Utjecaj tjelesne aktivnosti na zdravlje

djece rane i predškolske dobi

studentica: Matea Kulundžić

profesorica: doc. dr. sc. Biljana Trajkovski

„Svi dijelovi tijela koji su u funkciji,
ukoliko se primjereno koriste i
vježbaju radom, dobro se
razvijaju, ostaju zdravi, sporo
stare, ali ukoliko nisu u uporabi
postaju skloni bolesti, zaostaju u
rastu i brzo stare.“

Hipokrat (400 god. p.n.e.)

 Uvod
Kineziologija je znanost o zakonitostima
koje reguliraju maksimalnu efikasnost
ljudskih pokreta (Momirović, 1968).
Kineziologija je znanost koja pokret i
kretanje čovjeka proučava u svim
njegovim oblicima i međusobnim
relacijama, kao i relacijama pokreta i
kretanja sa svim drugim oblicima ljudskog
postojanja i djelovanja (Prot, 2001).
Kineziološkim aktivnostima u širem
smislu stoga se mogu smatrati sve
aktivnosti koje uključuju fizičko
pokretanje ljudskoga tijela. U užem
smislu, to su osmišljene, strukturirane,
nespontane tjelesne aktivnosti (Sindik,
2009).
Neaktivnost uzrokuje značajno smanjenje motoričkih i funkcionalnih
sposobnosti, promjenu morfološkog statusa, a time pridonosi i brojnim
oboljenjima i poremećajima. Redovita tjelesna aktivnost jedan je od ključnih
faktora za zdrav život.

Kineziološka aktivnost potiče fizički rast i razvoj djece, razvoj psihomotoričkog

sustava i opće funkcionalne sposobnosti organizma. Zdravo, okretno, spretno i
vješto dijete može lakše nositi sve teškoće života te može lakše obavljati svoje
radne i društvene zadaće. Ono spoznaje opće fizičko stanje i stvara naviku
bavljenja tjelesnim aktivnostima. U današnje vrijeme potrebno je svakodnevno
ostaviti vremena za bavljenje kineziološkom aktivnošću kako bi se spriječile
posljedice neaktivnosti. Zbog toga se posebno ističe pozitivan odnos prema
tjelesnom vježbanju bez kojega je zdrav način života nezamisliv (Prskalo, 2004).
Za pravilan rast i razvoj djeteta najvažniji su kvalitetna prehrana, zdrav san
(dijete predškolskog uzrasta dnevno treba oko 13-14 sati sna), igra i tjelesne
aktivnosti na otvorenom i svježem zraku, osobna i higijena okruženja u
kojem dijete boravi te pozitivno emocionalno okruženje.

Dokazano je kako kako u uvjetima neprimjerene prehrane sazrijevanje

dolazi ranije u uvjetima pretjerane uhranjenosti i pretilosti dok u uvjetima
nedovoljne prehrane proces sazrijevanja kasni (Mišigoj-Duraković, 2008).
Doprinos tjelesne aktivnosti
Tjelesno vježbanje povećava Redovito i Tijekom aerobnih
opskrbu stanica kisikom. pravilno provođenje tjelesne aktivnosti treninga dolazi do
djeluje u smislu očuvanja i poboljšanja otpuštanja endorfina,
Redovito tjelesno vježbanje ventilacijske hormona koji
povezano je s tri aspekta funkcije pluća tijekom opterećenja. predstavlja „hormon
zdravlja: somatskim, Tjelesnom aktivnošću pokreće se sreće i zadovoljstva”
mentalnim i socijalnim prilagodbena sposobnost koji izaziva dobro
(Berčić i Đonlić, 2009). lokomotornog sustava; raspoloženje.
otpornost vezivnog tkiva, tetiva Sa zdravstvenog i higijenskog
Podiže razinu psihofizičkih i
i ligamenata, hrskavica i kostiju, stajališta, tjelesno vježbanje
funkcionalnih sposobnosti,
izdržljivost velikih mišićnih jača organizam i učvršćuje
koje su osnovni pokazatelj
Skupina, čime djeca jačaju zdravlje, utječe na pravilno
stupnja zdravlja.
mišiće, kosti i unutarnje organe. držanje tijela i razvija
higijenske navike.
Redovita tjelesna aktivnost pomaže unaprijediti sveukupno zdravlje i
tjelesnu kondiciju i smanjiti rizike za razvoj brojnih bolesti i stanja:
• smanjuje rizik za razvoj bolesti srca i krvnih žila
• sprječava i/ili odgađa razvoj povišenog krvnog tlaka (arterijske hipertenzije)
• održava metabolizam organizma i smanjuje rizik od razvoja šećerne bolesti
(dijabetesa) neovisnog o inzulinu
• povećava iskorištavanje masti čime pomaže u održavanju poželjne tjelesne težine i
smanjivanju rizika od razvoja debljine (pretilosti)
• poboljšava mineralizaciju kosti u mlađoj dobi čime pridonosi sprječavanju razvoju
osteoporoze i prijeloma kod starijih osoba
• poboljšava i regulira probavu
• održava i unaprjeđuje mišićnu snagu i izdržljivost, čime se povećava sposobnost
uspješnog obavljanja dnevnih zadataka
• održava motoričke sposobnosti tijela kao što su snaga i ravnoteža
• održava mentalno zdravlje i smanjuje rizik od razvoja depresije i demencije
• snižava razinu stresa i poboljšava kvalitetu spavanja
• poboljšava osobno zadovoljstvo i samopouzdanje te podiže raspoloženje i
optimizam
 Povezanost tjelesne aktivnosti s različitim aspektima
psihičkog razvoja
• Tjelesno vježbanje ima važnu razvojnu
ulogu jer pruža mogućnost učenja
regulacije emocija, interpersonalnih i
atletskih vještina i izgrađivanja odnosa
među vršnjacima, neakademskih
kompetencija te mogućnost usporedbe s
drugima (Cassidy i Conroy, 2006).
• Bavljenje tjelesnom aktivnošću pozitivno utječe na
mentalno zdravlje djeteta. To doprinosi stvaranju
identiteta i doživljavanju kompetentnosti, a time i
jačanju pozitivne slike o sebi i samopoimanja.
• Pojedinac ima bolje mišljenje o samom sebi, što
povećava percepciju vlastitih mogućnosti i
sposobnosti, dolazi do rasta samopouzdanja i
dodatne motivacije za nastavak tjelesnog
vježbanja.
• Postoji značajna povezanost između bavljenja
tjelesnim aktivnostima i visoke razine
samopoštovanja. Djeca koja se bave nekom vrstom
tjelesne aktivnosti imaju priliku, kroz svoju
aktivnost, povećati ili čak izgraditi svoje
samopoštovanje (Bungić i Barić, 2009).
Negativni učinci Pretjerano
iscrpljivanje i
Upala mišića,
tetiva ili zglobova,
na zdravlje? forsiranje ozljede

Posebno je opasno kad dijete nakon ozljede ili upale ne miruje

koliko je potrebno da se upala ili ozljeda sanira.

Negativno mogu utjecati i nepoželjne psihičke

posljedice, uvjetovane neprimjerenim poticajima, odnosno
omalovažavanje djeteta te verbalno
ili fizičko nasilje.

Neprimjereno je i forsiranje uspjeha, umjesto da se dijete

stimulira da se trudi
i napreduje. Posljedice toga mogu biti gubljenje motivacije za
sudjelovanjem u tjelesnim
aktivnostima, ali i rušenje samopouzdanja djeteta (Sindik, 2008)
Literatura
• Berčić, B., Đonlić, V. (2009). Tjelesno vježbanje u suvremenim uvjetima života.
Filozofska istraživanja, UDK , 3, 449-460.
• Cassidy, C.M., Conroy D.E.(2006). Children's self-esteem related to school and
sport-specific perceptions ofself and others. J Sport Behav, 29, 1-24.
• Mišigoj-Duraković, M. (2008). Kinantropologija – biološki aspekti tjelesnog
vježbanja. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
• Momirović, K. (1968). Faktorska struktura antropometrijskih varijabli. Zagreb:
Institut za kineziologiju.
• Pejčić, A. (2005). Kineziološke aktivnosti za djecu predškolske i rane školske dobi.
(str. 9-20). Rijeka. Visoka učiteljska škola u Rijeci.
• Sindik, J. (2009). Kineziološki programi u dječjim vrtićima kao sredstvo očuvanja
djetetova zdravlja i poticanja razvoja. Medica Jadertina, 39(1-2): 19-28.
• Prskalo, I. (2004). Osnove kineziologije. Petrinja: Visoka učiteljska škola, Glasila
d.o.o.
Hvala na pažnji! 