POGLED IZ DRUGOG UGLA

Različiti pristupi

Biomedicinski Biopsihosocijalni
pristup pristup
Uspoređujući glavne odlike oba modela, J. Ogden (2007.)
iznosi mišljenje da oba modela imaju za cilj odgovoriti na ista
pitanja, ali da se sadržaji odgovora na ta pitanja značajno
razlikuju.

Konceptualna pitanja na koja dobjiamo drugačije odgovore

od pristalica biomedicinskog odnosno biopsihosocijalnog
modela su slijedeća:
 Šta uzrokuje pojavu bolesti ?

1. Ljudska bića su složeni sistem, pa su

1. Bolesti imaju svoje vanjske uzroke
i ljudske bolesti uvjetovane složenim
koji djeluju na tijelo i dovode do
meuđodnosom brojnih iuzročnika, a ne
tjelesnih promjena, ili su uvjetovane
samo jednim uzrokom. Zato treba
unutrašnjim tjelesnim procesima.
odbaciti jednostavni, linearni model
Uzroci tjelesnih bolesti su različiti – od
zdravlja i bolesti te zdravlje i bolest
hemijskog disbalansa, bakterija, virusa,
promatrati kao rezultat zajedničkog
parazita sve do genetske predispozicije
djelovanja bioloških iuzročnika
za patološke tjelesne promjene.
psiholoških uzročnika (npr. ponašanja,
stavova, vjerovanja, emocija, stresa,
načina suočavanja) i socijalnih
uzročnika (nacionalne pripadnosti,
vjeroispovijesti, ekonomskog statusa,
obrazovanja, socijalne podrške).
 Ko je odgovoran za bolest ?

2. Budući da su bolesti prouzrokovana 2. Pojedinac nije pasivna žrtva bolesti

biološkim uzročnicima na koje
pojedinac nema utjecaja, bolesnik nije
odgovoran za svoju bolest . Bolesnik
je žrtva vanjskih uzroka koji su
odgovorni za nastajanje bolesti.
već je odgovoran za svoje zdravlje i
ponašanje u zdravlju i bolesti. Aktivna
uloga pojedinca ključna je za očuvanje
zdravlja i liječenje bolesti.
 Kako treba liječiti bolest ?
3. U liječenju bolesti pažnju treba
usmjeriti na cijepljenja, hirurške
zahvate, hemoterapiju, radioterapiju i
ostale metode koje imaju za cilj
ublažavanje i uklanjanje simptoma
bolesti.
3. Liječenju bolesti treba pristupiti
cjelovito, uvažavajući sve iuzričnike koji
na bolest mogu djelovati, a ne se
usmjeravati samo na tjelesne vidove
bolesti. Takav cjeloviti pristup mora
uključivati djelovanje na ponašanje
bolesnika, jačanje i suočavanje
bolesnika s bolešću, podsticanje na
bolje pridržavanje zdravstvenih savjeta i
uputa, jačanju porodične podrške.
 Ko je odgovoran za liječenje ?

4. Za bolest i njeno liječenje odgovorni 4. Odgovornost za bolest je i na

su zdravstveni profesionalci, a ne
bolesnik.
zdravstvenim profesionalcima i na
samom bolesniku. Bolesnik sam utječe
na svoju bolest vlastitom
odgovornošuć za pridržavanje
zdravstvenih savjeta i uputa,
odbacivanju nezdravih životnih navika,
rizičnih ponašanja i slično.
 Kakav je odnos zdravlja i bolesti ?

5. Zdravlje i bolest su dva kvalitativno 5. Odnos između zdravlja i bolesti

različita stanja – pojedinac je ili zdrav nije u kvalitativnoj razlici već je
ili bolestan i nema kontinuuma kontinuitet između potpunog zdravlja
između stanja zdravlja i stanja do teških bolesti.
bolesti.
 Kakav je odnos psihe i tijela ?
6. Psiha i tijelo funkcionišu neovisno
jedno od drugog, dakle prema
pretpostavci tradicionalnog,
dualističkog modela duha i tijela,
prema kojem ne postoji utjecaj
psihičkog na tjelesno. Psihičko se
smatra apstraktnim, nedodirljivim,
povezanim sa osjećajima i mislima, a
tijelo se smatra konkretnim i opipljivim
(koža, kosti, mišii, živci, mozak,organi).
Promjene u tijelu neovisne su od
promjena stanja svijesti.
6. Odnos između psihičkog i tjelesnog
je odnos trajne interakcije, pa
bolesnika treba posmatrati kao cjelinu
unutar koje se ta interakcija stalno
događa. Podjela na psihu i tijelo je
samo pojmovna, ali ne smije biti i
stvarna, jer se radi nerazdvojnom
zajedništvu iako postoje i specifične
funkcije svakog od ova dva glavna djela
ljudskog biopsihološkog sistema.
 Kakva je uloga psihologije u zdravlju i bolesti ?

7. Psihološka stanja nisu samo

7. Bolest može imati psihičke
posljedica bolesti, većdoprinose i
posljedice, ali ne i psihičke uzroke.
njenom nastajanju. Postoji direktna i
indirektna povezanost psihičkih stanja i
bolesti. Direktna povezanost ogleda se
kao direktnii uticajj psihičkog stanja na
tjelesne promjene koje mogu izazvati ili
otežati bolest (npr. uticaj psihološkog
stresa na tjelesne funkcije), a
indirektni utjecaj ponašanja (pušenje,
prekomjerno konzumiranje hrane i
alkohola, izostanak tjelesnih aktivnosti i
sl.) na zdravlje.
 PROCES
PRIHVATANJA
BOLESTI
Proces prihvatanja bolesti

Faza
negacije
Proces prihvatanja bolesti

Faza Emotivna
negacije faza
Proces prihvatanja bolesti

Faza Emotivna Faza

negacije faza povlačenja
Proces prihvatanja bolesti

Faza Emotivna Faza Faza

postepenog
negacije faza povlačenja prihvatanja
 Terapija

Edukacija
Ishrana

Fizička
Samokontrola
aketivnost
kakav je moj plan ishrane?

koliko kalorija dnevno?

kako izračunati kalorije?

kako prilagoditi količinu hrane dnevnoj aktivnost?

koliko obroka dnevno?

koje namirnice mogu a koje ne smijem uzimati?

kako s tjelesnom aktivnošću, koliko puta?

kako sastaviti konkretni jelovnik?

kako provoditi samokontrolu, koliko puta i dr.?

kako prilagođavati dijetu prema lijekovima koje uzimam (tablete, inzulin)?

DIJABETES JE MARATON A NE SPRINT
 Terapija

Edukacija
Ishrana

Fizička
Samokontrola
aketivnost
Zdravstveni sistem Vas posmatra kao dio dijagnozu i broj
 Životne
uloge
Kvalitet
života
Kako Vi osjećate problem?
Vaša
Kakva su Vaša očekivanja?
Motivacija
Biopsihosocijalni model u centru interesa nema
samu bolest, već bolesnog čovjeka sa svim
svojim doživljavanjima i ponašanjima.

Okupacioni terapeut Vas posmatra kao ličnost, jedinstvenu i neponovljivu

TO JE vaš PUT
I SAMO vaš.

Drugi mogu hodati,

sa vama, ali niko ne može hodati za Vas
TEORIJA PROMJENA PONAŠANJA

Ova teorija, poznata još i pod nazivom transteoretski model promjena

ponašanja (Prochaska i DiClemente, 1983.) opisuje faze promjena i održavanja
ponašanja kao složeni proces koji se dešava postupno, kroz pojedine faze i ne mora
uvijek slijediti logičan slijed. Osnovna pretpostavka je da se određeno zdravstveno
ponašanje polako ustaljuje kroz nekoliko razliitih stadija i to:

održavanje
djelovanje

priprema

razmišljanje

predrazmišljanje
Faza predrazmišljanja - u kojoj pojedinac još nema namjeru uskoro mijenjati
svoje ponašanje, ne poznaje dovoljno posljedice ponašanja, izbjegava razgovore,
savjete i druge činjenice koje bi ukazivale da je nužno i korisno promijeniti
ponašanje i nije uopšte motivisan za ikakvu promjenu ponašanja.

Faza razmišljanja – u kojoj se javlja svijest da postoji problem, vagaju se dobre i

loše strane eventualne promjene ponašanja, ali još ne postoji spremnost za
promjene.

Faza pripreme – je faza u kojoj se donosi odluka o promjeni ponašanja i

postavljaju ciljevi koji se žele postići.

Faza djelovanja – je provođenje novog ponašanja u nekom dužem razdoblju

npr. 6 mjeseci, pokazuju se poboljšanja zbog usvajanja novog ponašanja ali još postoji
rizik povratka na staro, jer novo ponašanje još je teško.

Faza održavanja – je faza trajne promjene ponašanja, mala je opasnost

vraćanja na staro ponašanje, stepen motivacije i samouvjerenosti u mogućnost
dugotrajnosti promjene ponašanja je sve veći i postoje dobri osjećaji i ponos zbog
usvajanja zdravijeg načina ponašanja.
Ne razmišljaj o tome
koliko je teško
već koliko je vrijedno
 Pacijentovi razlozi za promjenu su oni koji će prouzrokovati
promjenu ponašanja-ne terapeutovi

Važno je da jačamo nadu da su promjene moguće i da će imati dobar uticaj na

njihovo zdravstveno stanje...
Faktori koji utiču na kreiranje ličnosti
Eysenckova definicija
ličnosti glasi:
„Ličnost je ukupni zbir
aktualnih i potencijalnih načina
ponašanja organizma koji su
određeni nasljeđem i sredinom;
ona nastaje i razvija se
funkcionalnom interakcijom
između četiri glavne oblasti u
koje su organizirani svi načini
(obrasci) ponašanja: kognitivna
oblast (inteligencija), konativna
(karakter), afektivna
(temperament) i somatska
oblast (konstitucija)".
SVAKI TIP LIČNOSTI;

-Percipira svijet drugačije od

drugih;
-Preferira određen stil
komunikacije
-Ima jedinstvene karakterne
karakteristike
-Ima drugačije definisane
psihološke potrebe
-Ima dosljedan i predvidiv
obrazac ponašanjua kada je pod
stresom:
-ima za njega specifičnu
psihološku temu koja mu je
najveći izazov
 Kolerik

jake emocije, lako se naljuti, snažno manifestira svoju

ljutnju
 Sangvinik

brzo reagira , ali emocije nisu izrazito jake i ne traju

dugo, nestabilna raspoloženja
 Flegmatik

ravnodušnost prema svemu, slabe i spore reakcije

 Melankolik

reagiraju rijetko, reakcije rijetke spore ali kad reagira

jako reagira
PAUL COSTA/ ROBERT MCCRAE
 PAUL COSTA/ ROBERT MCCRAE

svaka od dimenzija sastoji se od šest osobina nižeg

reda
30 osobina i pet dimenzija ličnosti mjeri se upitnikom
 Osobine ličnosti nižeg reda
Ekstraverzija Neuroticizam Otvorenost Ugodnost Savjesnost
iskustvu

Toplina Anksioznost Maštanje Povjerenje Kompetentnost

Druželjubivost Ljutnja Estetičnost Iskrenost Organiziranost

Hostilnost

Asertivnost Depresivnost Osjećaji Altruizam Obavljanje

Dužnosti

Aktivnost Sputanost Postupci Pomirljivost Težnja

Postignuću

Traženje Ranjivost Ideje Skromnost Samodisciplina

Uzbuđenja

Pozitivne Impulzivnost Vrijednosti Blagost Promišljenost

emocije
ZA RAZUMIJEVANJE PONAŠANJA VELIKU VAŽNOST IMA
POZNAVANJE CILJEVA KOJIMA ČOVJEK TEŽI (Abraham Maslow)
 Ljudi
PCM nam pomaže da otkrijemo i rzumijemo
(ličnosti)
sopstvenu ličnost kao i ličnost drugih ljudi.

PCM je alat koji nam omogućava da dodatno

razvijemo svoje vještine.
Akcije
(ponašanjei)
PCM nam pomaže da ostvarimo lakšu komunikaciju sa drugima.

Pronalaženje najefektnijih načina komunikacije-konkretne riječi, tonovi,

gestikulacija,, izrazi lica, koji će dovesti do produktivne interakcije.

Utvrđivanje bazičnih psiholoških potreba osobe i njene motivacije te na osnovu

toga predvidjeti njeno ponašanje i odluke.

Razumjevenje faktora koji osobu dovode do stresa i pravovremeno izbjegavanje

takvih situacija.

Prepoznavanje prvih znakova stresa kod osoba i predviđanje ponašanja.

Po Process Communication Model-u, svako od nas
predstavlja jedinstvenu kombinaciju od šest različitih
tipova ličnosti. Metaforično, svaka osoba predstavlja
šestospratnu zgradu u kojoj svaki tip ličnosti čini
jedan sprat i što je sprat niži to je zastupljeniji u
ličnosti i više se koristi. Prvi sprat čini osnovu zgrade
i najviše utiče na naše ponašanje. Šest tipova
ličnosti su: “Dreamer”, “Harmoniser”, “Persister”,
“Rebel”, “Promoter”, “Thinker”.
Sve ove činjenice su manje više poznate kako zdravstvenim profesionalcima tako i
osoba sa dijabetesom.

Pitanje je zašto se ne uvažavaju u tretmanu

dijabetesa ?
Sve ove činjenice su manje više poznate kako zdravstvenim profesionalcima tako i
osoba sa dijabetesom.

Zašto se u svakodnevnoj praksi gube iz vida?

 Svjetska zdravstvena organizacija
objavila je klasifikaciju s naslovom:
Međunarodna klasifikacija
funkcionirsanja, onesposobljenosti i
zdravlja (MKF). Radi se o klasifikaciji
koja pruža osnovu za procjenu
funkcioniranja osobe, a preporučeno je
njeno komplementarno korištenje s
Međunarodnom klasifikacijom bolesti i
srodnih zdravstvenih stanja (MKB-10).
Ovakvo komplementarno korištenje
pruža potpuniju sliku o zdravstvenom
stanju osobe te o njenoj sposobnosti za
sudjelovanje u svakodnevnom životu.

,
Međunarodna klasifikacija funkcionisanja, onesposobljenosti
i zdravlja ( Izvor SZO 2001)
 Međunarodna klasifikacija
funkcionisanja, nesposobnosti i zdravlja
predstavlja biopsihosocijalni model
klasifikacije razvijen sa ciljem
efikasnijeg i kompletnijeg sagledavanja
problema zdravlja i funkcionisanja
individue u spoljašnjem okruženju.

,
Međunarodna klasifikacija funkcionisanja, onesposobljenosti
i zdravlja ( Izvor SZO 2001)
 Struktura ICF
Delovi Funkcionisanje i onesposobljenost Kontekstualni faktori

Komponente b-Telesne s-Telesne d-Aktivnost i e-Faktori Lični faktori

funkcije strukture participacija okoline

Oblasti 8 8 9 5

Kategorije*
Ukupno 1424
kapacitet olakšice
Kvalifikacija promene promene
funkcija struktura
izvođenje barijere

Kvantifiktori 1 3 2 1

*Osnovna jedinica klasifikacije je kategorija

 Uži set (core set)
• Moždani udar (MU) • Gojaznost
• Bol u leđima • Dijabetes melitus
• Osteoporoza • Ishemijska bolest srca
• Osteoartritis • Hronična obstruktivna
• Reumatoidni artritis bolest pluća
• Depresija • Maligna bolest dojki
• Hronična stanja
,
Međunarodna klasifikacija funkcionisanja, onesposobljenosti
i zdravlja ( Izvor SZO 2001)
 Struktura klasifikacije

4 komponente(1424 kategorija):
• b – označava telesne funkcije
• s – označava telesne strukture
• d – označava aktivnosti i participaciju
• e označava faktore okoline

komponenta: praktičan i svrsishodan skup srodnih fizioloških funkcija,

anatomskih struktura, delovanja, zadataka ili oblasti života
Kategorije su izvedene po hijerarhijskom principu
 b-tjelesne funkcije
Telesne funkcije su fiziološke funkcije telesnih sistema
(uključujući i psihološke funkcije)
1. Mentalne funkcije
2. Senzorne funkcije i bol
3. Glasovne i govorne funkcije
4. Funkcije kardiovaskularnog, hematološkog, imunološkog i
respiratornog sistema
5. Funkcije digestivnog metaboličkog i endokrinog sustava
6. Funkcije genitoruinarnog i reproduktivnog sistema
7. Neuromuskuloskeletne i funkcije vezane uz kretanje
8. Funkcije kože i srodnih struktura
 s-tjelesne strukture
Tjelesne strukture su anatomski dijelovi tela kao što su organi,
ekstremiteti i njihove komponente

1. Strukture nervnog sistema

2. Oko, uvo i povezane strukture
3. Strukture vezane za glas i govor
4. Strukture kardiovaskularnog, imunološkog i respiratornog
sistema
5. Strukture digestivnog, metaboličkog i endokrinog sistema
6. Strukture genitourinarnog i reproduktivnog sistema
7. Strukture vezane uz kretanje
8. Koža i povezane strukture
 d-aktivnosti i participacija

Aktivnost je izvršenje zadatka ili radnje od strane pojedinca.

Participacije ili učestvovanje je uključenost u životne situacije.
1. Učenje i korišćenje znanja
2. Opšti zadaci
3. Komunikacija
4. Mobilnost
5. Briga o sebi
6. Život u porodici
7. Interakcije
8. Velika (značajna) životna polja
9. Zajednica socijalni život
 e-faktori okoline
Faktori okruženja čine fizička, socijalna i
okruženja stavova u kojima ljudi žive i vode
svoje živote.
1. Tehnološki produkti (lekovi, produkti za dnevni
život, za transport, za komunikaciju)
2. Prirodna okolina (fizička geografija, vazduh,
svetlo, resursi)
3. Okolina porodica, profesionalna i socijalna
okolina
4. Stavovi (očekivanja)
5. Servisi
 Kvalifikatori težine i uticaja

• 0 -BEZ problema (nikakav, odsutan,

zanemariv) 1 -BLAGI problem (blag, slab)
• 2 -UMEREN problem (srednji,popriličan)
• 3 -TEŠKI problem (velik,ekstreman)
• 4 -KOMPLETAN problem (totalni)
• 8 -nespecificirano
• 9 -nije primenljiv
• Barijera+olakšica (za faktore okoline)
 Kvalifikatori za aktivnosti i
participaciju

• d4500. __ __ __ __
– Kvalifikator izvođenja
– Kvalifikator kapaciteta bez pomoći
– Kvalifikator kapacitet uz pomoć
– Kvalifikator izvođenje bez pomoći
 Procjena Značaj
• struktura i funkcija • Ustanovljava “kritične strukture i
koje su oštećene funkcije” u istom oštećenju u
procesu rehabilitacije-kod (liste
• aktivnosti koje setova povezuju se sa bolestima)
obavlja i bolje razumevanje determinanti
• načina na koji zdravlja i bolesti
pacijent živi u svojoj • Ustanovljava opšti jezika što
radnoj i socijalnoj olakšava komunikaciju
okolini u prisustvu • Omogućava poredjenja i bolje
bolesti ili povrede praćenje toka i ishoda lečenja i
(participacija i rehabilitacije
faktori okoline) • **Stvaranje sistemske baze koda
za informacione sisteme
 Zdravlje-bolest

Telesne funkcije i aktivnosti participacija

strukture

Faktori okoline Lični faktori

Kontekstualni faktori
 Oštećenje koje ne dovodi do ogranćienja kapaciteta, ali
dovodi do problema u izvođenju

Dijete s dijabetesom ima oštećenje funkcije: pankreas ne funkcioniše

kako treba da bi proizveo inzulin. Dijabetes se može kontreolisati uz
pomoć lijekova, tj. sa inzulinom. Kada su funkcije tijela (nivo inzulina)
pod kontrolom ne postoji ograničenje kapaciteta povezano sa oštećenjem.
Međutim, dijete koje boluje od dijebetesa vjerovatno će iskusiti problem
izvođenja prilikom druženja sa prijateljima ili vršnjacima kada je u
pitanju uzimanje hrane, budući da to dijete mora ograničiti unos šećera.
Nedostatak odgovarajuće hrane mogao bi stvoriti barijeru. Zato bi to
dijete moglo imati nedostatak ukljućenosti u svoje društveno okruženje,
ako se ne poduzmu koraci koji će osigurati dobijanje odgovarajuće hrane
unatoč tome to ne postoji ograničenje kapaciteta.
DIABETES DISTRESS
Dijabetes, kao i svaka hronična bolest, povezana je s povećanim rizikom
od depresije i stresa. U stvari, ljudi s dijabetesom imaju dvostruko veći prevalencija
depresije u odnosu na opštu populaciju Istraživači nagađaju da zajednički biološki i
faktori ponašanja( npr aktiviranje hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda,
upale, autonomna disfunkcija, poremećaj sna, neaktivan načina života, loše
prehrambene navike, faktori rizika , faktori okruženja ...) mogu biti u osnovi tih pojava..
Diabetes distress nije depresija, to je stanje slično
depresiji.
 DEPRESIJA

Depresija je stanje u kojem pacijenti ima najmanje 5 dijagnostičkih znakova skoro s

vaki dan tokom dvije sedmice
Ovi kriterij uključuju:

-Depresivno raspoloženje veći dio dana

-Smanjena interesa ili zadovoljstva u svim
ili gotovo svim aktivnostima
- Gubitak težine ili debljanje
-Poremećaji spavanja
-Psihomotorne agitacija ili retardacija
-Umor ili gubitak energije
-Osjećaji bezvrijednosti ili krivnje
(prekomjerne ili neprikladno)
-Problemi koncentracijom ili neodlučnost
-Rekurentne misli o smrti, suicidalne
ideje, ili pokušaj samoubistva
DIABETES DISTRESS
Simptomi mogu uključivati ​osjećaj prevelikog terate života s adijabetesom;
Osjećajem nemogućnosti uspostavljanja kontrole nad dijabetesom; osjećaj nedovoljne
Podrške od strane prijatelja i porodice, osjećaj ljutine uplašenosti i / ili depresivniosti
Vođenja životu s dijabetesom; osjećaj da su dugoročna komplikacija dijabetesa
neizbježne.
DIABETES DISTRESS I NIVO HbA1C
DIABETES DISTRESS SCREENING SCALE-DDS-17

Istraživanja pokazuju da se DDS

javlja u rasponu od 30% - 50%
osoba sa dijabetesom.
DIABETES DISTRESS SCREENING SCALE-DDS-17

Istraživanja pokazuju da se DDS

javlja u rasponu od 30% - 50%
osoba sa dijabetesom.

Skala je primjenjiva na osobe sa DM

TIP 2.

Rade se adaptirane verzije za TIP 1,

kao i za roditelje djece sa
dijabetesom (istraživanja pokazuju da
se DDS javlja i kod članova porodice)
Radna terapija

Ergoterapija

Okupaciona terapija
Lične i porodične uloge

Odnosi s drugima igraju veliku ulogu u životu svih ljudi. To se posebno

odnosi na odnose s bliskim ljudima - članovima porodice i i prijateljima. Na
njih smo u stalnoj žurbi i trci s vremenom i poslovnim obavezama često u
stanju zaboraviti. Ko su važni ljudi u vašem životu? Koje su vaše najvažnije
osobne i porodične uloge?

• Otac • Bratić/sestrična
• Majka • Punac/punica
• Suprug(a) • Svekar/svekrva
• Kći • Stric/strina
• Sin • Ujak/ujna
• Brat • Prijatelj
• Sestra
Građanske uloge

Osvrnite se na širu okolinu u kojoj živite i radite - zajednicu, grad, državu.

Možete čak razmisliti i o cijeloj planeti. Sigurno postoje stvari koje kao
građanin možete poboljšati.. Evo primjera nekih građanskih uloga.

-Glasač
-Volonter
-Član školskog odbora
-Sindikalni aktivist
-Ljubitelj prirode
-Komšija
-Borac protiv kriminala
-Član udruženja za pomoć nemoćnim osobama
-Član udruženja ...
Radne uloge

Naše profesionalne, odnosno radne uloge zahtijevaju mnogo vremena,

zalaganja i učenja. Pregledajte dolje navedene uloge.
-Student
-Učenik
-šef
-Učitelj
-Preduzetnik
-Radnik...
„Životno zadovoljstvo nije
određeno velikim događajima koji
ostavljaju upečatljive znakove na
našem sjećanju (npr. vjenčanja,
diplome, promocije itd.) nego više
svakodnevnim životnim zadacima
ili aktivnostima (okupacijama) koje
prihvatamo zdravo za gotovo sve
dok njihovo izvršenje ne postane
teško ili neizvjesno“
Christiansen C., Braun C. (1991)
Životno zadovoljstvo održava se na odnos prema samom sebi i prema
okolini u kojoj se pojedinac nalazi. To je sposobnost prihvatanja onog što
život pruža.

Kvalitet života i životno zadovoljstvo su strogo individualne kategorije, ne

postoji savršen recept za sve, pa u tom kontekstu treba
posmatrati osobu, njene potrebe i izazove sa kojima se susreće.

Okupaciona terapija pruža zdravstvenu uslugu osobama čiji život je

promenjen :
-povredom ili bolesću
-razvojnim problemom
-procesom starenja
-socijalnim ili emocionalnim problemom.

Okupacioni terapeuti rade sa osobama svih starosnih grupa, na promociji

i poboljšanju optimalne funkcionalne nezavisnosti
Cilj je okupacione terapije pomoći osobi da vodi koristan,
zadovoljavajuci život sa maksimalnom nezavisnošću i kvalitetom
života.
Okupaciona terapija Vam može pomoći:
-da lakše usvojite nove rutine i adaptirate stare
-da strukturišete svoje vrijeme shodno Vašim potrebama
i zahtjevima Vaše bolesti
-na podizanju nivoa motivisanosti
-da u saradnji sa Vama razvija nove životne stilova

Da kod teških komplikacija (amputacija, sljepila)

-olakša Vaš proces rehabilitacije

-pomogne u prilagođavanju Vašeg okruženja
Vašem hendikaepu
-radi na motiviaciji
-obući Vas u korištenju ortopedskih i drugih pomagala

I još mnogo toga ...