Fakultet društvenih znanosti dr.

Milenka Brkića Bijakovići

Predmet: Psihologijska dijagnostika

DIJAGNOSTIČKI POSTUPCI U PSIHOLOGIJI

Seminarski rad

MENTOR: Dr.sc. Irma Džambo

STUDENT: Antonija Prangovski
Broj indeksa:M-H-234/21

Međugorje, 2023.
 SADRŽAJ

1. PSIHOLOGIJSKA DIJAGNOSTIKA I DEFINIRANJE POJMA

PSIHOLOGIJSKIH TESTOVA ..............................................................................2

1.1. Definiranje pojma psihologijskog testiranja ...............................................2

1.2. Područja psihološkog testiranja .................................................................3

2. DIJAGNOSTIKA POREMEĆAJA AUTISTIČKOG SPEKTRA......................6

3. DIJAGNOSTIKA MENTALNIH BOLESTI ....................................................9

ZAKLJUČAK ......................................................................................................13

LITERATURA .....................................................................................................14
 UVOD

Kako bi se došlo do dijagnoze u psihologiji potrebno je izvršiti procjenu djece,

mladih osoba i odraslih. U ove svrhe koriste se različite vrste testova. Psihologijski testovi
imaju različite namjene. Kod mladih se testira njihov psihomotorni razvoj, kognitivne
sposobnosti, spremnost za polazak u školu, socioemocionalni razvoj (poremećaji u
ponašanju i agresivnost, depresivnost, anksioznost, psihosomatski simptomi, mehanizmi
suočavanja sa stresom…), koncentracija, pažnja i hiperaktivnost (ADD/ADHD). Kod
odraslih se testiraju njihove intelektualne sposobnosti, procjena ličnosti, emocionalni
status, neuropsihološka procjena.

Psihologijske svjetske organizacije su ulagale trud kako bi se lakše razumjelo i

pojasnilo funkcioniranje mentalnih poremećaja, kako bi se prepoznali simptomi, kako
otkriti poremećaje... Da bi se pristupilo tretmanu prvo se pristupa procjeni ličnosti. Putem
testa skupljaju se potrebne informacije kako bi se upoznala osoba, njeno funkcioniranje i
dr. Nakon faze evaluacije uspostavlja se dijagnoza ukoliko je poremećaj prisutan, unutar
koje se razjašnjava simptomatologija, tijek i evaluacija pacijentovog stanja. Nakon
postavljene dijagnoze upoznaje se teškoća s kojom se pacijent nosi i uspostavlja se
najprikladniji tretman kako bi se problem riješio. Dijagnoza psihologu pomaže da shvati i
razjasni situaciju, da osmisli i planira način djelovanja i tijek liječenja.

Pod dijagnozom se smatra posjedovati sposobnost razlikovanja jednog problema od

drugog. Dijagnostiku u rehabilitacionom kontekstu treba promatrati kao proces koji nastoji
da prevaziđe ograničenost svih vidova izdvojenih testiranja, procjenjivanja, ocjenjivanja i
prosuđivanja stanja složenog ljudskog bića.

Kako bi se u cjelini sagledala ličnost osobe neophodan je multidisciplinarni pristup

dijagnostičkom postupku.Dijagnostika predstavlja proces unutar kojeg se postavlja status
osobe i njenog stanja, upoznavanje njene ličnosti, što je preduvjet planiranja i
programiranja primjerenih rehabilitacijskih postupaka. U psihološkim krugovima smatra se
da je kvalitetno urađena dijagnostika pola odrađenog posla u tretmanu. Ovaj rad definira
psihološku procjenu, dijagnostiku i daje osvrt na dijagnostičke postupke u poremećaju
autističnog spektra i mentalnih oboljenja.

1
 1. PSIHOLOGIJSKA DIJAGNOSTIKA I DEFINIRANJE
POJMA PSIHOLOGIJSKIH TESTOVA

Dijagnoza je medicinski pojam koji obuhvaća kako proces identifikacije bolesti,

tako i označavanje te bolesti. Postizanje dijagnoze uključuje istraživanja i promatranja koja
pomažu identificirati temeljnuprirodubolesti za koje se smatra da uzrokuju simptome kod
pojedinca. Postavljanje dijagnoze znači da je priroda osnovne bolesti sigurno ili vjerojatno
utvrđena. Uspostavljanje liječenja glavna je praktična funkcija dijagnoze u psihologiji
(Moncrieff, 2010). Korištenje pojma dijagnoze u psihologiji podrazumijeva istovjetnost
između psihologijske klasifikacije i procesa medicinske dijagnoze s implikacijom da su
psihologijski problemi uzrokovani tjelesnom disfunkcijom. Stoga bi dijagnoza u
psihologiji trebala odrediti liječenje prirode na isti način kao što to čini u medicini.

Psihološko dijagnostičko testiranje koristiti se za dijagnostiku mentalne bolesti,

prikupljanje informacija o mentalnim sposobnostima, snagama i slabostima,
procjenuosobnosti, inteligencije i neuropsihološkom funkcioniranju, te određivanju je li
pacijent podoban za određeni tretman (Šerifović – Šivert, 2009).

1.1. Definiranje pojma psihologijskog testiranja

Svaki dobar test mora zadovoljavati tri kriterija: mora biti pouzdan, validan,
standardiziran. S pouzdanim testom bodovi ne bi trebali fluktuirati značajno kao rezultat
šansi faktora, kao što je koliko je ispitanik spavao noć prije, tko je ispitanik, ili kolika je
temperatura u sobi za testiranje. U psihologiji testovi služe za utvrđivanje konkretnih
fizičkih osobina (Šehović, 2010). Psiholog provodi niz testova u cilju prikupljanja
informacija o tome kako ljudi misle, osjećaju, ponašaju se i reagiraju. Nalazi se koriste za
izradu izvješća o sposobnostima i ponašanju osobe, poznato kao psihološko izvješće, koje
se potom koristi kao osnova za davanje preporuka za liječenje pojedinca.

Psihološke procjene i izvješća koriste se i u drugim poljima kao u slučaju planiranja

karijere za mlade odrasle osobe ili u procesu prijave za posao kako bi se utvrdilo koliko će
se kandidat dobro uklopiti u određenu ulogu.

2
 Postupci koji se koriste za izradu procjene su:
- Intervjui,
- Promatranje,
- Pismeno ocjenjivanje,
- Konzultacije s drugim stručnjacima za mentalno zdravlje,
- Formalni psihološki testovi(Miller i Lovler, 2019).

Psihološka procjena se također koristi u drugim područjima, kao što su:

- Obrazovanje: za procjenu učenikove sposobnosti učenja i napredovanja u

učionici,
- Pravni sustav: za procjenu stanja mentalnog zdravlja osobe(Miller i Lovler
(2019).

Psihološki test koristi se za mjerenje različitih sposobnosti pojedinca, kognitivne

funkcije poput pamćenja i prostornog prepoznavanja ili čak osobine poput
introvertiranosti. Ovi testovi temelje se na znanstveno provjerenim psihološkim teorijama.

Navodeći Šehović (2010) format testa može varirati od zadataka s olovkom i

papirom do onih na računalu. Uključuju aktivnosti kao što su rješavanje zagonetki, crtanje,
rješavanje logičkih problema i igre pamćenja.Neki testovi također koriste tehnike poznate
kao projektivne tehnike, koje imaju za cilj pristup nesvjesnom. U tim se slučajevima
subjektovi odgovori analiziraju putem psihološke interpretacije i složenijih algoritama od
gore spomenutih neprojektivnih tehnika. Tu spadaju: Rorschachov test, popularno poznat
kao ink-blot test koji može pružiti uvid u osobnost i emocionalno funkcioniranje osobe.

Psihološki testovi također mogu uključivati promatranje nečijih interakcija i

ponašanja. Na temelju rezultata testa izvest će se zaključak o inherentnim sposobnostima i
potencijalima pojedinca.

1.2. Područja psihološkog testiranja

Navodeći Šehović (2010) psihološko testiranje pokriva nekoliko različitih područja:

- Procjenu mentalnog zdravlja

3
 Procjena mentalnog zdravlja uključuje podatke o povijesti bolesti osobe, njezinoj
obiteljskoj povijesti i trenutnom statusu njezina mentalnog zdravlja. Procjena pomaže
utvrditi postoje li problemi s mentalnim zdravljem te odrediti dijagnozu i liječenje u skladu
s tim. Šerifović-Šivret (2017) navodi kako se za provjeru stanja psihe koriste različiti
testovi, te kako pomažu da se dijagnosticira mentalno i duhovno stanje osobe.

- Adaptivnu procjenu ponašanja

Adaptivna procjena ponašanja se koristi za mjerenje društvenih i praktičnih

vještine osobe kako bi se utvrdila njena sposobnost svakodnevnog funkcioniranja kod
kuće, u školi ili na poslu; a obično se provode uz kognitivne testove. Na primjer, može se
koristiti za procjenu sposobnosti djeteta u funkcioniranju u društvenim aktivnostima s
drugim učenicima u školi. Adaptivno testiranje podrazumijeva primjenu samo
najprikladnijih zadataka za svakog pojedinca tako što se, ovisno o odgovoru koji osoba
ponudi na jednom zadatku, prezentira sljedeći. Težina zadataka koje osoba rješava
konstantno se tijekom testa prilagođava upravo razvijenosti njenih sposobnosti (Kovačević,
2021).

- Ispitivanje sposobnosti

Testom sposobnosti mjeri se sposobnost osobe da obavlja različite vrste zadataka.

Testira se kako bi se odredila područja u kojima su njihove vještine najjače. Neki ljudi
mogu biti bolji s kvantitativnim zadacima koji zahtijevaju vještine matematike i logičkog
zaključivanja, neki s jezikom, a neki s kreativnim razmišljanjem. Ove testove koriste
strukovni terapeuti za mjerenje sposobnosti i određivanje vrste zanimanja ili radnih uloga
za koje osoba može biti prikladna. Također ih mogu koristiti karijerni savjetnici za
usmjeravanje ljudi prema visokom obrazovanju u područjima u kojima pokazuju visoke
sposobnosti. Zlatar (2010) ističe kako gotovo svako psihologijsko testiranje uključuje
kognitivne testove. Kognitivni testovi dijele se u testove općih sposobnosti i testove
specifičnih sposobnosti. Ova skupina testova prilično dobro predviđa radni učinak pa se
redovito koristi u selekcijskoj praksi.

- Kognitivno testiranje

4
 Kognitivni test mjeri kognitivne sposobnosti osobe, rješavanje problema,
zaključivanje, vokabular, razumijevanje i pamćenje. Oni su poznatiji kao testovi
inteligencije ili IQ testovi, a koriste se u području obrazovanja za prepoznavanje snaga i
potencijala osobe.Na primjer, djetetu se može dati kognitivni test za mjerenje njegove
sposobnosti u različitim predmetima; dopuštajući odgajateljima da pomognu djetetu u radu
na predmetima s kojima imaju problema.

- Forenzičko psihološko testiranje

Forenzičko ispitivanje koristi se u pravnom području kako bi se utvrdilo je li

osumnjičenik sposoban počiniti kazneno djelo za koje je optužen. Sastoji se od kognitivnih
testova, testova osobnosti i neuropsiholoških testova.

- Procjena osobnosti

Test osobnosti usredotočuje se na osobine ličnosti pojedinca. Pomaže u procjeni je

li osoba više introvertirana ili ekstrovertirana, oprezna ili spontana te kako može reagirati
ili odgovoriti na različite životne situacije.

Prilikom testiranja u cilju donošenja dijagnoze u obzir treba uzeti i okolinu u kojoj
živi ispitanik, kao i njegov socioekonomski status i fizičko zdravlje. Dok testovi koriste
znanstveno potvrđene ljestvice, korištenje njihovih rezultata kao samostalnog kriterija
može dovesti do pogrešno tumačenje i pogrešne dijagnoze. Testove ne smije izvoditi laik
nego samo stručna osoba, specijalizirana za mentalno zdravlje, kako bi osoba dobila
pomoć koja joj je potrebna (Surendra i Ravi, 2020).

5
 2. DIJAGNOSTIKA POREMEĆAJA AUTISTIČKOG SPEKTRA

Autizam se ponekad može otkriti u dobi od 18 mjeseci starosti ili i manje. Do dobi
od 2 godine, dijagnoza iskusnog stručnjaka može se smatrati pouzdanom (Lord i sur.,
2020). Međutim, mnoga djeca ne dobiju konačnu dijagnozu sve dok ne odrastu. Ova
činjenica ukazuje da mnoge osobe ne dobiju pomoć u ranim godinama života, koja je vrlo
značajna.

Cepanec i sur. (2015) navode kako danas, uz primjenu dijagnostičkih kriterija iz

dijagnostičkih priručnika, “zlatni standard” u dijagnostici poremećaja iz autističnog spektra
predstavlja uporaba instrumenata ADOS (Autism Diagnostic Observation Schedule; Lord,
Rutter, Dilavore i Risi, 2002; Lord, Luyster, Gotham i Guthrie, 2012) (standardizirani
obrazac promatranja ponašanja) i ADI-R (Autism Diagnostic Interview-Revised; Rutter,
leCoureur i Lord, 2003) (standardizirani strukturirani intervju s roditeljem ili skrbnikom).

Navodeći Karlović (2011) postoje mnogi alati za procjenu autizma kod male djece,
ali niti jedan alat ne bi se trebao koristiti kao osnova za dijagnozu. Dijagnostički se alati
obično oslanjaju na dva glavna izvora informacija - opise razvoja djeteta od strane roditelja
ili skrbnika i opažanja djetetova ponašanja od strane stručnjaka.

Williams i sur. (2002) navode sljedeće primjere dijagnostičkih alata:

- Ček-lista za autizam kod djece (Checklist for Autism in Toddlers–CHAT;

Baron-Cohen i sur., 1992) koji se koristi od strane stručnjaka, na djeci od 18
mjeseci, a provjerava odstupanja u području socijalne interakcije, komunikacije
i igre.
- Modificirana ček-lista za autizam kod djece (The Modified Checklist for
Autism in Toddlers-M-CHAT; Robins i sur., 2001) je poboljšana verzija testa
kojim se procjenjujesenzomotorni razvoj, socijalna interakcija, jezik i
komunikacija, te združena pažnja djeteta u dobi do 24 mjeseca.
- Probirni test za bebe i dojenčad s autističnim osobinama (The Baby and Infant
Screen for Children with Autism Traits; BISCUIT; Matson i sur., 2007) kojeg

6
 provode stručnjaci, a namijenjen je procjeni razvoja djece od 17 do 37 mjeseci i
sastoji se od tri dijela. Prvi dio se odnosi na izvještaj od strane roditelja o
simptomima iz spektra autizma, te njihovom intenzitetu. Drugi dio se odnosi na
ponašanja i stanja koja se obično javljaju s poremećajima iz autističnog spektra
(tikovi, opsesivno-kompulzivni poremećaj, fobije i sl.), a treći dio na procjenu
negativnih ponašanja (agresije, samoozljeđivanja, stereotipnih radnji i sl.).
- Ljestvica za procjenu dječjeg autizma (Childhood Autism Rating Scale-CARS;
Schopler i sur., 1988). Služi za procjenu autizma kod djece od preko 24 mjeseca
koja ispituje 15 različitih područja funkcioniranja, na kojima se procjenjuje u
kojem stupnju ponašanje djeteta odstupa od razvojnih normi za tu dob. Krajnji
rezultat ukazuje na prisutnost ili odsutnost autizma, te omogućuje razlikovanje
blažeg i umjerenog odstupanja od težeg odstupanja.
- Dijagnostički intervju za autizam-dopunjeni (The Autism Diagnostic Interview-
Revised-ADI-R; Le Couteur i sur., 1989) izrazito detaljan polustrukturirani
intervju za roditelje, koji provjerava prošlo i sadašnje funkcioniranje djeteta
kroz tri domene; komunikacija, socijalna interakcija i igra, a smatra se „zlatnim
standardom“ među dijagnostičkim instrumentima.
- Dijagnostički opservacijska skala za autizam (The Autism Diagnostic
Observation Schedule-ADOS; Lord i sur., 1999) predstavlja instrument za
procjenu ranije spomenute tri domene, kroz promatranje i interakciju s
djetetom, u trajanju od oko 30 do 45 minuta. Obično ADOS sam za sebe nije
dovoljan jer pruža informacije o trenutačnom ponašanju u ograničenom
trajanju, te se često koristi skupa s ADI-R-om.
- Dijagnostički intervju za socijalne i komunikacijske poremećaje (Diagnostic
Interview for Social and Communication Disorders-DISCO, Wing i Gould;
2002) – polustrukturirani intervju za djecu i odrasle koji imaju poteškoće u
socijalnoj interakciji i komunikaciji. Uključuje intervju s roditeljima o prošlom i
trenutačnom funkcioniranju, što omogućava postavljanje dijagnoze poremećaja
iz autističnog spektra ili nekog drugog poremećaja koji zahvaća socijalnu
interakciju i komunikaciju.
- Inventar ponašanja kod pervazivnih razvojnih poremećaja (Pervasive
Developmental Disorders Behavior Inventory-PDDBI; Cohen i Sudhalter,
1999) je mjera procjene za djecu od 1,6 do 12,5 godina koja se sastoji od verzije
za roditelje i za učitelje, a procjenjuje neadaptivna ponašanja i sposobnost

7
 socijalne komunikacije. Važno je naglasiti da relativno uspješno razlikuje osobe
s autizmom i nespecificiranim pervazivnim poremećajem.
- Krugov indeks Aspergerovog poremećaja (Krug Asperger’s Disorder Index-
KADI; Krug i Arick, 2003) služi za procjenu simptoma Aspergerovog
sindroma. Dolazi u dvije forme; prvoj za djecu od 6-11 godina i drugoj za
mlade od 12-21 godinu, te uspijeva razlikovati osobe s Aspergerovim
sindromom od onih s visoko funkcionalnim autizmom.

Osim nabrojenog postoje mjere kognitivne procjene, procjene socijalne zrelosti i

igre koje daju podatke kako bi se procjenila prisutnost razvojnih problema.

8
 3. DIJAGNOSTIKA MENTALNIH BOLESTI

Ukoliko se posumnja na prisutnost određenog mentalnog poremećaja psiholog će

izvršiti procjenu mentalnog zdravlja koja uključuje pitanja vezana za osjećaje, ponašanje i
misli. Pacijent treba opisati simptome koje osjeća, kada se ti simptomi javljaju, koliko
često i u kojoj mjeri oni utječu na pacijentov život. Osim navedenog psiholog od pacijenta
traži da ispuni odgovarajuće testove. Navodeći Pavelić-Tremac i sur. (2016) proces
procjenjivanja započinje intervjuom i nastavlja se odabirom i uporabom psihologijskih
testova te uključuje kliničara koji uzima u obzir raznovrsne testovne rezultate dobivene iz
različitih izvora i razmatra ih u kontekstu klijentove prošlosti, prikupljenih informacija i
opaženog ponašanja kako bi shvatio i opisao osobu koju procjenjuje Psihologijska procjena
ima tri glavna cilja. Prvi cilj je dijagnostička klasifikacija, odnosno klinička procjena u
svrhu dijagnosticiranja mentalnih poremećaja.

Nakon što se isključe problemi s fizičkim zdravljem, psiholog može postaviti

dijagnozu mentalne bolesti. Psiholozi su kvalificirani za dijagnosticiranje mentalnih
bolesti, poput teške depresije i generaliziranog anksioznog poremećaja. Pravi program
liječenja počinje ispravnom dijagnozom. Postoje različiti testirani i dokazani testovi koje
psiholozi mogu koristiti kako bi pomogli pacijentima koji imaju simptome određenog
mentalnog poremećaja.

Navodeći Miller i Lovler (2019) sljedeći testovi su razvijani tijekom dužeg

vremenskog razdoblja. Ovo su testovi koji su sami ispitani i predstavljaju najbolji način
za dijagnosticiranje mentalne bolesti uz kliničko promatranje:

- Upitnik o zdravlju pacijenata-9 (PHQ-9)

Ovo je probirni test koji kliničari mogu koristiti za ljude koji se možda bore s
depresijom. Prema preglednom članku u Journal of General Internal Medicine , test se
sastoji od devet različitih pitanja, a svako se pitanje temelji na priručniku Diagnostic and
Statistical Manual of Mental Disorders. Ovo je priručnik koji psiholozi koriste kada

9
aktivno dijagnosticiraju nekoga s mentalnom bolešću. PHQ-9 jednostavno omogućuje
ljudima da odgovore na pitanja koja mogu otkriti suočavaju li se sa simptomima koje bi
trebali imati da bi dobili dijagnozu depresije prema DSM- u. Osobama koji polažu ovaj test
postavljen je niz pitanja o tome kako se osjećaju, kako su reagirali na svijet i što misle o
budućnosti. Na svako pitanje mogu odgovoriti s "0", što znači da se ne slažu s tvrdnjom, ili
s "3", što znači da bi se složili s tvrdnjom svaki dan. Odgovori "2", koji su u sredini,
također su prihvatljivi.

- Beck Depression Inventory (BDI)

Ovaj test sadrži 21 pitanje, prema Američkoj psihološkoj udruzi (APA), i osmišljen
je kako bi kliničarima pomogao uočiti simptome depresije kod svojih pacijenata. Test se
može provoditi u više različitih oblika. Liječnici mogu čitati pitanja naglas; mogu tražiti od
pacijenata da utipkaju odgovore u računalo; ili mogu podići niz flash kartica i tražiti od
klijenata da odgovore na te kartice. Postoje i verzije ovog testa koje sadrže manje pitanja,
za one koji ne podnose duži intervju. Prema APA razine dosljednosti za BDI su u rasponu
od 0,86, što ukazuje da je ovaj test prilično dobar u otkrivanju problema s depresijom.

- Zungova ljestvica samoocjenjivanja depresije

Ovaj test također pomaže u otkrivanju depresije, a prema Svjetskoj zdravstvenoj

organizaciji (WHO), široko se koristi. U testu se nalazi 20 pitanja, a sva se odnose na to
kako se netko osjeća i simptome depresije koje osoba možda ima. Postoji mnogo pitanja na
koja treba odgovoriti i mogu se činiti da se pomalo ponavljaju, ali test traje samo oko 10
minuta. Svako pitanje zahtijeva ocijenjeni odgovor, na ljestvici od 1 do 4. Prema WHO
većina ljudi koji imaju depresiju na ovom testu imaju ocjenu između 50 i 69, ali osobe koje
imaju tešku depresiju mogu dobiti ocjenu od 70 ili čak više.

- (CES-D)

Navodeći Šehović (2010) depresija je uobičajeno stanje mentalnog zdravlja koje

može pogoditi gotovo svakoga. Zbog toga, dijelom, postoji toliko mnogo različitih testova
za depresiju. Budući da se tako često javlja, liječnici trebaju niz različitih alata kako bi
uočili promjene i pružili olakšanje. No ponekad depresija pogađa određenu vrstu osobe i
toj bi osobi mogao koristiti test napravljen samo za nju i njezine jedinstvene potrebe. CES-
D je jedan od takvih testova. Ovaj test ima 20 pitanja koja se odnose na simptome

10
depresije, poput gubitka apetita ili osjećaja usamljenosti, a odgovori se mogu kretati na
ljestvici od 1 do 3.

- Hamiltonova ljestvica anksioznosti (HAM-A)

Osobe koje imaju anksiozne poremećaje mogu se boriti s napadima u kojima ih

kratko vrijeme muče ozbiljni simptomi. Ali te osobe također mogu osjećati nisku razinu
anksioznosti tijekom dana u različitim vremenskim razdobljima. HAM-A test je dizajniran
da otkrije sve te simptome, akutne i kronične. Test se provodi kao intervju, a mjeri
anksioznost osobe na temelju 14 različitih postavljenih točaka, uključujući osjećaj
tjeskobe, napetosti, nervoze i nesanice. Bilježi se i ponašanje osobe tijekom testa. Za
ispunjavanje i bodovanje testa potrebno je oko 20 minuta.

- Penn State Worry Questionnaire

Ovaj test je osmišljen kako bi psiholozima pomogao uočiti pacijente s

anksioznošću. Pacijenti izvana možda ne izgledaju tjeskobno ili zabrinuto, ali njihove
unutarnje misli mogu biti obuzete brigom i strahom. Možda su uvjereni da će se najgore
uvijek dogoditi ili su možda zabrinuti zbog načina na koji su postupili s nečim što se već
dogodilo. Ovaj test ima 16 pitanjai koristan je za osobe sa specijaliziranim anksioznim
poremećajem koji je povezan s brigom.

- Yale-Brownova ljestvica

Ovaj test načinjen je kako bi se konstantirala dijagnoza opsesivno-kompulzivnog

poremećaja. Sastavljen je od niza 10 pitanja, gdje se odgovori daju u rasponu od 0-4.
Rezultati mogu pomoći kliničarima da shvate koliko je ozbiljan problem mentalnog
zdravlja.

- Test shizofrenije i pokazatelj rane psihoze (STEP)

Ovaj test je osmišljen kako bi pomogao liječnicima da dijagnosticiraju rane

znakove shizofrenije kod ljudi koji možda još nemaju potpunu verziju ove mentalne
bolesti. Ove osobe mogu imati shizofreniju, ali možda nisu postali potpuno psihotični. Uz
pravu pomoć i lijekove, mogli bi izbjeći buduće psihoze. Ovaj bi test mogao pomoći
liječnicima da pruže potrebnu terapiju. Test se sastoji od 17 pitanja koja se odnose na
osjećaje ili iskustva s kojima su se osobe mogli susresti u nekom trenutku svog
svakodnevnog života.

11
 - Goldbergov upitnik za probir bipolarnog spektra

Ovo je test probira za bipolarni poremećaj, kojeg je razvio liječnik po imenu Ivan
Goldberg. Osmišljen je za otkrivanje simptoma bipolarnog poremećaja kod osoba starijih
od 18 godina. To je test koji se smije dati samo osobama koje su već imale jednu epizodu
depresije. Oni koji možda imaju bipolarni poremećaj, ali još nisu imali epizodu koja se
kvalificira kao depresija. Potrebno je samo nekoliko trenutaka da se test završi.

- Skala disocijativnih iskustava

Ovaj test pruža mjeru broja i ozbiljnosti epizoda u kojima se osoba osjećala
odvojeno svog tijela ili svijeta oko sebe. Ovo je test koji bi mogao biti vitalan u
dijagnostici i shizofrenije i bipolarnog poremećaja. Kako bi se provela studija, osobe
odgovaraju na niz pitanja o simptomima koje su iskusili u nedavnoj prošlosti, kao i o
mišljenjima o budućnosti. Navodeći Bray-Haddock (2002) pri donošenju dijagnoze u obzir
treba uzeti sveobuhvatna povijest i početni intervju koji može trajati između 1 i 3 sesije.

Kada se provode psihološka testiranja u cilju dijagnoze mentalnih bolesti naglasak

treba biti i na pitanjima koja se odnose na biološku obitelj osobe, kao i na psihijatrijsku i
fizičku povijestispitivane osobe (Morin, 2022).

12
 ZAKLJUČAK

Psihološki dijagnostički testovi mjere ispitanikovu inteligenciju, kogniciju,

mentalne sposobnosti i ponašanje, ali također pomažu u predviđanju mogućih budućih
ishoda mentalnog zdravlja. Postoje različite vrste psihologijskih testova. Za otkrivanje
određenih poremećaja koriste se psihologijski testovi kako bi se napravila procjena u cilju
shvaćanja i razumijevanja funkcioniranja pojedinca i kako bi se došlo do dijagnoze i
konačno liječenja.

Procjenom se prikupljaju, integriraju i tumače informacije o osobi s psihološkim

problemima. Rezultati pokazuju probleme, sposobnosti i individualne osobine. Procjene
također pomažu psiholozima da osmisle učinkovit plan liječenja.Kod stanja mentalnog
poremećaja dijagnostičar će razmotriti znakove i simptome koje navodi pacijent, partneri
ili roditelji, kao i okolnosti u kojima su se pojavili ti pokazatelji.

Testovi kojima se dolazi do dijagnoze moraju biti ispitani i mjerljivi, jer ipak su to
testovi koji donose dijagnozu i tiču se ljudskog ozdravljenja. Ponekad u dijagnostici osim
procjene putem testova, potrebno je da se pristupi i drugim oblicima prikupljanja podataka
kako bi dijagnoza bila što potpunija i sigurnija.

Kako je spektar autističnog poremećaja širok pojam postoji i niz od više testova
kako bi se došlo do dijagnoze. Ovaj poremećaj se pouzdano može dijagnosticirati do druge
godine starosti. Što se ranije dijagnosticira, prije se može započeti s liječenjem.

Postoji više vrsta mentalnih oboljenja i danas je ovih oboljenja sve više. Neka su
očita, dok su neka oboljenja skrivena. Tako da je ponekad teško otkriti koja mentalna
bolest uzrokuje određene simptome. Ali ulaganje vremena i truda u postavljanje točne
dijagnoze pomoći će u određivanju odgovarajućeg liječenja.Ukoliko se posumnja na
određenu bolest potrebno je pristupiti procjeni kako bi se prepoznalo o kojoj se vrsti
mentalnog poremećaja radi. U tu svrhu postoji niz testova koja procjenjuju različite faktore
po kojima se može prepoznati poremećaj, ali iskusni kliničar će osim procjene, koristiti i
druge izvore koji će mu pomoći doći do dijagnoze.

13
 LITERATURA

- Bray Haddock, D. (2001), Disocijativni poremećaj identiteta, McGrow-Hill

Publishers, New York
- Cepanec, M., Šimleša, S., Stošić, J. (2015), Rana dijagnostika poremećaja
autističnog spektra – teorija, istraživanja i praksa, Klinička psihologija, 8 (2).
- Karlović, H. (2011), Inkluzija djece s autizmom u vrtićke skupine, Mirisi
djetinjstva, Dječji vrtići u Trogiru, Trogir.
- Kovačević, A. (2021), Kompjuterizirano adaptivno testiranje (CAT),
https://selekcija.hr/2021/03/kompjuterizirano-adaptivno-testiranje-cat/, preuzeto
18. 2. 2023.
- Lord, C., Risi, S., DiLavore, P.S., Shulman, C., Thurm, A., Pickles, A. (2006),
Autism from 2 to 9 years of age. Arch Gen Psychiatry.63(6).
- Miller, A. L., Lovler. L. R. (2019), Foundations of Psychological Testing: A
Practical Approach, SAGE Publications, California.
- Morin, A. (2022), IsThere a Mental Illness
Test?,https://www.verywellmind.com/is-there-a-mental-illness-test-4587967,
preuzeto 18. 2. 2023.
- Mocrieff, J. (2010), Psychiatric diagnosis as a political device, Social Theory
and Health, 8.
- Pavelić, A., Tremac, R., Sviben, D., Kovačević, N. (2016), Mogućnost
razlikovanja kategorija psihičkih poremećaja i poremećaja ponašanja na
različitim testovima kognitivnih sposobnosti, upitnicima ličnosti i projektivnim
tehnikama, Soc. psihijat., 44.
- Surendra, A., Ravi, S. (2020), What are psychological tests and what are they
used for?, https://www.whiteswanfoundation.org/mental-health-
matters/understanding-mental-health/what-are-psychological-tests-and-what-
are-they-used-for, preuzeto 17. 2. 2023.
- Šehović, M. (2010), Osnove opće, razvojne i pedagoške psihologije, OFF-SET,
Tuzla.
- Šerifović - Šivert, Š. (2009), Psihologija abnormalnog ponašanja, Off-Set,
Tuzla.
14
- Williams, Jr., T. O., Eaves, R. C. (2002), The reliability of test scores for the
pervasive developmental disorders rating scale, Psychology in the schools,
39(6)
- Zlatar, A. (2020), Psihologijsko testiranje – kognitivni testovi i upitnici ličnosti,
https://selekcija.hr/2010/09/jos-malo-o-psihologijskom-testiranju/, preuzeto 19.
2. 2023.

15