ZAKON O ZAŠTITI LICA SA

MENTALNIM POREMEĆAJIMA
Zakon ( 29.04.2004 godine)
Član 1
• Ovim zakonom propisuju se osnovna načela
način organizovanja i sprovođenja zaštite kao i
pretpostavke za primjenu mjera i postupanja
prema licima sa mentalnim poremećajima.
Član 3 stav 1
• Lica sa mentalnim poremećajima su mentalno
(duševno oboljela lica), nedovoljno mentalno
razvijena lica, lica zavisna od psihoaktivnih
supstanci.
Zakon
Član 3 stav 2
• Lice sa težim mentalnim poremećajima je lice sa takvim
poremećajima koji može značajno remetiti mogućnost
shvaćanja njegovog postupanja ili ne može vladati
svojom voljom ili su te mogućnosti smanjene u tolikoj
mjeri da je neophodna psihijatrijska pomoć.
Član 3 stav 3
• Neuračunjljivo lice je ono koje u vrijeme izvršenja
krivičnog djela zbog mentalnog poremećaja stalnog ili
privremenog nije moglo da upravlja svojim postupcima i
svojom voljom niti da shvati značaj djela i posljedice
učinjenog djela.
Zakon
Član 3 stav 15
• Dobrovoljni smještaj je smještaj lica sa mentalnim poremećajem u
zdravstvenoj ustanovi uz njegov pristanak.
Član 3 stav 16
• Prisilno zadržavanje je smještaj lica sa težim mentalnim
poremećajima u zdravstvenu ustanovu od trenutka donošenja
odluke psihijatra do odluke suda o prisilnom smještaju bez obzira
da li se radi o licu koje je tek došlo u zdravstvenu ustanovu ili se
radi o licu koje se već nalazi na liječenju u zdravstvenoj ustanovi pa
je opozvalo pristanak na dobrovoljni smještaj.
Član 3 stav 17
• Prisilni smještaj je smještaj lica sa težim mentalnim poremećajima u
zdravstvenoj ustanovi bez njegovog pristanka.
Član 3 stav 18
• Fizička sila u smislu ovog zakona je upotreba sredstava za fizičko
ograničavanje kretanja i djelovanja lica sa mentalnim poremećajem.
Zakon
Član 4
• Slobode i prava lica sa mentalnim poremećajima
mogu se ograničiti samo zakonom ako je to
nužno radi zaštite zdravlja ili sigurnosti tog ili
drugog lica.
Član 5
• Lica sa mentalnim poremećajima ne smiju biti
dovedena u neravnopravan položaj zbog svog
mentalnog poremećaja.
Zakon
Član 9
• Lice sa mentalnim poremećajem koje može
razumjeti prirodu ,posljedice i opasnost
predloženog ljekarskog postupka i koje na
osnovu toga može donijeti odluku i izraziti svoju
volju može se pregledati ili podvrgnuti
ljekarskom postupku samo uz njegov pismeni
pristanak i potpisivanje ugovora o liječenju.
Zakon

• Lice sa mentalnim poremećajem koje nije

sposobno dati pristanak bilo zbog toga što u
određenom trenutku ne može razumjeti prirodu
posljedice ili opasnost predloženog ljekarskog
postupka ili zbog toga što u tom trenutku ne
može donijeti odluku ili izraziti svoju slobodnu
volju može se podvrgnuti samo onom ljekarskom
postupku koji je u njegovom najboljem interesu.
Zakon
Član 10
• Traženje pristanka nije obavezno ako bi zbog
njegovog pribavljanja bio neposredno ugrožen
život lica sa mentalnim poremećajima ili bi
prijetila ozbiljna i neposredna opasnost od
težeg narušavanja njegovog zdravlja. Ljekarski
postupak može se primjenjivati bez pristanka
samo dok traje navedena opasnost.O hitnosti
postupka se obavještava zakonski zastupnik.
Zakon
Član 11
• O svakom prisilnom smještaju bez pristanka
njegovih zakonskih zastupnika odlučuje sud.
• Postupci po odredbama ovog zakona su hitni.
• Zdravstvena ustanova mora obavjestiti komisiju
za zaštitu lica sa mentalnim poremećajima o
svakom slučaju oduzimanja sloboda.
Zakon
Član 18
• Lica koja obavljaju djelatnost zaštite i liječenja
lica sa mentalnim poremećajima dužna su
čuvati kao profesionalnu tajnu sve što saznaju
ili primjete tokom obavljanja svojih djelatnosti.
• Opštim interesom ili interesom koji je važniji od
interesa čuvanja tajne u smislu stava 3 ovog
člana smatra se :
Zakon

• A)otkrivanje saznanja da lice sa mentalnim

poremećajem priprema počinjenje
krivičnog djela za koje je zakonom
propisana kazna zatvora
• B)otkrivanje ili suđenje za najteža krivična
djela ako bi ono bilo znatno usporeno ili
onemogućeno bez otkrivanja inače
zaštićenih podataka.
Zakon
Član 19
• Ljekarska dokumentacija o liječenju lica sa
mentalnim poremećajima dostupna je isključivo
sudu za potrebe postupka koji je u toku.
• Ljekarska dokumentacija sadržava samo one
podatke koji su neophodni za ostvarenje svrhe
zbog koje se zahtjeva njeno dostavljanje .
• Izjave lica sa mentalnim poremećajima sadržane
u ljekarskoj dokumentaciji koja se odnose na
počinjenje nekog krivičnog djela ne mogu se
koristiti kao dokaz u sudskom postupku.
Zakon

Član 20
• Psihijatar može odobriti razgovor lica sa
mentalnim poremećajem smještenog u
zdravstvenu ustanovu sa ovlaštenim
licima MUP,istražnim sudijom i stručnim
radnicima organa starateljstva samo ako
to dopušta zdravstveno stanje lica sa
mentalnim poremećajima.
Zakon

Član 24
• Zadržavanje lica na prisilnoj hospitalizaciji
bit će popraćeno obrazcem isprave sa
odgovorajućim sadržajem koji propisuje
Ministar zdravlja i socijalne zaštite RS.U
ispravi moraju biti navedeni i obrazloženi
razlozi zbog kojih se prisilno zadržavanje
smatra nužnim.
Zakon

Član 27
• Psihijatar je dužan odluku o prisilnom
zadržavanju licu sa mentalnim
poremećajem saopštiti na primjeren način
i upoznati ga sa razlozima i ciljevima
njegovog prisilnog zadržavanja te sa
njegovim pravima i dužnostima po ovom
zakonu.
Zakon
Član 28
• Zdravstvena ustanova koja je prisilno zadržala
lice dužna je o tome odmah a najkasnije u roku
24 sata od donošenja odluke o prisilnom
zadržavanju neposredno ili putem elektronskih
sredstava komuniciranja dostaviti nadležnom
sudu na području na kojem se nalazi
zdravstvena ustanova, obavijest o prisilnom
zadržavanju zajedno sa ljekarskom
dokumentacijom o pregledu i obrazloženjem
razloga za prisilno zadržavanje.
Zakon

Član 30
• O postupku prisilnog smještaja lica sa
mentalnim poremćajima u zdravstvenu
ustanovu odlučuje nadležni su u
vanparničnom postupku.
• U postupku za prisilni smještaj javnost je
isključena, ukoliko sud ne odluči drugačije.
Zakon
Član 31
• Kad nadležni sud primi obavjest o prisilnom
zadržavanju ili na koji drugi način sazna za
prisilno zadržavanje donijet će rješenje o
pokretanju postupka po službenoj dužnosti i
postaviti licu opunomoćnika iz redova advokata
radi zaštite njegovih prava ako to već nije
učinilo. Sud je dužan da ispita sve okolnosti
koje su od značaja za donošenje rješenja i da
sasluša sva lica koja imaju saznanje o bitnim
činjenicama.
Zakon
Član 32
• Prije donošenja odluke o prisilnom smještaju ili o
otpustu lica sa mentalnim poremećajima sud je
dužan pribaviti pismeno mišljenje jednog od
psihijatara sa liste stalnih sudskih vještaka koji
nije zaposlen u zdravstvenoj ustanovi u kojoj
se nalazi prisilno zadržano lice o tome da li je
prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi
neophodan.
Zakon
Član 33
• Po završenom postupku sud je dužan odmah, a
najkasnije u roku tri dana , da donese rješenje
kojim će odlučiti da li se lice zadržano u
zdravstvenoj može i dalje zadržavati ili će se
pustiti iz zdravstvene ustanove.
Član 34
• Ako sud odluči da se primljeno lice zadrži u
zdravstvenoj ustanovi odredit će i vrijeme
zadržavanja koje ne može biti duže od 6
mjeseci.
Zakon
Član 37
• Rješenje se dostavlja prisilno smještenom licu njenom
zakonskom zastupniku,bliskom srodniku s kojim živi u
zajedničkom domaćinstvu punomoćniku ,nadležnom
organu starateljstva i zdravstvenoj ustanovi u kojoj je
lice sa mentalnim poremećajem prisilno smješteno .
Član 42
• Prisilno smještenim licima zdravstvena ustanova može
odobriti privremeno odsustvovanje ili izlazak iz
zdravstvene ustanove ukoliko se ukaže potreba za
medicinskim tretmanom ili potreba socijalnih procesa
koji su neophodni da bi pacijenta pripremili za njegov
otpust.
Zakon
Član 44
• Učiniocu koji je krivično djelo učinio u stanju
neuračunjljivosti ili bitno smanjene uračunjljivosti,
odnosno usljed zavisnosti od stalne upotrebe alkohola ili
opojnih droga sud će u krivičnom postupku izreći mjeru
sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u
zdravstvenoj ustanovi, odnosno mjeru obaveznog
psihijatrijskog liječenja na slobodi odnosno obavezno
liječenje alkoholičara i narkomana, u skladu sa Krivičnim
zakonikom RS.
Zakon
Član 45
• Učiniocu prekršaja koji se odao uživanju alkohola ili
opojnih droga i zbog toga je učinio prekršaj a postoji
opasnost da će ponovo vršiti prekršaje nadležni sud će
u prekršajnom postupku izreći zaštitnu mjeru obaveznog
liječenja alkoholičara i narkomana u skladu sa Zakonom
o prekršaju.
Član 46
• Izvršenje mjere bezbjednosti iz člana 44 i zaštitne
mjere iz člana 45 ovog zakona sprovodi se u skladu sa
članom 217-224 i 228 Zakona o izvršenju krivičnih i
prekršajnih sankcija RS .
Zakon
Član 47
• Fizička sila u zaštiti lica sa mentalnim poremećajima
primjeniće se u zdravstvenoj ustanovi, samo ako je to
jedino sredstvo da to lice spriječi da svojim napadom ne
ugrozi život ili zdravlje drugog lica ili svoj život ili
zdravlje ili nasilno uništi ili ošteti tuđu imovinu .
Član 48
• Trajanje primjene fizičke sile ne može biti duže od 4sata.
U izuzetnim slučajevima psihijatar može donijeti odluku
o produžetku primjene sile ali ne duže od 4 sata.
Podsjećanje:

• Na VI Svjetskom kongresu psihijatara održanom 1977

godine u Honoluluu posebno se raspravljalo o etičkim
problemima u psihijatriji i mogućnostima zloupotrebe
psihijatrije u političke svrhe.Apostrofirani su naročito
psihijatri u SSSR-u ali i u Južnoafričkoj Uniji, Kubi i
drugim zemljama. Kao posljedica ovakvih optužbi
psihijatri SSSR-a su istupili iz Svjetskog psihijatrijskog
udruženja , a na pomenutom kongresu takođe kao
posljedica ili diskusija , usvojen je tekst poznat kao
Havajska deklaracija –etički vodič za sve
psihijatre u svijetu.