Osnovi elektrotehnike

2. Jednosmjerne struje
-Električna struja
-Prateći efekti (učinci) struje

-Jačina struje i vektor gustine struje

 Električna struja
Prateči efekti (učinci) električne struje

• Električna struja stvara više učinaka.

• Najčešće se govori o četiri osnovna učinka

električne struje:
 toplotni učinak,

 hemijski učinak,

 svjetlosni učinak,

 magnetski učinak.
 Toplotni učinak električne struje

Vodiče ponekad dijelimo na dvije grupe:

• vodiči prve vrste (metali, grafit),
• vodiči druge vrste (elektrolitski vodiči).

Toplotni učinak električne struje je pojava da se

neki vodiči prilikom prolaska električne struje
zagrijavaju.
Prolazak električne struje kroz plazmu - koja se
ponekad naziva četvrtim agregatnim stanjem -
također zagrijava plazmu.
• Povišenje temperature tijela predstavlja
povećanje amplitude titranja elementarnih
čestica materije od kojeg je tijelo načinjeno.
• Prolaz električne struje kroz vodiče povećava
amplitudu titranja molekula materije vodiča.
• Time podiže temperaturu vodiča.
• Pojava ima veliku primjenu u praksi, iako je
često nepoželjna.
Hemijski učinak električne struje

• Hemijski učinak električne struje je pojava

da se elektrolitski vodiči prilikom prolaska
električne struje hemijski mijenjaju.
• Ta se pojava naziva elektroliza.
• Elektroliza ima široku primjenu u metalurgiji.
• Većina metala se u čistom stanju dobiva
upravo elektrolizom (bakar, aluminij i mnogi
drugi).
Svjetlosni učinak električne struje
• Svjetlosni učinak električne struje je pojava da u
nekim slučajevima električna struja izaziva pojavu
svjetlosti.
• Pojava svjetlosti nije posljedica zagrijavanja žarne
niti (kao u električnoj žarulji), nego je posljedica
promjene energetske razine pojedinih elektrona u
samim atomima materije.
• Takva se pojava dešava pri prolasku struje kroz
plazmu, ili kroz neke poluvodiče.
• I ova pojava se često koristi u praksi.
Magnetski učinak električne struje

• Magnetski učinak električne struje je pojava da

se u okolini električne struje pojavljuje
magnetsko polje.
• Ova pojava je neraskidivo povezana s
električnom strujom, čak i sa pomačnom
strujom.
• Hemijski, toplotni i svjetlosni učinak pojavljuju
samo uz neke dodatne uslove.
• Električna struja uvijek izaziva magnetsko polje.
• I ova se pojava često koristi u praksi.
Jačina i smjer električne struje
• U metalnim vodičima električna struja je usmjereno
kretanje slobodnih elektrona.
• Kroz cijeli presjek vodiča kontinuirano prolazi neki broj
elektrona, odnosno nekakav iznos naboja.
• Jačina električne struje predstavlja iznos naboja koji
protekne presjekom vodiča u jediničnom vremenskom
intervalu.
• Struja ima jednaku jačinu cijelom dužinom vodiča kojim
teče, bez obzira na njegov presjek.
• Mjerna jedinica za jačinu električne struje:

• Amper je jedna od osnovnih jedinica

međunarodnog sistema jedinica.
• Instrument za mjerenje jačine električne struje
nazivamo ampermetar.

• U električnim shemama ampermetar označavamo

krugom i upisanim slovom A.
• Ampermetar se uključuje u seriju s vodičem u
kojem mjerimo jačinu električne struje.
• Jačina struje je skalar - prema definiciji.
• Pri tome smatramo da naboj ima pozitivan
predznak.
• Kretanje naboja u suprotnom smjeru
predstavlja negativan iznos električne struje.
• U metalnim vodičima kreću se slobodni
elektroni, koji imaju negativan naboj.
• To znači da je smjer struje u vodiču suprotan
smjeru kretanja elektrona.
 Trenutna vrijednost električne struje
• Električna struja - količina naboja koja prođe
kroz površinu presjeka vodiča u jedinici
vremena.
• Jačina struje je konstantna ako u svakom
vremenskom intervalu prolazi vodičem jednaka
količina naboja.
• Jačina struje je promjenljiva ako se količina
naboja mijenja tokom vremena.

• Trenutna vrijednost jačine struje:

• Promjenljiva struja mijenja vrijednost, a može
mijenjati i smjer.
• Takvu struju nazivamo izmjenična struja.
• Izmjenična struja može imati različite oblike u
zavisnosti o vremenu.
• Ako se oblik periodički ponavlja, govorimo o
trajanju periode T.
• Trajanje periode T se mjeri u sekundama [s].
• Frekvencija - broj perioda u jedinici vremena
(recipročna vrijednost trajanja periode):

• Mjerna jedinica za frekvenciju:

• Najčešće se koristi izmjenična struja
sinusoidalnog oblika.
• Izraz za sinusnu struju:

• Oznaka naziva se kružna

frekvencija.
Gustoća električne struje
• Gustoća električne struje - jačina struje po
jedinici površine presjeka vodiča:

• Mjerna jedinica za gustoću struje:

• Ova jedinica nije praktična - često se koristi

jedinica .
• Vodič općenito nema isti presjek cijelom dužinom,
pa gustoća struje varira duž vodiča.
• Također je moguće da gustoća nije u pojedinom
presjeku vodiča svugdje jednaka.
• Gustoća struje na pojedinom mjestu presjeka
vodiča zavisi o više veličina, a jedna od njih je i
frekvencija.
• Pri visokim frekvencijama dolazi do potiskivanja
struje prema površini vodiča. Ta se pojava naziva
skin-efekt.
Osnovi elektrotehnike

2. Jednosmjerne struje
-Jednačina kontinuiteta i I Kirchoffov zakon
-Električni otpor
-Ohmov zakon
-Jouleov zakon
-El.rad i snaga
Jednačina kontinuiteta i prvi Kirchoffov
zakon

 Ako se unutar nekog domena V ograničenog površinom

S nalazi količina slobodnih naelektrisanja q, ona se
može izmjeniti samo ako naelektrisanja napuštaju
domen ili u njega ulaze kroz graničnu površinu S,
obrazujući pri tome struju. Prema definiciji jačine struje
mora biti:

Znak minus je usljed toga što pozitivnom fluksu odgovara

negativan priraštaj količine naelektrisanja u domenu. Izraz
predstavlja jednačinu kontinuiteta u integralnom obliku
koja je u stvari matematički iskaz zakona o konzervaciji
elektriciteta.
U stacionarnom strujnom polju se ne mijenja ukupna
količina naelektrisanja unutar domena, pa je izlazni
fluks vektora gustine struje kroz zatvorenu površinu
jednak nuli:

Ova jednačina koja predstavlja specijalni oblik jednačine

kontinuiteta za slučaj stacionarnog strujnog polja se
naziva prvi Kirchoffov zakon.
Prvi Kirchoffov zakon ima posebno veliki značaj u analizi složenih
električnih mreža, sačinjenih od linijskih provodnika (provodnici
čije su poprečne dimenzije male u odnosu na podužne). U tom
slučaju se umjesto fluksa vektora gustine struje kroz zatvorenu
površinu javljaju jačine struja kroz tu površinu.
 Prvi Kirchoffov zakon: algebarski zbir
jačina struja u provodnicima koji
imaju zajednički čvor neke električne
mreže jednak je nuli.
Pri tome se jačine struja čiji su referentni smjerovi od
čvora unose sa pozitivnim, a one čiji su referentni
smjerovi ka čvoru sa negativnim predznakom.
 Ohmov zakon

 Pošto je električna struja u nekom provodniku

posljedica električnog polja u njemu, jačina struje u
provodniku I je u opštem slučaju nekakva funkcija
napona U na njegovim krajevima . Ova karakteristika se
zove volt-amperska (ili U-I) karakteristika provodnika.
Kod mnogih provodnika, ako je temperatura
konstantna, jačina struje je direktno srazmjerna
naponu:

Veličina G se naziva električna provodnost provodnika. Ova

relacija predstavlja Ohmov zakon. Recipročna vrijednost
električne provodnosti se naziva električna otpornost.
• Pri protjecanju struje kroz vodič pojavljuje se otpor.
• Georg Simon Ohm je ustanovio zavisnost razlike potencijala
U na krajevima metalnog vodiča konstantnog presjeka pri
proticanju električne struje jačine I:

• Zavisnost je konstantna.
• Ovaj izraz se naziva Ohmov zakon.
• Jednostavnom algebarskom operacijom
dobijemo:

• Na krajevima vodiča kroz koji teče električna

struja pojavljuje se razlika potencijala.
• Cijeli vodič nije na istom potencijalu - bitna
razlika u odnosu na pojave u elektrostatici.
• U elektrostatici je cijeli vodič uvijek na istom
potencijalu.
Električni otpor i električna provodnost
• Električni otpor vodiča možemo ustanoviti
mjerenjem jačine struje i napona na krajevima
vodiča – prema Ohmovom zakonu:

Mjerna jedinica za električni otpor:

 • Električna provodnost - recipročna vrijednost
otpora:

• Mjerna jedinica za električnu provodnost :

• Ohmov zakon se može napisati na nekoliko
jednako vrijednih načina:

• Koristimo one izraze koji su za određeni

problem najprikladniji.
Ohmov zakon u lokalnom obliku

Za teorijska razmatranja u vezi sa linearnim provodnim sredinama,

praktično je da se Ohmov zakon dovede u tzv. lokalni oblik, koji daje
vezu između gustine struje i jačine električnog polja u nekoj tački
strujnog polja.
Posmatramo odsječak dužine l jednog dugog homogenog provodnika
konstantnog presjeka S u kome je stacionarna struja jačine I. Napon
između krajeva ovog odsječka je:
Između jačine struje i napona na krajevima odsječka važi relacija:

Ako je provodnik od homogenog materijala, onda je gustina

struje po transverzalnom presjeku konstantna J=I/S i tada su
ekvipotencijalne površine normalne na njegovu osu. To znači
da je polje vektora E u provodniku homogeno i da su vektori E
i J kolinearni i upravljeni u pravcu ose provodnika. Veza
između ova dva vektora se može dobiti iz prethodne
jednačine, zamjenom za G:
Jednačina se može napisati i u vektorskoj formi i
predstavlja Ohmov zakon u lokalnom obliku.
 Konvencija o obilježavanju napona
Fizički smjer struje: od kraja na višem potencijalu ka kraju na
nižem potencijalu.
Za složene mreže se unaprijed ne zna koji kraj elementa kola je
na višem potencijalu, kao ni fizički smjer struje. U takvim
slučajevima se struji daje referentni smjer; analogno se postupa
sa naponom.

Ako je napon pozitivan, tačka koja odgovara višem

potencijalu je označena sa a. Ako je napon negativan, tačka a
je na nižem potencijalu u odnosu na tačku b. Ovo je
dvoindeksni način obilježavanja:
Jednostavniji način je izostavljanjem indeksa, ali obilježavanjem
jednog kraja znakom +.

Ovo je referentni smjer napona. Ako je napon U pozitivan, kraj

sa znakom + odgovara višem potencijalu, a ako je napon U
negativan kraj označen sa + je na nižem potencijalu.

Usaglašeni referentni Neusaglašeni referentni

smjerovi napona i struje: smjerovi napona i struje:
Mjerenje napona

 Mjerenje napona pomoću konvencionalnih voltmetara

se zasniva na Omovom zakonu. U električnim šemama
se voltmetar crta kao na slici. Voltmetar se veže
paralelno u kolo.
Električni otpor vodljive žice-metalnog vodiča
• Otpor metalnog vodiča konstantnog presjeka
iznosi:

• Električna provodnost G je jednaka:

Specifični električni otpor

• Specifični električni otpor (otpornost) je

električni otpor vodiča jediničnog presjeka i
jedinične dužine.
• Mjerna jedinica za specifični električni otpor:

• Ova je jedinica nepraktična - često se koristi:

 Specifična električna provodnost
• Specifična električna provodnost k – recipročna
vrijednost specifičnog otpora :

• Mjerna jedinica za specifičnu električnu provodnost:

Zavisnost električnog otpora o temperaturi

• Električni otpor metalnog vodiča je zavisan o

temperaturi vodiča.
• Ohm to nije mogao ustanoviti - nedovoljno tačni
instrumenti.
• Otpor kod neke temperature t - dovoljno tačno
se može odrediti pomoću izraza:
• Temperaturni koeficijent otpora α - relativni
porast otpora za porast temperature od
• Mjerna jedinica:

• Razlika temperature (pozitivna ili negativna)

u odnosu na mjeri se u .
• Referentna temperatura je tzv. sobna
temperatura od - lako ju je realizirati i
održavati.
• Vodiči u električnim uređajima su često na temperaturi koja je
znatno iznad 100oC – porast otpora u praksi se ne smije
zanemariti:

• Temperaturni koeficijent α određuje se empirijski.

• Različit je za različite materijale – kataloški podatak.
• Zavisnost otpora čistih metala o temperaturi je obično veća nego
kod legura.
• Neki nemetali imaju negativan temperaturni koeficijent električnog
otpora.
Električni otpor kod velikih promjena
temperature

• Kod velikog raspona temperatura linearna

aproksimacija otpora nije više dovoljno tačna.
 Supravodljivost

• Neki vodiči u potpunosti gube električni otpor ako

im se dovoljno snizi temperatura - supravodljivost.
• Supravodljivost posjeduju živa i neki
nemetali.
• Kod supravodljivosti sva električna struja
teče isključivo po površini supravodiča.
• Gustoća struje unutar supravodiča jednaka
je nuli.
• Unutar supravodiča ne može postojati
magnetsko polje.
• Supravodiči gube svoja supravodljiva
svojstva ako se nađu u dovoljno jakom
magnetskom polju.
Jouleov zakon

Važna manifestacija električne struje je njen

toplotni efekat, tj. zagrijavanje provodnika. Ovaj
efekat se naziva Jouleov efekat: stavivši izolovan
provodnik u kalorimetar i mjereći količine toplote
koje se oslobađaju pri različitim jačinama stalne
jednosmjerne struje i pri drugim različitim
okolnostima, Joule je ustanovio da je oslobođena
toplotna energija srazmjerna kvadratu jačine
struje i vremenu.
U nekom provodniku pri proticanju struje, rad sila
polja se posredstvom elektrona u pokretu
transformiše u toplotnu energiju provodnika.
Posmatramo dio stacionarnog strujnog kola koji može biti
linearni ili nelinearni provodnik. Neka je Va >Vb

Ako u intervalu dt kroz kraj a u posmatrani element kola uđe

količina naelektrisanja dq=Idt, u istom tom intervalu kroz kraj b
mora izaći ista tolika količina naelektrisanja. To znači kao da se
količina naelektrisanja dq pomjerila iz tačke sa potencijalom Va
u tačku sa potencijalom Vb. Sile električnog polja su prilikom
ovog pomjeranja izvršile rad:
Pošto je po pretpostavci element kola provodnik, odnosno
otpornik, cjelokupan rad sila polja se transformiše u toplotnu
energiju dW:

Diobom ovog izraza sa dt, dobija se izraz za snagu P kojom se

rad sila polja transformiše u toplotnu energiju:

Posljednja dva izraza važe kako za linearne tako i za nelinearne

provodnike.
• Količina toplotne energije - uz poznatu
(mjerenu) jačinu električne struje iznosi:

• Količina toplotne energije – pomoću izraza za

Ohmov zakon:
 Električni rad i snaga u prijemniku
proizvoljnog tipa
Termički prijemnik (transformacija električne energije u
toplotnu) nije jedina vrsta prijemnika; električna energija
se može transformisati u mehanički rad (motori), ili u
druge vidove energije, npr. hemijsku ili svjetlosnu. U
ovim prijemnicima se može obavljati i parcijalna
transformacija električne energije u toplotnu.
Ako su Va i Vb<Va potencijali
priključenih krajeva i ako u intervalu
dt kroz prijemnik protekne količina
naelektrisanja dq, sile električnog
polja izvrše rad:
U slučaju stalne jednosmerne struje:

U slučaju vremenski promenljive struje:

Osnovi elektrotehnike

2. Jednosmjerne struje
-Osnovni elementi strujnih krugova
-Vezivanje otpornika

-Kirchoff-ovi zakoni
Osnovni elementi strujnog kruga

Spojni vodovi
• Za spajanje elemenata el.kola služe žice od vodljivog
materijala (u pravilu bakra) - spojni vodovi.
• Spojne vodove u shemama predstavljamo punim
crtama - mjesta spajanja mogu biti označena
ispunjenim ili praznim kružićem.
• Elemente strujnog kruga moramo spojiti, tako da
električna struja može kontinuirano teći.
• Spojne vodove ćemo smatrati idealnima - nemaju
električnog otpora.
Električni izvor

• Električni izvor je pretvarač neke druge energije

(hemijske, mehaničke, svjetlosne) u električnu energiju.
• Unutar električnog izvora električni naboji s mjesta
nižeg potencijala prelaze na mjesto s višim potencijalom.
• Unutrašnji napon izvora (razliku potencijala)
nazivamo elektromotorna sila (EMS).
• Smjer elektromotorne sile je od nižeg prema višem
potencijalu.
• U strujnom krugu s jednim električnim izvorom
smjer elektromotorne sile podudara se sa smjerom
struje u krugu.
Trošila - otpornici

• Trošilo je pretvarač električne energije u neku drugu

energiju.
• U našim razmatranjima - trošilo je pretvarač
električne u toplotnu energiju, tj. električni otpor.
• Uređaj koji kao osnovno svojstvo ima električni otpor
naziva se otpornik, i obično označava s R.
Elementi konstruisani tako da u električno kolo unesu
određenu otpornost, koja je velika u odnosu na
otpornost veza i kontakata, nazivaju se otpornicima. Oni
se u električnim shemama najčešće označavaju na
sljedeći način:

Otpornici čija se otpornost može po volji mijenjati

nazivaju se reostatima, a na shemama se obilježavaju na
sledeći način:
Reostati se najčešće prave od otporne žice koja je gusto
namotana na cilindričnom tijelu od keramike. Jedan od
priključaka ovakvog otpornika je jedan od krajeva otporne
žice, a drugi se nalazi na pokretnom klizajućem kontaktu.
Naponska jednačina prostog strujnog kruga
• Jednostavan električni strujni krug - električni izvor
spojen vodovima s trošilom.
• Na trošilu se pojavi napon - kroz trošilo potjera električnu
struju.
• Struja teče kontinuirano cijelim strujnim krugom.
• Jačina električne struje - prema Ohmovom zakonu:

• Elektromotorna sila izvora i napon na trošilu su u

ravnoteži dok strujnim krugom teče električna struja.
• Ako električnim otporom teče struja, na njemu postoji
napon - u skladu s Ohmovim zakonom: U=RI.
• Taj napon se zove protunapon.
• Protunapon postoji samo ako kroz otpor teče struja -
to je bitna razlika u odnosu na elektromotornu silu na
električnom izvoru.
• Elektromotorna sila na električnom izvoru postoji i
ako električnim krugom ne teče struja.
Vezivanje otpornika i ekvivalentna otpornost

 Serijski (redna) veza (spoj) otpora

Serijsku vezu otpornika čini grupa otpornika kod kojih je "kraj"
prvog otpornika vezan na "početak" drugog, "kraj" drugog vezan na
"početak" trećeg, itd.
 Serijsku vezu otpornika karakteriše ista jačina struje
kroz sve otpornike !
Ukupan napon između krajeva redne veze mora biti jednak
zbiru napona na otpornicima.

Količnik napona i struje definiše otpornost ekvivalentnog

otpornika koji, u odnosu na ostatak strujnog kola, zamjenjuje
redno vezane otpornike. Prema tome, ekvivalentna otpornost
redne veze je:

Vrijednost ekvivalentne otpornosti serijske veze otpornika je

jednaka sumi otpornosti svih otpornika serijske veze.
• Za n otpora spojenih u seriju vrijedi:

• Naponi na otporima su proporcionalni iznosu otpora.

• Za serijski spoj otpora vrijedi:
 Paralelni veza (spoj) otpora
Paralelnu vezu otpornika čini skup otpornika kod kojih su
počeci svih otpornika vezani u jednu zajedničku tačku, a
krajevi istih otpornika vezani u drugu zajedničku tačku.
Pri ovakvom vezivanju je napon na otpornicima isti!
Struje u granama se određuju na osnovu Omovog zakona, pa
su im jačine:

• Recipročna vrijednost ekvivalentne otpornosti jednaka je sumi

recipročnih vrijednosti otpornosti otpornika koji se nalaze u
paralelnoj vezi:.
 Mješoviti spoj
 Primjena samo serijske ili samo paralelne
veze, u praksi je veoma rijedak slučaj.
Najčešće se susreće kombinovani ili
mješoviti način vezivanja.
 U tom slučaju potrebno je električno kolo
rješavati po segmentima koji predstavljaju
serijsku ili paralelnu vezu otpornika.
Realan naponski izvor
• Nadomjesna shema - idealni izvor spojen u seriju s
unutrašnjim otporom izvora.
• Realni izvor pokazuje svojstva kao da se sastoji od
idealnog izvora i otpornika.
• Unutrašnji otpor izvora znatno utiče na:
- iznos električne struje kroz električni krug i
- energetski bilans kruga.
• Unutrašnji otpor izvora ne postoji u obliku otpornika.
 Strujni krug s realnim naponskim izvorom
Kirchhoffovi zakoni

 Prvi Kirchhoffov zakon

• Prvi Kirchhoffov zakon - algebarska suma struja u čvoru
električne mreže jednaka je nuli:
Smjerove struja u čvorovima moramo
pretpostaviti.
• Preporuka:
- struje koje ulaze u čvor imaju pozitivan
predznak,
- struje koje izlaze iz čvora imaju negativan
predznak.
 Potencijalni dijagram
Potencijalni dijagram prikazuje naponske prilike u dijelu
strujnog kruga.
• Na ordinati imamo potencijal, a apscisa nam služi samo
za označavanje pojedinih tačaka u strujnom krugu.
Drugi Kirchhoffov zakon

• Drugi Kirchhoffov zakon:

U bilo kojoj zatvorenoj petlji složene električne
mreže (kola) algebarska suma protunapona
jednaka je algebarskoj sumi elektromotornih sila
u toj istoj petlji.
Smjerove kontura moramo pretpostaviti:
-napon ima pozitivan predznak, ako pri obilasku
konture prolazimo kroz izvor u smjeru njegovog
napona – u suprotnom ima negativan predznak,
-umnožak otpora i jačine struje je pozitivan ako
obilazimo promatrani otpornik u pretpostavljenom
smjeru struje – u suprotnom ima negativan
predznak.
Zatvorena petlja složenog strujnog kruga
Osnovi elektrotehnike

2. Jednosmjerne struje
-Metode rešavanja linearnih električnih
kola (mreža) jednosmjerne struje
*Primjena Kirchoffovih zakona
Linearnim električnim kolom nazivamo sistem proizvoljno
povezanih linearnih otpornika (za koje važi Omov zakon) i
izvora ems, čije su ems i unutrašnje otpornosti nezavisne od
smjera i jačine struje kroz izvor.
Da bi se bolje istakla struktura mreže (kola), mreži se ponekad
pridružuje graf:

Svaka mreža ima određen broj čvorova nč i broj grana ng. Pošto
su najčešće nepoznate struje u granama, broj nepoznatih koje
treba odrediti je ng. Ove nepoznate se određuju tako što se po
prvom i drugom Kirchoffovom zakonu postavi isto toliko
jednačina.
• Grana električne mreže (g) – dio mreže kroz koji prolazi struja
iste jačine.
• Čvor električne mreže (č) – tačka ili mjesto na mreži gdje se
sastaju tri ili više grana.
• Kontura električne mreže – bilo koji zatvoreni strujni krug
(zamka) koji dobivamo pri obilasku po granama mreže.
• Pretpostavka: zadane su elektromotorne sile i otpori – tražimo
nepoznate struje u granama.
Broj jednačina po prvom Kirchoffovom zakonu je:
Za primjer sa slike, broj čvorova je 2, pa se postavlja jedna
jednačina po prvom Kirchoffovom zakonu.
 Broj jednačina koje treba postaviti po drugom Kirchoffovom
zakonu je:
Jednačine se postavljaju po nezavisnim konturama, koje, po
definiciji moraju sadržati jednu granu koja ne pripada drugim
konturama za koje se postavljaju jednačine.
Za primjer sa slike, broj grana je 3, broj čvorova 2, pa je
potrebno odrediti 2 konture i za njih postaviti jednačine.
 Jednačina po prvom
Kirchoffovom pravilu za čvor
A:

Jednačine za konture po drugom Kirchoffovom pravilu:

E1-E2=R1I1+R2I2+R4I1
E3-E2=R3I3+R2I2

Ako su poznate vrijednosti otpornika i ems, rješavanjem

gornjih jednačina se mogu dobiti vrijednosti za struje u kolu.
Primjer
• Smjerove struja u čvorovima moramo pretpostaviti.
• Preporuka:
- struje koje ulaze u čvor imaju pozitivan predznak,
- struje koje izlaze iz čvora imaju negativan predznak.

• Smjerove kontura moramo pretpostaviti:

-napon ima pozitivan predznak, ako pri obilasku konture
prolazimo kroz izvor u smjeru njegovog napona - u
suprotnom ima negativan predznak,
-umnožak otpora i jačine struje je pozitivan ako obilazimo
promatrani otpornik u pretpostavljenom smjeru struje - u
suprotnom ima negativan predznak.