UNIVERZITET „DŽEMAL BIJEDIĆ“ U MOSTARU

NASTAVNIČKI FAKULTET

STRUČNI STUDIJ IZ OBLASTI SPORTA

PSIHOMETRIJA U SPORTU

(Seminarski rad)

Kandidat: Mentor:

Amir Žujo van. prof. dr. Ekrem Čolakhodžić

Mostar, maj 2017.

SADRŽAJ:

1. UVOD……………………………………………………………...………………….…3

2. PREDMET I PROBLEM RADA……………………………..……………………...….4

3. CILJ I ZADACI RADA…………………………………...……………………….…….5

4. METOD RADA……………………...………………………………………………..…6

4. 1. PSIHOSOCIOLOŠKA DIJAGNOSTIKA………………………………………….…6

4. 2. KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI……………………...………………………………7

4. 3. KONATIVNE KARAKTERISTIKE…………………………..………………….….9

5. TEORETSKA I PRAKTIČNA VRIJEDNOST RADA……………………..…………11

6. ZAKLJUČAK………………………...……………………………………………..….12

7. LITERATURA………………………………………………………………………….13
1. UVOD

Psihometrija, kao što samo ime kaže se bavi mjerenjem, odnosno provjerom
kvalitete indikatora psiholoških karakteristika. Psihometrija se ne bavi ljudima niti
njihovim osobinama, nego načinom kako su te osobine procijenjene i da li te procjene
mogu biti uzete kao dovoljno kvalitetne za daljnje interpretacije i zaključivanja.
Psihometrija se bavi teoretskim i tehničkim aspektima mjerenja (posebno konstrukcijom
psiholoških mjernih instrumenata) te, u novije vrijeme i razvojem teoretskih pristupa
mjerenju.

Kada govorimo o psihometriji u sportu trebamo krenuti od antropologije, odnosno

antropoloških obilježja. Antropološka obilježja obuhvaćaju osobine, sposobnosti i
motoričke informacije. Pored antropometrijskih karakteristika, motoričkih i funkcionalnih
sposobnosti te socijalnog statusa, antropološki status čini i psihometrija, odnosno
kognitivne sposobnosti i konativne karakteristike. Kognitivne sposobnosti ili drugim
riječima intelektualne ili spoznajne sposobnosti su povezane s emocionalnim i
motivacijskim funkcijama te strukturom ličnosti u cjelini. Konativne karakteristike,
odnosno osobine ličnosti su odgovorne za razumijevanje i predviđanje ponašanja u
različitim situacijama.

U nastavku rada ćemo obraditi kognitivne sposobnosti i konativne karakteristike, odnosno

nivo sportske psihodijagnostike ili psihometrije u sportu.

3
2. PREDMET I PROBLEM RADA

Psihometrija u sportu obuhvaća utvrđivanje intelektualnih (kognitivnih)

sposobnosti te osobina ličnosti (konativnih karakteristika) koje utiču i regulišu načine
ljudskog ponašanja.

Predmet ovog seminarskog rada su načini mjerenja nivoa sportske psihodijagnostike, tj.
Psihometrija.

Problemom ovog seminarskog rada obuhvaćeno je objašnjenje kognitivnih sposobnosti te

konativnih karakteristika i načini njihovog mjerenja.

Problem seminarskog rada koncipiran je kroz sljedeće nivoe:

- definirati i analizirati primjenu psihometrije u sportu

- definirati kognitivne (intelektualne/spoznajne) sposobnosti

- definirati konativne karakteristike (osobine ličnosti)

4
3. CILJ I ZADACI RADA

Na osnovu teme seminarskog rada, i na osnovu predmeta i problema rada jasno su

određeni cilj i zadaci ovog rada.

Cilj seminarskog rada je definirati kognitivne sposobnosti i konativne karakteristike te

načine njihovog mjerenja.

Iz cilja seminarskog rada proizlaze i zadaci:

- objasniti primjenu i potrebu psihometrije u sportu

- objasniti kognitivne (intelektualne/spoznajne) sposobnosti

- objasniti konativne karakteristike (osobine ličnosti)

5
4. METODA RADA

4. 1. PSIHOSOCIOLOŠKA DIJAGNOSTIKA

Psihosociološka dijagnostika u sportu pomaže utvrditi stanje sportaševe

treniranosti. Za psihosociološku dijagnostiku u sportu odgovorni su psiholozi i sociolozi.
Ovom dijagnostikom se nastoje utvrditi osnovne psihološke i sociološke karakteristike. Sa
stajališta psihologije to su kognitivne sposobnosti i konaktivne karakteristike. Dok je sa
stajališta sociologije riječ o ponašanju sportista u grupi ili timu. „Rezultati psiho-
dijagnostičkog postupka, osim utvrđivanja stanja, daju podatke koji se mogu koristiti za
unapređivanje komunikacije između trenera i sportaša. Situacija testiranja otvara nove
teme u komunikaciji među članovima ekipe i u stručnom stožeru, a trener u psihologu
dobiva kvalitetnog sugovornika koji će mu dati neke nove informacije i „alate“ za rad s
ekipom i pojedinim sportašem te će mu omogućiti provjeru uspješnosti dosadašnjih
postupaka u treningu i natjecanju.“ (Milanović, 2009)

U nastavku rada fokusirat ćemo se samo na psihološku dijagnostiku, odnosno psihometriju

i njene dijelove.

6
4. 2. KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

Kognitivne sposobnosti poznate su još pod nazivom intelektualne ili spoznajne

sposobnosti. „Kognitivne sposobnosti su sposobnosti koje omogućavaju prijem, prijenos i
preradu informacija, što se ostvaruje u kontaktu ličnosti sa okolinom.“ (Čolakhodžić i
Rađo, 2011). Riječ je o sposobnostima koje su osnova misaonih aktivnosti te koje
potpomažu ostalim procesima, kao što su obrazovanje, analiziranje, rukovođenje itd. G –
faktor se smatra za opću kognitivnu sposobnost odgovornu za različite kognitivne procese.
Ova sposobnost se može definirati kao opća inteligencija koja pomaže u snalaženju u
novim situacijama. Istraživanja su pokazala da je opća inteligencija kod većine vrhunskih
sportaša, koji se bave složenijim sportovima, iznad prosjeka. Takođe, smatra se da je opća
inteligencija vezana za hijerarhijsku strukturu svih sportova.

„Prilikom dijagnostikovanja kognitivnih sposobnosti najčešće se primjenjuje baterija

testova za procjenu:

- efikasnost perceptivnog procesora (IT-1), sa intencijom da mjeri perceptivnu sposobnost,

koja predstavlja sintezu sposobnosti perceptivne analize, strukturiranja i identifikacije.
Zadaci u testu su tipa višestrukog izbora, a rješavaju se na način što ispitanik treba da
identifikuje, koja je od četiri predložene slike predmeta identična zadatoj slici. Test sadrži
39 zadataka, a vrijeme za rješavanje iznosi 4 minuta, tako da u potpunosti posjeduje
karakteristike testa brzine.

- efikasnosti serijalnog procesora (AL-4), sa intencijom da procjenjuje verbalno

rezonovanje. Test sadrži 40 zadataka koji se sastoje od para riječi, a ispitanik treba da
odredi da li riječi u paru imaju isto ili suprotno značenje. Vrijeme testiranja iznosi svega 2
minuta, tako da ima također sve karakteristike testova brzine.

- efikasnosti paralelnog procesora (S-1), sa intencijom da procjenjuje vizualnu

spacijalizaciju. Test sadrži 30 zadataka, gdje svaki zadatak ima trodimenzionalni prikaz
skupine cigli, a zadatak ispitanika je da pronađe između četiri transverzalne projekcije te
skupine, onu koja odgovara zadanom prikazu, kada se ta skupina posmatra iz određenog
pravca. Vrijeme testiranja iznosi 8 minuta, tako da pretežno pripada kategoriji testova
snage.“ (Malacko i Rađo, 2004)

7
Postoje dvije teorije o prirodi kognitivnog funkcioniranja: strukturalna i funkcionalna.
Težište strukturalne teorije su psihički procesi i njihovi rezultati. Utvrđivanje strukture
kognitivnih sposobnosti pomoću ove teorije se vrši faktorskim pristupom – potreban je
dovoljan broj mentalnih aktivnosti kako bi se objasnilo kognitivno funkcioniranje. G –
faktor, odnosno opću inteligenciju sačinjavanju tri faktora. Ti primarni kognitivni faktori
se nazivaju i faktori prvog reda, a mogu se definirati kao:

- „faktor perceptivnog rezonovanja, odgovoran za brzo opažanje, uočavanje odnosa u

prostoru i pamćenju podataka,

- faktor simboličkog rezonovanja, koji predstavlja proces apstrakcije i generalizacije,

odgovoran je za sposobnost operiranja simbolima,

- faktor edukacije, koji predstavlja uspostavljanje zakonitosti na temelju utvrđivanja bitnih

obilježja predmeta i pojava.“ (Čolakhodžić i Rađo, 2011)

8
4. 3. KONATIVNE KARAKTERISTIKE

Osobine ličnosti ili konativne karakteristike su odgovorni za razumijevanje i

predviđanje ponašanja u različitim situacijama. Model konativnih osobina sadrži nekoliko
regulatora. Ti regulatori su zaduženi za prilagodbu osobe vanjskim podražajima, odnosno
reagiranju na okolinu. Svaki od konativnih regulatora odgovoran je za određeni tip
reakcije, što znači da su regulatori osjetljivi samo na određene podražaje i promjene u
okolini. Regulator odbrane je osjetljiv u situacijama kada je pojedinac ugrožen. Reakcija
na psihičko ili fizičko ugrožavanje pojedinca jeste strah. Osnovni tip poremećaja je
anksioznost – neodređeni strah, tjeskoba, zabrinutost. Regulator napada je osjetljiv na
situacije sprečavanja ili ometanja dostizanja nekog cilja. Reakcije na situacije kada sve ne
ide po planu mogu biti razne – verbalne, fizičke, fiziološke promjene u radu unutrašnjih
organa. Osnovni tip poremećaja je agresivnost – sklonost verbalnim i/ili fizičkim
reakcijama bijesa. Regulator organskih funkcija je osjetljiv za skladno odvijanje osnovnih
životnih procesa te je osjetljiv na slučajeve povreda, ozljeđivanja i ranjavanja, kao i u
stanjima bolesti. Osnovni tip poremećaja prepoznajemo u vidu pojave umora, boli i
nelagode. Takva stanja obično automatski izazivaju niz zaštitnih reakcija poput odustajanja
od naporne aktivnosti ili povlačenja od izvora ranjavanja i sl. Situacije uslijed poremećaja
ovoga regulatora su sklonost dramatiziranju, površna emocionalnost, bespomoćnost ili
osjećaj intenzivne potrebe za privlačenje pažnje. Regulator aktiviteta brine o stanju
budnosti. Ovaj regulator mijenja stanje od najdubljeg sna do maksimalne uključenosti.
Razlikujemo dvije vrste aktiviteta – introverzija (niski aktivitet) i ekstraverzija (visoki
aktivitet). Poremećaji su vrlo teški i javljaju se uslijed preniskoga aktiviteta (depresija) ili
previskoga (manija). Regulator cjeline ličnosti usklađuje motoričke, kognitivne i konativne
funkcije, odnosno sve psihičke funkcije i osigurava cjelovitost ličnosti pojedinca. Ovaj
regulator se odlikuje kao pribranost, dok gubitak kontrole dovodi do disocijativnih
poremećaja i paranoje. Regulator socijalnih odnosa usklađuje ponašanje čovjeka sa
zahtjevima, normama i običajima socijalne sredine. Dvije osnovne osobine koje
omogućuju prilagođavanje čovjeka socijalnoj okolini su ego struktura i samokontrola.
Razvijena ego struktura karakterizirana je emocionalnom zrelošću i stabilnošću, dok
razvijena osobina samokontrole omogućuje kontrolu.

„Konativne karakteristike su odgovorne za modalitete ljudskog ponašanja, i postoje:

normalne konativne karakteristike i patološke konativne karakteristike.“ (Čolakhodžić i

9
Rađo, 2011). Normalne konativne karakteristike su one čije prisustvo ili odsustvo nema
direktnog utjecaja na poremećaj adaptacije pojedinca. Kada govorimo o sportu, posebna
pažnja se posvećuje patološkim karakteristikama. Ove karakteristike najčešće izazivaju
poremećaje u integraciji ličnosti. „Mjerni instrumenti koji su korišteni, oslanjali su se na
priznatim i poznatim konativnim teorijama, kao što je:

 Cattellova teorija ličnosti (16 PF),

 Eyseneckova teorija ličnosti (MPI, EPI, EPQ),
 Momirovićeva teorija o strukturi patoloških konativnih faktora (18 PF).“ (Malacko
i Rađo, 2004)

Cattellova teorija ličnosti – riječ je o upitniku koji ispituje 16 personalnih faktora. „Upitnik
sadrži 16 skala od kojih jedna (CB) mjeri intelektualne sposobnosti, dok se ostale koriste
za procjenu konativno-motivacijskih i emocionalnih osobina ličnosti: CA-afektomimija,
CC-ego snaga, CE-dominacija, CF – surgencija, CG-superego, CH-parmija, CI-premisija,
CL-protensija, CM-autija, CN-fitmija, CO-psihastenija, CQ1-radikalizam, CQ2-
individualizam, CQ3-samokontrola, CQ4-tenzija.“ (Malacko i Rađo, 2004) Normalne
konativne karakteristike ličnosti su veoma važne za postizanje visokih sportskih rezultata,
a putem ovog upitnika se može dobiti uvid u njih.

Eyesneckova teorija ličnosti – ovdje govorimo o tri instrumenta za mjerenje osnovnih

dimenzija ličnosti. MPI – Mandsley Personality Inventory je prvi načinjeni instrument i on
se sastoji od 48 stavki, a putem ovog instrumenta se mjere ekstroverzija – introverzija i
neurotičnost – normalnost. EPI – Eysneck Personality Inventory je zamijenio MPI. EPI se
sastoji od dvije paralelne forme A i B sa 57 stavki. EPQ – Eysneck Personality
Questionaire je najnovija verzija instrumenta za mjerenje. EPQ ima 90 stavki pomoću
kojih se mjere P-psihotizam, E-ekstroverziju, N-neurotizam i sadrži L-lie skalu.

Momirovićeva teorija o strukturi patoloških konativnih faktora – „Momirović je na osnovu

faktorske analize verbalnih stimulansa iz Cornell indexa N4, skale MMPI i MPI sastavio
18 testova, koji predstavljaju bateriju 18 PF za mjerenje patološko-konativnih
karakteristika ličnosti: A1-anksioznost, F2-fobičnost, O3-opsesivnost, C4-kompulzivnost,
S5-hipersenzitivnost, D6-depresivnost, I7-inhibitorna konverzija, E8-senzorna konverzija,
Z9-motorna konverzija, K10-kardivaskularna konverzija, G11-gastroinstestilna konverzija,
R12-respiratorna konverzija, H13-hipohondrija, N14-impulzivnost, T15-agresivnost, M16-
hipomatičnost, L17-shizoidnost i P18-paranoidnost.“ (Malacko i Rađo, 2004)

10
5. TEORETSKA I PRAKTIČNA VRIJEDNOST RADA

Psihometrija u sportu, odnosno psihološka dijagnostika obuhvata kognitivno i

konativno funkcionisanje. Intelektualni status kao i osobine ličnosti reguliraju modalitet
ljudskog ponašanja. Kognitivne sposobnosti pomažu osobi da se snađe u nepoznatim
situacijama, nepredviđenim situacijama i pomaže pri rješavanju problema, dok konativne
karakteristike reguliraju modalitete ljudskog ponašanja. Praktična vrijednost rada ogleda se
u tome da su pojašnjene psihometrijske metode u sportu putem kojih se mogu procijeniti
kognitivne i konativne funkcije sportista.

11
6. ZAKLJUČAK

Psihometrija je disciplina koja se bavi proučavanjem problema mjerenja psihičkih

procesa, osobina i stanja. Samo mjerenje je proces klasificiranja, opažanja ili opservacije
uz poštivanje određenih pravila. Psihometrija u sportu obuhvaća mjerenje kognitivnih
(intelektualnih/spoznajnih) sposobnosti i konativnih karakteristika (osobina ličnosti).
Dijagnostika treniranosti sportista jedna je od temeljnih aktivnosti za unaprjeđenje sporta i
sportskih rezultata. Ovo znači da je u sustavu sportske pripreme potrebno provoditi
mjerenja te se na osnovu tih rezultata mogu utvrditi dobre i loše strane treniranosti svakog
pojedinog sportiste ili tima. Psihometrija u posljednje vrijeme postaje sve važnija vrsta
dijagnostike u sportu. Na ovaj način se mogu ispitati i utvrditi osnovne karakteristike
ličnosti, koje su odgovorne za razumijevanje i predviđanje ponašanja u različitim
situacijama i kognitivne sposobnosti, koje omogućuju prilagodbu uvjetima i postizanje
efikasnosti u zadanim aktivnostima. Ispitivanjem ovih sposobnosti, povremeno ili
kontinuirano, može se utjecati na efikasnost rada sportiste, njegove sportske pripreme, ali i
radu u sportskom timu. Rezultati psihometrijskih testova su korisni ternerima za
uspostavljanje bolje komunikacije ili unaprjeđenje postojeće sa sportistom ili timom.
Psihološka dijagnostika definira sposobnosti i karakteristike sportiste i pomaže efikasnijoj
sportskoj pripremi osobe.

12
7. LITERATURA

1) Čolakhodžić, E., & Rađo, I. (2011). Metodologija naučnoistraživačkog rada u

kineziologiji. Mostar: Nastavnički fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“.
2) Malacko, J., & Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo:
Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.
3) Milanović, D. (2009). Teorija i metodika treninga. Zagreb: Odjel za izobrazbu trenera
Društvenog veleučilišta u Zagrebu, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
4) Prskalo, I. (2004). Osnove kineziologije. Petrinja: Visoka učiteljska škola.
5) Tomić, D. S. (1998). Antropologija sporta. Beograd: Samostalno izdanje autora.

13