Prah

prah
prah
krovove drage guši.
Strah
strah
strah
sve naše snove sruši.
Samo tebi ću pjevati, Isuse moj,
tebi dugujem život svoj.
Ti smrti zaustavljaš studeni dah,
s tobom sam, nije me strah.

Zbog mene si prošao kroz tamnu noć,

da ja mogu do svjetlosti doć.
U haljini bijeloj, čistoj ko snijeg,
slobodna zauvijek!

One noći si nosio crveni plašt,

svojom krvlju posvetio nas!
Još maslina grane svijaju se,
od silne ljubavi te …
Naša se savjest nije uznemirila
kada si prolazio
svezan i popljuvan.
Pijetao je imao više uspjeha:
rasplakao je Petra.
(1976.)
Isuse, kad Ti ime spomenem,
moje srce tiho pali sveti plam.
I dok gori on ja polako nestajem
i više nije važna budućnost ni sudbina...
vidim sad u Tvojoj ruci život moj,
svaki novi dan u svjetlu Tvom i znam:
ni jedno blago niti vlast,
ni jedna suza niti čast,
ne mogu platit' cijenu kaplje krvi Tvoje!
Ni Tvoje oči umorne,
ni mokro čelo Isuse,
ni kucaj srca što je s križa reklo svoje...
da nas ljubiš Ti vječnom ljubavlju,
da s nama živiš tu,
u svetom plamenu.