskih
KD i utvrdile “kognitivne mape” njihovih počinitelja. Omogućuju podatke o
boravištu ili mjestu zaposlenja počinitelja KD
Savjetodavna uloga FP
• Psiholozi savjetuju istražitelje i pravnike u različitim situacijama
• Npr.
 Kako ispitati traumatiziranu žrtvu
 Koji rječnik koristiti pri ispitivanju djeteta
 Talačke situacije
 Mišljenje o iskazu nekog drugog stručnjaka, kako ispitati drugog stručnjaka

Kompetencije forenzičkih psihologa u području kaznenog prava

• vezano uz izvršitelje ili žrtve kaznenog djela:
 pitanje procesne sposobnosti s obzirom na sveukupnu psihičku konstelaciju
 pitanja procjene ubrojivosti u vremenu izvršenja kaznenog djela
  pitanja simulacije duševne bolesti ili intelektualnih smetnji (na primjer pamćenja) a
radi umanjenja ubrojivosti odnosno otklanjanja kaznene odgovornosti
• utvrđivanje vjerodostojnosti iskaza žrtava, svjedoka ili optuženog, s obzirom na
eventualne smetnje pamćenja ili/i emocionalni okvir, situacijski ili u razvojnom smislu
• u području kaznenog prava koje se odnosi na maloljetnike
 sagledavanje sveukupne konstelacije ličnosti i intelekta s obzirom na razvojnu razinu
ili žrtve ili izvršitelja
 procjena odabira najprimjerenijeg oblika sankcije, posebne obveze ili posebne mjere
za maloljetne počinitelje kaznenih djela
 ispitivanje djeteta svjedoka-oštećenog za sudske potrebe kad je to nužno

Kompetencije forenzičkih psihologa u području parničnog prava

• procjene "duševne boli" nakon izlaganja nekom stresoru, procjene pretrpljenog straha
• procjena invaliditeta u području psihičkog nakon izlaganja nekoj traumi (neurotske
smetnje, kognitivni deficiti)
• pitanje naknade štete nakon pretrpljene traume mozga ili traume nekog drugog djela
tijela.

Kompetencije forenzičkih psihologa u području obiteljskog zakona

• procjena roditeljske sposobnosti u postupcima nakon razvoda braka ili u postupcima
utvrđivanja primarnog deficita roditeljske sposobnosti ocjene sposobnosti za održavanje
kontakata djece i roditelja , njihovih baka i djedova
Pravo – forenzička psihologija
Clifford (95:13, prema Kapardis, 01) : «dvije discipline se izgleda razlikuju na razini svojih:
• Vrijednosti
• Osnovnih postavki
• Modela
• Pristupa
• Kriterija objašnjenja
• Metoda»

Pravo | Psihologija
Ljudska priroda
(zli | dobri)
Odgovor
(da,ne | možda)
Cilj
(uniformnost, jednoznačnost | kontradiktornost)
Jedinica generalizacije
(pojedinac | uzorak/populacija)
Primjena
(stvarni slučajevi | eksperimenti)
Pravo – forenzička psihologija danas
I DALJE POSTOJEĆI PROBLEMI (Losel, 1992)
• Stanje unutar pravne psihologije – neujednačenost interesa oko pojedinih tema
• Položaj pravne psihologije unutar psihologije – mali % psihologa
• Odnos pravne psihologije s pravnom znanošću i praksom –razlikuje se od zemlje do
zemlje
• Brz razvoj psihologije nasuprot sporim promjenama u pravu
• Psiholozi su i dalje usredotočeni na metodu, a ne na fenomen i nedostaje im znanja iz
prve ruke o pravnim pitanjima koje istražuju

IPAK:
• ekspanzija psiho-pravnih istraživanja i u kvantiteti i opsegu i kvaliteti
• psihologija je doprinijela pravu (Haney, 1993) - poboljšanje načina na koji su očevidci
intervjuirani od strane policije, zauzimanje kritičnijeg stava prema pitanju dokaza
prikupljenih forenzičkom hipnozom na sudu, poboljšanje pravnog statusa i prava djece,
pravedniji odabir porotnika
Potrebna znanja forenzičkih psihologa
• Kazneno-pravni sustav, postupci i zakoni – utvrđivanje aspekata kazneno-pravnog
sustava u kojima bi psiholozi bili od koristi, poboljšana suradnja s policijom,
pravnicima, sucima i ostalim strukama, točnije određenje zakonskih prava i obveza
psihologa
• Psihologija – metodologija, statistika, psihometrija, psihodijagnostika, dijagnostički
postupci, neuropsihologija, kognitivna psihologija (percepcija,pamćenje, učenje,
mišljenje, inteligencija), konativna psihologija (ličnost, motivacija, emocije), klinička,
razvojna, socijalna psihologija
• Osnove prava, sociologije, kriminologije, kriminalistike, penologije
FORENZIČKA PSIHIJATRIJA, FORENZIČKA PSIHOLOGIJA
Forenzička psihijatrija je grana medicine koja uključuje istraživanja i kliničku praksu u
područjima u kojima je psihijatrija primijenjena na pravna pitanja
 u forenzičkoj psihijatriji primarna funkcija je ono što bi nazvali forenzička dijagnostika
– adekvatno liječenje
 terapija i tretman osuđenih osoba
RAZLIKE (Grisso, 1993):
• sadržaj doprinosa individualnim slučajevima
• metode procjene
• epistemiološka razlika između istraživanja
• primarno obrazovanje
Tko zapošljava FP?
• državne ustanove kao što su kaznionice i zatvori, policijske postaje, vojska, odgojne
ustanove za maloljetnike i sl.
• medicinske ustanove kao što su psihijatrijske bolnice, centri za liječenje i prevenciju
ovisnosti, savjetodavne institucije, centri socijalne skrbi i sl.
• sudovi, tužitelji, branitelji i sl.
• samo-zapošljavanje, privatna praksa ili konzultanti
• znanstvene institucije – instituti, fakulteti

Povijest FP
• Povezanost s kriminologijom i sociologijom (npr.18 st. – Beccaria - Of Crimes and
Punishments- 1764g. http://www.constitution.org/cb/crim_pun.htm )
• Utjecaj rada psihologa u 19 i 20 st. (npr.1895- Cattell, 1900 – Binet)
• Povezanost s biologijom (npr.19 st.– Lombroso)
1890 – 1900
• 1893. – prvo istraživanja pamćenja svjedoka/ sugestivna pitanja (Cattell, Columbia
University)
• 1896. - prvi ekspertni svjedok na Bavarskom sudu i priznat kao prvi «forenzički psiholog»
– prof. Albert von Schrenck-Notzig
• 1896. - prva knjiga o seksualnim devijacijama (Krafft-Ebing- Psychopatia Sexualis)
• 1898. - prva knjiga o psihologiji kriminala (Hans Gross – Kriminal Psychologie)
• 1900. - istraživanja o svjedočenju – Binet, Stern i drugi
1900 – 1939
• 1906- Freud –suci mogu biti pod utjecajem svojih stavova kojih nisu niti svjesni
• 1908 – Hugo Von Munsterberg , profesor psihologije na Harvardu objavio knjigu «On the
Witness Stand: Essays on Psycholgy and Crime» u kojoj je prikazao mnoge teme
povezane s psihologijom i pravom. Malo eksperimentalnih dokaza
• 1909 - prva bolnica za maloljetne osuđenika (Juvenile Psychopatic Institute) u Chicagu
• 1911 – Karl Marbe –prvi psiholog koji je svjedočio u građanskoj parnici demonstrirajući
na sudu fenomen vremena reakcije – nesreća vlaka
• 1916 - prvi forenzički laboratorij otvoren u New York City Police Department
• 1917 – Terman – selekcija policije (Standford-Binet); 1922 – Thurstone –Army α
• 1919 – John Larsen razvija poligraf na Harvardu
• 1921 - prvi američki psiholog kao ekspertni vještak
• 1922 - Wiliam Marston – prvi Američki profesor pravne psihologije (+r sistolički tlak i
laganje, konzultant suda, zajedno s Termanom, eksp. s porotom- izjave)
• 1931 – Howard Burtt – Legal Psychology – prvi udžbenik u tom području kojeg je napisao
psiholog
• 1935- Edward Robinson - Law and the Lawyers - u kojoj se govori u prilog metodologije
kojom se koriste u društvenim znanostima
• 1920 - 1940 – psiholozi u USA se nisu pojavljivali kao vještaci na sudu regularno, i tek se
počinju pojavljivati ranih 50-ih
1940 – 1959
• 1940: Weld i sur. – objavili nekoliko članaka kako su dokazi na sudu vrednovani od strane
porote
• 1958: pravna regulativa “rekla-kazala”, odluka Vrhovnog suda o odvojenoj ali jednakoj
doktrini – prekretnica u Britanskoj forenzičnoj psihologiji– tek 1958. psiholozi su počeli
davati iskaze na sudu, a prije toga su dokazi psihologa bili inkorporirani u dokaze
psihijatra, zatvorskih liječnika i sl.
1960 – 1974
• do 1962 – psiholozi u Americi nisu bili priznati kao vještaci za psihičke bolesti, a sve do
1982. za pitanja ubrojivosti
• 1965 - prvi zaposleni policijski psiholog (M. Resiser u LAPD)
• 1966- Kalven & Ziesel - objavili The American Jury – osnovu za istraživanje porote danas
• 1970-ih socijalni psiholozi su preuzeli ulogu obrane osumnjičenih u suđenjima
protivnicima rata (hipoteza o uroti)
• 1970 - moderno doba svjedočenja očevidaca – Loftus
• 1971 – Anderson slučaj (poznati kao OZ suđenje) – najveći broj Britanskih psihologa se
ikad pojavio u obrani na jednom slučaju
• 1973- Schulman i sur. – razvili su metodu za odabir porote, utjecalo na razvoj onog što
danas zovem konzultantima za odabir porote
1975 – 1990
• 1976: Tapp – napravio pregled Psihologije i prava u Annual Review of Psychology
• 1977: osnovana sekcija za Criminological and Legal Psychology
• 1990: European Association of Psychology and Law, održava godišnje konferencije, izlazi
Psychology, Crime, and Law (od 1969: Law and Human Behavior)

Danas
• Najnovija grana primijenjene psihologije (2001. od strane APA-e priznata kao
specijalizacija)
ČASOPISI:
• Behavioral Science and the Law
• Law and Psychology Review
• Expert Evidence,
• Public Policy and Law
STRUČNA DRUŠTVA:
• APA – 1981 Psychology and Law 41st Division
• American Academy of Forensic Psychology
• American Psychology-Law Society
• European Association of Psychology and Law
• International Academy of Law and Mental Health
• The International Association for Forensic Psychotherapy
Hrvatska
• Hrvatsko psihološko društvo – Sekcija za forenzičnu psihologiju
• Izlaganja na godišnjim konferencijama hrvatskih psihologa
• Edukacije (npr. edukacija iz forenzičkog intervjua s djetetom)
• Pravilnik o obuci kandidata za poslove stalnog sudskog vještaka psihologijske struke
(2001; 2003. – 12 stalnih sudskih vještaka za psihologiju)

Kazneni postupak
Kazneni postupak
• polazna točka - vjerojatnost o počinjenju kaznenog djela od strane točno određene
osobe
• cilj - utvrditi sa sigurnošću je li okrivljenik ujedno i počinitelj kaznenog djela i primjena
kaznene sankcije

Faze:
 istraga
 optuživanje
 glavna rasprava s donošenjem i objavljivanjem presude
 postupanje povodom žalbe

TIPOVI KAZNENOG POSTUPKA

• akuzatorski
• inkvizicijski
• mješoviti (Hrvatska)

Tko je tko u kaznenom postupku?

• OŠTEĆENIK – osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo
počinjenjem kaznenog djela
• SVJEDOK - osoba koja vjerojatno nešto zna o činjenicama važnim za kazneni postupak, o
kaznenom djelu i počinitelju i o drugim važnim okolnostima pa je stoga pozvana da pred
sudom iskazuje
• TUŽITELJ - državni odvjetnik, privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj
• REDARSTVENE VLASTI - ovlaštene službene osobe Ministarstva unutarnjih poslova i
ovlaštene službene osobe Ministarstva obrane (vojna policija) u okviru njihovog
djelokruga na vojnim građevinama i drugim vojnim objektima koji služe potrebama
obrane
• OSUMNJIČENIK – osoba za koju tijela kaznenog progona ili redarstvene vlasti imaju
osnova sumnjati da je počinila KD ili sudjelovala u njemu, no protiv nje još nije pokrenut
kazneni postupak
• UHIĆENIK - osoba prema kojoj je primijenjena bilo koja mjera ili radnja koja dovodi do
lišenja slobode te osobe
• OKRIVLJENIK – osoba protiv koje je pokrenut kazneni postupak (čim se donese rješenje o
provođenju istrage)
• OPTUŽENIK – osoba protiv koje je podignuta optužnica koja je stupila na pravnu snagu
(postala pravomoćna) ili protiv koje je podnesena privatna tužba ili optužni prijedlog i
zakazana glavna rasprava
• OSUĐENIK – osoba koja je pravomoćno osuđena zbog počinjenja kaznenog djela tj. za
koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da je kriva za određeno kazneno djelo

Akuzatorski kazneni postupak

• postupanje je spor međusobno
suprotstavljenih i ravnopravnih
stranaka (tužitelja i optuženika) koji se
rješava pred sudom
• postupak se može pokrenuti
isključivo po zahtjevu tužitelja
(oštećenik ili građanska tužba) koji na
sudu mora dokazati osnovanost
vlastite tužbe
• optuženik - dužnost upuštanja -
nema obavezu davanja iskaza, a nitko
mu, uključujući i sud, nema pravo postavljati pitanja
• sud - donosi odluku o sporu između tužitelja i optuženika
 ne pokreće postupak po vlastitoj inicijativi pa ne pretpostavlja da je optuženik kriv
 ne izvodi dokaze već ih ocjenjuje tijekom rasprave (stranke izvode dokaze)
OBJEKTIVNOST
Inkvizicijski kazneni postupak
• postupanje je jednostrano sudsko utvrđivanje je li počinjeno KD, te odmjeravanje kazne
počinitelju, nema stranaka
• istraga
 provodi ju poseban sudski istražitelj (inkvirent) na temelju osnovi sumnje o izvršenju
KD - sustav zakonske ocjene dokaza (tzv. formalna dokazna teorija) - koliko i kakvih
dokaza mora postojati da bi se neka činjenica smatrala utvrđenom
 osumnjičeni se lišava slobode
 inkvirent o procesnim radnjama sastavlja zapisnik - spis predmeta
 spis predmeta dostavlja sudskom vijeću
• suđenje
 sudsko vijeće isključivo temeljem spisa donosi odluku o krivnji tj. konačna sudska
odluka se donosi na temelju istrage
 ne izvodi dokaze neposredno niti ispituje okrivljenika
 pretpostavka je da okrivljenika kriv
 istragom se žele pronaći dokazi o krivnji
 istraga je tajna, a okrivljenik u pritvoru te se nema mogućnosti braniti
 najčešće rezultira osuđujućom presudom
SUBJEKTIVNOST

Mješoviti kazneni postupak

• funkcija kaznenog progona i suđenja su odvojene tako što ih vrše različiti subjekti
• istraga (pripremni postupak)
 zahtjeva ili pokreće istragu državni odvjetnik, ali on NE odlučuje o krivnji
 istragu provodi istražni sudac
 načelo objektivnosti, ali i oficijelnosti i tajnosti istrage
 okrivljeniku i branitelji – samo se iznimno dozvoljava pregled istražnog spisa (u
slučaju pritvora - okrivljenik nema pravo na slobodni kontakt s braniteljem)

• suđenje (glavna rasprava)

 na temelju prikupljenih dokaza državni odvjetnik podiže optužnicu
 presuda se izvodi temeljem dokaza izvedenih na raspravi
 glavna rasprava je spor dvije ravnopravne stranke koji će riješiti sud
 načelo javnosti i usmenosti - sud se mora upoznati sa svim dokazima neposredno, a
ne čitanjem zapisnika ili pregledom spisa istrage
 ali, sud sam odlučuje o dokazima koje će izvesti bez obzira ne prijedloge stranaka
Mješoviti kazneni postupak – istraga
Akuzatorski elementi Inkvizicijski elementi
 istrage ne može početi/ voditi se  vođenje istrage od strane istražnog suca
bez postojanja zahtjeva  pravo istražnog suca da ispituje
ovlaštenog tužitelja okrivljenika
 okrivljenik ima neka prava koja  tajnost istrage
ga dovode u (relativno) ravnopravan
položaj s ovlaštenim tužiteljem (pravo
biti nazočan prilikom vršenja istražnih
radnji, predlagati pojedine istražne
radnje, pregledati spis predmeta, te se
izjašnjavati o stavovima protu
stranke)

Mješoviti kazneni postupak – optuživanje

Akuzatorski elementi Inkvizicijski elementi
 podnošenjem optužnice sudu točno se NEMA
određuje predmet spora, od tužitelja
ovisi o čemu će se raspravljati u daljem
tijeku postupka
 vezanost suda optužnicom omogućava
okrivljeniku da se brani, jer točno zna
što mu se i zbog kojih dokaza stavlja na
teret
 okrivljenik optužnicu može pobijati
prigovorom protiv optužnice
(kontradiktornost)

Mješoviti kazneni postupak – glavna rasprava

Akuzatorski elementi Inkvizicijski elementi
 cilj je razriješiti spor koji postoji među  pravo suda da na glavnoj raspravi
strankama- spor rješava sud ispituje okrivljenika
 najprije se izjašnjavaju stranke, a zatim  sud ima daje ovlaštenje da sam izvodi
se njihovi navodi provjeravaju dokaze bez obzira ne eventualne (čak i
dokazima, spis istrage ne može biti suprotne) prijedlog stranaka
osnovica odlučivanja
 ako tužitelj odustane od daljeg progona,
sud mora donijeti odbijajuću presudu tj.
okončati postupak

Kazneni postupak u RH
- predkazneno postupanje
- kazneni postupak
- izvanredni pravni lijekovi (djelovanje nakon okončanja postupka)
Dokazivanje
• ZAKONOM ZABRANJENI NAČINI PRIBAVLJANJA DOKAZA (sila, prijetnja, prijevara,
sugestivna i kapciozna pitanja, medicinske intervencije kojima se utječe na volju
ispitanika) – pravno nevaljali
VRSTE DOKAZA
Da bi se mogla primijeniti kaznena sankcija potrebno je da je:
a)
činjenice na koje se

iskaz a) počinjeno kazneno djelo
b) da postoji kaznena odgovornost počinitelja 1 primjenjuje pravo

2
NAČINI UTVRĐIVANJA ČINJENICA:
1. vlastitim opažanjem tijela KP tj. OČEVID  pravno irelevantne ili


– jedino ako činjenice postoje u vrijeme indicije (npr. iskaz
dok se vodi KP, ne mogu se utvrđivati svjedoka)
činjenice iz prošlosti 3  pomoćne činjenice

- ako vlastito opažanje nije moguće onda


DOKAZIVANJEM tj.  pravno relevantne (npr.
2. putem iskaza osoba – okrivljenika, provala u tuđi stan)
svjedoka ili vještaka
3. korištenjem tehničkih registracija
činjenica (vizualne i akustičke snimke)
okrivljenika
- ispitivanje osumnjičenika – vrši policija i istražni sudac
- ispitivanje okrivljenika u istrazi – vrši istražni sudac, a mogu biti nazočni državni
odvjetnik/tužitelj i branitelj
- ispitivanje optuženika na raspravi – pred sudom
b) iskaz svjedoka
c) iskaz vještaka
d) upotreba isprava
e) upotreba tehničkih registracija činjenica

Psiholozi u policiji
Rad psihologa u policiji
• selekcija i predviđanje radne uspješnosti- 1917g. Terman – Stanford-Binet
• procjene stresnosti posla, savjetovanje i terapija
• procjene radne kompetentnosti (fitness to duty evaluations), obrazovanje i trening,
procjene organizacijske strukture
• obiteljski problemi, odnosi s javnošću, policija u zajednici
• ispitivanje osumnjičenih, svjedoka, izrada psiholoških profila, pregovori s taocima
• 1968g. Reiser LAPD – psihološka praksa – selekcija, savjetovanje, organizacija posla

Selekcija i predviđanje radne uspješnosti

• pre-dispozicijski model nasuprot socijalizacijskom (“mi protiv njih” mentalitet;
autoritarnost, konzervativizam)
• određivanje prediktora i kriterija uspješnosti
• intervju, testovi-upitnici nasuprot centrima za procjenu- situacijski testovi

Policijska subkultura
• rizici koje nosi policijski posao
• specifične ovlasti (ograničavanje prava i sloboda građana, upotreba prinude itd.) i
odgovornosti
• nužnost međusobne solidarnosti u zajedničkim akcijama
• osjećaj društvene izoliranosti policajaca
• česti kontakti s određenom vrstom ljudi sklonom asocijalnim ponašanjima, tip
informacija do kojih dolaze policajci i koje koriste u svom radu, interni sustav obuke i
profesionalnog znanja koje se stječe u praksi itd.
• Blau (1994) – 2 tipa ličnosti – javna – ono što je definirano u medijima , privatna – ono
što policajci drže za sebe
• Skolnick (1966) - djelo "Pravda bez suđenja" (Justice without Trial) - opisao "radnu ličnost
policajca" („working personality„), 2004 – 2 komponente ličnosti – opasnost (povezano
sa sumnjičavošću) i autoritet (provođenje zakona)
• sklop socio-psiholoških osobina koji se u okviru grupe prihvaća i tolerira, a počiva na
određenim stavovima, vrijednostima i definicijama određenih situacija
• odnosno specifičan "društveni karakter" policajaca koji nastaje kao odgovor na opasnost
posla i autoritet, te konstantan pritisak na policiju da bude efikasna

Robert Reiner (1992)

• Posvećenost misiji – to nije samo posao već stil života - svoju ulogu vide kao ključnu u
očuvanju socijalnog poretka, ugrožavanje njihovog autoriteta ima pogubne posljedice
• Cinizam i policijski pesimizam – policijska predanost misiji sa cinizmom i pesimizmom u
pogledu konačnog ishoda, policijska manjina jedina nada za obranu društva
• Konstantna sumnja u sve i svakog – potreba za indicijama koje upućuju na KD, stereotipi
sumnje pozitivna, ali opasna ako se neopravdano proširi na cijele društvene grupe, tipove
pojava i aktivnosti, ili prerastu u paranoično ponašanje
• Socijalna izolacija - nedovoljno integrirani u društvenu zajednicu, specifično radno
vrijeme, posljedica i preopterećenosti i težine posla, obaveza policajaca da i van radnog
vremena budu policajci i da se ponašaju besprijekorno (izbjegavanje kontakata sa
određenom vrstom ljudi i izbjegavanje nekih zadovoljstava koja drugi ljudi upražnjavaju) -
okretanje jedni drugima – još veća izolacija, stereotip „mi” – „oni”
• solidarnost- posao zahtjeva bezuvjetnu podršku i lojalnost (blue race, police brotherood –
SAD), skrivanje grešaka i propusta pojedinih policajaca od strane njihovih kolega -
dodatno potencira njihovu socijalnu izolaciju
• konzervativizam – politički i moralni- posljedica društvene uloge policije (očuvanje
vrijednosti konvencionalnog morala i utvrđenog društvenog poretka), priroda posla,
disciplina i hijerarhijska struktura policijske organizacije
• mačizam- snaga, osvajanje žena, kafići, alkohol, sport i slične muške zabave
• predrasude – rasne, etničke, prema određenim grupama koje odstupaju od
konvencionalnih (samo nešto izraženije od predrasuda društva u cjelini) – vjerojatno
posljedica obavljanja posla
• pragmatizam- pragmatična, konkretna, prizemna, perspektiva pogleda na svijet i posao
Socijalizacijska perspektiva
• rad u policiji potiče stvaranje autoritarne, rigidne, nefleksibilne i netolerantne ličnosti
(Adorno) – nije dokazano, ali često su policajci konvencionalne ličnosti s konzervativnijim
pogledima na svijet i nefleksibilnost
• Wortley & Homel 412 policajaca, Australija- nakon 6 mjeseci nastave smanjena
autoritarnost, nakon 12 mjeseci rada na terenu povećana autoritarnost i etnocentrizam
(pogotovo onih koji su radili s Aboriđinima)
• Kozarić-Kovačić i Ljubin (1996) – rezultati na prijemnom na policijsku akademiju i 8
mjeseci kasnije – 71 civil i 31 policajaca – povećanje ekstravertiranosti kod obje grupe, a
otvorenost iskustvima kod policajaca
• socijalizacija novih policajaca u policijsku subkulturu tijekom studija - priprema za
obavljanje tog posla (određene vrijednosti i norme, razvijanje osjećaja solidarnosti i
posvećenost misiji)
• po zapošljavanju - šok stvarnosti (reality shock) – ne uklapanje u vrijednosti i norme
policijske kulture odbacivanje, izolacija i ignoriranje od strane kolega, integracija u
profesionalnu kulturu pokazuje se kao nužnost

Što sve utječe na razvoj ličnosti policajca (Thomas, 2011)

Bartol (1996)
• Uzorak: 152 policijska psihologa u SAD-u
• 40 je stalno zaposleno u policiji, 36 stalni policijski konzultanti, 76 nepotpuno radno
vrijeme
• dob 48.7 godina, 25% žene
• 89% ima doktorat
• specijalizacije: klinička (60.7%), savjetovanje (17%), industrijska/ organizacijska (8%)
• 34.3% vremena rade na selekciji, 2% izrada psiholoških profila – 70% izjavilo da se ne
osjećaju kompetentnima za izradu profila i sa sumnjaju u njegovu valjanost i korisnost;
20% reklo da je važna I/O edukacija, te psihološka procjena, testiranje, savjetovanje i
krizne intervencije (cijeli uzorak)
• stalno zaposleni psiholozi u policiji: 15% selekcija, 28.7% savjetovanje i tretman
policajaca, uključeni i u pomoć obiteljima i procjene kompetentnosti policajaca za
obavljanje posla (radne sposobnosti), jako malo vremena rad sa žrtvama, 3.4% izrada
psiholoških profila

Psihologijsko testiranje policajaca

• SAD (1973) – propis, selekcija policije treba uključivati:
a) Pismeni test intelektualnih sposobnosti
b) Psihološku procjenu
c) Provjera anamnestičkih podataka
• Delprino & Bahn (1988) – između 1979 i 1988. 52% policijskih postaja vrši psihologijsko
testiranje pri selekciji
• Bartol (1995) – 34.3% posla psihologa u policiji otpada na selekciju
• Najčešće korišteni testovi – testovi ličnosti (MMPI; California Psychological Inventory
(CPI); Sixten Personality Factor Questionnaire (16PF); Edwards Personal Preference
Schedule, Inwald Personality Inventory; Rorsach, Eysenck Personality Questionnaire
(EPQ); NEO-PI
• Danas u SAD-u ima 12.000 policijskih postaja
• MMPI, IPI (Inwald Personality Inventory) – odbacivanje, nesofisticirano laganje
• NEO-PI – prijem, specifični interesi

Cochrane, Tett & Vandecreek (2003)

• Od 355 policijskih postaja – 155 odgovorilo na njihov upitnik
• više od 90% koristi provjeru anamneze i prošlosti kandidata, liječnički pregled, intervju i
psihološku procjenu
• 91% zahtjeva psihološku provjeru svih novih policijskih kandidata
• 30% težine se daje psihološkom testiranju pri selekciji, ali se 5% kandidata odbacuje
samo na temelju rezultata psihološkog testiranja
• veliki dio koristi i norme i čak svoje analize radnih mjesta, a rezultat se izražava kao
prošao/pao što nije dobro
Zakon o policiji RH
PRIJAM U POLICIJU I POPUNJAVANJE RADNIH MJESTA POLICIJSKIH SLUŽBENIKA
Članak 47.
Osoba koja se prima u policiju mora ispunjavati sljedeće uvjete:
1. imati hrvatsko državljanstvo,
2. imati završenu srednju školu u četverogodišnjem trajanju,
3. biti mlađa od 30 godina, kod prvog zaposlenja, ako se prima na radno mjesto srednje
stručne spreme,
4. imati posebnu psihičku i tjelesnu zdravstvenu sposobnost,
5. ispunjavati posebno propisanu razinu tjelesne motoričke sposobnosti,
6. biti osobno dostojna za obavljanje policijske službe,
7. ne smije biti član političke stranke.

• Posebnu psihičku i tjelesnu zdravstvenu sposobnost osobe koja se prima u policiju,

sukladno propisanim mjerilima, utvrđuju zdravstvene komisije u ovlaštenim
zdravstvenim ustanovama.
• Mjerila za utvrđivanje posebne psihičke i tjelesne zdravstvene sposobnosti za osobu koja
se prima u policiju te policijskog službenika propisuje ministar pravilnikom, uz suglasnost
ministra nadležnog za poslove zdravstva.
• Sastav i način rada zdravstvenih komisija iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar
pravilnikom.
• Kriterije za provjeru razine tjelesne motoričke sposobnosti iz stavka 1. točke 5. ovoga
članka za osobu koja se prima u policiju te policijskog službenika propisuje ministar
pravilnikom.
• Nije dostojna za obavljanje policijske službe osoba koja je pravomoćno osuđena za
kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja ili nečasnih pobuda, ili osoba koja je kažnjena
za prekršajno djelo protiv javnog reda i mira s obilježjem nasilja ili za drugo prekršajno
 djelo koje je čini nedostojnom za obavljanje policijske službe ili osoba čije dosadašnje
ponašanje, navike ili sklonosti ukazuju na nepouzdanost za obavljanje službe.
• Dostojnost za obavljanje policijske službe iz stavka 1. točke 6. ovoga članka provjerava
nadležna policijska postaja na način koji propisuje ministar pravilnikom.
Elementi selekcijsko-razredbenog postupka ZA UPIS PROGRAMA SREDNJOŠKOLSKOG
OBRAZOVANJA ODRASLIH ZA ZANIMANJE POLICAJAC/POLICAJKA
• psihologijsko testiranje (eliminacijska i rangirajuća provjera),
• mjerenje indeksa tjelesne mase (eliminacijska provjera),
• testiranje motoričko-funkcionalnih sposobnosti, i to: poligon natraške, sklekovi na
ručama, pretkloni na švedskoj klupi, skok u dalj s mjesta i trčanje na 2 400 m
(eliminacijska i rangirajuća provjera).
• Kandidat/kandidatkinja koji zadovolji sve eliminacijske provjere bit će upućen u daljnji
selekcijsko-razredbeni postupak koji se sastoji od testiranja:
• opće informiranosti (rangirajuća provjera),
• stranog jezika (rangirajuća provjera) i
• informatičke pismenosti (rangirajuća provjera).
Stresnost posla
• negativne posljedice stresa
• izvori stresa, podložnosti stresu i sindromu izgaranja
• stres menadžment
• u općoj populaciji životna prevalencija PTSP-a : 1 do 6,8% (Begić, 2011)
• u spasilačkim timovima PTSP prisutan u 16,7% slučajeva (Fullerton, Ursano i Wang,
2004); kod policajaca PTSP prisutan u 7 % slučajeva, a još 34 % policajaca pokazuje
simptome koji ne zadovoljavaju potpunu kliničku sliku PTSP-a, ali oni ipak postoje
(Carlier, Lamberts i Gersons, 1997)
Samodevill (1978) – najviša stopa razvoda (75%), problem s alkoholom (20%), 6 puta veća
stopa suicida od prosječne populacije, znatan broj kardiovaskularnih i psihosomatskih bolesti
Kroes (1985) – N=2399 policajaca; 37% bračni problemi, 36% zdravstveni problemi, 23%
problemi s alkoholom, 20% ima djecu s emocionalnim problemima, 10% koristi tablete za
smirenje
Hart, Wearing & Headey (1995)
• N=527 policajaca (1988- 1990 N=175 dvokratno testirano)
• Mjere:
 Skala psihološkog stresa i dobrobiti (kvaliteta života- afektivna, kognitivna i
zdravstvena komponenta; +/- čestice)
 Skala dnevnih problema i dobrih stvari s kojima se susreću policajci – organizacijsko i
operativno okruženje; Skala suočavanja sa stresom – 24 čestice ; Skala ličnosti - NEO
PI
Hart, Wearing & Headey (1995) (*tablica nebitna)
ZAKLJUČCI: Policija manje stresa od svih grupa, važnije odrednice psihološkog zdravlja su
organizacijska, a ne operativna iskustva (policijska organizacija u glavni izvor stresa u policiji),
osobine ličnosti, emocionalno suočavanje nije adaptivno, dok korištenje strategija
usmjerenih na probleme pomaže suočavanju sa stresom
Istraživanje – Lucija Popek (2014)
• policijski službenici, izvanredni studenti Policijske akademije (N=172); prosječne dobi
30,83 godine, od čega je bilo 74,4% muškaraca; većina SSS (48,3%), zvanje policajca
(35,3%), odnosno policijskog narednika (33,5%). Prosječna duljina radnog staža u policiji
je 10,38 godina.
Instrumenti
• PSQ („Police Stress Questionnaire“) (McCreary i Thompson, 2006)
• standardiziran na populaciji hrvatskih policajaca (Tot, 2010)
• dva dijela:
1. organizacijski stresori u policijskoj profesiji (PSQ-Org) (npr. odgovornost pola,
birokratska ograničenja)
2. operativni stresori (PSQ-Op) (npr. rizik od ozljede, rad u smjenama).
Prikaz prosječnih vrijednosti uzorka na pojedinom upitniku
min. max. M SD

Operativni stres 1 7 4,14 1,23

Organizacijski stres 1 7 4,52 1,25

Sagorijevanje na radu 1 4 2,61 0,42

Opća psihička uznemirenost 0 4 1,24 0,41

Tjelesni simptomi 0 4 1,08 0,59

• Organizacijski stresori izazivaju značajno višu razinu stresa od operativnih stresora

(t=-4,325, df=171, p<0,01)
• 35,5% sudionika na Upitniku organizacijski uzrokovanog stresa dalo odgovore koji
ukazuju na visoki stres (postizali su veće vrijednosti od M=5,00), a na Upitniku
operativno uzrokovanog stresa 23,8% sudionika
Instrumenti
• OLBI („Oldenburg Burnout Inventory“) – upitnik za procjenu sagorijevanja na poslu i
sastoji se od dvije dimenzije: iscrpljenost i otuđenost od posla (16 čestica)
• CORE-OM („Clinical Outcome in Routine Evaluation- Outcome Measures“) -
standardiziran na hrvatskoj populaciji (Jokić-Begić, Lauri Korajlija, Jurin i Evans, 2014), a
služi za procjenu opće psihičke uznemirenosti
• SS („Somatic Symptoms“) - mjeri prisutnost 15 tjelesnih simptoma (npr. glavobolja, bol u
trbuhu, nedostatak zraka)
• Skala stresnih događaja
• Psihički simptomi stresa: napetost i tjeskoba, prevelika zabrinutost, nezadovoljstvo,
nedostatak energije i motivacije, neispunjavanje vlastitih ciljeva, tjelesni simptome,
napor u komunikaciji, neugodan osjećaj zbog kritike, usamljenost te probleme sa
spavanjem
• 36% policijskih službenika pokazuje klinički indikativne simptome opće psihičke
uznemirenosti.
• Fizički simptomi na koje su se sudionici najviše žalili su često doživljavanje umora, bolova,
te probavnih smetnji
• 46,5% službenika svjedočilo teškom kriminalnom djelu, 8,1% se ozlijedilo prilikom
obavljanja posla, 7,6% je bilo žrtvom nenasilnog kriminalnog djela, 4,1% je doživjelo
ranjavanje kolege, 1,7% je osobno bilo ranjeno, a 1,7% je sudjelovalo u oružanom sukobu
• sudionici naveli u prosjeku još 1,74 stresnih događaja koje su doživjeli u proteklih godinu
dana (sd =2,03), od toga su najčešće navodili financijske poteškoće, nesuglasice s
rukovoditeljima, prevelike količine posla te unutarnje kontrole.

Najjače i najslabije izraženi simptome sagorijevanja na poslu kod policijskih službenika

M SD

Osjećaj umora i prije dolaska na posao 3,20 ,70

Nedostatak energije za slobodne aktivnosti 2,95 ,76

visoka razina doživljavanja
Osjećaj umora i iscrpljenosti nakon posla 2,88 ,79
simptoma
Osjećaj zasićenja zbog radnih zadataka 2,81 ,79

Duže vrijeme opuštanja nakon posla 2,80 ,86

Automatsko obavljanje posla 2,42 0,79

Nemogućnost podnošenja pritiska 2,29 0,67

Nemogućnost doživljavanja posla kao

niska razina doživljavanja 2,25 0,77
pozitivnog izazova
simptoma
Nemogućnost nalaženja novosti i zanimljivosti u
2,23 0,69
poslu

Nemogućnost nošenja s količinom posla 2,05 0,57

Operativni i organizacijski stresori koji izazivaju najvišu i najnižu razinu stresa kod policijskih
službenika
operativni organizacijski
M SD M SD
Prehrana na poslu 5,12 1,494 Neadekvatna plaća 6,19 1,261
Papirologija 5,07 1,569 Nekompetentnost kolega 5,94 1,205
najviša Premorenost 4,91 1,48
Nejednaka podjela radnih
5,42 1,401
razina odgovornosti
stresa Nedovoljno vremena za
4,81 1,526 Zakonodavstvo i politika 5,2 1,589
obitelj i prijatelje
Hitne i opasne intervencije 4,67 1,765 Nedostatak sredstava za rad 5,09 1,546
Nedostatak razumijevanja
Nedostatak stručnog
obitelji i prijatelja o 3,76 1,72 4,17 1,72
osposobljavanja na opremi
mom poslu
Nagle promjene iz stanja
mirovanja u aktivno 3,74 1,63 Suradnja sa sudom 3,69 1,81
najniža stanje
razina Rizik od ozljede na poslu 3,68 1,60 Previše posla na računalu 3,52 1,76
stresa
Rad u smjenama 3,40 1,57 Suradnja s kolegama na poslu 3,33 1,48
Omalovažavanje od strane
Sklapanje prijateljstava
3,36 1,64 suradnika u slučaju 3,12 1,89
van posla
bolovanja
Rezultati
• stariji policijski službenici iskazuju manji stupanj sagorijevanja na poslu
• veća izraženost operativnog stresa, organizacijskog stresa, opće psihičke
uznemirenosti i veća izraženost tjelesnih simptoma značajno pridonose većem
stupnju sagorijevanja na radu.
Savjetovanje i terapija
• KLA – zamijenjen s programima koji obuhvaćaju različite probleme – kratkoročna
savjetovanja
• Debrifing nakon traumatskih iskustava
• Preispitivanje spolnih uloga
• Savjetovanje kolega

Hrvatska
• 2003. godine započinje provođenje programa “PSIHOSOCIJALNA ZAŠTITA ZAPOSLENIKA/
SAVJETOVANJE I DRUGI OBLICI POMOĆI”
• Svrha programa bila je utvrđivanje čimbenika koji mogu imati negativan utjecaj na
obavljanje službenih zadaća kao i pomoć zaposlenicima na sljedeće načine:
• individualno i grupno savjetovanje
• kontinuiranu psihoedukaciju iz područja stresa i komunikacijskih vještina
• psihološke opservacije i obrade (npr. pri uočenim promjenama u ponašanju koje ometaju
radno/osobno funkcioniranje), i
• psihološke intervencije u kriznim situacijama.
• 2008. zahtjevi Udruge hrvatski policajac prema MUPu za:
• uvođenje psihologa u Policijske uprave
• ili psiholog u Općim Županjskim bolnicama za policiju kome bi se obratili policajci koji su
doživjeli stres na poslu ili pali u depresiju bilo zbog policijskog posla ili obiteljskih
problema
• kod psihologa bi ih mogao uputiti i nadležni rukovoditelj
• 2008. godine ustrojen je Odsjek za psihološku i zdravstvenu zaštitu na radu u MUP-u
kako bi se implementacijom i razvojem mehanizama psihološke podrške i pomoći
doprinijelo cjelokupnom zdravlju zaposlenika MUP-a.
• U Odsjeku su trenutno zaposlena dva policijska službenika psihologa.
• Voditelj Odsjeka je prof. Boris Tot.
• Donošenjem Zakona o policiji (“Narodne novine“, broj: 34/2011) prema čl. 26. osigurava
se pravo i obveza pružanja psihološke pomoći
Zakon o policiji RH
Članak 26.
• Policijskom službeniku i drugom zaposleniku Ministarstva koji je u obavljanju policijskih
poslova ili povodom obavljanja policijskih poslova, posredno ili neposredno sudjelovao u
traumatskom događaju ili drugoj visokostresnoj i kriznoj situaciji, pružit će se psihološka
pomoć sukladno pravilniku kojim se uređuje psihosocijalna zaštita zaposlenika
Ministarstva.
• Pravo na psihološku pomoć može se omogućiti i članovima obitelji osoba iz stavka 1.
ovoga članka.
• Policijski službenik koji odbije psihološku pomoć može se uputiti na izvanredni
kontrolni zdravstveni pregled.
• Mjerila i način postupanja u pružanju psihološke pomoći utvrđuju se pravilnikom iz
stavka 1. ovoga članka koji donosi ministar.
• U Hrvatskoj o 26.000 policajaca "brinu" samo 3 psihologa u Zg. (2 u Ravnateljstvu i 1 u
zagrebačkoj PU)
• Pravilnik o psihosocijalnoj zaštiti policajaca propisuje da im se u slučaju traume poput
sudjelovanja u pucnjavi mora pružiti psihološka pomoć u roku od 24 sata. To bi, pak,
trebao raditi tim od dva stručnjaka od kojih jedan mora biti psiholog.
• 17 kapelana - njihova pomoć neravnomjerno raspoređena
• minimum barem jedan psiholog po policijskoj upravi
Edukacija o stresu 2012 – 2013 g.
• u Policijskim upravama, u organizaciji Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale
Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima MUP-a, provodi se dvodnevni program
psihoedukacije pod nazivom Stres, trauma – psihološka prva pomoć namijenjen
srednjem rukovodećem kadru policijskih uprava.
• Svrha psihoedukacije je doprinos u očuvanju mentalnog zdravlja policijskih službenika,
posebice nakon izlaganja traumatskim iskustvima, dok je njen cilj usvajanje znanja i
vještina potrebnih za pružanje psihološke prve pomoći policijskim službenicima koji su
neposredno i posredno sudjelovali u traumatskom događaju.
• Dosad su ovako educirani voditelji na razini države imali 13 intervencija. Sudionici
edukacije su upoznati o tome što je profesionalni stres, o reakcijama i posljedicama, kako
se suočiti i upravljati stresom i traumom, te postupcima psihološke prve pomoći. Također
su prošli i praktične vježbe. Svi koji su bili na edukaciji postaju voditelji psihološke
podrške, koji će u potrebnom trenutku, u specifičnim i iznimno stresnim situacijama
reagirati i dati psihološku prvu pomoć svojim radnim kolegicama i kolegama.
Do kraja 2011
• MUP-a provedeno je više desetaka psiholoških kriznih intervencija:
• Čakovec (ubojstvo policijskog službenika prilikom intervencije)
• Ilok (smrtno stradavanje policijskog službenika prilikom obavljanja dužnosti)
• Glina (napad na policijske službenike vatrenim oružjem)
• Petrinja (policijski službenici kao taoci)
• Poreč (ubojstvo i samoubojstvo policijskog službenika)
• Pula (nakon očevida obiteljskog nasilja i masakra)
• Bjelovar (smrtno stradavanje počinitelja prekršaja prilikom policijske intervencije)
• te krizne intervencije i u drugim slučajevima ugrožavanja psihofizičkog zdravlja policijskih
službenika u Varaždinu, Gospiću, Sesvetama, Dugom Selu, Vrbovcu, Kutini, Zagrebu
• Tijekom intervencija ovisno o zahtjevnosti krizne situaciji bilo je uključeno oko 200
policijskih službenika.

Trening obrazovanja, krizne intervencije i odnosi s javnošću

• odnosi sa psihički bolesnim osobama, nasilje u obitelji, pregovori s taocima (psihički
bolesne osobe, “kriminalac u zamci”, pobuna u zatvoru, terorizam)
• međuljudske vještine
• stavovi prema policiji
• policija u zajednici (Hrvatska, http://zagrebacka.policija.hr/MainPu.aspx?id=1297)

Psihološki profili počinitelja kaznenih djela

Defiicija PP
• Korištenje podataka s mjesta zločina i ponekad od svjedoka da bi se zaključilo o
karakteristikama najvjerojatnijeg počinitelja (Gudjonsson i Harvard, 1998)
• Proces otkrivanja osobina ličnosti, tendencija u ponašanju i demografskih obilježja
počinitelja na osnovi obilježja zločina (Bartol i Bartol, 1994)
• Korištenje svih dostupnih informacija o zločinu, mjestu zločina, žrtvi da bi se izradio profil
nepoznatog počinitelja (Ainsworth, 2001)
• Pokušaj opisa počinitelja na osnovi karakteristika djela i pozadinskih informacija
(policijska definicija u Europi i prihvaćena u UK, Stevens 1995; prema Ainsworth 2000)
• Stručan pokušaj pružanja specifičnim informacijama o tipu pojedinca koji je počinio djelo
(Geberth 1981)
-> pokušaj korištenja poznatog o KD kako bi se donio zaključak o tipu najvjerojatnijeg
počinitelja
“eliminirajte sve ostale čimbenike i onaj koji ostane mora biti istinit” A.C. Doyle, 1888
Pretpostavke PP
hipoteza: jedinstveno iskustvo i tip ličnosti će se manifestirati u našem životnom stilu i
ponašanju
• mjesto zločina odražava tip ličnosti
• metoda i specifičnost izvršenja djela ostaje ista ili slična
• psihološka obilježja su povezana s određenim obrascima ponašanja, ta povezanost može
se otkriti psihologijskom analizom mjesta zločina i kaznenog djela (Wrightsman i sur.
2002)
• o karakteristikama počinitelja može se zaključiti na osnovi pažljive i promišljene analize
obilježja kaznenog djela (Ainsworth 2000; 2001)
• polazi od Locardovog principa razmjene- svatko tko izvrši KD u isto vrijeme nešto odnosi
sa sobom i donosi na mjesto izvršenja KD

Svrha PP
Faza istrage
 Daje istražiteljima potencijalne tragove i pristupe istrazi
 Smanjuje broj osumnjičenih
 Povezuje slična KD putem jedinstvenih indikatora i obrazaca ponašanja
 Procjenjuje potencijale povećanja čestine i ozbiljnosti KD
Faza suđenja
 Pomoć pri vrednovanju dokaza
 Pomoć pri povezivanju mjesta izvršenja KD s načinom izvršenja djela i specifičnostima
njegovog izvršenja
 Pomoć pri razvoju strategija intervjuiranja osumnjičenog
 Pomoć pri dobivanju uvida u motivaciju počinitelja

3 glavna cilja PP (Holmes & Holmes, 1996):

1. socijalna i psihološka procjena počinitelja (socio-demografska obilježja – dob, rasa,
vjerska pripadnost, radni, obrazovni i bračni status- sužavanje broja osumnjičenih)
2. psihološko vrednovanje stvari pronađenih kod osumnjičenika (npr. trofeji i suveniri)
3. prijedlozi i sugestije kako ispitivati osumnjičenog
Što je u stvari PP?
 Garberth (1983) - kombinacija brain-strominga, intuicije i pukog pogađanja
 Reisser (1982) – klasična psihološka procjena
 Campbell (1976) - zdrav razum
 Turvey (1999) – ??? - jer profileri ne žele otkriti točne postupke i metode koje koriste
 Gudjonsson i Copson (1995; 1997) - ima vrlo malo znanstveno-stručne literature o
tome što i kako u stvari profilers rade, različiti profilers imaju sebi svojstvene pristupe

Tko se bavi PP?

 Ainsworth (2001) - ne postoje akademske kvalifikacije koje bi osobi omogućile da se
zove profiler – većinom FBI tečajevi
 Turvey – FBI profilers (edukacije od strane J. Douglasa, Behavioral Science Unit –
Profiling and Behavioral Assessment Unit), forenzički psiholozi/psihijatri (klinička
procjena, MMPI), policijski profilers (FBI trening od 1984 – Georgia Bereau of
Investigation), kriminolozi
 u UK postoji mali broj - registar akreditiranih profilers uspostavljen pri National
Crime Faculty (University of Liverpool’s Investigatvie Psychology program; Castelton
College’s Forensic Psychology progam)
 Copson (1995, prema Aisnworth, 2001) u UK prilikom izrade 184 analizirana profila, u
88 slučajeva za izradu profila korišteno po dvije osobe i to po jednog kliničkog i
jednog psihologa sa sveučilišta
Prvi PP?: Jack Trbosjek
 prvo poznati slušaj izrade profila ubojice - Dr. Thomas Bond je pregledao žrtvu - Mary
Kelly
 utvrdio je neke osobine ličnosti ubojice na temelju ozljeda nanesenih žrtvi
 često se smatra i prvim zabilježenim slučajem serijskih ubojstava zbog prirode KD
(tipični seksualni motiv)
  Lombroso – uspoređivao informacije kao što su rasa, dob, spol, fizičke karakteristike,
obrazovanje i geografsko područje počinitelja sličnih KD
 Kretschmer – klasificirao je kriminalce s obzirom na tip tijela, ličnost i kriminalni
potencijal
 Taylor - prvi profil hackera je napravljen prije 1990

Kada se upotrebljava PP?

"..pokazao se najuspješnijim u slučajevima u kojima nepoznati počinitelj pokazuje simptome
psihopatologije” [Holmes & Holmes 1994]
Bitan kod KD sljedećih tipova:
 sadistička tortura ili seksualno zlostavljanje
 posthumno sakaćenje ili unakazivanje tijela
 nemotivirano postavljanje požara
 silovanje
 sotonistička ili ritualna KD
 pedofilija
 kada KD predstavljaju dio serije/niza ili veliki broj žrtava

Ainsworth (2001) navodi nekoliko razloga zašto baš kod tih tipova dijela:
1. relativno rijetka dijela ali izazivaju naročitu anksioznost
2. djelo obično počini žrtvi nepoznati počinitelj ili ih je često teško riješiti klasičnim
policijskim metodama istrage
3. za takvu vrstu djela se naročito vjeruje da je sam način na koji je djelo počinjeno
povezan s obilježjima ličnosti i motivacije, te se na osnovi obilježja djela može
zaključivati o vjerojatnom počinitelju
Tipovi PP:
 Induktivni : usporedba ponašanja pojedinca s ponašanjem drugih osoba u sličnim
okolnostima, tj. generalizaciju na ponašanje pojedinca na osnovi ponašajnih i
demografskih obilježja drugih počinitelja KD
 Deduktivni: proces “interpretiranja forenzičkih dokaza, uključujući ulazne informacije
kao što su fotografije mjesta zločina, izvještaja i fotografija tijekom autopsije, detaljna
analiza žrtve, točna rekonstrukcija specifičnih obrazaca ponašanja počinitelja na
mjestu zločina na osnovi kojih se dedukcijom zaključuje o obilježjima, demografskim
karakteristikama, emocijama i motivaciji počinitelja.” (Turvey, 1998)
Induktini – deduktivni profil
 razlikovanje: metodologija koja se nalazi u pozadini izrade profila
 Induktivni = statistički ili klinički
 većinom rezultat statističke generalizacije ili oslanjanja na podatke iz baza,
istraživanja (zatvorenici, klinički intervjui), praktično iskustvo
 Deduktivni = racionalni ili logički
 većinom rezultat temeljite analize specifičnog KD, pojedinačnih slučajeva
Pristupi izradi PP
• F.B.I. Violent Offender Investigation Unit (prijašnji Behavioral Science Unit) –
službeni pristup – induktivni (opći specifični)
• Behavior Evidence Analysis (Turvey: American Academy of Behavioral Profiling) –
sinteza, ali preferira se deduktivna metoda
• Istražna psihologija i ekološka psihologija (Canter) – alternativni pristup

FBI pristup – induktivni pristup izradi psiholoških profila

Induktivni PP
 mala grupa poznatih počinitelja, koji su počinili isto djelo kao i još nepoznati
počinitelji, imaju zajednička individualne karakteristike koje se mogu točno
generalizirati na početno slične nepoznate počinitelje
 kriminalci koji su počinili KD u prošlosti su kulturalno slični sadašnjim kriminalcima, tj.
pod utjecajem su barem sličnih okolinskih uvjeta koji se nalaze u osnovi motivacije za
počinjenje KD
 ponašanje i obilježja pojedinca se mogu generalizirati i čak i predvidjeti na osnovi
inicijalne statističke analize obilježja i ponašanja na vrlo malim uzorcima
 ponašanje i motivacija se ne mijenjaju unutar pojedinca tijekom vremena, to su
statičke i predvidljive karakteristike
Povijest izrade psiholoških profila FBI
 Originalno započelo u FBI od strane Howard Tetena i Pat Mullanya
 Robert Ressler i John Douglas su nastavili Tetenov rad, danas su u mirovini – razvili su
dihotomiju: organiziranih – neorganiziranih počinitelja KD kako bi objasnili KD policiji
FBI istraživanje
 Kao osnovu svoje metodologije FBI je intervjuirao 36 osuđenih počinitelja “seksualnih
ubojica” (1979 do 1983)
 to je bilo prvo istraživanje kojim se ispitivalo istovremeno i obilježja počinitelja i
mjesta izvršenja zločina i način na koje je izvršeno KD
Dva kvalitativna cilja istraživanja:
1. utvrditi ima li značajnih razlika u ponašanju kod organiziranih i neorganiziranih
seksualnih ubojica
2. utvrditi varijable ili specifična obilježja koja će biti korisna pri izradi profila
seksualnih ubojica
 Istraživanje se sastojalo od službenih dokumenta
• Sudskih transkripta
• Psihijatrijskih i kriminalnih dosjea
• Intervjua s policijom i čuvarima u zatvoru
 Samo oni počinitelji koji su volontirali za sudjelovanje u istraživanju su uvršteni u
njihovu statistiku
  Počinitelji koji nisu priznali KD sudjelovali su samo na način da ilustriraju kako je za
njih bilo nemoguće da su počinili ta KD
 Informacije su većinom sakupljene na temelju dosjećanja osuđenika
Varijable u istraživanju
 Socijalna okolina
• Funkcioniranje obitelji, odnos s roditeljima/skrbnicima
 Usmjerenost na ubojstvo
• Razvijanje fantazija, agresija
 Prethodno ponašanje i izvršenje ubojstva
• Čimbenici stresa, stanje uma, čimbenici žrtve, seksualni elementi
 Ponašanje nakon izvršenja KD
• Način na koji je ostavljeno tijelo, ponašanje nakon izvršenja KD
 To istraživanje je koristilo kao osnova za današnju metodologiju izrade profila
 Tehnika: napravi se početna analiza mjesta zločina i onda se ona uspoređuje s
karakteristikama mjesta zločina navedenim u checklistama, a nakon toga se te
karakteristike uspoređuju s checklistama obilježja počinitelja

Organizirana KD
 Djelo je planirano
 Žrtva je stranac
 Personalizira žrtvu
 Kontrolira razgovor
 Mjesto zločina ukazuje na kontrolu
 Submisivna žrtva
 Koristi vezanje
 Agresivno ponašanje prije smrti
žrtve
 Tijelo je skriveno ili premješteno
 Oružje/dokazi odsutni
Obilježja organizirani počinitelja KD
 (iznad)prosječni IQ
 Socijalno kompetentni
 Razvijene radne vještine
 Seksualno kompetentni
 Često prvo dijete po redu rođenja
 Stabilno zaposlenje oca
 Nekonzistentna disciplina u  Socijalno nezreli
djetinjstvu
 Kontroliraju emocije tijekom KD
 Korištenje alkohola/droga prije/
tijekom KD
 Opažaju stresnost situacije
 Žive s partnerom
Neorganizirana KD
 Djelo je spontano
 Žrtva ili lokacija poznata
 Depersonalizira žrtvu
 Minimalna konverzacija
 Mjesto zločina ukazuje na slučaj ili
nemar
 Trenutno nasilje prema žrtvi
 Minimalno korištenje vezanja
 Seksualni akti nakon smrti
 Tijelo ostavljeno na vidljivom mjestu ili
mjestu zločina
 Oružje/dokazi prisutni
 Mobilni, auto u dobrom stanju
 Prate KD u medijima, uzimanje
suvenira s mjesta zločina
 Promjene zaposlenja nakon KD ili
preseljenje
Obilježja neorganiziranih počinitelja KD
 (ispod)prosječni IQ
 Loša radna povijest
 Seksualno nekompetentni
 Među posljednjom djecom po redu
rođenja
 Nestabilno zaposlenje oca
 Stroga disciplina tijekom djetinjstva
  Anksiozni tijekom izvršenja KD  Žive sami ili s roditeljima
 Minimalno korištenje  Žive/rade blizu mjesta zločina
alkohola/droga tijekom KD  Minimalni interes za medije
 Ne opažaju stresnost situacije  Minimalne promjene životnog stila

Originalna klasifikacija
 organizirani = 22
 neorganizirani = 9
 miješani = 5
 Total = 36
 Nakon te originalne “trihotomiju” agenti su bili zamoljeni da prisilno 5 osoba koje
nisu spadale niti u jednu od kategorija ipak svrstaju među organizirane i
neorganizirane
 Agenti se nikad nisu sastali kao bi provjerili tu klasifikaciju

organizirani neorganizirani total

N ubojice 24 12 36
N žrtve 97 21 118

 Smatralo se da bi se osjetljivija analiza postigla putem 5-ero stupanjskog modela

Skala Opis Frekvencija Postotak
1 izrazito organizirani 16 44
2 organizirani 7 19
3 miješani 2 6
4 neorganizirani 5 14
5 izrazito 6 17
neorganizirani

 Pronašli su da se 5-ero stupanjski model ne bi slagao s analizom te su ga napustili u

kasnijem dijelu istraživanja

„Nasilna trijada“
 Prvi puta razvijena od strane McDonalda u 40’im i 50’im
 Tvrdi da su eneureza, postavljanje požara i okrutnost prema životinjama prediktivne
za nasilje u odrasloj dobi
 Okrutnost prema životinjama je jedina nedavno potvrđena kao valjani prediktor, ali je
i dalje problematična
FBI model – Violent Offender Investigation Unit (Bihevioral Science Unit)
 6 koraka
• Ulazne informacije
• Modeli procesa odlučivanja
 • Procjena KD
• Izrada profila
• Istraga
• Uhićenje
Koraci u izradi profila
1. ULAZNE INFORMACIJE - Sakupljanje informacija o KD
• Mjesto zločina – dokazi, položaj tijela, oružje
• Podaci o žrtvi – pozadinske informacije, navike, obitelj, gdje i s kim je zadnji put
viđena, zanimanje
• Forenzičke informacija – uzrok smrti, rane, autopsija, seksualni akti
• Preliminarni policijski izvještaj – pozadinske informacije, policijska opažanja, vrijeme
izvršenja KD, stopa kriminala u susjedstvu
• Fotografije – područja, mjesta zločina, žrtve

2. KORIŠTENJE MODELA PROCESA ODLUČIVANJA

• proces organiziranja ulaznih informacija u smislene cjeline
 Tip ubojstva i stil
 Primarni cilj ubojice (motiv seksualni, financijski, osobni)
 Rizik po žrtvu
 Rizik po počinitelja
 Eskalacija
 Vremenski faktori
 Prostorni faktori
3. PROCJENA KD
 Uključuje rekonstrukciju sekvenci događaja i ponašanja počinitelja i žrtve
 Tko, što, kada, gdje, kako i zašto?
 Motivacija
• Teško ju je procijeniti jer je svojstvena počinitelju
 Dinamika mjesta zločina
• Brojni elementi su uobičajeni svakom mjestu zločina
• Organizirano ili neorganizirano?
 Detalji:
• Povrede lica ukazuju na međusobno poznavanje žrtve i počinitelja
• Ako je oružje nađeno na mjestu izvršenja KD, ubojica vjerojatno stanuje u
blizini
• Ako se KD desilo u rano jutro mala je vjerojatnost korištenja alkohola/ droga

3. 1. Obilježja mjesta zločina

 Lokacija: interijer, eksterijer, vozilo, ispod vode itd. – tko često dolazi na to mjesto,
kako se do njega može doći, koje uobičajene aktivnosti se tamo provode, zašto tamo i
sl.?
 Tip mjesta zločina: mjesto susreta tj. primarno, sekundarno, između, mjesto
ostavljanja žrtve
  Metoda pristupa žrtvi [Burgess & Hazelwood 1995] – iznenađenje, prevara ili napad
 Metoda napada: inicijalna namjera postizanja moći nad žrtvom
 Metoda kontrole: način kontrole, verbalne ili neverbalne prijetnje (uključuju
seksualne prijetnje) – stupanj sile može pomoći utvrđivanju počiniteljevih potreba i
motiva
3.2. Aktivnosti počinitelja
 Mjere opreza – namjera je da zbuni ili uspori istragu i rad forenzičara, npr. korištenje
kondoma, rukavica, vatre, maske, identiteta žrtve, ostavljanje tijela negdje drugdje,
odabir žrtve i lokacije i sl
 Uzeti predmeti – dokazi, predmeti koji imaju neku vrijednost, osobni predmeti (trofeji
i suveniri)
 Verbalno ponašanje i poruke
 Motiv na temelju odabira žrtve ( dostupnost, lokacija, vulnerabilnost, odnos,
simbolika, fantazije)
 Procjena sukobljenih elemenata
3.3. Modus operandi
 Ponašanje počinitelja sa svrhom uspješnog izvršenje KD, zaštite identiteta počinitelja i
bijega s mjesta zločina
 Ukazuje na način na koji je počinitelj izvršio djelo
 Odgovara na pitanje “KAKO”
 Vrijeme planiranja
 Materijali korišteni pri izvršenju KD
 Promatranje mjesta zločina ili žrtve
 Odabir mjesta izvršenja KD
 Korištenje sredstava napada/ izvršenja KD
 Mjere opreza
 Prijevoz i sl.

MO se razvija i pod utjecajem je:

• Općenitog znanja
• Zanimanja i profesionalnog iskustva
• Prijašnjeg kriminalnog iskustva i pouzdanja
• Prijašnjih kontakata s kaznenim sustavom
• Mediji, raspoloženje počinitelja, i
• X factora [nepredvidivi događaji koji mijenjaju MO]
3.4 Posjetnica ili potpis
• ponašanja počinitelja koja nisu nužna da bi se izvelo određeno KD
• ukazuju na ličnost počinitelja, njegov životni stil i razvoj, opće emocionalne ili psihološke
potrebe koje počinitelj zadovoljava izvršenjem KD
Općenito se mogu svrstati u:
  Profit
 Ljutnju / osvetu
 Eksperimentiranje
 Asertivnost
 Sadizam
3.5 Motivacija
 Ponovno uspostavljanje moći (kompenzacija) - ponašanja koja počinitelju
omogućuju da povrati osjećaj samo-vrednovanja i sigurnosti
 Asertivnost – moć [postignuće] kao i prvo ali je izraženo kroz kontrolu, ponižavanje
žrtve kako bi pokazao autoritet
 Ljutnja – uzbuđenje [sadizam] – nasilje je erotizirano ili zadovoljstvo nastupa iz tuđe
patnje – primarno seksualne
 Ljutnja- osveta [ljutnja/pomaknuta agresija] – bijes, simbolično ili specifično, često
nasilje u obitelji, seksualni napada od strane nepoznate osobe, ubojstva povezana s
zaposlenjem
 Profit – materijalni ili osobni dobitak – nema “potpisa” i nije povezano s posebnim
emocionalnim potrebama
4. IZRADA PROFILA
• Vjerojatni osumnjičeni
 SES (spol, dob, bračni status, povijest zaposlenja)
 Prijašnji kriminalni dosje
 Navike, vjerovanja i vrijednosti, ponašanje prije i nakon izvršenja KD
• Formuliraju se strategije istrage i strategije za intervju
• Povratna sprega – odgovara li profil ulaznim informacijama i modelima procesa
donošenja odluka?

5. ISTRAGA
• Policiji treba dostaviti pisani izvještaj na temelju prikupljenih podataka
• Ako se ne pojavi niti jedan osumnjičeni, ili se pojave novi dokazi profil treba
nadopuniti/prepraviti
• Ako bilo koji od osumnjičenih odgovara profilu oni se istražuju

6. PROVJERA
• Jednom kada je osumnjičeni pronađen njegove karakteristike se uspoređuju s onima u
profilu
• Ako osumnjičeni odgovara profilu, ispituje ga se i ispituje se točnost cijelog profila
• Intervjuiranje osumnjičenog (SES, psihološke varijable)

Posljednja faza izrade profila

 VICAP (VIolent Criminal Apprehension Program)
• Detalji KD se upisuju u bazu podataka
• Baza podataka se može koristiti za usporedbu KD
• Može pomoći budućoj izradi profila
• Uključuje:
 Ubojstva (riješena i neriješena)
 Nestale osobe
  Neidentificirana tijela

Nacionalni centar za analizu nasilni KD

NCAVC, koji je pod FBI-jem je organiziran u 3 komponente:
 The Behavioral Analysis Unit – istražna i operativna potpora kompleksnim i osjetljivim
slučajevima koji većinom uključuju prijetnje i nasilje
 The Child Abduction and Serial Murder Investigative Resources Center (CASMIRC)
 The Violent Criminal Apprehension Program (VICAP), potiče suradnju, koordinaciju i
komunikacije između istražitelja, počinitelja nasilnih, serijskih KD

Nacionalni informatički centar za KD

 NCIC - FBI od 1967
 NCIC – nacionalna razina telekomunikacije između policijskih postaja
 Novija verzija FBI-ov sustava - NCIC 2000

CODIS
 pomoću podataka o DNA i kompjutorske tehnologije moguće je razviti Automated
Fingerprint Identification System (AFIS)
 do 1998, FBI-ev Combined DNA Index System (CODIS) je bio potpuno operativan,
povezujući zajedno lokalne, državne i federalne DNA dokumente
 države su počele provoditi zakone kod kojih se zahtjeva sakupljanje DNA uzorka za
određene kategorije počinitelja

Nedostaci induktivnih profila

 informacije se temelje na malim uzrocima sakupljenih samo od strane poznatih
počinitelja KD
 informacije nisu povezane niti s jednim specifičnim slučajem, te samim time nije niti
svrha induktivnog CP rekonstrukcija profila točno određene osobe
 kao i svaka generalizacija sadrži i određen stupanj netočnosti koja može rezultirati
osudom pogrešne osobe

Turvyev pristup: Deduktivni pristup izradi psiholoških profila

Deduktivni profili
 rezultat pažljivog forenzičkog ispitivanja i rekonstrukcije ponašanja počinitelja na točno
određenom mjestu(ima) izvršenja KD
 zaključuje se o profilu pojedinca koji je vjerojatno počinio to specifično KD, na toj
specifičnoj žrtvi, baš pod tim specifičnim uvjetima
 Neće se zaključivati o ponašanju počinitelja ako ne postoje fizički dokazi koji na takvo
ponašanje ukazuju
 Svi podaci će se dokumentirati u pisanom obliku
 Neće dozvoliti da statistička analiza ima presudan utjecaj na izradu profila, iako se koriste
neke statističke informacije (npr. viktimologija, oblici rana i sl.)
 Znanstvena metoda
Logika deduktivnih PP
 u osnovi ponašanja svakog kriminalca se nalazi određena motivacija
 svako KD se treba istraživati kao da ima jedinstvene ponašajne i motivacijske osnove -
s obzirom na ljudsku prirodu, niti jedno KD nije identično
 neki kriminalci imaju svoju jedinstvenu motivaciju koja se mora razlikovati od
motivacije ostalih njima sličnih kriminalca
 svako ljudsko ponašanje se razvija ne sebi svojstven način, ovisno o okolinskim i
biološkim čimbenicima
 MO se može razviti tijekom vremena i počinjenja multiplih KD
 Jedan počinitelj može biti višestruko motiviran čak i prilikom izvršenja jednog KD
 Statističke generalizacije iako su ponekad korisne, često su nepotpune i mogu odvesti
istragu u pogrešnom smjeru, i potaknuti lijenost istražitelja.
Turveyev B.E.A.
4 koraka:
 Forenzička analiza dokaza
 Viktimologija
 Obilježja mjesta zločina
 Obilježja počinitelja
1. Forenzička analiza dokaza
 Svrha je fizičke dokaze iskoristiti u što većem stupnju kako bi se što točnije mogla
provesti rekonstrukcija specifičnog KD
- Osigurati da se postiglo što potpunije sakupljanje dokaza
- Maksimalizirati što veću pravnu valjanost sakupljenih dokaza
- Utvrditi prirodu i slijed svih ponašanja
- Potpuna forenzička rekonstrukcija KD
2. Viktimologija
 Detaljna analiza svih aspekata dostupnih od strane žrtve
 Podaci kao što su: dob, spol, visina, težina, obitelj, prijatelji, obrazovanje
 Uključuje i podatke kao što su žrtvin stil života, navike, hobiji, zdravlje (bolesti)
 Postoje mnogi podaci sakupljeni na temelju žrtve koji nam mogu dati podatke zašto
je baš ta žrtva odabrana
 Izrada profila žrtve KD
Može se koristiti za:
 Predviđanje koje osobe ili tipovi ličnosti će vjerojatno postati žrtve određenih KD
 Bolja izrada profila počinitelja, jer je odabir žrtve bitna komponenta profila
 Izradu zamki za počinitelja

3. Obilježja mjesta izvršenja KD

  Uključuje određivanje određenih aspekata mjesta izvršenja KD, npr. gdje je žrtva
ubijena, ostavljena radi li se o primarnom ili sekundarnom mjestu zločina
 Upozorit ćete na to da možda postoje drugi dokazi koji još nisu bili otkriveni

4. Obilježja počinitelja
 Svrha ove faze je dati obavijesti policiji o vjerojatnim fizičkim, ponašajnim obilježjima
pojedinca i osobinama ličnosti počinitelja
 Podaci o žrtvi, daljnjem riziku od počinitelja i kompetentnosti počinitelja
 Procjena motivacije počinitelja za izvršenje KD
 Definirati obilježja počinitelja i utvrdi odgovaraju li one rekonstrukciji mjesta zločina
ili rekonstrukciji ponašanja : ako da – onda je valjano zaključiti da su to karakteristike
počinitelja KD
Deduktivna obilježja počinitelja:
 Kriminalne vještine
 Poznavanje žrtve
 Poznavanje mjesta izvršenja KD
 Poznavanje metoda i materijala
 Problematična obilježja (dob, spol i inteligencija)

Canterov pristup – ekološki pristup izradi PP

Canterov pristup pretpostavka: ponašanje počinitelja na mjestu zločina daje nam
informacije o njemu i njegovom prijašnjem ponašanju
kao ekološki psiholog je bio od strane New Scotland Yard-a 1985 zamoljen da integrira
istražne i psihologijske koncepte
5 koraka:
 Međuosobna konzistencija
 Značajnost vremena i mjesta
 Obilježja počinitelja
 Kriminalna karijera
 Forenzička svjesnost

1. Međuosobna konzistencija - pretpostavka je da će se počinitelj odnositi prema žrtvi na

sličan način na koji se odnosi prema ljudima u svom svakodnevnom životu
2. Značajnost vremena i mjesta – može omogućiti podatke o mobilnosti počinitelja i
njegovom mjestu stanovanja
3. Obilježja počinitelja – služi kako bi se počinitelji svrstali u šire kategorije iz kojih se mogu
odabrati i razviti pod-kategorije (mjesto stanovanja, obiteljska i socijalna obilježja, osobine
ličnosti, radno iskustvo/ obrazovna povijest )
4. Kriminalna karijera – procjena je li počinitelj već počinio prije neko KD i koji tip KD je to
bio
5. Forenzička svjesnost – nastavlja se ne korak 4, a odnosi se na procjenu mjesta zločina i
dokaza kako bi se odredilo ima li počinitelj bilo kakvo specifično znanje o načinu na koji
policija sakuplja dokaze ili tehnikama koje policija koristi u pronalaženju počinitelja
Vrednovanje PP
CP – umjetnost ili znanost?
 Stopa uspješnog korištenja psiholoških profila u tradicionalnim policijskim istragama
je u nekim istraživanjima procijenjena na 77% (1981g.), a u drugima na manje od 20%
 Ainsworth (2000) - do sada napravljen mali broj istraživanja kojima se na znanstveni i
sustavni način testirala stvarna korisnost profila
 Homant i Kennedya (1998) - različite vrste mjesta zločina mogu se klasificirati
relativno pouzdano i razlike u tim KD koreliraju s određenim obilježjima počinitelja,
kao što je počiniteljev prethodni odnos i interakcija s žrtvom,
organiziranim/neorganiziranim izvršenjem KD, te mogućnosti razlikovanja
jednostrukih nasuprot serijskim počiniteljima
• razlozi za oprez u zaključivanju o korisnosti profila:
a) netočni profili su prilično česti
b) dobar dio istraživanja proveden je unutar FBI-a i to istraživanjem relativno malog broja
počinitelja
c) koncepti i pristupi koje profilers stvarno koriste često nisu objektivno i sustavno
definirani
• Pinizzotto i Finkel (1990) su ispitivali djelotvornost CP među stručnjacima koji ga koriste,
te su 4 grupe analizirala dva stvarna, već riješena slučaja: ubojstvo i silovanje
a) prvu grupu su činila 4 iskusna CP, s ukupno 42 godine iskustva u profilingu i 6
policijskih detektiva koji su nedavno završili trening za profiling u FBI
b) drugu grupu je činilo 6 policijskih detektiva, s ukupno 57 godina iskustva u
kriminalističkim istragama, ali bez iskustva ili treninga u profilingu
c) treću grupu je činilo 6 kliničkih psihologa, bez ikakvog iskustva u kriminalističkim
istragama ili CP
d) četvrtu grupu je činilo 6 studenata psihologije

Rezultati su pokazali da je prva grupa (stručnjaci u CP) u odnosu na ostale tri grupe:
• napisala opširnije profile koji su sadržavali više specifičnih predviđanja o
osumnjičenom, koje su drugi policajci procijenili korisnijim
• bili točniji u odgovorima na specifična pitanja, ali samo kod KD silovanja
• bili najtočniji u rangiranju osumnjičenih za KD silovanja, ali ne i za ubojstvo

Otežano vrednovanje korisnosti profila (Ainsworth, 2000) zbog :

a) CP može poprimiti različite oblike, zasniva na mišljenju stručnjaka prije nego li na osnovi
činjeničnih dokaza, a ta mišljenja stručnjaka nemaju nužno odgovarajuću teorijsku i
empirijsku osnovu
b) još uvijek nema općeprihvaćene definicije profiling-a koji je daleko od toga da postane
prihvaćen kao profesija s vlastitim standardima i sustavom
c) teško je odrediti u kolikom broju slučajeva su informacije koje su dali profilers bolje od
onih do kojih bi policajci koji rade na slučaju sami došli
d) ako je samo 50% informacija koje daju profilers točna možemo li to smatrati korisnim
d) ako se profilers pozivaju samo u slučajevima kada policija “zakaže” je li opravdano
očekivati da će profilers imati veliki postotak uspjeha
e) često postoji kriva predodžba o profiling-u prikazana u medijima, a i sami profileri
ponekad su selektivni u pisanju o svom radu, te imaju tendenciju pisati o CP kao o nečemu
što je rezultat osobne intuicije i individualnih vještina
• Netrenirani ili nedovoljno obrazovani profilers
• Prevelika obećanja, a premali rezultati
• Oslanjanje na neadekvatne ili zastarjele baze
• Previše polažu značenja na fizičke dokaze
• Nema konsenzusa u pristupu koji se koristi u izradi PP

• manje od 50% psihijatara i psihologa smatra CP pouzdanim valjanim i dovoljno

potkrijepljenim znanstvenim dokazima da bi bili prihvaćeni na sudu kao dokazi
• Posebno negativno mišljenje o CP kad je korišten termin profiling
• Više od 85% ga smatraju CP korisnim u fazi istrage, a skoro svi da je CP potrebno
dodatno empirijski istraživati
• psiholozi su bili bolje upoznati sa standardima za prihvaćanje dokaza na sudu od
psihijatara - dobiveno je da oni koji znaju više o standardima prihvaćanja dokaza na sudu
u većem stupnju smatraju da CP nedostaje znanstvena utemeljenost (ali to se odnosilo
samo na psihologe)

Snook, Eastwood, Gendreau, Goggin & Cullen (2007)

• ANALIZA SADRŽAJA radova u kojima se govori o CP
• 130 radova o CP, 5 ocjenjivača
• najčešći izvor znanja: anegdote (60%), svjedočenja (45%), autoritet (42%), znanstveni
dokazi (42%), intuicija (23%)
• najčešći analitički procesi: također neznanstveni (28-18%) (pristrani sudovi, iluzorne
korelacije, heuristike), manje od 15 % znanstveni (korelacije, analiza slučaja, kvazi-
eksperimenti, eksperimenti, istraživanja)
• integracija dokaza: zaključak da je kompleksno donošenje uzročno-posljedičnih
zaključaka i očekivanja da će se teorija dodatno provjeravati su se pojavljivali u 15% više
slučajeva od najčešćih zdravorazumskih racionala
• za svaki rad je su izračunati zdravorazumski i znanstveni bodovi, prosječna frekvencija
korištenja zdravorazumskih racionala u svim radovima je bila 4.23, a znanstvenih 3.39,
zdravorazumski argumenti su korišteni 58% češće korišteni od znanstvenih
• karakteristike radova povezane s korištenjem zdravog razuma (72-84% ): klinička
orijentacija rada, objavljeni prije 1990, iz USA, pisani od strane policije, a što se tiče
autora (72-81%)-pozitivan stav o CP, CP koristan i točan, profilers smatraju stručnjacima
• empirijski argumenti su češće korišteni (69-93% vremena) u radovima koji su bili
statistički orijentirani, objavljeni nakon 2000, pojavljuju se u časopisima koji su
recenzirani, izvan USA, autori su znanstvenici; a što se tiče autora (69-77%)-preispitivanje
korisnost CP –negativan, neutralan zaključak o točnosti i korisnosti CP; ekspertnosti
profilers

META ANALIZA – usporeba točnosti predviđanja osoba koje imaju iskustva u CP i onih koji
nemaju
• 4 istraživanja, 5 istraživača
• samo zvani profilers / iskusni istražitelji su bili bolji od skupine za usporedbu u
predviđanju fizičkih karakteristika počinitelja, ali manje točni u predviđanju
kognitivnih procesa, socijalnih navika i povijesti, a nije bilo razlika u predviđanju
prijašnjeg kriminalnog ponašanja - MEĐUTIM – nisu stvarno bili bolji od grupa za
usporedbu jer su procjene točnosti bile niske (prosječna veličina efekta je bila ili blizu
0 ili negativna, a granice pouzdanosti su bile velike)
• profilers / iskusni istražitelji su bili bolji do skupina za usporedbu jedino u ukupnom
broju točnih predviđanja (62% u odnosu na 38%)
Alison, Smith & Morgan (2003)
ISTRAŽIVANJE 1
• procjena točnosti profila počinitelja
• 2 skupine (policajci)– isti detalji o KD i isti izmišljeni profil počinitelja, jedni: točan opis
počinitelja, drugi: lažan opis počinitelja
• obje skupine procijenile da su profili podjednako točni u opisu počinitelja, a 40-50% u
obje skupine je procijenila da su općenito vrlo točni u opisu počinitelja
• analiza sadržaja je pokazala da su ispitanici koji su dobili točan opis počinitelja
točnost profila temelji na opisima odnosa, opisu interakcije u automobilu i
počiniteljeve seksualnosti, a ispitanici koji su dobili lažan opis počinitelja na opisima
odnosa i motivacije počinitelja
• Zaključak: općenite informacije u obliku CP pojedinci procjenjuju kao točan profil
počinitelja neovisno jesu li dobili točne ili pogrešne informacije o počinitelju
ISTRAŽIVANJE 2
• isto kao 1, ali korišten originalni FBI profil
• Ispitanici – 33 policajaca (starijih), 2. skupina - 30 pravnika, forenzičkih psihologa,
psihijatara, službenika koji rade sa zatvorenicima, predavači forenzičke psihologije
• dodatno pitanje:korisnost profila u istrazi? (da/ne) – 29 od 33 policajca DA (smanjuje
krug osumnjičenih), ali samo 17 od 30 forenzičkih stručnjaka DA – heterogeni
odgovori
• potvrdili rezultate istraživanja 1
Što je „crime mapping“?
Analitički alat za:
 Vremensku analizu (vrijeme/datum)
 Prostornu analizu (lokacija/mjesto)
 Upotrebu prostora
 Konfiguraciju područja/kvartova
 Izradu profila počinitelja KD (geografska kriminologija)

Gdje umjesto tko?

• Wolfgangova teorija maloljetničke
delinkvencije
• Mali postotak maloljetnih počinitelja
KD je odgovoran za većinu KD
• 323,000 poziva za pomoć, 3% lokacija
je rezultiralo s 50% poziva
• 5% od 115,000 adresa je bilo
povezano sa 100% poziva za KD
pljački, seksualnih napada, krađi auta
• Buduće KD je 6 puta prediktivnije na
temelju lokacije nego na temelju
počinitelja
Geografski profili
 Geographic information system (GIS) software omogućuje da se na istoj mapi prikažu
različiti podaci
• Geoprofiling/GP je strategija istrage koja koristi lokaciju većeg broja KD (obično istog
tipa) kako bi se odredila najvjerojatnija lokacija stanovanja počinitelja
• GP ne rješava KD – ukazuje na potencijalne osumnjičene i njihove najvjerojatnije
mjesto stanovanja
• To omogućuje istražiteljima da usredotoče svoje strategije i resurse npr. nadzor,
postavljanje kamera i sl.

Veći uspjeh GP kod:

 Slučajevi koje je lako povezati – pljačke
 Slučajevi koncentrirani na malim područjima
 Slučajevi s jedinstvenim MO
 Slučajevi koji imaju specifičnu metu