Ribolov obuhvaća niz različitih djelatnosti, sredstva i

tehniku koja se primjenjuje u lovu riba, mekušaca,

rakova, morskih sisavaca i u skupljanju morskoga
bilja te mnogobrojne načine iskorištavanja lovine i
njezine preradbe u prehrambene i industrijske svrhe.
 Ribolov
ovlašteni lov i sakupljanje ribe i/ili drugih morskih
organizama, a dijeli se na gospodarski, mali
obalni, športski, rekreacijski, ribolov u
znanstvene i znanstveno-nastavne svrhe i
ribolov za potrebe akvarija otvorenih za javnost i
ribolovni turizam
ribolovac je fizička osoba koja obavlja športski ili
rekreacijski ribolov u ribolovnom moru Republike
Hrvatske
ribolovna oprema je oprema koja po svojoj
namjeni omogućava uporabu ribolovnog alata, a
koja se ne upisuje u povlasticu za obavljanje
gospodarskog ribolova na moru i u povlasticu za
mali obalni ribolov
Za ostvarivanje održivog razvoja ribarstva te
njegove gospodarske, ekološke i društvene
uloge, ciljevi ribarstvene politike u Republici
Hrvatskoj su:
– unaprjeđenje konkurentnosti ribarstva te
njegove održivosti u društveno-gospodarskom
smislu
– osiguravanje održivog upravljanja prirodnim
resursima.
Godišnja potrošnja ribe u svijetu povećala se s
9,4 kg 1963. na 16,2 kg po stanovniku 2006.
Od ukupno 100 milijuna tona dostupnih za
potrošnju ribe u svijetu, 6,3 milijuna tona potroši
u Africi (7,8 kg po stanovniku) dok se dvije
trećine potroši u Aziji (14,1 kg po stanovniku), a
Kina s potrošnjom od 32,3 milijuna tona (25,6 kg
po stanovniku) troši onoliko ribe koliko sve
ostale azijske zemlje zajedno.
Potrošnja po stanovniku u Sjevernoj je Americi
21,6 kg, u Oceaniji 2 kg, a u Europi 19,8 kg.
Znatno je niža potrošnja ribe u Srednjoj Americi i
Karibima (9,3 kg) te Južnoj Americi (8,7 kg).
Reguliranje ribolovnih aktivnosti najčešća je
mjera očuvanja ribljih zaliha.

Postupnim smanjenjem ribolova,

smanjenjem dopustivog ukupnog ulova,
nastoji se ostvariti biološki učinak, a da se
pritom bitno ne naruše socijalni i
gospodarski uvjeti ribara.
 Povijest ribolova
Mnogobrojni nalazi ostataka harpuna, različitih
udica od kosti, te urezani likovi riba pokazuju da
su ljudi lovili ribu već u mlađem paleolitiku.
Nađeni su ostaci brodova, mreža, vrša i ostiju iz
mezolitika.
Neolitički nalazi na sjeveru Europe govore o
razvijenom lovu na bakalare.
Ribolov se spominje u egipatskim, Herodotovim i
biblijskim zapisima.
Feničani su bili poznati po ribarskim alatima,
mrežama.
Oni su, kao i antički Grci, usavršili tehniku
ribolova i znanje prenosili ostalim mediteranskim
narodima
Grčki i italski tekstovi opisuju lov riba pod
svjetlom.
U doba Rimskoga Carstva ribarstvo i trgovanje
ribom doživjeli su velik procvat.
Propašću Zapadnoga Rimskoga Carstva ribolov
u Sredozemlju počinje slabjeti, a snažnije se
razvija uz sjevernoeuropske obale.
U srednjem se vijeku ribarstvo, preradba i
korištenje ribe u prehrani naglo razvija.
Zbog nedostatka toplokrvnih životinja nastala je
velika potražnja za prerađenom haringom.
U XVI. st. najviše su haringe lovili Nizozemci, a
poslije i Britanci. Ona se solila u bačvama, stavljala
u rasol, sušila, a poslije i dimila. Ribljim
prerađevinama hranile su se mnoge vojske.
Lov bakalara razvio se u IX. st. na obalama
Norveške, Lofota i Vestfjorda. Od XV. st. bakalar se
lovio i oko Islanda, a potkraj toga stoljeća J. Cabot
otkrio je lovišta na šelfu između Newfoundlanda i
Nove Scotije.
Bakalar se konzervirao soljenjem u bačvama.
 Povijest ribolova u RH
Hrvatsko se ribarstvo spominje prvi put 995. u
darovnici u kojoj je zadarsko plemstvo, u vrijeme
priora Madija (986–999), darovalo
benediktinskomu samostanu sv. Krševana u
Zadru ribarske pošte kraj otoka Molata i u
zaljevu Telašćici na Dugom otoku.
Iz toga doba potječu pravila o međusobnim
odnosima u ribolovu i razdiobi lovine koje je
donijela skupina udruženih ribara s hrvatskim
imenima.
Uporaba svjetla u lovu na malu plavu ribu, uz
uporabu mreže potegače u Jadranu, spominje
se u statutu Dubrovnika iz 1272.
Lov srdela na istočnoj obali Jadrana snažno se
razvio u XVI. st. primjenom mreža potegača pod
svjetlom te mrežama stajaćicama, srdelarama.
Prema zapisima ribari sa šibenskih otoka lovili
su u XVI. st. srdele i izvozili ih usoljene na
zapadnu obalu Jadrana.
U XVII. st. razvio se oko otoka Cresa i Lošinja
industrijski lov srdela.
U Rovinju se ribarska privreda jako razvila u
XVIII. st., što se smatra i glavnom materijalnom
osnovom napretka rovinjskoga stanovništva.
Najstariji zapisi (1331) o jadranskome tunolovu
potječu iz Pule. Korištenje tunolovki u Hrvatskom
primorju posebno se intenziviralo od sredine XV.
st.
Više stajaćih tunolovki u Bakarskom zaljevu,
Vinodolskom kanalu i na otoku Krku bilo je u
vlasništvu Zrinskih i Frankapana, a pokretne
tunolovke postojale su u šibenskoj luci i
Stonskom kanalu.
Izvor:
Zakon o morskom ribarstvu NN 62/17
http://www.enciklopedija.hr/
UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1967/2006
o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje
ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, o izmjeni
Uredbe (EEZ) br. 2847/93 te stavljanju izvan snage
Uredbe (EZ) br. 1626/94
Gardiner, M. (2016). The character of commercial
fishing in Icelandic waters in the fifteenth century. In J.
Barrett,& D. Orton (Eds.), Cod and Herring: The
Archaeology and History of Medieval Sea Fishing (pp.
80-90). [8]Oxford: Oxbow Books.
http://www.dugiotok.hr/povijest
http://www.uolabin.hr/novost.php?id=697