Sintaksičko-stilske karakteristike

eliptičnih rečenica u
književnoumjetničkim tekstovima
(na primjerima iz jezika međuratne crnogorske
pripovjedačke proze)
 1. Uvod
U ovom radu analizirano je sintaksičko-stilsko
elidiranje rečenica u književnoumjetničkim
tekstovima, na primjerima međuratne crnogorske
pripovjedačke proze. Analiza je obuhvatila pojave
ekspresivne sintakse, a te pojave se temelje na
odstupanju od ustaljenog ustrojstva rečenične
konstrukcije uzrokovane elidiranjem, odnosno
intonacijskim raščlanjivanjem i
osamostaljivanjem rečeničnih dijelova.
 2. Elipsa

Elipsa (grč. έλλειψις, élleipsis) znači izostavljanje. To je

figura koja nastaje kad se iz rečenične cjeline
izostavljaju pojedine riječi.
“Sjutra će u Sarajevo.” (Lopičić, 2002: 82)
“Mislili smo da već nikad neće na pašu.”
(Lopičić, 2002: 143)

U ova dva primjera, u funkciji su složeni

glagolski oblici; postoji pomoćni glagol, dok je
glavni izostavljen.
“Svud naokolo bjelina.” (Lopičić, 2002: 130)
“I sve sama podlost, laž, prevara, otimanje.”
(Đilas, 2000: 39)

 Ove dvije eliptične rečenice su sa redukovanim

imenskim predikatom. Izostavljen je
kopulativni dio predikata.
 3. Nominativne rečenice

 Takozvane nominativne rečenice smatraju se

elipsama u širem smislu.
 Sa sintaksičke tačke gledišta, one su samo
jedan tip jednokomponentnih prostih rečenica.
 Nekad se smatraju podvrstom elipse, budući
da je cijeli izraz sažet, predstavljen
nominacijom (imenovanjem).
“Svijeća. Za stolom stari abadžija Risto.”
(Lopičić, 2002: 239)

“Zapjevaše djevojke. Momčadija se miješa.

Smijeh.” (Lopičić, 2002: 32)
 4. Reticencija

 Reticencija označava prekid rečenice,

nedovršenu rečenicu.
 Posebnu stilističku strukturu u književnim
tekstovima imaju nedovršeni iskazi.
 Služe da skrenu pažnju čitatelja, te da bi oni
sami naslutili ili odgonetnuli nastavak.
“Ali kad se vratim, vjeruj mi...” (Lopičić, 2002:
133)

“Ja bih klao, ubijao, pio krv, samo kad bih znao
da će...” (Đilas, 2000: 52)
 5. Parcelacija
 Parcelacija podrazumijeva realizaciju jedne
rečenice u više tekstovnih jedinica ili jednog
iskaza u nizu intonaciono izdvojenih
segmenata, međusobno odvojenih tačkama.

“Ostala mu je žena i dijete. Muško.” (Đilas,

2000: 448)
“Tajac... Dug, čudno jeziv.” (Đilas, 2000: 216)